Z A G R E B 1 9 4 3 .

Veliki Muftija Jeruzoiemski, Emir el Musein, govsxr

Brak Hrvatnk~ tiskarsk~ zavad d. d., Zagreb

Jedan dio iidova, koji su bili dofli u Siriju i Palestinu, nalazio se sada pod rimskim gospodstvom. Rimljani su niedutim vet doskora razabrali pogibelj, koia zemlji prioti od iidova, te su proti njima odredili oitre mjere. K tomu je prid&lo, da je u ono vrieme izbila teika zarazna bolest kuga, koju su po obdem milljenju donieli u zemlju iidovi. Kad su i iieinici izjavili, da su i idovi doista ognjiite zaraze - u tem su otito imali pravo - izbila je u narodu takva uzbuna proti njima, da su mnogi i idovi bili ubijeni. Taj je dogaBaj ujedno i raziog, za5f.o se i idovi u Arabiji joi i danas nazivaju >mikrobima<. Arapi imadu osobito razumievanje za to, da su u NjemaEkoj proti iidovima provedene energitne mjere, i da su iz zemlje protjerani. Englezka i Amerika ~mogudile su gidovima nakon svjetskog rata, da se nasele u Palsstini i osnuju ondje iidovsku drgavu. Tu se sada nafao na okupu iidovski izmet iz svih zemolja i hacio se na to, da Arapima na lopovski natin oduzme njihovu zemlju. I doista im je ; uspjelo, da od najvede sirotinie i od ne- savjestnih posjednika pokupuju zemlju. Ma tai su naEin oteii siromahoj udovici hljeb iz usta, a djeci ukraii hranu, da se njome sada tove sami. Kad su se Arapi oprli ii- dovskom naseljivanju, oni se nisu iacali ni od tog, rla poiinjuju ltrvava umorstva. Oni su na tai natin mnogim obiteljima oteli njihovog hranifelja i bacili ih u biedu i nevolju. (Bog Ce ih za ta njihova s.amotna diela kazniti.)

Ta borba iidova protiv Arapa nije za nas niita nova, somo fto se tetajem vremena promienilo poprifte. 2idovi mrze i Muhameda i islam i svakog tovjeka, koji ie l i unapredivati svoj narod i koji se bori proti iidovskoi poiudi za imetkom i iidovskoj korupciji.

Borba izmedu i idova i islama zapotela je, kad ye Muhamed pobjegao iz Meke u Medinu, gdje je shrorio

I

I Za nas je muslimane nedostojno izgovarat~ rier islain u jednom dahu sa iidovsfvom, kad istan-i stoii fako visoko nad svojim podmukiim protivnikom Zato bi bilo pogrieIno, kcrd b i izmedu obje naEelno razliiite opreke htjeli po- teza'i poredbe.

Premalo je naialost pornato, da neprijateljstvo iz- medu is!ama i fidovstva nije tek noviieg nadnevka, nego da ono size daleko natrag sve do u vremena Proroka Muhameda.

Bva j kratki poviestni pregled prikazuje znatai I

podmuklosf iidovsfva i njegovo neprijateljstvo prema osni-~atu islama, Proroku Muhamedu,

Poviest pozna i idove sumo kao podredeni narod. Niihovoi prostaikoj prirodi i njihovom nepodnosljivom drianju prema narodima, koji im pruiaju gostoprimstva, i prema suslednim narodima ima se pripisctti, da su ti narcdi moraii poduzeti zjere, ka!;o bi suzbili iidovsko nasio;anje, da na silu izvede ono Sta hote.

Poviest sfaroga vieka pokazuje nam, da su vet fa~aon i bili prisiljeni, da svim sredstvima pos:upa;u proti iidovskoj lihvi i i i d ~ v s k o i nemoralnosti. KonaEno je dotlo do toga, da su sbari Egipiani i idove protjerali iz svoje zemlje. Pod vodstvom Mojsijinim doil i su tada i idovi u Sinajsku pustinju.

Arapski teolog Tabari prita, da su i idovi htjeli ubiti i a k i svog vodu i spasitelja Mojsilu, kad se, povratio s brda Sinai. Bog ih je zato kaznio time, da su 40 godina murali lutati po pustin!i. To ih je imalo osviestiti i nova je generacija imala biti oiiEie17a od nizkog znataja svojih otaca,

ticlovi su se na fo poput skakavaca profirili po arop- ~ k o m poluo;oku. Do'sli su u Meku, u Medinu, u Irak i Palestinu, dakle u zemlju, gdje tete med i mlieko.

podlogu za razvitak islama. Vef tada su i idovi bili svim lukavstvima protkani trgovci i smjesta su opazili, da bi Muhainedov utjecaj i na duhovnom i na poslovnom pod- rui ju mogao za njih poskati opasan. Zato ih je proti islamu obuzela duboka mrinja, a ta je mrinja rasla tim jaie, tim je islam postajao EvrEti i moCniji. Oni pre- kinuie ugovor, Hfo su ga s Muhamedom bili sklopili u Haiberu - o Eein i e biti govora liasnije - a njihov je bies porastao do skrajnjlh granica, kad je Koran odkrio njihove najdublje duievne sitolnosti i njihovu bezduLnost i nesavjestnost, uslied Eega su ti njihovi poroci postali obCenito poznabi. VeC tada su iidovske metode bile iste kakve su i danas. Njihovo je oruije bilo kao uviek po- tvora i osvada, pa su tako i Muharr.edu pokuiali poniziti u ozima njegovih pristaza. Uztvrdili su da je varalica, Earobnjak i laiac, a kad na taj narin nisu doil i do cilia, pokujaii su da podkopaju Muhamedovu East pro'sirivfi giasinu, da je ~Atlhamcdova iena AiSa poiinila preljub. Sireti tu glasinu i fvrdnju hfjeli su du v srdcima Muha- medovih pristaia posiju sumnju.

Kad medutim ni to nije pomoglo, pokuia!i su da bace u loge svietlo Muhamedovu nauku. Nekoliko je tidova u tu svrhu prejlo na islam, ali su se vet za nekoliko d a ~ a vratili natrag u krilo iidovske vjere. Kad su nu fo bili zapitani, zajto su tcko naglo promienili svoje miiljenje, odgovarali su lukavo, da su s pun0 dobre volie htjeli da se snadu u islamu, ali da su inorali ustanoviti, da je sve sumo la?. 0 tom se u Koranu nalazi sliedeCe mjesto:

))Mnogi od pismoznanaca nastoje, da vas ipak ne- kako ueine opet nevjernicima, i to tako, da su p r o 3 na naju ~jeru, N o to je bila sumo zavist njihovih duia, kad su spoznaii istinu.<<

tiad su zrdovi uvidjeli neniogucnusr, da do o ~ o g crlia dodu putevima, kojima su se posluiili dotad, poteli su Muhamedu postavljati razna bezsmislena i nerjeiiva PI- tanja. Na taj su natin hkjeli druge uvjeriti, da je Muhamed siromaian na znanju i mudrost~. Ali ni tom metodom nisu polutivali nikakvog uspieha. I tako su moraii doki do osvjedoienja, da je islam ukorienieti duboko u srdci~na muslimana pa su zato poiel i nastojati da uniite musli- mane same. Provodeti tu osnovu poiinili su kukavan zlotin, davajuii nckim nemuslimansk;m plemenima no- vaca, da b i se borili prof Muhamedu. N o Svemoguti Bog je htio drug2ije. Zeljeznom Sakom potukao je Muhamed pobunjenitka plemena i osvojio njihov grad. Taj poraz i idovi nisu mogli podnieti pa su odluiil i da Muhameda na svaki natin unirle i u tu su svrhu iznajmili Ijude, koji su go imali umorili.

U Medini su i idovi i i v l e l~ u gradskoi cetvd~ Genl Nadir, i Muhamed je s ni;ma, kad je doiao u Med~nv, sklopio ugovor. !ednoga dana zaputio se on u pra:nii sumo desetorice prista5a u tu gradsku ietvrt, da sa i i do - vima govori i pokuia ih obint:ti na islam. Muhamed je iidovima tumatio naiela islama i i idovi su se za to na oko i i vo zaniinali ! pokazivali se pristupain:ma. Dok se Muhamed tako s jednim dielom i idova nalazio u prija- teljskom razgovoiu, drugi je dio spremao tiapadnj nu njegov iivot. Oni su jednog iovjeka predcbili za to, da P

na Muhamedovu giavu baci kornad stiene I hluhamzd

bi sigurno bio izgubljen, da go Bog nije nu to upozor~o. Neki unutarnji glas opomenuo ga je, da napusti to mjesto, i tako izdajniiki i idovi nisu mcgli izvriifi svoju csl:ovU. Muhamed je na to poslao k ii6ovima jednog svog pri- staSu i poruiio im p o niemu, do u roku od deset dana imadu napusfiti grad. Ugovor, i t o su ga s njime sklopili,

h

da su pogazili time, i t 0 su go kuiali rieiiti i ivota. Svaki iidov, koji se nakon deset dana jo i bude nafao u gradu, .da Ce biti kainjen smrku.

Medutim je jedan dio iidova, koji su nu vanjski natin prihvatili islam, ali su u svojoj unutarnjosti ostali iidovi, nagovorio ostale i idove c!a ne napusk grad, Kad le psoiao rok od 10 dana, bio je Muhamed prisiljen pro- tierati i idove iz grada oruianom silom. Jedan dio i idova pobjegao je u- Haiber, a drugi u Siriju.

Zidovi, koji su bili pobjegli u Haiber, nisu rnedut~m hijeli da se priznadu poralenima, pa su zato zakljutiii, d a se Muhamedu osvete. U tu svrhu obratili su se na ostale i idove u Haiberu kao i na i idove u Taimi i u Vadi el Kuri i skovali zajedno s njima urotu; pomotu velikih svota novaca uzbunili su i nemuslimanska arapska p:emena, da napadnu Medinu. Kad je Muhamed doznao +a tu osnovu, naoruiao je brzo svoje ljude i krenuo prema Ha,iberu, srediitu urotnika. Muhamedovi prislaSe zauzeie Haiber i protjeraie nakon toga vekinu i idova iz grada, dok je s preostalim iidovima Muhamed sklopio ugovor, koji je osiguravao mir. Tek nakon toga utiifta- vojuieg poraza moglo se islamsko carstvo mirno raz- vijati. Ali kad se uzme u obzir znataj iidova, nije bilo nlkakvo tudo, 30 i idovi ni uzprkos sklopljenog ugovorcl nisu napustili svoje osnove i i t o su svim sredstvima i dalje nastoiali da Muhameda uniite. Oni pozvaie Muhameda no gosfbu i on je, ne sluteti niita zla, taj poziv i pri- hvatio. Tu je medutim pred njega pojtavljeno krasno pz2eno janje, koje le za njega bila priredila iidovko Zainob, supruga Salama ben Maikema. K0.d otola se govorilo o ugovoru i mirnom i ivotu u sporazumu, koj i le sada zavladao, pa Muhamed nije ni izdaleka slutio kokvu izda,ju. Muhamed i njegov vjerni pristaia Befr ibn

al Barra uzeje od janjeta svaki po komad, samo Sto Muhamed svoj zalogaj nije progutao, jer mu se utinilo, do ima sumnjiv tek. ,Kost mi veli da je janje otrovanoct - reie on i dade na to pozvati preda se iidovku Zainob I

te i . 3 upita, da li je meso otrovano. Ona odgovori: ,Ti znai da ja kod i idova uiivam velik ugled i ja dopuitam da sum janje otrovala. Pri tom sum mislila, da t u - ako si ti samo kralj, pogubiti samo kialja, no ako si zbilja prorok, da kei znati, da je meso a:rovano.cc Muliamedov pratilac podlegao je brzo poslie5:cama otrovanja, dok je Muhamed, makar je otrovani zalogaj izpljunuo, imao kasnije od njega razna paremeSen;a u svoni zdrav;iu i djelovanje otrova se kod njega primjeCivalo uviek. AIeki povjestnitari svode i Muhamedovu smrb na posljedice tog otrovanja. Oni se pri tom pozivaju na jedan haait Abi Huraire, prema kajemu je Muhamed kratko vrieme prije svoje smrti re!:ao: ))UEinak haiberske gostbe po- karivat ke se kod niene tako dugo, do!: ne urnremi<

Mi muslimani motamo neprestano misliti na haibersku gostbu. Kad su i idovi onda na taj natin izdali EAulia meda, kako danas ne bi svojoni podmukloitu progonili nus, da nas unilte!

I

Zidovi se sada osvjedotiie, da je Muhameciol.~a osoba proti svakom njiliovom napadaju imuna i za- kljutiie zato, da posiju nesiogu miedu arapska plemena i nu tai natin slame mot islama. Kad se je Muhamed bio vratio u Medinu, bilo mu je ur?,elo da izmiri arapska plemena KauHa i Karaia, koji su se kroz 120 godina na- lazili bez presfanka u barbi. Na taj je natin vrlo znatno ojatao poloiaj islama. Pripadnici tih dvaju neprijateljskili piemena bili su u znaku isiama postali braka i u grad je bio urao mir. U vezi s time pokuiali su i idovi da pod- kopaju islamsko carstvo. Jedan osvetoljubivi starac ime-

nom Sas ibn Kais prolazio je jednog dana sa svollrn prijateljima preko trga, na kojem se obdriavala skup- itina izmirenih plemena. On nije mogao gledati, kako se liepo medu sobom snose ta dva plemena, koja su medu sobom odvojevala toliko ratova, pa zamisli pa- klensku osnovu. On poialje nu skupitinu jednog svog - prijatelja, ltoji je bio dobar poznavalac ratnih piesama, I nagovori ya da ondje iznese nekoliko starih pjesama punih mrinje. Taj lidov, koji je bio dobar govornik, pode r'oisfa nu skupitinu i pore ondje recitirati nekoliko starih ~atnih pjesama obih plemena. N a taj nazin mu je uspielo, c'a u svakom plemenu nude po jednog tovjeka, u kojem js uzbukl.aia stara mrinja. Njih dvojica zapoteie se niedu sobom boriti i pozva5e i svoje suplemenilte da prihvafe oruije. I bila bi se dogodila bezkrajna nesreio, cia Muhamed, koji je bio doznao o novoj borbi medu brakom, nije bio pobrlio nu bojiite. On povite: ))0, Boie nioj, zar se opet vraiaju stara vremena, jo? dok sum ja medu vama! Kad sum vam duo islam kao vjeru, bio je stari bratoubilaEki razdor pokopati i vi ste u svojim sidcima bili postali brcka. Zar hotete opet zapasti u hezvjerstvo!cc Sada oba plemena opaziie, da su medu njima posijali nemir sumo iidovi, pa odbaciie oruije, zamolife Boga za oproitenje, zagrliie se i sklopiZe novi bratski savez. ,

0 i idovu Sas ibn Kcisu Koran u svezi s tim veii: z0, pismenjaci, zagto prietite onoga, koji vjeruje da korata boijom stazom, kad ste sami svjedaci? Ali Bog nije sliep za ono, 5t0 vi radite <

0 plemenima KaGa i Karaia veli Koran: > O vi, koii vjerujete, zar sluiate dio onih, koji su primili pismo, do u i i ~ e od vas opef neviernike, nakon Sto ste vet primili vjeru! Kako moiete biti nevjernici, kod su vam protifane

rieEi boi je i kad je njegov poslanik medu vama? Tko se d r i i Boga, vet je naveden nu pravi put.<

Uzprkos svih njihovih napora u tom smjeru, iidovima nikada nije uspjelo posijati medu Muhamedove pr;s:af.e razdor i povratiti ih na;rag u bszv;ersko. No premda im je po svemu tomu moialo zapravo biti jasno, da su njihova nastojanja uzaiudna, oni su i dalje nepres:ano nastojali, da provedu svoje davolslce osnove. Jednom su pokuiali da lukavo4du sruie i samog h\u:iameda:

lzmedu dva iidovska plemena vladala je svada, i ona strana, koja je imala krivo, odriala je skupitinu i poslala svoje vode k Muhamedu. \bode i idova rekofe Muhamedu: >>Ti znai, da smo ml vrlo uijecajni Iiudi. Ako u naiem sporu s narim protivnicinia dadei pravo nama, mi femo upotriebiti sav svoi utjecai, da svi i idsvi preBu na islam.tt Flo Muhamed je to naravno odklon;~. U Ko- ranu nalazimo o tom sliedete mjesfo:

,Pazi da odlurujeS prema onsm, 30 ie obiavio Bog i da ne uvaiujeS njiliove ielje. Budi pred njima nu oprezu, da te ne bi makar i djeiomiino odvrnuli od onog, Zto ti je Bog objavio. Ako se odmetnu, znai da Ca ih Bog posve sigurno Itozniti za jedan dio njihovih grieha Doisfa ima mnogo Ijudi, ltoji su zlotinci ((

Daljnji jedan prirnjer za pod!capu:ku rahotu i idova zabiijeiio nam je Ibn Abbas. U doba, kad je Muhaxed ." lsao iz Meke u Medinu, obavijala se molitva u sinieru piema Jeruzalemu. N o tako je to p~t ra ja io sumo 17 mie- seci; tada je Muharned primio objavu boiju, da smjer molitve za u budufe preinaii prema Mnki i od tada se rnolifva izriEe uviek s licem obrnutim prema M&i. Koran o tome veli:

~Vidimo te kako svoje lice obrada5 prema nebo I

htieli bi mu dati pravac, koji i e ti biti drag: okreni svoje

lice u smjeru svetog mjesta molitve; gdjegod se nalaz~te, okrenite svoje lice u tom smjeru. Zar ne vidii da i oni, Loji su primili pism, znadu, da je to istina pred njihovim Gospodinom. A Bog nije sliep pred onim, 30 oni rude.<

Kad su i idovi doznali za tai stavak u Koranu, raz- ljutiie se i poduzeie kod Muhameda korake, da opet prihvati prijaSnji smjer moliEve prema Jeruzalemu. Za tai siui5aj obeiaie mu, da Se svi i idovi prillvatiti islorn. No Muhamed se nije duo zavesti od te ponude da se ogrizii o boi ju zapovied. 0 tome nalazimo u Koranu sliedete:

))Smjer molitve, u kojem s i se dosad obratao, pro- mienili smo jedino zato, da pripoznamo onoga, koji sliedi poslanike, a ne onoga, koji se okrete nu peti. To ie sigurno bilo teiko, ali ne za one, koje Boy vodi. A Bog ne i e l i uni3iti vaju vjeru, jer Bog je prema ljudilna pre- pun dobrote i rnilosti.cc

Evo joS jednog primjera za to, kako se i idovl nisu iacali, da Muhameda u vrieme naivete pogibelji na- padnu s leda. Kad je Muhamed dobio biiku kod Bodra, poslcro je nu svojoi vlasfitoi devi, jet je bila najbria,

I glasnika u Medinu, da onamo donese viest o njegovol pobjedi. f idovi su medutim pokusali da u redove musli- nlana unesu zabunu, i to tako, Sto su projirili iainu viest, da je Muhamed u bitci pao. Kao dokaz za to naveli sv, da se Muhamedova deva vratila u grad s drugim jahalem.

Kad je i ta osnova ostala bez uspieha, obratiie se i idovi na Meku, da ondje proti njemu pobune Muhame- dove neprijatelje. Izjavile se dapoie spremnima, pod- uprieti Metane u borbi s Muhamedom s jednorn svojcm vojskorn. Kad su poganski Merani i idove upitali, da 11 ie Muhamedova vjera dobra, buduEi da su i idovi primili sveto pismo vet prije Muhameda, rekobe iidovi: >)Vi znate da smo mi ljudi znanosti. Vjerujte nam zato, kad

1 I

van1 veiimo, da ie vaja vjerc daleko bo1ja.a U Koranu I 1

nalazimo o'tom iliedete mjesto: ))Ne vidii li one, koji su primili dio pisma? Oni vje-

ruju u djilst i tagut, a ipak za one, koji su nemnaboici, vele, da se nalaze nu bolje~i l putu nego oni, koji vjeruju. To su oni, ltoje je Bog prokleo, a koga je Bog prokleo, zu oqog nema pomoCi.cc

Kako vidinlo, to se proltletstvo i obistinilo. Bez do- movine i idovi su razasuti po cielom svietu i nigdje ne nailaze na pravu pomoE i podporu.

Drugi jedan stavak u Koranu veli: ,Posve sigurno te5 utvrditi, da najvede neprijateljstvo

prerna onima koji vjeruju, goje i idovi i neznabo2ci.c U jednoj rieEi Muhamedovoj dolazi ta misao moida

jo5 jaie do izraiaia: ~ N i k a d a ne t e biti mogute, da vidii muslimana i

i idova aajeclno, a da i idov ne bi imao potajnu nakanu, da muslimana uniit.i.t(

Abu Huraira ostavio nam je sliededi hadit: . ,,Dan suda dodi Ee tek onda, kad musiimani i idove

podpuno potuku i kad svako drvo, za kojim bude sa- kriven iidov, bude muslimanu govorilo: >)Za mnom sroji iidov, ubil gal(( Sumo drvo Carkad, koje je mali grm s mnogo bodljika, a raste u okollci Jeruzalerna, ne t e u tom ~Zestvovati, jer je to iidovsko drvo!"

(B u h a r i - M u s I i m ViII, str. 188.)