HRVATSKA KNJIŽEVNOST MODERNE

Hrvatska moderna je razdoblje u povijesti hrvatske književnosti koje slijedi poslije realizma. Povjesničari to razdoblje određuju između 1892.( godina izlaska Matoševe pripovijesti Moć savjesti, 1893. Misao na vječnost, Janka Leskovara) i 1916. ( Ulderiko Donadini izdaje časopis Kokot) odnosno 1895.( tada sveučilištarci pale mađarsku zastavu na Trgu bana Jelačića) i 1914. ( godina Matoševe smri i objavljivanje zbirke Hrvatska mlada lirika )Studenti, sudionici prosvjeda, protjerani su i odlaze na školovanje u Beč i Prag. U Pragu se upoznaju s filozofijom socijalnog realizma T. Masarika, a u Beču s europskim modernističkim strujanjima. Stvorene su dvije skupine: praška i bečka.

- Bečka skupina pisaca okuplja se oko časopisa «Mladost», a predvode je Milivoj Dežman Ivanov i Branimir Livadić. Dežmanov zastupa smjer lar pour lart, ali istodobno ističe i nacionalnu i domoljubnu zadaću književnosti.

- Praška skupina pisaca okupljena je oko časopisa «Hrvatska misao», a njezin je glavni ideolog Milan Šarić, pobornik ideje naglašene tendencioznosti u književnosti..

U razdoblju moderne poezija je dominantna književna vrsta, uz crticu i kraću novelu, koja donosi nove stilske postupke (Vidović, Matoš, Begović, Domjanić), ponajviše ističući impresionizam kao dominantan stil, pored simbolizma (Matoš najizrazitiji predstavnik). U lirici se osjeća impresionistička obilježja s tipičnim obilježjima težnje prema nekom općem skladu i dosezanju « više ljepote», najčešće izraženi pejzažnim ili ugođajnim motivima.

Prozno stvaralaštvo uglavnom se smješta u regionalne okvire. Matoš i Horvat Kiš pišu o Zagrebu i njegovoj okolini ili Hrvatskom zagorju, Šimunović piše o Dalmatinskoj zagori, Ivan Kozarac i Jozo Ivakić pišu o Slavoniji. Uloga regionalne sredine je sasvim suprotna od značenja u realizmu: ovdje sredina, ambijent, pejzaž ostaju isključivo okviri u kojima je čovjek sa svojim psihičkim i biološkim određenjima u središtu piščeve pozornosti, prevladava opis psihičkog stanja (junaci su uglavnom intelektualci, labilnih stanja, senzualni i izgubljeni u osnovnim životnim orijentacijama.Drama- također traži nove, modernističke tendencije, možda sporije nego lirika i proza. Najvažnije ime, kad je riječ o počecima moderne drame u nas, je Ivo Vojnović.

Stilske karakteristike hrvatske moderne- prevladava pluralizam – od impresionizma, preko zrelog realizma, naturalizma simbolizma.Književno stvaralaštvo: u svakako je najplodnije lirsko stvaralaštvo. Posebno treba naglasiti A. G. Matoša, V. Vidrića, D. Domjanića, Milana Begovića, Vladimira Nazora, Fran Galovića. Zbirka M. Begovića Knjiga Boccadoro (Knjiga zlatousta) nova je tematikom i izrazom. Iste godine 1900. nazor objavljuje izdaje svoju zbirku Slavenske legende – vraća se slavenskoj mitologiji, izborom tema predstavlja se kao nacionalni pjesnik, ali su mu izraz i metafore moderne, njegova poezija odskače od pesimizma koji je tada vladao u poeziji. Pjesme Vladimira Vidrića odišu istančanim osjećajem za bojom.

U poeziji se teži muzikalnosti stiha, metaforika je nova, tematika je osvježena dubljim prodorima u ljudsku psihu.Pojava dijalektalne poezije – Fran Galović i Dragutin Domjanić oživljavaju kajkavsku poeziju čija je vrata otvorio Matoš, najistaknutiju pjesničku figuru u razdoblju moderne, a Vladimir Nazor piše čakavske stihove.

1

U proznom stvaralaštvu – roman je našao također svoje mjesto – Milutin Cihlar Nehajev ( Vuci, Bijeg ) Ivan Kozarac ( Đuka Begović), Milan Begović ( Giga Barićeva, Sablasti u dvorcu)

Drama: Josip Kosor ( Požar strasti), Ivo Vojnović ( Dubrovačka trilogija)U razdoblju hrvatske moderne zastupljene su sve književne vrste: lirika, epika- proza (roman, novela), drama

Književno stvaralaštvo: u svakako je najplodnije lirsko stvaralaštvo. Poglavito je zastupljena pejzažna poezija, poezija ugođaja, poezija slika i- simbola. Posebno treba naglasiti A. G. Matoša, V. Vidrića, D. Domjanića, Milana Begovića, Vladimira nazora, Fran Galovića. Zbirka M. Begovića Knjiga Boccadoro (knjiga zlatousta) nova je tematikom i izrazom. Iste godine 1900. nazor objavljuje izdaje svoju zbirku Slavenske legende – vraća se slavenskoj mitologiji, izborom tema predstavlja se kao nacionalni pjesnik, ali su mu izraz i metafore moderne, njegova poezija odskače od pesimizma koji je tada vladao u poeziji. Pjesme Vladimira Vidrića odišu istančanim osjećajem za bojom.U poeziji se teži muzikalnosti stiha, metaforika je nova, tematika je osvježena dubljim prodorima u ljudsku psihu

Pojava dijalektalne poezije – Fran Galović i Dragutin Domjenić oživljavaju kajkavsku poeziju čija je vrata otvorio Matoš, najistaknutiju pjesničku figuru u razdoblju moderne, a Vladimir Nazor piše čakavske stihove.U proznom stvaralaštvu nova je tematika i nova je kompozicija proznih tekstova. Tematika je često bizarna, protkana psihološkim pristupom– roman je našao također svoje mjesto – Milutin Cihlar Nehajev ( Vuci, Bijeg ) Ivan Kozarac ( Đuka Begović), Milan Begović ( Giga Barićeva, Sablasti u dvorcu); novela- Janko Leskovar, A. G. MatošDrama: Josip Kosor ( Požar strasti), Ivo Vojnović ( Dubrovačka trilogija)U razdoblju moderne vrlo je aktivna književna kritika: Milan Marjanović, Milutin C. Nehajev, Matoš, Milan Šarić i dr.

ANTUN GUSTAV MATOŠ- rođen u Tovarniku 1873., umire 1914.- Matoševom smrću završava razdoblje hrvatske moderne- Bio je pjesnik, novelist, kritičar, putopisac- Najistaknutiji pjesnik hrvatske moderne- Poezijom se javlja 1906., napisao oko 80 – tak pjesama- Započeo dijalektalnu poeziju u 20. st. , na kajkavskom- Poznate pjesme: Notturno, Utjeha kos4, 1909., samotna ljubav, Jesenje veče,

Maćuhice, Srodnost itd.- Novele: Cvijet sa raskršća, Camao, Miš itd.- motivi u novelama: domoljubni i

bizarna tematika s motivima ljubavi i smrti, neobični događaji, bizarni likovi itd.

- Cjelokupnim svojim djelom vezan i za tradiciju i za smjela traženja u književnoj tematici i stilskom izražavanju, a ponajprije u shvaćanju umjetnosti kao specifičnog, autonomnog izraza ljudskog duha.

- Motivi u poeziji: ljubavni, intimni, domoljubni, pejzažni- Baudelaire mu je bio uzor

Jesnje veče: sonet, u njemu Matoš iznosi sliku atmosfere u prirodi: jesenje sivilo, tmurni oblaci, blatnjava jesenja rijeka, magla koja skriva kućice i toranj, sunce na zalasku, vrbe i vrane

2

U trećoj strofi povezuje taj sumorni jesenji krajolik s ljudskim nemirima. Upravo taj ljudski nemir pokazuje da je čovjek tu, da je cijeli taj pejzaž uznemirio pjesnika i dao mu priliku da konkretizira doživljaj svojih nemiraU četvrtoj strofi javlja se motiv jablana koji se gordo suprotstavlja bezdanu svemira te u prostoru smrti i umiranja uvjerava da je život mogućJablanom možemo smatrati i izdvojenog pojedinca, pjesnika koji u sveopćem ništavilu govori o životu.

Pejzaž je jedna od Matoševih najtrajnijih inspiracija u poeziji i prozi (prevladava ilirizam i impresionizam)

1909.

Matoš je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mračni pejzažni okvir koji mu služida bi izrazio sjetu i žalost što daje posebni ton odnosno boju pjesmi.Na Matoševu dušu je uvelike utjecao ovakav tamni, mračni pejzaž.Prva strofa pjesme opisuje pejzaž. U drugoj i trećoj strofi pjesme pjesnikopisuje svoje društveno stanje uvjetovano pejzažom i prilikama,a u četvrtoj strofi pjesnik izražava svoj očaj shvaćajući da mu je oduzetanjegova domovina. Ritmičnost u pjesmi ostvarena je rimom.

Primjeri rime:srama – jamaskut – put (obgrljena rima)mama – dama

Pjesma “1909.” nastala je povodom stote godišnjice rođenja LjudevitaGaja. Pjesnik kaže da je usnuo ružan san koji je kasnije prenio u pjesmu.Povratak u domovinu dovodi Matoša do direktnog susreta sa stvarnošću,što će i modificirati njegove patriotske teme: one više neće, uglavnom, bitipanoramski zahvati u cjelokupnost našega povijesnog i društvenog života,nego će se usmjeriti više na trenutačne i konkretne pjesnikove reakcije nastvarne događaju unutar naših hrvatskih relacija. Slikovitost u pjesmiostvarena je poredbama.

Primjeri poredba:“…suha kao prut…”“…ubistva mjesto, tamno kao blud…”“…moj drski obraz kao suzama…”“…ko lopova, dok njeno ime briše…”

Vladimir Vidrić

Vidrić, Vladimir ( 1875.-1909. ), po zanimanju advokatski pravnik. Malo je pisao ( jedina zbirka Pjesme, 1907. ), ali je vrlo značajan i izrazit pjesnik. Po vanjskom okviru svojih motiva pjevao je najviše o prošlosti: nižu se slike iz antičkog života Egipćana, Židova, Grka, Rimljana, i iz španjolske prošlosti, prisutna je srednjovjekovna tematika, a mnogobrojne su slike pejzaža. Ali tu se kriju obilježja Vidrićeva stava: na taj način snažnije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije. Jednostavnim izražajnim sredstvima i naglašenim slikarskim elementima izrazio je svoja napredna uvjerenja, teški problem hrvatske emigracije, klasne napetosti u društvu. Najsnažnije se dojmljivu u njegovoj poeziji slike prirode i pejzaža, ugođaji životne radosti, dionizijski zanosi za ljepotu, vino, užitak.

3

Vidrićeva poezija ima svoju dubinu i kvalitete po kojima je odmah dobila svoje priznanje.

Pjesme

Vladimir Vidrić se sa svojom zbirkom pjesama Pjesme predstavlja kao pjesnik s izuzetnim osjećajem za boju. Neka pritajena bol i čežnja za idealnim doživljajem ljepote osnovna je karakteristika ovog našeg vrhunskog pjesnikaU Vidrićevim pjesmama dolazi do izražaja nov , moderan senzibilitet, a element subjektivnog nameće se na prvo mjesto, zamijenivši tako dotadašnje lirsko stvaralaštvo koje je bilo programske prirode, obilno zasićeno folklornim elementima i uglavnom svedeno na dvije, tri teme od kojih je najznačajnija bila domoljublje.

Slobodan stih, simbolika, vanjski svijet služe Vidriću kao okvir za izražavanje subjektivnih stanja i osjećanja Vidrić je u svojim pjesmama opsjednut pesimizmom, nostalgijom, čuvstvom te svim formama ljubavi, otkriva muzikalnu vrijednost riječi, usavršava stih, osvježava metaforiku. Tematiku Vidrićeve poezije čine aktualni problemi njegova vremena, a zanimljivo je da bez obzira o kojem problemu govori, uvijek njime izražava svoju ličnost.

Česta tema pjesama jesu robovi, obespravljeni ljudi lišeni slobode i ljudskog ponosa.-------------------------------------------------------------------------------------

“ Ogromna, crna. Na svijetloj proviVrzu se sapeti ljude i ženeI lamaju ruke i nijemo plačuA kose im lete raspletene.

Stištu prsti i grče ruke,Okovane pružaju k nebosklonu,Sa tala se dižu i kažu i kažu,Gdje sunce tone na stranu onu. “

( Roblje )-------------------------------------------------

4

Vidrić je također pjevao o ljudskim odnosima.-------------------------------------------------“Da, svetac je halje skupio,I pao je uza stube,I nije se ni osvrnuoNa jecaj zemaljske ljube.Al se anđel ganuoi rekao: -“Prečasni, stani,I koji su mnogo ljubili,I oni su Bogu zvani” “ ( Gonzaga )

U pjesmi “Mrtvac” javlja se Vidrić pesimist, svjestan nemoći nemoći čovjeka prema zakonima prirode.-------------------------------------------------“ Ubila ga ruka silna,Vječno jaka, vječno živa,Što živote rasipavaI živote utrunjava.” ( Mrtvac )-------------------------------------------------

Zbog spoznaje eda je čovjek nemoćan, u njegovim pjesmama stalno je prisutna bol, bol koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali bol koja se ipak osjeća.

5

Vidrićeva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol roba koji pati za svojom domovinom dok hladi bezbrižnu gospodaricu,-------------------------------------------------“A kad bi se našla dobra duša,Da i roba pita i sasluša,Taj bi rekao:” Od tuge pogibam,Moje srce leti k libijskim kolibam” ” ( Pomona )-------------------------------------------------ili da je to bola koja noćas zbližava patricija i roba u pjesmi “ Ex Pannonia”.-------------------------------------------------“A kad se on sagnu k robuI nemoćno poče da gleda“Idimo!” šanu mi ona,I trznu i - posta blijeda.A mene, da pravo kažem,Kosnu se suza njina:“ Idimo, rekoh, a njemuPodajte krčag niva.” “ ( Ex Pannonia )-------------------------------------------------

Vidrićevo glavno izražajno sredstvo je slika. Imao je istančan osjećaj za boje. Vidrić je u svojim pjesmama oslikavao predivan pejzaž.

6

-------------------------------------------------“A svitaše jutro. rosa je pala,Pa se u krupnih kapljah blista.Sja jutarnja zvijezda. Dršće i trepetiJasika širokog lista” ( Jutro )--------------------------------------------------

“Zvijezde se roje visokoI dasi će sad da krenu,U zrku se kupa mjesecI sipa svijetli i sjenu.A krasna se žena budiI grud joj otajno dišeI svilne vjeđe obaraI noć je i - biva tiše. “

( Notturno )-------------------------------------------------

Najznačajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno jesu Pejzaž I i Pejzaž II, u kojima je on prikazao stvaran život.

U Pejzažu I sve vrvi od života. -------------------------------------------------

7

“ U travi se žute cvjetoviI zuje zlaćane pčeleZa sjenatim onim stablimaKrupni se oblaci bijele.” ( Pejzaž I )-------------------------------------------------

Dok pjesnik U Pejzažu I upotrebljava glagole kako bi što vjernije opisao krajolik u Pejsažu II upotrebljava glagole kako bi prikazao radnju.-------------------------------------------------

“Nebeski putnik mjesecLako je odskakivaoNad svijetlim oblačnim rubomI opet u nebu plivao.

I kad sam otvorio prozor...” ( Pejzaž II )-------------------------------------------------

Vidrićev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u to vrijeme novi. Budući da je svoje pjesme deklamirao morao ih je što više skratiti, svesti jezični izražaj na najmanju moguću mjeru. Vizualnost bila je jedna od najvećih pjesnikovih vrlina, stoga nije ni čudno da mu je slika bila glavno izražajno sredstvo. U nekim svojim pjesmama Vidrić daje samo impresionističke sličice.-------------------------------------------------“ Plahe su sjene došle iz tameI plesat stale u zelenoj travi.

8

Bile su dvije plavojke NympheS bijelimi vjenci na glavi... “ ( Jutro )-------------------------------------------------“ I vjenčav se lišćem vinjage bujneBuku podižu divlju.Kucaju srca. S ljpkog se gajaBijele nimpfe ozivlju.”

( Pompejanska sličica )-------------------------------------------------

U drugim pak pjesmama Vidrić pravi doživljaj potiskuje u pozadinu i u prvi plan dovodi slike koje poput zrcala reflektiraju taj događaj.-------------------------------------------------“ U omrkom parku jablaniBunar okružuju bijeli,Gdje smo ja i gospojaKao saneni sjeli,Dok tavni - šume i tugujuGordi i neveseli. ( Kipovi )-------------------------------------------------“Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid

9

I oblak tavan, vihrom raskidan,A s hridi zublja. Krvav joj je žarI pada u noć i u ocean. ( Grijeh )-------------------------------------------------

Posljednji način pjesnikova slikovna izražavanja, koji je vjerojatno i najbolji je taj u kojem sama misao obuhvaća sliku, slikovna i misaona komponenta združeni su u jedno.-------------------------------------------------“ S kamena po crnoj zemljiVal se dima povijava.Ukraj žrtve utrnuteOboreni starac spava” ( Mrtvac )-------------------------------------------------

Vidrić se pred kraj svoga života razbolio i završio u ludnici što je ostavilo mnoge tragove u njegovu daljnjem stvaralaštvu. U njegovim pjesmama počinju se javljati demoni i sablasti, a događaji bivahu zahvaćeni površno bez neka opipljiva sadržaja. Pjesnik je za vrijeme svoje bolesti naslućivao smrt i prikazivao u svojim posljednjim pjesmama.-------------------------------------------------Adieu

O moja je leđa laganoKrcnula mandolinaI moj se kaput raskrio.Purpurna pomrčinamoje je vjeđe prekrilaOs sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganulaKoja pjesmice sklada,Svijetlu je suza utrlaŠto mi sa zjena pada.-Tako silazim, gospojo,Stubama tvojega grada. ( Adieu )-------------------------------------------------

JANKO LESKOVAR

- pripovijetka – Misao na vječnost- tema: poremećaj psihe, grijeh i kajanje- motivi: unošenje najnovijih spoznaja o brzini svjetlosti- likovi: Đuro Martić, emocionalno rastrojeni introvertirani pesimist; učiteljica iz

susjednog sela; sluga Daša- oblik: proza- pripovijetka- napomena: poznata zadnja rečenica Đuro Martić je poludio! Svojom inverzijom

simbolizira odstupanje od realizma.

10

IVO VOJNOVIĆ- dramatičar, rođen u Dubrovniku- djela: Ekvinocij, Maskarate ispod kuplja, Dubrovačka trilogija: sadrži tri

jednočinke Allons enfants, Suton, Na taraci u tri različita razdoblja (1806., 1832., 1900.) koja se odnose na raspon jednog stoljeća (najburnijeg u dubrovačkoj povijesti), od ulaska Francuza u Dubrovnik, preko sustavnog propadanja plemstva u svakom smislu (Suton), pa do kraja 19. stoljeća kada je ono posve izgubilo svoj vanjski i unutarnji sjaj (na taraci) Sam se Vojnović prema toj temi odnosi sentimentalno i lirski.

DINKO ŠIMUNOVIĆ - podrijetlom iz Dalmatinske zagore- djela: pripovijetke, romani: Duga, Đerdan, Muljika, Alkar itd. .. Porodica Vinčić,

Tuđinac…

O ŠIMUNOVIĆEVIM PRIPOVIJETKAMA:Postoji strogo određeni subjektivni odnos pisca koji je dominantan i kome je podređeno sve, od fabule do kompozicijske strukture.Osnovne teme: ljubav i smrt. Na taj način pisac svojim likovima nameće nužnost doživljavanja, emocionalnih uzbuđenja, potisnuvši događaje da bi dao prednost psihološkoj karakterizaciji likova.Svim je likovima zajedničko: fatalno osjećanje nemoći i slabosti u borbi sa životom i prirodom, nemoći za koju nisu izravno krivi i iz toga proizlaze i njihovi unutarnji sukobi, traume, tuge i tjeskobe.Stvarna je modernost Šimunovićeve proze više-manje prisutna u svim ostalim proznim tekstovima npr. ''Mrkodol''.

VRIJEME RADNJE: oko 1905. godineMJESTO RADNJE: manastir Draga i okolna sela

LIKOVI:BOJA: kći mlinara Joviše, 14 godina. Nije bila ni crvena ni jedra kao druge djevojke, ne leži nikada, hoda hitro, gleda blago, ali bistro. Vitka je i bijela, krupnih očiju, no namastirčani kažu da je suha i žuta, možda zato i bolesna. I zato su ju prozvali Muljika jer je bijela kao muljika (mekani bijeli kamen). U gradu bi rekli: kao mramor. Govorilo se da je i njezina majka bila takva.''I kosa je u nje nekako čudnovata; valovita, smeđa, ne lašti se. A u drugih lijepo namazana, čvrsto zategnuta i svijetlocrna. Druge dižu cijelu vreću brašna kao pero na konja i za ušima im veliki crljeni đuli*, a Muljika ozlijedi prste dok prihvati petlje od vreće.''JOVIŠA: mlinarev sin, a njegova je kći bila Muljika. Kako Muljika nije imala ni brata ni sestre, tako je uvijek pred ocem bila kriva. Otac ju je Joviša u početku volio, a kasnije tukao, pogotovo kad bi se napio u krčmi pored mlina.ILIJA (Elias Kurtović): krčmarev sin koji se vratio iz vojske. Nikada ništa nije radio, izvadio bi ogledalo i češalj i mast kojom je mazao brkove i kosu pa šetao u šumi. Nosio je svoje vojničko odijelo: tijesne bijele hlače, modru bluzu s crvenim resama, a na glavi crvenu kapu s dugim crnim resama. Lice mu je, kao kod svih namastirčana, bilo okruglo i crveno.''Ilijica nije imao dugo i žuto bolesno lice, već puno, okruglo i crveno; ni prsi upale i kašljucave već visoke i zdrave, ali je ipak bio svoje ruke psiholog, barem kad mu je to služilo.''

11

Istom što je grob mlade Boje bio zasut, stadoše ga tiho posipati i pahuljice snijega s neba jednaka i siva. I padao je, padao tiho snijeg još i onda kad je svuda nastala noć.Već su se i sve vatrice po kućama zapretale, a snijeg sve zasiplje stari mlin, u kom je Boja odrasla, kao i njezin novi grob pod bukvom iza crkve.A oko mlina sve hoda stari Joviša jer mu se u pustu mlinu ne da sjediti, i sve dozivlje Boju.Lepršaju pahuljice u tihoj noći i hvataju se mlinarove kose i brkova, a on sve hoda oko staroga, pustog mlina, po mekom snijegu.- Bojo! mila moja, oprosti! - čuje se kroz šum Sitnice i drhtanje vitla pod vodom.- Bojo, janje moje malo! - zove tiho Joviša kroz sve gušće pahuljice snijega, a voda šumi i klopoće ispod staroga, pustog mlina što je zarastao u tamnozelenu mahovinu i po krovu.

-

VLADIMIR NAZOR

- Brač, Postire- Djela: zbirka pjesama Slavenske legende, Pjesme naroda hrvatskoga, Hrvatski

kraljevi, Lirika … Veli Jože (roman), Medvjed Brundo (ep), Pastir Loda (roman) itd.

- piše dijalektalnu poeziju

Zvonimirova lađa- lirska, domoljubna pjesma- alegorijski prikaz Hrvatske kao stare nasukane lađe kralja Zvonimira- tema: domoljublje;- oblik: 11 katrena, rima abca, stih osmerac

Seh duš dan- dijalektalan lirika, čakavica, elegijski ugođaj- sadržaj: poetska priča o djevojci koja jr rodila izvanbračno dijete koje je ubrzo

umrlo, a ona na Dušni dan obilazi njegov grob- oblik: 3 strofe od po deset stihova- tema: majčinska ljubav, društveni odnosi

MILAN BEGOVIĆ

- iz Vrlike- napisao libreto za operu Ero s onoga svijeta- djela: Knjiga Boccadoro (zbirka pjesama)…,drame: Pustolov pred vratima,

Dunja u kovčegu, Bez trećeg itd; romani: Giga Barićeva itd- PUSTOLOV PRED VARTIMA: drama u užem smislu,; tema: smisao života i

platonska ljubav, odnos prema smrti- BEZ TREĆEG: tema- složenost bračnih odnosa

IVAN KOZARAC- Vinkovci- djela: pripovijetke Slavonska krv, … ; roman Đuka BegovićĐuka Begović- tema: nemogućnost kontrole vlastitih emocija, impulzivno nagonsko

ponašanje

12

- oblik: proza, objektivni pripovjedač, priča počinje retrospektivno, sječanjem: Đuka se vraća iz zatvora u kojem je bio zbog ubojstva oca i prisjećajući se događaja prije ubojstva; tek u drugom dijelu vraća se u kronološki tijek

13