Filozofski fakultet Zenica

Odsjek za B/H/S jezik i književnost

Esej iz predmeta: Književnost BiH III

Tema: Markiranje expresionističkih elemenata u poeziji Hamze Hume

Studentica: Mentor:

Aida Suljaković prof. Dr. Zilhad Ključanin

Zenica, 2013.

Uvod

Expresionizam predstavlja pravac s početka XX st. u kome objektivna stvarnost biva

promanuta ili simbolički iskazana da bi opisala unutarnje stanje umjetnika, emocije koje

prožimaju samo njega i tako oblikuju njegovo viđenje svijeta. Možemo uočiti tri faze kada je

u pitanju sam expresionizam:

-predratni/kozmički (čovjek se pokušava na neki način izjednačiti s prirodom)

-ratni (živim slikama unutarnjeg užasa proizišlog iz žrtava I Svj. rata se iskazuke sam

umjetnik

-postratni/socijalni (tematika se usmjerava ka čovjeku, socialnom aspektu ili kritici

suvremenog života, a glavni likovi najčešće su „mali“ ljudi).

Humo je pripadao onoj vrsti pisaca koji su u sebi imali stvaralačke ekspanzije i osjećanja

svake vrse slobode.Jedan je od onih, koji su prirodno posegli za ekspresionizmom u dobu

općeg haosa, nastojeći da svoju umjetničku snagu crpi iz stvaralačkog potencijala koji, čini

posljednju tajnu naše psihe i temperamenta.

Međunarodna bosanskohercegovačka književnost uglavnom obnavlja rad nacionalnih

kulturnih društava u nacionalnim časopisima kao centara književnog života.

Bosanskohercegovački pisci tog vremena uglavnom pišu o istim temama –o monotoniji i

poslijeratnom čovjeku. Hamza humo je imao različite faze u svome pisanju, bio je buntovan

po pitanju upotrebe novih načina pisanja u svom društvu. Jedan je od najpoznatijih

bosanskohercegovačkih pisaca. Pisao je poeziju i prozu. Progovorio je o nekim

neprogovorenim temama, o onima koje su bile „javna tajna“ . Govorio je o silovanju, o

erotskom doživljaju i fantazijama običnog čovjeka. 1

1 Bošnjačka književnost u književnoj kritici, Duraković Enes, Novija književnost-poezija,

knjiga III, Alef, Sarajevo, 1998.

Uočavamo dva oprečna pogleda na izvore Huminog pjesničkog senzibiliteta. Humo je pjesnik

naglašene ukorijenjenosti u zavičajni milje bošnjačke tradicije.Određeni kritičari pokušali su

sadgledaju izrazitost Huminog pjesništva u vremenu prije I Svj. rata . Štaje to što se u njemu

ukazuje kao oznaka expresionističke poetike, a šta posebnost pjesničkog senzibiliteta čiji

korijeni vode u tradiciju. Zbirka „Nutarnji život“, prvijenac, predstavlja expresionističku

zbirku pjesama. Ono što možemo uočitijeste to da je Humo prihvatio iskustva i iskušenja

jednog sasvim novog pjesničkog izraza koji će, nadalje i odrediti tokove naše međunarodne

poezije. Pomenuta zbirka pjesama u sebi sadrži bitne karakteristike expresionizma, doživljaja

i izraza koji je poslužio kao sredstvo razaranja modela pjesama u Ćat2ićevom duhu.

Karakteristike expresionizma se javljau u vidu slobodnog stiha, disperzivne, iracionalnim

impulsima izazvane slike „pounutrašnjenog pejzaža“, jaki i jaki kontrasti. Uočavamo izraz

extatičke satmosfere i pobune protiv naslijeđenih konvencija te modela izgleda liske poezije i

revolucionarne preobrazbe pjesničkog govora.

U pjesmi „Suton“ ukazuje se preobražaj slike predmetnog svijeta, pomalo uznemirenim

sutonskim igrama sjenki. Mistično sjedinjenje subjekta i univerzalnog bića uobličuju se u

obuzetu dušu pjesnika.

Može se primjetiti niz općih karakteristika expresionističkog stilskog izraza, kao što su:

avangardno preobraženje pjesničkog govora, te učestala upotreba glagolskih oblika.

2 Svetlo i tama, Leovac Slavko,91. str., Sarajevo, 1957.

Suton

Sene se uvlače u sobu moju

Mirne lake u ćoškove se kupe

Tiho šapću zadovoljne u toplini

Uvlače se kradom u dušu moju

U sanjama dugim

Ja nepomično sedim

Slušam šapat njihov

U beskraj se gubim

U peći tutnji

Kao iz daljine da jure neke horde

Besne crvene...

Uočljiva je extaza čulnog užitka i neutoljiva žudnja i radost zapaljenog tijela u kojem se stiče

svekosmička silina plođenja i rađanja koja briše granice između subjektivnog svijate ai

univerzalnog bića. Također prisutno je i apsolutno predavanje biološkoj extazi i ljepoti

erotskog sjedinjenja sa ženom, prirodomm i univerzumom.

Grč

I mi smo spletenih tijela

U grču bezdanih želja,

Gorimo u suncu crvenom

I u jeziku plamena

Strast sikće ko zmija

I tijela svija svija.

Čuj, cvrčak užasno cvrči

I udovi se stežu

I sve se grči, grči.

U krvi udarci strepe

I vreli uzli se vežu,

Štipaju nerve i peku

Uz ludu pjesmu neku.

A padne razbludno golo

Ko bludnih tjelesa kolo:

Spleteno vreteno

U klupko crveno.

Sva se Humina lirika zbiva u strahu od ponoćne nadmoći sjenke nad predmetom, mraka nad

svjetlom, smrti nad životom.

Beharom bog ovenčan stoji sam u belu

Smeje se u noć mladu

Sluša kako sva diše

Šapće

Stvara

I sokove siše.

I u ciklusu 'Starinski motivi' se metafizička expresija tradicionalnih motiva ukazuje kako je

Humo usvojio nova moderna iskustva pjesničkog izraza.

O tonem u tebi ženo,

Tonem omamljeno.

Tonem u pijane, vrele mehkote

I krvlju stvaram nove živote.

Braćo,

U zapaljenom tijelu je čudo,

U mozgu pitanje ludo

I jedna bijela zraka,

Tanka nit, dlaka

Pukne- zamrači sve....

Analiza pjesama:

LJUBAVNA PJESMA

Šadrvani stari pod baharom šapću začarane riječi

Sjene blijede mrtve prislučkuju kradom

Ti spavaš draga

Behar pada na te na noge i grudi ti gole

Južna strana noći puna napregnutih tajna pokrila je tebe

Mjesečina tvoja tijelo pije

Usne se tvoje miču

Mole

a vijeđe snatre

Ti sama goriš u ovoj blijedoj

zaspaloj noći

-noć mrtvih sjena i mjesečine bijele

Munare ko utvare mlade goleđ

bliješte se sa osmjehom

ukočenim bezbojnim

i bonim kao u mrtve

mlade žene

U mjesečinu se dižu

Zvonik strašno zao i mrk na mjesečini šuti

Niza nj se smrt spušta

kroz crna okna vreba

ledeno se ceri

i sluša krikove noći

Masivna kubeta i kapije stare mrko šute

u sebi crne utvare kriju

vječne tajne u sjenama tonu

i strašna djela snuju

Čempresi ukočeni niču iz tamnih sijena kao iz grobova crnih

mrki hladni nepomični čekaju na straži da se džini bore

mrko gledaju na ložnicu tvoju što na njoj strasti gore

Behar pada na te na noge i grudi

ti gole

Mjesečina tvoje tijelo pije

usne se tvoje miču

mole

Vijeđe snatre

Ja uzalud čekam

Šapuću šadrvani stari

Pritište me tajna starinskoga grada

I u neke crne kapije me mami.

MOTIVI:

1. Šadrvani stari pod beharom šapću2. Šadrvani stari pod beharom šapću začarane riječi3. Sjene blijede mrtve prisluškuju kradom4. Ti spavaš draga5. Behar pada na te 6. Behar pada na te na noge i grudi ti gole7. Jušna strana noći puna napregnutih tajna pokrila je tebe8. Mjesečina tvoje tijelo pije9. Usne se tvoje miču10. Mole11. A vijeđe snatre12. Ti sama goriš13. Ti sama goriš u ovoj blijedoj zaspaloj noći14. Noć mrtvih sijena 15. Noć mjesečine bijele16. Munnare ko utvare mlade, gole bliješte se s osmjehom17. Bliješte se s osmjehom ukočenim bezbojnim18. Bliješte se s osmjehom bonim kao u mrtve mlade žene19. U mjesečinu se dižu20. Zvonik strašno zao21. Mrk na mjesečini šuti22. Niza nj se smrt spušta23. Niza nj se smrt spušta kroz crna okna vreba24. Ledeno se ceri25. Sluša krikove noći26. Masivna kubeta i kapije stare mrko šute27. U sebi crne utvare kriju28. Vječne tajne u sjenama tonu29. Strašna djela snuju30. Čempresi ukočeni niču31. Čempresi ukočeni niču iz tamnih sijena ko iz grobova crnih32. Mrke hladne nepomične čekaju33. Mrke hladne nepomične čekaju na straži da se džini bore34. Mrko gledaju na ložnicu tvoju35. Što na njoj strasti gore36. Behar pada na te37. Behar pada na te na noge i grudii ti gole38. Mjesečina tvoje tijelo pije39. Usne se tvoje miču 40. Mole41. Vijeđe snatre42. Ja uzalud čekam43. Šapuću šadrvani stari

44. Pritište me tajna starinskoga grada45. I u neke crne kapije me mami

RIMA:

Rima nije zastupljena u pjesm.

RITAM: umjeren

TEMA: Specifičan izražaj ljubavi lirskog subjekta

STILSKE FIGURE:

Personifikacija: šadrvani stari pod beharom šapću začarane riječi

Epitet: crna okna; grudi gole; masivna kubeta; kapije stare; vječne tajne; starinski grad; crne kapije

Poređenje: munnare ko utvare mlade gole; čempresi ukočeni niču iz tamnih sijena kao iz grobova crnih

Gradacija: Munnare ko utvare mlade gole

Bliješte se s osmjehom

Ukočenim bezbojnim

I bonim kao u mrtve

Mlade žene

JABLANOVI

Kroz san šume jablanovi u mlakim vjetrovima

Lišće im leprša kao lahke sjene

U beskraj putujuproljetne noći

Za njima dižu s eko snovi

sve novi

jablanovi

Visoki strasni trepte

Zagrljenj šapću u tami

pružaju ruke

mašu

idu ponosni

i kao džini miču u tami

sve novi jablanovi

MOTIVI:

1. Kroz san šume jablanovi2. Kroz san šume jablanovi u mlakim vjetrovima3. Lišće im leprša kao lahke sjene4. U beskraj putuju proljetne noći5. Za njima se dižu ko snovi sve novi jablanovi6. Visoki strasni trepte7. Zagrljeni šapću u tami8. Pružaju ruke9. Mašu10. Idu ponosni

11. Kao džini miču u tami sve novi jablanovi

RIMA:

I strofa: ukrštena (snovi novi)

RITAM: umjeren

TEMA: Jablanovi

STILSKE FIGURE:

Personifikacija:

Zagrljeni šapću u tami

Pružaju ruke

Mašu

Idu ponosni

Kao džini miču u tami

Sve novi

Jablanovi

Epitet: mlaki vjetrovi; lahke sjene; novi jablanovi.

PODNE U KRŠU

Sunce pali

Neko očajno izdiše

stenje

Po golim stijenama u bijelu

titan ili Bog velikim korakom nečujno se penje

Sve gori

Bahat

Žamor

Glasovi neki

usijani crveni

plašljivi lahki

potajno snuju sakriveni

A titan ili Bog uz stijene se penje

i nad očim s rukom okrenu se:

sve prestrašeno zanijemi mukom

Samo još neko izdiše

i očajno stenje

MOTIVI:

1. Sunce pali2. Neko očajno izdiše3. Stenje4. Po golim stijenama u bijelu titan ili bog velikim korakom necujno se penje5. Sve gori6. Bahat7. Žamor

8. Glasovi neki usijani crveni9. Plašljivi lahki potajno snuju sakriveni10. A titan ili bog uz stjene se penje11. Nad očim s rukom okrenu se12. Sve prestrašeno zanijemi mukom13. Samo još neko izdiše14. I očajno stenje

RIMA:

Obgrljena: (penje nstenje)

RITAM:

Ubrzan

STILSKE FIGURE:

Personifikacija: Sunce pali

Epitet: gole stijene; glasovi neki

Gradacija:

Glasovi neki

Usijani crveni

Plašljivi lahki

Potajno snuju sakriveni

Pjesma je astrofična.

(Dekonstrukcija božanskog:

po golim stijenama u bijelu

titan ili Bog

velikim korakom nečujno se penje).

Bog kao metafora za toplinu i sunce...

Literatura:

1. Bošnjačka književnost u književnoj kritici, Duraković Enes, Novija književnost-

poezija, knjiga III, Alef, Sarajevo, 1998.

2. Suze i zvijezde (književni razgovori),199. str.,Milančić Božo, Zagreb, 1956.

3. Svetlo i tama, Leovac Slavko,91. str., Sarajevo, 1957.

4. Biće i jezik, 63. str. Konstantinović Radomir, Beograd, 1983.

IZVOR:

Zbirka „Nutarnji život“