husniija miljkovic i njegova milicija

FIKRET MIDŽI , Muslimanska milicija Huske Miljkovi a u Cazinskoj Krajini

269

FIKRET MIDŽI UDK 940.53/.54:323 Arhiv Unsko-sanskog kantona Biha

MUSLIMANSKA MILICIJA HUSKE MILJKOVI A U CAZINSKOJ KRAJINI

Uvodni dio Pitanje muslimanskih vojnih formacija u Drugom

svjetskom ratu na prostoru Bosne i Hercegovine je dugo bilo zapostavljeno u historiografiji. O njima postoje samo neki fragmentarni osvrti, osim studije o ovoj temi koju je obradio Adnan Jahi pod nazivom "Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu". Ovu problematiku, u nešto druga ijem kontekstu, tretiraju u svojim radovima i Enver Redži , Rasim Hurem, Esad Tihi , Omar Hamzi , Mensur Seferovi , Rafael Br i , Šukrija Bijedi , Slavko Odi i drugi. Iz publikovanih izvora i fragmentarnih osvrta na muslimanske vojne formacije vidi se da su one formirane na više mjesta: u Kuli Fazlagi a kraj Gacka, u Bor u (grupa sela izme u Gacka i Kalinovika), na prostoru izme u Kalinovika i Glavati eva, u selima oko Kalinovika i Trnova, u selima izme u Fo e i Goražda (zapadno od Drine), u Kladnju, u tuzlanskom bazenu i u dolini Spre e, u selima isto no i zapadno od Zenice, u Sanskom Mostu, oko Mostara, Gacka i Nevesinja i, na kraju, u Cazinskoj Krajini (Muslimanska milicija Huske Miljkovi a). Stvaranje muslimanskih vojnih formacija u gotovo svim dijelovima BiH je bio prirodni izraz muslimanske svijesti o nužnosti sopstvene odbrane odnosno samoodbrane u vremenu kada jednom dijelu Muslimana nije bilo do politi kih igara i ideoloških špekulacija. Sve politi ke konotacije došle su kasnije, kada su, pod razli itim imenima, formirane muslimanske vojne formacije: Zeleni kadar, Oružni ka legija, Muslimanska milicija, Muslimanski oslobodila ki pokret, Muslimanska nacionalna organizacija, Bosanski planinci itd.

Muslimanska gra anska politika u uslovima okupacije Kraljevine Jugoslavije slijedila je tendenciju JMO da zaštitu muslimanskih interesa traži od vladaju ih faktora. Realnost muslimanskog položaja je bila veoma složena i neminovno je podsticala na razmišljanje u raznim pravcima. Ukoliko je u po etku me u Muslimanima i bilo oduševljenja i iluzija o NDH, kako je rat odmicao takvog oduševljenja je bilo sve manje i manje. U takvom položaju muslimanskog

Husein Miljkovi Huska

, . IV, 4, 2012.

270

stanovništva dva pravca muslimanske gra anske politike imala su realnu šansu da dobiju podršku i uporište. Jedan pravac polazi od ocjene da su nakon teških stradanja u stihiji ustanka muslimanski seljaci bili spremni da sa oružjem u ruci brane svoja sela od svakog napada. Na drugoj strani, ustaški režim NDH podržava stvaranje takvih vojnih formacija jer su ih podržavali u borbi protiv ustanika. Formiranje muslimanskih milicija su podržavali i oni krugovi muslimanske gra anske politike koji nisu slijedili politiku ustaškog režima, ra unaju i pri tom da e ove formacije biti vojni faktor na koji e mo i ra unati pri realizaciji politi kog autonomisti kog pravca i autonomisti kih tendencija. Nosioci ovih tendencija nisu uspjeli u ve oj mjeri da kroz formacije milicija i "zelenog kadra" ostvare ve i politi ki uticaj. U toku daljnjih promjena, a posebno pod uticajem NOP-a u drugoj polovini 1943. i po etkom 1944. godine, u muslimanskim vojnim formacijama dolazi do snažnog previranja i osipanja. Mnogi pripadnici, ne samo pojedina no nego i kompletne vojne formacije, prelaze na stranu partizanskog pokreta.

Poseban osvrt u ovoj kratkoj studiji odnosi se na fenomen formiranja Muslimanske milicije Huske Miljkovi a na prostoru Cazinske Krajine augusta 1943. godine, formirane upravo iz logike muslimanske samoodbrane, odnosno zatvaranja i izoliranja.

Oslanjaju i se na brojnu i jaku, dosta dobro naoružanu vojnu formaciju, Huska Miljkovi je bio stvarni gospodar Cazinske Krajine. Igra koju je vodio izme u ustaša, Nijemaca, etnika i partizana predstavljala je metod politi kog ponašanja kako bi pokazao svoju nadmo nad svim u esnicima tadašnjih doga aja, a u narodu stvorio uvjerenje da je on vlast. Time je na podru ju Cazinske Krajine, kompletno naseljenom muslimanskim stanovništvom, stvorena jedna specifi na kontroverzna situacija iji je izraz upravo bio partizanski dezerter Huska Miljkovi oko kog se okupila vojska dezertera.

Huska Miljkovi i partizanski pokret Biografija: Husein Miljkovi Huska ro en je u selu Dabravine, u podru ju

sela Podzvizd i Trnovi, u op ini Velika Kladuša, 7. marta 1906. godine. U svojoj knjizi "Ratne slike iz Cazinske Krajine", objavljene prvi put 1957. godine u Sarajevu, Šukrija Bijedi navodi 1905. kao godinu njegovog ro enja. Prethodne podatke o ro enju (7.3.1906) smo preuzeli sa njegovog nišana, koji se nalazi u haremu džamije u Velikoj Kladuši. Potje e iz ugledne selja ke porodice koja se u to vrijeme bavila i trgovinom. Naime, njegov otac Mehmed, kojeg su zvali i Mali (bio je nizak rastom), trgovao je ovcama. Porodica mu je imala oko 300 dunuma zemlje i šest bunara. Trguju i ovcama otac Mehmed bi odlazio na uranak u Rakovac, Slunj i druga okolna mjesta. Njegova majka Bejza, iz roda Grahovi a, bila je visoka i krupna. I sam Huska se izgledom "bacio" na majku. Mehmed Miljkovi je imao šestoro djece, etiri k erke i dva sina. Huska je bio najstarije dijete i pamtio je I svjetski rat. Imao je brata Šabana i sestre Faturu, Adilu, Hediju i Hašuru. Huska je, zahvaljuju i najviše


271

svojoj korpulenciji, bio izuzetno sposoban. Bio je poznat po velikoj sposobnosti pješa enja i velikom radijusu kretanja. Krasila ga je smionost, pa se znao i kladiti da e za no prepješa iti i do i u Zagreb. Bio je visok i širokih ramena. Na licu su mu se

isticale obrve i debele usne. Nosio je suknene hla e i fes. Svi su ga poznavali kao izrazito pobožnog

ovjeka. Imao je puno svjetovnih ali i duhovnih knjiga, pa je uz Ramazan klanjao i teraviju. Završio je osnovnu školu i zidarski zanat i puno je itao, pogotovo tadašnju štampu. Oženio se Mihadom Murti , sa kojom je 1933. godine dobio k er Bejzadu. Pet mjeseci nakon poroda Mihada je umrla, a Bejzada, zbog izuzetno teške ekonomske situacije kod Miljkovi a, seli se kod nane, gdje Huska stalno obilazi i nju i nanu. Tvrdnje Bijedi a o Huskinoj ženidbi te o protjerivanju supruge su neta ne.

Huska je važio za ovjeka koji je, i pored toga što se mnogo u životu mu io (npr. trijebio je šumu, kopao panjeve za ugalj i sl.), ipak dolazio do korisnih rješenja, zahvaljuju i najviše svojoj inteligenciji ali i iskustvu. Gdje god je došao svi bi ga rado slušali. Huska je dobro poznavao historiju BiH, što e kasnije u svom radu i pokazati. Odgajan u duhu narodnih pri a i predanja o velikim junacima, pogotovo Krajišnicima, Huska je gradio karijeru velikog komandanta. Njegova k erka i sestra svjedo e o istinskoj o inskoj i sestrinskoj ljubavi. Imao je san i viziju da Muslimane u ini ravnopravnim sa ostalim narodima Kraljevine i nikad nije pokazivao nikakve šovinisti ke ili aparthejdske ideje prema bilo kom. Od 1926. godine je lan Naprednog radni kog pokreta, kasnije Komunisti ke partije. Prvi je orator koji je na prostoru Korduna, Banije i Cazinske Krajine izvikivao parolu "bratstva i jedinstva" naroda Jugoslavije. Svoje procjene je donosio logi ki i u ve ini slu ajeva one su bile ta ne. Uzmimo u obzir samo njegovu tvrdnju da bi Muslimani u ovome ratu mogli postati najve e žrtve, koja je dijelom i ta na.

Cijelo svoje politi ko i vojno djelovanje u toku II svjetskog rata e objasniti samo jednom re enicom, koju je esto izgovarao: "Ja ho u da spasim ljude, a ko bude kriv, neka odgovara za svoja djela!". U prvoj polovini augusta 1941. godine u Veliku Kladušu e sti i Kosta Na , po zadatku Okružnog komiteta KP Hrvatske za Karlovac. Evo kako je on doživio Husku Miljkovi a: "Huska, neskladno glomazan i težak, bio je prirodan i srda an. Ali u tom karakteru je bilo vidljivog konformizma. Moje primedbe, rekoh, eš e kazane kao pitanje nego kao prosved su kod njega, inilo mi se, izazivale nervozu, jer ga je iznena ivao svaki doga aj, koji je prkosio

njegovom konformizmu, i smetalo mu je da se bilo ko sa strane ’upli e’ u njegovu zamisao, u njegovu rešenost da ide onako kako je sam zamislio. Kasnije emo se mi i u još nekoliko navrata sretati svaki put u potpuno druga ijoj prilici, i kolikogod su doga aji Husku bacali iz jedne u drugu krajnost, on sam se nije menjao. Možda nije bio dorastao za partijskog rukovodioca, ali je svakako bio dorastao, po karakteru više nego po nekom obrazovanju, za narodnog tribuna. Teško je preživljavao tragediju srpskog naroda svog kraja, ali je – i to je za u ivalo – bio uznemiren psihologijom selja kih kalkulanata, koji su se skrivali pod plaštvom srpstva i pravoslavlja, mada je znao da je to pravoslavlje slabije od volje da se preživi, uvek sposobno da prihvati ’pokrst’ ako je to bila šansa da se izbegne pokolj".

, . IV, 4, 2012.

272

Prije nego se pre e na osnivanje i djelovanje Muslimanske milicije Huske

Miljkovi a, što svakako predstavlja jednu etapu i karakteristiku rata i ustanka, iznio bih u tom kontekstu ulogu Huske Miljkovi a u podizanju ustanka na prostoru Cazinske Krajine i Korduna. Huska Miljkovi je bio jedna od zna ajnijih napredno orijentiranih li nosti u danima neposredno pred Drugi svjetski rat. lan KPJ je postao 1938. godine. U uslovima okupacije ovoga podru ja i njegovog ulaska u sastav NDH, poznata partijska trojka – Huska Miljkovi , Tone Horvat i Mile Dejanovi – nije uspjela usmjeriti spontano raspoloženje naroda da organiziraju i pruže otpor ustaškom divljanju. Oni se nisu uzburkanom srpskom stanovništvu mogli nametnuti kao odlu no i vrsto vojno-politi ko rukovodstvo, pa se stoga ustanak ovdje po eo razvijati pod uticajem predstavnika gra anske srpske nacionalne politike. Ogor enje srpskih masa ustaškim terorom ovdje je bilo toliko da se široko otvarao put ideologiji nacionalno-šovinisti ke mržnje prema Muslimanima i Hrvatima, propovijedaju i njihovo potpuno uništenje "na srpskoj zemlji". Ubistvo Tone Horvata i Mile Dejanovi a u Širokoj Rijeci i uspješan bijeg Huske Miljkovi a ispred atentatora, ostavit e dubok trag daljnjeg nepovjerenja izme u slabo povezanih ustanika Korduna i Cazinske Krajine. Huskin ponovni povratak u partizansku jedinicu ocjenjuje se tada pozitivnim, jer je njegovim povratkom stvorena realna mogu nost za brže uklju ivanje Muslimana u jedinice NOP-a. Na drugoj strani, Huska Miljkovi postaje vode a komunisti ka li nost Cazinske Krajine, preko koje se po ela usmjeravati cjelokupna vojno-politi ka aktivnost. On je samostalno djelovao kao ovjek iz naroda, koji dobro poznaje dušu Muslimana, poznaje njihov mentalitet i obi aje. Zahvaljuju i ukupnom radu, po etkom januara 1942. postaje lan Okružnog komiteta Karlovac, a ubrzo, nakon formiranja Komiteta KPJ za kotar Cazin, postaje politi ki sekretar. Ovim cazinski kraj dobija svoj politi ki centar koji se mogao suprotstaviti politi koj sprezi ustaša. Novi odnos snaga na prostoru Cazinske Krajine i Korduna je pokazao da na ovom prostoru, sa izmiješanim nacionalnim sastavom stanovništva, nema izgleda za uspjeh ni etni ki program nasilne srbizacije BiH, kao ni ustaški plan kroatizacije BiH metodom biološkog uništenja srpskog naroda. Nakon oslobo enja Velike Kladuše, 23. februara 1942. godine, stvoren je vojni i politi ki centar ovog podru ja, a za komandanta mjesta je postavljen Huska Miljkovi .

Uloga Huske Miljkovi a u ovom periodu je daleko od neistinitih tvrdnji "da je on primitivan i ideološko-politi ki neizgra en" i da ga je Partija popularizirala u narodu. Kao prvo, Huska Miljkovi nije bio primitivan, imao je završenu osnovnu školu i zidarski zanat, ime ništa nije zaostajao za mnogim partijskim kadrovima tog vremena. Osloba anjem Velike Kladuše narod Cazinske Krajine je u njemu prepoznao vo u i borca protiv fašizma. Narod Cazinske Krajine je ukupni NOP povezivao sa Huskom Miljkovi em. On je na oslobo enoj teritoriji uživao glas "legendarnog junaka", a po neoslobo enoj teritoriji širile su se o njemu razne pri e i "šapatom" ga dizale u "nebesa", stvaraju i od njega veli inu. Huski su odgovarale te


273

legende, razvijale su mu ve tada samoljublje da je on "najbolji i jedini predstavnik Cazinske Krajine". To je kasnije rezultiralo sukobom i sa Hamdijom Omanovi em i Hakijom Pozdercem, što e se postupno pretvoriti u li ni obra un oko "prevlasti". To najbolje ilustruje pismo koje je Huska uputio Jovici Lon aru 29.12.1943. godine, gdje izme u ostalog stoji: "Ja nisam pla enik ni sluga okupatora, nego sin našeg naroda. Smrt me ne plaši, ne pitam ho e li se rat završiti, ne pitam kad e se rat završiti i šta e rat dobiti, poludio nisam. Dolazi do borbe iz dana u dan sa partizanima... nije mi to drago, ali je to meni nametnuto. Vi ste dozvolili da klika Hamdije Omanovi a stvara odred Cazinski uz pomo Banije... pu e puška i stvori se rat izme u nas i partizana. Ako vi rat budete sa mnom tražili, vi ete zaboraviti ustaše i Nijemce".

I nakon povla enja partizana s podru ja Kladuše, Huska je uvijek bio prisutan na tom terenu, držao ilegalne sastanke s pojedincima. U ovim aktivnostima on se izvanredno snalazio. Poznavaju i mentalitet Muslimana, nastupao je više autoritativno i naredbodavno i takav metod su oni prihvatili. Upravo zahvaljuju i Huski Miljkovi u, NOP na prostoru Cazinske Krajine se pokazao dosta stabilnim, o emu svjedo i niz izvještaja Kotarskog komiteta Cazin. U novonastaloj situaciji,

nakon oslobo enja Cazinske Krajine u vrijeme Biha ke republike, Huska Miljkovi se ne snalazi, jer su postojale dileme oko neutvr enih nadležnosti na liniji Okružnog komiteta KPH Karlovac, Kotarskog komiteta Cazin i Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku Krajinu.

Uspon Huske Miljkovi a tekao je relativno brzo, a bio je adekvatan njegovom u eš u u NOP-u. On je imao priliku da kroz sve to vrijeme stekne znatno iskustvo, kako u taktici vo enja borbe tako i u pogledu agitacije i organiziranja naroda, što e mu kasnije poslužiti pri organizovanju Muslimanske milicije. Vremenom je Huska Miljkovi , nakon etvrte neprijateljske ofanzive, po eo dolaziti u sukob sa svojim suborcima zbog povrije ene sujete, te njegovo daljnje u eš e na strani NOP-a nije više imalo potrebnog elana i zanosa. Uz to, bio je duboko povrije en i revoltiran postupcima rukovodstva

Bosanske Krajine koje je o njemu po elo da stvara jednu sasvim negativnu sliku "da je niskog morala i niske idejne svijesti, da se kretao od oduševljenja do malodušnosti i razo arenja, da je pravi predstavnik kolebljivog društvenog sloja u teškim

Poruka Huske Miljkovi a svim partizanima u okolici Petrinje od 9. VIII 1943.

, . IV, 4, 2012.

274

situacijama". Nakon odlaska u domobrane Huska Miljkovi niti jednom prilikom nije dovodio u pitanje opstanak partizana na Kordunu, pa se stoga može ovdje postaviti i pitanje da li je Huska otišao u domobrane po partijskoj liniji, da bi mogao okupiti oko sebe što više Muslimana a potom formirati svoju vojnu jedinicu, naoružati je naoružanjem dobijenim od neprijatelja, a kasnije ponovo prije i u partizane? Kad je ovo u pitanju, ne treba zaboraviti injenicu da su u Štabu Korduna znali za raniju Huskinu pri u kako e on "formirati svoju vojsku".

Formiranje Muslimanske milicije Sredinom augusta 1943. Huska zapo inje užurbanu aktivnost oko formiranja

Muslimanske milicije. Prve ete su formirane u Trnovu kod V. Kladuše, rodnom mjestu Huske Miljkovi a, i u Donjoj Slapnici, izme u Todorova i Vrnogra a, gdje je u stvari i bilo prvo komandno mjesto. Huska Miljkovi je razvio jaku propagandnu aktivnost na cijelom prostoru Cazinske Krajine, što dovodi do svakodnevnog pove anja broja pripadnika njegovih jedinica. On prima sve, bez obzira da li je neko bio sa ustašama, domobranima ili partizanima. Najvažnije je bilo da je taj došao i donio oružje. Nije mu smetao šarolik sastav vojske. Po na inu nastanka i po ciljevima, Huskina vojska je predstavljala, po na inu nastanka i po ciljevima, svojevrstan oblik Muslimanske milicije, koju je ovdje podržavao i mali broj gra anskih elemenata i izvjestan broj imama.

Ali ona se razlikovala od drugih muslimanskih milicija u BiH, u prvom redu po tome što nije nastala iz odbrambenih motiva odnosno radi zaštite muslimanskog stanovništva od etni kih snaga. etni ki element na cazinsko-kladuškom podru ju nije njegovom muslimanskom stanovništvu predstavljao prijetnju i ugrožavao životni opstanak, kao što je to bio slu aj na prostoru isto ne Bosne. Huska Miljkovi je nastojao uspostaviti primirje sa svim vojnim formacijama, pa i sa etnicima.

Huskina milicija je brojala 11 bataljona: Biha ki, Trža ki, Šturli ki, Vrnogra ki, Trnavski, Kladuški, Cazinski, Liskova ki, Bužimski, Stijenski i Bosanskokrupski, sa ukupno oko 9.000 vojnika (njema ki izvor). Neki komandanti bataljona su bili imu ni seljaci, mada ih je bilo i iz siromašnih porodica. Bora ki kadar Huskine milicije inili su uglavnom pošteni ljudi koji su htjeli služiti vojsku u svome kraju. Na elu Muslimanske milicije je stajao Štab, sa Huskom Miljkovi em kao komandantom. Ovako snažno organizirana vojska, po ocjeni partijskog vrha, bila je prijetnja i opasnost za NOP, a ta se opasnost ogledala u tri vida: s jedne strane, Muslimanska milicija je usporavala razvoj ustanka i njegovo omasovljavanje Muslimanima Cazinske Krajine, drugo, ona je držala u mobilnosti i vezivala znatne partizanske snage, koje bi se ina e mogle koristiti na drugim mjestima i drugim operativnim pravcima i tre e, veza Huske Miljkovi a sa protivnicima NOP-a.


275

Huska Miljkovi i vojno-politi ki vrh okupacionih snaga – suprotnosti zara enih strana

Kakav je bio odnos njema kih, ustaških i etni kih vojnih krugova prema

Huski Miljkovi u? Prije svega, po ocjeni njema kih vojnih krugova, Muslimani postepeno po inju da izgra uju odbojan stav prema NDH i ne kriju svoje opredjeljenje da BiH postane nezavisna autonomna oblast pod njema kim protektoratom. U tom kontekstu oni nastoje da uspostave vezu sa Huskom, kojeg nazivaju "bivši banditski komandant". Njihov je cilj da na svoju stranu privuku Husku kako bi ga mogli iskoristiti u borbi protiv partizana. Me utim, Huska je igrao na kartu suprotnosti zara enih strana, nastoje i da na okupu drži i uva "svoju vojsku", što je bio njegov osnovni zadatak. Pri tome, on ne pruža nikakve dokaze da je privržen autonomisti kom pravcu, pa ak i zbog injenice što se u njegovoj blizini uvijek nalazio Hasan Miljkovi . Kad su u pitanju sami pregovori Huske i Nijemaca, treba navesti da je on sve vrijeme insistirao na legitimnosti njegove vlasti i operativnih dejstava na njegovoj teritoriji i da se Muslimanska milicija prizna kao regularna vojna formacija koja kontroliše prostor Cazinske Krajine. To potvr uje i Sporazum iz orali a od 11.9.1943. godine, kao i Cazinski sporazum iz istog mjeseca.

Ovdje posebno treba ista i Cazinski sporazum iz razloga što je Huska dobio od Nijemaca svoje operativno podru je, što je u stvari i bio njegov krajnji cilj. Granica tog podru ja je išla linijom Mala Kladuša – Slapnica, Todorovo, Bužim, Skokovi, Tržac – Otoka, Stijena, Koprivna, Gata i Vrsta. On je sada na tom podru ju mogao da organizira svoju vojnu i civilnu vlast, kao i da stanovništvo regrutuje u svoje jedinice. Na tom prostoru vlast NDH je bila, može se re i, simboli na ili, ta nije, bezna ajna. Iz ovih pregovora se može izvesti zaklju ak da je Huska pragmati ki procijenio one uslove koji e najbolje odgovarati Cazinskoj Krajini, ali i njegovoj li noj poziciji.

Sve je ovo svakako utjecalo na produbljivanje muslimansko-hrvatske konfrontacije, odnosno sve se više širi i produbljuje proces unutrašnjeg rasturanja NDH. Ovo ni u kom slu aju nije išlo u prilog ustaškom vrhu, iako su muslimansko-hrvatski sukobi prvenstveno bili inicirani ciljevima i praksom ustaške politike, naro ito kad je u pitanju osporavanje bilo kakvog autonomnog statusa Muslimanske milicije i teritorija kojeg je ova milicija operativno pokrivala.

Posebno su ustaški politi ki i vojni krugovi bili uznemireni informacijom o zainteresovanosti Engleza za autonomnu BiH. Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH je došlo do informacija "da engleski asnici zajedno sa partizanima vrše promidžbu za autonomiju Bosne pod engleskim protektoratom". U ovoj je informaciji stajalo da se 1. marta 1944. godine u okolini Drežnika spustilo oko 30 engleskih padobranaca sa ratnim materijalom. Englezi su zajedno s partizanima vršili agitaciju za autonomiju Bosne i pri tom su pokazivali Rezoluciju sa potpisima Hamdije emerli a i Hamdije Omanovi a i još nekih Muslimana. Me u Englezima je, kako se navodi u informaciji, bio i neki er il, za kojeg kažu da je bio posrednik

, . IV, 4, 2012.

276

sastanka izme u Huske i Hamdije Omanovi a, pri emu je bio postignut sporazum o nenapadanju, te da je odre ena i "granica rada": Kordun, podru je gdje su Srbi, pripada partizanima, a Krajina, gdje su Muslimani, pripada Huski. Granica je linija od Gline prema Glinici, odnosno hrvatsko-bosanska me a. Sve je ovo još više produbljivalo muslimansko-hrvatsku konfrontaciju na prostoru Cazinske Krajine, gdje su ustaše gubile tlo pod nogama. I ne samo to – rat nije destruirao samo ustašku nacionalnu srukturu NDH, ve je štaviše proizveo pukotine i u njema ko-hrvatskim odnosima, naro ito na podru ju vojno-politi kog savezništva.

Operativno podru je Muslimanske milicije (Cazinski sporazum, septembra 1944)

Pokušaj stvaranja "muslimanskih etnika" na prostoru Cazinske Krajine Želio bih ovom prilikom da u kratkim crtama iznesem stavove etni kog

pokreta prema Muslimanskoj miliciji Huske Miljkovi a. Za etni ke štabove u BiH put do Velike Srbije je vodio preko vjersko-nacionalnih konfrontacija u znaku istrebljenja Muslimana i Hrvata. Bosanske etni ke vo e izri ite su u tvrdnji da je Bosna "srpska zemlja" i da se bosanski etnici bore za srpsku državu. U nastojanju da oko sebe vidi što više Muslimana, Draža Mihajlovi koristi svaki razdor i


277

mimoilaženje me u pristalicama NOP-a, pa je povodom vijesti da je Huska Miljkovi istupio iz partizana i formirao "svoju vojsku", poslao depešu komandantima svojih korpusa u zapadnoj Bosni u kojoj je izme u ostalog stajalo da je "Musliman Huska Miljkovi stari neprijatelj Nurije Pozderca i da je dobro sa njim uspostaviti što vrš u vezu i upotrijebiti ga za borbu protiv komunista. Ako u tom uspijete u init e se veliko djelo. Muslimanima obe ati da se nikakva kolektivna odmazda ne e vršiti, u budu oj državi, njima je mjesto uz Srbe. Kažite im da u štabu vrhovne komande sjedi jedan Musliman (misli se na Mustafu Mulali a), bivši narodni poslanik i da smo obrazovali Muslimanski akcioni komitet u Sarajevu i stvorili solidnu bazu za njihov budu i položaj u zemlji za njihovu punu vjersku i prosvetnu autonomiju. Dakle, sa muslimanom Huskom Miljkovi em hvatati punu vezu".

Na sastanku u Biha u izme u kapetana Vojislava Periši a i Huse Miljkovi a, 25. oktobra 1943. godine, Periši nastoji da Huskinu vojsku privu e na stranu etnika kao "muslimanske etnike".

Drugi sastanak izme u Periši a i Huske održan je u Cazinu. I ovdje je etni ki kapetan nastojao da Husku navede na temu suradnje, me utim Huska ne

samo da nije želio o tome da razgovara nego je pokazivao znakove netrpeljivosti i nelagodnosti. Na osnovu ovog susreta etnici su zaklju ili da je Huska opasan, da nastoji da sa svim zara enim stranama održi dobru vezu, da se pri tom nikom ne zamjeri i da sve svoje poteze podre uje osnovnom cilju: ne izazivati nikog protiv sebe, koristiti svakog u granicama mogu nosti za ja anje vlastitih vojnih snaga, a tim i svojih pozicija. U pregovore sa Huskom se uklju uje štab Dinarskog etni kog odreda i vojvoda uji , zatim Mustafa Mulali , koji mu ak šalje pismo u kom kaže da je sporazum sa etnicima jedini na in i put "održavanja islama na Balkanu" itd. O svemu ovom postoji opsežna dokumentacija. O pregovorima Huske Miljkovi a sa etnicima obaviješten je ustaški vrh.

U ovom periodu Cazinska Krajina je predstavljala poligon na kojem su zara ene strane odmjeravale svoje snage da bi se pokazalo koji e faktor u daljem toku rata na ovom sektoru, izrazito muslimanskom, imati glavnu ulogu. Usljed sve dominantnije uloge NOP-a u neposrednoj blizini ovog podru ja, komandant Muslimanske milicije imao je sve manje mogu nosti da nastavlja igru laviranja izme u zara enih strana. Stoga ocjenjuje da je najmudrije da sa svojom vojskom pristupi NOP-u.

Polarizacija osnovnih sukobljenih frontova na prostoru Cazinske Krajine U tom vremenu KPJ se na tlu BiH našla pred imperativom da uspostavi

kontrolu nad energijom ustani kih srpskih masa, da ih zaustavi i skine s puta vjersko-nacionalne konfrontacije i usmjeri antifašisti kim i antiokupatorskim pravcem. Na drugoj strani, izazvan ustaškim zlo inima, ustani ki pokret je bio prožet i optere en antimuslimanskim šovinizmom, koji je kroz gotovo cijeli rat predstavljao najtežu

, . IV, 4, 2012.

278

prepreku KPJ u njenom nastojanju da ustanici dobiju karakter NOP-a. Ovim naporima, me utim, stajalo je na putu ponašanje nekih partizanskih jedinica. Njihov odnos prema Muslimanima i Hrvatima esto se nije razlikovao od odnosa etni kih odreda, jer su za stradanja Srba optuživali i u ustaše svrstavali sve Muslimane i Hrvate. To ponašanje je našlo odjeka i na prostoru Cazinske Krajine, Banije i Korduna.

Nakon zasjedanja ZAVNOBiH-a NOP u BiH dobija novu snagu za moralno-politi ku afirmaciju svojih ciljeva. Teških predrasuda se osloba ao postepeno i Huska Miljkovi , uvi aju i da se njegova sudbina i sudbina Cazinske Krajine ne mogu više vezati uz okupatora, te ustaše i etnike koji su i sami nemo ni da izmijene svoj položaj. Više nego ikada u ratu, prostor Cazinske Krajine na prelazu iz 1943. u 1944. godinu postaje poligon najoštrijih polarizacija osnovnih sukobljenih frontova. U toj polarizaciji bitka za Husku Miljkovi a dobija primarni zna aj u strategiji svih suprotstavljenih snaga. Cazinska Krajina je klju ala kao u uzavrelom kotlu. Svi u esnici politi kog i vojnog života nastojali su da zauzmu svoje mjesto u kretanjima koja nisu priznavala postojanost datih odnosa. Svi protivnici NOP-a osjetili su i bili saglasni u jednom, da su doga aji nakon ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a otvorili novo razdoblje NOP-a, u kome e se njegov razvoj potvr ivati opštom afirmacijom jugoslavenske federalne države. Sve ovo je utjecalo i na Husku Miljkovi a da prekine sa igrom izme u tih grupacija i opredijeli se za pobjedni ku stranu u ratu, mada taj in nije zna io da njegova milicija po sveukupnom ponašanju postaje partizanska.

Prema nekim shvatanjima, ovjek je tvorac historije, ali je njegova volja ograni ena prirodnim i društvenim okolnostima sredine. Tako je i Huska Miljkovi djelovao u društvenoj sredini koju nije mogao birati. On je bio lan odre ene društvene grupe koja je utjecala na njegov pogled na svijet, njegove norme ponašanja, motive, njegove mogu nosti ostvarenja cilja. Kad je rije o utjecaju pojedinca na tok zbivanja u odre enoj prostornoj i vremenskoj odrednici, onda nas Huska Miljkovi mora zanimati i sa tog aspekta.

Huska je imao i inicijatorske i organizacijske sposobnosti i tu se nije radilo o nekom zlo incu iji je "spisak nedjela dobro poznat". Kad mu se pripisuju te kvalifikacije, uopšte se ne vodi ra una o složenim okolnostima u kojima je on djelovao i odnosima zara enih strana. Tako se o njemu oblikovala predodžba kao o "historijskom krivcu za stanje u Cazinskoj Krajini" i o njegovoj "vje itoj nepodobnosti". Da je to postiglo željene efekte pokazuju mnogi partijski dokumenti koji su uslijedili tokom i nakon rata. U jednom dokumentu, datiranom 13. septembra 1943. godine, stoji: "...ovamo u posljednje vrijeme došlo je do toga da je sav pošten narod po eo da pati. Ho emo li dozvoliti zavo enje našeg naroda od strane Huske ili emo tu formaciju koja je sastavljena od bandita, kolja a i plja kaša dalje trpiti i

dozvoliti njihovo širenje... u potpisu Hakija". Sve je to vodilo u pravcu uobli avanja poslijeratne svijesti o njemu kod šire javnosti, pa i u sredini iz koje je potekao, kao zabranjenom liku, kao o zabranjenom liku, o pojavi nepoželjnoj za našu stvarnost.


279

Huska Miljkovi – nastavak tradicije krajiških junaka

Pri a o Huski Miljkovi u sadrži važne

crte karaktera njegove li nosti, pouzdane elemente mentaliteta koji ima svoje psihološke, moralne, socijalne, geografske, iskonske i historijske komponente. On je sirovi Krajišnik, vezan za zemlju. Priroda ga ini sposobnim za život i surovu bitku sa svima oko sebe koje smatra neprijateljem krajiške zemlje i krajiškog ovjeka. Njegovu vojsku ine dezerteri, pretežno

iz hrvatskog domobranstva, mobilisani s podru ja Cazinske Krajine i djelimi no iz partizanskih jedinica, ali je u njoj bilo i ustaša. To je vojska koja uva svoj kraj, koja ne pripada nikakvim regularnim vojnim formacijama, formirana od dezertera. To nije bila vojska širih koncepcija, zna ajnih strateških ciljeva i osmišljenih politi kih i socijalnih programa. Dezerterski moral odre uje njen karakter. Kao takvi, zajedno sa Huskom, oni su okrenuti svome kraju, u njega su duboko urasli i odbrana tog kraja je njima ratni zadatak i cilj, alfa i omega nastanka i postojanja Huskine vojske. To je, u stvari, bio najprirodniji kurs

bosanskih muslimana – da osnivaju svoje lokalne odbrambene jedinice i da se tim jedinicama nastoje odbraniti od svih koji ih ugrožavaju. To je Huskina vojska i kada je u sastavu i njema kih, i ustaških, i partizanskih formacija. Ona nije ni ija jer je samo svoja.

Dezerteri se vra aju svome kraju jer su samo u njemu sigurni, a Huska je više sanjar nego vojskovo a, jer nije bio u stanju da se veže za stvarnost oko sebe i da je u ini sastavnim dijelom svoga unutrašnjeg bi a. Huska i njegova vojska su u stvari, na svoj na in, nastavak svojevrsne tradicije muslimanskih

krajiških junaka koji žive u pjesmi, poput Mustaj-bega Li kog, Hrnjice Muje i Halila, Hasan-age Pe kog i mnogih drugih. I Huska je dezerter, pa ga je to u inilo vo om dezertera. U prirodi dezertera je da sigurnost traže u svom geopoliti kom ambijentu, u svom rodnom kraju. Vezanost za svoj kraj odre uje i njihovu politiku. Kad Huska

Huska Miljkovi sa oficirima Unske operativne grupe

Huska Miljkovi (bez kape) i njegovi borci nakon priklju enja Unskoj operativnoj

grupi NOV u prolje e 1944.

, . IV, 4, 2012.

280

kaže: "To je moja vojska!", on time definira da je on glava Krajine. Sa te pozicije on i pregovara sa svima. Na kraju se opredjeljuje za onu stranu ija je pobjeda bila izvjesna. Kad prelazi u partizane i formira Unsku operativnu grupu, Huska to ini kao dezerter, procjenjuju i da je sigurnost njegove vojske u sastavu etvrtog korpusa i da pristupanje NOP-u zna i i garanciju sigurnosti njegova kraja u kona nici rata.

Život Huske Miljkovi a u vrtlogu rata nije bio pravolinijsko i ravnomjerno pomjeranje u prostoru i vremenu. O tome najbolje svjedo e rije i koje je o Huski zapisao Skender Kulenovi u neobjavljenom eseju "Huska i proljetna trava", gdje kaže: "U ovom našem novom tromjese nom kontaktu gotovo svaki dan pokaže se na Huski neka pojedinost, katkad sasvim sitna, koja kao da malo poljulja i ono moje i ono opšte predubje enje o njemu, a šta je to što ta pojedinost otkrije u njegovoj li nosti – ostane uvijek ili mutno ili ak nedostojno pažnje. Štaviše, to predubje enje toliko je ukorijenjeno da veoma esto ono dadne svoje zna enje i tim pojedinostima".

U vojno-politi kom smislu Huska je bio špekulant koji se na kraju svojih igara našao na najsigurnijem tlu, na tlu Cazinske Krajine u kojoj su vladale stroge hijerarhijske vrijednosti, okrutni moral i nepopustljivi zakoni. Reklo bi se da je u njoj stoga i sve surovo i strogo: ljudi, izgled, rije i, pokreti i postupci. Huska Miljkovi se u svim tim igrama pokazao kao genijalan špekulant. Na položaju "svoje vojske" on se nije istakao kao vojnik koji ratuje, ve kao strateg koji u sred rata štiti bez ratovanja "svoj kraj" koji mu je pružao sigurnost.

Ovdje treba ista i da Huska nije stvorio vezu sa politi kim krugovima u Sarajevu, što tako er govori o njegovoj zatvorenosti. Ali iz Sarajeva dolaze mnogi i nastoje da ga pridobiju za svoje politi ke ciljeve. Huska Miljkovi , kao pojava u ratu na terenu Cazinske Krajine, duboko je bio vezan za tradiciju koja je stolje ima nastajala i održavala se u ovom kraju. Huskinu pojavu treba objašnjavati i tom tradicijom, jer ljudski život nije mogu e razumjeti a da se nemaju u vidu okolnosti u ijim se okvirima on odvija. Kad shvatimo i socijalne strukture i socijalne promjene,

onda emo biti u stanju da shvatimo i uzrok Huskinog ponašanja, kao i one osje aje kojih ponekad ni sam nije bio svjestan. Mnogo onoga što se dešavalo oko njega može se tuma iti kao rezultat manipulisanja.

Huskina vojska je u moralno-politi kom pogledu izrazito šarolika. Ona nije djelovala po nekoj partijskoj ili društvenoj ve po intuitivnoj dužnosti. Pri tome Huska na njeno elo nije došao sam od sebe: on je sublimat odre ene snage koja ga je izbacila na površinu. Huskinu vojsku ine dezerteri koji se, sklanjaju i se u svoj

Huska Miljkovi sa oficirima Unske operativne grupe u Pe igradu


281

kraj, osje aju sigurnim, ali bilo je i onih koji su smatrali da e se u Huskinoj vojsci utopiti i izbje i odgovornost za zlo ine koje su inili. Huska u svoju vojsku prima sve dezertere, ne prave i nikakvu, a posebno ne moralnu razliku me u njima. Glavno mu je bilo da ih ima što više.

Pobune i otpori stalno su iskrište Cazinske Krajine, zemlje o koju se stalno otimaju tu e vojske, zemlje u kojoj su odvajkada jedni barjaci omrkavali a drugi osvitali. Cazinska Krajina je uvijek na razme u svjetova, stalno se kao takva ucrtava u ratne mape i planove susjeda. Stoga nam i naša povijest otkriva sve ono što nas ini onakvim kakvi jesmo, sve ono u emu se pouzdano prepoznajemo. Stoga je pobuna Huske protiv svih pobuna Krajišnika koji je sebe predodredio da bude vo a, da se pita, da odlu uje. Napuštanjem partizanskih jedinica on preuzima rizik, on ne želi da bude pasivan posmatra i pristupa formiranju "svoje vojske" upravo onda kad je ugroženo njegovo posljednje pokri e za pasivnost – uvjerenje da ini dobro.

Planirana likvidacija Huske Miljkovi a Stoga se ovdje i name e pitanje: kakvu je sudbinu doživio Huska

Miljkovi ? Povratkom u redove partizana mnogi profašisti ki elementi su se osjetili izdanim. S druge strane, svojim postupcima partizani su taktikom "blagog pritiska" degradirali Husku. Nestalo je njegove discipline i mnogi su to iskoristili. Huska je ve iza sebe imao izbjegnuta dva atentata i svakog je trenutka o ekivao tre i, koji e za njega biti koban. Svi njegovi prijedlozi kao komandanta UOG su nailazili na otpor i on postaje jako osjetljiv, povla i se sve više u sebe i više li i na nekog mudraca sa spuštenom glavom nego na nekadašnjeg Husku. On je uz to uvidio da se u partizanske redove uvuklo mnogo nedosljednih komunista. Na drugoj strani, proces navodnog iš enja od kolja a u Huskinim jedinicama je

prešao svaku mjeru. Po eli su se odvoditi mnogi pošteni Krajišnici kojima se gubio svaki trag. Huska se više nije osje ao sigurnim. Ku i je došao 26. aprila, a na pragu ga je do ekala najstarija sestra Fatura rije ima: "Što si došao iz Cazina, sprema se banda za tebe". Huska je na to odgovorio da se on ne boji nikog osim Boga. injenica je da se

spremala zavjera protiv Huske, ali je pitanje pod ijom komandom je to planirano i iz kojeg razloga. Svi su imali interesa da uklone Husku. Atentatori nisu imali hrabrosti

"Poznati komunisti ki vo a Huska Miljkovi je prema iskazu prebjega i

zarobljenika umoren od vlastitih ljudi."Izvještaj je na njema kom jeziku

objavljen u turskom dnevniku od 6. maja 1944.

, . IV, 4, 2012.

282

da to u ine bez ne ijeg naloga, a i sami su bili partizani (Bajro Keserovi i Emin Okanovi ). Ne treba zaboraviti da su partizani i ranije nastojali da likvidiraju Husku. Šta zna e rije i Šukrije Bjedi a: "...ali od njega zavisi mnogo, s njim se sad mora ra unati, a kasnije vidje emo. U revoluciji se doga alo mnogo neobi nog, nesvakidašnjeg i to me više ne uzbu uje"? Da li je mogu e da je i Huski u "operaciji iš enja od kolja a" izre ena smrtna kazna i da li je on postao smetnja nekome iz

partizanskih redova? Ovdje bih iznio stavove Adila Zulfikarpaši a izre ene prilikom njegovog boravka u Cazinskoj Krajini: "Tamo je bio neki Huska, karizmati na osoba. On se malo-pomalo izgradio sam u izvanrednog politi ara i vojnog komandanta. Kontrolirao je cijelu Cazinsku Krajinu, zaveo je svoj sistem uprave. Ustašama nije dozvoljavao pristup, branio je srpska sela. etnici se nisu smjeli ni pojaviti na njegovoj teritoriji. Njegove jedinice su bile disciplinovane i vrlo borbene, tako da su se svi dogovori s njim respektirali. Partizani su mu ponudili pregovore. Obe an mu je in pukovnika. Još mnogo ega mu je obe ano. U nekim pregovorima oko Huske sam i sâm u estvovao i, moram priznati, dobio za njega simpatije. Bio je narodni ovjek, koji nije imao škole, ali je uvijek znao šta ho e i vodio se interesima Krajine i naroda. On je sve dogovore izvršio. Njegova divizija UOG oslobodila je prolaze za Bosansku Krajinu i tada po inju njegove nevolje. Bosanski kadrovi i Pokrajinski komitet Bosne gledali su druga ije na cijelu stvar i Huskina samostalnost, po njima, nije bila uklopiva u sistem partizanskog ratovanja. Malo-pomalo on je likvidiran i kompromitovan. Organizirano je ubistvo tobože od neprijatelja, a zatim mu je prire ena velika dženaza. Narod je o njemu pjevao pjesme, a nakon rata njegova je jedinica rasformirana i skoro svi kadrovi su izba eni iz armije".

Jednu od verzija ubistva Huske Miljkovi a napisao je u pomenutom eseju i Skender Kulenovi , kao svjedok doga aja. On izme u ostalog kaže: "Direktiva za ubistvo došla je kažu i vjerovati je, iz njema kog štaba.

ini se da su se Nijemci, ako ni emu drugom, nadali da e tim umorstvom izazvati pometnju na tom terenu i na taj na in olakšati povla enje svojih snaga Unskom prugom. Druga verzija bila je da su Husku ubili neki njegovi ro aci, ustaše, iz osvete, na svoju inicijativu. Bilo kako bilo, bilo je to u petak u podne kad muslimani u džamiji klanjaju džumu. Kažu, bila su trojica ubica. Kažu, isto tako, da su cijelo prije podne držali Husku na oku. Tražili su najzgodnije mjesto gdje e ga iza le a ubiti. Tako su za njim ušli i u džamiju. Da li je to za njih bila nužda ili su smatrali da je džamija najzgodnije mjesto za ubistvo – ko bi to znao. Tek – u samoj

Unska operativna grupa u Pe igradu


283

džamiji za vrijeme molitve, ubiti ga, to ni te ubice nisu smjele: morali su znati da je to bilo odvratno i onima koji su mrzili Husku. Tako su odabrali trenutak pred džamijom, poslije molitve. Huska je bio u prvom safu, odmah iza hodže, a ubice kažu – iza Huske, da ga stalno imaju na oku. Mogu zamisliti tu jezivu situaciju. Huska elom ljubi zemlju ne slute i ni u snu da e uskoro u nju. I šta se u tom trenutku dešava u ubicama? Kako se oni osje aju? ... Molitva se završila i po elo je izlaženje. Mirno i spokojno vjerni ko izlaženje i obla enje obu e pred džamijom. Njih trojica išli su za Huskom. I kad se u džamijskom trijemu sageo da dohvati svoje cipele, svoje vje no nezašnjirane cipele, sasuli su mu u le a šaržere. Huska je pao na mjestu mrtav po cipelama. Ubice su pobjegle. Nastala je pani na pometnja".

Poslijeratni odnos prema Huski još više e baciti sumnju na ulogu partizana u mogu em sau esništvu u atentatu. Partizani nikad nisu pokazali da žale za Huskom, njema ki obavještajci nisu imali nikakve podatke o eventualnom ustaškom planu likvidacije, dok su ustaše žestoko odbacile optužbe partizana. Puno je toga još nerazjašnjeno. Da li je on likvidiran bez svjedoka i znanja mnogih? Njegovom stradanju je uzrok psihologija budu eg vladaju eg aparata koji operiše isklju ivo argumentima sile i svoju volju pretvara u represivnu mjeru. To je pokazala i Cazinska buna iz 1950. godine. Takvim mehanizmom, zapo etim još u ratu, sve se dileme u historiji i ljudskom životu neutrališu i podre uju proizvoljnim mjerilima, a esto i li nim ambicijama. U mrežu zaborava is ezavaju ljudi i doga aji koje niko

onda ne e pamtiti ili iji su posljednji svjedoci ili likvidirani ili umrli. Možda je Huska previše i znao i previše vidio.

Zaklju na razmatranja Na kraju svega ostaju zagonetna dva kruga: pitanje njegove mentalne

strukture kroz formiranje Muslimanske milicije kao njegove reakcije i pitanje vezano za stepen netrpeljivosti izme u vlasti koja se stvara i njegovog vjerskog ubje enja kome ta vlast nije bila naklonjena. Ovo dvoje, mislim da možemo posmatrati samo kroz okvir pojedina nih ljudskih sudbina i situacija, tj. kao ovjekove reakcije na zbivanja i potrebe kojima je zahva en i iz kojih ne nalazi izlaz. Huskina želja za istinom kroz vjersku komponentu i njenu isto u, dovodi ga u sukob sa svima i suradnju sa svima. To kod njega izaziva i duboku promjenu njegovog moralnog bi a. Stoga i njegov pomalo neuspjeli manevar preuzimanja vlasti na prostoru Cazinske Krajine za njega završava tragi no. On je kasno shvatio da je ova igra bila vrlo opasna. Jedini na in opstanka on vidi u uspostavljanju ravnoteže, te stoga i itav sistem odnosa kod njega po iva na lažnim obe anjima, lažnim savezništvima, proizvoljnim odlukama. Neprijatelje, u iju je mrežu upao, shvata kao ljude koji svoja zlodjela i krivicu prikrivaju autoritetom. U atmosferi podozrenja i doušništva, mržnje i osvetoljubivosti koja je vladala Cazinskom Krajinom, Huska je prošao sve instance pakosti i ljudske zlobe kada mu la a po inje da tone: optuživanom sa svih strana, pripisivana mu je kolebljivost, kukavi luk, izdajstvo. Nevidljiva ruka je ve

, . IV, 4, 2012.

284

po ela da steže om u. Huska je kasno shvatio da je to vrijeme straha i mudrih igara, vrijeme kompromisa i privremeno uskla enih interesa – vrijeme lažnih obe anja. Na kraju je postao žrtvom tog vremena.

Muslimanska vojna formacija i njen vo a, kao i mnogi drugi akteri, nisu samo puki protagonisti ili puki statisti nametnutog bh. teatra. Svaka pri a o njima, bila ona historiografska ili literarno-psihološka, sadrži važne crte karaktera njihovih li nosti, pouzdane elemente mentaliteta krajiških Muslimana, odnosno izvorni izraz tog mentaliteta koji ima svoje psihološke, moralne, socijalne, geografske, iskonske i historijske komponente. O Huski je ostala legenda koja se i danas prepri ava po Cazinskoj Krajini. Vrijeme je da mu se dadne ono mjesto koje on i zaslužuje.

husniija miljkovic i njegova milicija

Documents