humo
TRANSCRIPT
Filozofski fakultet Zenica
Odsjek za B/H/S jezik i književnost
Esej iz predmeta: Književnost BiH III
Tema: Markiranje expresionističkih elemenata u poeziji Hamze Hume
Studentica: Mentor:
Aida Suljaković prof. Dr. Zilhad Ključanin
Zenica, 2013.
Uvod
Expresionizam predstavlja pravac s početka XX st. u kome objektivna stvarnost biva
promanuta ili simbolički iskazana da bi opisala unutarnje stanje umjetnika, emocije koje
prožimaju samo njega i tako oblikuju njegovo viđenje svijeta. Možemo uočiti tri faze kada je
u pitanju sam expresionizam:
-predratni/kozmički (čovjek se pokušava na neki način izjednačiti s prirodom)
-ratni (živim slikama unutarnjeg užasa proizišlog iz žrtava I Svj. rata se iskazuke sam
umjetnik
-postratni/socijalni (tematika se usmjerava ka čovjeku, socialnom aspektu ili kritici
suvremenog života, a glavni likovi najčešće su „mali“ ljudi).
Humo je pripadao onoj vrsti pisaca koji su u sebi imali stvaralačke ekspanzije i osjećanja
svake vrse slobode.Jedan je od onih, koji su prirodno posegli za ekspresionizmom u dobu
općeg haosa, nastojeći da svoju umjetničku snagu crpi iz stvaralačkog potencijala koji, čini
posljednju tajnu naše psihe i temperamenta.
Međunarodna bosanskohercegovačka književnost uglavnom obnavlja rad nacionalnih
kulturnih društava u nacionalnim časopisima kao centara književnog života.
Bosanskohercegovački pisci tog vremena uglavnom pišu o istim temama –o monotoniji i
poslijeratnom čovjeku. Hamza humo je imao različite faze u svome pisanju, bio je buntovan
po pitanju upotrebe novih načina pisanja u svom društvu. Jedan je od najpoznatijih
bosanskohercegovačkih pisaca. Pisao je poeziju i prozu. Progovorio je o nekim
neprogovorenim temama, o onima koje su bile „javna tajna“ . Govorio je o silovanju, o
erotskom doživljaju i fantazijama običnog čovjeka. 1
1 Bošnjačka književnost u književnoj kritici, Duraković Enes, Novija književnost-poezija,
knjiga III, Alef, Sarajevo, 1998.
Uočavamo dva oprečna pogleda na izvore Huminog pjesničkog senzibiliteta. Humo je pjesnik
naglašene ukorijenjenosti u zavičajni milje bošnjačke tradicije.Određeni kritičari pokušali su
sadgledaju izrazitost Huminog pjesništva u vremenu prije I Svj. rata . Štaje to što se u njemu
ukazuje kao oznaka expresionističke poetike, a šta posebnost pjesničkog senzibiliteta čiji
korijeni vode u tradiciju. Zbirka „Nutarnji život“, prvijenac, predstavlja expresionističku
zbirku pjesama. Ono što možemo uočitijeste to da je Humo prihvatio iskustva i iskušenja
jednog sasvim novog pjesničkog izraza koji će, nadalje i odrediti tokove naše međunarodne
poezije. Pomenuta zbirka pjesama u sebi sadrži bitne karakteristike expresionizma, doživljaja
i izraza koji je poslužio kao sredstvo razaranja modela pjesama u Ćat2ićevom duhu.
Karakteristike expresionizma se javljau u vidu slobodnog stiha, disperzivne, iracionalnim
impulsima izazvane slike „pounutrašnjenog pejzaža“, jaki i jaki kontrasti. Uočavamo izraz
extatičke satmosfere i pobune protiv naslijeđenih konvencija te modela izgleda liske poezije i
revolucionarne preobrazbe pjesničkog govora.
U pjesmi „Suton“ ukazuje se preobražaj slike predmetnog svijeta, pomalo uznemirenim
sutonskim igrama sjenki. Mistično sjedinjenje subjekta i univerzalnog bića uobličuju se u
obuzetu dušu pjesnika.
Može se primjetiti niz općih karakteristika expresionističkog stilskog izraza, kao što su:
avangardno preobraženje pjesničkog govora, te učestala upotreba glagolskih oblika.
2 Svetlo i tama, Leovac Slavko,91. str., Sarajevo, 1957.
Suton
Sene se uvlače u sobu moju
Mirne lake u ćoškove se kupe
Tiho šapću zadovoljne u toplini
Uvlače se kradom u dušu moju
U sanjama dugim
Ja nepomično sedim
Slušam šapat njihov
U beskraj se gubim
U peći tutnji
Kao iz daljine da jure neke horde
Besne crvene...
Uočljiva je extaza čulnog užitka i neutoljiva žudnja i radost zapaljenog tijela u kojem se stiče
svekosmička silina plođenja i rađanja koja briše granice između subjektivnog svijate ai
univerzalnog bića. Također prisutno je i apsolutno predavanje biološkoj extazi i ljepoti
erotskog sjedinjenja sa ženom, prirodomm i univerzumom.
Grč
I mi smo spletenih tijela
U grču bezdanih želja,
Gorimo u suncu crvenom
I u jeziku plamena
Strast sikće ko zmija
I tijela svija svija.
Čuj, cvrčak užasno cvrči
I udovi se stežu
I sve se grči, grči.
U krvi udarci strepe
I vreli uzli se vežu,
Štipaju nerve i peku
Uz ludu pjesmu neku.
A padne razbludno golo
Ko bludnih tjelesa kolo:
Spleteno vreteno
U klupko crveno.
Sva se Humina lirika zbiva u strahu od ponoćne nadmoći sjenke nad predmetom, mraka nad
svjetlom, smrti nad životom.
Beharom bog ovenčan stoji sam u belu
Smeje se u noć mladu
Sluša kako sva diše
Šapće
Stvara
I sokove siše.
I u ciklusu 'Starinski motivi' se metafizička expresija tradicionalnih motiva ukazuje kako je
Humo usvojio nova moderna iskustva pjesničkog izraza.
O tonem u tebi ženo,
Tonem omamljeno.
Tonem u pijane, vrele mehkote
I krvlju stvaram nove živote.
Braćo,
U zapaljenom tijelu je čudo,
U mozgu pitanje ludo
I jedna bijela zraka,
Tanka nit, dlaka
Pukne- zamrači sve....
Analiza pjesama:
LJUBAVNA PJESMA
Šadrvani stari pod baharom šapću začarane riječi
Sjene blijede mrtve prislučkuju kradom
Ti spavaš draga
Behar pada na te na noge i grudi ti gole
Južna strana noći puna napregnutih tajna pokrila je tebe
Mjesečina tvoja tijelo pije
Usne se tvoje miču
Mole
a vijeđe snatre
Ti sama goriš u ovoj blijedoj
zaspaloj noći
-noć mrtvih sjena i mjesečine bijele
Munare ko utvare mlade goleđ
bliješte se sa osmjehom
ukočenim bezbojnim
i bonim kao u mrtve
mlade žene
U mjesečinu se dižu
Zvonik strašno zao i mrk na mjesečini šuti
Niza nj se smrt spušta
kroz crna okna vreba
ledeno se ceri
i sluša krikove noći
Masivna kubeta i kapije stare mrko šute
u sebi crne utvare kriju
vječne tajne u sjenama tonu
i strašna djela snuju
Čempresi ukočeni niču iz tamnih sijena kao iz grobova crnih
mrki hladni nepomični čekaju na straži da se džini bore
mrko gledaju na ložnicu tvoju što na njoj strasti gore
Behar pada na te na noge i grudi
ti gole
Mjesečina tvoje tijelo pije
usne se tvoje miču
mole
Vijeđe snatre
Ja uzalud čekam
Šapuću šadrvani stari
Pritište me tajna starinskoga grada
I u neke crne kapije me mami.
MOTIVI:
1. Šadrvani stari pod beharom šapću2. Šadrvani stari pod beharom šapću začarane riječi3. Sjene blijede mrtve prisluškuju kradom4. Ti spavaš draga5. Behar pada na te 6. Behar pada na te na noge i grudi ti gole7. Jušna strana noći puna napregnutih tajna pokrila je tebe8. Mjesečina tvoje tijelo pije9. Usne se tvoje miču10. Mole11. A vijeđe snatre12. Ti sama goriš13. Ti sama goriš u ovoj blijedoj zaspaloj noći14. Noć mrtvih sijena 15. Noć mjesečine bijele16. Munnare ko utvare mlade, gole bliješte se s osmjehom17. Bliješte se s osmjehom ukočenim bezbojnim18. Bliješte se s osmjehom bonim kao u mrtve mlade žene19. U mjesečinu se dižu20. Zvonik strašno zao21. Mrk na mjesečini šuti22. Niza nj se smrt spušta23. Niza nj se smrt spušta kroz crna okna vreba24. Ledeno se ceri25. Sluša krikove noći26. Masivna kubeta i kapije stare mrko šute27. U sebi crne utvare kriju28. Vječne tajne u sjenama tonu29. Strašna djela snuju30. Čempresi ukočeni niču31. Čempresi ukočeni niču iz tamnih sijena ko iz grobova crnih32. Mrke hladne nepomične čekaju33. Mrke hladne nepomične čekaju na straži da se džini bore34. Mrko gledaju na ložnicu tvoju35. Što na njoj strasti gore36. Behar pada na te37. Behar pada na te na noge i grudii ti gole38. Mjesečina tvoje tijelo pije39. Usne se tvoje miču 40. Mole41. Vijeđe snatre42. Ja uzalud čekam43. Šapuću šadrvani stari
44. Pritište me tajna starinskoga grada45. I u neke crne kapije me mami
RIMA:
Rima nije zastupljena u pjesm.
RITAM: umjeren
TEMA: Specifičan izražaj ljubavi lirskog subjekta
STILSKE FIGURE:
Personifikacija: šadrvani stari pod beharom šapću začarane riječi
Epitet: crna okna; grudi gole; masivna kubeta; kapije stare; vječne tajne; starinski grad; crne kapije
Poređenje: munnare ko utvare mlade gole; čempresi ukočeni niču iz tamnih sijena kao iz grobova crnih
Gradacija: Munnare ko utvare mlade gole
Bliješte se s osmjehom
Ukočenim bezbojnim
I bonim kao u mrtve
Mlade žene
JABLANOVI
Kroz san šume jablanovi u mlakim vjetrovima
Lišće im leprša kao lahke sjene
U beskraj putujuproljetne noći
Za njima dižu s eko snovi
sve novi
jablanovi
Visoki strasni trepte
Zagrljenj šapću u tami
pružaju ruke
mašu
idu ponosni
i kao džini miču u tami
sve novi jablanovi
MOTIVI:
1. Kroz san šume jablanovi2. Kroz san šume jablanovi u mlakim vjetrovima3. Lišće im leprša kao lahke sjene4. U beskraj putuju proljetne noći5. Za njima se dižu ko snovi sve novi jablanovi6. Visoki strasni trepte7. Zagrljeni šapću u tami8. Pružaju ruke9. Mašu10. Idu ponosni
11. Kao džini miču u tami sve novi jablanovi
RIMA:
I strofa: ukrštena (snovi novi)
RITAM: umjeren
TEMA: Jablanovi
STILSKE FIGURE:
Personifikacija:
Zagrljeni šapću u tami
Pružaju ruke
Mašu
Idu ponosni
Kao džini miču u tami
Sve novi
Jablanovi
Epitet: mlaki vjetrovi; lahke sjene; novi jablanovi.
PODNE U KRŠU
Sunce pali
Neko očajno izdiše
stenje
Po golim stijenama u bijelu
titan ili Bog velikim korakom nečujno se penje
Sve gori
Bahat
Žamor
Glasovi neki
usijani crveni
plašljivi lahki
potajno snuju sakriveni
A titan ili Bog uz stijene se penje
i nad očim s rukom okrenu se:
sve prestrašeno zanijemi mukom
Samo još neko izdiše
i očajno stenje
MOTIVI:
1. Sunce pali2. Neko očajno izdiše3. Stenje4. Po golim stijenama u bijelu titan ili bog velikim korakom necujno se penje5. Sve gori6. Bahat7. Žamor
8. Glasovi neki usijani crveni9. Plašljivi lahki potajno snuju sakriveni10. A titan ili bog uz stjene se penje11. Nad očim s rukom okrenu se12. Sve prestrašeno zanijemi mukom13. Samo još neko izdiše14. I očajno stenje
RIMA:
Obgrljena: (penje nstenje)
RITAM:
Ubrzan
STILSKE FIGURE:
Personifikacija: Sunce pali
Epitet: gole stijene; glasovi neki
Gradacija:
Glasovi neki
Usijani crveni
Plašljivi lahki
Potajno snuju sakriveni
Pjesma je astrofična.
(Dekonstrukcija božanskog:
po golim stijenama u bijelu
titan ili Bog
velikim korakom nečujno se penje).
Bog kao metafora za toplinu i sunce...
Literatura:
1. Bošnjačka književnost u književnoj kritici, Duraković Enes, Novija književnost-
poezija, knjiga III, Alef, Sarajevo, 1998.
2. Suze i zvijezde (književni razgovori),199. str.,Milančić Božo, Zagreb, 1956.
3. Svetlo i tama, Leovac Slavko,91. str., Sarajevo, 1957.
4. Biće i jezik, 63. str. Konstantinović Radomir, Beograd, 1983.
IZVOR:
Zbirka „Nutarnji život“