i uvod u poslovno pravo
TRANSCRIPT
Fakultet za usluzni biznis - Sremska Kamenica
POSLOVNO PRAVO
Seminarski rad
Tema: Poslovno pravo uopšte, Akcionarsko društvo
Profesor: Student:Mile Racic Slobodan Todoric br.indexa406/09
Zlatibor, 2010.
Sadržaj:
I Uvod u Poslovno pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .. . 3
1. Osnove prava. . . .. . .. .. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. .3
2. Pojam Poslovnog prava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .. 4
3. Predmet Poslovnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . 5
II Privredno društvo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . 5
1. Pojam I vrste privrednih društava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5
III Pojedine pravne forme privrednih društava. . . . . . . . . . . . . . . .6
1.1 Pojam akcionarskog društva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .8
1.2 Osnivanje akcionarskog društva . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .12
1.3 Akcije I druge hartije od vrednosti . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .15
1.4 Prava I obaveze akcionara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .15
1.5 Organi društva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .16
1.6 Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala. . . . . . . . . . . . . . . 21
1.7 Prestanak društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . . .22
1.8 Primer ugovora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . .. .. 22
2
I Uvod u Poslovno pravo
1. Osnove prava
Društveni-zajednički život nije moguć bez pravila ponašanja, bez
prava. Šta je pravo u opšte i šta sačinjava pravo?
Pravni subjekti: f izička i pravna l ica,
Pravne institucije:sudovi, tužilaštva, držani organi,
Pravne knjige, udžbenici, monografi je, zakoni, uredbe,
Pravni principi: pravda , sloboda, jednakost, čast, moral,
Pravni poslovi: ugovori, ponude, kredit i , hipoteke,
Međunarodno pravo: Ujedinjene Nacije, Evropska Unija, Međunarodni sud, Svetska banka i međunarodni propisi.
Država kao pravno-polit ička organiizacija sa monopolom fizičke
prinude, zasniva se na pravnim aktima, ona i njeni organi, stvaraju
pravne norme, staraju se o izvršenju i zaštit i pravnog poretka. To je
zkonodavna, izvršna i sudska vlast. Građani-državljani su nosioci
najviše-suverene i sveukupne vlasti u državi. Čoveku i građaninu su
zajamčena l ična, polit ička, nacionalna, ekonomska, socijalna,
kulturna i druga prava. Sve je slobodno što ustavom i zakonom nije
zabranjeno. Demokratska država zasniva se na ovim slobodama, na
vladavini prava i na socijalnoj pravdi. To su osnovna polit ička pravai
slobode građana koja uspotavlja najviši pravni akt države a to je
Ustav, povelja, konstitucija. Osnovne i najvažnije grane prava su:
Ustavno pravo
Upravno pravo
Građansko pravo
Krivično pravo
Međunarodno pravo
3
2. Pojam Poslovnog prava
Poslovno pravo je nova grana prava nastala u poslednjim dekadama
proslog veka. Samo poslovanje predstavlja aktivnost koja već dugo zaokuplja
pažnju mnogih stručnjaka od ekonomista, menadžera, pa do pravnika. No, i
pored te zainteresovanosti trebalo je da prođe vreme da bi se oformilo shvatanje
da poslovanje treba i mora da bude poseban predmet regulisanja i specifičan
skup pravnih normi, institucija i principa kojima se regulišu poslovni odnosi koji
nastaju između raznih subjekata. U početku se mislilo da je Trgovinsko ili
Privredno pravo sasvim dovoljno za "pokrivanje" novih pojava vezanih za i
proisteklih iz poslovanja. Isto tako, pojedini autori zastupali su shvatanje da se ne
može govoriti o posebnoj grani prava, negirajući joj specifičnost predmeta i
metoda proučavanja. Kako je ova grana prava nastala na tlu Severne Amerike,
tačnije u SAD-u, to je odbojnost prema njoj, takođe, rasla naročito u zemljama
kontinentalnog prava, mada ni Velika Britanija, nije bila baš naročito
blagonaklona.
Čini se, ipak , da je sve više onih koji smatraju da poslovanje, zbog sve veće
složenosti i raznolikosti, neumitno nameće sve veću potrebu za njegovim
svestranim izučavanjem i razjašnjavanjem, što svakako dovodi i do potrebe da i
pravnici daju odgovore na pitanja koje im praksa nameće.Iz toga proističe da se
sve više o Poslovnom pravu govori kao o nečem realnom. Ono treba da
obezbedi da se identifikuju, blagovremeno izbegnu i otklone posledice pravnih
problema koji u vezi sa poslovanjem nastaju.
Nova grana prava polako je nastajala i prolazila kroz razne poteškoće od toga
šta bi sve trebala da obuhvati, do načina na koji to treba definisati.
Prema opštoj definiciji Poslovno pravo je skup pravnih normi, institucija i
principa kojima se regulišu poslovni odnosi koji nastaju između raznih subjekata.
U tim poslovnim odnosima pojavljuju se raznolike stvari, činjenice, stanja, radnje,
prava i obaveze i aktivnosti kojima se poslovanje realizuje. To je, pre svega,
organizovanje, proizvodnja, distribucija, finansiranje, potom konkurencija, cene,
monopoli, zaposlenost, zastupanje, socijalna sigurnost, zaštita potrošača, pravni
4
poslovi, aktivnosti kojima se one sprečavaju ili ugrožavaju, pa razni oblici
kriminala i nedozvoljenih radnji i sl. Nova grana prava je nastala.Ta grana prava
još uvek je nedovoljno afirmisana.
Predmet je još uvek nedovoljno definisan. To sve više postaje jasno s obzirom na
složenost materije koja se Poslovnim pravom obuhvata, kao i na raznovrsnost
poslovnih odnosa i operacija koje se odvijaju.Poslovno pravo predstavlja
kompleksno pravo koje se može formirati, čak, kao sistem koji bi obuhvatao više
pravnih disciplina od: trgovinskog, kompjuterskog, privrednog, obligacionog,
transportnog, finansijskog, radnog pa do krivičnog, upravnog i druga prava čiji bi
se delovi mogli povezati u jednu celinu - sistem Poslovnog prava.
3. Predmet Poslovnog prava
Svaka nastavno-naučna diciplina ima svoj predmet, sadržinu I metod izučavanja.
Predmet poslovnog izučavanja su određeni pravni pojmovi I pravni odnosi u
polovanju, koji su mnogobrojni I raznovrsni, te ih reguliše veći broj pravnih grana
I to:
Uvod u pravo, odnosno osnovni pojmovi o državi I pravu, ustavno –
pravnoj zaštiti I odgovornosti,
Osnove građanskog prava, odnosno stvarno pravni I obligacioni odnosi,
Radno pravni odnosi I prava iz socijalnog osiguranja.
Statusno privredno pravo I pravni položaj privrednih I drugih subjekata
Ugovori robnog prometa,
Bankarski poslovi I hartije od vrednosti,
Osnovi međunarodnog poslovnog prava.
II Privredno društvo
1. Pojam I vrste privrednih društava
Privredno društvo je prema našem zakonodavstvu pravno lice koje osnivaju
osnivačkim aktom pravna ili fizička lica radi obavljanja delatnosti u cilju sticanja
5
dobiti. Tri uslova neophodna su za postojanje privrednog društva: Da privredno
društvo ima svojstvo pravnog lica, da obavlja odeđenu delatnost I da tu delatnost
obavlja radi sticanja dobiti, odnosno profita.
Pravno lice ima dve vrste sposobnosti: pravnu sposobnost i poslovnu
sposobnost. Pravna sposobnost znači da pravno lice može biti nosilac prava I
obaveza u određenom poslovanju, a polovna sposobnost znači da pravno lice
može izjavom volje da stvara prava I obaveze u pojedinim pravnim poslovima.
Pod delatnošću koje obavlja privredno društvo smatraju se proizvodnja, promet
robe I vršenje usluga na tržištu. Krajnji cil društva je sticanje dobiti na tržištu Ono
prestaje da postoji na jedan od propianih načina za prestanak pojedinih
privrednih društava.Prilikom osnivanja privrednog društva, osnivač ili osnivači
samostalno I slobodno odlučuju koji će zakonom propisan oblik privrednog
društva osnovati, u kojoj oblasti delatnosti će ga osnovati, sa kojim obeležjem će
ga osnovati, na koji vremenski period itd.
III Pojedine pravne forme privrednih društava
Prema Zakonu o privrednim društvima postoje četiri pravne forme privrednih
društava: ortačko društvo, komanditno društvo, društvo sa ograničenom
odgovornošću I akcionarsko društvo. Ovim zakonom je regulisano da se pored
nevedenih pravnih formi, posebnim zakonom mogu odrediti I druge pravne forme
društva odnosno preduzeća.
Ortačko društvo je privredno društvo osniva se ugovorom dva ili više
fizičkih ili pravnih lica u svojstvu ortaka društva. Osnivači ovog društva se
obavezuju da obavljaju određenu delatnost pod zajedničkim poslovnim imenom
prilikom osnivanja ortačkog društva osnivači se takođe obavezuju da za sve
obaveze društva odgovaraju solidarno, celokupnom svojom imovinom. Ortačko
društvo je nastalo u ranoim srednjem veku sa početkom razvoje trgovine I to prvo
u gradovima srednje Italije u IX I X veku, da bi se razvilo u drugim karajevima
sveta. Ortačko društvo je pravno lice.
6
Komanditno društvo je privredno društvo. Osnivaju ga osnivačkim aktom
dva ili više fizičkih ili pravnih lica u svojstvu ortaka, radi obavljanja određene
delatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom. Najmanje jedan od osnivača
odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva(komplementar), a
najmanje jedno lice odgovara do visine svog ugovorenog uloga.(komanditor)
Komplementari, pored činjenice da za obaveze društva odgovaraju neograničeno
solidarno, celokupnom svojom imovinom, vode poslovanje društva I zastupaju
društvo. Kpomanditrori su članovi društva koji unose u društvo svoje uloge a ne
odgovaraju za obaveze društva prema trećim licima, niti vode njihovo poslovanje.
Komanditor odgovara za obaveze društva kao I komplementar ako je njegovo
ime, uz njegovu saglasnost, upisano u poslovno ime komanditnog društva.
Društvo sa ograničenom odgovornošću je privredno društvo . Ovo
društvo mogo osnivati jedno ili više pravnih ili fizičkih lica radi obavljanja
određene delatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom. Osnovni kapital, radi
obavljanja svoje delatnosti, društvo pribavlja ulozima osnivača. Društvo odgovara
za svoje obaveze celokupnom imovinom. Međutim, član društva ne odgovara za
obaveze društva, osim do iznosa unetog uloga u imovinu društva, svaki osnivač
može imati saamo jedan ulog. Ulozi ne moraju biti iste vrednosti. Članovi društva
imaju određena imovinska I upravljačka prava u društvu, srazmerno svom ulogu.
Pravo koje ulagač, odnosno član stiče na osnovu svog uloga u društvo jeste
udeo.Prema zakonu o privrednim društvima - društvo sa ograničenom
odgovornošću može steći sopstvene udele. Sopstvenim udelom društva smatra
se udeo koji društvo stekne od svojih članova. Društvo ne može upisati
sopstvene udele, niti po osnovu tih udela sticati pravo glasa ni dividendu.
7
Akcionarsko društvo
Pojam akcionarskog društva
Akcionarsko društvo je privredno društvo koje osniva jedno ili više pravnih ili
fizičkih lica u svojstvu akcionara. Osnovni kapital pribavlja se izdavanjem I
prodajom akcija. Osnovni kapital društva je utvrđen osnivačkim aktom I podeljen
na akcije. Akcije imaju određenu nominalnu vrednost. Zbir nominalnih vrednosti
svih akcija čini osnovni kapital akcionarskog društva,
Akcionarsko ili deoničarsko društvo je oblik poslovnih organizacija, odnosno
društava koji je bio jedan od najzastupljenijih u XIX veku (narocito popularan u
SAD), mada se pojavio još u XVIII veku., pa i ranije.
Računa se da se sa prvim "komercijalnim kompanijama", kao pretecama,
englesko pravo srelo još u XIV veku. One su se bavile trgovinom, ali svaki član je
trgovao za sopstveni racun. To je trajalo sve do XVII veka kada se pojavljuju prve
"joint stock companies" koje su kao "akcionarska" društva osnivana za trgovinske
organizacije i u kojima je svaki član uživao beneficije proistekle iz finansijskog
uspeha osnovanog društva.
Kasnije se ove kompanije počinju zasnivati i na osnovu kraljevske povelje ili
pojedinačnih akata parlamenta. Sredinom XIX veka u Engleskoj se donosi i
poseban zakon (Joint Stock Companies Act, 1844.), po kome se pojavljuju
registrovane kompanije, mahom tipa akcionarskog društva. Potom se u
Engleskoj donosi novi Joint Stock Companies Act (1856.) po kome se, između
ostalog, predviđa potvrda o udruživanju (Memorandum of Association) i klauzule
o udruživanju (Articles of Association), kao preteče modernog konstituisanja ovih
društava. Kasnije se donosi citav niz zakona kojima se konsoliduje englesko
zakonodavstvo vezano za postojanje društava i njihovih odredenih formi, pa i
akcionarskih.
Nikako ne treba zanemariti činjenicu da ova društva imaju veoma lepu
tradiciju i kod nas. “Akcijsko pravo” u Srbiji razvijalo se skoro pedesetak godina
prošlog veka, a pravi procvat doživelo je donošenjem Zakona o akcionarskim
8
društvima za Srbiju i Crnu Goru (ZADSCG). Ovaj zakon bio je sačinjen po ugledu
na ugarski trgovački zakon (istovetan Trgovačkom zakonu za Kraljevinu Hrvatsku
i Slavoniju, važio je i za Vojvodinu, a veoma slican bio je i za Bosnu I
Hercegovinu, Sloveniju I Dalmaciju), austrijski iz 1862. godine, nemacki iz 1870.
godine, kao i francuski I belgijski. Smatralo se, opravdano, da je ovaj srpski
zakon bio potpunija i modernija varijanta u ono vreme od zakona koji su mu bili
uzor.
Ni kasniji naši zakoni nisu zanemarivali tuđa iskustva. Tako je za rešenja vezana
za akcionarska društva po Trgovackom zakoniku Kraljevine Jugoslavije
evidentan bio uticaj poljskog zakona o deoničarskim društvima, italijanskog,
nemačkog, mađarskog i švajcarskog.
U literaturi i pozitivnom zakonodavstvu postoje različite definicije ovih društava.
ZADSCG, definisao je akcionarsko društvo kao "ono, koje s glavnicom unapred
odredenom i podeljenom na delove jednake vrednosti - akcije - i u kome učesnici
sudeluju i odgovaraju samo svojim ulozima" TZKHS propisuje "Kao dioničarsko
društvo smatra se društvo, koje se sklopi s glavnicom u unapried ustanovljenom
sastojecom iz dionicah (cielih ili na dielove razstavljenih) opredieljenog broja i
jednake vriednosti, i pri kojem vlasnici dionicah jamce samo do iznosa dionicah
svojih"
TZKJ određuje da "Deonicarsko društvo ima pravilima određenu i na jednake
delove(deonice) podeljenu glavnicu (osnovna glavnica), u kojoj svaki drugar
(deonicar) učestvuje sa po jednom ili više deonica". Čini se da najneodređenija
zakonska definicija postoji u našem važećem Zakonu o preduzećima koji pod
ovim društvom podrazumeva"društvo koje osnivaju pravna, odnosno fizicka lica
radi obavljanja delatnosti, čiji je osnovni kapital utvrden i podeljen na akcije
odredene nominalne vrednosti." Ni definisanje eminentnih pravnika nije u
potpunosti medusobno identično. M. Zebic u komentaru ZADSCG, kritikujuci
zakonsko opredeljenje za akcije koje su "jednake vrednosti" i smatrajuci da to i
nije najbolje rešenje, dalje, daje pojam akcionarskog društva u pravnom smislu
podrazumevajuci pod njim, u suštini, ugovor koji zaključuju akcionari da
zajednickim sredstvima rade i srazmerno svojim udelima dele dobit ili štetu
9
ukoliko ona nastane poslovanjem. Veoma sličnu definiciju nalazimo kod M.
Bartoša po kome se pod akcionarskim društvom podrazumeva pravno lice -
udruženje kapitala, sa unapred odredenom glavnicom i podeljenom na
jednake vrednosti - akcije, i u kome pojedinci ucestvuju i odgovaraju srazmerno
svojim ulozima., pak, deonicarska društva definiše kao "udruženje više lica radi
učešca u nekom preduzeću putem odredenog kapitala, koji se unosi kupovinom
deonica (akcija) koje predstavljaju delove unapred utvrdene glavnice društvenog
kapitala". Z Antonijevic umesto definicije daje karakteristike ove vrste trgovackih
društava, navodeci sledece:
svako društvo ima osnovnu glavnicu (osnovni kapital) određenu statutom
društva (odnosno zakona);
osnovna glavnica društva podeljena je na jednake delove (akcije, deonice);
članovi društva nemaju nikakve lične odgovornosti prema poveriocima
društva, nego su samo dužni da uplate uloge odredene statutom društva." Novije
određenje može se naći kod M. Vasiljevica, koji, takode, pribegava zakonskoj
definiciji dopunjenoj sa šest karakteristika: "Prvo, akcionarsko društvo je društvo
kapitala. Drugo, akcionarsko društvo posluje pod realnom firmom, a izuzetno pod
personalnom firmom dominantnog akcionara. Trece, akcionarsko društvo je
pravni subjekt koji ima svoju imovinu, sa kojom u potpunosti odgovara za
obaveze koje preuzima u pravnom prometu prema trecim licima. Cetvrto,
akcionarsko društvo ima fiksnu glavnicu. Peto, osnovna glavnica društva je
podeljena na akcije, određene nominalne vrednosti izražene u novcu. Šesto,
akcionarsko društvo je trgovačko društvo bez obzira na predmet poslovanja."
Kao svodno odredenje moglo bi se, dakle, pod akcionarskim društvom, definisati
društvo više lica (pravnih i/ili fizickih, domacih i/ili stranih) koje posluje (obavlja
privrednu delatnost) pod zajednickom firmom (realnom) sa odredenim kapitalom,
koji se unosi kupovinom akcija, a koje predstavljaju delove, unapred utvrdene,
glavnice (osnovna glavnica) kapitala društva. Dakle, za ovaj tip društva, kod nas
sada, karakteristično je sledece:
to je društvo kapitala, odnosno bitan je skup kapitala izražen u akcijama I
koje su alikvotni delovi cele glavnice;
10
ono posluje pod realnom firmom koja u sebi nosi oznaku oblika društva ili
skraćenicu a.d. (TZKJ je predvidao da je to firma prema predmetu delatnosti i
sa naznakom vrste društva);
ono poseduje pravni subjektivitet, odnosno ono je pravni subjekt od
momenta registrovanja i koji, imajući svoju imovinu, odgovara za obaveze
preuzete u pravnom prometu;
osnovna glavnica u a.d. je fiksna i podeljena na jednake akcije odredene
nominalne vrednosti izražene u novcu, s tim da je minimalna određena
zakonom i mora se čuvati neokrnjena u toku postojanja društva (TZKJ je
predvidao da pored minimuma osnovne glavnice postoji i minimum na koji
glasi akcija, a za one od posebnog interesa to je polovina od uobicajene);
broj akcionara nije limitiran, mada je po nekim pravima, kao i našem
ranijem zakonodavstvu postojalo odredivanje najmanjeg broja lica potrebnih
za osnivanje (5 deonicara osnivaca po TZKJ, 10 po ZADSCG, 2 za javne
kompanije u Engleskoj, 5 u Nemackoj, 2 u Austriji);
osnivaci mogu biti fizicka i/ili pravna lica, domaca i strana.
lica pojavljuju kao osnivaci, slično tome ZADSCG posredno isključuje
pravna lica). Kad su u pitanju strana lica (pravna i/ili fizicka) ona se, u
principu, mogu pojaviti kao osnivaci ili ulagaci i to na način i pod uslovima
koji važe za domaća. Međutim, sasvim opravdano, postoje i ograničenja
oblasti u kojima se mogu naći kao osnivači, samostalno ili u zajednici sa
drugim stranim licima (npr. u oblasti proizvodnje i prometa oružja, javnog
informisanja, sistema veza - telekomunikacioni objekti međunarodnog i
magistralnog značaja, mreže sa integrisanim uslugama i satelitske
telekomunikacije, ako se time narušava jedinstvo sistema, niti na podrucju
koje je prema odredbama saveznog zakona, odredeno kao zabranjena zona),
ali se može pojaviti kao suosnivac sa domaćim licima, pri cemu ne može steći
pravo većinskog učešća u upravljanju); i
uvek je u pitanju trgovacko društvo bez obzira kakav je predmet (može biti
I humanitarni, kulturni i sl.).
11
Osnivanje akcionarskog društva
Akcionarsko društvo mogu osnovati fizička i pravna lica, domaća i strana,
posebno ili zajedno.
Sa stanovišta otkupa akcija, broja osnivača, organa akionarskog društva i još
nekih posebnosti sva akcionarska društva mogu se podeliti na: zatvorena i
otvorena.
Zatvoreno društvo je društvo čije se akcije izdaju samo njegovim osnivačima ili
ograničenom broju drugih lica, u skladu sa zakonom. Zatvoreno akcionarsko
društvo može imati najviše 100 akcionara. Ono ne može vršiti upis akcija javnom
ponudom ili nadrugi način nuditi svoje akcije javnim putem.
Otvoreno društvo je ako osnivači učine javni poziv za upis i uplatu akcija u vreme
osnivanja društva, odnosno ako taj poziv učini društvo nakon osnivanja.
Otvoreno akcionarsko društrvo ne može ograničiti prenos akcija tećim licima.
Akcionarsko društvo nastaje na osnovu ugovora o osnivanju, koji se registruje
kod nadležnog suda, i statuta, koji se podnosi pri registraciji. Sadržaj ugovora i
statuta predviđen je odgovarajucim zakonom. Po našem važećem Zakonu o
preduzecima I Zakonu o stranim ulaganjima, ugovor o osnivanju mora da sadrži,
ako je u pitanju mešovita svojina: 1) firmu, sedište, delatnost; 2) firmu osnivaca i
adreutvrdivanja i rasporedivanja dobiti i rizika; 6) zastupnika; 7) zaštitu životne
sredine; 8) druga pitanja bitna za osnivanje. Takav je sadržaj i akta o osnivanju
ukoliko se radi i o privatnoj svojini.
Statut je, isto tako, formalan i njegov sadržaj je propisan Zakonom. On mora da
sadrži: 1) firmu i sedište; 2) predmet poslovanja; 3) iznos osnovne glavnice,
nominalnu vrednost akcija, njihov broj, rok upisa i uplate, visinu kamate koja se
placa kod prekoracenja roka uplate, vrstu akcija i nacin prenosa; 4) izbor, opoziv
i delokrug organa društva; 5) nacin sazivanja skupštine i donošenja odluka;
6) nacin potpisivanja firme; 7) zastupanje; 8) raspodelu dobiti i snošenje
gubitaka; 9) rezerve; 10) posledice propuštanja uplate akcija ili neblagovremene
uplate; 11) zaštitu životne sredine; 12) nacin promene oblika društva; 13)
12
prestanak društva; i 14) ostala pitanja predvidena zakonom. Ovo su obavezni
sadržaji statuta, ali Zakon ide dalje i predvida fakultativne odredbe .
Po našim ranijim zakonima sadržina akcionarskog ugovora bila je odredena
pravilima, njih su odredivali osnivaci, a odobravali odgovarajuci ministri. Danas
se pravila, u suštini, određuju statutom. Sadržaj statuta ne podleže prethodnoj
verifikaciji od strane nekog drugog tela osim nadležnog registarskog suda. Ovo je
svakako korak unazad, iako opravdavan racionalnošcu i olakšavanjem
procedure, jer bi prethodno razmatranje bilo još jedna stepenica u proveri
dozvoljenosti i opravdanosti osnivanja. No, ukoliko bi se želela uporediti pravila
koja se u "dva ravnoglasna primerka projekta društvenih pravila" po ZADSCG
podnose sa sadašnjim obaveznim odredbama statuta, može se videti da su
preciznost i detaljnost na strani ranijih zakona.
Sam postupak osnivanja odvija se kroz šest faza
zaključivanje ugovora o osnivanju;
obrazovanje osnivačkog odbora;
upis akcija;
uplata akcija;
sazivanje osnivačke skupštine; i
registracija.
Kao najčešća prava akcionara se navode:
imovinska - pravo aktivnog ucešća u dobiti - dividenda, pravo udela u
likvidacionoj masi, pravo prioritetne kupovine akcija, pravo raspolaganja
akcijama;
lična - pravo izbora u organe društva, pravo glasa u skupštini, pravo
indirektnog nadzora, pravo postavljanja pitanja organima društva, pravo
informisanja u pogledu poslovanja, pravo žalbe i sl.;
poverilačka - ako stupi u odredene obligacione odnose na osnovu njih
može sticati odredena prava;
specijalna - nastaju na osnovu ugovora o osnivanju i statuta, a mogu biti,
npr. pravo konvertovanja akcija, pravo na participativnu prioritetnu dividendu.
Naše ranije zakonodavstvo predvidalo je i razlicite rodove deonica i na osnovu
13
toga i razlicita prava deonicara.
Obaveze akcionara su, pre svega, obaveza uplate upisanih deonica, dodatnih
uplata kad su u pitanju akcionari sa prioritetnim akcijama, dodatnih činidbi, kao i
odredene obaveze kao članova organa upravljanja društva i sl.
Akcija ima više vrsta Tako one mogu biti: na ime ili na donosioca. Akcije na
ime se izdaju pre celokupnog placanja ili pre privremenih akcija. Mogu se izdati i
pri upisivanju akcija onih akcionara koji zaključuju ugovor sa sporednim
činidbama. Akcije na donosioca su najčešci oblik akcija. Zavisno od redosleda
izdavanja pojavljuju se: osnivačke (obična akcija s pravom na glas. Ona glasi na
ime, prenosi se punim indosamentom i daje druga prava u skladu s odlukom o
emisiji, ukljucujuci i pravo preče kupovine akcije sledecih emisija I akcije sledecih
emisija.
Ukoliko je u pitanju pravo ucešca onda se pojavljuju: obične (redovne) i
prioritetne (povlašcene) akcije. Ove druge mogu biti: kumulativne (daju prioritetno
pravo na isplatu svih dividendi koje nisu isplacene pre nego što se isplate imaoci
obicnih akcija), participativne (daju pravo i na isplatu dividendi koje pripadaju
imaocima obicnih akcija, pored utvrdene prioritetne dividende), i zamenljive
(konvertibilne, daju pravo imaocu da ih može pretvoriti u obicnu akciju, u skladu
sa odlukom o emisiji akcija).
Takode, postoje akcije sa istim pravima i koje čine jednu klasu: obične,
prioritetne, sa pravom glasa i bez prava glasa.
1.3 Akcije I druge hartije od vrednosti
Akcija je hartija od vrednosti koju izdaje akcionarsko društvo. Osnovni kapital
akcionarskog društva je utvrđen I podeljen na akcije određene nominalne
vrednosti: Akcionarsko društvo, izdaje akcije radi prikupljanja potrebnih sredstava
za poslovanje društva.akcije se izdaju prilikom osnivanja akcionarskog društva.
To su akcije prve emisije ili osnivačke akcije. Akcije koje a.d izdaje tokom svog
14
poslovanja su akcije sledećih emisija. Akcionarsko društvo može izdati obične
(redovne) I preferencijalne(povlašćene) akcije. Akcionarsko društvo mora imati
bar jednu običnu akciju I one uvek predstavljaju jednu klasu akcija, dok
preferncijalne mogu biti podeljene u dve ili više klasa sa različitim pravima. Kao
kod svake hartije od vrednosti tako I kod akcija poistoje dve vrste prava
1. Pravo na akciju kao ispravu
2. Prava iz akcije
Akcija kao hartija od vrednosti sastoji se iz dva dela. Prvi deo akcije je osnovna
isprava ili plašt a drugi deo akcije se sastoji od kuponskog tabaka koji sadrži
kupone za naplatu dividende. Akcija može glasiti na ime I na donosioca.
Akcionarsko društvo može osim akcija emitovati I druge hartije od vrednosti,
uključujući I zamenljive obveznice I varante, ako osnivačkim aktom društva nije
drugačije navedeno.
1.4 Prava I obaveze akcionara
Prava akcionara se utvrđuju osnivačim aktom, statutom društva i zakonom: Ova
prava akcionara proizilaze iz akcije, odnosno iz prava na akciju. Lice koje je
vlasnik akcije kao hartije od vrednosti smatra se akcionarem i kao takav ima
određena prava iz akcije. O vršenju tih prava akcionar odlučuje slobodno i
samostalno. Obim prava pojedinih akcionara zavisi u načelu od vrenosti akcija
koje akcionar poseduje, prava akcionara se mogu podeliti na imovinska i
korporacijacka prava akcionara.
Imovinska prava akcionara za predmet imaju određenu imovinsku vrednost. U
imovinska prava akcionara spada naručito: pravo na udeo u godišnjoj deobi
društva posle njenog oporezivanja srazmerno nominalnoj vrednosti akcija. Pravo
i učešća u učešća u raspodeli likvidacionog viška po likvidaciji društva, pravo
prečeg sticanja akcija iz novh emisija i zamenjivih obveznica, pravo raspolaganja
akcijama svih vrsta u skladu sa zakonom.
15
Korporacijska prava su prava koja se odnose na upravljanje akcionarskim
društvom i nadzor nad njegoivim radom. Pravo na učešće u upravljanju
društvom, pravo pristupa pravnim aktima i drugim dokumentima i informacijama.
1.5 Organi društva
Zavisno od vrste akcionarskog društva, utvrđuju se odnosno uspostavljaju se
organi društva. Organi zatvorenog akcionarskog društva su: skupština, diretor ili
upravni odbor, a zatvoreno akcionarsko društvo može da ima I izvršni odbor I
generalnog direktora. Ogani otvorenog akcionarskog društva su skupština,
upravni odbor, izvršni odbor, generalni director.
Akcionarskim društvom, kao i ostalim društvima i preduzecima, upravljaju
sledeci organi:
Skupština (zbor akcionara) je najviši organ upravljanja i organ vlasnika
sredstava u kome, pored akcionara, mogu da ucestvuju i predstavnici
zaposlenih. Ima više vrsta skupštine, ali je zakonska podela na: osnivačku,
redovnu, vanrednu i specijalnu. Osnivačka skupština je vezana za
društvo koje nastaje sukcesivno javnim upisom akcija. Ona donosi odredene
akte, bira prve organe, odlučuje o posebnim pravima koja pripadaju
osnivačima i sprovodi pojedine radnje bitne za pravno nastajanje društva, i
njihovim završavanjem ona prestaje da postoji. Mora se sazvati u roku od 60
dana od dana isteka roka za upis akcija. Saziva se oglasom najmanje 15 dana
pre održavanja. Za odlučivanje neophodno je prisustvio više od polovine
upisnika koji imaju više od polovine upisanih i uplaćenih akcija. Ako nema
kvoruma na prvom i ponovljenom sastanku smatra se da osnivanje društva
nije uspelo. Odlučivanje je većinom glasova po osnovu uplacenih akcija.
Redovna skupština se saziva najmanje jedanput godišnje. Vanredna
skupština se saziva po potrebi, po pravilu u hitnim situacijama. Obe ove
skupštine su opšte. Njihov delokrug je odreden opštim odredbama koje se
odnose na skupštinu bilo kog društva, ali obuhvata, takođe, i: promene prava
vezana za pojedine klase i vrste akcija, ostvarivanje zahteva društva prema
16
članovima uprave, nadzornog i upravnog odbora u vezi sa naknadom štete
nastale pri osnivanju i zastupanju društva u sudskim postupcima protiv
članova uprave. Specijalnu skupštinu sazivaju akcionari sa prioritetnim
akcijama. Ona je vanredni organ akcionara koji nemaju prava glasa u
redovnoj skupštini, a čija se prava žele zaštititi. Odluke opšte skupštine
postaju punovažne nakon dobijanja saglasnosti od strane specijalne.
Skupština, u stvari, donosi najvažnije odluke vezane za sudbinu uloženih
sredstava, raspolaganje kapitalom i dobitima, postavljanje i razrešenje članova
upravnog odbora, povećanje i smanjenje osnovnog kapitala, kao i prestanak
postojanja društva, kako je to predvideno Zakonom. I pored jednakog
prava akcionara u skupštini odlučujuću rec imaju oni koji su vlasnici
"kontrolnog" paketa akcija, kao većeg procenta ukupnih akcija.U zavisnosti od
načina na koji je društvo osnovano, dalatnosti, osnivaca, oblika svojine, broja
zaposlenih i broja akcionara.
Za simultano osnovana društva obavezni organi su: skupština I direktor.
U sukcesivno osnovanim: skupština, upravni odbor i direktor.
Kad su u pitanju javna akcionarska društva obavezni organi su: skupština,
upravni odbor, nadzorni odbor i direktor, što je slučaj i sa društvima sa
kompletnim društvenim kapitalom. Ako akcionarsko društvo ima više od 100
zaposlenih obavezni su nadzorni i upravni odbor.
Upravni odbor je organ upravljanja koji postavlja i razrešava direktora,
donosi opšte akte, priprema predloge odluka za skupštinu i izvršava njene
odluke, stara se o pripremi godišnjih obračuna i usvaja periodični obračun,
priprema godišnje računovodstvene iskaze, izveštaje o poslovanju i
sprovođenju poslovne politike, predlaže raspodelu dobiti, bira predsednika
upravnog odbora (iz svoga reda), daje uputstva i smernice za rad direktora,
odlučuje o trajnoj poslovnoj saradnji i povezivanju sa drugim preduzecima,
donosi investicione odluke, odlučuje o raspolaganju akcijama i udelima,
odlučuje o osnivanju novih preduzeća i obavlja druge poslove utvrđene
zakonom, osnivačkim aktom i/ili statutom. Raniji Zakon predviđao je da se
upravni odbor sastoji najmanje od tri člana, a da će se statutom utvrditi tačan
17
broj (TZKJ je predvidao maksimalno 15 članova, ako je samo jedno lice tada
mora biti državljanin Kraljevine, a predviđen je i krug lica koja ne mogu biti
članovi, jer su iz drugog društva, pod stečajem, koje je izgubio "časna prava" i
sl.). U odredbama pozitivnog Zakona nema sastava upravnog odbora, te se
može zakljuciti da se to predviđa satutom i/ili aktom o osnivanju, a za
posebne tipove ovih društava i posebnim zakonima. Odgovornost, lojalnost
članova i nagrađivanje su sadržaji koje je naše zakonodavstvo propustilo da
reguliše statutom, za razliku od drugih prava, kao i našeg ranijeg Trgovackog
zakonika.
Direktor, kao organ poslovodenja je nadležan za organizovanje i vodenje
procesa rada i poslovanja i zastupanje društva prema trecim licima. Za svoj
rad odgovoran je skupštini, a odgovoran je i za zakonitost rada društva. Način
imenovanja, za razliku od prethodnog Zakona, novi Zakon nije razradio, kao
ni uslove i nacin imenovanja, vec je to ostavio opštim aktima. Sličan je
problem i sa mandatom. Naime, ni Zakon o preduzećima, ni Zakon o
osnovnim pravima iz radnog odnosa ne propisuju ništa u vezi sa
mandatom. Jedino što odluka o imenovanju i razrešenju mora biti doneta na
sednici organa upravljanja. TZKJ je ove poslove poveravao pojedinim
članovima uprave, obrazujući i posebne odbore (izvršne odbore) ili odseke za
vođenje pojedinih grana. Zakon o preduzećima predviđa da se može formirati
izvršni odbor direktora, ukoliko je to odredeno statutom. To je
istovremeno i jedna od najnedifinisanijih institucija u propisima vezanim za
društva. Ovo telo se samo spominje kao fakultativni organ i verovatno je
pomocni i izvršni organ. Njegov sastav i izbor ostao je krajnje maglovit.
Posredno se može tumačiti da njegovi članovi mogu biti i članovi upravnog
odbora i to do 1/3284. Takode, neizvesno je ko imenuje ovaj odbor. Postoje
mišljenja da je to direktor. Drugi autori smatraju da bi to mogao biti i
upravni odbor.
Nadzorni odbor je nadzorni organ koji vrši neposrednu internu kontrolu
(po TZKJ nadzorni odbor ili revizijsko povereništvo je interno telo, a nadzor
se može poveriti i udruženju za revizije, kao spoljnjem telu). U mnogim
18
zemljama, narocito kontinentalnog prava, ovaj organ je obavezan i ne vrši
samo nadzor već je i organ uprave jer bira članove upravnog odbora, određuje
visinu njihovih primanja, ali što je još važnije definiše poslovnu politiku
društva. U anglosaksonskom sistemu ovaj organ nije predviđen, vec se nadzor
vrši od strane eksternog organa, koga imenuje skupština. Po odredbama
našeg Zakona ovaj organ vrši nadzor nad zakonitošcu rada uprave i
izvršnog odbora direktora, pregleda periodicne i godišnje obracune i utvrduje
da li su u skladu sa propisima, utvrđuje valjanost poslovnih knjiga i drugih
dokumenata i uskladenost sa propisima, izveštava o godišnjim
racunovodstvenim iskazima i izveštajima o poslovanju, daje mišljenje o
predlozima za raspodelu dobiti, razmatra izveštaje revizora i obavlja druge
poslove ukoliko je to predvideno zakonom, osnivackim aktom i/ili statutom.
Ranije zakonodavstvo imalo je veoma precizne odredbe ne samo o broju
clanova, sposobnostima, izboru, trajanju dužnosti, vec i o načinu obavljanja
tih poslova i ograničenjima koja važe. Pozitivni propisi predviđaju da se ovaj
odbor sastoji najmanje od 3 člana, a maksimum se odreduje statutom. Članove
bira skupština iz reda akcionara i drugih lica izvan društva, zajedno sa članovima
koji su predstavnici zaposlenih. Prilikom odlučivanja nužan je kvorum od
najmanje 1/3 članova, a odluke se mogu doneti samo većinom glasova
prisutnih. Zanimljivo je da je Zakon o preduzecima u clanu 275. stav 2.,
predvideo da se donošenje odluka može vršiti i pismeno, telefonski,
telegrafski ili korišćenjem drugih tehničkih sredstava (i elektreonski) ukoliko
se tome ne suprotstavi ni jedan član, ali nije predvideo na koji se način
utvrduje verodostojnost poslate poruke. Rad ovog organa morao bi biti
nezavisan od uticaja drugih organa, a što se vidi i iz toga da je direktno vezan
za skupštinu koju obaveštava o svojim nalazima. I ne samo to, već je on čak
može i sazivati.
Raniji Zakon o preduzecima predvideo je i radnicki savet kao organ koji
je bio nama svojstven. On je predstavljao organ participacije radnika. Starao
se o ostvarivanju samoupravnih prava zaposlenih, a na osnovu zakona, statuta,
pravilnika i kolektivnog ugovora. Po novom Zakonu predviđeno je učešće
19
radnika u upravljanju društvom ali kroz učešće u upravnom i nadzornom
odboru ili savetu zaposlenih. Naime, kad su u pitanju akcionarska društva sa
većinskim društvenim kapitalom, odnosno državnim, trećinu članova upavnog
i nadzornog odbora čine predstavnici zaposlenih (izabranih na način koji je
propisan u statutu). U akcionarskom društvu sa privatnim kapitalom, odnosno
većinskim privatnim kapitalom, samo je jedan predstavnik zaposlenih u
upravnom i nadzornom odboru. Savet zaposlenih pojavljuje se kod društava sa
više od 50 zaposlenih (u društvima sa manje od 50 zaposlenih funkcija saveta
predata je predstavniku zaposlenih). Ovaj savet a) učestvuje u odlučivanju
o korišcenju posebnih fondova i drugih sredstava, b) učestvuje u odlučivanju
o dobiti; c) prati primenu zakona, kolektivnih ugovora, statuta i drugih opštih
akata važnih za položaj zaposlenih, prima predloge zaposlenih i daje direktoru
preporuke značajne za njih; d) daje mišljenje o odlukama i aktima organa
preduzeća značajnim za zaposlene; e) daje mišljenja o unapređenju
profesionalne rehabilitacije i uslovima rada starijih, invalida, žena, omladine;
f) daje mišljenje o programu zbrinjavanja zaposlenih kao ekonomskog i
tehnološkog viška. Dakle, zaposleni učestvuju u veoma osetljivim i
problematičnim oblastima. Međutim, mora se napomenuti da njihova
mišljenja i predlozi nisu obavezujući za organe društva. Organi društva su
jedino obavezni da obaveste savet o razlozima neprihvatanja predloga.
Pored ovih u drugim zemljama, i ranije kod nas, postojali su i računoispitivači i
likvidatorski odbor. Ni jedan od ovih organa nije predviđen u našem pozitivnom
zakonodavstvu.
Direktori, članovi upravnog i izvršnog odbora, predstavnici vlasnika u skupštini
ili likvidatori ne mogu biti lica koja su osuđena za privredni kriminalitet za koja su
nastupile posledice osude, dok te posledice traju. Zanimljiva je ova odredba jer ih
isključuje samo za odredeni period, a ne generalno.
Dalje, Zakon predviđa i zabranu odredenim kategorijama da mogu biti
birani za članove nadzornog odbora. Ovakva odredba je sasvim normalna jer
treba da iskljuci pristrasnost i uticaj u kontroli rada i poslovanja društva.
Poseban problem bilo je spajanje funkcija. Ono se često dešavalo, a još češce
20
zloupotrebljavalo. Otuda za pojedine oblike preduzeća (matičnog i zavisnog)
jedno lice ne može obavljati obe funkcije. Propušteno je detaljnije definisanje
spajanja funkcija u upravnim odborima. Doduše, predviđeno je da jedno isto lice
ne može biti član upravnog odbora u više od tri društva (preduzeca) koja
obavljaju istu ili srodnu delatnost. Isto se predviđa i za člana nadzornog odbora.
Mandat predstavnika vlasnika, odnosno kapitala, članova upravnog i izvršnog
odbora, članova uprave i izvršnog odbora direktora i članova nadzornog odbora
ne može biti duži od pet godina, uz mogućnost ponovonog izbora. Naravno, sva
ova lica mogu biti i opozvana, ali se ova činjenica ne uzima u obzir u kasnijem
izboru u iste ovakve organe u istom ili nekom drugom društvu, što je
kontradiktorno cilju ovog pravnog instituta.
1.6 Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala
Kod osnivačkog društva, posle njegovog osnivanja, moguće je povećanje i
smanjenje osnovnog kapitala, pod uslovima predviđenim zakonom. Osnovni
kapital povećava se na osnovu odluke skupštine akcionara, osim u slučaju
’’odobrenog kapitala’’ kada odluku donosi upravni odbor, u skladu sa zakonom.
Osnovni kapital otvorenog akcionarskog društva može se povećati novim
ulozima kao i pretvaranjem zamenljivih obveznica u akcije i upisom akcije po
osnovu prava imalaca varanta na takav upis. Povećanje kapitala može biti iz
sredstava društva. Do povećanja kapitala dolazi bilo izdavanjem novih akcija ili
povećanjem nominalne vrednosti postojećih. Odluku o smanjenju kapitala
otvorenog akcionarskog društva poništenjem sopstvenih akcija donosi upravni
odbor društva. Odluku o smanjenju osnovnog kapitala i poništenju po drugim
osnovima utvršenim osnivačkim aktom društva donosi skuština akcionara, ako
osnivačkim aktom ili statutom društvanije drugačije određeno.
Osnovni kapital određenog akcionarskog društva može se smanjiti u redovnom
postupku, pojednostavljenom postupku i postupku smanjenja radi pretvaranja u
rezerve. Smanjenje osnovnog kapitala otvorenog akcionarskog društva u
redovnom postupku vrši se na tri načina: Poništenjem stečenih sopstvenih akcija
21
i povlačenjem i poništenjem akcija u posedu akcionara, smanjivanjem nominalne
vrednosti akcija i isplatom uplaćenog iznos akcionarima za akcije koje nisu u
potpunosti uplaćene i neizdavanjem tih akcija.
1.7 Prestanak društva
Akcionarsko društvo može prestati usled proteka vremena za koje je osnovano,
pravosnažnom odlukom skupštine akcionara
pravosnažnom odlukom nadležnog suda,
odlukom stečajnog veća o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka
bankrotstvom, likvidacijom kao i u drugim slučajevime utrvrđenim zakonom i
osnivačkim aktom akcionarskog društva.
Akcionarsko društvo moše prestati i po zahtevu manjinskih akcionara koji u
akcionarskom društvu poseduju najmanje dvadeset posto akcija osnovnog
kapitala društva, ako to na njihov zahtev naloži sud. Zakon definiše razloge
prestanka rada društva ili druge mere nad društvom i njegovim organima.
1.9 Primer ugovora
Na osnovu zakona o privrdnim društvima, osnivač Društva dana 16.05.2005.
godine, u Novom Sadu, zaključuje sledeći:
UGOVOR O OSNIVANJU
ZATVORENOG AKCIONARSKOG DRUSTVA
I . OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Ovim Ugovorom utvrdjuje se:1. Osnivači Društva, 2. Poslovno ime i sedište Društva, 3. Delatnost Društva,
22
4. Oblik i odgovornost Društva, 5. Upisani i uplaćeni osnovni kapital Društva, 6. Broj, vrednost, vrsta i klasa akcija Društva i pravo iz akcija, 7. Broj akcija svake vrste i klase koje su upisane i izdate, 8. Novčani ulozi u Društvu, 9. Organi, zastupanje i odlučivanje u Društvu, 10.Trajanje i prestanak Društva, 11.Troškovi osnivanja Društva.
II. OSNIVAČI DRUŠTVA
Član 2.
Osnivači Društva su:1. Petar Petrović, Novi Sad, Narodnog fronta bb, jmbg: 1235965800029,
br. lične karte 28587/2000, 2. __________________________________, 3. __________________________________, 4. __________________________________, 5. __________________________________, ........10. __________________________________.
III. POSLOVNO IME I SEDIŠTE DRUŠTVA
Član 3.Društvo posluje pod sledećim poslovnim imenom:"LIMAN" a.d. za izvodjenje gradjevinskih radova novi Sad (u daljem tekstu: Društvo).
Skraćena oznaka Društva je "DUNAV"a.d. Novi Sad.
Član 4. Sedište Društva je u Novom Sadu, Bul oslobodjenja br.___.
IV. DELATNOST DRUŠTVA
Član 5.Pretežna delatnost Društvo je:
23
51620 Trgovina na veliko gradjenskim mašinama Društvo može obavljati i druge delatnosti, uključujući i spoljnotrgovinsku delatnost i usluge u spoljnotrgovinskoj delatnosti, ukoliko za to ispunjava uslove predvidjene zakonom.
V. OBLIK I ODGOVORNOST DRUŠTVA
Član 6.Društvo je pravno lice i ima pravo da zaključuje ugovore i preduzima druge pravne poslove i pravne radnje u okviru svoje pravne i poslovne sposobnosti.
Društvo posluje kao zatvoreno akcionarsko društvo i akcije izdaje samo svojim osnivačima, odnosno ograničenom broju drugih lica, sve u skladu sa Zakonom o privrednim društvima.
Za obaveze preuzete u pravnom prometu prema trećim licima Društvo odgovara celukupnom svojom imovinom.
VI UPISANI I UPLAĆENI OSNOVNI KAPITAL DRUŠTVA
Član 7. Ukupni upisani novčani deo osnovnog kapitala Društva iznosi 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan uplate. Ukupni uplaćeni novčani deo osnovnog kapitala Društva iznosi 10.000 EUR u dinarskojprotivvrednosti po srednjem kursu na dan uplate.Napomena: osnivači mogu uložiti i nenovčani deo osnovnog kapitala društva (stvari i prava) naznačena u evrima u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan uplate. Ukoliko osnovači ne uplate u celosti upisani osnovački kapital, mogu u osnivačkom aktu urediti da preostali novčani iznos do visine upisanog osnovnog kapitala Društva uplate u roku od dve godine od dana registracije Društva, (ali ne više od 50% upisanog kapitala). Po osnovu svog uloga i srazmerno svom ulogu u Društvu, akcionari stiču akcije Društva.
24
VII BROJ, VREDNOST, VRSTA I KLASA AKCIJA DRUŠTVA I PRAVO IZ AKCIJA
Član 8.Društvo poseduje obične (redovne) akcije. Napomena: Društvo može posedovati i preferencijalne (povlašćene) akcije i odobrene (neizdate, ovlašćene) akcije.
Član 9.Društvo ima 100 komada običnih (redovnih) akcija, nominalne vrednosti 85.000,00 dinara.
Član 10.Osnivači upisuju i odkupljuju akcije na sledeći način:1. Petar Petrović upisuje i otkupljuje 20 akcija u ukupnoj vrednosti od
2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate. 2. ______________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti od
1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate, 3. ______________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti od
1.000evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate,
4. _______________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti od 1.000evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate,
5. _______________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti od 1.000evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate,
6. ________________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti od 1.000
evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate, 7. ________________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti
od 1000 evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate, 8. ________________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti
od 1000 evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate, 9. ________________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti
od 500 evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate, 10. _______________ upisuje i otkupljuje 10 akcija u ukupnoj vrednosti
od 500 evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate.
25
Član 11.Akcionari, vlasinici običnih (redovnih) akcija, imaju sledeća prava iz akcija:
1. Pravo pristupa pravnim aktima i drugim dokumentima i informacijama Društva,2. Pravo učešća u radu skupštine Društva, 3. Pravo glasa u skupštini Društva tako da jedna akcija uvek daje
pravo na jedan glas, 4. Pravo na isplatu dividendi, 5. Pravo učešća u raspodeli likvidacionog viška po likvidaciji
Društva, a nakon isplate poverilaca, 6. Pravo prečeg sticanja akcija iz novih emisija i zamenljivih
obveznica, 7. Pravo raspolaganja akcijama u skladu sa Zakonom.
VIII. ORGANI, ZASTUPANJE I ODLUČIVANJE U DRUŠTVU
Član 12.Organi Društva su:
1. Skupština Društva, 2. Upravni odbor Društva. Napomena: Zatvoreno akciona društvo može imati ili direktora ili upravni odbor, za razliku od otvorenog akcionarskog društva koje ima i upravni odbor i generalnog direktora.
Član 13.Skupštinu Društva čine akcionari. Godišnja skupština Društva saziva se i održava jednom godišnje, a Društvo može sazvati i vanrednu skupštinu u slučajevima i pod uslovima propisanim Zakonom o privrednim društvima. Radom skupštine akcionara predsedava predsednim skupštine koji se bira na početku sednice. Predsednik skupštine akcionara imenuje zapisničara, dva akcionara koji overavaju zapisnik i članove komisije za glasanje.
Član 14.Skupstina akcionara nadležna je za odlučivanje o sledećim pitanjima:
1. Izmenama osnivačkog akta, 2. Statusnim promenama, promeni pravne forme u drugu formu
privrednog društva i sticanju i raspolaganju imovinom velike vrednosti, 3. Raspodeli dobiti i pokriću gubitaka, 4. Usvajanju finansijskih izveštaja, kao i izveštaja upravnog odbora,
izveštaja revizora i nadzornog odbora u vezi sa finansijskim izveštajima,
26
5. Politici naknada i nagradama članovima upravnog odbora, 6. Izboru i razrerešenju članova upravnog odbora Drustva, 7. Prestanku Društva, 8. Izboru i razrešenju revizora, 9. Pitanjima podnetim skupštini akcionara na odlučivanje od strane
upravnog odbora Drustva, 10. Izdacima po osnovu nagradjivanja direktora Drustva ili članova
upravnog odbora putem izdavanja akcija, varanata i drugih finansijskih i nefinansijskih davanja,
11.Drugim pitanjima, shodno Zakonu o privrednim drustvima. O pitanjima iz tacke 1,2 i 7 ovog člana skupstina Drustva odlučuje dvotrećinskom većinom glasova akcionara koji poseduju akcije sa pravom glasa o tom pitanju. O ostalim pitanjima iz svog delokruga skupstina Drustva odlučuje prostom većinom glasova akcionara koji poseduju akcije sa pravom glasa o tom pitanju.
Clan 15. Članove upravnog odbora Drustva biraju akcionari na svakoj godisnjoj skupstini Drustva, a mogu biti birani od strane akcionara na bilo kojoj vanrednoj skupstini koja je sazvana radi tog izbora. Predsednika upravnog odbora Drustva bira upravni odbor izmedju svojih članova. Upravni odbor Drustva održava najmanje četiri redovne sednice godisnje, a može održavati i vanredne sednice u slučajevima i pod uslovima propisanim Zakonom o privrednim drustvima.
Clan 16.Upravni odbor, nadležan je za odlučivanje o sledećim pitanjima:
1. Kontroli tačnosti finansijskih izveštaja i informacija, 2. Upravljanju razvojem Drustva i strategijom i nadziranjem izvršnih
direktora i administracije Drustva. 3. Utvrdjivanju ili odobravanju poslovnog plana Drustva, 4. Sazivanju sednice skupstine akcionara i utvrdjivanju predloga dnevnog
reda, 5. Davanju i opozivanju prokure, 6. Utvrdjivanju predloga odluka skupštine akcionara i kontrolu njihovog
sprovodjenja, 7. Odredjivanju dana sa kojim se utvrdjuje lista akcionara sa pravom
učešća na skupštini. 8. Izdavanju akcija u okviru limita predvidjenog Zakonom o privrednim
društvima, 9. Izdavanju zamenljivih obveznica, obveznica, varanata ili drugih hartija
od vrednosti, u okviru limita predvidjenog Zakonom o privrednim društvima.
10.Utvrdjivanju vrednosti akcija i druge imovine u skladu sa Zakonom o privrednim društvima,
27
11. Izboru i razrešenju izvršnih direktora, odobravanju uslova ugovora koje Drustvo zaključuje sa njima i utvrdjivanju njihove naknade.
12.Utvrdjivanju iznosa i dana dividende, dana plaćanja i postupka plaćanja dividendi,
13.Drugim pitanjima, shodno Zakonu o privrednim društvima. O pitanjima iz svog delokruga Upravni odbor odlučuje večinom glasova. U slucaju jednake podele glasova, odlučujuci je glas predsednika upravnog odbora.
Clan 17. Upravni odboor bira članove izvršnog odbora. Članovi izvršnog odbora su izvršni direktori. Delokrug izvršnog odbora uključuje sprovodjenje odluka upravnog odbora Drustva i sva pitanja povezana sa vodjenjem poslova i tekućim poslovima Drustva, osim pitanja koja su u nadleznosti upravnog odbora i skupstine akcionara.
Clan 18.Predsednik izvrsnog odbora je generalni direktor Drustva. Generalnog direktora Drustva bira upravni odbor.
IX. TRAJANJE I PRESTANAK DRUSTVA
Clan 19. Drustvo se osniva na neodredjeno vreme, a prestaje u slučajevima i pod uslovima predvidjenim zakonom.
X. TROŠKOVI OSNIVANJA DRUTVA
Clan 20. Troškove osnivanja Drustva snosi osnivač.
NAPOMENA:- Troškovi osnivanja Drustva iznose ukupno 120.000,00 dinara.
28
XI. ZAVRŠNE ODREDBE
Clan 21. Ovaj Ugovor stupa na snagu danom overe.
Clan 22.Ovaj Ugovor sačinjen je u 13 istovetnih primeraka, od kojih osnivačima pripada po jedan primerak, dok tri primerka ostaju za Drustvo i nadležne državne organe.
OSNIVAČI DRUŠTVA:1. _____________________________2. _____________________________3. _____________________________4. ...................10. _____________________________
29
Literatura:
1. prof. Dr Darinka Nedeljković, prof. Dr Dragoslav Neškov, Poslovno pravo.
2. dr Mirjana S. Drakulić, Poslovno pravo.
30