Albert CamusStranac

ALBERT CAMUS (1913.–1960.) francuski je romanopisac, dramatičar i esejist. U naponu stvaranja strada u automobilskoj nesreći.

U prvom stvaralačkom razdoblju, tzv. fazi apsurda, blizak je egzistencijalizmu. U filozofskom eseju Mit o Sizifu, 1942., te u romanu Stranac iz 1942. i u dramama Nesporazum i Kaligula izražava generacijski osjećaj bespomoćnosti te prikazuje život kao niz apsurda (patnje, nasilja, zločina, smrti) pred kojima je čovjek-društveno biće bespomoćan, ali kao čovjek-pojedinac ipak može ostvariti svoju slobodu tako da takvo apsurdno stanje svjesno prihvati kao svoju životnu filozofiju (filozofiju apsurda).

Drugo je stvaralačko razdoblje faza pobune (esej Pobunjeni čovjek, 1951.). Smisao čovjekove egzistencije Camus vidi u njegovoj pobuni protiv životnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti (romani Kuga i Pad, te drame Opsadno stanje i Pravednici. G. 1957. nagrađen je Nobelovom nagradom.

Stranac je kratak dvodijelni roman iz 1942. Radnja se odvija u Alžiru. Opisan je jednoličan i besmislen život francuskog službenika Mersaulta od trenutka kad je doznao za smrt svoje majke pa do iščekivanja vlastitog pogubljenja. Osuđen je zato što je bez pravog razloga ustrijelio nekog Alžirca. Monološki roman je ispovijed glavnoga junaka koji u tamnici s podjednakim mirom i ravnodušnošću govori o proteklim zbivanjima i o predstojećoj smrti. Mersault je stranac u svijetu u kojem živi. Našao je sreću u apsurdu, ne traži smisao izvan sebe i zato ne treba vjeru. Društvo ga osuđuje zbog njegova ignoriranja društvenih pravila. Lakše je pogubiti pojedinca nego mijenjati društvo puno laži.

UVOD:Albert Camus istaknuti je francuski pisac filozofije egzistencijalizma. Jedno od njegovih najznačajnijih djela je dvodijelni roman Stranac u kojemu glavni lik Mersault predstavlja prvu fazu Camusovo stvaralaštva; fazu apsurda. Objašnjena je u njegovom eseju Mit o Sizifu, objavljenom iste godine kada i Stranac, 1942. Camus govori kako je čovjek, odvojen od prirode, izgubljen u događajima moderne civilizacije koji ga obasipaju, a koji su zapravo potpuno apsurdni i protiv kojih je on bespomoćan. Tu fazu Camus negira krajem života kada prelazi u fazu pobune, gdje govori o čovjeku koji se buni protiv apsurda oko sebe i oslobađa. Tu je fazu opisao u eseju Pobunjeni čovjek iz 1951.

Gustave FlaubertGospođa Bovary

GUSTAVE FLAUBERT (1821.–1880.) francuski je pripovjedač i romanopisac. Teži potpunoj objektivnosti u prikazivanju likova i prizora iz malograđanskoga života. Suvremenu tematiku obrađuje u romanima: Gospođa Bovary, Sentimentalni odgoj i Jednostavno srce.- tipičan predstavnik realizma - zbijen i sažet stil - veliku pažnju posvečuje strukturi rečenica- Madame Bovaray izazvala sudski proces zbog nemoralnih djelova, oslobođeni optužaba- roman – glavni književni žanr, „zrcalo stvarnosti“- fabula slijedi kronološki slijed zbivanja; uzorčno-posljedični odnosi- estetski kriterij realizma je istinitost

Gospođa Bovary, 1857., povijest je života mlade žene Emme Bovary koja postaje žrtvom vlastitih iluzija stvorenih na sentimentalnim romanima (tzv. bovarizam). Snovi su u neskladu s malograđanskim životom kojemu se ne može ili ne želi prilagoditi. Udana je za prostodušnog seoskog liječnika Charlesa, udovca koji ne vidi njezino nezadovoljstvo. Površna je i neodgovorna majka djevojčice. Upada u dvije strastvene romanse i napuštena od obojice svojih ljubavnika (Rudolpha i Leona), pritisnuta dugovima, ubije se na koncu i na žalost odanog muža koji je još uvijek voli.- sadržaj djela ima podlogu u istinitom događaju- tri dijela

UVOD:Roman Gospođa Bovary, francuskog pisca Gustava Flauberta, izdan je 1857. kao vjeran predstavnik tadašnjeg razdoblja, realizma. Ostali njegovi romani su Sentimentalni odgoj i Jednostavno srce, a u svojim djelima Flaubert teži objektivnosti, koja je značajka realizma, te prikazivanju malograđanskog života. U realizmu, roman je „zrcalo stvarnosti“, čega se autor Gospođe Bovary pridržavao, temeljivši kronološki ispričanu radnju romana na istinitom događaju. Suprotstavio je tako malograđanstvo koje je mrzio i maštu za koju je živio u liku Emme Bovary.

Miroslav Krleža

MIROSLAV KRLEŽA (1893.–1983.) najveći je i najsvestraniji pisac hrvatske književnosti..POEZIJA: Balade Petrice Kerempuha. NOVELISTIKA: Zbirke: Hrvatski bog Mars, 1922., Novele, 1923.

Novele su zbirka s gradskim, zagrebačkim temama. Psihološki duboko ponire u svijest i postupke nedorečenih, tragičnih ili primitivnih likova intelektualaca, poluinteligenata i malograđana. DRAME.

I. dramski ciklus: Legenda, 1914., Maskerata, 1914., Kraljevo, 1918.,II. dramski ciklus: Golgota, 1922., Galicija, 1922. (poslije prerađena i nazvana U logoru),III. dramski ciklus: Gospoda Glembajevi, 1928., U agoniji, 1929., Leda, 1931., Treći dramski ciklus najbolji je i najsnažniji.

ROMANI: Povratak Filipa Latinovicza, 1932., Na rubu pameti, 1938.ČASOPISI. Krleža je uređivao časopise: Plamen, 1919., Pečat, 1939.-1940.

Gospoda Glembajevi Krleža obuhvaća genealogiju jedne patricijske zagrebačke obitelji u njenom usponu i padu. Težište stavlja na kvalitetu: na psihološku motivaciju i analizu junaka, oslanjajući se na skandinavsku dramaturgiju Strindberga i Ibsena. Prostori su zatvoreni salonski interijeri, a dramski sukobi ne postoje toliko u međusobnim odnosima likova, koliko unutar njih samih.

Likovi u Gospodi Glembajevima (tri čina): Leon Glembay, Ignjat Glembay, barunica Charlotte Castelli, Beatrice/sestra Angelica, Silberbrandt, otac i sin Fabriczy i dr.

- drama u tri čina1. čin: prikazuje sukob Leona s glembajevskom sredinom2. čin: sukob Leona i oca; Glembajeva smrt3. čin: Leone – barunica Castelli – Beatrice; baruničina smrt- Barboczyjeva legenda - svi su Glembajevi lažljivci, kradljivci, prokletnici i ubojice- psihološka drama - glavni sukobi unutar, a ne između pojedinaca

UVOD:Psihološka drama Gospoda Glembajevi iz 1928. sastoji se od tri čina, a dio je ciklusa drama o Glembajevima Miroslava Krleže, u koji još spadaju U agoniji i Leda. Krleža u toj drami obrađuje pad zagrebačke patricijske obitelji, sukobe u koje ona dolazi s ostatkom društva u kojem više nema aristokracije, te ono najvažnije, sukobe koji se odvijaju u likovima poput Leona, i nešto manje one između likova. Drama je dio trećeg i najznačajnijeg Krležinog dramskog ciklusa. U prva dva spadaju djela ratne i društvene tematike poput Galicije, Kraljevo, Maskerata itd.

Povratak Filipa Latinovicza Povratak Filipa Latinovicza je prvi moderan roman u hrvatskoj književnosti. Strukturom je veoma složen, nema klasičnu kompoziciju i razgranatu fabulu. To je monološko-asocijativni tip romana, ali nosi elemente i romana izričaja odnosno romana-eseja (cijeli fragmenti teksta su eseji o umjetnosti i slikarstvu) s brojnim unutarnjim monolozima i lirskim solilokvijima. Roman je to o povratku u zavičaj glavnoga junaka, hipersenzibilnog i traumatiziranog slikara Filipa. Filipov lik motiviran je biološki i psihološki, ali i socijalno-etički. Radnja se odnosi na vrijeme između 1920. i 1930.Vremenski, sam roman obuhvaća samo nekoliko mjeseci: proljeće, ljeto, jesen. Temeljna pitanja vezana uz glavni lik: pitanje identiteta, pitanje pripadnosti društvu, pitanje umjetnosti, ljubav.

Likovi: Filip Latinovicz, majka Regina, plemić Liepach, Bobočka, Baloczansky, Kyriales…

- osnovni motiv povratka- vrijeme: 1920. - 1930.- Filip - pitanje identiteta, pripadnosti društvu, umjetnosti i ljubavi- simultana radnja- tema propadanje više klase (Glembajevi) - prožima se i u ovom djelu- simbolika povratka: psihički i fizički

UVOD:Još i danas popularan roman Povratak Filipa Latinovicza značajnije je djelo svestranog hrvatskog pisca Miroslava Krleže, izdan 1932., slovi kao prvi moderni hrvatski roman. Iako se kompozicija i fabula čine jednstavnima, osnovni motiv povratka i psihološka obrađenost likova su ono što taj roman čini složenim. Prateći kratak segment iz života Filipa Latinovicza, vidimo da Krleža obrađuje egzistencijalna pitanja i pomalo se ugleda na Proustovu tematiku.

Antun ŠoljanKratki izlet

ANTUN ŠOLJAN (1932.–1993.) pjesnik je, pripovjedač, romanopisac, esejist, feljtonist, prevoditelj, sastavljač antologija, urednik. U prozi se Šoljan bavi urbanim temama. Njegovi likovi su buntovnici, nezadovoljnici i osamljenici koji afirmiraju kolektivni duh klape/škvadre. Bježe od konformizma i društvene odgovornosti. Romani s kolokvijalnom sintaksom pisani su u maniri američke hard boyled proze.- pripada krugovašima (Ivan Slamnig i Slavko Mihalić)- druga moderna- tvrdo kuhana proza- jednostavnost, kolokvijalnost

Roman iz 1965. Kratki izlet predstavlja kao pripovjedača mladog urbanog intelektualca. On je član neobične klape koja putuje na arheološko istraživanje glagoljaštva. Junaci govore kolokvijalnim govorom urbane mladeži. Roman ima obilježja proze u trapericama. Likovi: Ivan, vodič Roko, Petar, Vladimir, dvije Ofelije, dva pijana Slovenca- putovanje postaje metaforička slika egzistencijalnih stanja suvremenog čovjeka

UVOD:Roman Antuna Šoljana iz 1965., Kratki izlet, jedno je od njegovih, s političke strane, osuđivanih djela u kojem zapravo kroz priču o skupini mladih intelektualaca vidimo kako pisac razrađuje neka egzistencijalna pitanja. Šoljan pripada drugoj hrvatskoj moderni, a svojim se djelima približava tvrdo kuhanoj prozi, tj. prozi u trapericama koja se u to vrijeme počinje razvijati u SAD-u, za vrijeme Salingera. Likovi u romanu Kratki izlet predstavnici su mlade, buntovne generacije, klapa koja se želi zabavljati i priča jednostavnim, kolokvijalnim govorom.

Franz KafkaPreobražaj

FRANZ KAFKA (1883.–1924.) austrijski je pripovjedač. Provodi nesretno djetinjstvo pod strogim očevim autoritetom koji će zauvijek obilježiti njegovu osjetljivu i osamljeničku psihu. Za života je objavio tek nekoliko pripovijedaka (Preobražaj, 1915.), a u književnoj ostavštini koju je oporučno namijenio spaljivanju (sredio ju je i objavio Max Brod) nalazila su se njegova ponajbolja djela: Proces, 1914.-1915., obj. 1926. Kafkin opus sadrži elemente ekspresionizma: osjećaj straha i samoće , protest protiv društvenog mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske . Prepoznajemo i socijalnu kritiku besmisla birokratizacije . Preteča je i nadrealizma: halucinantne, košmarne vizije, san, podsvijest. Kafkijanstvo je opći pojam za stanje duha i atmosferu u Kafkinu svijetu.- moderna knjievnost- kafkijanstvo - stanje duha u likovima Kafkinih djela- Max Brod posmrtno objavio Kafkina djela

Preobražaj je Kafkina rana, duža pripovijest u kojoj prepoznajemo sve bitne elemente njegova opusa: teme (osjećaj osamljenosti, bespomoćnosti i straha) i izraz (groteska i halucinacije prikazane neobično vjernim, realističkim i jezično jasnim izrazom). Glavni junak Gregor Samsa u snu se pretvorio u golema kukca i tom preobrazbom odvojio od društva i obitelji koja ga nemilosrdno odbacuje, kao balast, do njegove usamljeničke i tragične smrti.- pripovijetka- rana faza- otuđeni čovjek, simbolika kukca- in medias res

UVOD:Preobražaj, naizgled jednostavna pripovijetka iz rane faze austrijskog pisca Franza Kafke, zapravo je jedna velika metafora kojom autor prikazuje vlastiti unutarnji svijet i onaj vanjski koji smatra nepravednim. Izraz za duh kakav vlada Kafkinim djelima naziva se kafkijanstvo, a označava bespomoćnost, osamljenost i strah pojedinca. Zbog groteske koju upotrebljava u svojim djelima te raznim fantastičnim i halucinantnim elementima Kafka je preteča nadrealizma. Pripovijetka Preobražaj izdana 1915., jedna je od rijetkih koju je Kafka objavio za života. Sva neobljavljena djela skupio je, uredio i objavio njegov prijatelj Max Brod.

Jerome SalingerLovac u žitu

JEROME DAVID SALINGER je američki književnik, rođen 1919. godine. Međunarodni uspjeh je doživio romanom "Lovac u žitu". Tim romanom je postao idol jedne generacije američke omladine.

Moderna proza- roman pripada kasnom modernizmu- SUVREMENI ROMAN- u središtu je glavni lik - njegova svijest i podsvijest- pripovjedač u 1. licu- fabula je reducirana- likovi su okrenuti prema unutrašnjem svijetuProza u trapericama- pripovjedanje iz perspektive lika-likovi mladih buntovnih ljudi-žargon u pripovijedanjuSimbolika naslova:Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u žitu. Zec je malen i lovac gavjerojatno nikada neće uloviti. Tako je i sa Holdenom… on traži nešto, a nisam ne zna što a to je tako nedostižno… traži smisao života… izgubljen je… ništa mu se ne sviđa… na kraju pronalazi sreću u svojoj sestriPheobe… je li sada našao ono što traži?Holden - osjećajno nezreo

- nerazuman- mrzi društvo, izoliran od njega- donosi nagle zaključke- buntovan- želi zaštititi djecu od odrastanja- idealist- smatra samog sebe žrtvom

- struja svijesti- malo humora- 1951.

UVOD:Suvremeni roman Lovac u žitu iz 1951. djelo je američkog pisca Jeromea Salingera. Još otkada je objavljen smatra se kotroverznim i obilježio je cijelu generaciju mladih tinejdžera koji su se lako povezali s glavnim likom, buntovnim Holdenom Caulfieldom, i smatrali ga svojim idolom. To je roman struje svijesti, pisan vrlo jednostavnim jezikom, te proza u trapericama, zbog čega i je postao tako popularan među mladima.

Marin DržićDundo Maroje

MARIN DRŽIĆ (nadimak: Vidra), (1508.–1567.) rođen je u Dubrovniku. Godine 1548. Pomet družina izvodi njegovu komediju Pomet koji je tekst u međuvremenu izgubljen. Započeo je kao ljubavni pjesnik u duhu petrarkizma, ali se uskoro sasvim posvetio drami. Okušao se u svim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i komediji.

Djela: Pomet (komedija), Tirena (pastirska igra), Novela od Stanca (komedija), Pjesni ujedno stavljeni s mnozim druzim lijepim stvarmi (lirske pjesme), Dundo Maroje (komedija), Skup (komedija), Hekuba (tragedija)

Dundo Maroje, komedija karaktera i komedija intrige koje se radnja temelji na sukobu oca, dunda Maroja i njegova rastrošna sina Mara. Zaplet započinje u trenutku kad stari Dubrovčanin dolazi u Rim obračunati se sa sinom koji sav kapital troši na kurtizanu Lauru. U zapletu radnje glavnu ulogu ima Pomet, sluga Nijemca Uga Tudeška, samouvjereni, inteligentni i samosvjesni renesansni junak koji za svoju sreću i osobni probitak upravlja likovima i njihovim sudbinama. Komedija ima dva prologa: Prolog Dugog Nosa (negromant-čarobnjak govori o ljudima «nahvao» - lošim, naopakim, pokvarenim i ljudima «nazbilj» - razumnim, dobrim i poštenim) i autorski prolog.Likovi: dundo Maroje, Bokčilo, Maro, Popiva, Laura, Petrunjela, Pomet, Ugo Tudešak, Pera- tema - ismijavanje ljudske pohlepe, sukob oca i sina, ludost zaljubljenih- pet činova- renesansa

UVOD:Renesansna komedija u pet činova Dundo Maroje, dubrovačkog pisca Marka Marulića, poznatog pod nadimkom Vidra, djelo je u kojem se obrađuje sukob između oca dunda Maroja i njegova rastrošna sina Mara. To je komedija intrige i karaktera, zbog neobičnih prevrata i sudbina, kojima se poigrama lukavi i inteligentni renesansni junak Pomet, te karaktera glavnih junaka. Djelo ima i dva prologa, jedan autorov, a drugi Prolog Dugog nosa, u kojem negromant Dugi nos govori o idealnom svijetu s dvije vrste ljudi. Opisao ih je kao ljude „nahvao“ i „nazbilj“, loši i dobri. Ovi loši su zavladali svijetom i više se dobri ne mogu prepoznati, a u samoj komediji bi se trebalo vidjeti tko je tko. Sve je to u skladu s renesansnom slikom čovjeka koja razlikuje razumnu i životinjsku stranu čovjeka.

Ranko MarinkovićRuke

RANKO MARINKOVIĆ (1913.–2001.) istaknuti je romanopisac, novelist, dramatičar, esejist.. Romani: Kiklop, 1965., Never more, 1993. Drame: Albatros, 1939.- druga moderna

Obilježja autorskog rukopisa: kontemplativna ironija, humoristički podton, začudni spojevi smiješnog i ozbiljnog, tragičnog i komičnog, paradoks i groteska, inventivne leksičke igre i stilizacije, kalamburi (igre riječima koje zvuče jednako ili blisko), intertekstualnost (poigravanje tuđim zapletima), mitološki simboli, aluzije na brojna mjesta iz hrvatske i svjetske književnosti, manirizam, dvosmislenosti, kontrasti, stilske bravure.

Novele iz zbirke Ruke iz 1953. uglavnom su realističke po fakturi. Na pirandellovski način slika provincijsku otočku sredinu (Vis) s nizom psihološki produbljenih portreta «oriđinala» i bizarnih tipova. Najbolje novele Ruke, Zagrljaj, Anđeo, Prah, Mrtve duše dosljedno razvijaju metaforu života kao glume i svijeta kao kazališta (theatrum mundi).

UVOD:Skup novela pod zajedničkim nazivom Ruke iz 1953., djelo je Ranka Marinkovića, hrvatskog pisca druge moderne. U nekoliko svojih novela poput Zagrljaj, Anđeo, Prah te istoimenoj noveli Ruke, Marinković prikazuje ironiju, paradoks, grotesku, smiješno i tragično; kontraste. Naizgled jednostavne i nerazumljive novele zapravo su metafora života kakvim ga pisac vidi.

Fjodor Mihajlovič DostojevskiZločin i kazna

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI (1821.–1881.) ruski je romanopisac i, uz Tolstoja, najveći ruski realist. Mijenjaju se i teme njegovih djela, to su sad moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja dobra i zla, krivnje i odgovornosti, te će mu zanimljiv kriminalni zaplet poslužiti samo kao okvir za rasprave o problemu zločina i kazne, u želji da otkrije tajne pobude ljudskih postupaka. Prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe. Njegovi su likovi cinici i buntovnici protiv društva ili razvratnici i nemoralni tipovi, a s druge strane stoje likovi dradih, požrtvovnih, nesebičnih ličnosti, koje su u životu odabrale put ljubavi, patnje i pasivne podložnosti. Glavna su mu djela romani: Poniženi i uvrijeđeni, Zločin i kazna, Idiot i Braća Karamazovi (posljednje, nedovršeno djelo). U najpoznatijem romanu Zločin i kazna razmatra probleme zločina i kazne, grijeha i ispaštanja, prava i pravde. Siromašni petrogradski student Raskoljnikov iz viših ciljeva odlučuje ubiti babu lihvaricu čijim bi novcem pomogao sestri i drugima poniženima i uvrijeđenima, a nakon ubojstva pratimo, u formi niza unutarnjih monologa, njegovu unutarnju dramu i borbu sa samim sobom. Ostali likovi: Svidrigajlov, inspektor Porfirij Petrovič, Razumihin, Sonja Marmeladova, sestra Dunja.

Snažno je djelovao na modernu zapadnoeuropsku prozu 20. st. Majstorskom psihološkom analizom prodro je do ljudske podsvijesti, prvi je prikazao tjeskobu i egzistencijalnu osamljenost modernog čovjeka i opisao tmurno ozračje velegrada.

U njemu vide preteču modernoga psihološkog romana toka svijesti, i ekspresionisti, i egzistencijalisti; u nas je djelovao na ekspresioniste (Donadini, Cesarec) i na čitav niz drugih pisaca (Kranjčević, Kovačić, Krleža, Ujević, Cesarić).- žanrovski teško odrediti kriminalistički, društveni, psihološki, ali prije svega roman ideja- najpoznatiji i do danas najčitaniji roman Dostojevskoga- realistički vjerna društvena slika bijede velegradske sirotinje i osiromašenog plemstva- psihološka razrada glavnog lika i njegovih unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka, s težištem na raspravi o „vječnim“ pitanjima, čemu podređuje i likove i fabularnu osnovu djela- unutarnji monolozi- radnja se odvija u 9 dana- snovi, halucinacije, bolesna svijest (blisko nadrealizmu)- 1866.

UVOD:Najpoznatiji i najčitaniji roman ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Zločin i kazna, realistički je roman u kojem su obrađena pitanja dobrog i lošeg, grijeha i ispaštanja. Zbog tematski raznolike radnje teško je odrediti je li roman psihološki, kriminalistički ili društveni, ali sigurno je da je to roman ideja koje je Dostojevski vješto obradio. Glavni lik Rodion Romanovič Raskoljnikov razapet je između svojih djela i vlastitog morala. Njegova bolesna svijest, halucinacije i snovi, čine roman bliskim nadrealizmu, u isto vrijeme predstavljajući Raskoljnikova kao vrlo zanimljivog lika.

Johann Wolfgang GoethePatnje mladog Werthera

JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749.–1832.) najveći je i najsvestraniji njemački književnik. U mladosti stoji na čelu pokreta mladih genija ili Sturm und Dranga. Preko noći se 1774. proslavio romanom Patnje mladoga Werthera i utjecao na duh svoje epohe (tzv. verterizam: ekstremni osjećaji premoćni nad razumom, ljubav prema slobodi, sukob s društvom uz osjećaj suvišnosti i pesimizma). Putovanjem u Italiju i prijateljevanjem sa Schillerom (1794. 1805.) započinje njegova najplodnija faza i početak weimarske klasike ili klasično razdoblje njemačke književnosti. Završava dramsku poemu Faust na kojoj radi cijeloga života, piše roman Srodne duše i autobiografske zapise Poezija i zbilja. Prvi razvija ideju o svjetskoj književnosti kao zajedničkom dobru cijelog čovječanstva.- u međuljudskim odnosima teži iskrenosti- romantizam - opreka klasicizmu, početak 19. st.- prema istinitom događaju

Patnje mladog Werthera (1774.) epistolarni je roman s ljubavnom tematikom. Mladi pravnik Werther, osjećajni zaljubljenik u prirodu, slikarstvo i književnost, odlazi u provinciju gdje se zaljubljuje u plemenitu i prelijepu Lottu. Njezin zaručnik Albert antipod je Wertheru: racionalan, hladan, snalažljiv i realan. U pismima prijatelju Werther ispovijeda svoja duševna stanja u rasponu od zanosa do krajnjeg očaja. Pokušava pobjeći od siline svoje ljubavi, ali se vraća u Lottin grad. Ne može se pomiriti s činjenicom da ona pripada drugome, a ne želeći narušiti njihov sklad, odlučuje se na samoubojstvo. Werther je pravi romantičarski junak kojim upravlja strast, za njega je ljubav bolesna patnja koja mu muti razum i stvara bol. Roman je ubrzo postao veoma popularan, izazvao je niz samoubojstava romantičnih duša.

UVOD:Epistolarni roman Patnje mladog Werthera djelo je njemačkog književnika Johanna Wolfganga Goethea izdan 1774. u razdoblju romantizma. Po svojoj tematici i likovima, djelo je tipičan primjer romantizam koje prkosi strogim pravilima prethodnog razdoblja klasicizma i prepušta se osjećajima. Glavni lik Werther gaji duboku ljubav prema djevojci Lotti koji nikada neće moći imati jer se ona iz obiteljskih razloga udaje za Alberta, potpunog antipoda Wertheru. Djelo je inspirirano istinitim događajem, s njime se povezala cijela generacija 18. stoljeća i po njemu je skovan naziv „verterizam“.

Milutin Cihlar NehajevBijeg

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV (1880.–1931.) je pripovjedač, romanopisac, kritičar i esejist, erudit. Bogata opusa, pripada samom vrhu epohe , osobito svojim esejima, kritikama i najboljim romanom hrvatske moderne, Bijeg, iz 1909.

Fabulu romana Bijeg čini tragična sudbina mladoga i perspektivnog Đure Andrijaševića koji postaje žrtvom malograđanske sredine. Među prvima Nehajev uvodi defabularizaciju i modernu pripovjednu tehniku unutarnjeg monologa. - hrvatska moderna- pribjegavanje alkoholu kao jedinome rješenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz ružne sadašnjosti- napola rezignirani čovjek prisjeća se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sadojmovima sadašnjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog života i beznadni položaj ukojem je sada- moderna pripovjedačka tehnika (autoanaliza)- Đuro Andrijašević odražava raspoloženje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna snova , nije mogla potpuno snaći u konkretnim društvenim prilikama, već je naginjalaskepsi i depresiji- tragični nemir modernog čovjeka- svi u obitelji su Đuri predviđali dobar i bogat život- piše pismo prijatelju Toši- u oproštajnom pismu sažima temeljne odrednice svojega života koji se u sudaru sa životnom zbiljom slama, predaje se piću i završava samoubojstvom

UVOD:Roman Bijeg iz 1909., hrvatskog modernista Milutina Cihlara Nehajeva, tragična je priča o intelektualcu koji se nije uspio prilagoditi društvu oko sebe, čime zapravo autor prikazuje jedan dio tadašnje mlade generacije. Kako je cijela radnja prisjećanje glavnog lika Đure Andrijaševića na prošlost, te njegovo sažimanje svog života u pismu najboljem prijatelju Toši, uviđamo da je Nehajev jedan od prvih koji se koristi defabularizacijom i unutarnjim monologom kao pripovijednom tehnikom.

Edgar Allan PoeCrni mačak

EDGAR ALLAN POE (1809.–1849.) američki je pjesnik, pripovjedač i kritičar. Napisao je oko 70 pripovijesti pod utjecajem engleskoga «gotskog» romana strave i užasa i fantastike njemačkoga romantizma (Hoffmann). U kritici odlučno zagovara «čistu umjetnost» te razvija tezu da je poezija «ritmičko stvaranje ljepote» što potvrđuje svojim muzikalnim i formalno savršenim lirskim pjesmama s majstorski dočaranom atmosferom. U Europi ga otkriva Baudelaire – prvi je američki pisac koji je utjecao na europske književnike. Smatra se jednim od preteča larpurlartizma i simbolizma kao i ocem moderne detektivske priče i znanstvenopopularne književnosti (science-fiction).

Crni mačak je pripovijetka o alkoholičaru iskrivljene svijesti koji pomračena uma muči i vješa mačka nakon čega doživljava niz sudbinskih nesreća i nevolja, a nakon što ubije i ženu koju zazida, «uskrsli» mačak sablasnim krikom otkriva policiji mjesto i predmet zločina. - romantizam - opreka klasicizmu- pripovijetka prikazuje ljudsku sklonost zlu, nanošenje zla bez pravog razloga- mrzovoljnost, razdražljivost, bezobzirnost, okrutnost, hladnokrvno ubojstvo- crni mačak je materijalizacija pripovjedačeve zle ćudi i u njemu se javlja želja da je uništi

UVOD:Mračna pripovijetka Crni mačak američkog pisca Edgara Allan Poea pripada razdoblju romantizma. Kao što razdoblju i dolikuje, u pripovijetci se pojavljuju elementi okultnog i neobičnog, a forma i priča su slobodne za razliku od prethodno razdoblja, klasicizma, kojem se romantizam odupire. Iz samo te pripovijetke može se shvatiti zašto Poea smatraju ocem kriminalističkog romana te pretečom larpurlatizma i simbolizma. On je prvi američki pisac koji je utjecao na europske književnike nakon što ga je „otkrio“ Baudelaire.

SofokloAntigona

SOFOKLO (496. – 406.) – rodom iz Atene, suvremenik Perikla. Od 123 dramska djela, sačuvano u cjelini samo 7 tragedija (Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet, Edip na Kolonu). Pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi trećeg glumca, smanjuje partije kora i povećava broj njegovih članova na 15, piše prve anorganske ili sadržajno nepovezane trilogije te tako stvara uglavnom definitivnu formu grčke drame. Junaci više nisu titanske ličnosti kojima upravljaju usud i volja bogova, već stvarni ljudi koji odlučuju o svojoj sudbini te svoju veličinu zahvaljuju jedino čvrstoći svojega karaktera. Najveći je i najsavršeniji antički tragičar.

Antigona je tragedija o sukobu zemaljskih i božanskih zakona. Problematizira odnos pojedinca i vlasti, samu vlast te ljubav i odnos prema vjeri. Antigona nosi očevu (Edipovu) tragičnu krivnju. Usprkos izričitoj naredbi svojega ujaka, tebanskog vladara Kreonta, Antigona pokapa svojega brata Polinika. Kreont je osuđuje na smrt, narod je uz nju, Hemon pokušava odvratiti oca od kazne, ali on mijenja odluku tek kad ga Tiresija upozori na moguću nesreću. No, Antigona se već sama ubila, potom i Hemon, a na kraju i Hemonova majka. Kreont ostaje živ, ali je Antigona moralna pobjednica. Ostali likovi: Kreontov sin Hemon, Antigonin zaručnik, Kreontova žena Euridika, vrač Tiresija, Antigonina sestra Izmena.

1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne sluša3. kulminacija: Kreont osuđuje Antigonu na smrt4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora poštedjeti Antigonu5. rasplet: umire Antigona i Kreontova žena i sin

- tragični junak, sukob, krivnja, završetak- povezana s tragedijom Kralj Edip

UVOD:Tragedija Antigona najvećeg grčkog tragičara Sofokla razrađuje temu o sukobu morala i zakona, pojedinca i vlasti. Prateći pravilo o tragičnom junaku, sukobu, krivnji i završetku, Sofoklo se nastavlja na svoju prijašnju tragediju Kralj Edip koja završava smrću dva brata, Eteokla i Polinika. Antigona je tragična junakinja koja dolazi u sukob s ujakom i tebanskim kraljem Kreontom oko pokapanja svog brata Polinika. Sofoklo, koji je poboljšao i definirao grčku dramu, vjerno je prikazao problematiku svoga vremena, o kojoj još i danas možemo raspravljati.

Antun Branko ŠimićPreobraženja

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (1898.–1925.) najznačajniji je pjesnik hrvatskog ekspresionizma. Bio je pjesnik, kritičar i esejist. Već 1917. objavljuje časopis Vijavica, a dvije godine kasnije Juriš. Potpuno negira tradiciju i pod snažnim je utjecajem njemačkog ekspresionizma i berlinskog časopisa Der Sturm. Kasnije uređuje i časopis Književnik.

Objavio je jednu zbirku pjesama Preobraženja, 1920. i njome se svrstao u sam vrh hrvatske književnosti. Progovorio je posve originalno, uveo u hrvatsku poeziju pojmovno pjesništvo i slobodan stih, a izostavljajući interpunkciju dao i vizualnu snagu svojim lirskim motivima . Izraz mu je neobično sažet, a glavne teme ljubav i smrt. Živio je teško, bolestan i siromašan, te ga zaokupljaju teme o ljudskom tijelu i socijalna tematika (ciklus o siromasima).

Pjesme: Pjesnici, Opomena, Ljubav, Smrt, Povratak, Hercegovina, Ručak siromaha… - sažeti izraz- kratak život- začetnik slobodnog stiha- na početku stvaralaštva negirao tradiciju i bilo kakvu povezanostknjiževnosti s društvenim problemima- umjetnost po Šimiću ne teži ni za čim, ona „teži jedino da bude umjetnost“- racionalizacija riječi, odbacivanje deskriptivnog- kolorističnost - jake boje, kontrasti, boje postaju simboli- najčešće stilske figure - sinestezija, metafora, hiberbola- sadržaj svijesti - vizije, halucinacije, slutnje- mukotrpno i bolno traženje smisla ljudskog postojanja i narelaciji krajnjih čovjekovih polova život – smrt- egzistencijalni motivi

UVOD:Za svog kratkog života, Antun Branko Šimić je izdao samo jednu zbirku pjesama 1920., pod nazivom Preobraženja, koja je bila dovoljna da ga smjesti među najveće hrvatske pjesnike. Kroz ekspresionističke motive i egzistencijalna pitanja, Šimić obrađuje socijalnu tematiku, ali i ono što se nalazi u njegovoj svijesti, no najvažnije teme su mu ljubav i smrt. Začetnik je slobodnog stiha, izostavlja interpunkciju te odabirom riječi i simbola daju vizualnu snagu svojim pjesmama.