431431

K R L E ! A , M I R O S L AV

u Tamnici vremena do!ivljaju povijesnoga negativiteta pridru!uje se tema rata.

Na te"evinama svoje srednje faze, uz djelomi"ne ustupke ideo-logiji novoga vremena, nastavio je Krklec pjevati i nakon II. svj. rata (Izabrane pjesme, 1947; Tri poeme, 1949; Lirska petoljetka, 1951; !ubor "ivota, 1955), #to ga je u poslijeratnom knji!. !ivotu postup-no osamilo kao anakronu pojavu. Oku#avao se i u pjesni#tvu za djecu (Cvije#e, 1952), a vi#e su pa!nje izazvale njegove humoristi"-ke pjesme u kratkoj epigramatskoj formi (Telegrafske basne, 1952; Zvonce o repu, 1954; Izabrani epigrami, 1963). U toj je formi potvr-dio svoje stihotvorbeno umije$e, vje#tinu rimovanja i poentiranja, premda mu je humor ostao umjeren, ideolo#ki konstruktivan, dru#tv. kritika apstraktna, a mete tipske i anonimne.

Od proznih vrsta Krklec je u svim razdobljima svoje knji!. karijere, a osobito nakon II. svj. rata, njegovao feljton i knji!. kriti-ku (Lica i krajolici, 1954; Pisma Martina Lipnjaka iz provincije*, 1956; No#no iverje, 1960). U tom opusu, koji je jo# uvijek najve$im dijelom razasut u novinama i "asopisima, isti"u se zapisi o hrv. piscima s kojima je Krklec osobno kontaktirao (o I. Vojnovi$u, V. Nazoru, A. B. %imi$u, M. Krle!i). U njima, dodu#e, ima starinsko-ga patosa, ali i zanimljivih biografskih i autobiografskih detalja, koji bi ina"e ostali nepoznati.

Krklec se istaknuo i kao prevoditelj. Prevodio je djela njem., rus., ma&., engl., slov. i slova". pisaca, me&u njima i neka vrlo po-znata (I. Babelj, E. Kästner, Emil i detektivi, 1932; Odesa, 1930; B. Brecht, Kavkaski krug kredom, 1961). Osjetljiv stilist i vje#t versifi-kator u vlastitoj lirici, pokazao se i dobrim prevoditeljem pjes-ni"kih djela, o "emu svjedo"e njegovi prepjevi Pu#kinovih lirskih i dramskih stihova i Pre#ernova Sonetnoga vijenca.

DJELA: Lirika, Zagreb 1919; Grobnica, Zagreb 1919; Besku#nici, Za-greb 1921; Srebrna cesta, Zagreb 1921; Nove pesme, Beograd 1923; Ljubav ptica, Beograd 1926; F. M. Dostojevski kao $ovek, Novi Sad 1926; Izlet u nebo, Beograd 1928; Sabrana dela, I–II, Beograd 1932; San pod brezom, Zagreb 1940; Darovi za bezimenu, Zagreb 1942; Tamnica vremena, Zagreb 1944; Izabrane pjesme, Zagreb 1947; Tri poeme, Zagreb 1949; Karikature poznatih zagreba$kih nogometa%a, Zagreb 1951; Lirska petoljetka, Zagreb 1951; Tele-grafske basne, Zagreb 1952; Cvije#e, Zagreb 1952; Zvonce o repu. Nove tele-grafske basne, Zagreb 1954; Lica i krajolici, Zagreb 1954; Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, Zagreb 1956; No#no iverje, Zagreb 1960; Izabrane pjes-me, Zagreb 1961; Izabrani epigrami, Zagreb 1963; Pjesme. Epigrami i basne.No#no iverje, PSHK, knj. 100, Zagreb 1963; Drveni bicikl, Beograd 1965; Majmun i nao$ale – Rukovet za velike i male, Zagreb 1967; Pti$ji pjev, Zagreb 1969; Pisci i djela, Zagreb 1972; Pod Gup$evom lipom, Zagreb 1977; Odabra-na djela, I–VI, Zagreb 1977; Izbor iz djela, Vinkovci 2000.

LIT.: U. Donadini, G. Krklec, »Grobnica«, Hrvatska prosvjeta, 1919, 6; J. Zduni#, G. Krklec, »Lirika«, ibid.; M. Ogrizovi#, G. Krklec, »Lirika«, Savremenik, 1919, 10; M. Jarc, G. Krklec, »Srebrna cesta«, Ljubljanski zvon, 1921, 6; F. Ile%i$, Roman izgubljenega nara#"aja, Jutro, 1921, 173; Lj. Wiesner, »Nove pesme« Gustava Krkleca, Novosti, 1923, 19; M. V. Bogdano-vi#, »Nove pesme« Gustava Krkleca, Srpski knji!evni glasnik, 1923, 1; I. Nevisti#, Gustav Krklec, »Ljubav ptica«, Vijenac, 1926, 10; S. Pandurovi#, »Ljubav ptica«, Misao, 1926, 21; A. Barac, Gustav Krklec, »Ljubav ptica«, Jugoslavenska njiva, 1926, 10; M. V. Bogdanovi# (M. B.), Gustav Krklec, »Izlet u nebo«, Srpski knji!evni glasnik, 1928, 7; P. Bihalji, G. Krk lec, »Izlet u nebo«, Nova literatura, 1928–29, 7–8; J. Bogner, G. Krklec, »Izlet u nebo«, Knji!evnik, 1928, 5; A. Schmaus, Lirika Gustava Krkleca, Misao, 1929, 5–6; A. B. &imi#, Gustav Krklec, Knji!evnik, 1930, 2; I. G. Kova$i#, Veliki pjes-nik na#e dana#njice, Novosti, 1940, 294; T. Smerdel, Darovi za bezimenu, Spremnost, 1944, 129; P. Grgec, Krkle"ev kanconier, Vienac, 1944, 3; A. R. Glava% (A. R. Buerov), G. Krklec: Tamnica vremena, Spremnost, 1945, 154; K. Taranovski, O Krkle"evu prevodu Pu#kinova »Mocarta i Salijerija«, Ju!noslovenski filolog, 1951–52, 1–2, 3–4; Z. Tomi$i#, Razrje#enje pjesnika, Narodni list, 2. VIII. 1955; R. Vu$kovi#, Krkle"evo iverje, Izraz, 1961, 1; A. &oljan, Gustav Krklec, »Izabrane pjesme«, Telegram, 18. V. 1962, 108; V. Gligori#, Lirika Gustava Krkleca, Savremenik, 1962, 10; A. Stip$evi#, Pred-govor, u knj. G. Krklec, Pjesme, Epigrami i basne, No$no iverje, PSHK, knj. 100, Zagreb 1963; V. Pavleti#, Gustav Krklec, u knj. Panorama hrvatske knji!evnosti XX stolje$a, Zagreb 1965; A. Stama#, List na vjetru, Razlog, 1967, 51; T. 'olak, Pesni"ka re" Gustava Krkleca, Knji!evnost i jezik, 1970, 1; J. Ka%telan, Slike sna i zemlje, Odjek, 1974, 12; P. Matvejevi#, Pjesnik !ivo-

tom i djelom, Vjesnik, 31. X. 1977; I. Herge%i#, Pro Gustavo Krklec, ibid., 1. XI. 1977; E. 'engi#, Pjesnik na srebrnoj cesti, Zagreb 1979; N. Mihanovi#, Krkle"eva lirska srebrna cesta, Forum, 1984, 9; C. Milanja, Krkle"eva eks-presionisti"ka lirika, Umjetnost rije"i, 1997, 1–2; S. Juri#, Po"eci slobodnoga stiha, Zadar–Zagreb 2006. Z. Kravar

KRLE!A, Miroslav, dramski pisac, pjesnik, novelist, roma-nopisac, esejist, polemi"ar, putopisac, dijarist i leksikograf (Za-greb, 7. VII. 1893 – Zagreb, 29. XII. 1981). U Zagrebu polazio osnovnu #kolu i "etiri razreda klasi"ne gimnazije (1899–1908); #ko-lovanje nastavio na kadetskoj #koli u Pe"uhu (1908–11) te na vojnoj

akademiji Ludoviceum u Budimpe#ti (1911–13). Dva puta je bje!ao u Srbiju (1912. i 1913) privu"en burnim pov. doga&ajima koji su se u to vrijeme odigravali na Balkanu; zbog nediscipline 1913. bio je isklju"en iz Ludoviceuma. Odlu"io se posvetiti knji!. radu: u Mar-janovi$evim Knji"evnim novostima 1914. objavio je prve radove Legenda i Maskerata te novelisti"ke Fragmente, a u "asopisu Savre-menik lirsku prozu Zaratustra i mladi#. Sljede$ih godina napisao je vi#e dramskih tekstova, koje je neuspje#no nudio zagreba"komu HNK-u. Za I. svj. rata kra$e je vrijeme 1916. proveo na rati#tu u Galiciji. Oslobo&en od daljnjega slu!enja vojne slu!be zbog lo#ega zdravlja, vratio se u Zagreb, gdje je !ivio od knji!evnog i novinar-skog rada. U sije"nju 1919. pokrenuo je s A. Cesarcem polumjese"nik Plamen, koji je svojom polemi"no#$u i radikalno lijevim polit. an-ga!manom izazvao veliku pozornost javnosti, ali je izlazio samo do kolovoza, kada je zabranjen. God. 1920. sudjelovao je u radu Ko-munisti"ke partije, istupao kao govornik na polit. skupovima; u jesen se preselio na godinu dana, sa suprugom Leposavom (Be-lom), u Dugu Rijeku, gdje je ona radila kao u"iteljica, a on inten-zivno pisao te sura&ivao u "asopisima Savremenik, Kritika i Nova Evropa. Prihva$ena mu je za izvo&enje u HNK-u drama Galicija, ali je zabranjena zbog progla#enja Obznane samo sat prije premi-jere. Na toj mu je pozornici praizveden tekst Golgota (u re!iji B. Gavelle), za koji je dobio prvu od ukupno pet Demetrovih nagra-da. U listopadu 1923. pokrenuo je "asopis Knji"evna republika, koji je izlazio sljede$e "etiri godine; u njemu je objavio vi#e novela, pu-topisa, eseja, te niz polemi"kih tekstova (pisanih s lijevih, antikleri-kalnih, ali i antiunitaristi"kih i antimonarhisti"kih pozicija), u ko-jima analizira novostvorenu dr!avu kao zemlju soc. nepravde, op$e korupcije i neravnopravnosti naroda. S tiskarom i nakladni-kom V. Vo#ickim, koji je u Koprivnici tiskao Knji"evnu republiku, dogovarao je tiskanje svojih Sabranih djela, planiranih u trinaest knjiga, od kojih su 1923. izi#le samo dvije, a potom je izdanje obu-stavljeno. Ni potonja izdanja Sabranih djela (Minerva, 1932. i Zora, 1953), pa ni izdanja Djela (Biblioteka nezavisnih pisaca, 1937. i Na-

Miroslav KRLE'A

432432

K R L E ! A , M I R O S L AV

kladni zavod Hrvatske, 1945), nisu dovr!ena. U jesen 1924. Krle"a putuje u inozemstvo: do kraja godine boravio je u Be#u, Dresdenu i Berlinu, a u sije#nju 1925. oti!ao je u SSSR, gdje je ostao do lipnja; »putne impresije« objavljivao je u Hrvatu, Obzoru i Knji!evnoj re-publici (potom je te tekstove sabrao i objavio 1926. u knjizi Izlet u Rusiju*). Dr"avno tu"ila!tvo zaustavilo je 1927. tiskanje Knji!evne republike, podignuv!i optu"nicu zbog komunisti#ke propagande, ali – unato# osloba$aju%oj sudskoj presudi – #asopis se ugasio. Kr-le"a se tada posvetio radu na ciklusu o Glembajevima, pi!e i niz politi#kih, knji"evnih i lik. eseja; sura$uje najvi!e u Knji!evniku, Srpskom knji!evnom glasniku, Savremeniku i Hrvatskoj reviji. Sve vi!e se njegova djela izvode na pozornicama, !to je pra%eno i mno-gobrojnim novinskim napisima; nezadovoljan kaz. kritikom, Krle"a je u Glazbenom zavodu 9. IV. 1930. odr"ao javno predavanje, u kojemu polemi#ki komentira pisanje tada!njih vode%ih kaz. kriti-#ara. Potkraj 1931. krenuo je na put u &ehoslova#ku, gdje je bio ve% poznat pisac (izvode mu se drame i tiskaju knjige); nakon dvomje-se#noga boravka u Brnu, Pragu i Zbraslavu oti!ao je u Poljsku (u Var!avi je pratio pripreme za izvo$enje polj. verzije drame U agoni-ji) i ondje ostao do kraja svibnja 1932. Iz Var!ave je "elio oti%i u Moskvu, ali budu%i da nije dobio vizu, oti!ao je na tri mjeseca u Pariz. Ujesen se vratio u Zagreb, gdje zapo#inje Minervino izda-vanje sabranih djela; 1932. izlaze roman Povratak Filipa Latinovi-cza* i polemi#ka knjiga Moj obra"un s njima, koja ozna#ava vrhu-nac njegova sukoba s hrv. kazali!nom kritikom i dijelom hrv. gra$anske inteligencije. Krle"a je najavio novo predavanje u Glaz-benom zavodu 12. IV. 1933. o mitovima hrv. kulture i politike, !to je izazvalo otpor desnih intelektualaca, okupljenih oko Hrvatske stra!e, koji tiskaju prosvjedni plakat. Najavljeno je predavanje pola-riziralo hrv. javnost: pojavio se i plakat Odbora hrvatskih gra$ana, koji su poduprli Krle"u, ali naposljetku predavanje nije odr"ano. Zbog sukoba s F. Lukasom i desni#arima oko MH, napustio je su-radnju s Maticom i njezinim glasilom Hrvatskom revijom. Nakon objavljivanja Predgovora »Podravskim motivima« Krste Hegedu#i$a, 1933. sukobio se i s dijelom intelektualaca s ljevice. U Beogradu je 1934. pokrenuo #asopis Danas (suurednik s M. Bogdanovi%em). U njemu nastavlja polemike s hrv. i srp. intelektualcima desne prove-nijencije (K. 'egvi%, F. Lukas, P. Grgec, Lj. Marakovi%, R. Maixner, M. De"man, M. Crnjanski, S. Vinaver i dr.), ali i sa zagovornicima soc. literature, koji su ga optu"ivali da je izdao marksizam. U ra!#i-!%avanje Krle"ina sukoba s redakcijama lijevih #asopisa Kultura i Knji!evnik uklju#io se, po nalogu Kominterne, kao posrednik i J. Broz, koji je i kasnije vi!e puta pregovarao s Krle"om radi primiri-vanja sukoba na ljevici. Nakon zabrane petoga broja u svibnju 1934. Danas je prestao izlaziti; Krle"a je svoje napise iz #asopisa objavio 1935. u knjizi Evropa danas. Knjiga dojmova i essaya. Anga"irao se u izborima 1935. kao jedan od #lanova Inicijativnog odbora Rad-ni#ke partije te napisao Teze za jednu diskusiju iz godine 1935. (objavljene 1953), koje su produbile njegov sukob s ortodoksnim krilom KPJ. Sljede%ih godina objavio je Balade Petrice Kerempuha* (1936), Na rubu pameti* (1938) i prvu knjigu Banketa u Blitvi* (1938). Krle"in sukob s KPJ, poja#an objavom romana Na rubu pameti, kulminirao je pokretanjem #asopisa Pe"at (izlazio 1939–40) te optu"bama Krle"inih suradnika za trockizam. Budu%i da se teks tom Izjava Miroslava Krle!e (Pe"at, 1939, 5–6) solidarizirao sa svojim suradnicima, a u Dijalekti"kom antibarbarusu* (Pe"at, 1939, 8–9) polemi#ki obra#unao s dogmatskim duhom partijskih intelek-tualaca, do!lo je do otvorenoga sukoba KPJ i Krle"e: rukovodstvo KPJ odlu#ilo je tiskati 1940. zbornik Knji!evne sveske, s nizom pole-mi#kih tekstova protiv Krle"e i njegovih suradnika, a na V. zemalj-skoj konferenciji njegovu grupu osudilo je zbog »revizionizma«.

Krle"a je II. svj. rat proveo u Zagrebu, povremeno se sklanja-ju%i u sanatorij svojega tada utjecajnoga prijatelja, lije#nika (. Vra-ne!i%a. Nije prihvatio Paveli%evu ponudu 1943. da se uklju#i u javni "ivot NDH, a boje%i se svojih protivnika iz predratnoga su-

koba na ljevici, nije prihvatio ni pozive da se priklju#i partizanima. Nakon rata nova vlast postupno ga uklju#uje u javni "ivot: u dru-goj pol. 1945. susreo se u Beogradu s J. Brozom, koji mu obe%ava za!titu od protivnika iz predratnih polemika na ljevici te se dogo-varaju o oblicima Krle"ine aktivnosti. Krle"a je u!ao u uredni!tvo #asopisa Republika, bio je aktivan u obnovi DKH, postao je pot-predsjednik JAZU, u koju uvodi niz mla$ih knji"evnika iz svojega predratnoga intelektualnoga kruga. Posebno blizak J. Brozu pos-tao je nakon njegova sukoba sa Staljinom 1948, #esto je boravio u Beogradu i susretao se s njime. Organizirao je veliku izlo"bu jugosl. srednjovjekovne umjetnosti u Parizu 1950, a potkraj iste godine utemeljio Leksikografski zavod, postao njegovim direktorom i po-krenuo rad na Enciklopediji Jugoslavije, kojoj je sljede%ih dvadeset godina bio glavni urednik. Anga"irao se oko utemeljenja zadar-skoga Filozofskog fakulteta. U Ljubljani je odr"ao glavni referat na Kongresu Saveza knji"evnika Jugoslavije, kojim je nagovijestio razdoblje ve%e slobode umj. stvaranja i osloba$anje od stega socija-listi#koga realizma. U sklopu JAZU utemeljio je 1962. #asopis Fo-rum, u kojem je bio #lan uredni#kog odbora i redoviti suradnik (u tom je #asopisu objavio tre%u knjigu Banketa u Blitvi, Zastave*, Pogovor za dvije drame o Areteju i o Jurju Kri!ani$u, definitivnu verziju Salome, fragmente dnevni#ko-memoarske proze, scenarij Put u raj i dr.). Oko Krle"e i Foruma okupljala se 60-ih god. skupi-na nacionalno orijentiranih lijevih intelektualaca. God. 1967. pot-pisao je Deklaraciju o nazivu i polo!aju hrvatskog knji!evnog jezika, zbog #ega je bio prisiljen podnijeti ostavku na #lanstvo u CK SKH. Potom se potpuno povukao iz polit. "ivota i, u osnovi lojalan tito-izmu, u razdoblju pokreta Hrvatskoga prolje%a i njegova sloma dr"ao se rezervirano prema protagonistima hrv. politike. God. 1974. pokrenuo je drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije; 1975. je izi!la petosve!#ana Panorama pogleda, pojava i pojmova te zapo#elo objavljivanje Sabranih djela u izdanju sarajevskoga Oslobo$enja (prve edicije sabranih djela koja je i privedena kraju 1988). Bolestan i sve te"e pokretan, Krle"a je uz pomo% A. Malinara i E. &engi%a radio na prire$ivanju tih djela.

Krle"a je jedan od najsvestranijih i najplodnijih hrv. knji"ev-nika uop%e, njegova sabrana djela (u koja nije uklju#en dio tiskanih eseja i novinskih #lanaka iz ranijega razdoblja te rukopisna ostav-!tina, u kojoj se opsegom isti#u tzv. marginalia lexicographica) obu-hva%aju 50 knjiga. Prvi Krle"in tiskani rad pripada dramskomu "anru. Prema autobiografskom iskazu u tzv. Osje"kom predavanju iz 1928, drame je po#eo pisati jo! kao dje#ak, po uzoru na M. Bogo-vi%a. Od mnogobrojnih dramskih tekstova dio je ostao zapam%en samo po naslovima, a za "ivota je tiskao sljede%e: Legenda (Knji!ev-ne novosti, 1914, 1–4); Maskerata (Knji!evne novosti, 1914, 16); Hr-vatska rapsodija (Savremenik, 1917, 5); Kraljevo* i Cristoval Colon (poslije Kristofor Kolumbo*), prvi put tiskani u knjizi Hrvatska rapsodija (1918); Michelangelo Buonarroti* (Plamen, 1919, 1–3); U predve"erje (Plamen, 1919, 7); Galicija (Kritika, 1922, 3–6); Adam i Eva (Kritika, 1922, 10–12); Golgota (Srpski knji!evni glasnik, 1922, NS, knj. VII, br. 4–8); Vu"jak* (1923); U agoniji* (Hrvatska revija, 1928, 1–2); Gospoda Glembajevi* (1928); Leda* (Glembajevi, 1932); U logoru* (U logoru. Vu"jak. Dvije drame, 1934); Aretej (Mogu$nosti, 1959, 11); Saloma (Forum, 1963, 10) i Put u raj (Forum, 1970, 1–2). U knjizi Legende* (1933) objedinjeno je !est ranih drama u ciklus (Legenda, Michelangelo Buonarroti, Kristofor Kolumbo, Maskerata, Kraljevo i Adam i Eva). Kritika (M. Matkovi%, M. Mio#inovi%, M. Vaupoti%, E. Finci i dr.) obi#no prepoznaje u Krle"inu dramskom opusu tri faze: prvu karakterizira dominacija simbolisti#ko-eks-presionisti#kih elemenata, u drugoj, tzv. prijelaznoj, karakteristi#noj za po#etak 20-ih god. XX. st., preple%u se ekspresionisti#ki i realis-ti#ki elementi, a u tre%oj dominira psihol. realizam, kojim Krle"a prikazuje krizu gra$. dru!tva. B. Senker predla"e razra$eniju kla-sifikaciju s pet stilsko-generi#kih ciklusa. Prvi je ciklus artisti#kih dramoleta (Legenda, Maskerata, U predve"erje, Adam i Eva, Salo-

433433

K R L E ! A , M I R O S L AV

HKE II, 28

ma), u kojima je Krle!a jo" vezan za artisti#ku struju hrv. moderne; njegove drame iz toga ciklusa naj#e"$e su artisti#ka »slika slike«, odslik poetskoga i mitskoga svijeta Biblije, ili pak popularnoga sa-kralnog slikarstva, odnosno artisti#ka derivacija motiva preuzetih iz ba"tine svj. knji!evnosti. Drugi ciklus zasniva se na ekspresionis-ti#kim scenskim »vizijama« (Hrvatska rapsodija, Kraljevo, Kristo-for Kolumbo, Michelangelo Buonarroti); Krle!a integrira u svoj dramati#arski postupak elemente suvremene avangardne drame. Tematsko-idejni sloj vezan je za velike svjetskopov. procese, umj. projekte genijalnih artista, za simboli#ku viziju hrv. krvave zbilje i traumati#ne povijesti. Te su drame prepune oniri#kih, fantazma-gori#nih, halucinantnih elemenata; #est je u njima motiv genija (koji je uvijek sanjar i vizionar) i njegova sukoba s gomilom koja ne prepoznaje njegovu iznimnost. Karakterizira ih iznimna vizualna dinamika s ubrzanim kretanjem glumaca, u#estalim promjenama prostora, prikazima kaoti#nih zbivanja (tu#njava, pijan#evanje, va"arska gu!va, pobuna gomile) i simultanizmom zbivanja; dida-skalije sugeriraju #este promjene ja#ine i boje svjetla te niz poseb-nih scenskih efekata, koji moraju istaknuti intenzitet i fantazma-gori#nu vizualnost prizora. Tre$em ciklusu pripadaju Galicija, Golgota i Vu!jak, koje Senker naziva eklekti#kim, epskim drama-ma, u kojima se mije"aju veristi#ki, ekspresionisti#ki i, u manjoj mjeri, artisti#ki postupci s postupcima karakteristi#nima za ono-dobno polit. kazali"te te se tim dramati#arskim postupkom tema-tiziraju ideolo"ka, nacionalna, socijalna i kult. previranja posljed-njih dana Austro-Ugarske, kada je »po #itavoj Srednjoj Evropi dozrijevala objektivna revolucionarna situacija«. %etvrtom ciklu-su pripadaju analiti#ko-realisti#ke konverzacijske drame U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda i U logoru (koju je sam Krle!a smatrao preradbom Galicije, ali ve$ina novijih tuma#a smatra je posebnim dramskim tekstom). Krle!a u tom ciklusu svjesno odustaje od »vanjske dinamike« svojih ranih dramskih tekstova, realisti#kim dramskim postupkom, karakteristi#nim za »nordijsku "kolu«, problematizira dezintegraciju mitski zatvorene i samodostatne gra&. zajednice. Gospodu Glembajeve i U logoru obilje!ava uvo&e-nje niza likova iz stale!a i profesija koji imaju mo$ u gra&. dru"tvu; njima je suprotstavljen neuroti#ni intelektualac, koji podrijetlom pripada tom svijetu, ali je revoltiran njegovom amoralno"$u i ne-humano"$u, te su kroz vizuru njegove gra&. pobune i neuroti#ne psihe izre#eni i autorovi stavovi. Leda, koju autor odre&uje kao komediju, prikazuje rasap gra&. zajednice i njezine samosvijesti, iza #ije se fasade ugla&enosti pokazuju razli#iti oblici intelektual-noga i fizi#koga prostituiranja kao osnovni na#in pona"anja uglednih gra&ana. Drama U agoniji zasniva se na tragi#nom slo-mu osamljene !ene razapete izme&u obveze da o#uva gra&. formu, na kojoj se zasniva njezin brak, i !udnje za istinskom ljubavlju. Tom dramom Krle!a realizira jedan od najkompleksnijih !enskih likova hrv. knji!evnosti. Petom ciklusu pripadaju dramske fanta-zije s »analognim dramskim situacijama i zbivanjima«: Aretej i Put u raj. U tim dramama postoji nekoliko paralelnih prostornih i vre-menskih slojeva, u kojima se odigrava podudarna dramska radnja. Zbivanje nije vezano za konkretnu dru"tvenu zajednicu, a glavni su predmet konverzacije likova rat i razni drugi oblici legalizira-noga nasilja, koji se pojavljuju kao univerzalna karakteristika ljud-ske civilizacije kroz cjelokupnu povijest. O toj se #injenici rasprav-lja s aspekta me&usobno suprotstavljenih likova moralista i cinika, ali i jedni i drugi se u tom nehumanom svijetu pojavljuju kao izop-$enici.

Prvi je Krle!in objavljeni pjesni#ki rad Podnevna simfonija (Savremenik, 1916, 9–12). Me&utim, Krle!a je poeziju pisao i prije, a u Davnim danima tiskane su pjesme u sklopu zapisa iz 1914. Objav-ljeni Krle!in pjesni#ki opus obuhva$a jedanaest zbirki: Pan (1917), Tri simfonije (1917), Pjesme I i Pjesme II (1918), Pjesme III (1919), Liri-ka (1919), Knjiga pjesama (1931), Knjiga lirike* (1932), Simfonije* (1933), Balade Petrice Kerempuha (1936) i Pjesme u tmini* (1937).

Pojedine se pjesme, neobuhva$ene tim knjigama, pojavljuju kao sastavni dijelovi Krle!inih drama i proznih knjiga. Krle!ina poezi-ja tipolo"ki je raznolika, nastala u obzoru razli#itih poetika, razgra-nata u vi"e pjesni#kih vrsta, a ostvaruje se i u razli#itim jezi#nim medijima (moderni jezik i jezik stare kajkavske knji!evnosti). U ranome razdoblju izdvaja se "est »simfonija« pisanih slobodnim stihom, kojima se Krle!a suprotstavio konzervativnoj tradiciji hrv. versifikacije. »Simfonije« karakterizira intenzivan do!ivljaj priro-de te zasi$enost pjesni#koga jezika raznovrsnim stilskim figurama (me&u kojima je posebno stilematski obilje!ena sinestezija). %etiri zbirke iz 1918. i 1919 (Pjesme I, II i III te Lirika) sam je Krle!a tu-ma#io kao zasebnu cjelinu u svojemu pjesni#kom opusu, nazivaju-$i ih »ratnom lirikom«. U njima dominiraju motivi povezani s ra-tom, nagla"en je soc. anga!man, a prikaz dru"tv. stvarnosti pro!et je estetski odbojnim, turpisti#kim detaljima. Za razliku od »simfo-nija«, eksplicitna je prisutnost lirskoga subjekta, koji govori o sebi u prvome licu (te ga se mo!e poistovjetiti s autorom). Z. Kravar kao bitnu oznaku »ratne lirike« isti#e i simultanizam: u tim se pjes-mama prizivlju prostorno odvojeni predmeti, a lirski subjekt gleda preko praga normalnoga ljudskog receptiviteta. Po toj karakteristi-ci je »ratna lirika« bliska pjesni"tvu srednjoeur. ekspresionizma, a ta je srodnost potencirana i drugim formalno-stilskim obilje!jima: hiperboli#nom metaforikom, uporabom slobodnoga stiha i kom-pozicijskom skokovito"$u. Pjesme pisane potkraj 20-ih i u 30-im god. XX. st. uvr"tene su u zbirke Knjiga pjesama i Pjesme u tmini; one svjedo#e o promjeni Krle!inih poeti#kih nazora, izra!enih i istodobnom eksplicitnom kritikom suvremene avangardisti#ke eur. umjetnosti, koju iskazuje u esejima iz 20-ih godina. Krle!a se u toj fazi vra$a uzorima koji su neposredno prethodili avangardi (M. Proust, H. Ibsen, A. Strindberg, R. M. Rilke, A. G. Mato"). Lirski subjekt kasne lirike, za razliku od »ratne«, naj#e"$e je neoso-ban, a aktivnost mu je prete!no promatra#ka (on vrlo #esto govori o uporabnim predmetima, opisuje umjetnine i prizore iz dru"tv. !ivota). Jasno je izra!ena socijalnokriti#ka dimenzija pjesama. U kasnijim pjesmama dominira konzervativnija versifikacija, prevla-dava stih koji, #esto nedisciplinirano, prati ritmi#ke obrise na"ih akcenatsko-silabi#kih stihova (jedanaesterca, dvanaesterca, osmer-ca), a rado se vezuje u rimovane strofe i sonetnu formu. Vrhunac Krle!ina pjesni#kog opusa dosegnut je u Baladama Petrice Kerem-puha, u kojima demonstrira svoju iznimnu jezi#nu kreativnost. Na temelju jezika stare kajkavske knji!evnosti, Krle!a stvara svoj idi-om kojim, za razliku od ostalih dijalektalnih pisaca, ne oblikuje jednostavne ruralne idili#ne prizore, ve$ stvara kompleksne pjes-ni#ke slike kojima je tuma#ena povijest i suvremenost hrv. naroda. Kao kaziva# pojavljuje se vagant Petrica Kerempuh, lik s dru"tv. ruba, #ijom se inteligencijom i duhovito"$u te nepriznavanjem dru"tv. hijerarhije pjesnik slu!i da bi predo#io »obrnutu sliku svije-ta«, u kojoj su ironijski ogoljeni stereotipi karakteristi#ni za tradicio-nalnu gra&. historiografiju koja se zasniva na tuma#enju perspektive dru"tveno povla"tena sloja. Pjesni#kim iskazom u kojem se, osim stare kajkavske knji!evnosti, pojavljuju i odjeci vizualnosti starih slikara poput P. Bruegela, M. Boscha i J. Callota, autenti#nih kro-nika i zapisa o selja#kim bunama i vjerskim ratovima objavljenih na raznim eur. jezicima, pjesnika poput F. Villona, te mislilaca poput Erazma Roterdamskog, Krle!a je stvorio djelo iznimne semanti#ke kompleksnosti i velike stilske ekspresivnosti, po mnogo#emu je-dinstveno u hrv. knji!evnosti.

Krle!in novelisti#ki opus obi#no se dijeli na tri ciklusa. Prvo-mu pripadaju proze uvr"tene u zbirku Hrvatski bog Mars*. Me-&utim, pod tim su naslovom od 1922. izlazile razli#ito koncipirane i komponirane knjige; tek je izdanje iz 1946. definiralo taj ciklus kao cjelinu sastavljenu od sedam fragmenata (dopunjen Tuma!em domobranskih i stranih rije!i i pojmova i Napomenom). Ta kona#na redakcija ciklusa obuhva$a novele Bitka kod Bistrice Lesne (1923), Kraljevska ugarska domobranska novela (1922), Tri domobrana

434434

K R L E ! A , M I R O S L AV

(1921), Baraka Pet Be (1921), Domobran Jambrek (1921), Smrt Franje Kadavera (1921) te !anrovski »ne"ist« fragment Hrvatska rapsodi-ja (1917), izveden dramskom dijalo#kom tehnikom. Prema najavi tiskanoj u Plamenu 1919, Hrvatski bog Mars bio je prvotno za-mi#ljen kao »domobranski histori"ki roman u "etiri dela«, ali je izvorna zamisao tijekom realizacije preina"ena. Tematski su nove-le vezane za I. svj. rat, odigravaju se na samoj boji#nici ili pak u ratnoj pozadini, u sredi#tu su pi#"eve pozornosti hrv. domobrani i njihovo apsurdno stradavanje; iznimno je sna!an pi#"ev proturat-ni anga!man. Krle!a inzistira na opoziciji izme$u "asni"koga zbo-ra i pu"ke domobranske mase, "ime je iscrtana i klasna stratifici-ranost cijeloga dru#tva.

Drugomu ciklusu pripadaju tzv. novele malogra$anskoga kruga; po vremenu tiskanja, pa i nastanka, one se dijelom prekla-paju s novelama iz Hrvatskoga boga Marsa: Hodorlahomor Veliki ili kako je Pero Orli! prebolio Pariz (1919), Veliki me"tar sviju hulja (1919), Mlada misa Alojza Ti#eka (1922), Smrt Florijana Kranj#eca, nadstra$ara kraljevske redarstvene stra$e (1922), In extremis (1923), Smrt Tome Bakrana (1924), Vjetrovi nad provincijalnim gradom (1924), Smrt bludnice Marije (1924), U agoniji (poslije preimenova-na Na samrti, 1924) i Smrt Rikarda Harlekinija (1925). Tom se ci-klusu 1937. priklju"uje i Cvr#ak pod vodopadom, a sam Krle!a mu je pribrajao i dulju pripovijest ili kra%i roman Vra$ji otok (1923). Za taj ciklus kanonskom se smatra zbirka Novele* (1948), u kojoj je definirana kompozicija ciklusa i uglavnom definirana struktura pojedinih novela. Tematika novela toga ciklusa obi"no je vezana za malogra$. dru#tveni milje, glavni lik je obi"no neuroti"ni, dru#-tveno neafirmirani intelektualac, opsjednut velikim idejama i ide-a lima, koje ne uspijeva realizirati, tako da gubitni#tvo postaje osnovna tema; vrlo "esto su psihi"ki slomovi likova ili njihova mo-ralna posrnu%a povezani s motivom smrti (u "emu neki autori, npr. M. Vaupoti% i A. Flaker, prepoznaju opsesivni provodni mo-tiv). To gubitni#tvo "esto nalazi izraz u dominantnome ironijskom tonu pripovijedanja, pa i u pojavi elemenata groteske.

Glembajevski novelisti"ki ciklus obuhva%a jedanaest novela i proznih fragmenata: Ivan Kri$ovec (1926), Barunica Lenbachova (1927), Pod maskom (1927), U magli (1928), O Glembajevima (1928), Dobrotvori (1929), Svadba velikog $upana Klanfara (1929), Kako je doktor Gregor prvi put u $ivotu susreo Ne#astivoga (1929), Sprovod u Teresienburgu (1929), Ljubav Marcela Faber-Fabriczyja za gospo%icu Lauru Warroniggovu (1929) i Klanfar na Varadijevu (1930). Ti teks-tovi tijesno su povezani s dramama glembajevskoga ciklusa; zajed-no se bave povije#%u jedne razgranate obitelji, njezinim boga%e-njem i dru#tv. afirmacijom, te financijskim i moralnim slomom. Nemaju uvijek novelisti"ku si!ejnu razradbu s jasno izvedenim zapletom, narativnim klimaksom i poentom, ve% "esto stati"no opisuju pojedine likove iz glembajevskoga miljea: njihove navike, ambijent u kojem !ive, !ivotne aspiracije, relacije prema drugim pripadnicima porodice. Te proze "esto dopunjuju i implicitno ko-mentiraju zbivanja uobli"ena u dramama. Glembajevski ciklus kao cjelina umjetni"ki je ponajbolji prikaz visoke gra$. klase u hrv. knji-!evnosti, konceptualno se vezuje na eur. pisce (É. Zola, R. M. du Gard, J. Galsworthy, Th. Mann i dr.), koji su potkraj XIX. i u prvoj pol. XX. st. prikazivali uspon gra$. klase i krizu njezine svijesti.

Vra$ji otok (objavljivan u nastavcima u "asopisu Savremenik 1923, te u samostalnoj knjizi 1924) sam Krle!a smatrao je novelom te ga je od 1937. uglavnom tiskao u knjigama novela. Me$utim, suvremeni tuma"i (S. Lasi%) skloni su prije u njemu prepoznati obilje!ja kratkoga romana. Prema zapisima u Davnim danima, taj je prozni tekst vjerojatno povezan s neobjavljenim romanom Le-"evi, odnosno poduljom »novelom o Kavranu«. Zasniva se na temi povratka sina nakon trogodi#njeg izbivanja te na njego vu sukobu s ocem; time su anticipirane teme koje je Krle!a razradio u potonjim djelima. Tri kavaljera frajle Melanije (roman objavljen

1922, a ne 1920. kako stoji u knjizi, pod naslovom Tri kavalira gos-po%ice Melanije) bavi se sudbinom osjetljive djevojke koja nakon smrti roditelja postaje po!eljnom udava"om; oko nje se okupljaju »kavaliri« koji pripadaju raznim soc. slojevima hrv. dru#tva, #to Krle!i omogu%uje da u njihovo oblikovanje ugradi vlastitu ironij-sku analizu i soc. kritiku intelektualnih i umj. stereotipa koje re-prezentiraju likovi kavalira; stoga roman podrazumijeva implicit-nu Krle!inu polemiku s hrv. knji!evnom tradicijom i kulturom op%enito.

Ta dva prva ve%a prozna djela pisana su relativno jednostav-nom tehnikom linearne naracije, a u kasnijim romanima pripovje-da"ka tehnika postaje kompleksnija; nagla#ena je uloga sredi#njega karaktera kao misaonoga subjekta, naj"e#%e »evropski naobra!e-nog intelektualca«. Takva konstitucija sredi#njih likova omogu%uje Krle!i da se suvereno bavi nizom tema #to ulaze u iznimno #irok intelektualni obzor likova, koji promi#ljaju dominantne politi"ke i estetske ideje svojega doba.

Roman Povratak Filipa Latinovicza iz tiska je izi#ao 1932, ali je anticipiran ve% 1930. proznim fragmentom Bobo#ka, tiskanim u Hrvatskoj reviji. Budu%i da se u romanu pojavljuju pojedini likovi iz glembajevskoga ciklusa, a postoji i niz drugih veza i srodnosti, kritika je taj roman proglasila »organskim dijelom goleme freske o Glembajevima« (I. Frange#). Roman se zasniva na temi povratka u zavi"aj glavnoga lika, koji je dvadeset i tri godine proveo u raz-nim eur. gradovima. Filip je slikar, hipersenzibilan umjetnik koji je, !ele%i unaprijediti svoju umjetnost, tragaju%i za afirmacijom, oti#ao u Europu. Me$utim, iako je mnogo nau"io o suvremenome slikarstvu, te u fovizmu na#ao svoj slikarski izraz, !ivot u Europi nije mu donio smirenje, ve% suprotno – osje%aj bezdomnosti, otu-$enosti i izop%eni#tva. To je rezultiralo op%om rezignacijom te naposljetku i osje%ajem umj. nemo%i. Vra%a se u zavi"aj razo"aran Europom, u svojevrsnoj potrazi za pravim identitetom. Slikarski senzibilitet glavnoga lika (koji se pojavljuje u ulozi sredi#nje svijesti u romanu) utje"e da pripovijedanje bude zasi%eno intenzivnim koloristi"kim do!ivljajima koji karakteriziraju Filipovu percepci-ju; tako$er se njegovo poznavanje slikarstva i izra!avanje vlastitih preferencija pojavljuje kao va!an "imbenik romana te se u tim seg-mentima mogu od"itati veze s nizom Krle!inih eseja o slikarstvu. Susret sa zavi"ajem budi u sje%anju lika niz literarnih evokacija na traumati"no djetinjstvo, provedeno uz samohranu majku koju je progonio glas moralno problemati"ne !ene. Nakon povratka Filip ulazi u krug lokalne kostanjeve"ke aristokracije, prema kojoj se odnosi ironijski, osje%aju%i da u tom svijetu dominiraju isprazna gra$. forma i licemjerje. Za temeljni smisao romana najva!niji je Filipov susret s Kyrialesom, nihilistom i cinikom, likom koji funk-cionira kao Filipov alter ego, produbljuju%i njegove sumnje, razot-krivaju%i apsurd egzistencije. U romanu se o"ituje Krle!ina !elja za tematiziranjem klju"nih eur. intelektualnih ideja i eti"kih dile-ma, a na razini oblikovnoga postupka o"ita je sna!na veza s M. Proustom (duga re"enica zasi%ena detaljnim opisima boja, zvuko-va i mirisa, neprekidne evokacije pro#lih zbivanja).

Na rubu pameti (1938) izrazit je roman lika, pripovijedan u prvome licu. Glavni je lik intelektualac koji ne pristaje na gra$. konformizam, buni se protiv oportunizma, ispraznosti i la!i #to karakteriziraju svakida#njicu vi#ega gra$. sloja; roman se zasniva na solilokvijima glavnoga lika, u kojima se raskrinkava licemjerje pojedinih likova i apsurd dru#tv. fenomena #to reprezentiraju te-meljne vrednote gra$. svijeta. Istodobno s tom lijevo usmjerenom kritikom gra$anstva, Krle!a (osobito u poglavlju I mjese#ina mo$e biti pogled na svijet) izvrgava ironiji i ideolo#ke stereotipe svojstve-ne tada#njemu staljiniziranom komunisti"kom pokretu, #to je pri-donijelo zao#travanju sukoba na ljevici.

Roman Banket u Blitvi Krle!a je najavio jo# 1935, ali se prva knjiga romana pojavila 1938, druga je tiskana 1939, a tre%a tek u

435435

K R L E ! A , M I R O S L AV

Forumu 1962; potom se integralno izdanje pojavilo u Zorinim sa-branim djelima 1964. Roman je inspiriran pojavom totalitarnih oblika vladavine u nizu dr!ava srednje i ist. Europe izme"u dvaju svj. ratova; po mi#ljenju nekih istra!iva$a (M. Vaupoti%, Z. Mali%), kao model je vjerojatno poslu!ila Poljska iz doba mar#ala J. Pi&sud-skog, ali se u djelu mogu prepoznati i refleksi polit. zbivanja ka-rakteristi$nih za jugosl. situaciju izme"u dvaju svj. ratova. Krle!a se poslu!io imaginarnom dr!avom i konstruktom njezina polit. !ivota kako bi u tom svojevrsnom romanu ideja progovorio o od-nosu umjetnosti i autoritarne vlasti, slobodnoga pojedinca i totali-tarnih mehanizama vladavine na na$in koji ima univerzalna, transhistorijska obilje!ja.

Roman Zastave u nastavcima je po$eo objavljivati u $asopisu Forum 1962; u Zorinu izdanju sabranih djela Zastave su objavljene 1967. u $etiri knjige, a u izdanju Oslobo"enja 1976. pojavljuje se pet knjiga. Krle!a je u dnevni$kim zapisima, pismima prevoditeljima i prijateljima te u razgovorima s E. 'engi%em spominjao svoj rad na #estoj, pa $ak i na sedmoj knjizi, ali ih o$ito nije uspio pripremi-ti za objavljivanje. Svako od izdanja donosi mnogobrojne autorske izmjene. Krle!ina je namjera bila preko glavnoga lika Kamila Emeri$kog i njegovih relacija prema prijatelju Joji, ocu, ljubavni-cama i mnogim drugim likovima, ostvariti »historijsku perspekti-vu na !ivot hrvatskih, srpskih i ma"arskih generacija, ro"enih iz-me"u #ezdesetih i devedesetih godina pro#log stolje%a«. Obra"uje klju$ne godine na po$etku XX. st., kada dolazi do raspada Austro--Ugarske i osnutka Kraljevine SHS, koja je po na$inu stvaranja, anticipira Krle!a, nosila u sebi klicu budu%ega sloma. Pri tome se akteri zbivanja pojavljuju i kao nosioci razli$itih intelektualnih koncepata i polit. ideala, koji formiraju duhovni obzor na po$etku XX. st. U roman je ugra"en niz autobiografskih elemenata, pove-zanih s autorovim intenzivnim sudjelovanjem u kulturnom i polit. !ivotu, a pojavljuje se i niz autenti$nih pov. likova pod pravim ili donekle preina$enim imenima. Roman se odlikuje bogatom lingvostilematikom te raznovrsno#%u tehnika naracije; karakteri-zira ga, i na tematskome i na stilskome planu, primjena postupa-ka tipi$nih za ranije faze Krle!ina stvarala#tva; stoga je kritika $esto ponavljala da su Zastave svojevrsna summa krle!iana.

Esejistika je u Krle!inu opse!nom opusu kvantitativno naj-zastupljeniji !anr: prvi esej objavio je jo# 1915 (Barun Konrad), a pisao ih je sve do potkraj !ivota. U beletristi$kim radovima (osobi-to u romanima i dramama) pojavljuju se dugi esejisti$ki ekskursi, a u dijarijsko-memoarskoj i putopisnoj prozi pojedina poglavlja mogu funkcionirati i kao samostalne esejisti$ke cjeline. U Matve-jevi%evim Razgovorima s Miroslavom Krle!om sam Krle!a tuma$i svoj opus kao poku#aj da se prevladaju tradicionalne granice me"u !anrovima, te u integraciji esejizma u druge knji!. !anrove prepo-znaje jednu od najva!nijih osobina ne samo svojega autorskog sti-la, ve% i moderne knji!evnosti op%enito. U esejima je obuhvatio iznimno #irok tematski raspon, pokazuju%i golemu erudiciju i na-govje#tavaju%i enciklopedijske interese, #to je naposljetku i rezulti-ralo $etvrt stolje%a dugom karijerom profesionalnoga leksikografa. Pisao je eseje o knji!evnosti, slikarstvu i kiparstvu, glazbi, arhitek-turi, op%im kult. problemima, polit. povijesti, aktualnoj politici, filozofiji i medicini. Ako se esejistici pribroje i enciklopedi$ki zapi-si, redaktorske bilje#ke, nastale tijekom rada na Enciklopediji Jugo-slavije i drugim enciklopedijama Leksikografskoga zavoda (taj dio opusa, koji je Krle!a nazvao marginalia lexicographica, samo je dje-lomice objavljen u knjigama eseja, Panorami pogleda, pojava i poj-mova i u knjizi 99 varijacija te u $asopisnim tematima), gotovo da ne postoji podru$je ljudske djelatnosti o kojemu Krle!a nije pisao u esejisti$koj formi. Ve%inu me"uratnih eseja objavio je u $asopisi-ma koje je sam ure"ivao. Ti su se eseji poslije, uglavnom u redigi-ranu obliku, pojavljivali u knjigama eseja. U knjizi Eseji. Knjiga prva (1932) tiskani su tekstovi objavljivani u razdoblju 1921–30;

posve%eni su hrvatskim i stranim knji!evnicima i slikarima (S. S. Kranj$evi%, J. Dobrovi%, V. Beci%, Lj. Wiesner, J. Ra$i%, J. Kri!ani%, R. M. Rilke, E. Ady, G. B. Shaw, M. Proust, G. Grosz, F. J. Goya, Th. Mann i dr.), a u ve%ini eseja o$ituju se Krle!ine dileme o osob-nom napu#tanju avangardisti$ke poetike i povratku konzervativ-nijemu tipu estetike. U knjizi Evropa danas. Knjiga dojmova i es-saya (1935) prikupljeni su tekstovi tiskani u $asopisu Savremena stvarnost (1933) i Danas (1934), u kojima Krle!a komentira klju$ne eur. pojave i li$nosti Europe u razdoblju izme"u svj. ratova, izlo!e-ne fa#isti$koj opasnosti. Zbirka polit. eseja Deset krvavih godina* (1937) kriti$ki govori o aktualnim prilikama u Jugoslaviji; u njoj se o$ituje Krle!in lijevi anga!man, kojim pristupa analizi socijalnih i polit. pitanja; posebnu pozornost posve%uje nerije#enu nac. pita-nju u Jugoslaviji i problemu hrv. neravnopravnosti. Knjiga Eppur si muove. Studije i osvrti (1938), u kojoj su sabrani tematski razno-rodni eseji objavljivani od 1919. u raznim $asopisima (uglavnom u Knji!evnoj republici), bila je zabranjena rje#enjem Dr!avnoga tu!i-la#tva u Zagrebu zbog politi$ki subverzivna sadr!aja. Knjiga studi-ja i putopisa (1939) ponavlja neke dijelove Izleta u Rusiju, ali donosi i niz polit. eseja u kojima Krle!a analizira zna$enje Oktobarske revolucije, pojam imperijalizma, ulogu Lenjina, probleme sovj. dru#tva, potom i situaciju na Balkanu. Nakon II. svj. rata, osim aktualnih prigodnih polit. eseja, objavio je i niz eruditskih esejis-ti$kih tekstova; osobito su oni bili u$estali u vrijeme pokretanja Enciklopedije Jugoslavije, jer je Krle!a u njima oblikovao progra-matsku platformu za rad na enciklopediji. Posebnu va!nost za modeliranje nove kult. paradigme u Jugoslaviji ima Govor na Kongresu knji!evnika u Ljubljani (1952), koji je ozna$io raskid s estetikom socrealizma. Potkraj 50-ih god. Krle!a po$inje objavlji-vati i niz kra%ih esejisti$kih tekstova, nastalih za rada na enciklo-pediji. U sabranim djelima Zore pojavilo se i #est knjiga koje nose naslov Eseji I–VI, a osim njih ponovo izlaze i neke ve% poznate knjige eseja (npr. Evropa danas i Deset krvavih godina), ali u pre-ure"enu obliku. Budu%i da ni tom edicijom nisu obuhva%eni svi dotad tiskani Krle!ini eseji, posao njihova prikupljanja nastavljen je sarajevskim izdanjem, u koje su u#li i eseji objavljeni u kasnoj fazi Krle!ina !ivota.

Posebno mjesto u esejisti$kom opusu imaju polemi$ko-esejis-ti$ke knjige Moj obra"un s njima i Dijalekti"ki antibarbarus. Pole-mi$nost je trans!anrovska crta Krle!ina opusa: implicitne pole-mi$nosti $esto ima i u njegovim fikcionalnim djelima (romanima, dramama, novelama, $ak i u poeziji). Osobito je polemi$ki bilo plodno razdoblje kada je ure"ivao Knji!evnu republiku, objavljuju-%i u svakome broju poneki polemi$ki esej i vi#e kra%ih polemi$kih $lanaka (polemike iz toga $asopisa sabrane su i objavljene tek po-smrtno u sarajevskom izdanju sabranih djela: Iz na#e knji!evne kr"me, 1983). Dvije knjige polemika koje je objavio za !ivota poka-zuju njegovu vje#tinu: dominira postupak op#irnoga citiranja i parafraziranja protivnikovih stavova, pra%en ironijskim komenta-rima, upozoravanjem na profesionalnu nekompetentnost protiv-nika te na neto$nosti i alogi$nost u njegovu izlaganju.

U Krle!inim putopisima tako"er su vrlo izra!eni elementi esejizma, a ponekad i polemi$nosti. Premda u Izletu u Rusiju svoje putopise eksplicitno tuma$i kao bitan otklon od eruditskih puto-pisa koje su tih godina objavljivali M. Begovi%, M. Crnjanski i S. Vinaver, oni ipak odaju pisca iznimno #iroka kruga interesa, koji suvereno pi#e o slikarstvu, politici, ekonomiji, nac. pitanju, arhi-tekturi gradova kroz koje prolazi i dr. Poneka poglavlja oblikovana su u formi klas. eseja, poneka sadr!avaju i fikcionalne elemente (Razgovor sa sjenom Frana Supila, U Drezdenu); specifi$nost Kr-le!inih ranih putopisa je i u $estom kori#tenju dijalo#ke forme, pa i drugih dramskih elemenata izra!avanja. Premda ne prikriva svo-ju naklonost idejama Oktobarske revolucije, Krle!a govori i o ne-kim negativnim aspektima sovj. dru#tvene zbilje te vrlo plasti$no

436436

K R L E ! A , M I R O S L AV

predstavlja i razne likove koji pripadaju deprivilegiranim soc. slo-jevima. Strukturu prvog izdanja Izleta u Rusiju, koje je jedno od najzanimljivijih lit. svjedo!enja o SSSR-u 20-ih god. XX. st. u svj. razmjerima, Krle"a je u sljede#im izdanjima bitno redigirao. Noli-t ovo poslijeratno izdanje Izleta u Rusiju 1925. (1958), koje je ponov-ljeno u zagreba!kom i sarajevskom izdanju sabranih djela, samo se djelomice zasniva na tekstovima prvoga izdanja, a ubla"eni su i kriti!ki tonovi u prikazivanju sovj. zbilje. Knjiga Putovanja. Sje!a-nja. Pogledi (1985) donosi, uz tekstove koji su ispu$teni iz izmijenje-nog izdanja Izleta u Rusiju, i niz putopisnih tekstova nastalih na-kon II. svj. rata, me%u kojima je najva"niji po literarnoj i memoarsko-autobiografskoj vrijednosti Izlet u Mad"arsku 1947.

Sude#i prema objavljenim dnevni!kim zapisima, Krle"a je s prekidima vodio dnevnik u razdoblju 1914–77; nakon objavljivanja u periodici, prvi put su dnevni!ki zapisi tiskani 1977. u petosve$!a-nom Dnevniku*. Njima se 1988. priklju!uju posmrtno tiskani dnevni!ko-memoarski Zapisi sa Tr"i#a. Sastavni je dio tre#e knjige dnevnika memoarski tekst Djetinjstvo 1902–03 (objavljen prvi put 1952), u kojem Krle"a iznimnim stilskim umije#em opisuje odra-stanje u Zagrebu, vlastito formiranje, intenzivno upijanje razno-vrsnih dojmova, sve ono $to #e umnogome odrediti njegov potonji "ivotni put. I najraniji dio Dnevnika, naslovljen Davni dani, prem-da predo!en kao dnevnik, ima i memoarsku dimenziju, jer je 50-ih god. bio podvrgnut, pred tiskanje, redakturi pisca u zrelim godi-nama. Krle"ina dnevni!ka proza izrazito je "anrovski hibridna i tematski raznovrsna: opisuje svakida$nje situacije (u zapisima iz kasnijih godina zamje#uje se i sklonost impresionisti!komu poen-tilizmu), vrlo !esto se vra#a u pro$lost, govori o svojoj lektiri, prija-teljima i znancima; u op$irnim esejisti!kim ekskursima govori o politi!kim, filozofskim, knji"evnim, slikarskim i drugim temama; vrlo je va"na oniri!ka dimenzija dnevnika, jer Krle"a !esto opisuje i vlastite snove. Pojedini su eseji, premda u po!etku nastali u sklo-pu Dnevnika (uglavnom iz 40-ih god.), izdvojeni u samostalne ese-jisti!ke cjeline, koje su u$le u knjige eseja u sabranim djelima.

Krle"a je autor jednoga od tematski i "anrovski najraznovrs-nijih, a brojem knjiga najopse"nijih knji". opusa u hrv. knji"evno-sti. Prevo%en je na sve va"nije jezike. Svojim intelektualnim anga"-manom sna"no je obilje"io kulturni i polit. "ivot u Hrvatskoj i biv$oj Jugoslaviji; njegov opus trajno je svjedo!anstvo o idejnim i polit. nemirima hrv. inteligencije. Dobro je poznavao eur. umjet-ni!ka strujanja svojega doba, neke je elemente aktualnih modernis-ti!kih poetika primjenjivao i u svojemu stvarala$tvu (povezuju#i na taj na!in hrv. kulturu sa suvremenim eur. kontekstom), ali je istodobno nastojao prema aktualnim strujanjima zauzeti kriti!ki odnos, tragaju#i za vlastitim, autenti!nim izrazom.

DJELA: Pan, Zagreb 1917; Tri simfonije, Zagreb 1917; Hrvatska rapso-dija, Zagreb 1918; Pjesme I, Zagreb 1918; Pjesme II, Zagreb 1918; Pjesme III, Zagreb 1919; Lirika, Zagreb 1919; Tri kavalira gospo$ice Melanije, Zagreb 1920 (1922!); Magyar királyi honvéd novela, Zagreb 1921; Hrvatski bog Mars, Zagreb 1922; Novele, Koprivnica 1923; Vu#jak, Koprivnica 1923; Vra"ji otok, Zagreb 1924; Izlet u Rusiju, Zagreb 1926; Gospoda Glembajevi, Zagreb 1928; Knjiga pjesama, Beograd 1931; U agoniji, Beograd 1931; Moj obra#un s njima, Zagreb 1932; Eseji, Zagreb 1932; Glembajevi, Zagreb 1932; Knjiga lirike, Zagreb 1932; Povratak Filipa Latinovicza, Zagreb 1932; Hiljadu i jed-na smrt, Zagreb 1933; Legende, Zagreb 1933; Simfonije, Zagreb 1933; U logo-ru. Vu#jak, Zagreb 1934; Evropa danas, Zagreb 1935; Balade Petrice Kerem-puha, Ljubljana 1936; Deset krvavih godina, Zagreb 1937; Golgota, Zagreb 1937; Pjesme u tmini, Zagreb 1937; Eppur si muove, Zagreb 1938; Knjiga proze, Zagreb 1938; Na rubu pameti, Zagreb 1938; Banket u Blitvi, I–II, Zagreb 1938–39; Knjiga studija i putopisa, Zagreb 1939; Dijalekti#ki antibar-barus, Pe!at, 1939, 8–9; Hrvatski bog Mars, Zagreb 1946; Tri drame, Zagreb 1947; Lirika, Zagreb 1949; Davni dani, Zagreb 1956; Izlet u Rusiju 1925., Beograd 1958; Eseji I, Zagreb 1961; Eseji II, Zagreb 1962; Eseji III, Zagreb 1963; Eseji IV, Zagreb 1963; Aretej, Zagreb 1963; Banket u Blitvi, I–III, Za-greb 1964; Eseji V, Zagreb 1966; Eseji VI, Zagreb 1967; Zastave, I–IV, Zagreb 1967; Poezija, Zagreb 1969; Djetinjstvo 1902–03 i drugi zapisi, Zagreb 1972; 99 varijacija, Beograd 1972; Panorama pogleda, pojava i pojmova, I–V, Sara-jevo 1975; Zastave, I–V, Sarajevo 1976; Dnevnik, I–V, Sarajevo 1977; Rainer

Maria Rilke, Sarajevo 1979; O Erazmu Rotterdamskom, Sarajevo 1979; Evropa danas, Sarajevo 1979; Deset krvavih godina, Sarajevo 1979; Kalendar jedne parlamentarne komedije, Sarajevo 1979; Tri kavaljera frajle Melanije. Vra"ji otok, Sarajevo 1980; Povratak Filipa Latinovicza, Sarajevo 1980; Na rubu pameti, Sarajevo 1980; Banket u Blitvi, I–III, Sarajevo 1980; Legende, Sarajevo 1981; Tri drame, Sarajevo 1981; Glembajevi. Drame, Sarajevo 1981; Glembajevi. Proza, Sarajevo 1981; Aretej, Sarajevo 1981; Novele, Sarajevo 1982; Hrvatski bog Mars, Sarajevo 1982; Poezija, Sarajevo 1982; Balade Pe-trice Kerempuha, Sarajevo 1982; Simfonije, Sarajevo 1982; Ratne teme, Sara-jevo 1983; Sa uredni#kog stola, Sarajevo 1983; Moj obra#un s njima, Sarajevo 1983; Iz na%e knji"evne kr#me, Sarajevo 1983; Dijalekti#ki antibarbarus, Sara-jevo 1983; Izlet u Rusiju 1925., Sarajevo 1985; Putovanja. Sje!anja. Pogledi, Sarajevo 1985; Historijske teme, Sarajevo 1985; Likovne studije, Sarajevo 1985; Dijalozi i ideje, Sarajevo 1985; Svjetiljke u tmini, Sarajevo 1988; Svjedo-#anstva vremena, Sarajevo 1988; Gdje smo i kako smo, Sarajevo 1988; Zapisi sa Tr"i#a, Sarajevo 1988; Pisma, Sarajevo 1988; Marginalije / Primjedbe Mi-roslava Krle"e uz tekstove za Op!u enciklopediju, I. i III. izdanje, Radovi Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krle"a«, 1998–99, 7–8; Djela Mirosla-va Krle"e, Zagreb 2000–.

LIT.: J. Bene%i!, O hrvatskom ritmu, Savremenik, 1917, 12; S. &imi!, Krle"a kao kritik, Zagreb 1933; K. Krsti! (Marc Tween), Kako pi$e gospo-din Krle"a, Zagreb 1935; Knji"evne sveske (zbornik), 1940, 1; M. Matkovi!, Dramatur$ki eseji, Zagreb 1949; T. Jaki!, Bibliografija djela Miroslava Kr-le"e 1917–1953, Zagreb 1953; M. Risti!, Krle"a, Zagreb 1954; M. Bogdanovi!, O Krle"i, Novi Sad 1956; &. Vu#eti!, Krle"ino knji"evno djelo, Sarajevo 1958; Miroslav Krle"a (zbornik), Zagreb 1963; I. Frange% i A. Flaker (ur.), Krle"in zbornik, Zagreb 1964; V. 'uri! (ur.), Miroslav Krle"a (zbornik), Beograd 1967; K. Pranji!, Jezik i knji"evno djelo, Zagreb 1968; A. Flaker, Knji"evne poredbe, Zagreb 1968; B. He!imovi!, Hrvatska dramska knji-"evnost izme%u dva rata, Rad JAZU, knj. 353, 1968; P. Matvejevi!, Razgo-vori s Miroslavom Krle"om, Zagreb 1969; S. Lasi!, Sukob na knji"evnoj ljevici 1928–1952, Zagreb 1970; B. Donat, Pjesni!ki teatar Miroslava Krle-"e, Zagreb 1970; T. Ladan, Ta kritika, Zagreb 1970; B. Gavella, Knji"evnost i kazali$te, Zagreb 1970; M. Kuzmanovi!, Rje!nik i komentar Balada Petri-ce Kerempuha Miroslava Krle"e, Zagreb 1972; I. Frange%, Mato$, Vidri#, Krle"a, Zagreb 1973; (. Kisi! i L. Pavlovi! (ur.), Krle"a u $koli (zbornik), Sarajevo 1973; G. M. Te%i!, Bibliografija o Miroslavu Krle"i 1968–1972, Knji"evna istorija, 1973, 22; M. Vaupoti!, Siva boja smrti, Zagreb 1974; N. Milo%evi!, Andri# i Krle"a kao antipodi, Beograd 1974; T. (olak, Lirika Miroslava Krle"e (1914–1919), Beograd 1974; Z. (rnja (ur.), Jezi!na antidog-ma Miroslava Krle"e (zbornik), &minj 1974; S. Lasi!, Struktura Krle"inih »Zastava«, Zagreb 1974; M. Lon#ar, Krle"ini !asopisi (za sve kulturne pro-bleme), I–III, Knji"evna istorija, 1974, 24, 25, 26; I. Krolo i M. Matkovi! (ur.), Miroslav Krle"a 1973 (zbornik), Zagreb 1975; M. Engelsfeld, Interpre-tacija romana Povratak Filipa Latinovicza, Zagreb 1975; I. Vidan, Tekstovi u kontekstu, Zagreb 1975; B. He!imovi!, 13 hrvatskih dramati!ara, Zagreb 1976; B. Vuleti!, Fonetika knji"evnosti, Zagreb 1976; D. Ga%parovi!, Dra-matica krle"iana, Zagreb 1977; A. Novakovi! i B. Petra#, Popis prijevoda djela Miroslava Krle"e na strane jezike, Kronika, 1979, 11; J. Wierzbicki, Miroslav Krle"a, Zagreb 1980; J. Le%i!, Slika i zvuk u dramama Miroslava Krle"e, Sarajevo 1981; Miroslav Krle"a (zbornik), Dani Hvarskog kazali$ta, knj. 8, Split 1981; B. Popovi!, Tema krle"iana, Zagreb 1982; M. Bo%kovi!--Stulli, Usmeno pjesni$tvo u Krle"inu obzorju, Forum, 1982, 10–12; E. (engi!, Krle"a, Zagreb–Sarajevo 1982; A. Flaker, Poetika osporavanja, Za-greb 1982; V. Kalezi!, U Krle"inom sazvje"%u, Zagreb 1982; S. Lasi!, Krle-"a. Kronologija "ivota i rada, Zagreb 1982; I. O#ak, Krle"a–Partija, Zagreb 1982; M. )ivan#evi!, Miroslav Krle"a u slavistici, Zbornik za slavistiku Matice srpske, 1983, 24; Z. (rnja, Sukobi oko Krle"e, Sarajevo 1983; E. (engi!, S Krle"om iz dana u dan, I–IV, Zagreb 1985; M. Kuzmanovi!, Ke-rempuhovo ishodi$te, Rijeka 1985; Z. Le%i!, Poezija Miroslava Krle"e, Izraz, 1985, 12; (. Kisi! (ur.), Misao Miroslava Krle"e (zbornik), Sarajevo 1985; D. Foreti!, Borba sa stvarima, Zagreb 1986; R. Vu#kovi!, Krle"ina dela, Sarajevo 1986; B. Vuleti!, Sintaksa krika, Rijeka 1986; V. )mega#, Krle"ini evropski obzori, Zagreb 1986; S. Lasi!, Mladi Krle"a i njegovi kriti!ari (1914–1924), Zagreb 1987; M. &pehar, Problem Boga u djelima Miroslava Krle"e, Zagreb 1987; '. Zelmanovi!, Kadet Krle"a, Zagreb 1987; D". Ka-rahasan, Model u dramaturgiji, Zagreb 1988; I. Krtali!, Krle"a, za i protiv, I–II, Zagreb 1988; Z. Kulund"i!, Tajne i kompleksi Miroslava Krle"e, Ljub-ljana 1988; I. Mandi!, Zbogom, dragi Krle"a, Beograd 1988; A. Flaker, No-madi ljepote, Zagreb 1988; M. Matkovi!, Miroslav Krle"a. &ivot i djelo, Zagreb 1988; I. Krtali!, Sukob s desnicom, Zagreb 1989; Z. Bartoli!, Sjever-nohrvatske teme, II, 'akovec 1989; S. Lasi!, Krle"ologija ili povijest kriti!-ke misli o Miroslavu Krle"i, I–VI, Zagreb 1989–93; E. (engi!, S Krle"om iz dana u dan. Post mortem, Sarajevo–Zagreb 1990; V. Kalezi!, Ljevica u su-kobu sa Krle"om, Beograd 1990; R. Lauer, Krle"a i njema!ki ekspresioni-

437437

K R M P O T I ! , J O S O

zam, Sarajevo 1990; M. Stan!i", Miroslav Krle!a i njema"ka knji!evnost, Zagreb 1990; I. Cvitkovi", Krle!a, Hrvati i Srbi, Sarajevo 1991; J. Von!ina, Korijeni Krle!ina Kerempuha, Zagreb 1991; J. Petkovi", Drame Miroslava Krle!e, Ni# 1991; E. Gerner, Opro#taj s Gvozdom, Zagreb 1993; Z. Kravar, Poezija Miroslava Krle!e prema njezinu cjelovitu opisu, Dubrovnik, 1993, 6; V. Viskovi" (ur.), Krle!ijana, I–III, Zagreb 1993–99; G. Te#i" (ur.), Pe"at o Krle!i danas, Beograd 1993; V. Viskovi" (ur.), Krle!a: 100. obljetnica ro$enja (tematski broj), Republika, 1993, 11–12; Odjeci rasprava o Miroslavu Krle!i (tematski broj), Forum, 1994, 1–2; D. Kapetani", Stari i novi Krle!a, Radovi Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krle!a«, 1995, 4; B. He"imovi" (ur.), Krle!a i na#e doba (zbornik), Krle!ini dani u Osijeku 1993, Osijek–Zagreb 1995; isti, Pod Krle!inim ki#obranom, Zagreb 1997; R. Popovi", Krle!a i Srbi, Beograd 1997; M. Kuzmanovi", Krle!a u sjeni Terezije, Zagreb 1999; J. $en-tija, S Krle!om, poslije ’71, Zagreb 2000; V. Viskovi", Sukob na ljevici, Beo-grad 2001; isti, Krle!olo#ki fragmenti, Zagreb 2001; D. Velni", %itaju&i Krle-!u, Rijeka 2001; A. Had%ihasanovi", Krle!a, Bosna i rat, Sarajevo 2001; B. Donat, O Miroslavu Krle!i jo# i opet, Zagreb 2002; B. $kvorc, Ironija i ro-man: u Krle!inim labirintima, Zagreb 2003; Rukopisna ostav#tina Mirosla-va Krle!e (katalog), Zagreb 2003; S. Marjani", Glasovi »Davnih dana«, Za-greb 2005; O. Bojad%iski, Krle!a i Makedonija, Zagreb 2005; T. Sabljak, K und K afera: Krle!a protiv Kolara, Zagreb 2006; G. Slabinac, Sugovor s li-terarnim $avlom, Zagreb 2006; N. Batu#i", Rije" mati "ina, Zagreb 2007; M. Vuj!i" i V. Viskovi" (ur.), Krle!a danas, Brijuni 2007. V. Viskovi&

KRLE"INI DANI U OSIJEKU, teatrolo#ko-kazali#na ma-nifestacija osnovana 1987, kada je u Osijeku, u dana#njem parku Petra Kre#imira IV., otkriven bron"ani spomenik M. Krle!e kipa-rice M. Ujevi&. Utemeljitelj manifestacije je HNK u Osijeku, a su-utemeljitelji Pedago#ki (danas Filozofski) fakultet u Osijeku te Od-sjek za teatrologiju Zavoda za knji!evnost i teatrologiju JAZU (danas Odsjek za povijest hrvatskoga kazali#ta Zavoda za povijest hrvatske knji!evnosti, kazali#ta i glazbe HAZU) iz Zagreba. Stalni pokrovitelji Krle!inih dana su Razred za knji!evnost HAZU i Sveu"ili#te J. J. Strossmayera iz Osijeka. Do punoga profiliranja Krle!inih dana u Osijeku do#lo je tek 1990, kada zapo"inju me$u-sobno povezani znanstveni skup i smotra hrv. kazali#ta. Manife-stacija se redovito odr!ava po"etkom prosinca, traje "etiri dana i kalendarski je locirana tako da uklju"uje 7. XII., dan po"etka djelo-vanja HNK u Osijeku 1907. Tematika znanstv. skupa vezana je uz hrv. dramsku knji!evnost i kazali#te, dok kaz. smotra predstavlja odabrane predstave nac. kazali#ta nastale prema tekstovima hrv. autora. U okviru smotre odr!avaju se i izlo!be s kaz. tematikom te predstavljanja teatrolo#kih izdanja doma&ih nakladnika. Manife-staciju programski vodi odbor kojemu je od 1990. na "elu teatrolog Branko He&imovi&.

Priop&enja sa znanstv. skupa tiskaju se u zborniku. Do 2008. objavljeni su zbornici Krle%ino kazali#te danas (1990); Zadaci i dostignu"a suvremene hrvatske teatrologije (1992); Hrvatska dram-ska knji%evnost i kazali#te i hrvatska povijest (1993); Krle%a i na#e doba (1995); Suvremena hrvatska dramska knji%evnost i kazali#te od 1968/1971. do danas (I–II, 1996); Osijek i Slavonija – hrvatska dramska knji%evnost i kazali#te (1997); Hrvatska dramska knji%ev-nost i kazali#te u europskom kontekstu (I–II, 1999–2000); Hrvatska dramska knji%evnost i kazali#te i hrvatska knji%evnost (2000); Hr-vatska dramska knji%evnost i kazali#te – inventura milenija (I–II, 2001–02); &anrovi u hrvatskoj dramskoj knji%evnosti i struke u hr-vatskom kazali#tu (2003); Hrvatska dramska knji%evnost i kazali#te u svjetlu estetskih i povijesnih mjerila (2004); Zavi!ajno i europsko u hrvatskoj drami i kazali#tu (2005); Tijelo, rije! i prostor u hrvatskoj drami i kazali#tu (2006); Vrijeme i prostor u hrvatskoj dramskoj knji-%evnosti i kazali#tu (2007) i 100. godina Hrvatskog narodnog kaza-li#ta u Osijeku (2008). N. Batu#i&

KRMPOTI!, Ante, prozaist, publicist i dramski pisac (Za-greb, 17. I. 1932). Gimnaziju zavr#io u Zagrebu, gdje je na Filozof-skom fakultetu diplomirao 1955. Radio je kao srednjo#kolski pro-fesor te u Centru za dopisno obrazovanje kao urednik raznih izdanja iz podru"ja jezikoslovlja te kulturne i politi"ke povijesti

Hrvatske. U knji!evnosti se javio 60-ih god. XX. st. romanom Dan kad je umro moj otac (1965), pisanim u tradiciji hrv. odgojnog ro-mana. U periodici ('asopis za suvremenu povijest, Hrvatska, Hr-vatsko slovo i dr.) objavljuje "lanke, prikaze, studije i rasprave iz hrv. kulturne povijesti, o hrv. jeziku i dr. Dramski radovi izvo$eni su mu u HNK-u u Zagrebu (Puntari, hahari i jen #a#avi pop, 1972) i Zagreba"kome kazali#tu mladih (Jao meni, probudio se car, 1972). Autor je vi#e radijskih drama i radioigara za djecu. Televizija Ljub-ljana emitirala mu je dramu Kako vrijeme brzo prolazi, draga! (1967).

DJELA: Dan kad je umro moj otac, Rijeka 1965; Poplava, Rijeka 1966; Prihvati pru%enu ruku, Zagreb 1969; Neprilike s rje!nikom hrvatskih pravo-pisa, Zagreb 1997.

LIT.: &. Marjanovi", Ante Krmpoti&, Poplava, Telegram, 4. XI. 1966.N. Mihaljevi&

KRMPOTI!, Joso, epski pjesnik (Barlete kraj Gospi&a, izme-$u 1750. i 1755 – Be", nakon 1797). Teologiju vjerojatno zavr#io u Senju; 1783. bio je vojni kapelan u Temi#varu. Jedan je od "lanova jezi"ne komisije u Be"u koju je osnovao car Josip II. radi ujedna"a-vanja hrv. pravopisa, a donijela je odluku u korist slavonske orto-grafije, za koju se Krmpoti& zauzimao, nasuprot J. Stulliju koji je zagovarao dubrova"ku. God. 1788. sudjelovao je u neuspjeloj eks-pediciji kapetana F. Vukasovi&a koja je htjela istra!iti mogu&e voj-no-politi"ko povezivanje Crne Gore s Austrijom. Bio je dvorski kapelan u Schönbrunnu (1788–96). O njemu nema vijesti nakon 1797, kada je du#evno obolio.

Neka su mu djela inspirirana zgodama iz vojni"koga !ivota, a ve&ina ih je prigodna. Joso Malenica (1783) pohvalnica je u kojoj se u desetercima opjevava dodjela vlastelinstva Josi Malenici, osamdesetpetogodi#njem "asniku habsbur#ke vojske. Pohvalni"ku funkciju ima i Radost Slavonije (1787), gdje u osmera"kim katreni-ma vila, simbol Slavonije, govori o turskom osvajanju Slavonije, a Mart i Apolon slave slavonske junake i pisce. Krmpoti&evo je naj-opse!nije djelo ep u 13 dijelova Katarine II. i Jose II. put u Krim (1788). Osnovna tema epa je susret austr. cara Josipa II. i rus. carice Katarine II. u Hersonu u svibnju 1787. Svrha susreta bila je dogo-vor oko poduzimanja zajedni"koga rata protiv Turaka i podjela planiranoga osvojenog teritorija. Linearna kompozicija ujedinjuje razli"ite tematske svjetove: svijet ant. bogova (Jupiter, Pluton, Mart, Apolo, Neptun i dr.), islamski svijet (Muhamed, Sergije), koji ozna"ava tursku vlast, te kr#&. svijet sa svjetovnim li"nostima (Katarina II., Josip II., Potemkin), koji su u dodiru s islamskim svijetom. Ep je pisan u osmera"kim katrenima, s rimom abab, a umetnuti su i mnogobrojni prozni lat. dijelovi. Vidljiv je utjecaj usmene folklorne epike, Ka"i&eva Razgovora ugodnog, I. Gunduli-&a, A. Kani!li&a, a vjerojatno i austr. propagandne knji!evnosti (letci, novinska izvje#&a, almanasi). Pjesma Crnogorcem ispjevana i vojvodi Filipu od Vukasovi" (1788) najkra&e je Krmpoti&evo djelo, koje u desetercima, a zatim u osmercima opjevava borbu Crnogo-raca protiv Turaka pod vodstvom kapetana Vukasovi&a, priseza-nje austr. caru i slavljenje dugo o"ekivane slobode. Drugo po veli-"ini Krmpoti&evo epsko djelo je Pjesma vojevodam austrijanskim i rosijanskim (1789) s dvodijelnom kompozicijom u desetercima. U prvome se dijelu opisuju doga$aji s po"etka rata Austrije i Rusije protiv Turske 1788. na srpskome, bosanskome i isto"nome boji#tu, a u drugome se pojavljuje vila koja simbolizira slav. svijet te poziva Slavene da se, vo$eni rus. caricom i austr. carem, odupru turskoj vlasti. Tako$er je vidljiv utjecaj usmene epike, Ka"i&eva Razgovo-ra ugodnog i Gunduli&eva Osmana. Pjesni"ki opus J. Krmpoti&a obilje!avaju prigodnost, stilski eklekticizam i teme austro-rusko--turskih ratova uz veli"anje austr. vlasti i slav. ideologije.

DJELA: Joso Mallenica, Be" 1783; Radost Slavonie, Be" 1787; Katha-rine II i Jose II put u Krim, Be" 1788; Pjesma Crnogorcem izpievana i vojvodi Filipu od Vukassovich, Be" 1788; Pjesma voevodam austrianskim i rosian-skim, Be" 1789.