»hrvatski planinar« – stoljetna tradicija · jedan od najstarijih planinarskih èasopisa na...
TRANSCRIPT
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
Naša se zemlja može s punim pravom po-nositi izuzetnom planinarskom tradi-cijom, koja je od najranijih dana bila
nedjeljiv dio hrvatske kulture. Još davno prijenego što se planinarstvo poèelo razvijati kaoorganizirani pokret ljubitelja planina, brojni suistraživaèi obilazili hrvatske planine i na razli-èite naèine bilježili svoja zapažanja, otkrivajuæitako javnosti skrivene ljepote Hrvatske. Veæ je1536. godine u velikom djelu i ujedno prvomhrvatskom romanu »Planine« Petar Zoraniæ
Ninjanin ostavio pisani trag o uspinjanju na pla-ninske visove. Ta knjiga može se smatrati iprvom planinarskom knjigom na svijetu, jer jenapisana 19 godina prije tiskanja Gesneroveknjige »Pilatus«, koju neki europski narodismatraju najstarijom takvom knjigom.
Mnogo poslije, 1843. godine, ilirka Dra-gojla Jarneviæ, u svojem je dnevniku opisalasvoj penjaèki podvig kada se kroz stijenu Okiæauspela do stare gradine na vrhu. Njezin usponprvi je zabilježeni penjaèki uspon kroz stijenu i
DVIJE OBLJETNICE NAŠEG ÈASOPISADVIJE OBLJETNICE NAŠEG ÈASOPISA
»Hrvatski planinar« –stoljetna tradicija100. godište i 110 godina od prvog broja »Hrvatskog planinara«
Alan Èaplar, urednik »Hrvatskog planinara«
može se smatrati preteèom alpinizma u Hrvat-skoj. Osobni dnevnik koji je vodila nije samovrijedan dokument o životu autorice, veæ i vje-što pisano književno djelo iznimnog kulturnogznaèenja.
Osnutkom Hrvatskog planinarskog društva1874. godine, Hrvati su postali deveti narodsvijeta sa svojim planinarskim društvom, a po-kretanjem èasopisa »Hrvatski planinar« 1898.godine dali su svojem djelovanju trajan peèat iostavili nam opipljiv trag o svojim otkriæima,postignuæima i doživljajima. Danas, poslije 110godina, èasopis »Hrvatski planinar« najstariji jehrvatski èasopis iz podruèja fizièke kulture ijedan od najstarijih planinarskih èasopisa nasvijetu. Tradicija te istraživaèki i književni dose-zi koje »Hrvatski planinar« baštini od planinaras kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa, svrstava ga ured èasopisa koji su postali pisano kulturnodobro. Èasopis od samih svojih poèetaka, pa dodanas, objavljuje književne priloge, ponajvišeputopisnog karaktera, zatim ekspedicijske izvje-štaje, struène èlanke, posebno s podruèja spe-leologije, alpinizma, zaštite prirode, teorije iideologije.
Ljudi koji su se uspinjali na planine i s njihsilazili, svojim su zapažanjima i iskustvimazabilježenim u »Hrvatskom planinaru« planineuèinili pristupaènijima i zanimljivijima, no naj-veæa vrijednost èasopisa nesumnjivo je ljudskiiskren i izravan izrièaj kojim planinari svihgeneracija u njemu pišu o onome što vide idoživljavaju u planinama.
Kako je poèeloKraj 19. stoljeæa bio je u austrougarskoj
državi vrlo plodno znanstveno i kulturno doba,ujedno i vrlo plodno doba za razvitak planinar-stva, pa nije neobièno da je veæ tada Hrvatskaišla ukorak s europskim planinarskim zbivanji-ma i trendovima. Godine 1874. osnovano je uZagrebu Hrvatsko planinsko družtvo (HPD),koje je vrlo brzo zapoèelo s organiziranimistraživanjem i upoznavanjem hrvatskih planina.
U poèetku se, dakako, planinarenjem bavilovrlo malo ljudi, no njihovi rezultati su i s današ-njega gledišta vrlo vrijedni.
U 25. godini rada HPD je odluèio pokre-nuti izdavanje svojega èasopisa. Izdavanje jepotaknuo književnik, pjesnik i profesor filozo-fije Franjo Markoviæ predloživši na skupštiniHPD-a 23. travnja 1898. »da se u prilog trajnompobuðivanju mara za planinarstvo i njegove svrheizradi osnovu i priredi graðu za izdavanje društ-venog lista.« Da je njegova inicijativa naišla nadobar odjek svjedoèi èinjenica da je odborHPD-a veæ 4. svibnja jednoglasno zakljuèio dase od mjeseca lipnja poène izdavati mjeseènik»Hrvatski planinar«, da se prvi broj tiska u nakla-di od 1000 primjeraka te je za urednika izabraotada veæ iskusnog publicista Dragutina Hirca.
Dragutin Hirc zanimljiva je planinarska ipovijesna liènost. Bio je jedan od najplodnijih
76, 2008
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
»Hrvatski planinar« najstariji je hrvatski èasopis iz podruèja fizièke
kulture i jedan od najstarijih planinarskih èasopisa na svijetu
Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.
8 6, 2008
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
publicista svoga doba s više od 1000 objavljenihèlanaka, a svoje je ime ovjekovjeèio s nekolikoknjiga sabranih putopisa koje su u ono dobabile najviši grafièki domet. Iako nije imao fakul-tetsku naobrazbu, zahvaljujuæi svojem entu-zijazmu Hirc je postao jedan od naših najugled-nijih botanièara. Svoje poznavanje naše zemljeokrunio je 1905. godine monumentalnim djelom»Prirodni zemljopis Hrvatske« na èak 720 stra-nica.
Govoreæi o poèetcima »Hrvatskog plani-nara« u tadašnjem europskom kontekstu, trebareæi da je tri godine prije u Ljubljani zapoèeoizlaziti »Planinski vestnik«, koji i danas izlazikao glasilo Planinske zveze Slovenije. Nemasumnje da je izlaženje »Planinskog vestnika«bilo jedan od poticaja da HPD u Zagrebupoène izdavati svoj èasopis. Slovenski planinar-ski èasopis bio je veæ u ono doba zasigurno svo-jevrstan uzor za »Hrvatski planinar«. Ipak,unatoè uzorima, kada je 1. lipnja 1898. godineizašao prvi broj èasopisa »Hrvatski planinar«bio je to izuzetan izdavaèki i kulturni pothvat.I danas, kada je planinara mnogo više nego štoih je bilo u ono doba i kada je grafièka i tiskar-ska tehnologija neusporedivo naprednija, izda-
vanje èasopisa je složen proces koji zahtijevadosta rada i znanja.
Na prvim stranicama prvoga broja pred-stavljen je program èasopisa, koji do danas nijeizgubio na aktualnosti: »I evo 'Hrvatskog plani-nara' koji u èednom ruhu pozdravlja hrvatskinarod i bratsku pruža ruku 'Planinskom vestniku',glasilu pobratimskoga 'Slovenskega planinskogadruštva', koji izlazi veæ èetvrtu godinu u bijelojLjubljani. Prema svrsi društva donašati æe HPopise naših gora i planina; opisivati laznje navisoke bregove i vrhove, a naroèito izticati vidikei po tome upozorivati na krasotu naše dragedomovine (...) svratiti æe svoju pozornost flori ifauni... donašati životopise domaæih i stranihèuvenih planinara (...) pratiti rad slavenskihplaninarskih družtava, u prvome redu susjednih,te æe živom rieèi nastojati, da se što prije ustrojedružtva u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i Istriji(...) pribirati planinarsku graðu ... nastojati dasvojim radom obogaæuje duh uzvišenim idejama,da razvija u njemu pravi idealizam i da uzgajaspram drage i preliepe nam domovine u srcimažarki patriotizam.«. Pokretaè èasopisa FranjoMarkoviæ javio se u prvom broju HP-a pjesmom»Pozdrav Triglavu sa zagrebaèkog Sljemena«,
Znameniti publicist i botanièarDragutin Hirc – prvi urednik»Hrvatskog planinara«
Franjo Markoviæ, istaknuti književnikkoji je potaknuo izlaženje »Hrvatskogplaninara«
Osim ureðivanjem èasopisa,Vjekoslav Novotni zadužio nas je»Vodièem u goru zagrebaèku«
Na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeæa prevladavao je u èasopisu
znanstveno-popularni stil buduæi da je planinarstvo tada bilo
usmjereno na istraživanje dotad nepoznatih krajeva Hrvatske
nadahnutom vidikom sa sljemenske piramidekoji je jednog jutra sezao do Triglava.
Transformacija èasopisaIzdavanje èasopisa nije išlo glatko. Neki su
brojevi imali više, neki manje stranica, a zbogteškoæa s izdavanjem sredinom 1901. godineèasopis je postao dvomjeseènik. Kada se Hircumorio, 1904. godine urednikom je postao Vje-koslav Novotni, zagrebaèki gimnazijski profe-sor i zaljubljenik u Medvednicu. Za razliku odHirca, on je sve svoje slobodno vrijeme posve-tio HPD-u: bio je èlan od osnutka, dugo godinatajnik i širokogrudni mecena, tako da je »Hrvat-ski planinar« u njegovo doba doista postaoodraz društvenoga rada.
Godine 1907. izdan je jedinstven sedmobroj5 – 12 (na 20 stranica), a nakon toga èasopis jenastavio izlaziti kao prilog Obzorova »Vienca«pod naslovom »Planinarski list« (opet kao mje-seènik). »Obzor« je u to doba bio jedan od naj-znaèajnijih hrvatskih listova i odigrao je vrlovažnu ulogu u razvitku književnosti prije Prvogsvjetskog rata. U to vrijeme ureðivao ga je knji-ževnik prof. Josip Pasariæ, buduæi predsjednikHPD-a i kasnije urednik »Hrvatskog planinara«.Nakon èetiri godine izlaženja pod okriljem»Vienca«, »Hrvatski planinar« se 1914. godineponovno osamostalio, no nakon 7 brojeva pod
uredništvom Josipa Poljaka èasopis je zbogratnih okolnosti ponovno prestao izlaziti.
»Hrvatski planinar« je od poèetka pratioživot HPD-a i poslije PSH-a, a danas HPS-a, ibio svjedok svih transformacija planinarstva nanašim prostorima. U prvom razdoblju organi-ziranog hrvatskog planinarstva, na kraju 19. i uprvoj polovici 20. stoljeæa, prevladavao je uèasopisu znanstveno-popularni stil, buduæi daje tada planinarstvo bilo najviše usmjereno nastruèno istraživanje dotad nepoznatih planin-skih kutaka Hrvatske. Planinarstvo je za mnogeistraživaèe toga doba zapravo bilo naèin da»spoje ugodno s korisnim«, a èasopis »Hrvatskiplaninar« bio je glasnik gdje su mogli svojazapažanja s istraživaèkih ekspedicija zabilježitii podijeliti s drugim istraživaèima planina.Drugi, literati, èasopis su koristili kao glasilospecijalizirano za književnost inspiriranu plani-nama, tako da se meðu prvim suradnicima èa-sopisa nalaze brojna najuglednija prirodoslovnai književna imena onoga doba, sve redom lièno-sti koje danas imaju »svoje« ulice u Zagrebu imnogim drugim gradovima. Bili su to, primje-rice: Gjuro Arnold, Dragutin Gorjanoviæ Kram-berger, Andrija Mohorovièiæ, Dragutin Hirc,Franjo Markoviæ, Emil Laszowski, Oton Kuèe-ra, Fran Gundrum Oriovèanin, Hinko Hranilo-viæ, Branko Šenoa, Bude Budisavljeviæ, Stjepan
96, 2008
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
Prije stotinu godina...
10 6, 2008
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
Širola, Dragutin Franiæ, Ljudevit Rossi, AlbertoWeber itd. U tom razdoblju, a i poslije, tiskanje niz vrijednih struènih èlanaka koji se i danascitiraju u struènim publikacijama kada se govorio ishodištima geografije, botanike, geologije,meteorologije i drugih znanstvenih disciplina uHrvatskoj.
Poslije Prvog svjetskog rata, kada je glavnuulogu u planinarskoj organizaciji preuzeo širisloj bogatoga graðanstva, i u èasopisu su poèeliprevladavati nadahnuti putopisi. U novije doba,kada se planinarstvo proširilo na sve društveneslojeve, èasopis je, u skladu s novim trendovima,postao reprezentativna revija s obiljem atrak-tivnih slika i vrlo raznovrsnih èlanaka i vijesti.
Zanimljivo je pratiti i kako se mijenjaojezik kojim se pisalo. Neke rijeèi koje su se uprvim godinama redovito koristile, danas dje-luju arhaièno i teško su razumljive. Primjerice,u prvim godinama èeste su rijeèi bile: uzlaz(uspon), prorov (tunel), okuèi i krivuljice(zavoji, serpentine), bjelolist (runolist) itd.
Razdoblje izmeðu dva svjetska rataÈasopis je nakon stišavanja nevolja Prvog
svjetskog rata poèeo izlaziti 1922. godine, po-novno pod uredništvom dr. Josipa Poljaka.Radi izdavanja èasopisa utemeljena je 12. trav-nja 1921. unutar HPD-a, s vrlo dobrim odzi-vom, Nakladna zadruga hrvatskih planinara
(HP 1922, 62). Poljakovom zaslugom èasopisdobiva suvremeniji izgled i bogatiji sadržaj.Urednikom mu je bio do 1929., kada je svoj radu planinarskoj publicistici okrunio izvrsnim»Vodièem po Velebitu«. Osim toga, ureðivaoje HPD-ov »Fotografski vjesnik«, a postao je ipotpredsjednikom društva.
Godine 1922. u èasopisu je dr. Ivan Krajaè,buduæi reformator hrvatskog planinarstva, obja-vio svoj programatski èlanak »Hrvatsko plani-narstvo« (ponovno 1924. pod naslovom »Razvi-tak HPD-a«), no veæ 7. kolovoza 1925. na sjed-nici uprave Krajaè daje ostavku jer je imenovanza ministra trgovine u Beogradu. Na redovnojskupštini HPD-a izabran je za novog predsjed-nika dotadašnji potpredsjednik prof. JosipPasariæ, popularno zvan Japica. Predsjednièkije mandat Pasariæ zapoèeo velikim slavljemprigodom otvaranja Tomislavova doma, a samje godinama požrtvovno snosio glavni teretdruštvenog rada. Za njegova razdoblja HPD jepostigao velike uspjehe i višestruko poveæaoèlanstvo. Pasariæevim imenom nazvani su plani-narski dom na Ivanšèici i jedan kuk u Rožan-skim kukovima na Velebitu.
Josipa Poljaka naslijedio je na mjestu ured-nika 1929. upravo sam Pasariæ. Pasariæ je tadaveæ imao za sobom veliko publicistièko i ured-nièko iskustvo (od 1892. do 1905. bio je ured-nik »Obzora«). Nakon rada u »Obzoru« bio jeprofesor i ravnatelj gimnazije, a djelovao je ipolitièki pod okriljem HSS-a (u vrijeme Austro-Ugarske sukobljavao se s banom Khuenom, au novoj državi bio je i podsekretar prosvjete uBeogradu i potpredsjednik skupštine). Zahva-ljujuæi svom autoritetu uspijevao je izgladitimnoge društvene nesuglasice, ali je na krajumandata nastao oštar sukob »starih i mladih«koji je završio Pasariæevim neslavnim porazom.Naime, Pasariæ je sebi uzeo za pravo da u HPD-uodluèuje prilièno samovoljno, u èemu je imao iKrajaèevu podršku èiji se autoritet veoma pošti-vao. Prvi otvoreni sukob dogodio se nakonHPD-ove skupštine 1932. kad se na odbor-nièkoj konferenciji trebao konstituirati upravniodbor. Veæina odbornika predložila je za II.potpredsjednika dotadašnjega dugogodišnjegtajnika, odvjetnika dr. Zlatka Prebega, no Pasa-riæ se tome usprotivio, a u tome ga je podržao
DESET UREDNIKASadržaj èasopisa uvelike su obilježili njegovi
urednici, a veæina njih bili su ugledni znanstve-nici, književnici ili prosvjetni djelatnici. Za ured-nike su brižljivo birane liènosti koje su bile nesamo viène pisanju nego i vrsni planinari. To subili redom:1. Dragutin Hirc (1898. – 1903.), 2. Vjekoslav Novotni (1904. – 1909.), 3. Josip Pasariæ (1910. – 1913. i 1929. – 1933.), 4. dr. Josip Poljak (1914. i 1922. – 1929.), 5. dr. Ante Cividini (1934.), 6. prof. dr. Fran Kušan (1935. – 1939.), 7. Ivan Rengjeo (1940. – 1944.), 8. Petar Luèiæ Roki (1949. – 1958.), 9. prof. dr. Željko Poljak (1959. – 2000.), 10. Alan Èaplar (2001. –).
116, 2008
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
i Krajaè. Kad su njih dvojica zaprijetili ostav-kom, 10 od 18 odbornika predalo je ostavku.Pasariæ je svim HPD-ovim podružnicama upu-tio dopis u kojem je pobrojao Prebegove nedo-statke, no Prebeg mu nije ostao dužan pa jetiskao pamflet pod naslovom »Odgovor« na 23stranice, s teškim optužbama protiv Pasariæa.Pasariæ je tada odnio Pirovu pobjedu, jer veæiduæe godine (1933.) Prebeg je sa svojim isto-mišljenicima odnio pobjedu (239 : 347 glasova)i Pasariæ je ostao u manjini. Ozlojeðeni Pasariæizjavio je da »iz èinjenice odglasanog mu nepo-vjerenja povlaèi konzekvence i polaže kakopredsjednièki, tako i mandat èitavog odbora«(HP 1933, 200).
Za Pasariæeva nasljednika na èelu HPD-a,a ujedno i na mjestu urednika »Hrvatskog pla-ninara« izabran je dr. Ante Cividini, srednjo-školski profesor, publicist, pedagog i politièar.Izabran je kao kompromisna liènost, koja je bilaizvan dotadašnjih sukoba i poznat po tome štonije imao ambicija da vlada »èvrstom rukom«.Za njegova razdoblja, koje je trajalo šest godina(1933. – 1939), HPD je bio u stalnom usponu ibez znaèajnijih društvenih nesporazuma. Kao
Josip Pasariæ – istaknuta planinar-ska i javna liènost u razdobljuizmeðu dva svjetska rata
Geolog Josip Poljak – autor »Vodièapo Velebitu« (1929.) i jedan od prvihistraživaèa našega krša
Ante Cividini – šest uspješnih godinana èelu Hrvatskog planinarskogdruštva i 1934. »Hrvatskog planinara«
Osim što je odigrao veliku ulogu u razvitku hrvatskog planinarstva,
ekspedicionizma i speleologije, èasopis veæ više od stotinu godina
ima vodeæu ulogu u hrvatskoj planinarskoj književnosti
Prepoznatljive korice èasopisa 1920-ih i 30-ih godina
12 6, 2008
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
roðeni Goranin osobito je volio planine Gor-skog kotara. Za njim je ostalo nedovršeno djelo»Gorski kotar«, zamišljeno kao monumentalnaedicija (izašla su samo tri sveska). Kao urednik»Hrvatskog planinara« Cividini je èasopisunastojao dati opæekulturno obilježje, no veænakon 14 Cividinijevih brojeva preuzeo je 1935.godine urednièke poslove oko èasopisa pot-predsjednik HPD-a Fran Kušan. Taj profesorbotanike kasnije se istaknuo se kao jedan odnajveæih istraživaèa hrvatske flore. Bio je osni-vaè Botanièkog zavoda i Botanièkog vrtaFarmaceutskog fakulteta u Zagrebu, koji danasnosi njegovo ime, osnivaè botanièkog vrta kodTomislavova doma na Sljemenu 1939. i bota-nièkog vrta u Modriæ-dolcu pod Zavižanom naVelebitu 1967. godine.
Krajem 1939. godine, kada su se Cividini iKušan povukli, za urednika »Hrvatskog plani-nara« izabran je prof. Ivan Rengjeo, koji je una-toè ratnim teškoæama i nevoljama uspio održatièasopis do sredine 1944. godine. Rengjeo je bioravnatelj prve klasiène gimnazije u Zagrebu.Došao je iz Sarajeva, gdje je bio predsjednikHrvatskog športskog kluba (1913.), tajnik HPD
Fran Kušan – botanièar svjetskogglasa, osnivaè triju botanièkih vrtova(Zagreb, Sljeme, Zavižan)
Gimnazijski ravnatelj Ivan Rengjeoureðivao je èasopis u teško vrijeme(Drugi svjetski rat)
Petar Luèiæ Roki – prvi urednik nakonponovnog poèetka izlaženja èasopisa1949. godine (»Naše planine«)
Od 1898. godine, kada je »Hrvatski planinar« poèeo izlaziti, do
danas je u 757 svezaka (brojeva, dvobroja...) objavljeno više od
28.700 stranica, otprilike 21.200 èlanaka i vijesti te 15.400 slika
Prepoznatljive korice èasopisa 1940-ih godina
12
»Bjelašnica« (od 1923.), suosnivaè Društva pla-ninara BiH 1921. i njegov potpredsjednik. UZagrebu je bio predsjednik Hrv. numizmatiè-kog društva (1940.) i istodobno s »Hrvatskimplaninarom« urednik »Numizmatièkih vijesti«.
Drugi svjetski rat duboko je potresao iplaninarsku organizaciju. Ustaški režim 1941.odredio je da podružnice HPD-a moraju posveprekinuti vezu sa Središnjicom u Zagrebu ipostavio na njihovo èelo režimske povjerenike,a krovna planinarska udruga postalo je novo-osnovano Hrvatsko planinarsko družtvo NDH,koje je 1942. pretvoreno u Hrvatski planinarskisavez NDH. Reorganizacijom je, dakle, HPDformalno bio likvidiran, ali unatoè tome nastojidjelovati »po starim pravilima« i na izvanred-nom èlanskom sastanku 13. listopada 1943. birasvoju upravu postavljajuæi kao cilj »da se saèuvai poveæa društvena imovina i da se održi živiminteres èlanstva za planinarstvo i društveni rad,kako bi društvo u povoljnijim prilikama moglorazviti svoju punu djelatnost«. Uprava HPD-asazvala je 29. ožujka 1944. redovnu 68. glavnuskupštinu na kojoj ponovno usvaja nekadašnjustrukturu sa središnjicom i podružnicama te zapredsjednika HPD-a izabire Vilima Ivaniša.Okolnosti meðutim nisu bile povoljne: nakonobjavljivanja ovog skupštinskog zapisnika »Hrvat-ski planinar« prestao je izlaziti. Posljednji brojje 6-8, 1944.
Naše planineNedugo nakon što je 1948. godine zapo-
èelo osnivanje planinarskih društava i nakonšto je osnovan Planinarski savez Hrvatske,ponovno izdavanje planinarskog èasopisapotaknuo je prof. Vladimir Blaškoviæ. Blaško-viæ je poslije u svojoj »Povijesti hrvatskog plani-narstva« (Zagreb, 1975) ovako opisao HPD-ovo i PSH-ovo glasilo: »Èasopis je odigraoveoma važnu ulogu ne samo kao propagatorplaninarske misli nego i kao publikacija s obi-ljem dragocjenog planinarskog štiva. Poredvješto pisanih planinarskih crtica i nebrojenihbilježaka, vijesti, instruktivnih savjeta i zanim-ljivih podataka najraznovrsnijeg planinarskogsadržaja, donosio je i priloge nemale znanstve-ne vrijednosti, koji su ponekad znaèili pravootkriæe... Uz refleksivne planinarske impresije
u tom je èasopisu bilo objavljeno književnovisokovrijednih, upravo briljantno pisanih puto-pisa dostojnih da budu tiskani i u najserioz-nijem književnom èasopisu.«
Èasopis je, da u njemu ne bi bilo hrvatskihobilježja, 1949. dobio neutralno ime »Naše pla-nine«. Urednikom je postao Pero Luèiæ Roki,šef raèunovodstva Veterinarskog fakulteta uZagrebu. Luèiæ Roki poèeo je planinariti kaouèenik u Sinju. Bio je èlan HPD-a »Mosor« uSplitu prije Drugog svjetskog rata, a nakon rataje meðu osnivaèima PD-a »Zagreb«. Bio je utom društvu predsjednik (1952.) i potpredsjed-nik te èlan vodstva PSH (potpredsjednik, refe-rent za veze s inozemstvom, predsjednik Komi-sije za izdavaèku djelatnost), osnivaè Alpini-stièkog kluba u Zagrebu 1959. i njegov prvi pred-sjednik. Osobito se istaknuo kao fotograf, preda-vaè i publicist, a zahvaljujuæi svojoj komunikativ-nosti i temperamentu kao uspješan propagan-dist. Njegovo djelo je reprezentativna fotomono-grafija »Planine Jugoslavije« 1967. godine.
136, 2008
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
Od 1949. do 1991. godine èasopis je nosio neutralno ime»Naše planine« i distribuirao se po cijeloj Jugoslaviji
14
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08
Željko Poljak 42 godineza kormilom èasopisa
Drugu polovicu 20. stoljeæa obilježilo je imeprof. dr. Željka Poljaka, koji je bio urednik od1959. do 2000. godine – pune 42 godine. Takodug urednièki staž apsolutni je rekord na pro-storu jugoistoène Europe i rekord svih vremenau hrvatskoj publicistici uopæe. Poljakova biogra-fija je vrlo opsežna i impresivna, a buduæi da jeveæ mnogo puta objavljena i dobro poznata,neæemo je ovdje ponavljati, veæ samo ustvrditida u cjelokupnoj hrvatskoj planinarskoj povije-sti nema planinara s tako bogatom i raznolikomplaninarskom biografijom. Poljak se sam najbo-lje predstavio bogato ilustriranom knjigom»Život na planinarski naèin« 2005. godine uizdanju HPS-a. Poljak je i danas aktivan, apremda u dobi od 82 godine, neumorno plani-nari, stvara, ureðuje razne publikacije i sura-ðuje u »Hrvatskom planinaru« lektorirajuæisvaki broj (putem interneta!). Poljak je ujedno iautor s najviše objavljenih èlanaka i vijesti (1041).
Godine 1966., od broja 7., »Naše planine«bile su ujedno glasilo i Planinarskog savezaBosne i Hercegovine. Tako je bilo do kraja 1981.kada je PS BiH odustao od suizdavaštva jer nijeviše mogao snositi tiskarske troškove. Predstav-nik BiH u uredništvu bio je sarajevski planinarDrago Bozja, a od 1980. Tomislav Batiniæ iŠefko Hadžialiæ.
Povijesni dogaðaji koji su uzrokovali raspadJugoslavije poèetkom 90-ih godina 20. stoljeæaodrazili su se i u hrvatskom planinarstvu i u sa-mom èasopisu. Èasopisu je naglo prepolovljenanaklada jer je prije Domovinskog rata mnogoplaninara iz drugih jugoslavenskih republikaprimalo »Naše planine«, no èasopisu je vraæenohrvatsko obilježje i naslov koji je imao odpoèetka – »Hrvatski planinar«. Odluka o tomeda se Planinarski savez Hrvatske preimenuje uHrvatski planinarski savez i da se èasopisu»Naše planine« vrati staro tradicionalno ime»Hrvatski planinar« donesena je na redovnojskupštini PSH-a 13. travnja 1991.
Prof. dr. Željka Poljaka na urednièkojdužnosti naslijedio je s prvim danima treæeg
milenija, 2001. godine, pisac ovih redaka, u dobiod samo 21 godine (dakle dvaput manje negošto je Poljak tada veæ bio urednikom)! Koristeæise novim tehnologijama i moguænostima, èaso-pis se 2001. poèeo tiskati u boji i prerastao ubogato ilustriranu reviju na 40 stranica. Danasse tiska u nakladi od 2000 primjeraka.
Bogatstvo planinarske rijeèiVeliko ime za »Hrvatski planinar« je i ime
kutinskog planinara prof. dr. Darka Grundlera,koji je izradio cjelovitu raèunalnu bibliografijuèasopisa – od prvog broja do danas. Koliko jeto opsežan posao svjedoèi èinjenica da je natome radio 20 godina (!), a da mu za unospodataka o jednom prosjeènom broju trebajuprosjeèno 3-4 sata (ukupno oko 3200 dobrovolj-nih sati za planinarstvo!). Ta baza podataka odod ovog broja postaje dostupna planinarskojjavnosti na web-stranici HPS-a, zajedno sdigitaliziranim (skeniranim) svim brojevima»Hrvatskog planinara«. Rezultat tog posla jekompletna digitalna arhiva èasopisa – dostupnaza raèunalno pretraživanje i pregledavanje.
U Hrvatskoj danas postoji samo jedna cje-lovita biblioteka sa svim brojevima »Hrvatskogplaninara« i »Naših planina«. To je bibliotekaprof. dr. Željka Poljaka. Darko Grundler, AlanÈaplar i HPS kompletirali su svoje bibliotekekopiranjem i skeniranjem brojeva koji su imnedostajali iz Poljakove biblioteke. Nacionalnai sveuèilišna knjižnica u Zagrebu posjeduje svebrojeve osim brojeva iz 1926. godine.
Prije Grundlerove cjelovite bibliografije, te-matsku tiskanu bibliografiju HP i NP napravioje i objavio prof. dr. Željko Poljak. Bibiblio-grafija je tiskana najprije 1959. kada je Poljakpostao urednikom »Naših planina«, a poslije unastavcima u br. 9-12, 1975 i 1-2, 1976 i zatimu knjizi Željka Poljaka i suradnika »Hrvatskoplaninarstvo« (Zagreb 1975, str. 315-380).
Tijekom godina nastao je u »Hrvatskomplaninaru«, ali i u drugim èasopisima i knjigama,pozamašan planinarski opus, koji je 1994. go-dine predstavljen antologijom Željka Poljaka»Hrvatska planinarska književnost«. Ta je vrstaknjiževnosti, inaèe najsrodnija putopisnoj knji-ževnosti, vrlo razvijena i cijenjena u alpskihnaroda. U èasopisu ima više stotina vrijednih
književnih ostvarenja, o èemu svjedoèi èinjenicada je više autora svoje èlanke sabralo i objavilokao samostalne književne zbirke (Ante Ruka-vina, Željko Poljak, Mira Šincek, Darko Ber-ljak). U èasopisu su se, meðu ostalima, objavlji-vali èlanci i pjesme istaknutih pjesnika i knji-ževnika.
Osim što je odigrao veliku ulogu u razvojuhrvatske planinarske književnosti, èasopis veæviše od stotinu godina ima vodeæu ulogu urazvitku hrvatskog planinarstva, ekspedicio-nizma i speleologije kao djelatnosti fizièke kul-ture, a svojim dugogodišnjim izlaženjem postaoje svojevrstan arhiv za povijest hrvatskog plani-narstva. Njegovih stotinu godišta predstavlja nesamo bogatu planinarsku biblioteku nego itrajnu vezu meðu planinarima svih generacija.
156, 2008
Urednici u posljednjih pola stoljeæa i 50 godišta èasopisa: Željko Poljak (42) i Alan Èaplar (8) – Troglav, 2007.
AN
TO
LO
GI
JA
H
RV
AT
SK
OG
P
LA
NI
NA
RA
1
89
8
–
20
08