i zvijezde smo dosezali - nevenka...

Dr NEVENKA PETRI]Dr NEVENKA PETRI]Dr NEVENKA PETRI]Dr NEVENKA PETRI]

I ZVIJEZDE SMO DOSEZALI I ZVIJEZDE SMO DOSEZALI I ZVIJEZDE SMO DOSEZALI I ZVIJEZDE SMO DOSEZALI REVOLUCIONARNI OMLADINSKI POKRET BANJALUKE 1919 1919 1919 1919 –––– 1948. 1948. 1948. 1948. INSTITUT ZA INSTITUT ZA INSTITUT ZA INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU SAVREMENU ISTORIJU SAVREMENU ISTORIJU SAVREMENU ISTORIJU

2

Dr Nevenka Petri} I ZVIJEZDE SMO DOSEZALI REVOLUCIONARNI OMLADINSKI POKRET BANJALUKE 1919-1948. Recenzenti: Dr SLAVOLJUB CVETKOVI] Akademik CANU RADONJA VE[OVI], knji`evnik Odgovorni urednik: Likovno-grafi~ki urednik: In`. SVETKO RELJI] Prevodilac: SANJA MILIJANOVI]

3

Dr NEVENKA PETRI] I ZVIJEZDE SMO DOSEZALI REVOLUCIONARNI OMLADINSKI POKRET BANJALUKE 1919-1948. Izdava~: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU Beograd, Trg Nikole Pa{i}a 11 Direktor: Dr PETAR KA^AVENDA Lektor:::: Kompjuterska obrada: Korektor: [tampa: Tira`: 400

4

LITERATURA 1. CVETKOVI], SLAVOLJUB: “Napredni omladinski pokret u Jugoslaviji 1919-1928”, monografija, Beograd, 1966. 2. VASI], MIROLJUB: “Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929- 1941”, monografija, Beograd, 1977. 3. KAÂVENDA, PETAR: “ Omladina u revoluciji”, Ujedinjeni savez 4. antifa{isti~ke omladine Jugoslavije 1942-1945., monografija, Beograd, 1985. 5. PEKI], VOJO: “Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije izme|u dva rata (1919-1941)”, Beograd, 1959. 6. “Revolucionarni omladinski pokret u BiH”, knjiga I i II, Sarajevo, 1984. 7. VUKMANOVI], MILAN: “Partijska i SKOJ-evska organizacija Banjaluke na udaru reìma 1035 – 1936”, “Banjaluka u novijoj istoriji (1878 – 1945)”, Sarajevo, 1976, str. 437-464. 8. 9. GAJI], MILORAD: “Partijska organizacija Banjaluke 1929 – 1935”, Banjaluka u novijoj istoriji (1878 – 1945), Sarajevo, 1976, str. 335. 10. “Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, zbornik sje}anja”, I i II knjiga, Banjaluka, 1981. i 1985. 11. “[ehitluci 41”, “Oblasna partijska savjetovanja”, Zbornik radova, Banjaluka, 1981. 12. PETROVI], SLOBODAN: “Sedam sekretara SKOJ-a”, Beograd, 1962 13. LUKA^, DU[AN: “Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji 1941 – 1945”, Banjaluka, 1968 14. “Banjaluka 44”, Izlazak Banjalu~ana na slobodnu teritoriju (28. septembar1944), Banjaluka, 1985. 15. “Banjaluka”, Banjaluka, 1990. 16. [KARICA, DUBRAVKA: “Djelatnost Kluba akademi~ara Banjaluke pred II svjetski rat”, Prilozi Instituta za istoriju, br. 1, 1965. 17. KOVAÊVI], DU[ANKA i UMIÊVI], ZAGA: “Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjaluc”, “Banjaluka u novijoj istoriji (1978 – 1945)”, Sarajevo, 1968, str. 585. 18. BAJALICA, DIMITRIJE: “U~iteljska {kola u Banjaluci za vrijeme {estojanuarske diktature”,”Banjaluka u novijoj istoriji (1978 – 1945)”, Saerajevo, str. 380. 19. MORAÂ, PERO, “Grad u narodnooslobodila~kom ratu revoluciji (s posbnim osvrtom na Banjaluku)”, “Banjaluka u novijoj istoriji (1978

– 1945”, Sarajevo, 1976, str. 566. 20. “Omladinski pokret u Jugoslaviji 1919 – 1969”, Beograd, 1969. 21. RIBAR, IVO LOLA, “^lanci i govori”, Beograd, 1953. 22. MIKI], SLOBODANKA: “Najzna~ajniji doga|aji u istoriji omladinskog pokreta Jugoslacvije, 1919 – 1979”, Beograd, 1979.

5

I Z V I J E Z D E S M O D O S E Z A L I…I Z V I J E Z D E S M O D O S E Z A L I…I Z V I J E Z D E S M O D O S E Z A L I…I Z V I J E Z D E S M O D O S E Z A L I… REVOLUCINARNII OMLADINSKI POKRET BANJALUKE OD 1919 REVOLUCINARNII OMLADINSKI POKRET BANJALUKE OD 1919 REVOLUCINARNII OMLADINSKI POKRET BANJALUKE OD 1919 REVOLUCINARNII OMLADINSKI POKRET BANJALUKE OD 1919 ---- 1948. 1948. 1948. 1948. UVOD Politi~ke i dru{tvene pretpostavke nastanka i razvoja revolucionarnog omladinskog pokreta u Banjaluci

Za vrijeme Austro-Ugarske monarhije sistem policijskog re`ima konsekventno je sprovo|en i u banjalucckoj sredini, pa tako i u {kolama s ciljem da ometa i gu{i svaku pojavu makar kakve napredne omladinske organizacije ili aktivnosti.1 Prije progla{avanja aneksije Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj Monarhiji (5.X 1908), ve} po~etkom ovoga vijeka me|u naprednom omladinom poja~avala su se politi~ka previranja, raspravljalo se o potrebi osnivanja i djelovanja tajnih |a~kih 1 Banjaluka je pod Austro-Ugarskom okupacijom bila 40 godina. Okupacione austro-ugarske snage u Banjaluku su u{le 31. jula 1878. godine i ostale sve do oslobo|enja 1918. godine.

6

organizacija koje su nastajale na borbenoj tradiciji |a~kih dru{tava s kraja XIX vijeka (“Branko” u Mostaru, “Srpska svijest” u Sarajevu i dr.). U Banjaluci je do{lo do politi~kog organizovanja {kolske omladine 1903. godine, kada se osnivaju nova tajna |a~ka udruènja “Perporod” i “Njego{“,2 kao i u drugim sredinama, na pr. u Bos. Gradi{ci (“Pokret”,1904), u Tuzli (“Dobrotvor” i “Balkan” 1904-5), u Mostaru (“Matica”, 1904) i dr.3 Aneksija je samo dalje ubrzavala politizaciju omladine i njenu idejnu usmjerenost, a to se ogledalo u davanju aktuelnijih sadràja postoje}im oblicima udruìvanja omladine. U Banjaluci je odràn sastanak na Petrovdan 12. jula 1906. na kom je odlu~eno da dru{tvo “Njego{“ promjeni ime u “Sloboda”, a i da bude inicijator da se ovo ime |a~kim dru{tvima daje i u drugim mjestima. Ovo nastojanje trebalo je da odrazi novu djelatnost, tj. da se sa primarno knjièvnih uklju~uju sadràji politi~kog karaktera. Ovaj sastanak srednjo{kolaca i studenata u Banjaluci samo je djelimi~no uspjeo, a novi poku{aj je bio tek 1913/14 {kolske godine u Sarajevu, kad su bili sazreli uslovi da se obrazuju zajedni~ke bosanskohercegova~ke organizacije. \aci u Bosni i Hercegovini nisu smjeli osnivati |a~ka dru{tva. Zemaljska vlada je 19. septembra 1912. upozorila uprave {kola na djelatnost tajnih |a~kih udruènja i podsjetila da je 19. juna 1911. odobreno osnivanje |a~kih dru{tava u okviru {kola, ali da djeluju samo u skladu sa zadacima {kole. “U tu svrhu direkciji nalaè, da odmah na po~etku nastavne {kolske godine u ve}oj dvorani zavoda sakupi u~enike tamo{njeg zavoda i to napose niìh i vi{ih razreda i oboima proglasi, da je svako tajno organizovanje i sakupljanje |aka bezuvjetno zabranjeno, te ako gdje postoje tajna dru{tva, da se imaju smjesta raspustiti.”4 Zemaljska vlada je Okru`nicom od 22. septembra 1912. dopustila srednjo{kolcima da mogu u~estvovati u radu sokolskih dru{tava uz posebne preduslove (molba u~enika uz izri~itu èlju njihovuh roditelja i da budu samo u |a~kim ~etama). U ovo vrijeme neke aktivnosti su vo|ene pojedina~no, kao {to je ~inio Simo Milju{, kasnije istaknuta li~nost jugoslovenskog komunisti~kog pokreta. Kao u~enik sedmog razreda gimnazije odrào je sedam predavanja u Lu{ci Palanki, svom kraju, o ~emu je pisao Glavnom odboru “Narodne odbrane” u Beogradu 1912. godine. Isto tako je radio i Mladen Stojanovi} u svom kraju, ina~e tada u~enik gimnazije u Tuzli.5 Novoosnovana srednjo{kolska |a~ka dru{tva u Banjaluci, Mostaru i dr., pod patronatom profesora, nisu bila popularna zato {to se u njih nisu mogli uklju~iti sadràji koji su naprednu omladinu interesovali.

2 \a~ko tajno dru{tvo “Njego{“ u Banjaluci je 1906. promjenilo ime u “Sloboda”, ali i politi~ku orijentaciju. 3 Milan Vukmanovi}, Omladinski pokret u Bosni i Hercegovini i veleizdajni~ki proces |acima 1915-1916. godine, Narodna biblioteka Srbije, II 401.143,( str.241-275), str. 245. 4 ABiH-ZMF. Prez. 2793/BH 1914 od 19. Septembra 1912. 5 Milan Vukmanovi}, n. d., str. 244.

7

Uz sve predostro`nosti vlasti u~enici su u mnogim srednjim {kolama imali podr{ku kod nastavnog osoblja. Tako su na primjer u banjalu~koj velikoj realci dobijali i podr{ku i napredno usmjerenje od dr Koste Krsmanovi}, direktora, Ilije Mihi}, Pere Popovi}, Vladislava Skari}, dr Petra Skok i Franje Violi}.6 Banjalu~ki gimnazijalci u~estvovali su na radni~koj skup{tini i u {trajku 22. maja 1906. godine pa je vo|ena policijska istraga, a naro~ito zbog govora profesoraVladislava Skari}a.7 U okviru {irih progresivnih strujanja na Prvom kongresu mladohrvata 25. avgusta 1912. godine, odrànom u Dubrovniku, je odlu~eno da se prekinu veze sa îstom strankom prava i da se prizna jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Iz naprednog krila ove organizacije neki ~lanovi }e prihvatiti socijalizam i komunizam, a me|u njima su Eugen Birger, banjalu~ki gimnazijalac i Akif [eremet, o kojima }e u ovom radu kasnije jo{ biti rije~i. Pripadnici Omladinskog kluba “Narodno ujedinjenje” su sami sebe razli~ito nazivali: Srpsko-hrvatska napredna omladina, Hrvatsko-srpska napredna omladina i Jugoslovenska napredna omladina, a u rukovodstvu su bili: Ivo Andri},8 predsjednik, Lazar \uki}, Hamdija Nik{I}, Sadulah Nik{I} i Milo{ Pjani}. Uskoro, 12. oktobra 1912, uslijedila je provala, zapo~ela je istraga protiv vi{e od 20 ~lanova Srpsko-hrvatske napredne omladine, me|u kojim su bili Branko Vranje{evi}, Bogdan i Gavrilo Princip, Milo{ Pjani}, Dragoslav Ljubibrati} i dr. Ova istraga je kao neki uvod u seriju pet veleizdajni~kih procesa |acima, koji su uslijedili, a od tih pet jedan je bio u Banjaluci. Kako je policija pomno pratila sva doga|anja me|u srednjo{kolskom omladinom, zanimljiva je jedna ocjena policijskog isljednika koji je u izvje{taj Zemaljskoj vladi od 21. juna 1912. napisao: “Na{a srednjo{kolska omladina bavi se i uvla~i u one stvari kojima se bavi i koje se povjeravaju u drugim kulturnim zemljama akademskoj omladini.”9 [kolske 1913/1914. pokrenuta je inicijativa iz U~iteljske {kole iz Sarajeva da se poveù sa srednjo{kolskom omladinom u Banjaluci, Mostaru i dr. radi obrazovanja zajedni~kog odbora Srpsko-hrvatske ili Hrvatsko-srpske nacionalisti~ke omladine. Najve}i dio poslova oko objedinjavanja srpsko-hrvatske nacionalisti~ke omladine u ime Centralnog odbora vodio je Lazar \uki}, koji je zbog toga u prolje}e 1914.. putovao u vi{e gradova Bosne i Hercegovine. “Revolucionarno opredjeljena omladina se najprije nazivala naprednom, a poslije nacionalisti~kom, s tim {to naziv nije imao negativne uskonacionalisti~ke ili {ovinisti~ke prizvuke, premda je bilo i takvih, ali je za ve}inu izraàvao op{te 6 Ibid., str. 248. 7 ABiH-ZV, 87.256/1906. 8 Enciklopedija Jugoslavije, knjiga 1, “Pripadnik pokreta tzv. nacionalisti~ke omladine, Andri} je bi prvi predsjednik Srpsko-hrvatske napredne organizacije u Sarajevu. U Splitu je zatvoren. Proveo je gotovo godinu dana u zatvorima Splita, [ibenika I Maribora.. Poslije je interniran, najpre u Ov~arevo (kod Travnika), a zatim u Zenicu. Prilikom amnestije 1917. je oslobo|en.” str. 141-142. 9 V. Bogi~evi}, Mlada Bosna, pisma i prilozi, Sarajevo 1954,str. 315. U izvje{taju vladinog komesara za grad Sarajevo od 21. juna 1912., odmah u po~etku je bilo nagla{eno da su ìvot omladine ispunjavali zajedni~ki rad, uzajamno potpomaganje, {irenje drugarstva i pogleda na svijet.

8

prihva}en pojam op{tejugoslovenskog zajedni{tva u kulturnoj, idejnoj i politi~koj borbi za obrazovanje zajedni~ke dràve koju je ve}ina zami{ljala kao federativnu republiku. Taj nacionalizam nije kod prete`nog broja bio unitaristi~ki, kao {to tuma~e neki autori, nego sinonim za zajedni{tvo u kojem je svako mogao da ostvaruje nacionalne vrijednosti. Stoga je i amblem bio takav da je od na~ina na koji je postavljan mogao dati slovena~ku, hrvatsku ili srpsku trobojnicu.”10 – kaè Milan Vukmanovi}, kako ne bi bilo zabune, s obzirom na savremeno zna~enje spomenutog termina, odnosno pridjeva nacionalisti~ka koji predstavlja svojevrsnu odrednicu napredne omladine toga vremena. U nizu veleizdajni~kih procesa u~enicima srpsko-hrvatske revolucionarne omladine, prvi je odràn u Banjaluci pred Okru`nim sudom. Su|enje je trajalo sedam dana, a presuda je pro~itana 3. marta 1915. dodine. Sud iz Sarajeva je traìo detaljnija obavje{tenja u vezi sa Gavrilom Principom i ostalim atentatorima. Sud iz Banjaluke je izvjestio {ta je ustanovljeno u istrazi protiv Eugena Birgera, Lazara \uki}a, Saliha Hadìalagi}a, Bogdana Jarkule, Stanka Kliske, Ahmeta Kulenovi}a, Re{ida i Fadila Kurtagi}a, Mihajla Mandi}a, Sime Milanovi}a, Jovana Zelenike i Todora Zeljkovi}a. Uhap{ena je bila i djevoj~ica Jovanka Gaji}, u~enica ~etvrtog razreda osnovne {kole, kao i drugi u~enici koji su bili ~lanovi \a~ke organizacije “Jugoslavija”, ali nije im su|eno i pu{teni su poslije ispitivanja. Poslije objave rata Srbiji dr Kosta Krsmanovi}, direktor gimnazije uhap{en je u Novom Vinodolskom i u lancima stra`rno sproveden u Banjaluku, a u Okru`nom zatvoru priklju~eni su mu profesori Ilija Mihi} i Vladislav Skari}. Glavna ta~ka optu`nice o radu tajne Srpsko-hrvatske revolucionarne organizacije “Jugoslavija” nije bila dovoljno argumentovana, jer je njen rad od osnivanja 30. aprila 1914. bio poznat policiji i Zemaljskoj vladi. S obzirom na ovakav ishod su|enja u Banjaluku je odmah do{ao predstojnik Pravosudnog odjeljenja Zemaljske vlade. Cijelo sudsko vije}e je ukoreno i suspendovano, a Hrvat Matija Janki} je stvaljen pod istragu. Ponovo je zakazan proces, a opotu`nica je pro{irena. Na kraju su osu|eni Bogdan Jarakula i Ahmet Kulenovi} na po godinu dana te{ke tamnice, osmorica na po {est mjeseci, dvojica na po ~etiri mjeseca zatvora, a ~etvroica u~enika na po dvije nedelje zatvora. Direktor Kosta Krsmanovi} je osu|en na ~etiri mjesa tamnice, a svakog mjeseca mu je odre|en jedan dan posta po{to je “po~inio zlo~in pripomo}i date zlo~incima, zlobnim propu{tanjem zaprije~enja.” Kako su neki11 mobilisani odre|eno je da im se sudi poslije rata.12 Predstavnici vlasti iz Sarajeva su uo~ili nemile pojave po reìm u velikoj realci u Banjaluci. Zato je Zemaljska vlada pozitivno ocijenila izbacivanje iz svih {kola u zemlji u~enike petog razreda, Velimira ûrkovi}a, Vuka{ina-Vuka Leovca i Konstantina Skari}a zato {to sa ostalim u~enicima nisu htjeli da otpjevaju himnu Carevku, zbog ~ega su predani vojnom sudu. Zbog istog povoda Kotarski ured u Banjaluci osudio je u~enike ~etvrtog i petog razreda Boìdara Plav{i}a, Branka Miladinovi}a, Milana Vasi}a i

10 Milan Vukmanovi}, n. d., str. 252-253. 11 Eugen Berger je mobilisan. U toku rata se u Galiciji predao crvenoarmejcima i u~estvovao je u obe revolucije u Rusiji. 12 Milan Vukmanovi}, n. d., str. 264-267.

9

Du{ana Vuja~i}a na po dva mjeseca zatvora i osu|eni su na izbacivanje iz svih {kola u zemlji. I u~enici IIIb razreda Mladen Dobra{, Vladimir Smiljani} i Du{an Trubaji}, zbog uvrjedljivog pisanja na {kolskoj tabli, izba~eni su iz svih {kola 19. novembra 1915. godine.13 U oktobru i novembru 1918. godine, me|u mladim u Banjaluci manifestovalo se slobodnije pona{anje, a posebno pod uticajem tradicija napredne predratne omladine, kao i pod uticajem tradicija ranijih generacija napredne omladine iz redova Pelagi}evih u~enika. Naime, u Banjaluci se ukazala potreba, po~etkom druge polovine 19 vijeka, za regrutovanjem obrazovanijih u~itelja. Dotada{nji u~itelji su se uglavnom priu~avali kod sve{tenika u crkvi, po{to se ranijih godina mreà osnovnih {kola u tom regionu tek po~ela postepeno razvijati, istina odvojeno za srpsku, hrvatsku i muslimansku djecu (zanimljivo je ista~i da je 1864. godine u Banjaluci osnovana i osnovna {kola za ènsku djecu), a djelimi~no i srednjih {kola. Tako je 1866. godine otvorena i tzv. Pelagi}eva bogoslovija koja je postojala i djelovala do 1869. Godine, a ~iji je prvi upravitelj bio Vaso Pelagi}, koji je kasnije postao istaknuti revolucionar, kada je po~eo {iritu socijalisti~ke ideje. Uticaj ideja Vase Pelagi}, koji je u Banjaluci, odnosno u Bosanskoj krajini boravio i djelovao u navedenom periodu u bogosloviji i u vrijeme bosanskohercegova~kog ustanka 1875-1878. godine, u tada{njoj sloènoj politi~koj i ekonomskoj situaciji, odslikavale su i ujedno odzvanjale poklik za promjenama, za okretanje jednom novom vremenu. Ve~ina svr{enih u~enika ove bogoslovije kasnije su bili pravi narodni prosvjetitelji, a mnogi od njih su u~estvovali i u ustanku. Njegovi u~enici bili su u~itelji u vi{e od 20 {kola u Hrvatskoj, Sloveniji i Dalmaciji za izbjeglu srpsku djecu iz Bosanske krajine. Pelagi} je na svoje u~enike prenosio rodoljubive ideje i ideju o pravu na jednakost. On je, kao najzna~ajniji u~itelj, naàlost ostao u bogosloviji samo tri godine, a kako sam kaè ona je nosila to ime samo iz “… politi~kih obzira. Gospoda turska ne boje se bogoslovskog znanja, mada vje{t ~ovjek i pomo}u njeg moè podi}i revoluciju”. Poslije sukoba njegovih u~enika sa turskom patrolom, on je svoje u~enike otvoreno i vatreno branio, nakon ~ega je odveden u Sarajevo gdje je zadràn 8 mjeseci. Kako je sam napisao u svojoj autobiografiji “…vezir bosanski Topal-pa{a niti ga je smio slati u Carigrad niti u Banjaluku. Ovdje se bojao bune, a tamo svome opstanku”. U 1878. godini je osu|en i poslat u progonstvo u Malu Aziju. To iznosimo, u ovoj prilici, da bismo istakli djelovanje mladih pod uticajem tradicija ranije generacije napredne omladine u Banjaluci. Kad govorimo o uticaju tradicije napredne predratne omladine u Banjaluci, kao i neposredno u toku rata, prije svega mislimo na neke karakteristike idejne usmjerenosti prvih radni~kih udruènja i radni~ke omladine u Banjaluci i na veleizdajni~ke procese od kojih su dva bila u Banjaluci: prvi, 27-ci banjalu~kih

13 Ibid., str. 267.

10

|aka, njihovom direktoru, dvojici profesora, jednom u~eniku preparandije, jednom parohu i jednom bankarskom ~inovniku i, drugi, veleizdajni~ki banjalu~ki proces, koji je bio i najzna~ajniji od svih pet takvih procesa, po{to je na optuèni~ku klupu izvedeno 156 vi|enijih ljudi, a me|u njima je bilo dosta mla|ih ljudi me|u kojim i osmorica studenata.14 U vezi sa nekim karakteristikama idejne usmjerenosti prvih radni~kih udruènja u Banjaluci, zna~ajno je ista~i da je februara 1906. osnovano “Banjalu~ko me|unarodno prosvjetno radni~ko dru{tvo.” Sam naziv dru{tva napisan je ezopovskim jezikom, pa se stoga u obja{njavanju cilja kaè da }e ono “… u okviru i putem raznovrsne prosvjetno-obrazovne i zabavne djelatnosti podizati klasnu radni~ku svijest i njegovati radni~ku solidarnost”.15 Stvaranje prvih sindikalnih organizacija u Banjaluci vezano je za dolazak Martina Zreleca, kroja~kog radnika i jo{ nekoliko stranih radnika, kao i za uticaje, iz Beograda, Zagreba, a potom i iz Sarajeva. U Banjaluku 1903. godine dolazi agilni socijalista iz Srbije Jerotije Plav{i}, {to je ostavilo traga. Zna~ajna je zasluga SDS Hrvatske i Slavonije koja je poslala iskusne socijalisti~ke agitatore Rudolfa Cistlera, 1905. i Janka Cerinu u Banjaluku da “osnuju radni~ku sindikalnu organizaciju i postave je na klasne osnove”. Osim toga u to vrijeme bilo je zna~ajno osnovati radni~ku organizaciju koja je okupljala radnike svih nacionalnosti. U ovo vrijeme odràn je III kongres SDS Hrvatske i Slavonije, na koji ispred banjalu~kih sindikata ide Martin Zrelec. U martu 1906. godine osnovan je Me|ustrukovni sindikalni odbor u Banjaluci koji je okupio sedam podru`nica. Prva aktivnost sindikata osjetila se u pripremama za proslavu 1. maja 1906, koji je te godine u Bosni i Hercegovini proslavljen samo u Sarajevu i Banjaluci.16 U brojnim {trajkovima te godine od 20-25 maja {trajkuju skoro svi radnici Banjaluke. U nedelju, 20. maja u Banjaluci je po~eo generalni {trajk, a ve} sutradan po~ela su hap{enja {trajka~a. Uhap{eni su Lazar Vi{ekruna, Mijo ôsi} i ]amil Kahrimanovi}, dok su se dvojica od zna~ajnih predvodnika – Ivo Mrkonji} i Mijo Vukovi} uspjeli da sakriju od policije, ali su poslije i oni uhap{eni. U ovom {trajku udovoljeno je pojedinim radni~kim zahtjevima. Pored toga osnovan je radni~ki fond za pomo} {trajka~ima i gra|ani su davali dobrovoljne priloge, {to je bio jedan sasvim novi vid solidarnosti sa {trajka~ima, koji su bili zna~ajni po ukupnom iznosu.17 Od tada organizovani radnici u Banjaluci su po brojnosti na ~etvrtom mjestu u Bosni i Hercegovini – poslije Sarajeva, Kreke i Zavidovi}a. “Za ovaj generalni {trajk va`no je ista}i specifi~nosti koje se nisu javljale u majskim {trajkovima u drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Radnici su poveli {trajk da bi izborili pravo na legalnost svojih organizacija i da bi pobolj{ali svoj ekonomski poloàj. Me|utim, {trajk je 14 Ovaj podatak o starosnoj dobi optuènih navodimo na osnovu kazivanja Natalije Popovi}, tada u~enice Vi{e djevoja~ke {kole u Banjaluci. U to vrijeme bila je razvijena akcija me|u progresivnom banjalu~kom omladinom da se pi{u pisma optuènim, radi moralne podr{ke. Tako su u~enice pisale mla|im optuènim. Bilo je veoma dirljivih iskaza o toj prepisci, naro~ito u vezi sa {esnaestoricom osu|enih na smrt. 15 Dr Nedim [arac, Neke karakteristike idejne usmjerenosti prvih radni~kih udruènja u Banjaluci, Banjaluka u novijoj istoriji (1978-1945), Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1978, str. 64-68. 16 Dr Stojan Kesi}, Stvaranje prvih sindikalnih organizacija i generalni {trajk 1906. u Banjaluci, Ibid. str. 69-82. 17 Ibid., str. 78 i 79. Naveden je spisk 19. gra|ana koji su dali dobrovoljne prilige. Drugi spisak je 17. gra|ana koji su dobili pomo} iz fonda za pomo~ {trajka~ima i jedna stavka za brzojav.

11

prihvatilo i ostalo gra|anstvo koje je bilo antiaustrijski i antiokupatorski orjentisano. ”… A {to je veoma zna~ajno za na{u temu vidi se iz sljede}eg: “Pored toga, veliki broj |aka Vi{e realke je sa simpatijama pratio osnivanje prvih radni~kih organizacija, prisustvovao je sastancima i kada je {trajk po~eo odmah su se pridruìli radnicima. Ovde valja spomenuti i profesora Vladislava Skari}a, koji je bio veliki protivnik Austro-Ugarske, pa se i on ubrzo priklju~io radnicima. Prirodno je da je za ovim profesorom, progresivne politi~ke orijentacije, krenulo dosta |aka i da su ga vlasti ubrzo suspendovale.”18 Samo mjesec i po poslije odràvanja osniva~kog kongresa Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine – 15. avgusta 1909. godine, odràna je osniva~ka skup{tina mjesne organizacije ove stranke u Banjaluci. Od tada ona postaje organizator raznih oblika politi~ke borbe banjalu~kih radnika I daje sna`nu podr{ku sindikalnoj borbi prilikom organizovanja raznih akcija - {trakova, tarifnih akcija, kolektivnih ugovora I sl. Veoma zna~ajan uticaj u gra|anskom politi~kom ìvotu Banjaluke, kao i u {irim razmjerama, imala je progresivna i opziciona djelatnost Petra Ko~i}a u Banjaluci. Najplodniji dio svog javnog rada on je proveo u banjaluci Kroz politi~ku saatiru u listu “Otad`bina”, Bosanskohercegova~kom saboru i dr. istakle su ga kao zna~ajnog tribuna u borbi protiv austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, kao i protiv socijalnih nepravdi, osobito u vezi sa selja{tvom. U ovu borbu uloìo je svoj veliki i knjièvni~ki i politi~ki talenat. Pod novom okupacijom, uz sve namete okupatora i okupatorski reìm , bilo je i doga|aja koji odslikavaju neko druga~ije vrijeme za doma}e stanovni{tvo u oblasti kulturnog ìvota, ali ~ije plodove je ponajvi{e uìvala birokratska vrhu{ka novog reìma i obrazovaniji dio iz vojnih krugova. “Na prvi podatak o jednoj javnoj umjetni~koj priredbi u Banjoj Luci poslije ulaska austro-ugarskih okupacionih trupa u ove krajeve, nailazimo u {tampi sredinom 1881. Tada su zvani~ne Bosansko-hercegova~ke novine, koje su izlazile u Sarajevu, objavile duù vijest o tome da je 31. maja te godine ‘pred mnogobrojnom i vrlo odabranom publikom’ odràn u Banjoj Luci prvi koncert u Bosni.”19 Ta novinska vijest “u to vrijeme jedinog lista na podru~ju koje je Austro-Ugarska okupirala poslije Berlinskog kongresa, moè se prihvatiti bez ikakve rezerve, tim prije {to je poznato da je prvi koncert u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, odràn pod novom upravom tek u decembru te godine, kako to jasno proizilazi iz pisanja 18 Ibid., str.82. 19 Risto Besarevi}, Ibid. Na koncertu je bio sljede}I program: 1. Svatovski pohod od Mendelsona (svirao je orkestar 78. pje{. Pukovnije), 2. Uvertira “Rienzi” od R. Wagnera za glasovir 4 ruke (gospo|ica M. Mrazovi} i g. nadporu~nik Woda), 3” Faustova fantazija” od Alarda za ~etveropjev od Smolcera (gospoda Steinmez, Dr Untarlugauser, poru~. Sag{tajn. i ?), (~etvrta ta~ka je ispu{tena u ovom novinskom izvje{taju). 5.”Reminiscencije” im Lucia di Lammermour za glasovir od F. Liszta (gospo|ica M. Mrazovi}), 6. Deklamacija (gospodin J. Vidi}), 7. “Suve suze”, pjesma uz celokvartet od E. Sruteka (gosp. nadporu~nik Woda), 8. Veliki koncert na glasoviru od H. êrnia 4 ruke uz pratnju orkestra, op. 153 (gospo|ica M. Mrazovi} i nadporu~nik Woda). Komadi su bili svi izvrsno izvedeni izuzimaju}i komad “Svatovski pohod”…(Bosansko-Hercegova{ke novine”, Sareajevo, 2 VI (21. V) 1881. god. IV; br. 44; str. 2. “Mali vjesnik”).

12

tada{nje {tampe.”20 Iste godine osnovana je Srpska ~itaonica (nije vidljivo da li je ona nastavak one koju je osnovao Vaso Palagi} za vrijeme rukovo|enja banjalu~kom bogoslovijom). U martu 1884. godine putuju}a pozori{na druìna “dolazi u glavni grad Bosne i Hercegovine iz Banjaluke gdje je, kako isti~e novinski izvje{ta~ pomenutog lista, davala predstave ‘na veliko zadovoljstvo tamo{nje publike’ . U istoj novinskoj vijesti se nalazi i informacija prema kojoj njema~ko pozori{no dru{tvo pod upravom Hajnriha Spire odlazi iz Sarajeva na gostovanje u Banjaluku.”21 Jedan doga|aj od prvorazrednog zna~aja bio je u Banjaluci na proslavi osve}enja zastave Srpskog pjeva~kog dru{tva “Jedinstvo” na Petrovdan 1905. godine. O ovoj proslavi postoje brojni podaci u srpskoj {tampi - beogradskoj, zagreba~koj i sarajevskoj u prvom redu, kao i u sa~uvanim arhivskim dokumentima iz toga vremena. Beogradska “Politika” ovoj proslavi poklonila je posebnu pa`nju, objaviv{i o njoj ~ak i jedan uvodnik. Naime, u Banjaluci su krajem pro{log vijeka osnovana dva pjeva~ka dru{tyva, “Jedinstvo” i “Nada”, osnovana, kako je to tada bio obi~aj, na nacionalnoj osnovi. Ne{to kasnije u Banjaluci je osnovan pjeva~ki zbor muslimanskog dru{tva “Fidalet”. Pjeva~ka dru{tva “Jedinstvo” i “Nada” osnovana su po primjeru ranije osnovanih srpskih pjeva~kih dru{tava “Sloga” u Sarajevu i “Gusle” u Mostaru i drugih, te hrvatskih pjeva~kihj dru{tava “Hrvoje” u Mostaru, “Trebevi}” u Sarajevu i dr. Pjeva~ko dru{tvo “Nada” je, izme|u ostalog, u~estvovalo na osve}enju zastave pjeva~kog dru{tva “Trebevi}” u Sarajevu, po~etkom juna 1900. godine. Prema jednom povjerljivom izvje{taju na ovoj proslavi u Sarajevu u~estvovalo je 46 dru{tava, prete`no pjeva~kih, od ~ega 4 dru{tva iz Dalmacije i 32 dru{tva (sa 980 gostiju) iz Hrvatske i Slavonije. Cilj je bio da to bude zna~ajnija manifestacija hrvatske nacionalnosti u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.22 Tek nekoliko godina kasnije sli~an publicitet imale su pripreme proslave osve}enja zastave srpskog pjeva~kog dru{tva “Jedinstva” u Banjaluci, a vo|ene su tako da se o~ekivala velika posjeta u~esnika, {to je i ostvareno. Proslava je trajala tri dana 11, 12. i 13. jula (po novom kalendaru). “Odràna je u prisustvu brojnih gra|ana Banjaluke i velikog broja gostiju, kako onih iz bliè i dalje okoline ovog grada tako i onih iz mnogih drugih mjesta u Bosni i Hercegovini i gostiju iz krajeva van bosnskih granica. Jedan sarajevski ~asopis je istakao da je ovoj sve~anosti ‘Jedinstva’ prisustvovalo ‘hiljade gostiju’; zagreba~ki ‘Novi srbobran’ je tvrdio da je na proslavi bilo oko 300 pjeva~a, ‘gostiju sa strane bez sumnje deset puta toliko’ , dok se u izvje{taju Okru`ne oblasti u Banjoj Luci, upu}enom direktno ministarstvu finasija spominje i u~e{}e velikog broja seljaka na ovoj sve~anosti.”23 Proslavi su prisustvovali izaslanici brojnih srpskih dru{tava, pjeva~kih i drugih,

20 Risto Besarovi}: Iz kulturnog ìvota Sarajeva pod austrougarskom upravom, “Veselin Masle{a”, Sarajevo, 1974, edicija “Kulturno naslje|e, str. 9. 21 Risto Besarevi}, Ibid., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 94. 22 Ibid., svi podaci o proslavi “Sloge” u Sarajevu su navedeni iz navedenog rada R. Besarevi}. 23 Ibid., str. 103.

13

kao i delegacije “Kola srpskih sestara” i U~iteljskog udruènja iz Beograda. Iz Zagreba je na proslavi u~estvovalo 8 pjeva~kih dru{tava, od kojih, osim ‘Jedinstva’ samo dva iz Bosne, i to “Vila” iz Prijedora i “Pobratimstvo” iz Sanskog Mosta. Najve}i broj pjeva~kih dru{tava koja su do{la na proslavu bila su izvan Bosne i Hercegovine: Beogradsko pjeva~ko dru{tvo “Obili}” iz Beograda, [aba~ko pjeva~ko dru{tvo, pjeva~ko dru{tvo “Branko” iz Ni{a i Akademsko pjeva~ko dru{tvo “Balkan” iz Zagreba. Sva dru{tva su u~estvovala sa svojim horovima u programu proslave. Zapaèno je prisustvo uglednih li~nosti, kao {to su: Stevan Mokranjac, kompozitor (dirigent Beogradskog pjeva~kog dru{tva), Stanislav Bini~ki (dirigent “Obili}a”) i Mile Topalovi}, kompozitor himne “Jedinstva” i dugogodi{nji dirigent pani~eva~kog srpskog crkvenog pjeva~kog hora. Proslavi su prisustvovali Aleksa [anti} i Uro{ Jela~i}, tada predsjednik i sekretar pjeva~kog dru{tva “Gusle” iz Mostara. Kako je napisao specijalni dopisnik “Politike” “govor pesnika [anti}a je sve do ushi}enja doveo”. Aleksa [anti} je bio i autor teksta himne “Jedinstva”. S obzirom na publicitet koji je ovoj proslavi dat u {tampi, za nju su se interesovale i austrougarska policija u Banjaluci i srpska policija u Beogradu. Prema jednom tajnom i povjerljivom zvje{taju “iz Srbije kre}e jedan poseban brod s u~esnicima proslave.” Detaljan izvje{taj o proslavi “Jedinstva” podnijela je Okru`na oblast u Banjaluci 14. jula 1905.24 Sve naprijed iznijeto dajemo kao ilustraciju o dometima Banjaluke u odre|enim progresivnim stremljenjima toga vremena, kao i u oblasti kulturnoprosvjetnog ìvota u prvih 10 – 15. godina dvadesetog vijeka, a to je zna~ajno za na{u temu zato {to je u navedenim oblicima rada najmasovnije bila okupljana omladina, pa je posebno ovaj rodoljubivopatriotski, antiokupatorski aspekt rada sa mladima vrlo zna~ajan i za kasnija politi~ka usmjerenja mladih u Banjaluci, u novim uslovima ìvota, kada je, 1918. godine, poslije oslobo|enja, stvorena nova dràva Srba, Hrvata i Slovenaca. Me|utim, protjerivanjem austrougarskog okupatora, poslije slavlja, kad se pobjedni~ka euforija sti{ala, ubrzo se pokazalo da promjenom vlastodràca, a pogotovo kasnije, poslije dono{enja Obznane i Zakona o za{titi dràve, poloàj radnih ljudi i slobodoljubive omladine u su{tini ostao je nepromjenjen. “Bez sagledavanja karaktera Oktobarske revolucije, koja je pretendovala da bude svetska revolucija, ne mogu se razumeti ni zbivanja na jugoslovenskom istorijskom prostoru, a prema tome ni istorija jugoslovenske dràve po~etkom XX veka. Revolucionarni doga|aji u Rusiji 1917. godine bili su samo po~etak procesa koji se dugo u svetu doìvljavao kao vreme borbe za novi dru{tveni poredak i

24 Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Fond Zajedni~kog ministarstva finansija br. 841, 1905.

14

uspostavljanje ekonomski nezavisnih i ravnopravnih odnosa me|u ljudima.”25 Teorijske pretpostavke u cilju ubrzavanja revolucionarnog preobraàja u Rusiji razradio je Lenjin, ali, na osnovu savremenih nau~nih saznanja, to nije odraàvalo osnovne Marksove pretpostavke za revoluciju. Od jugoslovenskih u~esnika Oktobarske revolucije Jugoslovensku grupu Ruske komunisti~ke partije (bolj{evika) pri federaciji inostranih grupa RKP (b) organizovalo je rukovodstvo ruskih bolj{evika 16. maja 1918. Vjeruju}i da su raspadom Austrougarske monarhije stvoreni uslovi za izvo|enje socijalisti~kih revolucija, stvarana su revolucionarna jezgra od internacionalnih u~esnika revolucija u Rusiji. Tako je 4. novembra 1918. u Moskvi odràna konferencija komunista s teritorije ugarskog dijela Austrougarske u ~ijem radu je u~estvovalo trinaest ~lanova Jugoslovenske grupe RKP (b). Ve} sutradan, 5. novembra jugoslovenski komunisti osnovali su Komunisti~ku partiju (bolj{evika) Srba, Hrvata i Slovenaca “kojoj je bilo naloèno da zasnuje svoj rad u duhu programa i statuta RKP (b)”. Po povratku u zemlju, zatekav{i uslove druga~ije od o~ekivanih, produìli su da rade na okupljanju istomi{ljenika i 9. marta 1919. osnovan je Revolucionarni savez “Pelagi}”. Njegov zadatak je bio “da propagira ideje Oktobarske revolucije i okuplja pristalice revolucionarne borbe dok se ne osnuje komunisti~ka partija u novoj dràvi.”26 Na jugoslovenske prostore biv{e Austrougarske dràve povratnici iz Rusije, poslije Oktobarske revolucije, donijeli su ideje o svjetskoj revoluciji. Oni su zna~ajno djelovali na ve} revolucionisane krugove, posebno pod uticajem Ma|arske socijalisti~ke revolucije, prolje}a 1919, koja je ulivala velike nade za ostvarenje proleterske revolucije u kraljeviji Srba, Hrvata i Slovenaca.27 I omladinsko pitanje, uo~i Prvog svjetskog rata, postalo je predmet ozbiljne pa`nje u odre|enim krugovima. Tako su odluke, usvojene na kongresu Socijalisti~ke omladinske internacionale (SOI), odrànom u Bazelu 1914. godine, raspravljane u Be~u, a uskoro poslije toga na IX Zboru Jugoslovenske SDS, odrànom u Ljubljani 28-29. juna 1914. godine. Na ovom skupu usvojena je posebna rezolucija kojom je priznata potreba ”da se omladinske organizacije osnuju u svim jugoslovenskim oblastima u kojima je to mogu~e.” Nastanak naprednog omladinskog pokreta zna~ajno je povezan sa djelatno{}u studenata socijalista Velike {kole u Beogradu od vremena Svetozara Markovi}a. Biv{i studenti socijalisti ove {kole Filip Filipovi}, Tri{a Kaclerovi}, Dimitrije Tucovi}, Du{an Popovi}, Kosta Novakovi}, Milo{ Trebinjac, @ivko Jovanovi} i mnogi drugi radili su na osnivanju i razvoju Srpske socijaldemokratske partije.28

25 Dr Slavoljub Cvetkovi}, Jugoslavija 1939-1941, izdava~ Institut za savremenu istoriju (ISI), Beograd 1999, str. 21. 26 Ibid., str. 23-24. 27 Ibid., str. 25 28 Dr Slavoljub Cvetkovi}, Napredni omladinski pokret u Jugoslaviji 1919-1928., Beograd, 1966. str. 17-19.

15

^lanove Mlade Bosne, organizaciju bez pisanog programa i izgra|ene politi~ke linije, vezivala je ideja da je potrebno najpre nacionalno pa onda socijalno oslobo|enje. U izvr{enju svojih planova oslanjali su se na atentate i jugoslovenstvo, a u borbu su u{li sami sredstvima borbe koja su najvi{e odgovarala “njihovoj politi~koj zrelosti i mladala~kom temperamentu.”29 Me|u jugoslovenski orijentisanom studentskom omladinom Srbima, Hrvatima i Slovencima u Austrougarskoj sve vi{e je sazrijevala misao o potrebi organizovanja svih omladinskih nacionalnorevolucionarnih organizacija, pa su vr{ene pripreme za osnivanje zajedni~ke organizacije. Inicijativa je pokrenuta od grupe jugoslovenskih studenata iz Praga i 28. juna 1914. godine zapo~eo je kongres u Be~u na kome je osnovana Jugoslovenska ujedinjena omladina (JUO) sa zadatkom da “zapali àrulju ustanka za oslobo|enje i ujedinjenje celog na{eg naroda”. – kaè se u Proglasu jugoslovenskoj omladini u Jugoslaviji i inostranstvu.30 Atentat Gavrila Principa u Sarajevu uticao je da Vidovdanski kongres jugoslovenske ujedinjene omladine prekine rad. Ipak, pojedini inicijatori kongresa su nastavili svoju djelatnost pod okriljem Jugoslovenskog odbora u Londonu.31 P R V I D I O P R V I D I O P R V I D I O P R V I D I O REVOLUCIONARNI OMLADINSKI POKRET BANJALUKEREVOLUCIONARNI OMLADINSKI POKRET BANJALUKEREVOLUCIONARNI OMLADINSKI POKRET BANJALUKEREVOLUCIONARNI OMLADINSKI POKRET BANJALUKE 1919 – 1941.

Glava I Osnivanje SKOJ-a i napredni omladinski pokret u Banjaluci od 1919-1921. godine 1. Revolucionarna kretanja po zavr{etku Prvog svjetskog rata i njihov uticaj na

aktivnosti mladih u Banjaluci od 1919. do Obznane 29.XII 1920. godine U politi~kim previranjima poslije Prvog svjetskog rata, u uslovima konsolidacije nove dràve Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, “~im je postignut na~elni sporazum izme|u srpske i bosansko-hercegova~ke socijaldemokratske partije o ujedinjenju radni~kog pokreta, po~ele su pripreme i za sindikalno ujedinjenje. Dogovoreno je da se Kongres ujedinjenja sindikata odrì odmah posle partijskog kongresa, a delegati za oba kongresa bili su velikim delom isti.”32 Tako je 1919. godine, do{lo je do ujedinjavanja jugoslovenskog radni~kog pokreta, na Kongresu ujedinjenja, odrànom u Beogradu 20-23. aprila 1919. kada je, na osnovu Podloge za ujedinjenje jugoslovenskog proletarijata, osnovana Socijalisti~ka radni~ka partija Jugoslavije (komunista) SRPJ(k).33 Odmah poslije partijskog kongresa, 29 Ibid., str. 23. 30 Ibid., str. 25. 31 Dr Ljubo Leonti}, Jugoslovenski odbor u Londonu, Zagreb, 1961, str. 10. 32 Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Institut za izu~avanje radni~kog pokreta, Beograd 1963, (latini~no izdanje), str. 41. 33 Ibid., str. 42.

16

aprila 1919. godine, odràn je Kongres sindikalnog ujedinjenja i osnovan je jedinstveni sindikalni radni~ki pokret na ~elu sa Centralnim radni~kim sindikalnim vije}em Jugoslavije (CRSVJ), koje je postalo predvodnik ujedinjenog klasnog sindikalnog pokreta. Ovaj sindikat obuhvatio je gotovo sve sindikalne organizacije osim po jedne sindikalne organizacije u Sloveniji, Hrvatskoj i Slavoniji i nekoliko manje zna~ajnih na pokrajinskom nivou BiH. Kongres ujedinjenja imao je prelomni zna~aj u istoriji jugoslovenskog klasnog pokreta, jer je na njemu stvorena jedinstvena revolucionarna radni~ka partija.34 I prije objavljivanja Obznane i Zakona o za{titi dràve bile su brojne zabrane odràvanja {trajkova i pokretanja tarifnih akcija radnika. Pri tome su primjenjivane brutalne mjere vlasti protiv protiv radnika i njihovih vo|a. U stvari, koristio se svaki povod da bi se smanjila, odnosno suzbila plima radni~kog pokreta. Kada su radnici Bosne i Hercegovine objavili generalni {trajk povodom zabrane od strane vlasti proslave Prvog maja 1919. godine to je iskoristila Pokrajinska vlada za Bosnu i Hercegovinu, uz saglasnost najvi{ih organa vlasti u Beogradu, donese odluku o zabrani rada partijskih i sindikalnih organizacija, o konfisikaciji njihove imovine i arhive i zabrani izlaènja lista “Glas slobode”. Samo tom prilikom uhap{eno je vi{e od 2.000 radnika a me|u njima i 17 ~lanova Centralnog i Pokrajinskog izvr{nog odbora SPRJ(k) u BiH. Ovo je bio samo nagovje{taj jo{ drasti~nijih i bezobzirnijih mjera protiv radni~kog i omladinskog pokreta. Za vlasti jo{ nije bio trenutak da ove svoje mjere zakonskim putem i ozvani~i po{to je tada radni~ki pokret bio u svom punom usponu- u pravom smislu se omasovio,s jedne strane, a vlasti su jo{ bile u procesu svoje konsolidacije, s druge strane. Tarifno-{trajka~ke aktivnosti bile su u stalnom porast tako da je samo u toku 1920. godine bilo u “Glasu slobode” registrovano 183 {trajka.35 Sve ovo doga|alo se u veoma sloènim dru{tveno-politi~kim i ekonomskim uslovima. U vrijeme osnivanja SRPJ(k) nije bilo inicijativa za osnivanje odgovaraju}e omladinske organizacije, {to se vidi iz njenog statuta. “O omladinskom pitanju u celini na kongresu se nije ni raspravljalo. Iz zavr{nih akata Kongresa ujedinjenja proizilazi da je SRPJ(k) zadràla shvatanje po kome mladi radnici koji privre|uju i pla~aju ~lanarinu, postaju ~lanovi Partije ako ispunjavaju ostale odredbe statuta. One, pak, mlade radnike, koji ne privre|uju (u~enike u privredi) Kongres SRPJ(k) prepustio je na socijalisti~ko vaspitanje i obrazovanje @enskoj sekciji SRPJ(k).”36 U vezi sa ovim zanimljiv je jedan ~lanak, objavljen u “Crvenoj zastavi”, glasilu Centralne uprave SKOJ-a u kome, izme|u ostalog, stoji: “Komunisti~ki omladinski pokret u Jugoslaviji nije se rodio inicijativom starijih radnika, pa niti same Socijalisti~ke paritije Jugoslavije (komunista), koja je bila mo`da najpozvanija da ga pokrene. Na{ komunisti~ki omladinski pokret Jugoslavije delo je same omladine… Predstavnica revolucionarnog proletarijata u Jugoslaviji – S.R.P.J.(k) nije pokazala apsolutno nikakvog razumevanja za jedan jak i zdrav 34 Ibid., str. 44. 35 Dr Ilijas Had`begovi i dr Nusret [ehi}, Uvod, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str.35-36. 36 Dr Slavoljub Cvetkovi}, n. d., str. 36.

17

omladinski pokret u na{oj zemlji, koji je neophodna potreba svakog modernog radni~kog pokreta i ona do danas, osim jednog mr{avog apela na svoje organizacije, (koje se nisu ni obazrele na njega), nije u~inila ba{ ni{ta da potpomogne rad i iza|e u susret zahtevima i potrebama komunisti~ke omladine… Osim nekih ~asnih iznimki, pojedini mesni odbori S.R.P.J.(k) jo{ prave i zapreke omladinskim udruènjima, te ne pokazuju apsolutno nikakvu susretljivost, dapa~e soldiraju njihov rad.”37 “U vrijeme djelovanja revolucionarnog radni~kog pokreta 1919. i 1920. godine, kada je talas evropske revolucionarne plime jo{ zapljuskivao i Jugoslaviju, banjalu~ki radni~ki pokret se u cjelini uklopao u sve akcije jedinstvenog jugoslovenskog revolucionarnog radni~kog pokreta i vr{io zna~ajan uticaj na cjelokupan javni ìvot u gradu. Cijela mjesna organizacija SDS uklju~ila se u novoosnovanu SRPJ(k), odnosno KPJ. (U vrijeme Kongresa ujedinjenja, banjalu~ka organizacija je brojala oko 1.200 ~lanova – nap. autora). I pored zvani~ne zabrane, ona organizuje javnu proslavu 1. maja 1919. godine sa zborom i povorkom radnika koji se sukobljavaju s policijom nove dràve; organizuje brojne zborove, skup{tine, demonstracije protiv raznih mjera vlasti, skupo}e, poku{aja pogor{anja i ovako te{kog poloàja radnika, dono{enja ‘Uredbe’ o radu i redu, kao i u znak solidarnosti s radnicima drugih gradova i zemalja.”38 Poslije prvomajske proslave i hap{enja koja su uslijedila, te zabrane rada Socijalisti~ke radni~ke partije Jugoslavije (komunista), zabranjen je rad SRPJ(k) i u Banjaluci.39 “Pored vi{e mjesnih, ovdje se odràvaju okru`na i oblasna konferencija KPJ; 6 delegata predstavljalo je banjalu~ku partijsku organizaciju na Vukovarskom kongresu KPJ; osniva se organizacvija SKOJ-a i sekcija èna komunista; od 10. aprila do zabrane 24. jula 1920. godine izdaje se ‘Narodni glas’, vrlo popularan list u ~itavoj Bosanskoj krajini.”40 Na Mjesnoj konferenciji SRPJ(k), odrànoj 14. aprila 1920. Pavo Radan je izabran u partijsku upravu SRPJ (k) i za delegata za Vukovarski kongres KPJ, a tada je bio i rukovodilac Mjesnog radni~kog sindikalnog vije}a i Radni~ke proizvodne i konzumne zadruge. Na toj Mjesnoj konferenciji SRPJ(k) za pro~elnika Mjesne organizacije SRPJ (k) izabran je Jakov Lastri}, koji je tako|e izabran i za delegata za Vukovarski kongres KPJ. Poslije Vukovarskog kongresa KPJ, odrànog juna 1920. godine, KPJ na podru~ju Bosne i Hercegovine ima organizacije u 24 mjesta sa ukupno 6.960 ~lanova. Tada u Banjaluci ima 640 ~lanova, po{to se broj ~lanova SRPJ (k), odnosno KPJ,

37 Anton Vu~ak (Anton [mit), Na{ pokret i S.R.P.J.(k), Crvena zastava br 10. i 11, glasilo Komunisti~ke Omladine Jugoslavije, Beograd 1. maja 1920, str. 136-137. 38 Dr Nikola Babi}, Banja Luka u sredi{tu dru{tveno-politi~kih zbivanja zapadne Bosne, Banjaluka u novijoj istoriji (1978-1945), Zbornik radova s nau~nog skupa odrànog u Banjoj Luci od 18-20. novembra 1976. godine, izdava~ Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1978, str. 18. 39 Izme|u ostalih, zatvorenih u Banjaluci, Jakov Lastri} je bio zatvoren u vojnom zatvoru u Sarajevu. Uhap{en je 1. maja, a pu{ten 24. avgusta 1919. godine. (Banjaluka u radn. pok. i NOB, fusnota br. 7, str. 348.). 40 Dr Nikola Babi}, n. d., str.18.

18

uslijed diferencijacije na Kongresu izme|u lijevih i desnih smanjio, pa je i u Banjaluci skoro prepolovljen (sa 1200 na 640). Politi~ku aktivnost banjalu~ke organizacije KPJ i SKOJ-a kruni{e intenzivna predizborna kampanja i izbor komunisti~kog poslanika Jakova Lastri}a u Ustavotvornu skup{tinu 28. novembra 1920. godine. U ovoj godini i ve}ina strukovnih organizacija uklj~uje se u Jedinstvene revolucionarne sindikate Jugoslavije, u odgovaraju}e saveze, izvo|en je velik broj {trajkova i tarifnih akcija, a u svim tim aktivnostima pruàna je podr{ka KPJ u njenim politi~kim aktivnostima toga perioda. U svemu tome posebno su se isticali radnici Fabrike duvana, rudari Lau{a, èljezni~ari, a i druge manje sindikalne organizacije, a u okviru njih omladina. Jakov Lastri}41 je na Kongresu sindikalnog ujedinjenja, odrànom 23. aprila 1919, izabran za ~lana Centralnog radni~kog sindikalnog vije}a Jugoslavije (CRSVJ), a na Vukovarskom kongresu za ~lana Centralnog partijskog vije}a KPJ. Poslije izbora za poslanika Ustavotvorne skup{tine u Banjaluci, na listi KPJ, kasnije je, poslije suspenzije poslani~kog mandata komunisti~kim poslanicima, morao ilegalno napustiti zemlju. Kao jedan od predsjednika Izvr{nog odbora KPJ, koji je kasnije promjenio ime u Zagrani~ni komitet KPJ (oktobar 1921), predsjedavao je Prvoj zemaljskoj konferenciji KPJ koja je odràna u Be~u od 3. do 17. jula 1922. godine. Tada je izabran za jednog od sedam ~lanova Centralnog odbora KPJ. Takavo njegovo mjesto u KPJ, u to vrijeme, imalo je odre|enog uticaja na stanje u partijskoj organizaciji Banjaluke. Prije odlaska u Be~ bio je veoma aktivan i nekoliko puta je hap{en. U to vrijeme, zajedno sa Pavom Radan, dao je zna~ajan doprinos unapre|enju rada Mjesne organizacije SRPJ(k), odnosno Mjesne organizxacije KPJ u Banjaluci.42 Jakov Lastri} je bio ~lan Socijaldemokratske stranke BiH od njenog osnivanja i ~lan mjesne uprave do 1914. i u~estvovao je na kongresima SDS za BiH prije i poslije Prvog svijetskog rata. Socijaldemokratska stranka u Banjaluci bila je jaka i ima osnova za pretpostavku da je organizacija Socijalisti~ke omladine, tako|e, postojala u Banjaluci. Kad su se stvorili uslovi u Bosni i Hercegovini je po~ela obnova socijalisti~ke omladinske organizacije. U Sarajevu je ta obnova po~ela po~etkom januara 1918. godine. “Organizacija Socijalisti~ke omladine razvijala je svoje djelovanje prosvjetno-zabavnim i ideolo{kim radom i uspjela je do aprila 1919. g. organozovati nekoliko stotina ~lanova u Sarajevu. U ostalim mjestima Bosne i Hercegovine nisu se stvorile organizacije.”43 Me|utim , ova tvrdnja ne bi se smjela dati ovako kategori~no. Vjerovatno nije istraèno da li su postojale organizacije

41 Arhiv CK SKJ, Fond KI-1922/16, A-H, zapisnici i materijali Prve zemaljske konferencije KPJ. 42 Ali, po povratku iz emigracije, priklju~io se socijalistima i zauvjek napustio revolucionarni radni~ki pokret. 43 Uro{ Nedimovi}, “Napomene o obrazovanju SKOJ-a, o dono{enju Obznane i obnavljanju organizacija u prvoj polovini 1921. godine”, “Prilozi”, br. 1, Sarajevo, 1965, str.344-349.

19

Socijalisti~ke omladine i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Jer, kad se govori o Banjaluci mora se ista}i da je i me|u banjalu~kom omladinom postojalo revolucionarno raspoloènje, kako za vrijeme Austro-Ugarske uprave, tako i neposredno poslije pada Austro-Ugarske monarhije, kao {to je ve} navedeno, a da}emo jo{ neke podatke. Do obnove socijalisti~ke omladinske organizacije do{lo je i u Banjaluci. To se moè zaklju~iti iz jednog izvora gdje se vidi da je dr Mirko Kus Nikolajev bio od 1922. godine u Banjaluci predsjednik Socijalisti~kog kluba “Karl Marks” i ~lan Centralne uprave Saveza socijalisti~ke omladine.44 S obzirom da je u Banjaluci ìvio od 1922, a ima indicija i od ranije, pa sve do Drugog svjetskog rata, a, kako je navedeno, bio je na funkciji u Socijalisti~koj omladini, to daje osnova za pretpostavku da je, kao najmanje po~ev od 1922. godine u Banjaluci djelovala i organizacija Socijalisti~ke omladine. Istina, nema podataka da su se u Banjaluci 1918. obnavljale organizacije Socijalisti~ke omladine, ali ima dosta indicija da su postojale, s obzirom na neka predhodna doga|anja, kao i naprijed ve} iznijeti podatak.Ve} u 1905. godini, zahvaljuju}i djelovanju iskusnog socijalisti~kog agitatora Rudolfa Cistlera, koji je u Banjaluku do{ao da “osnuje radni~ku sindikalnu organizaciju i postavi je na klasne osnove”. Kao rezultat tih nastojanja prva aktivnost sindikata osjetila se u pripremama za proslavu 1. maja 1906, koji je te godine u Bosni i Hercegovini proslavljen samo u Sarajevu i Banjaluci.45 I, pored ve} iznijetih specifi~nosti ovog {trajka, kao posebna specifi~nost, a {to je veoma zna~ajno za na{u temu, po{to je ovaj {trajk prihvatilo i ostalo gra|anstvo, veliki broj |aka Vi{e realke, koji su bili antiaustrijski i antiokupatorski orjentisani, sa simpatijama je pratio osnivanje prvih radni~kih organizacija, prisustvovao je sastancima i kada je {trajk po~eo odmah su se pridruìli radnicima. Ovome je ve} spomenuti profesor Vladislav Skari}, veliki protivnik Austro-Ugarske, zna~ajno doprinijeo, priklju~iv{i se radnicima. Prirodno je da je za takvim profesorom krenulo dosta |aka i da su ga vlasti ubrzo suspendovale.”46 U {kolskoj 1913/14 godini u banjalu~koj gimnaziji postojalo je i djelovalo ilegalno \a~ko dru{tvo “Jugoslavija” ~iji je ~lan i sekretar bio Eugen Birger47, koji je navedene {kolske godine maturirao. On je poslije “veleizdajni~kog” procesa 44 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, Institut za istoriju u Banjaluci, Banjaluka, knj. 1, fusnota br. 7.Za razumjevanje njegovih desnih politi~kih opredjeljenja zna~ajan je podatak da je Paveli}evom odredbom od 5. avgusta 1943. godine kao ugovorni slu`benik Ministarstva prosvjete postvaljen za savjetnika u Glavnom ravnateljstvu za promid`bu. Ina~e, odràvao je predavanja na tribini KAB-a (“Imperijalizam i kolonijalno pitanje”, “Azija u plamenu” i dr.), ali sa tendencijom da svojim izlaganjem nanese i neku {tetu levi~arima, pa da to ~uje I policajac, po{to je svakom predavanju prisustvovao i predstavnik policijske uprave. 45 Dr Stojan Kesi}, Stvaranje prvih sindikalnih organizacija i generalni {trajk 1906. U Banjaluci, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 69-82. 46 Ibid., str.82. 47 Eugen Birger, sin u~itelja i nadzornika Eugena Birgera-Mandrovi}a, proganjanog i hap{enog za vrijeme austrougarske uprave. Sin Eugen maturirao je u gimnaziji 1913/14. Zatvoren za vrijeme “veleizdajni~kog” procesa |acima, a poslije upu}en na front na Karpate, gdje se predao Rusima i u~estvovao u Februarskoj i Oktobarskoj revoluciji 1917, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB ,knmj. 1, fusnota br. 18, str. 349.

20

banjalu~kim |acima, strpan u zatvor odakle je upu}en na front. Profesori realne gimnazije u Banjaluci Dragutin Kokanovi} i Ilija Mihi} bili su, tako|e, politi~ki aktivni prije Prvog svjetskog rata i sara|ivali su i u ilegalnom \a~kom dru{tvu “Jugoslavija”. Zbog politi~kog rada u vezi sa ilegalnim \a~kim dru{tvom "Jugoslavija”, Ilija Mihi} je uhap{en u avgustu 1914, a u maju 1915. upu}en iz zatvora na front. Radio je do tada i kao bibliotekar Srpske ~itaonice.48 Pored ve} spomenutog prvog “veleizdajni~kog” procesa, od ukupno pet odrànih za vrijeme austrougarske uprave, odrànom marta 1915. godine pred Okru`nim sudom u Banjaluci, u kome se sudilo 27-ci banjalu~kih |aka, njihovom direktoru i drugim, iste godine, zapo~eo je i proces 156-ci Banjalu~ana, od kojih su veliki broj bile mla|e osobe, pa ~ak i nekoliko maloljetnika koji su pohap{eni jo{ u angustu 1914. godine. 3. novembra 1915, pred ratnim sudom po~eo je proces, a presude su izre~ene 22. aprila 1916. godine i to izuzetno te{ke. Od ukupno 156 optuènih, osu|eno je 98, a 58 lica je oslobo|eno zbog nedostatka dokaza, dok su tri lica umrla u toku procesa. Za 16 je sud donio smrtnu kaznu, dok je za ostalih 82 donio vremenske kazne od 2-20 godina (me|u njima je bio i dr Branko ûbrilovi} osu|en na 16 godina te{ke robije). Ova presuda je imala nepovoljan, {okiraju}i odjek u Banjaluci, posebno me|u omladinom u {kolama, fabrikama, ali i u svijetu. Pod pritiskom svjetske javnosti, posebno {panskog kralja Alfonsa XIII, osu|enici su pomilovani. Oba ova “veleizdajni~ka” procesa, koji su odràni u Banjaluci, ostavila su dubok trag, posebno kod mlade generacije u smislu razvijanja antiokupatorskih, slobodoljubivih stremljenja, ali i za pravednije dru{tveno ure|enje. Tako su prvi propagatori socijalisti~kih ideja, koje smo ve} spomenuli, me|u mladim Banjaluke nai{li na veoma pogodno tle. Navedeni podaci, tako|e, daju osnova za pretpostavku da su i u Banjaluci postojale organizacije Socijalisti~ke omladine, utoliko prije {to su u to vrijeme postojale u Bosanskoj Dubici, Prijedoru i Derventi – u mjestima za koje je Banjaluka i tada predstavljala centar politi~kih zbivanja u regionu. Poznato je da o omladinskom pitanju u cjelini na Kongresu ujedinjenja nije ni raspravljano, da je rad sa mladim radnicima “…koji ne privre|uju (u~enici u privredi) prepu{ten na socijalisti~ko vaspitanje i obrazovanje @enskoj sekciji SRPJ(k)”49, pa su ènske sekcije u okviru SRPJ(k) nastojale da okupe djecu. Tako je dje~ja grupa “Budu~nost” osnovana prvo u Beogradu, a od maja mjeseca 1919. po~ela je izrastati u jedinstvenu dje~iju organizaciju sa ~lanstvom u svim jugoslovenskim zemljama. Osnivane su prete`no u ve}im gradovima, a okupljale su djecu i u~enike u privredi. Poslije Kongresa ujedinjenja SRPJ(k) i u Banjaluci je osnovan Sekretarijat èna socijalista (komunista) ~iji sekretar je bila Josipa Lastri} (1885-1974) (supruga Jakova Lastri}a). Zajedno sa sestrom Katicom Bogutovac radila je u Dje~joj grupi 48 Arhiv Jugoslavije, Fond Ministarstva pravde, S. n. br. 8875/22. 49 Dr Slavoljub Cvetkovi}, n. d., str. 36

21

“Budu~nost”. Na proslavi Prvog maja 1920. godine u Banjaluci je Sekretarijat èna socijalista (komunista) spremio Dje~ju grupu “Budu~nost” za u~e{}e u povorci i u programu prvomajske zabave.50 Iz slijede}ih podataka se vidi kako se u nekim sredinama u Bosni pona{ala policija u vezi sa zapo~etim aktivnostima ènskih sekcija SRPJ(k) u vezi sa djelovanjem “Budu~nosti”. Sresko na~elstvo u Zenici obavje{tava Zemaljsku vladu u Sarajevu da se odràvaju kursevi za “…pripremanje radni~ke mladeì za primjerne i odane ~lanove proleterskog pokreta i nepokolebljive revolucionare i borce za ostvarenje krajnjeg cilja”.51 Iz Banjaluke gradski predstojnik, 16. aprila 1920. godine, tako|e je javljao o aktivnosti Mjesnog sekretarijata èna socijalista-komunista Banjaluke. U tom izvje{taju pored ostalog stoji: “Prema pouzdanim informacijama saznao sam da radni~ka organizacija poziva i {egrte u svoje kolo, te da ih odgaja u komunisti~kom pravcu da ih pri javnim istupima, a naro~ito 1. maja, upotrebi u svoje svrhe. To stavljam Zemaljskoj vladi do znanja traè}i posebne upute, jer se tu radi o jednoj dobro promi{ljenoj akciji i pripremanju djece za komunisti~ku dràvu.”52 U monografiji dr Slavoljuba Cvetkovi}a “Napredni omladinski pokret u Jugoslaviji 1919-1928.”, izme|u ostalog stoji: “Osim za Sarajevo, gde je zapo~ela organizovana politi~ka aktivnost, istorijski izvori ne pruàju podatke da je do sli~ne aktivnosti do{lo u bilo kome drugom mestu Bosne i Hercegovine.”53 Me|utim, iz podataka datih u “Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB”- zborniku sje}anja (1. i 2), pisci predgovora daju slijede}e podatke: “Broj ~lanova Mjesne organizacije SDS u Banjaluci u febr. 1910. 1911. 1912. 1913. 1919. U Bosni i Hercegovini 1.704 2.077 2.445 1.929 6.078 U Banjaluci - 126 168 100 900 Mjesna organizacija SDS u Banjaluci bila je 1911. godine ~etvrta u Bosni i Hercegovini ~inila je vi{e od 6% ukupno politi~ki organizovanih radnika u zemlji, a 1919. godine bila je druga u Bosni i Hercegovini i ~inila blizu 15% ~lanova SDS BiH… Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekinut je rad radni~kih organizacija u Banjaluci… Organizacije se obnavljaju krajem rata i u prvim mjesecima poslije njegovog zavr{etka kada dostiù do tada neslu~en broj od 900 ~lanova.”54 Dakle, kao {to je re~eno u vrijeme djelovanja revolucionarnog radni~kog pokreta 1919. i 1920. godine, banjalu~ki radni~ki pokret se u cjelini uklapo u sve akcije

50 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 9, str. 348 i dusnota br. 95, str. 359. 51 Ibid. str. 36. . 52 Ibid., str. 37. 53 Ibid., str. 32. 54 Banjaluka u radni~kom pokretu I NOB,, knj. 1, Uvod, str. 25.”

22

jedinstvenog jugoslovenskog revolucionarnog radni~kog pokreta, okupljaju}i i mlade radnike i omladinu kroz razne forme klasne borbe proletarijata, a posebno putem mnogih razvijenih formi kulturnoprosvjetnog rada u koje je omladina obi~no najmasovnije uklju~ena, a djeca i u~enici u privredi bili su uklju~eni u “Budu~nost”. Zatim, da je u predratnom periodu postojala i djelovala SDS BiH i u Banjaluci, kao {to je navedeno. U 1919. godini bilo je vi{e zna~ajnijih doga|aja u revolucionarnom omladinskom pokretu na jugoslovenskoj sceni. Odràna je Osniva~ka konferencija SKOJ-a u Zagrebu, 10.X 1919. godine. Po{to su njene odluke imale uticaja i na rad mladih prikaza}emo kratko zna~aj njenog odràvanja, {to se odrazilo i na razvoj revolucionarnog omladinskog pokreta u Banjaluci. Prije odràvanja Osniva~ke konferencije SKOJ-a me|u mladima su bila velika politi~ka previranja. Dolaskom oslobo|enja bilo je mnogo inicijativa za osnivanje organizacija mladih. Tako je, izme|u ostalog, osnovano “Srednjo{kolsko |a{tvo Jugoslavije”. Na jednom studenatskom zboru u Zagrebu Nikola He}imovi} je predloìo Rezoluciju komunisti~ke |a~ke omladine Hrvatske i Bosne. U Rezoluciji se, izme|u ostalog, kaè: “Srednje{kolsko |a{tvo Jugoslavije, okupljeno na svom prvom sastanku nakon ujedinjenja, s entuzijazmom pozdravlja oslobo|enje jugoslovenskog naroda ispod vi{estoletnog ropstva i njegovo ujedinjenje u jednu modernu dràvu, u kojoj }e istom mo}i razviti sve svoje sposobnosti, te se popeti na visoki kulturni i gospodarski nivo istovremeno osu|uje najodlu~nije sve seperatisti~ke te`nje, raspihivanja antagonizama i vjerske intolerancije me|u istokrvnom bra}om ma s koje strane, koje bi dovelo u pogibao narodno jedinstvo, ìvotno pitanje jugoslovenskog naroda.

Omladina koja se najvi{e `rtvovala za ideju ujedinjenja, hiljadama po tamnicama gnjila i najvi{e krvi prolila za oslobo|enje, ima pravo da sudjeluje u izgradnji oslobo|ene Jugoslavije. Ona ima pravo da pazi, da kormilo njezine sudbine ne do|e u nepozvane ruke, koje bi mogle da uni{te, profani{u i ukaljaju njihovo djelo. Srednjo{kolsko |a{tvo Jugoslavije zato s ogor~enjem protestira protiv dana{njeg mra`nog i reakcionarnog vladaju}eg reìma, ~iji predstavnici nisu od naroda postavljeni i u ~ijim redovima cvate

korupcija i plja~ka na {tetu narodnih masa …”55

Omladina toga vremena, opredjeljena za socijalisti~ke, odnosno komunisti~ke ideje, pod uticajem Oktobarske revolucije, po{to je, pored ostalog, bio i veoma snaàn uticaj brojnih povratnika iz Rusije, ka novim stremljenjima, za bolji socijalni poloàj, prije svega za radne ljude, poku{avala je da na|e neka nova rje{enja. Kako SRPJ (k) u svom statutu nije predvidjela osnivanje organizacije mladih, inicijativa je do{la iz intelektualnih krugova – studentske i srednjo{kolske omladine iz ~ijih redova je regrutovan kadar na svim nivoima organizovanja, ali samo u po~etku djelovanja ove organizacije mladih. Ubrzo se osje}alo kao nedostatak otsustvo partijske pomo}i i otsustvo radni~ke omladine u rukovodstvu revolucionarnog omladinskog pokreta, {to se za dogledno vrijeme radikalno promjenilo.

55 Rezolucija komunisti~ke dija{ke omladine Hrvatske i Bosne, Preporod, god. II, 1919/20, {tev. 1 in 2, str. 31-32 I Preporod, god. II, 1919/1920, {tev. 3 in 4, str. 56-58.

23

Naime, ostali su neshva}eni napori studenata da se pokrene rad na stvaranju komunisti~ke omladinske organizacije. Inicijativu da se osnuje Socijalisti~ka omladinska organizacija pokrenula je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine. Ali, prije osniva~kog kongresa SRPJ(k) jo{ nije bilo do{lo do osnivanja Centralnog sekretarijata socijalisti~ke omladine. Me|utim, njihovim predstavnicima je Statutom SRPJ (k) dato pravo u~e{}a na budu}em kongresu Partije. U stvari, osje}ala se potreba za osnivanjem samostalne revolucionarne organizacije mladih, do ~ega }e ne{to kasnije do}i. Ali, na kongresu se nije ni raspravljalo o mladima i njihovim specifi~nim problemima, ~emu je doprinijela ~injenica da u jugoslovenskim zemljama prije Prvog svjetskog rata nisu uop{te postojale samostalne organizacije omladine. Preovladalo je shvatanje da mladi radnici koji su zaposleni i koji mogu da pla}aju ~lanarinu mogu da budu primani u redove partije. Ipak, kad je re~ o u~enicima u privredi smatralo se da se njima treba poklanjati posebna pa`nja, ali je to Kongres ujedinjenja SRPJ (k), kako je ve} re~eno, prepustio @enskoj sekciji SRPJ(k). Bilo je poku{aja da se osnuju |a~ka vije}a srednjo{kolske omladine i u Bosni. Znaju}i borbenost sarajevskih |aka u 1919. godini Nikola He}imovi} je preduzimao odre|ene mjere da se ta vije}a osnuju. Prema izvje{taju jednog odbora Centralnog |a~kog vije}a, iz aprila 1919, do stvaranja |a~kih vije}a u Bosni nije do{lo. Za Banjaluku nema podataka, ali izvjesno je da je me|u svim slojevima mladih, pa tako i me|u srednjo{kolcima, a naro~ito s obzirom na progone mladih za vrijeme Austro-Ugarske uprave, na “veleizdajni~ke” procese |acima. U vrijeme legalnog djelovanja SRP(k), bilo je nagla{eno revolucionarno vrenje. To je vrijeme kada su se i srednjo{kolci sami upisivali u Partiju (u Sarajevu, Rodoljub ôlakovi}, Antun [mit i dr.) U to vrijeme u Sarajevo je navra}ao i Simo Milju{ sa namjerom da poveè sarajevsku grupu komunisti~ke omladine sa ostalim organizacijama.56 Kako je u isto vrijeme Simo Milju{ navra~ao i u Banjaluku bilo bi dragocjeno utvrditi da li je po istom zadatku po kom je dolazio u Sarajevo dolazio i u Banjaluke, te koje je kontakte u Banjaluci imao u tom periodu (osim porodi~nih, a i u tim kontaktima, poznato je, obavljao je i veoma ozbiljne partijske zadatke).57 Na Mjesnoj konferenciji SRPJ(k), odrànoj 14. aprila 1920. svih dotada{njih 1200 ~lanova SDS postali su ~lanovi SRPJ(k). Pavo Radan je izabran u partijsku upravu SRPJ (k) i za delegata za Vukovarski kongres KPJ, a tada je bio i rukovodilac Mjesnog radni~kog sindikalnog vije}a i Radni~ke proizvodne i konzumne zadruge. Na toj Mjesnoj konferenciji SRPJ(k) za pro~elnika Mjesne organizacije SRPJ (k) izabran je Jakov Lastri}. Kada je krajem 1920. do{lo do osnivanja oblasti, u Bosni i Hercegovini su osnovane ~etiri oblasne organizacije KPJ: sarajevska, banjalu~ka, tuzlanska i mostarska, a na njihovom ~elu su bila oblasna vije}a. Oblasna konferencija KPJ u 56 Dr Slavoljub Cvetkovi}, n. d., str. 49-50. 57 Milan Vukmanovi}, Uvod, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str.13.

24

Banjaluci odràna je 17.X 1920, kada je izabrano Oblasno vije}e i Oblasni sekretarijat KPJ za Banjaluku. Poslije konferencije odràna je skup{tina sa oko 2.300 prisutnih.58 “Na osnovu Zaklju~ka Oblasne konferencije SRPJ(k) u Banjaluci od 14. decembra 1919. trebalo je postaviti profesionalnog partijskog sekretara za politi~ki rad na podru~ju okruga Banjaluka i Biha}. Centralno partijsko vije}e KPJ u Beogradu uputilo je tada studenta Miladina-Midu Vukomanovi}a u Banjaluku; on je stigao u martu 1920. ili ne{to ranije jer je 24. marta kao sekretar Oblasnog partijskog vije}a u Banjaluci uputio jedno pismo partijskom rukovodstvu u Derventu.59 U banjalu~kom partijskom rukovodstvu veoma je aktivno djelovao sve do protjerivanja iz grada 31.XII 1920.”60 Na jednoj kasnije odrànoj sjednici Oblasnog vije}a KPJ za Banjaluku jedan od najistaknutijih ~lanova bio je Miladin-Mida Vukmanovi}, zatim Pavo Radan, Franjo i Jakov Lastri}, [tefko Martak, Avdo ârdÌ}, Idriz Musi}, Stevo Ne{i}, Lovro Vuji}, Milan Kova~evi}, Savo Ljuboja i dr.61 Sama ~injenica da je na najistaknutiju funkciju u KPJ na Oblast Banjaluka Miladin tada do{ao sa du`nosti istaknutog rukovbodioca SKOJ-a u Beogradu, i da je sa ove du`nosti oti{ao na Prvi kongres SKOJ-a iz Banjaluke i opet se vratio na rad u Banjaluku, {to se vidi iz navedenih datuma, veoma je indikativno u vezi sa radom SKOJ-a u Banjaluci u to vrijeme. Tako sna`na li~nost, toga profila, moè se o~ekivati, dala je svoj doprinos i u Banjaluci da se organizuje poseban rad sa mladima i mjesno udruènje SKOJ-a. Me|utim, dokumenta o tome vjerovatno nisu sa~uvana, po{to je u te{kim uslovima odmazde reìma prema KPJ i SKOJ-u, skoro prisilila Pavu Radana da donese odluku, koja je veoma nepoèljna za svaki pokret, a to je da se sva tada{nja partijska arhiva uni{ti, {to objektivno predstavlja veliku {tetu za istoriju revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta, ali i te{ko}e za istraìva~ki rad. Naime, to se desilo odmah po zavr{etku Mjesne partijske konferencije 1929. kojoj je predsjedavao Pavo Radan, a Masle{a referisao o politi~koj situaciji u zemlji, posebno o su{tini {estojanuarske monarhodiktature i prilago|avanju rada novonastalim uslovima. Poslije konferencije, zbog opasnosti od provala, Safet-Fric Filipovi} sklonio je partijsku arhivu kod ]erima ]ejvana. Ali, kako je postojala opasnost da pronalaènjem arhive bude provaljena cijela organizacija Partije zajedno sa SKOJ-em, Pavo Radan dao je nalog da se ova arhiva uni{ti.62

58 “Glas slobode”, Sarajevo, br. 216 i 232/20 59 Banjaluka u radni~kom pokretu, knj. 1, fusnota 132, str. 365. Pismo partijskom rukovodstvu u Derventu, poslano pod br. 27/20, govori o tome da ovo partijsko rukovodstvo ulazi u organizacionu nadle`nost Oblasnog sekretarijata u Slav. Brodu. 60 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 365. Vukmanovi} je prisustvovao Osniva~koj konferenciji SKOJ-a u Zagrebu, 10.X 1919, kada je izbran za ~lana Centralnog odbora SKOJ-a. Na Prvom kongresu SKOJ-a koji je odràn 10-14.VI 1920. podnio je izvje{taj o radu komunisti~ke omladine u cijeloj dràvi. 61 Oblasno vije}e i Oblasni sekretarijat KPJ izabrani su na Oblasnoj konferenciji KPJ odrànoj u Banjaluci 17. oktobra 1920; poslije konferencije odràna je skup{tina sa oko 2.300 prisutnih (Glas slobode, Sarajevo, br. 216 i 232/20). 62 Arhiv Bosanske krajine, nesignirani dokument prona|en u arhivskoj gra|i Oblasnog komiteta KPJ u Banjaluci, partijski referat u kome je dat prikaz djelatnosti KPJ izme|u dva rata i u toku NOR-a, Banjaluka u novijoj istoriji, fusnota br. 45, str.371.

25

Kada je SKOJ63 osnovan, mladi u Banjaluci, okupljeni u napredni omladinski pokret u~estvovali su u aktivnostima kojim je rukovodila SRPJ(k).64 U stvari, jo{ prije Prvog svjetskog rata u Banjaluci su utvr|eni temelji socijalisti~kog radni~kog pokreta. U njima je sadràno mnogo rada, unijeto mnogo hrabrosti, truda i borbenosti cijele jedne revolucionarne generacije radnika, napredne omladine i drugih gra|ana. Sa okon~anjem Prvog svjetskog rata zavr{ena je te{ka tragedija naroda i nastupila je nova etapa u razvoju, koja je izbacila nove ljude i nove ideje, novi kvalitet dru{tvenog ìvota koji je iznjedrio novu revolucionarnu partiju-Socijalisti~ku radni~ku partiju Jugoslavije (komunista), koja ubrzo prerasta u KPJ, zatim jedinstvene radni~ke revolucionarne sindikate i Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije. 2. Zna~aj odràvanja osniva~ke konferencije SKOJ-a (10.X 1919, Zagreb) i Prvog redovnog kongresa SKOJ-a (10-14.VI 1920, Beograd) Ukoro je osnovan i Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije, 10. oktobra 1919. godine. Poslije stvaranja Akcionog odbora ljevice od nekoliko studenata – ljevi~ara, koji su bili ~lanovi Socijaldemokratske stranke Hrvatske, pristupilo se osnivanju Kluba studenata komunista na Zagreba~kom sveu~iuli{tu. Rukovode}u ulogu u tome imao je Sima Milju{, predstavnik Mlade Bosne, koji je bio i drug Gavrila Principa. Izgleda da je Sima Milju{ ve} krajem decembra 1918. godine bio angaòvan i za rad na formiranju ilegalnih komunisti~koh grupa koje su organizovali komunisti povratnici iz Sovjetske Rusije. Djelovanje navedene grupe studenata socijalista na Zagreba~kom sveu~ili{tu dovelo je do osnivanja Udruènja akademske socijalisti~ke omladine, 12. februara 1919. godine, a Simo Milju{ je izabran za njegovog predsjednika. Ne{to docnije on je bio organizator komunisti~ke omladine u Zagrebu.65

Osniva~ka konferencija SKOJ-a odràna je u Zagrebu 10.X 1919 u ~ijem radu su u~estvovali predstavnici klubova studenata komunista (KSK) iz Beograda, Zagreba i Slovenije. Izabran je privremeni Centralni odbor “…koji imade voditi akcije do Kongresa, kada }e se kona~no stvoriti ‘Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije’ i kada }e se izabrati definitivni ‘Centralni odbor’ “.66 Centrallni odbor SKOJ-a formulisao je u Zagrebu, 11. oktobra 1919. godine, zaklju~ke Konferencije: “1. Da se pozove svekolika komunisti~ka omladina Jugoslavije da u svim centrima, gradovima i mestima osnuje Udruènje komunisti~ke omladine. Sva 63 Nevenke Petri}, Referat na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a Banjaluke, odrànoj 01.X 1948. godine, str. 2, Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, 46 Na proslavi Prvog maja u~estvovalo je preko 3000 ljudi, a me|u njima mnogo omladine. Uve~e u Radni~kom domu bila je zabava – u~estvovali su hor, dramska sekcija, Dje~ja grupa “Budu~nost”, orkestar, “Narodni glas”, Banjaluka br. 4. i 5/20. 65 Simo Milju{, rodom iz okoline Sanskog Mosta, imao je u Banjaluci porodicu (sestru Angelinu koja je poha|ala U~iteljsku {kolu u Banjaluci, a njegova supruga Zora bila je tetka Mari Mitrov koja je vi{e puta po nalogu Sime Milju{a putovala u Be~ i druge zemlje za potrebe Partije. 66 Slavoljub Cvetkovi}, n. d., str. 56-58..

26

komunisti~ka omladina Jugoslavije, bila ona intelektualna ili fizi~ka, treba da se okupi u tim udruènjima. 2. Na univerzitetima gde jo{ ne postoji, treba da se u najskorije vreme formira Klub Studenata Komunista, koji }e kao zasebna sekcija u}i u U.K.O.J. Naro~ita je du`noat KSK ta, da vr{i propagandu me|u intelektualnom omladinom na i van univerziteta. 3. Udruènja komunisti~ke omladine {irom ~itave Jugoslavije tvore “Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije.” 4. Da se u najskorije vrijeme zapo~ne sa izdavanjem lista, glasila cjelopkupne komuniksti~ke omladine. List }e izlaziti polumjese~no. [tampat }e se u Zagrebu i to latinicom i ~irilicom, te slovena~kim dijalektom. 5. Da se pozove cjelokupna komunisti~ka omladina Jugoslavije da bezodvla~no zapo~ne sa sakupljanjem priloga za list. 6. Komunisti~ka omladina Jugoslavije je u svojoj organizaciji potpuno samostalna i nezavisna, ali ona ide uporedo sa SRPJ(k) i stoji s njom u vezi preko svojih delegata koje {alje u partijska ve}a.”67

Odmah se pristupilo osnivanju osnovnih i mjesnih organizacija SKOJ-a. U Zagrebu je osnovano Mjesno udruènje SKOJ-a 26. oktobra 1919. Na zboru pred vi{e od 40.000 omladine i radnika na Jela~i}evom trgu, prilikom progla{enja pobjede komunista na gradskim izborima, zahtjevano je da se Simo Milju{, organizator komunisti~ke omladine u Zagrebu i Vladimir ôpi}, puste iz zatvora i pod pritiskom vi{e javnih zborova ban Hrvatske banovine morao ih je pustiti na slobodu. U Sarajevu je 4. decembra 1919. odràn sastanak na kom je osnovano Mjesno udruènje SKOJ-a (sa oko 300 ~lanova i to poslije fuzije mladih socijalista i komunista u jednu organizaciju – SKOJ) i Privremeni pokrajinski odbor SKOJ-a za Bosnu i Hercegovinu. U Mostaru je inicijativu za stvaranje Udruènja preuzeo Naobrazbeni klub koji se u decembru 1919. proglasio za Udruènje komunisti~ke omladine u Mostaru. U Trebinju je osnovano 11. januara 1920. U Beogradu je Mjesno udruènje osnovano 29. februara 1920 i na ûkarici 17. februara 1920. (za sekretara je izabran student Miladin Vukmanovi}, u~esnik Osniva~ke konferencije SKOJ-a i jedan od najvrijednijih ~lanova SKOJ-a u Beogradu, (koji ve} u martu, kako je re~eno, dolazi na profesionalni rad u Banjaluku za sekretara Oblasnog vije}a SRP(k). U vrijeme kada je SKOJ osnovan SRPJ (k) nalazila se u fazi osloba|anja od reformskih socijaldemokratskih i centruma{kih shvatanja klasne borbe. Zato SRPJ (k) nije ni bila u stanju da pruì odgovaraju}u pomo} komunisti~kom omladinskom pokretu. Prije dono{enja vladine Obznane, 29. decembra 1920. godine, u SKOJ-u je bilo oko 10.000 ~lanova, a ovaj doga|aj bio je shva}en kao pogodan momenat da se odlu~no zapo~ne sa revolucionmarnim akcijama jugoslovenskog proletarijata. “înjenica da je SKOJ imao revolucionarniji program od SRPJ (k), pruàla je mogu~nost za mnoge nesporazume i neshvatanja

67 Ibid, str. 59.

27

omladine od strane ~lanova i rukovodstva SRPJ (k). Ovo je bilo mogu}e utoliko vi{e {to je Osniva~ki kongres KOI u komunisti~kom pokretu zauzeo avangardisti~ki stvav, smatraju}i da KOI u komunisti~kom pokretu kao najrevolucionarnija treba da ima jednu od rukovode}ih uloga u radni~kom pokretu.”68 Poslije odràvanja Osniva~ke konferencije SKOJ-a, 10.X 1919. godine, u Zagrebu, prema dosada{njim istraìvanjima, nije utvr|eno da su u njenom radu u~estvovali predstavnici iz Banjaluke. Poslije ove konferencije pristupilo se osnivanju osnovnih organizacija SKOJ-a u jugoslovenskim zemljama. Izme|u ostalih brojnih aktivnosti kojim se bavio Centralni odbor SKOJ-a, vr{ene su pripreme za odràvanje I redovnog kongresa SKOJ-a. Prvi redovni kongres SKOJ-a odràn je u Beogradu od 10-- 14. juna 1920. godine u ~ijem radu je u~estvovalo 32 delegata i ~lanovi Centralnog odbora. U radu su u~estvovali predstavnici iz 26 mjesnih udruènja koja su na dan kongresa imala ukupno 3.160 ~lanova. Kongres je odràn sedam mjeseci poslije odràvanja Osniva~ke konferencije SKOJ-a. Usvojen je Manifest Prvog kongresa SKOJ-a u kome se, izme|u ostalog, kaè: “Mladi seljaci i radnici! Doga|aji u svetu se tako brzo razvijaju u smislu revolucije, da nas mogu iznenaditi i pregaziti. Oni }e nas izbrisati sa zemlje, kao {to oluja bri{e suvo li{}e, ako mi ne budemo spremni i gotovi da idemo uporedo sa njima. Treba da uperimo o~i pravo na istok i sa najve}om pa`njom i obazrivo{}u pratimo razvoj svetske drame. Na{a je sveta du`nost, da ustostru~imo svoju energiju, da uloìmo {to vi{e rada i napora oko stvaranja i podizanja omladinskih komunisti~kih organizacija. Svaki onaj koji se koleba i usteè bi}e smvljen neumitnom silom revolucije, koja gazi sve {to joj stoji na putu…”69 Prvi redovni kongres SKOJ-a raspravljao je i o Statutu. Poslije referata koji je podnijeo Miladin-Mida Vukomanovi} i diskusije, statut je usvojen. Novim statutom SKOJ je centralizovan, po{to su ukunuti pokrajinski odbori, a osnovani su oblasni sekretarijati, koje postavlja Centralni odbor ako se negdje za tim ukaè potreba. Odnosi sa Partijom regulisani su u duhu uzajamnog predstavljanja sa po dva predstavnika. Ciljevi SKOJ-a bili su: 1) Organizovanje mladih telesnih i umnih radnika; 2) Ekonomsko za{ti}avanje i 3) Teoretsko i prakti~no vaspitanje za borbu Proleterske Revolucije i predane zidare komunisti~kog dru{tva. SKOJ je usvojio program Komunisti~ke omladinske internacionale, koji je kao program jednog novog revolucionarnog pokreta odudarao od socijaldemokratskih programskih na~ela SRPJ(k). ^lanovi SKOJ-a po statutu mogli su biti sva lica od 12-25 godina, koja usvajaju Program i Statut SKOJ-a. Izme|u vi{e usvojenih rezolucija najzna~ajnija je Rezolucija o akcionom programu SKOJ-a, a Anton [mit (A. Vu~ak) podnijeo je kongresu pismeni referat “O neposrednim zadacima SKOJ-a”. Poslije Prvog kongresa SKOJ je uspostavio vezu sa Komunisti~kom omladinskom internacionalom, kojoj je ubrzo i zvani~no pristupio. 68 Ibid., str. 62. 69 Ibid., str. 91.

28

U okviru priprema za Prvi redovni kongres SKOJ-a odvijale su se mnogobrojne aktivnosti. O djelovanju Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije u Bosni i Hercegovini u periodu 1919-1920, pored dr Slavoljuba Cvetkovi}a, koji je objavio kompleksnu studiju “Napredni omladinski pokret 1919-1928.”, 1966. godine i dr. do sada se, u Bosni i Hercegovini, najvi{e bavio dr Uro{ Nedimovi}, koji isti~e da je kod nas o tome malo pisano. U svom radu “O djelovanju Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije u Bosni i Hercegovini 1919-1920. godine”70 on je prikazao osnivanje, razvoj i djelovanje SKOJ-a u navedenom periodu u Sarajevu. Tada je u Sarajevu bilo izrazito revolucionarno raspoloènje i omladina je o~ekivala da }e se uskoro na ulicama pojaviti barikade, crvene zastave, pa tako i propast buròazije. U SRPJ (k) bilo je u gradu 30 ~lanova Partije – u~enika srednjih {kola, koji su se grupno pojavili u povorci za vrijeme generalnog {trajka 21. septembra 1919. godine. Nedimovi} kaè da je tada, 4.XII 1919, u Sarajevu osnovano Mjesno udruènje SKOJ-a, koje je po~elo aktivno raditi: SKOJ-evci su rasturali “Crvenu zastavu”, glasilo Centralnog odbora SKOJ-a i “Almanah socijalisti~ke omladine”, {tampan 1919. godine u Zagrebu, sakupljali su dobrovoljne priloge i organizovali zabave, kako bi prikupili vi{e sredstava za pomo} “Crvenoj zastavi”. Istog dana kada je osnovano Mjesno udruènje u Sarajevu, 4.XII 1919, osnovan je i Privremeni pokrajinski odbor SKOJ-a za Bosnu i Hercegovinu, koji je dobio zadatak da stupi u vezu sa svim osnovnim udruènjima SKOJ-a u Bosni i Hercegovini.71 Veoma je indikativno zna~enje predhodne re~enice iz koje se sa sigurno{}u moè zaklju~iti da je i u drugim gradovima i mjestima u to vrijeme postojala osnovana SKOJ-evska organizacija, zbog ~ega se i napominje da taj novosonovani Privremeni pokrajinski odbor SKOJ-a za BiH treba “da stupi u vezu sa svim osnovnim udruènjima SKOJ-a u Bosni i Hercegovini”. U toku priprema za Prvi redovni kongres SKOJ-a do{lo je do ozbiljnih nesuglasica izme|u Izvr{nog odbora SRPJ (komunista) i Centralnog odbora SKOJ-a. U 1920. godini kada su vr{ene pripreme za op{tinske izbore u Hrvatskoj, Pokrajinski odbor SKOJ-a za Hrvatsku odlu~io je da ne u{estvuje u izbornoj kampanji, vjeruju}i da se oslobo|enje proletarijata moè ostavriti samo oruànom, a ne parlamentarnom borbom. S tim u vezi sekretar Izvr{nog odbora SRPJ (komunista) Filip Filipovi} morao je do}i u Zagreb da sa predstavnicima Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku to raspravi i to je uspjeo. Neka druga bitna pitanja i dalje su ostala neraspravljena izme|u SKOJ-a i SRPJ (k), kao napr. pitanje strategije i taktike, pa su rasprave o tome nastavljene tokom daljih priprema za njegovo odràvanje. Prvi redovni kongres SKOJ-a odràn je u Beogradu od 10. do 14.VI 1920. godine.72 Na ovom Kongresu je imenovan Oblasni sekretarijat SKOJ-a za Bosnu i Hercegovinu (kao i pokrajinski komiteti za druge regije), koji je preko “Glasa naroda” uputio apel svim udruènjima SKOJ-a, a u vezi sa cirkularom Izvr{nog odbora SKOJ-a u

70 Uro{ Nedimovi}, Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije u Bosni i Hercegovini 1919-1920. godine, “Pregled” br. 12, 1971, str. 683-692. 71 Ibid. 72 Ibid,, str. 90. i 91.

29

kome ih obavje{tava da su delegati SKOJ-a na Vukovarskom kongresu KPJ preuzeli obavezu da }e pomo}i realizaciju svake odluke Partije (“Crvena zastava” br. 14, Beograd, 1920, 7). U to vrujeme u Sarajevu je veoma aktivan Anton [mit, ~lan Centralne uprave SKOJ-a i Josip îìnjski (Sima Markovi}), tada sekretar Oblasnog sekretarijata SKOJ-a za Bosnu i Hercegovinu. Dalje, U. Nedimovio} govori o “Predizbornim aktivnostima KPJ u Bosni i Hercegovini u kojim je Savez komunisti~ke omladine imao vidnog u~e{}a, pa sve to je donijelo Partiji 18.000 glasova i 4 poslani~ka mjesta u Konstituanti. Izborna borba je pokazala da je omladina bila prva u svim partijskim akcijama. Svima pozivima Partije ona se najspremnije odazivala.” Kako Nedomovi} govori o aktivnostima u Bosni i Hercegovini, a od 4 komunisti~ka poslanika jedan je izabran u Banjaluci (Jakov Lastri}), proizilazi da su se sve navedene aktivnosti odvijale i u Banjaluci. Nedimovi} nagla{ava da se sumirani predizborni i izborni rezultati o u~e{}u omladine u agitaciji vide u “Glasu slobode” koji je pisao ”Izborna borba je dokazala da je omladina u prvim redovima svih partijskih akcija, ona se najspremnije odazivala svim partijskim pozivima. Omladina je divnom po`rtvovano{}u, ljubavlju … vr{ila teàk i naporan rad agitacije, rasturanja komunisti~ke {tampe, organizovanja itd., pje{a~e}i kroz neprohodne planine, izlaù}i se àndarmerijskim kundacima i unose}i u svaku ku}u komunisti~ke ideje. Sve je to ona vr{ila sa omladinskim entuzijazmom koji je samo njoj svojstven.”73 U zaklju~nom razmatranju autor spomenutog rada kaè: “Nerazvijene {iroke forme rada u ljevi~arskom omladinskom pokretu Bosne i Hercegovine, ~este zabrane i progoni, prekidali su kontinuitet u radu i slabili pokret… U periodu od 1919. do 2.VIII 1921. u SKOJ-u u Bosni i Hercegovini ve}inom je bila srednjo{kolska omladina, ali je kasnije omladinski pokret okupio omladinu iz zanatske proizvodnje i malih indutrijskih preduze}a, pa je tako dobio sitnoburòaski karakter. Razvijanjem osnovnih djelatnosti ne{to docnije, u okviru Saveza mladih radnika, kao ekonomsko-kulturnih organizacija za za{titu omladine u proizvodnji, SKOJ je {irio svoju aktivnost kroz legalne forme rada. Jo{ {iri oblici rada bile su sportske organizacije, gdje je okupljana i vaspitavana omladina u duhu ideja nau~nog socijalizma.”74 Kao {to je re~eno u radu Prvog redovnog kongresa SKOJ-a u~estvovalo je 32 delegata i ~lanovi Centralnog odbora SKOJ-a. Za na{u temu va`no je ista}i da je u izvje{taju, koji je podnijet na kongresu, izme|u ostalog navedeno: “Broj mesnih udruènja 26, broj ~lanova SKOJ-a 3.160. Po brojnom stanju udruènja se mogu poredati slede}im redom: Beograd, Zagreb, Sarajevo, Subotica, Dubrovnik, Valjevo, â~ak, Osjek, Brod n/S., Vukovar, ûkarica, Mostar, Ljubljana, Pri{tina, Smederevo, Trebinje, Krièvci, Zemun, Obrenovac, Pirot, Jagodina, [abac, Skoplje, Uìce i Ni{. Rad je po organizacijama bio vi{e vaspitnog karaktera. Akcija samo parcijalnih.”75 73 Ibid. 74 Ibid., str. 1095. 75 Crvena zastava, glasilo Centralne uprave SKOJ-a br. 14, od 1. jula 1920. godine, str. 164.

30

Iz naprijed citiranog izvje{taja na Prvom redovnom kongresu SKOJ-a se vidi da na Kongresu nisu u~estvovali delegati iz Banjaluke, ali to jo{ uvjek nije podatak da u to vrijeme nije postojalo mjesno udruènje SKOJ-a u Banjaluci. Poznato je da u to vrijeme nisu bile dobre veze izme|u mjesnih udruènja SKOJ-a i Centralnog odbora SKOJa. Jer, u vrijeme odràvanja Kongresa, u Banjaluci su se odvijale brojne revolucionarne aktivnosti u kojim je omladina bila masovno uklju~ena, kao {to je i naprijed iznijeto, pa se nadamo da }e dalja istraìvanja mo`da do}i do nekih novijih konkretnih saznanja. Poslije smanjenja broja ~lanova partijske organizacije u Banjaluci, sa 900 na 640 ~lanova KPJ, znatno manje nego ranije, zato {to je poslije Vukovarskog kongresa obavljena diferencijacija u Partiji, kada su isklju~eni socijalisti-centruma{i, i ovaj podatak ukazuje da je tada u Banjaluci bila jaka partijska organizacija. Na Kongersu je bilo 6 delegata Banjalu~ana i po povratku u Banjaluku oni su doprinijeli diferencijaciji u vlastitoj sredini. Jer, “Kongres je na kraju, sa 242 glasa, od ukupno datih 305 glasova, izabrao u cjelosti Centralno partijsko vije}e iz redova komunisti~kog krila. Time je i princip za koji se zalagala revolucionarna struja o tzv. homogenom rukovodstvu odnosio pobjedu. U Centralno partijsko vije}e iz Bosne i Hercegovine izabrani su: \uro \akovi}, Mitar Trifunovi}, Gojko Vukovi}, Jakov Lastri} i Bogoljub ]uri}.”76 Kao {to se vidi, pored navedenog, u najuè partijsko rukovodstvo izabran je i Jakov Lastri}, tada na ~elu Mjesnog udruènja u Banjaluci, {to je, svakako, imalo odre|enog uticaja na diferencijaciju u Mjesnom udruènju KPJ u Banjaluci i za jo{ {ire opredjeljivanje i okupljanje ljudi oko naprednih snaga u Banjaluci u uslovima revolucionarnog previranja toga vremena. Poslije Osniva~ke konferencije, I kongresa Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije i Vukovarskog kongresa KPJ registrovan je porast mjesnih udruènja i ~lanstva u Savezu komunisti~ke omladine Jugoslavije, koji je pred dono{enje Obznane, 29/30. decembra 1920. godine imao 50 grupa sa oko 5.000 ~lanova.77 Ali kako mi nemamo podatak sa imenima i brojem ~lanova SKOJ-a u to vrijeme u Banjaluci zbog uni{tene arhive, kako je navedeno, da}emo ise~ke iz sje}anja mladih radnika revolucionara, ~lanova KPJ, koja se odnose na period neposredno po zavr{etku Prvog svjetskog rata, koje su napisali i predali Institutu za istoriju u Banjaluci u periodu 1981-1985. godine - u tom intervalu su objavljena dva zbornika sje}anja78, kao presjek angaòvanja mladih radnika u revolucionarnom omladinskom pokretu Banjaluke. To su sje}anja: Mirona Mandrovi}, Voje \or|ervi}, Dede Gazi}, Josipa Pepija Klih i Branka Paji}.

76 Ibrahim Karabegovi} Radni~ki pokret Bosne i Hercegovine-izme|u revolucionarne i reformisti~e orijentacije 1909-1929.Sarajevo, Svjetlost, 1973,str.189. 77 Uro{ Nedimovi}, Napomene o obrazovanju SKOJ-a, o dono{enju Obznane i obnavljanju organizacija KPJ u prvoj polovini 1921. godini,, “Prilozi” br. 1, Institut za istoriju radni~kog pokreta, Sarajevo, 1965, str. 344-349. 78 Banjaluka u radni~kom i NOB, Banjaluka, knj. 1, 1981, i knj. 2, 1985. godine

31

Mladi radnik Miron Mandrovi}, bio je na zanatu 1919. godine u Ortopedskom zavodu. Njegov otac Eugen Birger-Mandrovi}, u~itelj i {kolski nadzornik hap{en je i proganjan za vrijeme austrougarske uprave. Njegov brat {kolske 1913/14. godine maturirao je u banjalu~koj gimnaziji u generaciji sa Bogdanom Jarakulom i Re{idom Kurtagi}em. Bio je ~lan i sekretar ilegalnog \a~kog dru{tva “Jugoslavija”. Poslije veleizdajni~kog procesa |acima i zatvora upu}en je na front u Karpate. (Kao {to je re~eno, predao se Rusima i kasnije u~estvovao u Februarskoj i Oktobarskoj 1917. godine). Do{av{i na izu~avanje zanata u Ortopedski zavod, Miron kao mladi {egrt, vidi se da je odmah do{ao u kontakt sa ~lanovima KPJ, koji su ga prihvatili i politi~ki djelovali na njega, po{to je u to vrijeme postojala partijska ~elija i u Ortopedskom zavodu i u @eljezni~koj radionici, gdje je on bio {egrt, odnosno zaposlen. Miron o svojim po~etnim aktivnostima u revolucionarnom radni~kom pokretu, u svom objavljenom sje}anju kaè: “Mustafa Bahtijarevi} je ve} bio ~lan KPJ i radio je u Ortopedskom zavodu… Kao sindikalni rukovodilac uveo me je u sindikalni rad … obja{njavao mi je {ta je cilj ekonomske borbe radnika, kakva je buròaska dràva po svojoj su{tini i sli~no…U aprilu 1919. godine pre{ao sam na rad u @eljezni~ku radionicu u Predgra|u. I tu je bila razvijena veoma ìva sundikalna djelatnost. Me|u radnicima su se mnogi isticali u tom radu, a posebno Sveto Ljuboja.79 U Banjaluku je u drugoj polovini 1919. do{ao Jakov Lastri} i izravno se uklju~io u sindikalni rad. Naro~ito zna~ajnu ulogu je imao u pripremanju {trajka èljezni~ara 1920… Za Prvi maj 1920. godine organizovana je priredba u radni~kom domu… Mi radnici smo bili oki}eni crvenim karanfilima, nosili smo crvene maramice u dèpu, ili crvene kravate. Mislim da nije bilo nikog ko na sebi nije nosio ne{to crveno… Ta djelatnost je bila veoma ìva do Obznane, kao i uloga tek osnovane KPJ koja je tada u Banjaluci bila broj~ano i po politi~koj snazi veoma jaka, uprkos nastojanjima radikala i policijskih vlasti da to onemogu}e.”80Kao {egrt i mladi radnik, a rade}i u @eljezni~koj radionici koja se ba{ u to vrijeme na{la u centru zbivanja, po{to je bio poznati {trajk èljezni~ara, Miron se na{ao sa Pavom Radanom, Jakovom Lastri}em i drugim, koji su bili na ~elu radnika komunisti~ke orijentacije u Banjaluci. U partijskim }elijama bili su: Mustafa Bahtijarevi}, Du{an Beneckovi}, Sveto Ljuboje, Savo Ljuboje, Rudolf Rojc, Branko \uku}, Josip Ipolit, Ilija Radan, Rudi Durn, Franjo Sarafin i drugi. Miron se druìo i sa svojim kom{ijom Edom Kun{tek, koji je za vrijeme {kolovanja u gimnazij, a i poslije, bio istaknuti skojevski rukovodilac.81 Vojo \or|evi}, mladi namje{tenik OUZOR-a, sa~inio je zabilje{ke o radu konferencije Glavnog radni~kog saveza u Sarajevu, na kojoj je prisustvovao kao delegat sindikalne podru`nice OUZOR-a u Banjaluci. U njoj je najvi{e citirao

79 Svetozar Ljuboja (1896-1979), kova~, ma{inovo|a i remontni radnik Loìonice u Predgra|u. ^lan KPJ u legalnom razdoblju, u~esnik u revolucionarnom radni~kom pokretu u cijelom me|uiratnom periodu. U njegovu ku}u dolazili su i odràvali sastanke istaknuti komunisti Iso Jovanovi}, Veselin Masle{a, \uro Pucar, Pavo Radan i drugi 80 Ibid., Miron Mandrovi},, “Bio sam ponosan {to sam radnik”, str. 53. 81 Ibid., str. 53-58.

32

Antuna [mita, tada sindikalnog funkcionera, koji je prije toga bio istaknuta li~nost u revolucionarnom omladinskom pokretu Jugoslavije. (Prisustvovao je kongresu Komunisti~ke omladinske internacionale 1921. i Zemaaljskoj konferenciji SKOJ-a od 20-22. avgusta 1922. u Ljubljani. Kasnije, uslijed razli~itih pogleda na zadatke komunisti~ke omladine napustio je komunisti~ki pokret). Vojo je zbog te svoje zabilje{ke otpu{ten s posla, {to govori o svojevrsnim zanosima, odnosno otporima mladog ~ovjeka prema predstavnicima reìma.82 Mladi radnik Dervi{ Dedo Gazi} 1923. godine izu~avao je obu~arski zanat, a njegov kom{ija Muhamed Kazaz “ … je ve} tada bio napredan i revolucionarno opredijeljen radnik koji je na mene vr{io politi~ki uticaj i uslovio moje politi~ko opredjeljenje.”83 Josip Pepi Klih je, tako|e, bio {egrt u Ortopedskom zavodu. I sa njim, dok je bio {egrt, politi~ki je radio Savo Ljuboja. I ovaj mladi ~ovjek odmah je pripreman da postane ~lan KPJ u tom preduze}u, koje je u to vrijeme spadalo u nekoliko najve}ih u Banjaluci. On kaè: “S nama {egrtima najvi{e je radio Savo Ljuboja, koji je tako|er izu~avao zanat, ali je bio stariji. On nam je davao letke i odre|ivao gdje }emo ih lijepiti, kako }emo ih i kome djeliti. Kada bi nam dao letke, Savo bi nam dao i bombone umotane i svileni papir. Ako bi nas neko slu~ajno uhvatio onda je trebalo da kaèmo da nam je letke dao neki stariji ~ovjek, a zauzvrat nam poklonio bombone…Stanovao sam u istoj ulici sa Pavom Radan tako da sam Pavu poznavao od djetinjstva… Kad bi se Pavo na{ao u zatvoru radnici su ~esto organizovali protestne {trajkove, zahtjevaju}i od vlasti da ga puste na slobodu. Ina~e je po prirodi bio veoma bistar. Poznavao je dobro i teoriju, pa smo ga zvali ‘na{ Marks’ . Druìo se stalno sa Jakovom Lastri}em, kojega smo zvali ‘na{ Engels’ .”84 I Pepi Klih je u~estvovao u revolucionarnom radni~kom pokretu, a u svome objavljenom sje}anju ne spominje SKOJ, iako je po svojoj starosnoj dobi mogao biti ~lan SKOJ-a. Branko Paji}, kao mladi bravarski radnik zapo{ljava se 15. oktobra 1920. godine u Pilanu u Banjaluci. S obzirom na njegove predhodne aktivnosti odmah su se s njim povezali predstavnici partijske organozacije u kojoj je tada u Pilani bilo vi{e od 50-ak ~lanova. U svojim objavljenim sje}anjima govori o bogatoj politi~koj aktivnosti, naro~ito u vezi sa organizovanjem velikog {trajka èljezni~ara 1920. godine i jednodnevnog {trajka u aprilu 1921. zbog bezrazlo`nog otkaza Re{etaru, sindikalnom predvodniku, ~lanu KPJ, ina~e u~esniku oktobarske revolucije 1917. godine. Ni on nigdje ne spomonje i omladinski rad, odnosno rad SKOJ-a.85 U svojim sje}anjima Branko govori o odmazdi reìma odmah po dono{enju Obznane, pa kaè: “… a ve} narednog dana do{lo je do odmazde. Naime, radnici

82 Vojo \or|evi}, Partija je intenzivno djelovala, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str. 117-123. 83 Dedo Gazi} , Radni~ki dom-mjesto okupljanja, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 123-125. 84 Josip Pepi Klih, Rad u ortopedskom zavodu, Banjaluka u radni~kom pokretu I NOB, knj. 1, str. 61. 85 Brano Paji}, Klasna borba pilanskih radnika, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, kj. 1, str. 71-72.

33

su organizovali zabavu u Radni~kom domu 31. decembra 1920, i sala je bila prepuna. Policija je blokirala zgradu sa svih prilaza i upala u prostorije Radni~kog doma gdje su bile smje{tene kancelarije Oblasnog vije}a KPJ i mjesnog partijskog rukovodstva. Blokadu su s policijom vr{ili i vojnici, dok àndarmi nisu u ovom sudjelovali. Policajce na konjima predvodio je podoficir Bojer. Dok je jedna grupa vr{ila pretres u partijskim kancelarijama, druga je u{la u salu gdje se odràvala zabava i naredila da svi napuste prostorije. Grupa komuniosta bila je odmah uhap{ena, a sa njima i oni koji su se protivili postupku policije. Svi uhap{eni su sprovedeni do vojnog zatvora u tvr|avi Kastel, po{to je policijski zatvor bio pretjesan uslijed masovnog hap{enja te no}i. I u Pilani su izvr{ena hap{enja komunista; oni su odvedeni iz stanova. Pohap{eni su prete`no komunisti strani radnici, ali i istaknuti komunisti me|u doma}im radnicima. Ubrzo poslije toga uslijedilo je protjerivanje stranih radnika komunista iz Banjaluke (ovom prilikom protjerano je iz Banjaluke 120 stranih radnika). Poslije dono{enja Obznane, mjesna organizacija Socijaldemokratske stranke u Banjaluci na ~elu sa nekim Smoljanovi}em, preuzela je kancelarije banjalu~kog partijskog rikovodstva i nastojala je da se omasovi, ali joj to nije uspjelo.”86 Na uzavreloj politi~koj sceni jugoslovenskih zemalja, poslije Prvog svjetskog rata, revolucionarni radni~ki i omladinski pokret Banjaluke bio je nagla{en u~esnik. Opredjeljenje za ljevicu bio je izbor velikog broja njenih gra|ana. Zato je dono{enje Obznane 29/30. decembra 1920. godine izazvano odre|enim ekonomsko–politi~kim kretanjima, putem militarizacije mnogih preduze}a, posebno èljeznice, poslije velikih {trajkova èljezni~kih radnika, koji su bili i u Banjaluci, izazvalo pove}an otpor radni~ke klase i mladih. Zatim, zapaèniji uspjesi na izborima i u tarifno-{trajka~kim akcijama, dovodilo je do jo{ ve}ih sukoba. Tako je do{lo do zabrane najsna`nije opozicije – Komunisti~kje partije Jugoslavije i Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije. Dono{enjem centralisti~kog ustava, reìm je o~ekivao da }e jo{ vi{e u~vrstiti svoju diktatorsku poziciju. Ali, kako se radni~ka klasa, po zavr{etku Prvog svjetskog rata, na{la pred jo{ ve}om nezaposleno{}u i u bijednim uslovima ìvota, do ~ega je do{lo zbog demobilizacije i poslijeratnog privrednog rasula, pod rukovodstvom KPJ do{lo je do zao{travanja organizovane borbe radni~ke klase i porasta uticaja na ukupno siroma{no stanovni{tvo. Me|utim, treba ista}i da se sa usponom radni~kog pokreta nije paralelno razvijala i organizovanost Partije, tako da , zbog heterogenosti toga pokreta, nedovoljne ideolo{ke zrelosti i nedovoljne organizovanosti Partije, ona nije bila u stanju da se odupre naletu reìma u vrijeme dono{enja Obznane. Tako je “lijevi pravac u radni~kom pokretu privremeno, uprkos svoje veli~ine i prividne snage, podlegao udarcima klasnog protivnika.”87 Obznanom je zabranjen rad svim politi~kim, ekonomskim, kulturnim i sportskim organizacijama radni~kog pokreta pod rukovodstvom KPJ.88

86 Branko Paji}, [trajk èljezni~ara 1920., Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, Banjaluka 1981, knj. 1, str. 81-82. 87 Uro{ Nedimovbbi}, n. d, str. 348. 88 Ibid., str. 349; Pregled istorije SKJ (~irilica), Beograd, 1963, str. 82.

34

3. Doprinos glasila SRPJ (k), “Crvene zastave”, “Narodnog glasa” i nekih drugih

glasila razvoju revolucionarnih snaga U Bosni i Hercegovini po~etkom dvadesetog vijeka izlazilo je vi{e listova. Spomenu}emo samo neke koji su nikli u naprednim krugovima, ali neki od njih ("Glas“ slobode”) tokom izlaènja mjenjali su iz osnova programsku orijentaciju u zavisnosti od snaga koje su ga preuzimale i sa njimm rukovodile, a dajemo nekoliko podataka i o “Crvenoj zastavi”, po{to je to glasilo posebno zna~ajno za nashu temu . To su “Glas slobode”, “Crvena zastava” (izlazila u Zagrebu a zatim u Beogradu),“Narodni glas”, “Bosanskohercegova~ki èljezni~ar”, “Radni~ka volja” i dr. Jo{ od 1909. godine izlazio je “Glas slobode”, koji je od po~etka izlaènja bio organ Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, a od 29. aprila 1919. do 1920. godine organ Socijalisti~ke radni~ke partije Jugoslavije (komunista). Od po~etka jula, odnosno od Vukovarskog kongresa do konca 1920. godine organ Komunisti~ke parije Jugoslavije; od 14. maja 1921 do 10. jula 1929. godine organ Socijalisti~ke partije Jugoslavije. Ovaj list, kao {to se vidi, imao je tri perioda: socijaldemokratski, komunisti~ki i reformisti~ki.89 “Glas slobode” , izme|u ostalog, pi{e o jednom od niza insceniranih procesa kada su 1915. godine okupacione vlasti povele pravu hajku protiv srpskih kulturnoprosvjetnih drua{tava i |a~kih udruènja. Kako su vo|eni “veleizdajni~ki” procesi protiv |aka u Banjaluci, Biha}u, Travniku, Tuzli i Sarajevu “Glas slobode” posbeno je obradio veleizdajni~ki proces u Banjaluci protiv 156 Srba, istaknutih javnih, kulturnih, i politi~kih radnika i studenata, koji je odràn u Banjaluci koncem 1915. i po~etkom 1916. Zatim, u broju 125. od 9. avgusta 1919. nalazi se ~lanak “Crveni dan u Prijedoru”. Bio je to izlet radnika i omladine Banjaluke, koji su se priklju~ili protestima u Tuzli, Sarajevu dr. protiv slanja intervencionisti~kih trupa u Rusiju i Ma|arsku i dr.90 Centralna uprava S.K.O.J-a po~ela je izdavati svoje glasilo “Crvenu zastavu” u Zagrebu. Prvi broj je iza{ao 1. decembra 1919. {tampan latinicom, a izlazio je 15-dnevno. Uvodnik u ovom broju bio je “Proleterskoj omladini Jugoslavije”. Zanimljivo je da se, sude}i po ovom uvodniku, Centralna uprava S.K.O.J.-a obra}a samo radni~koj omladini. Izdavanje ovog glasila prenosi se u Beograd sa 4. brojem i tekstovi se objavljuju i ~irilicom i latinicom. Zanimljiv je ~lanak “Organizaciona djelatnost” koji je napisao Miladin Vukomanovi}, ~lan Centralnog odbora SKOJ-a u kom kaè: “U svim mestima, shodno privremenom statutu SKOJ-a, ~l. III ta~ka 6, mladi ljudi revolucionarne krvi, borbenog duha, komunisti~ke svesti ili naklonosti, neka odmah u svoje ruke uzmu inicijativu za organizovanje. Za prvo vreme neophodno je da se u svakom mestu formira jedna mala grupa, koja }e 89 Ibrahim Karabegovi}, Radni~ki pokret Bosne i Hercegovine izme|u revolucionarne i reformisti~ke orijentacije 1909-1929 n. d.. 90 Ibid., str. 125.

35

stupiti u vezu sa pokrajinskim, odnosno Centralnom odborom S.K.O.J.-a. Ova }e joj odmah dostaviti sve potrebne instrukcije i materijal za dalji rad.”91 U “Crvenoj zastavi” br. 9 se kaè da list izlazi dva puta mese~no u po 6.000 primeraka i da je pokrenuta posebna biblioteka u kojoj su objavljivana tada veoma popularna djela: Lenjina, Trockog, Luna~arskog, Sr|ana Price i drgih autora. U posljednjem broju “Crvene zastave” br. 15 od 15.jula 1920, u rubrici “Iz Centralne uprave” objavljeno je sljede}e:”Osnovana su 4 oblasna sekretarijata - za Srbiju i Ma}edoniju: Miladin Vukomanovi}, za Bosnu i Hercegovinu: Anton [mit, za Hrvatsku i Slavoniju: Franjo Pu{kari}, Om~ikus i Ervin Cverger, za Slovena~ku: Du{an Kermanuer, Anton Rojc i Stanislav Braumkircher. U istom broju nalazi se i jedno kratko obra}anje udruènjima u bazi, koje je zanimljivo po tome {to se vidi da je SKOJ ~vrsto centralizovana organizacija. Ono glasi: “Svim udruènjima SKOJ-a: Stavlja se na znanje svim udruènjima SKOJ-a, da po novom saveznom statutu usvojenom na Kongresu, sva udruènja vr{e svoje obaveze i du`nosti prema Savezu neposredno sa Centralnom upravom (izvje{taji, ~lanski ulozi i sl).“92 U svih petnaest brojeva “Crvene zastave” postoji rubrika sa kratkim vijestima iz organizacija. U tim vijestima svih iza{lih brojeva, naàlost, nigdje se ne spominje Banjaluka, odnosno postojanje udruènja SKOJ-a u Banjaluci u to vrijeme, {to nikako ne zna~i da u to vrijeme nije postojalo mjesno udruènje SKOJ-a i u Banjaluci. Naprotiv, kako }e se kasnije vidjeti, postojalo je. U aprilu 1920. Mjesni odbor SRPJ(k) u Banjaluci pokre}e svoj list “Narodni glas”, ~iji je prvi broj {tampan 10. aprila iste godine. Izlazio je od aprila do jula 1920. Poslije Vukovarskog kongresa ovaj list je izlazio kao organ Mjesnog odbora KPJ Banjaluke (iza{lo je ukupno 13 brojeva), a u to vrijeme iz Banjaluke je bilo 60 pretplatnika, {to je predstavljalo zna~ajnu podr{ku svim progresivnim akcijama koje su u to vrijeme vo|ene. Nave{}emo nekoliko primjera koji se spominju u fusnotama u Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, zborniku sje}anja, Banjaluka, 1981.93 U prvim brojevima Narodnog glasa pisano je o hap{enju èljezni~ara, te da je ve}ina pu{tena iz zatvora tek u maju. Me|utim, sa èljezni~arima su bili uhap{eni i drugi radnici – svi oni koji su protestvovali protiv hap{enja èljezni~ara i oni kod kojih se su se èljezni~ari sklonili. O hap{enju 40 èljezni~kao i 41-og drugih radnika koji su kao zatvorenici u Kastelu “pripravni da dijele sudbinu uhap{enih svojih drugova” pisao je banjalu~ki list, Narodni glas, u brojevima br. 3/I920 i 4/1920. O praksi zvona{a pisao je Narodni glas 24. aprila 1920: “Kad se u nekom mjestu radnici organizuju i traè pobolj{anje svojhih plata, odmah popovi i gazde zovu zvona{e da razbiju organizaciju i radnike povrate u staro ropstvo. Ako radnici 91 Crvena zastava br. 6 od 15. februara 1920. str. 89. 92 Crvena zastava br. 15 od 15, jula 1920. godine, god. II, str. 190. i 191. 93 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnote br.: 8, 9, 10, 25, 43, 44, 47, 68, 81, 104, 134 i dr.

36

stupe negdje u {trajk, onda zvona{i ostaju u radu i postaju najogavnije radni~ke izdajice, {trajkbreheri.” U ovom {trajku su radnici sprije~ili zvona{e da rade kao {trajkbreheri, o ~emu policijski straàr obavje{tava kotarskog predstojnika.94 U vezi sa pripremom proslave Prvog maja obrazovan je Majski odbor, {to je zabiljeèno u Narodnom glasu. Sekretarijat èna socijalista (komunista) spremio je dje~ju grupu “Budu~nost” za u~e{}e u povorci i u programu zabave. Zabavu je pripremila Kulturno-prosvjetna sekcija radni~kog pokreta koja je nastupila sa radni~kim horom, dramskom sekcijom i orkestrom. Narodni glas, pi{e u brojevima br. 4/1920 i br. 5/1920. “Narodni glas” je pratio najaktuelnija pitanja borbe revolucionarne radni~ke klase Banjaluke. Tako, na primjer pi{e o proslavi Prvog maja – da je u~estvovalo oko 3.000 radnika i gra|ana. Nakon sve~ane povorke odràna je sve~ana skup{tina na kojoj je zahtjevano da se sklopi mir sa Sovjetskom Rusijom, da se raspi{u izbori za Ustavotvornu skup{tinu i da se prestane sa politikom reakcije i nasilja. Narodno veselje je trajalo cijelo poslije podne, a uve~e je odràna zabava sa igrankom u Radni~kom domu. Narodni glas , Banjaluka, br. 5/1920. O jednoj pojavi koja je pratila politi~ki ìvot u Banjaluci 1920. godine pisano je u tri broja Narodnog glasa. Pisano je o Vasi Davidovi}u, jednom iz batina{kih grupa Radikalne stranke, koji je drào kantinu u Pilani. Zbog njegovog grubog pona{anja prema radnicima organizovan je {trajk 27. maja 1920. U pregovorima s poslodavcem postignut je sporazum da mu se odmah uru~i otkaz, ali se on ubrzo vratio u kantinu. U jednom kasnijem broju govori se o nadnicama. Kaè se da su one iznosile 30-60 kruna, {to nije bilo dovoljno ni za ishranu pojedinaca, a kamoli za izdràvanje porodice Po{to su nadnice zavisile od odluke vlade u Beogradu, ortopedski ardnici su uputili nekolikorezolucija i zahtjeva, ali sve je bilo uzalud. O organizovanosti radnika ortopedskog zavoda u Banjluci pisao je: “^vrsto su organizovani i znaju da od molbe na vladu nemaju ni{ta o~ekivati, nego samo borbom preko svoje organizacije.” Narodni glas, od 12. juna 1920. godine. Pisano je i o ~lanarini u organizaciji KPJ. Na osnovu odluke Vukovarskog kongresa KPJ, partijska ~lanarina je od 1. jula 1920. iznosuila 4 krune mjese~no. Ranije markice za ~lanarinu od 40 i 60 para vra}ene su Centralnoj partijskoj blagajni u Beogradu. Narodni glas, br. 13/1920 U to vrijeme, pored “Glasa slobode”, u Bosni i Hercegovini izlazilo je jo{ nekoliko glasila: “Bosanskohercegova~ki èljezni~ar”, “Radni~ka volja”, “Narodno jedinstvo” i dr. tako da je u Banjaluci djelovalo vi{e glasila koja su pratila revolucionarne aktivnosti, izuzev reformisti~ke faze “Glasa slobode”.

94 ABK-OOBL-874/20.

37

U revolucionarnom radni~kom pokretu u Banjaluci bila je praksa da se zaduùju mla|i ljudi, obi~no omladinci, da podiù radni~ku {tampu kod izdava~a i da ju dijele pretplatnicima u svom preduze}u (Miron Mandrovi}, Mehmedalija Ma{inovi} i dr.). Tako je i Josip Ipolit (1867-1938), rodom iz Krakova, predradnik u èljezni~koj radionici u Banmjaluci, ~lan KPJ u legalnom periodu, bio zaduèn za rasturanje partijskog lista Narodni glas. Isto tako Marijan Josipovi}, ro|en u Bukovici kod Banjaluke 24. marta 1884, bravarski radnik, bio je povjerenik za {tampu. On je na Mjesnoj konferenciji SRPJ (k) 14. aprila 1920. izabran za povjerenika partijske {tampe me|u èljezni~arima, iz ~ega se vidi kakav je zna~aj pridavan ovim povjerenicima, po{to su birani na mjesnoj partijskoj konferenciji, o ~emu je zabiljeèno u Narodnom glasu br. 2/1920. Milan Kova~evi} bio je, tako|e, povjerenik za partijsku {tampu u Tvornici duvana. Bio je tada stari sindikalni aktivista od 1912. godine, a kada je izabran za povjerenika partijske {tampe bio je politi~ki izrasliji komunista. Poslije Obznane hap{en je nekoliko puta, a bio je ve} i meta napada radikala. Izme|u ostalog i o tome je pisano u Narodnom glasu 15. maja 1920. godine. “Narodni glas je izlazio od 11. Aprila do 24. Jula 1920. Godine, kada je zabranjen “Na sjednici CK SKOJ-a u februaru 1925. donesena je odluka da se pokrene list Crvena zastava, {to je ozvani~io i Julski plenum. Me|utim, po{to je u Zagrebu ve} izlazio list Socijalisti~ke partije Jugoslavije pod istim naslovom, to je naziv promjenjen u Mladi bolj{evik. Prvi broj je iza{ao 20. avgusta 1925. Na slovena~kom, a bio je izvu~en na ciklostilu u tehnici CK SKOJ-a u Zagrebu. Prvi broj na srpskohrvatskom iza{ao je 5. septrembra iste godine. Do 1930, stalno je umnoàvan na ciklostilu. Izlazio je u cijelom razdoblju do 1934. godine.”95 List “Srp i ~eki}” pokrenula je 1926. u Be~u grupa komunista na ~elu sa Mustafom Golubi}. Na Tre}em kongresu KPJ (Be~, 17-22.V 1926), list je prihva}en kao zvani~no partijsko glasilo i {tampan je od septembra 1926. Na osnovu zaklju~ka Aprilskog plenuma CK KPJ prestao je da izlazi u aprilu 1927, a objavljivanje je nastavljeno u oktobru 1928. godine. Iz sje}anja banjalu~kih revolucionara vidi se da je ovaj list u Banjaluci bio dosta ~itan. Novi prekid je nastao za vrijeme [estojanuarske diktature. U septembru 1934, list “Srp i ~eki}” po~inje izlaziti kao organ Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju”.96 4. Ofanziva reìma protiv revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta i zabrana rada KPJ i SKOJ-a od decembra 1920. do avgusta 1921. godine Komunisti~ki i revolucionarni radni~ki pokret u Jugoslaviji, koji je tokom 1919. i 1920. godine doìvljavao puni polet i imao velike uspjehe, nasilno je prekinut krajem 1920. godine i to prvo, dono{enjem Obznane (Vlada Milenka Vesni}a donijela je Obznanu u no}i 29/30. decembra 1920), i, drugo, Zakona o za{titi 95 Ibid., knj. 1, fusnota br. 332, str. 397. 96 Banjaluka u radni~kom pokretu,.., knj. 1, fusnota br.242, str. 384.

38

dràve (Zakon o za{titi javne bezbjednosti i poretka u dràvi, poznat kao Zakon o za{titi dràve), donesen je 1. avgusta 1921. “Poslije izlaska Obznane do{lo je do masovnih progona ~lanova KPJ i sindikata. Samo iz radni~kih centara u Bosni i Hercegovini prognano je preko 1.200 radnika, a iz Banjaluke u prvi mah 59, a u narednom periodu nastavljeno je sa protjerivanjem radnika koji su porijeklom iz drugih sredina. Otpu{teni su iz slu`be mnogi dràvni ~inovnici i komunisti. Mada su formalno osu|ivali Obznanu, desni socijalisti i centruma{i su napadaju}i komuniste i okrivljuju}i ih za revolucionarnu orijentaciju, pruàli argumente za opravdanje ovog kontrarevolucionarnog udara.97 Ove represivne mjere reìma imale su drasti~ne posljedice za dalji razvoj KPJ, SKOJ-a, kao i revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta u Bosni i Hercegovini u kojim je dobar broj komunista imao istaknutu ulogu. Posebno stroge mjere primjenjivane su prema povratnicima iz Rusije, poshto su od strane reìma smatrani bolj{evi~kim agitatorima, a od kojih su mnogi to i bili. U Bosni i Hercegovini dono{enjem Obznane trajno su raspu{tene i zabranjene sve radni~ke organizacije, zatvoreni radni~ki domovi, zaplijenjena njihova imovina i arhiva, konfisikovane {tamparije i zabranjeno izlaènje njihovih listova. Mnogi napredni radnici su iz mjesta zapo{ljenja protjerani u mjesto ro|enja. “Policija je izvr{ila masovna hap{enja. Izme|u ostalog, suspendovane su sve komunisti~ke op{tinske uprave i odbornici koji su odmah pohap{eni zajedno s mnogim drugim komunistima i simpatizerima. Nastao je period masovnog batinjanja, mu~enja i premla}ivanja zatvorenih komunista, naro~ito onih koji su dovo|eni u ma kakvu vezu sa atentatom. Krajem jula je zatvoreno poslednje legalno upori{te Partije – Klub komunisti~kih poslanika. Time je Partija bila sasvim obezglavljena, a njene veze pokidane. U isto vreme je zabranjen rad svih sindikalnih organizacija vezanih za Centralno radni~ko sindikalno ve}e i ugu{eni su njihovi novopokrenuti listovi. Veoma o{trim progonima su bile izloène i organizacije SKOJ-a.”98 Sve se jo{ vi{e zao{trilo dono{enjem Zakona o za{titi dràve. Tada su organizacije KPJ i SKOJ-a bile razbijene. Do{lo je do diferenciranja u partijskim redovima, mnogi ~lanovi su se pasivizirali ili su pristupili socijalistima, ~ija djelatnost tada od strane reìma nije bila dovedena u pitanje. Ve} je re~eno da je na izborima za Ustavotvornu skup{tinu, 28. novembra 1920. godine, izme|u ~etiri kandidata KPJ u Bosni i Hercegovini, jedan je u Banjaluci i izabran. To je bio Jakov Lastri}, koji je na izborima pobjedio radikalskog kandidata Kostu Majki}a. Na ovim izborima u jugoslovenskim razmjerama pobjedilo je 59 poslanika KPJ, pa je sve to pozitivno djelovalo na dalji razvoj revolucionarnog pokreta. Zatim,“Banjalu~ki okrug je 1920. godine imao 406.501 stanovnika, i u Ustavotvornu skup{tinu birao je ukupno 13 poslanika. Na ovim

97 Ibrahim Karabegovi|, n. d., str. 54. 98 Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavioje, Beograd, 1963, str. 78

39

izborima Radikalna stranka dobila je 18.940 glasova i 4 poslani~ka mjesta - Nikola Pa{i}, Du{an Suboti}, Todor Lazarevi} i Rista Odavi}.”99 Ima vi{e sje}anja revolucionara naprednog radni~kog i komunisti~kog pokreta iz ovog perioda. Tako profesor banjalu~ke gimnazije Sre}ko Dànonja u svojim sje}anjima kaè: “Politi~ke prilike u zemlji prilikom moga dolaska u Banjaluku 1920. godine bile su krajnje nesre|ene. Poslije osnivanja Komunisti~ke partije Jugoslavije, ona je, uprkos frakciona{tvu u rukovodstvu, dobijala sve vi{e pristalica ne samo u radni~koj klasi nego i me|u intelektualcima, a osobito me|u seljacima, {to se zna~ajno odrazilo na probnim izborima za op}inske odbore… Nakon toga je u Konstituanti izglasan zlokobni Zakon o za{titi dràve kojim je Komunisti~ka partija Jugoslavije stavljena van zakona. Tim zakonom je izabranim narodnim poslanicima na listi KPJ poni{ten mandat i oduzet imunitet. Biv{i narodni poslanici koji nisu uspjeli da se skolne pred policijom bili su pohap{eni. Mnogi me|u njima pobjegli su ilegalno u inostranstvo, a me|u njima se izgubio i Jakov Lastri} (izabrani poslanik na listi KPJ u Banjaluci). Pokretna i nepokretna imovina Partije i sindikata bila je konfisikovana. Prije nego {to je mjesna policija uspjela da zatvori radni~ki dom u Banjaluci, funkcioneri su sklonili u moj stan neke dijelove kancelarijskog namje{taja, partijsku i sindikalnu zastavu, dio arhive i velike uokvirene litografije Marksa, Engelsa i Lenjina.”100 I pored o{trih izvanrednih mjera, u tim novim politi~kim okolnostima, do{lo je u redovima revolucionara do ozbiljnog prestrojavanja, ali je u Banjaluci sa~uvano revolucionarno partijsko jezgro. Obezbje|en je dalji kontinuitet u radu KPJ. Prema jednom izvje{taju Ministarstva unutra{njih poslova u Beogradu iz 1921. godine u Jugoslaviji je tada bilo aktivno samo 14 mjesnih grupa KPJ od kojih su ~etiri bile u Bosni i Hercegovini. To su sarajevska, na ~elu sa \urom \akovi}em, banjalu~ka na ~elu sa Jakovom Lastri}em, tuzlanska na ~elu sa Mitrom Trifunovi}em U~om i mostarska na ~elu sa Gojkom Vukovi}em, {to samo za sebe ne{to govori o mjestu revolucionarnog radni~kog pokreta u Banjaluci, i u to vrijeme, gledano u jugoslovenskim razmjerama. O banjalu~koj radni~koj klasi i solidarnosti proletarijata pisao je \uro \akovi}, koji je u Banjaluci boravio po~etkom februara 1920. U ~lanku “Iz na{eg pokreta u Banjaluci” pisao je o {trajku rudara i 300 pilanskih radnika i dao je slijede}u ocjenu o radu: “Radni~ke organizacije u Banjoj Luci mogu biti ponosne {to se mogu podi~iti sa svojim brojnim uspjesima na popravci radni~kog poloàja. U tome radu ne smiju posustati.” U drugom ~lanku “Jedan primjer drugarske po`rtvovanosti” opisao je diobu pomo}i radnicima u {trajku. Mnogi su odbili da je prime jer su smatrali da je drugima potrebnija, a neki su uzeli tek toliko da bi mogli kupiti hljeb, govore}i : “Kad ìvimo o samom hljebu kad radimo, moèmo

99 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota 160, str. 370, 100 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 85. i 92. U ku}i Sre}ka Dàmonje u Zagrebu (Dubrave) odràna je Peta zemaljska konferencija KPJ, 1940. n. d., fusnota br. 131, str. 364. Kraj I svjets. rata do~ekao je kao honorarni slu`benik u kancelariji Jugoslov. odb. u Parizu ujedno student filozofije, sociologije I pedago{ke grupe.

40

to isto i jo{ lak{e podnijeti kad ne radimo i kad se nalazimo u borbi za bolji ìvot.”101 U devetomjese~nom periodu, decembar 1920. - avgust 1921. godine, buròazija je ofanzivno djelovala protiv revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta. Zna~ajni uspjesi postignuti u predhodnom periodu uticali su da organi vlasti protiv njih zapo~nu odlu~an obra~un. Od dono{enja vladine uredbe, 15. decembra 1920, kojom su vlasti predvidjele militarizaciju èljeznica u slu~aju {trajka, zatim dono{enja Obznane i Zakona o za{titi dràve, kojim su za svaku komunisti~ku aktivnost predvi|ene surove kazne, ~ak i smrtna, dovelo je da “ … je Partija bila sasvim obezglavljena, a njene veze pokidane. U isto vreme je zabranjen rad svih sindikalnih organizacija vezanih za Centralno sindikalno ve}e i ugu{eni su novopokrenuti listovi. O{trim progonima su bile izloène i KPJ i organizacije SKOJ-a.”102 5. Nasilja i divljanja nacionalisti~ke omladine u Banjaluci Nacionalisti~ka nasilja bila su ~esta poslije dono{enja Obznane i Zakona o za{titi dràve, a sprovo|ena su preko djelovanja Narodne garde iz koje je kasnije osnovana organizacija srpske nacionalne omladine SRNAO, velikosrpska nacionalisti~ka organizacija u Jugoslaviji, ~iji ~lanovi su u Banjaluci djelovali kao batina{i Radikalne stranke. Uz blagonaklon stav i podr{ku reìma, a naro~ito Radikalne stranke, u Banjaluci je po~elo batina{ko divljanje i zlostavljanje stanovni{tva, a posebno pripadnika revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta. Kako je SRNAO svoju djelatnost usmjerio protiv naprednog radni~kog popkreta, a posebno kada su vo|ene aktivnosti u vezi sa organizovanjem {trajkova, pobolj{anjem tarifnih pravilnika za bolje plate i sl., na njihovom spisku za batinjanje su uvjek bili napredni radnici, a me|u njima i mladi, ali i drugi, na primjer aktivisti Radi~eve HRSS (Hrvatske republikanske selja~ke stranke), kada se nalazila u opoziciji reìmu. Na posebnom udaru su bili oni koji nisu htjeli da im se pridruè, a me|u njima napredni omladinci. Naro~ito bahati su bili kada su nastupali u grupi. Imali su hladno oru`je, a poneko i vatreno. Divljali su kao italijanski fa{isti na koje su se i ugledali. Me|u batina{ima u Banjaluci se isticao Bo{ko Pani}, nazvan Nosara, bravar u rudniku Lau{, a ranije je radio u Rudniku mrkog uglja u Maslovarama gdje se isticao kao ultranacionalista (kao izgrednik i batina{ u Maslovarama, prije njegovog odlaska u Banjaluku, poznat je i autoru ovog rada). U Banjaluci je djelovala klerikalna organizacija “Veliko kriàrsko bratstvo” koja vodi poreklo od “Hrvatskog orlovskog saveza” koji je osnovan 11. XII 1923. Kako mu je zavo|enjem [estojanuarske diktature zabranjen rad, djelatnost je obnovila 1931. pod nazivom “Veliko kriàrsko bratstvo i sestrinstvo”. Na ~elu ove oprganizacije bio je Feliks Ne|elski, koji je za vrijeme tzv. Nezavisne dràve 101 Ibid., fusnota br. 62, str. 354. 102 Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Beograd, 1963, str. 78.

41

Hrvatske postao predsjednik “Velikog kriàrskog bratstva” za cijelu NDH. Ne{to ranije Feliks Ne|elski je, jedno vrijeme, bio predsjednik “Mlade Jugoslavije” u gimnaziji. Ali on ni tada nije uspjeo da desni~arski usmjeri rad ovog udruènja, po{to su u upravi u isto vrijeme bili i Hasan Brki}, Vuka{in ûk, Grujo Novakovi} i neki drugi ~lanovi, koji su po svom politi~kom opredjeljenju bili izrazito lijeve orijentacije. Feliks Ne|elski je u Banjaluci postavljen za vo|u kriàrskog bratstva 22.VI 1933.103 Dolazilo je ~esto do o{trih konfrontacija izme|u pripadnika revolucionarnog omladinskog pokreta i kriàrskih i drugih klerikalnih organizacija. Jedan od ve}ih sukoba bio je na zboru 1935. povodom petomajskih izbora. Umje{ala se i policija na strani profa~isti~kih organizacija, ali ipak je zakazani zbor uspje{no odràn. Paralelno sa nacionalisti~kom organizacijom SRNAO i hrvatski nacionalisti, predvo|eni frankovcima i klerikalcima, osnovali su hrvatsku nacionalnu organizaciju HANAO. Za ove nacionaliste uzor je bio Josip Frank, zagreba~ki advokat i politi~ar, nekad ranije politi~ki agent grofa Kuena Hedervarija i vladaju}ih krugova iz Be~a i Budimpe{te. Iz ideologije i politike îste stranke prava, kojoj je on stajao na ~elu, a koja je bila kranje desne orijentacije, zatim protiv saradnje izme|u Srba i Hrvata i uop{te protiv jedinstva jugoslovenskih naroda, razvilo se idejno usmjerenje Ante Paveli}a, kako kaè Milan Vukmanovi}, poznati banjalu~ki istori~ar.104 Kolovo|a HANAO u to vrijeme u Banjaluci bio je Viktor Guti}, koji }e ostati upam}en kao zlikovac-kolja~ u Banjaluci i Bosanskoj krajini u vrijeme Drugog svijetskog rata, zbog ~ega je osu|en na smrt vje{anjem kao ratni zlo~inac. Ove dvije nacionalisti~ke organizacije i same su ~esto imale svoje obra~une, dolaze}i u o{tre sukobe. Kako je u jugoslovenskim zemljama do{lo do osnivanja grupa za odbranu istaknutih revolucionara i radnika na strani ljevice i u Banjaluci je Banjalu~ka partijska organizacija , da bi za{titila radni~ka udruènja i revolucionarni omladinski pokret, osnovala grupe za za{titu radnika i naprednih omladinaca, koje su nazvane Radni~ka odbrana, a u koje su bili uklju~eni i napredni omladinci.105 Ilustracije radi navodimo primjer da je Sulejman Suljica Halalki} (1914-1942), koji je bio ~lan “Pelagi}a”, “Borca” i “Prijatelja prirode”, bio je i ~lan borbene grupe za za{titu radni~kih organizacija.106 Tako|e i Mustafa Dule Ku{mi}, pekar po profesiji, u~esnik revolucionarnog radni~kog i komunisti~kog pokreta prije Drugog svjetskog rata borac i rukovodilac u NOR-u, bio je i ~lan borbene grupe za za{titu radni~kih organizacija.107

103 Dr F. Ne|elski u NDH bio je zamjenik usta{kog stoèrstva, podùpan, predsjednik Velikog kriàrskog bratstva, upravni zapovjednik Usta{ke mladeì za NDH, urednik klerikalnog lista “Hrvatski glas” i dr. Osu|en je kao ratni zlo~inac zajedno sa Viktorom Guti}, Nikolom Bilogrivi} i dr. 104 Banjaluka u radni~kom pokretu… , knj. 1, fusnota br. 195, str. 377. 105 Dervi{ Dedo Gazi} “Nacionalisti~ka nasilja” i Branko Paji} “Divljanje nacionalisti~ke omladine”, Ibid., ~lanci –str. 123-128. 106 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 12.str. 328. 107 Ibid., fusnota br. 1, str. 319,ibid.

42

S obzirom da su u cijeloj Jugoslaviji nacionalisti~ke organizacije vr{ile nasilja na kongresu SROJ-a, odrànom 10. februara 1924, razmatrana je organizovana borba protiv navale fa{izma. Donijeta je odluka da SROJ: - “… otkriva pravi karakter svih onih omladinskih organizacija koje pod firmom tobo`nje neutralnosti ~ine najplodnije tle za {irenje fa{izma, (Sokol, skauti, razna {portska udruènja, Narodna odbrana); - organizuje “… sakupljanje podataka o stanju fa{isti~kog pokreta, njegovim specijalnim osobinama u pojedinim pokrajinama, o uplivu me|u radnicima, o organizacijama na koje se on oslanja i svemu ostalom {to je potrebno za njegovo ponavljanje…”.108 U Rezoluciji kongresa SROJ-a omladini je postavljen zadatak da aktivno u~estvuje “kod stvaranja proleterskih odbranbenih ~eta koje imaju zada}u da svim sredstvima brane ìvotne interese radni~ke klase, njenu imovinu i organizacije od nasrtaja fa{isti~kih hordi…” Radni~koj omladini bilo je postavljeno u zadatak “da bude jezgro tih ~eta”, ali da se nipo{to ne odvaja od starijih radnika i ne stvara “svoje posebne ~ete”. Centralnoj upravi SROJ-a na kongresu je bilo povjereno “da izradi poseban pravilnik za organizovanje proleterskih odbranbenih ~eta”. Ima vi{e kazivanja da su batina{i organizacije SRNAO napali i Veselina Masle{u, decembra 1924. ili u januaru 1925. Kako je poslasti~arnica “Pod lipom”, u centru Banjaluke, bila sastajali{te naprednih radnika i napredne radni~ke i srednjo{kolske omladine, jednom batina{I su na metu uzeli Veselina Masle{u, s mnogo razloga. On je, me|u ro|enim Banjalu~anima revolucionarima, bio najizraslija politi~ka figura lijeve orijentacije me|u mladim intelektualcima svoga vremena u to vrijeme u Banjaluci. Kako je ORJUNA bila izrazito reìmska organizacija sa nejasnim idejama integralnog jugoslovenstva, kada je postala nesposobna da obavlja ulogu pomo}nog àndara, koju joj je reìm namjenio, ostala je i bez materijalne podr{ke reìma. Me|utim, nacionalne buròazije Hrvatske i Srbije i dalje su podràvale {ovinisti~ke organizacije HANAO i SRNAO.109 Na masovno traènje banjalu~ke javnosti divljanje pripadnika SRNAO i HANAO je zaustavljeno. Pored uskra}ivanja nov~anih sredstava za njihovo djelovanje vjeruje se da je njihovo razulareno divljanje smetalo i njihovim za{titnicima, pa su vlasti preduzele odgovaraju}e mjere da im se zabrani rad. Ali pojedinci su i dalje djelovali. Tako je Bo{ko Pani} nastavio djelovati sve do aprilskog rata, 1941. godine, kada su ga me|u prvim `rtvama u Banjaluci ubile usta{e. Organizacija jugoslovenskih nacionalista ORJUNA nastojala je da sprije~i dalji razvoj revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta. Izme|u nekoliko vo|a 108 Dr Slavoljub Cvetkovi}, n. d., str.201-202 (Rezolucija o antifa{isti~koj propagandi). 109 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, iz fusnota od broja 191 do 201 preuzeti su neki podaci o djelovanju nacionalista.

43

ORJUNE bio je i Niko Bartulovi}, knjièvnik, koji je 1925. godine u Splitu objavio knjigu “Od revolucionarne omladine do Orjune”. Kao udarna pesnica unitarizma, orjuna{i su napadali omladinu koja se “dala zavesti od novih struja bolj{evizma”, kako je pisao Bartulovi}. U Banjaluci ORJUNA se nije razvila kao organizacija,110 ali na univerzitetima u Zagrebu i Beogradu jugoslovenski nacionalisti su se uspjeli organizovati me|u studentskom omladinom (u Zagrebu 1921, a u Beogradu 1922.), tako da su napredni banjalu~ki studenti s njima imali problema na univerzitetima gdje su studirali. Studentska teroristi~ka grupa jugoslovenskih nacionalista na ~elu sa Berislavom An|elinovi}em izazvala je tu~u na Zagreba~kom sveu~ili{tu, februara 1921. prilikom izbora studentske delegacije za Internacionalnu studentsku konferernciju u Pragu. Studenti komunisti111 u Zagrebu suprostavili su se slanju ove delegacije zbog ~ega su bili fizi~ki napadnuti od jugoslovenskih nacionalista na Sveu~ili{tu. Spomenuta grupa terorista je na Sveu~ili{tu terorisala sva studente koji su joj se na bilo koji na~in suprostavljali.112 Svoju organizaciju stvorili su jugoslovenski nacionalisti i na Beogradsklom univerzitetu i tek su u decembru 1922. uspjeli da se suprostave studentima komunistima u vezi sa izborom delegata za Sveslovenski kongres u Pragu. Pomo}u ORJUNE reìm je nastojao da parali{e svaku organizovanu akciju ili organizaciju koja nije odgovarala politici vladaju}ih krugova. ORJUNA se u 1923. godini svom snagom ustrjemila na Nezavisnu radni~ku partiju Jugoslavije, legalnu organizaciju KPJ. Neposredno pred Drugi svjetski rat nacionalisti~ke organizacije su zbijale redove, s obzirom na negativne trendove u Evropi i ja~anje fa{izma. Pronacisti~ko-fa{isti~ke organizacije u Banjaluci su poja~ale djelovanje. “Me|utim, velikosprske i velikohrvatske organizacije nisu ni po broju ni po politi~kjom uticaju u dru{tvenom ìvotu grada bile zna~ajniji idejni i politi~ki ~inilac.”113 6. Obnavljanje SKOJ-a na jugoslovenskoj sceni i u Banjaluci poslije

Obznane i Zakona o za{titi dràve u ilegalnim uslovima rada Istraìva~ima nije bilo lako pratiti rad ilegalnih organizacija SKOJ-a u prvoj polovini 1921. godine. Iz rezultata dosada{njih istraìvanja vidi se da je centralno rukovodstvo SKOJ-a neko vrijeme prestalo da djeluje, odnosno oni nisu bili u vezi sa ilegalnim organizacijama SKOJ-a ili se pak njegova aktivnost nije odraàvala na rad ilegalnih organozacija zbog slabih me|usobnih veza u ilegalnim uslovima rada. Poslije Obznane (29/30.XII 1920), Zakona o za{titi javne bezbjednosti i poretka u dràvi (poznat kao Zakon o za{titi dràve) (1.VIII 1921), kao i atentata na

110 Ibid., navedeno prema sadrìni teksta u fusnoti br. 201, str. 378. 111 Na ~elu studenatskog Kluba komunista na Zagreba~kom sveu}ili{tu bio je Simo Milju{, student iz Sanskog Mosta. On kansije postaje ~lan najuèg rukovodstva KPJ. U sukob sa ORJUNOM do{ao je i Branko Zagorac, student iz sela Han Kola, iz okoline Banjluke, koji je bio ~lan KPJ od osnivanja. Na studijama u Zagrebu bio je jedan od osniva~a Galilejevog kluba, marksisti~ki opredjeljenih studenata. Obadvojica su imali kontakte sa revolucionarima toga vremena u Banjaluci. 112 Dr Slavoljub Cvetkovi}, n. d. str. 196. 113 Banjaluka u radni~kom pokret i NOB, knj. 1, fusnota br.173, str. 372.

44

Milorada Dra{kovi}a (21.VII 1921), ministra u vladi Milenka Vesni}a, uslijedila su masovna hap{enja ~lanova i rukovodilaca SKOJ-a i uslijed toga skoro potpuno je bila razbijena aktivnost skojevskih organizacija.114 “U svakom slu~aju masovnim hap{enjem komunista poslije atentata i usvajanja Zakona o za{titi dràve potpuno je bila razbijena svaka organizaciona aktivnost skojevskih organizacija.”115 Odmah po stupanju na snagu Obznane, komunisti~ki poslanici su zna~ajno dopinijeli obnovi i povezivanju ilegalnih organizacija SKOJ-a i KPJ. Ali u Pregledu istorije Saveza komunista Jugoslavije registrovane su i nabrojane samo obnovljene skojevske organizacije (a ne i partijske). “Mnogo brè nego stvaranje ilegalnih partijskih organizacija tekao je proces stvaranja organizacija Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije. Iako je nov talas hap{enja i progona komunista u leto 1921. godine naneo te{ke udarce i SKOJ-u, ve} u jesen su komunisti~ki omladinci u Zagrebu, Sarajevu i Sloveniji poku{avali da stvore svoje ilegalne organizacije. Po~etkom decembra iste godine obnovljena je u Beogradu Centralna uprava SKOJ-a (Dragoljub Milovanovi}, Rajko Jovanovi} i drugi), koja po~inje da uspostavlja ilegalni aparat u pokrajinama. U tom cilju su izgra|eni privremeni Statut SKOJ-a i upustva za ilegalni rad, a isto tako i direktive za stvaranje proleterskih omladinskih organizacija kojima bi on rukovodio. Mada izloèn udarcima reìma i bez potrebne pomo}i od strane Partije, SKOJ je 1922. godine postigao izvesne rezultate. Do avgusta 1922. obnovljeni su oblasni sekretarijati SKOJ-a u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu i obrazovan je i prili~an broj mjesnih organizacija. U to vrijeme SKOJ se najbrè razvijao u Sloveniji...”116 “U okolnostima èstoke reakcije reìma i belog terora, Zameni~ki izvr{ni odbor KPJ poverio je Rajku Jovanovi}u da {to pre uspostavi ilegalno centralno rukovodstvo SKOJ-a. Tako je po~etkom decembra 1921. g. formirano rukovodstvo SKOJ-a koje su predstavljali: Dragoljub Milovanovi}, Rajko Jovanovi}, Nikola Jovanovi} i Antun [mit… Po~etkom 1922. obnovljena su SKOJ-evska udruènja u Sloveniji, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Valjevu, [apcu, Ni{u i Uìcu. Kao i u Sloveniji, mesna udruènja posve}uju osnovnu paznju ideolo{kom uzdizanju ~lanova i propagandnom radu sa omladinom.”117 Sredinom 1922. godine Centralno rukovodstvo SKOJ-a nije uspjelo da poveè sve organizacije i povede akciju za stvaranje legalne radni~ke omladinske organizacije.118

114 Dr Slavoljub Cvetkovi},Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije 1919-1928, Mladost, Beograd, 1979, str. 50. 115 Ibid., str. 50. 116 Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Beograd, 1963, str. 93 (latini~no izdanje). 117 Dr Slavoljub Cvetkovi}, n. d., “Mladost”, 1979, str. 50. 118 Ibid. str. 52.

45

Poslije dono{enja Obznane, i u Banjaluci dolazi do obnavljanja Mjesnog udruènja KPJ. Po izlasku iz zatvora Pave Radana, u februaru 1921. godine, Lovro Vuji}119, koji je bio zaposlen kao bravar u Tvornici duvana, zajedno sa Pavom Radan, Nikolom Vasi}, Jakovom Lastri} (pro~elnikom Mjesne organizacije SRPJ(k) u Banjaluci od osnivanja 14. aprila 1919), Idrizom Musi}, Milanom Kova~evi} i drugim, osnovao je (obnovio) ilegalnu organizaciju KPJ u Banjaluci. Po~etkom ljeta 1921. Lovro je uhap{en kao ~lan Inicijativnog odbora za obnavljanje rada revolucionarnih sindikata. Bio je i ~lan Inicijativnog odbora za osnivanje Nezavisnih sindikata koji su u Banjaluci osnovani u novembru 1921. Na masovno posje}enoj radni~koj skup{tini 27. novembra (prisustvovalo je 670 radnika) izabran je za predsjednika Mjesnog sindikalnog vije}a Nezavisnih sindikata. Uhap{en je ponovo 24. decembra, a potom ubrzo protjeran iz Banjaluke. Pavo Radan, zidarski radnik i revolucionar, hap{en i proganjan zbog svog djelovanja za vrijeme cijelog njegovog ìvota, legenda banjalu~kog sindikalnog i komunisti~kog pokreta, od osnivanja ilegalne organizacije KPJ u Banjaluci, pa do kraja svoga ìvota, svojim radom osiguravao je kontunuitet u radu banjalu~ke partijske organizacije u cijelom razdoblju izme|u dva svijetska rata. I najnoviji podaci govore da se i tada i kasnije partijsko jezgro u Banjaluci okupljalo oko Pave Radana.120 Proces obnavljanja partijskog i skojevskog rada u ilegalnim uslovima i{ao je te{ko i dosta sporo, ali dosta podataka ima koji pokazuju da je i u takvim uslovima najè{}eg terora od strane vlasti u Bosni i Hercegovini ipak sa~uvano aktivno partijsko jezgro najodanijih pripadnika revolucionarnog radni~kog pokreta koji su obezbjedili dalji kontinuitet u radu KPJ, a ubrzo i SKOJ-a. Jedan izvje{taj Ministarstva unutra{njih poslova u Beogradu iz 1921. godine, pokazuje da je u Jugoslaviji tada bilo aktivno 14 mjesnih grupa KPJ od kojih su ~etiri bile na podru~ju Bosne i Hercegovine (kao {to je ve} re~eno. To su bile sarajevska, kojom je rukovodio \uro \akovi}, tuzlanska na ~elu sa Mitrom Trifunovi}e U~om, mostarska kojom je rukovodio Gojko Vukovi} i partijska grupa u Banjaluci na ~elu sa Jakovom Lastri}em, ali koji je u drugoj polovini 1921. emigrirao u Be~, kako bi kao komunisti~ki poslanik izbjegao hap{enje).121 “Pojava “Obznane krajem 1920. godine, kojom je zabranjen rad svim politi~kim, ekonomskim i kulturnim organizacijama pod rukovodstvom KPJ, pogodilo je klasni radni~ki pokret i u Banjaluci. Sve radni~ke organizacije su razbijene, a organizacija KPJ nije bila spremna da odmah pre|e u ilegalnu djelatnost. U Bosanskoj krajini organizacija KPJ nije se mogla odmah oporaviti. Uzrok tome je, svakako, jak teror vlasti, uticaj socijaldemokrata i, donekle, ranjavanje Jakova Lastri}a, koji je bio poslanik u Ustavotvornoj skup{tini. Osim ilegalnog rasturanja {tampe (u januaru 1921) u Banjoj Luci od “Obznane” do maja 1921 nije se vodila

119 Lovro Vuji} i Pavo Radan izabrani su zajedno na osniva~kom skupu Mjesnog udruènja SRPJ (k), 14. aprila 1920 za ~lana Mjesne partijske uprave, delegata na Vukovarskom kongresu KPJ i za ~lana Upravnog odbora Radni~ke proizvodne i konzumne zadruge. 120 Dr Ilijas Hadìbegovi} i dr Nusret [ehi}, Uvod,Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB,, knj. 1, str. 38. 121 Ibid.

46

akcija na obnavljanju organizacije KPJ. Tek po~etkom juna zapo~ela je ilegalna aktivnost banjolu~kih komunista (traèno je od vlasti odobrenje za djelatnost sindikata koje, pak, vlasti nisu dale… Po~etkom juna 1921. godine po~inju se stvarati sindikalni punktovi u Banjoj Luci, Biha}u, Bosanskoj Krupi i Dobrljinu, gdje je posebno va`nu ulogu odigrao obnovljeni Oblasni sekretarijat Saveza drvodeljskih radnika za oblast Prijedor i Banjaluku.122 U Banjaluci je od septembra 1921. zapo~eo proces stvaranja ilegalnih partijskih organizacija. Komunisti u Banjaluci bili su u to vrijeme neposredno vezani za Izvr{ni odbor (IO) KPJ u Beogradu i on im je davao upustva za rad preko svog predstavnika. Mada rad nije bio dopu{ten u po~etku, ilegalno je obnovljena organizacija u Banjaluci. Ona je nastojala da od vlasti dobije konzum i Radni~ki dom. Ali, zbog jednog pisma za koje je policija sumnjala da je od Jakova Lastri}a, organizacija je opet razbijena. Odràvanjem Prve zemaljske konferencije u Be~u dat je impuls delegatima KPJ iz Bosne i Hercegovine za dalji rad. Po povratku delegata s Konferencije nije bilo uslova da se osnuju oblasni odbori, pa je osnovan u Sarajevu Oblasni odbor KPJ za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. U Banjaluci je od septembra 1921. zapo~eo proces stvaranja ilegalnih partijskih organizacija. Komunisti u Banjaluci bili su u to vrijeme neposredno vezani za Izvr{ni odbor (IO) KPJ u Beogradu i on im je davao upustva za rad preko svog predstavnika. Mada rad nije bio dopru{ten u po~rtku, ilegalno je obnovljena organizacija u Banjaluci. Nastojala je da od vlasti dobije konzum i Radni~ki dom. Ali, zbog jednog pisma za koje je policija sumnjala da je od Jakova Lastri}a, organizacija je opet razbijena. Odràvanjem Prve zemaljske konferencije u Be~u dat je impuls delegatima KPJ iz Bosne i Hercegovine za dalji rad. Po povratku delegata s Konferencije nije bilo uslova da se osnuju oblasni odbori, pa je u Sarajevu osnovan Oblasni odbor KPJ za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.123 Noviji podaci ukazuju da je ilegalna partijska organizacija osnovana februara 1921. godine. “Poslije dono{enja Obznane i izlaska iz zatvora, u februaru 1921. obrazovao je (Pavo Radan, nap. autora) sa Jakovom Lastri} ilegalnu partijsku organizaciju.”124 Isto se kaè I u slijede}em tekstu: “Poslije dono{enja Obznane, sa Pavom Radan, Nikolom Vasi}, Jakovom Lastri}, Milanom Kova~evi}, Antonom David i dr. obrazovao ilegalnu }eliju KPJ.”125 U svom radu “Prilog osvjetljavanju uloge komunista u razvijanju klasnog radni~kog pokreta u Banjoj Luci i okolini (1921-1929)”126 Uro{ Nedimovi} je posebno obradio dio “Aktivnost organizacije Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije u Banjoj Luci”, koji po~inje kako slijedi:

122 Uro{ Nedimovi}: Prilog rasvjetljavanju uloge komunista u razvijanju klasnog radni~kog pokreta u Banjoj Luci i okolini (1921-1929), Banjaluka u novijoj istoriji, Sarajevo 1978, str. 264-285. 123 Ibid., str. 285-286. 124 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1,fusnota br. 89 sa biografskim podacima Pave Radana, str. 358. 125 Ibid., fusnota br.137 sa biografskim podacima Lovre Vuji}, knj. 1, str. 366. 126 Uro{ Nedimovi}, n. d. str.284-297.

47

“Potkraj 1921. godine zapo~elo je obnavljanje skojevske organizacije. Osim Banja Luke SKOJ razvija svoju aktivnost i u drugim mjestima. Tako je radni~ka omladina Prijedora u prvoj polovini jula 1923. osnovala radni~ki sportski klub “Borac”, koji je djelovao nekoliko mjeseci. Preko tih sportskih i muzi~kih klubova i dru{tava KPJ je nastojala da {iri svoj uticaj me|u aktivistima u tim klubovima.”127 Ovaj podatak koji govori o obnavljanju SKOJ-a u Banjaluci, nesumnjivo upu}uje na to da je u Banjaluci postojala organizacija SKOJ-a i prije zabrane rada SKOJ-a i KPJ, jer, kako kaè autor: “Osim Banjaluke SKOJ razvija svoju aktivnost…”, {to zna~i da je za vrijeme dono{enja Zakona o za{iti dràve, ili atentata na ministra Milorada Dra{kovi}a, ili dono{enja Obznane, SKOJ u Banjaluci ukinut, odnosno zabranjen je njegov rad, a ljudi svi ili neki od njih pohap{eni, tako da sada “potkraj 1921”, kada je “zapo~elo obnavljanje skojevske organizacije” “Osim Banjaluke SKOJ razvija svoju aktivnost i u drugim mjestima.” U Zborniku radova s nau~nog skupa, odrànog u Banjaluci od 18-20. novembra 1976. godine, u uvodnom referatu predsjednika Organizacionog odbora dr Nikole Babi}, izme|u ostalog stoji: “U vrijeme legalnog djelovanja revolucionarnog radni~kog pokreta 1919. i 1920. godine… banjalu~ki radni~ki pokret se u cjelini uklapao u sve akcije jedinstvenog jugoslovenskog revolucionarnog radni~kog pokreta i vr{io zna~ajan uticaj na cjelokupan javni ìvot u gradu… Pored vi{e mjesnih, ovde se odràvaju okru`na i oblasna konferencija KPJ; 6 delegata predstavljalo je banjalu~ku partijsku organizaciju na Vukovarskom kongresu KPJ; osniva se organizacija SKOJ-a i sekcija èna komunista…”.128 I ovaj podatak nedvojbeno upu}uje na to da je u Banjaluci postojalo Mjesno udruènje SKOJ-a u vrijeme legalnog djelovanja revolucionarnog radni~kog pokreta 1919-1920. godine. Predvodnici revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta u Banjaluci, dvadesetih godina ovog vijeka, su dvije izuzetne li~nosti. Prvi je Pavo Radan, gra|evinski radnik po profesiji, revolucionar po opredjeljenju, u~esnik Ma|arske socijalisti~ke revolucije, koji se u Banjaluku vratio poslije poraza Ma|arske Sovjetske Republike i odmah se uklju~io u politi~ki i partijski rad, za koga treba re~i da je i osniva~ KPJ u Banjaluci. Drugi je Akif [eremet, koji je u Banjaluku do{ao kasnije, 1923. godine, koji se tako|e odmah uklju~io u politi~ki i partijski rad, pa su tako Pavo Radan i Akif [eremet, zajedno djeluju}i odre|eno vrijeme, postali predvodnici komunisti~kog radni~kog i omladinskog pokreta u Banjaluci u tom periodu, dok je Pavo Radan svojim politi~kim djelovanjem postao legenda banjalu~kog sindikalnog i komunisti~kog pokreta, osigurav{i neprekinut rad banjalu~ke partijske organizacije u cijelom razdoblju izme|u dva svjetska rata.

127 Ibid., str. 290. 128 Dr Nikola Babi}, Banjaluka u sredi{tu dru{tvenopoliti~kih zbivanja zapadne Bosne, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Zbornik radova s nau~nog skupa odrànog u Banjaluci od 18-20. Novembra 1976, Banjaluka, 1978, str.18.

48

Glava II Konsolidacija i uspon SKOJ-a u Banjaluci,broba protiv terora 1924-1935. godine 7. Pavo Radan i Akif [eremet – nosioci politi~kog ìvota u novim uslovima

borbe revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta u Banjaluci Napredni radni~ki pokret po~eo se oporavljati posle naleta buròazije 1920-1921. i poslije toga pri{lo se pronalaènju legalnih formi rada i daljem osnivanju Nezavisne radni~ke partije Jugoslavije {irom zemlje, koja je osnovana 14.I 1923, s jedne, i oporavljanju od primljenih udaraca i daljem izgra|ivanju ilegalne Partije i SKOJ-a, s druge strane. Dvije li~nosti revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta u Banjaluci, Pavo Radan i Akif [eremet, veoma su zaslu`ni za revolucionarno djelovanje i radni~kog i omladinskog pokreta u Banjaluci - Radan u cijelom periodu izme|u dva svjetska rata, a [eremet za vrijeme cjelog svoga ~etverogodi{njeg boravka u Banjaluci od 1923. do 1928. godine,129 a djelimi~no i poslije prije odlaska na rad u Be~. Ve} je istaknuto da je Pavo Radan u revolucionarnom radni~kom pokretu Banjaluke od 1919. godine u kome je bio politi~ki veoma aktivan. Bio je stub i oslonac revolucionarnog radni~kog pokreta izme|u dva rata, a koliko su mogu~nosti dozvoljavale i u vrijeme okupacije, kada je me|u prvim uhap{en, odmah po okupaciji 1941. i strpan u zatvor u kome je i umro 1943. godine. “Bio je ~lan i sekretar Mjesnog i Okru`nog komiteta KPJ prije [estojanuarske diktature, li~ni poznanik istaknutih revolucionara (Filira Filipovi}a, \ure \akovi}a, Karla Hudomala, Ivana Krndelja, Blagoja Parovi}a, Antuna Mavraka, Sime Milju{a i drugih), ~lan Akcionog odbora {to ga je obrazovao CK KPJ za u~e{}e Partije na izborima 5. maja 1935. Kao {egrt i zidarski pomo~nik uklju~io se u sindikalni i politi~ki pokret banjalu~ke radni~ke klase. Poslije poraza Ma|arske Sovjetske Republike po povratku u Banjaluku i uklju~ivanja u politi~ki rad, te poslije izbora na Mjesnoj konferenciji SRPJ (k), 14. aprila 1919. u partijsku upravu i za delegata na Vukovarskom kongresu KPJ, Pavo Radan je ~esto premla}ivan u poliiciji… U 1921. hap{en je ~etiri puta zbog komunisti~ke djelatnosti, a hap{enja su nastavljena u toku cijelog njegovog ìvota. Zahvaljuju}i njegovom revolucionarnom radu obrazovane su organizacije Nezavisnih sindikata i Nezavisne radni~ke partije Jugoslavije i u Banjaluci i na regionalnom podru~ju, jer je s partijskom organizacijom razvio politi~ku djelatnost koja je onemogu}ila da reformisti iz

129 Ibid., Akif [eremet je za profesora u Dràvnoj realnoj mje{ovitoj gimnaziji u Banjaluci postavljen rje{enjem Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu br. 62058/23 od 13.IX 1923., a razrje{en je du`nosti profesora rje{enjem S. n. br.15318/29 Ministarstva prosvjete 1. maja 1929. godine, ta~nije re~eno ovim rje{enjem je otpu{ten iz dràvne slu`be. Ali, on je razrije{en svih du`nosti u Banjaluci, da bi 7. septembra 1927. stupio na du`nost u Gospi}u, gdje odmah stupa na posao, ali i na svoje politi~ke zadatke, o ~emu }e u Gospio}u ostati upe~atljiv trag. Me|utim, on je u jesen 1928. morao oti}i iz gimnazije pa je oti{ao u Prijedor i radio je honorano u gimnaziji, a u decembru iste godine odveo je i porodicu u Prijedor. U 1929. godini jo{ jednom dolazi u Banjaluku i odràva {iri sastanak zna~ajan za Banjlu~ku partijsku organizaciju.

49

Socijalisti~ke partije Jugoslavije u Banjaluci dobiju upori{te. Od jeseni 1923. radio je zajedno sa Akifom [eremetom. Zbog te{ko o{te}enog vida trebalo je da ode na lije}enje u SSSR, ali mu je to onemogu~ila septembarska provala. Me|utim, ni bolest nije omela njegovo politi~ko djelovanje; tako je 1937. dobio zadatak od partijskog rukovodstva da sprovede preustrojstvo banjalu~ke partijske organizacije. Usta{ke vlasti su ga uhapsile u junu 1941.” 130 “Nakon zabrane KPJ i progona komunista, u banjalu~kom partijskom ìvotu Pavu Radana treba posebno ista}i. Po mom mi{ljenju on je jedini stari ~lan Partije koji je ostao nakon Obznane dosljedan i vjeran Partiji. Na putu za kancelariju ~esto sam se susretao sa Pavom… Pavo Radan je bio ina~e jako blizak obi~nom ~ovjeku, uvjek spreman da pomogne. Sasvim drugog kova je bio Akif [eremet. On je bio povezan sa intelektualcima i oko sebe je okupljao |a~ku i studentsku omladinu.”131 [eremet u 1920. godini osniva skojevsku organizaciju u Zagrebu i vr{i pripreme za Prvi kogres SKOJ-a u Beogradu. Postaje zamjenik potpredsjednika Sveu~ili{nog odbora SKOJ-a u Zagrebu. Potom dolazi u Banjaluku. Kao {to se vidi on je radio sa organizacijom SKOJ-a od samog osnivanja SKOJ-a i dolaskom u Banjaluku on prosto postaje li~nost koja masovno okuplja mlade, predvodi ih, i omladina slijedi njegove progresivne ideje. Zato }e se godinama govoriti u Banjaluci, kada [eremet ode iz nje, da je “bogatim trgovcima i pukovnicima oduzeo djecu”. U politi~kom radu njegovi drugovi i prijatelji bili su: Simo Milju{, Branko Zagorac, Ognjen Prica, Stejepan-[tefek Cviji}, August Cesarec, Milan Durman. Oènio se kao student i imao je vjernog ìvotnog pratioca. Imali su ~etiri sina: Sokola, Zlatka, Sre}ka i Milana. Akif [eremet, profesor i revolucionar, u Banjaluku je do{ao u jesen 1923, kada je od strane odgovaraju}eg ministarstva rje{enjem postavljen na rad kao profesor u Dràvnoj realnoj gimnaziji, gde je ostao da radi do jeseni 1928. godine, kada je otpu{ten s posla zbog revolucionarnog rada. Jo{ prije dolaska u Banjaluku Akif [eremet je u Zagrebu bio istaknuti revolucionar.132 “Akif [eremet se uklju~io u rad banjalu~ke partijske organizacije preko svoga ro|aka Teofika Boji}a i Branka Zagorca. [eremet je organizaciono povezao 130 Ibid., fusnota (djelovi) br.89. sa biografskim podacima Pave Radana, str.358. 131 Franjo Odi}: “U uredu za osiguranje radnika”, Ibid., str. 85-88. 132 U Izvje{taju Pokrajinske uprave u Zagrebu br. 2540/prez. od 11. I 1922. napisano je da je on jedan od najagilnijih komunista u Zagrebu. U Banjaluci ostaje do jeseni 1928. kada je zbog svog revolucionarnog rada morao napustiti Banjaluku. Interesantno je napomenuti da je godinu dana ranije Damjan Grbi}, pravoslavni katiheta u Gimnaziji i U~iteljskoj {koli u Banjaluci upu}en u Beograd 1927. da ministru prosvjete prenese i obrazloì mi{ljenje nekih gra|anskih krugova koji su traìli da se Akif [eremet premjesti iz Banjaluke. [eremet je izbjegao u Be~ 1930. i odmah se uklju~io u rad Centralne partijske uprave KPJ. Uhap{en je 1931. i poslije vi{egodi{njih stradanja u ~istkama sovjetske Rusije ubijen je u Alma Ati 19. IV 1939, ali datum nije siguran zato {to je u knjigu evidencije umrlih u Alma Ati datum smrti unijet 14. XII 1959. Vidi op{irnioje: Milan Vukmanovi}, Profesor i revolucionar Akif [eremet, Opredjeljenja, Sarajevo, br. 8-9/1979, str. 149-181.

50

banjalu~ku partijsku organizaciju sa rukovodstvom u Zagrebu. Od toga vremena je banjalu~ka partijska organizacija bila u organizacionoj nadle`nosti pokrajinskog rukovodstva KPJ za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu. On se posebno zalagao u organizacionim zadacima djelovanja Nezavisnih sindikata i Nezavisne radni~ke partije Jugoslavije.”133 U to vrijeme bio je aktuelan sukob centruma{a sa biv{im zvona{ima oko Jove [mitrana u mjesnoj organizaciji Socijalisti~ke partije u Banjaluci, a uzroci toga sukoba bili su u borbi oko poloàja, pa su se diskreditovali u tolikoj mjeri da je ugled socijalista sasvim opao. Njihova mjesna organizacija prakti~no je prestala da postoji. Tako su i Jovo [mitran, kao i Nikola Smoljanovi}, Panta Kreki} i Drago Golob kod radni~ke klase Banjaluke tako|e diskreditovani. U organizaciji [kolskog dru{tva “Mladosti” u banjalu~koj gimnaziji, u 1924. godini [eremet vodi |ake na eksurziju u Slovenviju i Dalmaciju, a glavni pomo~nik profesoru u radu “Mladosti”, pa i u ovoj ekskurziji je Veselin Masle{a, tada |ak 7 razreda gimnazije. U svim mjestima su odràli koncert, a to je bila prilika sa sklapanje poznanstava koja }e kasnije drugo trajati. [eremet je stalno nastojao, od samog dolaska u Banjaluku 1923. godine, da se pro{iruje krug omladinaca sa kojim }e se raditi u ilegalnim grupama simpatizera, a iz tih grupa su provjeravani pojedinci na politi~kim zadacima primani u SKOJ. S obzirom na broj ilegalnih grupa, malo je pojedinaca primljeno u SKOJ jer se dosta sekta{ilo. Organizacija je brojala oko desetak ~lanova, daleko manje od partijske organizacije sve do {estojanuarske diktature.134 “U saètoj ocjeni njegovog djela, moèmo ista~i da je bio primjeran pedagog, istori~ar, esejista i dru{tveni radnik, a naro~ito izuzetan poznavalac teorije dijalekti~kog i istorijskog materijalizma i marksisti~ke politi~ke ekonomije, i primjeran organizator u prksi akcione aktivnosti komunista.”135 “[eremetovi politi~ki u~enici me|u radnicima bili su: Abduselam Bleki} [andor, Muhamed Kazaz, Stjepan Martak, Idriz Maslo, Jusuf-Joja Tuli} i drugi. To je bila generacija koju su politi~ki vaspitavali i izgra|ivali Pavo Radan i Akif [eremet. Njihove najve}e politi~ke zasluge u komunisti~kom vaspitanju bile su u povezivanju i druènju radni~ke, srednjo{kolske i studentske omladine {to je postala tradicija cijelog me|unarodnog revolucionarnog radni~kog i komunisti~kog pokreta.”136 U svom revolucionarnom radu djelovao je i kao ~lan i kao funkcioner KPJ od Zagreba i Banjaluke do Be~a i Moskve: ~lan Univerzitetskog rukovodstva SKOJ-a

133 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB , knj. 1, fusnota br. 479, str.418. 134 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB , knj. 1, fusnota 220, str. 381. 135M. Vukmanovi}, Profesor i revolucionar Akif [eremet, Opredjeljenje,, Sarajevo, br. 8-9/1979. str. 149-181; M. Vukmanovi}, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta, Glas, Banjaluka, 1-23, od 17. septembra do 26 oktobra 1979. godine, str. 1. U dijelu o A. [eremetu u ovom radu vi{e podataka je uzeto iz ova dva rada – studije i feljtona M. Vukmanovi}a. 136 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 207, str. 380.

51

u Zagrebu 1921, sekretar Mjesnog i Okru`nog komiteta KPJ u Banjaluci, sekretar partijske organizacije u Gospi}u i Livnu, ~lan Organizacionog sekretarijata i organizacioni sekretar CK KPJ u Be~u, rukovodilac Jugoslovenske sekcije Me|unarodne organizacije za pomo} revolucionarima (MOPR) i ~lan rukovodstva centrale u Be~u, a potom u centrali MOPR pri Kominterni, kada postaje `rtva Staljinovih ~istki. Okru`ni komitet KPJ za Banjaluku na ~elu sa Akifom [eremetom, koji je bio i predstavnik u PK KPJ Hrvatskeu sve do odlaska u Gospi},137 uspje{no je organizovao politi~ki rad, ali i teoretski. Tokom ljeta 1927. posebno je zna~ajan kra}i kurs politi~ke ekonomije za sve ~lanove KPJ i SKOJ-a u Banjaluci, a kurs su vodili Veselin Masle{a i Fadil Maglajli} (kurs je skra}en zbog izbora 11. septembra 1927). Zanimljivo je ista}i odnos direktora gimnazije pred [eremetov odlazak sa du`nosti profesora. On je napisao slijede}u pozitivnu ocjenu njegovog rada: “[eremet je stru~no sposoban nastavnik. U slu`bi je vr{io du`nost uredno i savjesno, ali je gdjekada u {koli tretirao teme, koje nisu za |ake jer ih ne razumiju. Izvan {kole u vjerskim je stvarima bio suvi{e liberalan, {to mu se uzimalo za zlo. Politi~ko mu je vladanje, koliko je direktoru poznato, korektno. Materijalne prilike prema dohocima sre|ene.”138 Dirktor je dao veoma korektnu ocjenu Akifove li~nosti, kao profesora i ~ovjeka. Zbog revolucionarne aktivnosti u Banjaluci nije premje{ten samo Akif. Premje{teni su iz gimnazije, odnosno iz Banjaluke jo{ troje: dva mla|a profesora koji su Akifa podràvali – suplent dr Rudolf Siber i prof. Franjo Violi}, a uskoro, 18. decembra, i direktor dr \uro Dama{ka. Zanimljivo je, tako|e, da je premje{ten iz gimnazije u drugu {kolu i katiheta Damjan Grbi}. Smatralo se da mu je poljuljan ugled u gimnaziji, po{to je oklevetao Akifa [eremeta, obavljaju}i za druge neslavan posao (u vezi sa Akifovim ateizmom. Na du`nosti sekretara OK KPJ u Banjaluci [eremeta je zamjenio Pavo Radan. Ali on dolazi ilegalno na sjednicu Plenum OK KPJ Banjaluka 10. januara 1928. S obzirom na hitne okolnosti ova sjednica plenuma dobila je status okru`ne konferencije KPJ. Kako se za ovaj skup smatra da je za istoriju KPJ zna~ajan nave{}emo samo kratko osnovna pitanja iz usvojene Rezolucije: - u potpunosti se prihvataju sve odluke Plenuma CK KPJ, odrànog u Zagrebu

od 27XI - 3.XII 1927. godine o borbi protiv frakciona{tva; - poziva se partijska centrala da se bez kolebanja bori protiv menj{evika i

sabotera iz manjine; 137 [eremet u toku boravka u Gospi}u ne prekida kontakte sa banjalu~kim komunistima - ~lanovima SKOJ-a i KPJ odakle usmjerava rad organizacija i SKOJ-a i KPJ u Banjaluci. U svojim sje}anjima poznati revolucionar iz Hrvatske Jakov Blaèvi} za A. [eremeta kaè: “ Osje}ao sam da se treba boriti protiv nepravde za slobodu svog naroda. Ali nisam znao kako. I tada, zahvaljuju}I profesoru [eremetu, koji mi, kao 16-godi{njem mladi}u, po~inje otvarati vidike, tuma~iti ìvot i davati odgovore na pitanja koja su me mu~ila i s kojima sam se svakodnevno susretao u zagu{ljivoj gospi}koj malogra|anskoj sredini po~eo sam sagledavati GDJE I KAKO TREBA U @IVOTU T R A @ I T I SVOJU CRVENU NIT, SAZNAO SAM SVOJ PUT – POSTAO SAM KOMUNISTA.”(Velika slova uzeo autor, nap. autora ovog rada), (M. Vukmanovi}, n. d. 138 M. Vukmanovi}, Revolucionarno djelo Akifa [eremeta, Glas, Banjaluka, 1-23 od 17 – 26. oktobra 1979.

52

- smatraju da krizu u Partiji moè da rije{i samo IV kongres KPJ. Smatra se da je ovaj plenarni sastanak, odnosno Okru`na KPJ u Banjaluci zauzela one iste stavove koje }e, ne{to docnije, zauzeti poznata Osma mjesna konferencija KPJ u Zagrebu, kada Tito predlaè ista pitanja. Tada je u Banjaluci bilo 30 ~lanova KPJ (5 }elija sa 25 i jedna u Han Kolima sa 5 ~lanova); ~lanova SKOJ-a bilo je: 3 industrijske }elije sa 10 ~lanova i grupa simpatizera sa 5 ~lanova u Han Kolima (u Pilani 4 ~lana SKOJ-a i rasturaju 11 primjeraka ilegalne {tampe, skojevska }elija u Rudniku Lau{ ima 3 ~lana SKOJ-a i rasturaju 30 primjeraka ilegalne {tampe, u Fabrici duvana 3 ~lana SKOJ-a i grupa simpatizera od 5 ~lanova. Grupa simpatizera u Han Kolima, ne{to kasnije, u 1928. prerasta u }eliju SKOJ-a na ~elu sa Gojkom Gaji}). Upore|enja radi, tada je Zagreba~ka partijska organizacija imala 22 }elije sa 134 ~lana i 89 simpatizera. Tada su u nadle`nosti PK KPJ za Hrvatsku i Slavojiju bili Okru`ni komiteti KPJ Banjaluka, Bjelovar, Krièvci, Osjek, Slavonski Brod i Su{ak i tri mjesna komiteta Vara`din, Virovitica i Zagreb. êlije u funkciji mjesnih komiteta bilie bile su u: Gospi}u – sekretar Akif [eremet, Vukovaru, Novoj Gradi{ci i Prelogu. Kako se vidi iz ovih podataka po organizacionoj snazi banjalu~ka i partijska i skojevska organizacija bila je me|u najja}im u Jugoslaviji, a svi navedeni podaci preuzeti su iz arhivske gra|e Kominterne, u vrijeme odràvanja navedenog Plenarnog sastanka, 10. januara 1928. godine.139 Vi{e u~enika Akifa [eremeta u svojim sje}njima su najbolje opisali lik [eremeta kao revolucionara i omiljnog profesora me|u svojim |acima. Nave{}emo samo neke: “Me|u generacijama profesora koji su djelovali na banjalu~koj gimnaziji, posebno bih istakao profesora Akifa [eremeta. Do{ao je u na{u gimnaziju 1923. godine i odmah po~eo djelovati na omladinu kao napredan ~ovjek, ~ovjek budu~nosti, {to se osjetilo ne samo u {koli nego i u njegovoj bliòj i {iroj okolini. U to doba je banjalu~ka gimnazija dala na{e najuglednije pobornike socijalizma me|u mla|im generacijama. Ove generacije nisu slu~ajno izrasle u tom duhu nego je to, izme|u ostalog, bio i plod djelovanja druga [eremeta koji je znao da okupi, pokrene i u ~ovjeka usadi sve ono {to je najplemenitije u na{em dru{tvu… Na ulicama se vi|ala za ono doba neobi~na pojava: profesor dolazi u {kolu i ide iz {kole okruèn svojim |acima … ovaj na~in opho|enja druga [eremeta sa svojim u~enicima donosio je ~ar novog i bliskog. Djelovanje Akifa [eremeta urodilo je plodom. 139 Ibid., U vrijeme odràvanja Plenarnog sastanka OK KPJ Banjaluka, sa statusom konferencije, ~lanovi KPJ u Banjaluci su bili: Abduselam [andor Bleki}, Asim AlihodÌ}, Avdo ârdì}, Veljko \or|evi}, Vukota \uri~kovi}, Safet Filipovi}, Muhamed Kazaz, Eduard Kun{tek, Fadil Maglajli}, Stjepan Martak, Veselin Masle{a, Idriz Maslo, Hajro Morali}, Jusuf Joja Tuli}, Vilko Vinterhalter, Branko Zagorac itd. Me|u istaknutim ~lanovima SKOJ-a bili su: Fahrudin Dìn, Kasim Hadì}, Abduselam Gvo`|ar, Edhem Leda Karabegovi}, Nikola Pavli}.(Svi ovi podaci su preuzeti iz arhivske gra|e Kominterne u vrijeme odràvanja Plenarnog sastanka. (Ovi podaci su preuzeti iz rada-feljtona, objavljenog u Glasu u Banmjaluci. M. Vukmanovi}a, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta … Sekretar MK SKOJ-a u Banjaluc tada je bio Veljko \or|evi}, a u narednom periodu od nabrojanih ~lanova KPJ i SKOJ-a petorica }e biti sekretari MK SKOJ-a Banjaluke i to: Idriz Maslo, Vinko Vinterhalter, Kasim Hadì}, Abduselam Gvo`|i i Nikola Pavli}.

53

Vrijeme je prolazilo, sjeme niklo, plodovi rodili obilato… Kao Akifovi |aci isti~u se me|u mnogima drugovi: Veselin Masle{a, Fadil Maglajli}, Vilko Vinterhalter, Nikica Pavli}, Josip Maàr [o{a, Osman Karabegovi}, Vojo Raki} i mnogi mla|i koji su posredstvom njegovih u~enika prenosili àr vatre koju je zapalio Akif [eremet.” - kaè Mladen Pasari} u svom sje}anju “Vaspita~ i drug omladine”.140 Naprijed spomenuti u~enici Akifa [eremeta su, u stvari, svi bili ~lanovi SKOJ-a u gimnaziji, a docnije i ~lanovi KPJ, kada su politi~ki sazreli da to postanu. Svetislav Zeljkovi} u svom sje}anju “Na{ profesor istorije” izme|u ostalog, kaè: “Akif [eremet mi je neko vrijeme bio i razredni starje{ina. Do njegovog dolaska u na{u gimnaziju profesori su u nastavi insistirali na faktografiji, pam}enju datuma, li~nosti. [eremet je unio u nastavu potpuno nov kvalitet, jer je traìo razumjevanje su{tine sveukupnih dru{tvenih odnosa… Na{u maturu proslavili smo u Hotelu “Balkan”. Profesor [eremet ostao je s nama do zore, kad nas je u svanu}e pozvao svojoj ku}i. Tu smo nastavili da pjevamo i igramo kolo. Sve koji su do kraja ostali po~astio je kafom.” 141 Abduselam Gvo`|ar u svom sje}anju “Okupljao je naprednu omladinu”, izme|u ostalog, kaè: “Nas |ake realne gimnazije u Banjaluci prijatno je 1923. godine iznenadio dolazak profesora Akifa [eremeta. Predavao je istoriju i to na nov na~in, isti~u}i u prvi plan dru{tveno-ekonomske odnose… Ubrzo je po~eo da okuplja naprednu omladinu. U svakom razredu zadrào bi se na pojedinom |aku za kojeg je smatrao da je bistriji i na koga je odmah vr{io snaàn uticaj. U {estom razredu to smo bili Veljko \or|evi} i ja, u sedmom Fadil Maglajli} i Veselin Masle{a… Preko {kolskog raspusta 1925. godine ve} smo bili sa njim u vezi, a pojedina~no je djelovao na svakog od nas na na{em intelektualnom, ili bolje re~eno, progresivnom razvoju…”142 Dr Branko Buji} (1901-1941), istaknuti marksisti~ki teoreti~ar i revolucionar, najistaknutiji marksisti~ki ekonomski teoreti~ar izme|u dva rata, ~esto je dolazio u Banjaluku u kojoj je imao sestru.143 Ali, kako se danas zna da je on bio tada bio sekretar PK SKOJ-a i ~lan PK KPJ BIH u Sarajevu, do hap{enja, 1930, slobodno je pretpostaviti da je u Banjaluci sara|ivao sa najodgovornijom li~no{}u u to vrijeme u SKOJ-u u Banjaluci, a sa Akifom [eremetom se sretao, sa kojim se poznavao jo{ iz vremena kada je radio u Zagrebu. Poslije hap{enja Branka Buji}a Sud za za{titu dràve osudio ga je na pet, a poslije dodao jo{ dvije godine robije, tako da se on u partijskoj korespondenciji, poslije dolaska s robije, potpisivao Sedmak. Kad je

140Mladen Oasari}, Vaspita~ i drug omladine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 133-135. 141 Ibid., str. 135-139. 142 Ibid., str. 139-143. 143 Ibid., Milka Hadìstevi}, majka Voje Hadìstevi}a, banjalu~kog ~lana SKOJ-a, ugledna li~nost, u~iteljica u Banjaluci, je sestra dr Branka Buji}a; podatak da je Branko Buji} u to vrijeme bio sekretar PK SKOJ-a i ~lan PK KPJ Bosne i Hercegovine nalazi se i u navedenom radu M. Vukamnovi} o revolucionarnom djelu Akifa [eremeta, objavljenom u Glasu, 1979. godine.

54

dolazio u Banjaluku, usko je sara|ivao sa Akifom [eremet, odnosno Banjalu~kom partijskom organizacijom.144 Dok je boravio u Banjaluci Akif [eremet je objavio knjièvnu studiju “Bogdan Popovi}”. Po objavljivanju ove studije protiv [eremeta je u Banjaluci 1928. godne pokrenut krivi~ni postupak. Kako je on tada ve} bio protjeran iz Banjaluke zbog njegovog revolucionarnog politi~kog djelovanja, morao je do}i na to su|enje, pa je to bila prilika da se ponovo sretne sa svojim u~enicima, odnosno sa svojim |acima iz gimnazije, koji su istovremeno i njegovi politi~ki u~enici kojima je pomogao da se politi~ki oprijedele u borbi za bolju sutra{njicu. 8. Zna~aj odràvanja Kongresa SROJ-a (23.VIII 1922) i Drugog kongresa SKOJ-a,(24-26.VI 1923) i revolucionarni omladinski pokret u Banjaluci

Do sredine 1922. godine Centralno rukovodstvo SKOJ-a jo{ nije uspjelo da poveè rad skojevskih organizacija pa je preduzelo mjere da osnuje legalnu organizaciju radni~ke omladine. Tada se odràva Zemaljska konferencija SKOJ-a (20-22. avgusta 1922) u Ljubljani koja je imala karakter Kongresa ilegalnog SKOJ-a, ali u zvani~nim dokumentima tako nije registrovana. Postoje}e zakonodavstvo nije dozvoljavalo da se osnuje organizacija radni~ke omladine koja bi mogla djelovati na prostorima Jugoslavije. Bilo je naro~ito te{ko polovinom 1922. godine, da se obrazuje takva organizacija u Beogradu, po{to je te godine bio novi talas masovnih hap{enja zbog svadbenih sve~anosti kralja Aleksandra Kara|orevi}a. Tada je iz Beograda protjeramo oko 10.000 radnika. Ne{to kasnije donijet je Zakon o za{titi radnika (14.VII1922. godine), pa su ipak uslovi za okupljanje radnika postali malo bolji. Kako je bio osnovan Akcioni odbor za osnivanje Saveza radni~ke omladine Jugoslavije, neki raniji poku{aji su propali da se taj savez osnuje, ali 23.VIII 1922. godine odràna je pro{irena sjednica toga Akcionog odbora i tom prilikom osnovan je Savez radni~ke omladine Jugoslavije (SROJ) u Beogradu. Akcioni odbor je 3.IX 1922, odmah poslije osnivanja SROJ-a, uputio apel proleterskoj omladini u cilju osnivanja mjesnih organizacija SROJ-a.145 “Poslije Osniva~ke konferencije Saveza radni~ke omladine, odràne u Beogradu 23.VIII 1922. uz prisustvo 30 omladinskih predstavnika, u Bosni i Hercegovini se po~elo sa osnivanjem ovih organizacija. U Zenici je osnovan pododbor 3.IX 1922, u Derventi je osnovan pododbor Saveza mladih radnika 26.XI 1922 (osnovao Josip îzinski <Sima Markovi}>). U BiH 1923. ukupno ima 124 ~lana, {to se vidi iz izvje{taja Rajka Jovanovi}a koji je podnio o radu i organizacionom stanju SKOJ-a III kongresu KIM.146 Razvitak Saveza mladih radnika u Bosni i Hercegovini prekinut je uslijed policijskog pritiska. Zabrana rada motivisana je komunisti~kom

144 Ibid., fusnota br. 352, str. 400. 145 Dr S. Cvetkovi}, n. d., str.155. 146 ARPJ KIM, reg 3, str. 20, prepis.

55

orijentacijom Saveza, koji je ocjenjen kao “opasan po dràvu”.147 Zbog nedostatka arhivske gra|e, do sada nije utvr|eno da su u Banjaluci osnivane organizacije SROJ-a. Ali, kako u avgustu 1923. Godine u Banjaluku dolazi Akif [eremet, koji je u centru zvoga politi~kog i partijskog angaòvanja imao i rad sa mladima, to se moè o~ekivati da }e dalja istraìvanja mo`da do}i do novih saznanja u vezi sa djelovanjem SROJ-a u Banjaluci. Za dalji razvoj SKOJ-a veoma je zna~ajna zemaljske konferencije SKOJ-a koja je odràna u Ljubljani od 20. do 22. avgusta 1922. godine kojoj je prisustvovalo 17 delegata i jedan predstavnik Izvr{nog odbora KPJ. Glavni zadatak koji je usvojen na ovoj konferenciji SKOJ-a je rad u masama radni~ke omladine i posebno pobolj{anje njenog ekonomskog poloàja, zatim je ukazano na potrebu organizovane proleterske odbrane s obzirom na masovne nasrtaje na radni~ku klasu i radni~ku omladinu od strane fa{iti~kih organizacija koje su sprovodile teror i usvojen je novi statut SKOJ-a kojim su ustanovljeni pokrajinski sekretarijati. Ovi sekretarijati su spontano negdje ve} bili osnovani i samoinicijativno su obnavljali razbijene organizacije SKOJ-a. Na osnovu zaklju~ka Zemaljske konferencije SKOJ-a, u Beogradu se pojavio “Mladi radnik”148 Prvi rezultati su postignuti, po{to su do kraja 1922. godine osnovani pododbori u: Beogradu (sa 20 ~lanova) (koji je osnovan ve} 23 avgusta), Valjevu (sa 50), [apcu (sa 10), Kru{evcu (sa 35), â~ku (sa 40), Ni{u (sa 100) i Brodu na Savi (sa 115 ~lanova). Tada je bilo ukupno 450 aktivnih ~lanova SROJ-a. Kako se u SROJ uklju~io Savez mladih radnika iz Bosne sa svojim pododborima u Sarajevu (sa 80 ~lanova), Derventi (sa 14) i Zenici (sa 30 ~lanova), SROJ-u se priklju~ila i “Iskra” iz Slovenije (sa ukupno 170 ~lanova u tri mjesta), tako da je tada bilo ukupno 744 ~lana okupljena u 12 pododbora organizacije. Prema izvje{taju Me|usaveznog sindikalnog odbora oko 45% ~lanova SROJ-a bili su u~lanjeni i u sindikat.149 U tom periodu prema jednom pismu Izvr{nog odbora SKOJ-a od 10.XI1 1922. godine, razvijanje legalnih organizacija radni~ke omladine nije uticalo na zastoj u radu SKOJ-a. Tako, prema tom pismu, organizacije SKOJ-a tada su postojale u: Beogradu, Valjevu, Ni{u, na ûkarici, u â~ku, Sarajevu, Trbovlju, Hrastniku i Mariboru sa ukupno 402 ~lana. U Izvje{taju o radu SKOJ-a nalaze se podaci da su osim u navedenim mjestima, legalne organizacije SKOJ-a postojale i u Kru{evcu, Uìcu, Smederevu, Zenici i Jesenicama sa ukupno 2.860 ~lanova SKOJ-a. Pored toga pod kontrolom SKOJ-a bile su i neke studentske organizacije.150 Borba mladih ljudi u to vrijeme, putem legalnih formi rada, pored akcija politi~kog i prosvjetnog karaktera, zalagala se i za rje{avanje problema

147 Uro{ Nedimovi}, Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije u Bosni i Hercegovini u periodu 1921. do 1929. godine, Pregled, Sarajevo, br. 7-8 str. 1089. 148 Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, str. 94. 149 Dr S. Cvetkovi}, n. d. str. 155. 150 Ibid., str.155. i 156.

56

ekonomskog karaktera, pa su te aktivnosti sprovo|ene i korz sindikalne organizacije. I pored stvorene mreè legalnih organizacija SROJ-a, politi~ke prilike 1922. godine nisu dozvoljavale da se SROJ konstitui{e u omladinsku organizaciju jugoslovenskog karaktera. Za dalji usjpe{niji razvoj SROJ-a bilo je zna~ajno osnivanje Nezavisne radni~ke partije Jugoslavije, koja je osnovana na skupu, odrànom 13. i 14. januara 1923. godine, ~ije organizacije su pruàle materijalnu ili moralnu pomo} radni~koj omladini. U to vrijeme to je bilo od posebnog zna~aja po{to je 1923. godine opet do{lo do progona naprednih omladinskih organizacija, a u Zagrebu i do zabrane SKOJ-a. Da bi se obezbjedilo povezivanje omladinskih organizacija i kontinuitet u razvoju revolucionarnog omladinskog pokreta u Jugoslaviji bilo je veoma zna~ajno izlaènje “Mladog radnika” i “Omladinske borbe”. Preko ova dva lista omladina je obavje{tavana o svim doga|anjima, kako u Jugoslaviji, tako i u me|unarodnom omladinskom pokretu.151 Za SROJ je bilo zna~ajno da se izdvoji iz Nezavisne radni~ke partije zbog nesre|enog stanja u jugoslovenskom radni~kom pokretu. To je i postignuto odràvanjem Prvog kongresa SROJ-a koji je odràn 10. II 1924. godine. Na kongresu su usvojena dokumenta koja su SROJ odredila kao proletersku revolucionarnu organizaciju, {to se naro~ito vidi u rezoluciji za pobolj{avanje ekonomskog poloàja mladih, zatim rezolucijama o prosvjetnom radu sa radni~kom omladinom i o potrebi organizovanja sportskih organizacija za radni~ku omladinu, kao i rezoluciji o potrebi antifa{isti~ke borbe.152 “Razvoj doga|aja u komunisti~kom pokretu Jugoslavije ~esto je zahtjevao da omladina preuzima ulogu partijske organizacije. ‘Ceo pokret u Hrvatskoj pao je na omladinu, jer su stariji drugovi gotovo svi prognani’ – iznijeo je Zlatko [najder na sednici Centralne uprave SKOJ-a, odrànoj 6. i 7. II 1924. godine. Za legalno sastajanje ~lanova Patije u Bosni koristili su se organizacijama Saveza radni~ke omladine… Sve to nije moglo da bude razlog da se posle III zemaljske konferencije KPJ, odràne januara 1924. godine, istakne zadatak da omladina predvodi radni~ki pokret u mestima i fabrikama gde ne postoje partiske organizacije, a tamo gde postoje da rade ‘posve samostalno’ i svoj odnos sa partijskim ~elijama reguli{e me|usobnim zastupni{tvom. Tre}a zemaljska konferencija KPJ izabrala je novo rukovodstvo Partije… {to je omogu~avalo da SKOJ prihvati idejno i organizaciono vo|stvo Partije, nastoje}i da u svojim redovima okupi {to ve}i broj omladine. SKOJ je bio duàn da omladinu pribliì Partiji i da je pod partijskim vo|stvom vaspitava za klasnu borbu proletarijata.” 153 Poslije osnivanja Saveza radni~ke omladine Jugoslavije (SROJ), 23.VIII 1922. godine, Centralna uprava ove organizacije, izme|u ostalih aktivnosti, objavljivala je, kao {to je ve} re~eno, i svoj list "Iskra". U "Iskri" br. 2 od 01.V 1924. godine, u ~lanku "Radni~ka omladina u Bosni", izme|u ostalog se kaè: "Zna~ajnu, iako 151 Dr S. Cvetkovi}, SKOJ 1919-1928, “Mladost”, Beograd, 1979, str. 56. 152 Ibid. 153 Ibid., str. 58-59.

57

blijedu sliku, baca na socijalno stanje, na pr. izvje{taj inspekcije rada u Banjaluci za 1923. godinu. Samo ta inspekcija navodi 95 slu~ajeva nepravilnog uposlenja djece, 135 slu~ajeva zloupotrebe {egrta, 72 slu~aja nedostatka radnog ugovora, 84 slu~aja neprijavljena bolesni~koj blagajni, 72 slu~aja protuzakonitog no}nog rada, 853 nesre}na slu~aja, od kojih 28 smrtnih. Naravno da je taj izve{taj vrlo manjkav i slika je u stvari mnogo o~ajna."154 U Biltenu za teoriju i praksu omladinskog pokreta, izdatog 1.VI 1924. godine, stoji: "Ponovno traìmo vezu sa Bosnom: Tuzla, @ep~e, Lukavac, Donji Vakuf, Br~ko, Mostar, Banjaluka, Vardi{te i Konjic."155 Sadràji iznijeti u navedenom broju “Iskre” i navedenom Biltenu su tako ozbiljni da ukazuju na potrebu razvijanja revolucionarnog omladinskog i radni~kog pokreta. Ali, ve} na Drugom kongresu SKOJ-a, donijeta je odluka o ujedinjenju SROJ-a i SKOJ-a u jednu organizaciju, odnosno do{lo je do koncentracije kadrova za odlu~niju borbu za bolji poloàj mladih. Kao {to se vidi u Biltenu za teoriju i praksu omladinskog pokreta od 1.VI 1924. godine, rukovodstvo traì vezu sa omladinskom organizacijom u nekoliko mjesta u Bosni, me|u kojim je i Banjaluka, {to direktno upu}uje na ~injenicvu da u to vrijeme nije postojala mjesna organizacija SROJ-a u Banjaluci. Svakako, daljim istraìvanjem, s obzirom na slabe veze sa mjesnim usruènjima, pogotovo s obzirom na o{tre mjere vlasti i policije, mozda bi se moglo utvrditi i suprotno. U ovom periodu odràn je Drugi kongres SKOJ-a, od 24-26.VI 1923. godine u Sloveniji. Tada je SKOJ imao ukupno 250 ~lanova, a kongresu je prisustvovalo 17 predstavnika. Na Kongresu su donijete rezolucije o: ekonomskoj borbi zbog ~ega treba raditi na okupljanju radni~ke omladine na proizvodnom principu, odnosno da se okupljaju po mjestu zaposljenja; o radu na selu u cilju okupljanja seoske omladine, posebno siroma{ne, i njenog revolucionisanja protiv postoje}eg reìma; o antimilitarizmu; o prosvjetnom radu me|u omladinom; o {tampi, kao i druge rezolucije o svim pitanjima i oblicima rada me|u omladinom. Donijeta je i posebno zna~ajna rezolucija o ujedinjenju Saveza radni~ke omladine Jugoslavije (SROJ) i SKOJ-a. Na kongresu je raspravljano i o stanju u KPJ i podvu~eno da borbe u partijskim vrhovima ne smiju uticati na rad SKOJ-a. Poslije sukoba izme|u rukovodilaca SKOJ-a sa pojedinim odgovornim rukovodiocima Partije, na svom Drugom kongresu SKOJ je kona~no u~vrstio osnovu za razvitak ilegalnih organizacija i za sna`niji razvoj centralizovanog naprednog radni~kog omladinskog pokreta u Jugoslaviji. Na kraju, izabrano je novo rukovodstvo u koje su, izme|u ostalih, u{li: Janko Mi{i}, Zlatko [najder, Stejepan Cviji} i France Klop~i}.156 Kako je zabranjen rad SROJ-a i njegovih organizacija i uvedena stroìja policijska kontrola razvijanja i najmanjih legalnih aktivnosti SKOJ-a, to je prisililo organizacije SKOJ-a da se preorijenti{u na ilegalni rad. To je SKOJ dovelo do 154 Arhiv CK SKOJ-a, Zbirka SROJ/3 - 2, 01.05.1924. godine. 155 Ibid., Zbirka SROJ/16, Bilten za teoriju i praksu omladinskog pokreta br. 2, str. 2. 156 Dr S. Cvetkovi}, n. d. str. 170-171.

58

odvajanja od {irih slojeva omladine, {to karakteri{e njegovo djelovanje u periodu od 1924. do 1928. godine. Tako do{lo do izolovanja SKOJ-a od {irih slojeva omladine {to karakteri{e njegovo djelovanje u tom periodu, pa tako i djelovanje SKOJ-a u Banjaluci.157 9. Revolucionarni omladinski pokret u Banjaluci u uslovima ilegalnog rada od 1924-1928. godine i organizaciona struktura SKOJ-a u tom periodu

Ministar unutra{njih poslova M. Sr{iki}158 je svojim povjerljivim nare|enjem, 12. jula 1924. godine, zabranio rad svih organizacija koje su djelovale pod uticajem komunista. Ali, ovoga puta KPJ je uspjela da legalno djelovanje pojedinih zabranjenih organizacija produì sve do kraja decembra 1924. godine. “Prebacuju}i teì{te rada na legalne organizacije u 1924. godini SKOJ je zanemario odràvanje mreè ilegalnih organizacija. Posle zabrane SROJ-a, 12. jula 1924. godine, trebalo je uloìti dosta napora da se skojevske organizacije me|u sobom poveù. Povezivanje skojevskih organizacija bilo je znatno oteàno brojnim hap{enjima rukovodilaca SROJ-a, koji su po pravilu bili ~lanovi SKOJ-a.”159 Centralna uprava Saveza radni~ke omladine Jugoslavije nastojala je uspostaviti {to ~vr{}e kontakte sa Bosnom i Hercegovinom. U tom cilju je 26. aprila 1924. nastojala uspostaviti vezu sa Tuzlom, @ep~em, Donjim Vakufom, Br~kim, Mostarom, Banjalukom, Vardi{tem, Konjicem i Lukavcem iz ~ega se vidi da tada u Banjaluci ne postoji organizacija SROJ, odnosno do sada pregledana arhivska gra|a ne ukazuje na takav podatak da je postojala.160 “Jo{ {iri oblici rada su bili sportske organizacije, gdje je okupljana i vaspitavana omladina u duhu nau~nog socijalizma… Poslije zabrane djelovanja SKOJ-a polovinom 1924. ta organizacija se sporo obnavljala. Egzekutivni komitet Omladinske internacionale i Centralna uprava SKOJ-a su nastojali da svojim instrukcijama pomognu podizanje i ja~anje organizacije. U Bosni i Hercegovini zbog jakog policijskog nadzora i progona ova organizacija nije stekla {ire upori{te.”161 Ve} krajem 1924. godine ipak je do{lo do novog obnavljanja ve}ine udruènja SKOJ-a.

157 Dr S. Cvetkovi}, n. d., str. 207. 158 Vidi: A-IHRP I/B II 1920-1924.- Akt Min unut. dela, kabinet, Pov. K Br. 786, 12. VII 1924., Beograd,.- Svim velikim ùpanima i Upravi grada Beograda (sa potpisom M. Sr{iki}a, min. un. dela). 159 S. Cvetkovi}, n. d., str. 215. 160 Uro{ Nedimovi}, SKOJ u Bosni i Hercegovini od 1919. do 1921. godine, Pregled br. 12, Sarajevo 1971, str. 1089. 161 Uro{ Nedimovi}, SKOJ u Bosni i Hercegovini od 1919. do 1920. gosine, Pregled br. 12, Sarajevo 1971, str. 1095.

59

Mjesno partijsko rukovodstvo u Banjaluci ulagalo je napore za {to uspje{niji razvitak SKOJ-a i naprednog omladinskog pokreta. Pod rukovodstvom SKOJ-a napredna omladina se smjelo suprostavljala reakcionarnim snagama oli~enim u nacionalno-{ovinisti~kim organizacijama, koje su se fa{iti~kim metodama obra~unavale sa revolucionarnim proletarijatom i revolucionarnom omladinom i u Banjaluci. a) Djelovanje dva rukovodioca SKOJ-a u Banjaluci Velimira Drakuli}a Veljka i Abduselama Gvo`|ara od 1924-1927. godine Prema novijim istraìvanjima Velimir Veljko Drakuli} prvi put je do{ao u Banjaluku u septembra 1924. godine, kada je zbog rada u redakciji partijskog lista “Borba” protjeran iz Zagreba. Odmah po dolasku po~eo je politi~ki djelovati me|u omladinom.162 “Da je Akif [eremet bio veoma iskusan ilegalni partijski radnik vidi se i iz velikog broja drugih kazivanja; zadatke i zaduènja davao je i preko Velimira Drakuli}a koji je rukovodio radom SKOJ-a u Banjaluci.”163 Velimir-Veljko Drakuli}, prije dolaska u Banjaluku ìvio je u Zagrebu, ali je po pozivu Akifa [eremeta 1924. godine do{ao u Banjaluku na partijski rad. (Od dolaska do 1927. privatno je poloìo ~etiri razreda gimnazije i veliku maturu u ~emu mu je pomagao Akif [eremet, njegov li~ni prijatelj jo{ iz perioda Akifovog rada u Zagrebu). U tom periodu Drakuli} je u MK KPJ Banjaluke bio zaduèn za rad SKOJ-a i rad sa omladinom, ali nije utvr|eno da je u to vrijeme djelovao Mjesni komitet SKOJ-a kojim je on rukovodio. U istom periodu primio je u SKOJ grupu omladinaca: Veljka \or|evi} (1926), Gojka Gaji} (1926), Abduselama Gvo`|ar (1925), Edu Kun{tek, Tankerdi Sola (1927), Vilka Vinterhalter (1927) i druge.164 Po odlasku iz Banjaluke opet je povremeno dolazio. Tako, kasno u jesen 1928. prisustvuje sastanku na kome je primljen u SKOJ Huso Me{inovi}.165 Kao {to se vidi Veljko je pozvan na partijski rad u Banjaluku 1924, a ne 1925, kako se na osnovu nekih izvora ranije smatralo, pa mu je odmah u Mjesnom kopmitetu KPJ dato da rukovodi radom SKOJ-a u Banjaluci. Veljko ponovo dolazi u Banjaluku u jesen 1930. ili u prolje}e 1931, kada je imao razgovor s Masle{om. Nije izvjesno da li je do{ao po uputama Akifa [eremeta. Jer, [eremet se u martu 1931. vratio iz Pariza u Be~, gdje je bio na zadatku, odakle je poslao grupu partiskih instruktora u Jugoslaviju. Iz Be~a je ìvo komunicirao sa Partijom u zemlji, a i u Banjaluci. Tada je u Jugoslaviju, odnosno u Banjaluku, poslao partiskog instruktora \uru [poljri}a da prenese direktivu Vesi Masle{i da pre|e na partijski rad u Beograd. Stoga ima osnova za pretpostavku da je i Veljko, po{to je i on imao razgovor sa Vesom Masle{om, tako|e do{ao u Banjaluku kao partijski

162 Veljko \or|evi}, Rad MK KPJ poslije progla{enja diktature, Ibid, knj. 2, , fusnota br. 4, str. 85 163 Banjaluka u radni~kom pokretu, knj. 1, fusnota br.221, str. 381, 164 Ibid., knj. 1, fusnota br. 238, str. 384. 165 Huso Me{inovi}: [trajkovi pilanskih radnika, Ibid., str. 155.

60

instruktor (u jesen 1930. ili u prolje}e 1931), po zadatku koji mu je dao [eremet, po{to je [eremet jo{ bio na slobodi, odnosno jo{ nije bio uhap{en (a uhap{en je u Be~u 5. oktobra 1931. godine). Ali, organizacija SKOJ-a je postojala i djelovala u Banjaluci kada je Velimir Veljko Drakuli} do{ao na rad u Banjaluku. Od po~etka {kolske 1923/24. godine u Banjaluci djeluje Akif [eremet, iskusni revolucionar i omiljeni profesor |aka banjalu~ke gimnazije i {ire. To je uskoro imalo za rezultat obnavljanje i konsolidovanje i organizacije SKOJ-a u Banjluci. U to vrijeme, 1924. godine, najvi{e se angaùju u radu s mladima, u banjalu~koj gimnaziji i {ire, Veselin Masle{a i Fadil Maglajli}166 koji su tada poha|ali sedmi razred i pored ostalih i oni su primljeni u SKOJ.167 U vi{im razredima gimnazije veoma su se isticali u radu, pa su poslije prijema u SKOJ, naredne, 1925. godine, njih dvojica kao ve} istaknuti marksisti, primljeni u KPJ, prije zavr{etka mature. Sa njima su zajedno maturirale i Ruta Levi168 i Desanka Radovanovi}169, koje su, tako|e, tada primljene u KPJ. Nisu pronar|eni podaci za Rutu i Desanku da su predhodno primljene u SKOJ, a sasvim je vjerovatno da su predhodno bile ~lanovi SKOJ-a sa Veselinom i Fadilom. Izme|u ostalih skojevskih grupa u Banjaluci je osnovana jo{ jedna. “U 1925. godini osnovana je skojevska grupa u koju su u{li Abduselam Gvo`|ar, Ferid Hasamba{i} i ja sa zadatkom da djelujemo…”- kaè Fahrudim Dìn.170 Tako je po~ela da stasava plejada istaknutih revolucionara i mladih boraca naprednog radni~kog pokreta i intelektualaca-revolucionara: Veselin Masle{a, Branko Zagorac171, Fadil Maglajli}172, Jusuf Tuli}173, Edo Kun{tek174, Ekrem 166 Fadil Maglajli} (1904-1941), pravnik i revolucionar. Maturirao je u banjalu~koj gimnaziji 17. Juna 1925. u generaciji sa Veselinom Masle{om, nerazdvojnim drugom od rane mladosti. Politi~ki ih je izgra|ivao [eremet i primio ih je u KPJ u zavr{nom razredu gimnazije. U razdoblju 1928-1941 vi{e puta hap{en. Studirao je pravo u Beogradu i nastavio revolucionarni rad i u okviru frakcije KOSTUFRA. Usta{e ga ubile 1941. 167 Dr Du{an Luka~: Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji 1941-1945, fusnota br. 24, str. 22-23, “U 7. razredu gimnazije 1924. godine u vrijeme najve}ih progona od strane policije, Veselin Masle{a postao je ~lan SKOJ-a. Akif [eremet ga je u KPJ primio 18. juna 1925. prije mature. Veselin je jedan je od osniva~a \a~kog dru{tva “Mladost” i \a~kog nogometnog kluba “Balkan”. Hap{en je vi{e puta. Objavio je vi{e od 100 studija u nau~nim i drugim ~asopisima i dvije ve}e studije. Nalazio se na istaknutim politi~kim i drugim du`nostima.” 168 Banjaluka u radni~kom pokretu…, knj. 2, fusnota br. 7. Ruta Levi, ro|ena u Banjaluci 21. marta 1906, maturirala u Banjaluci 17. juna 1925, u generaciji sa Veselinom Masle{om, Fadilom Maglajli}em, Desankom Radovanovi} s kojima je primljena u KPJ. Po zavr{etku studija postavljena za suplenta u Banjaluci u Gimnaziji, 28. oktobra 1930. U toku NOR-a bila u {tabu NOV za Bariju, a potom u KNOJ-u, str. 270 169 Ibid., Iz prdehodne fusnote se vidi da je Desanka Radovanovi} primljena u KPJ zajedno sa Veselinom Masle{om, Fadilom Maglajli}, Rutom Levi i dr. 1925. prije mature u Gimnaziji u Banjalucu, str. 270. Desanka se jo{ spominje u knj. 2 na 19. i 93. str. 170 Banjaluka u radni~kom pokretu, knj. 1, str. 161. 171 Ibid., knj. 1, fusnota 331, str. 397. “Branko Zagorac rcdom je iz okoline Banjaluke - Han Kola. Studirao je u Pragu i Zagrebu gdje je na Zabreba~kom sveu~ili{tu bio jedan od osniva~a Galilejevog kluba “Eppur simouve” (29. maja 1922), kluba marksisti~ki opredjeljenih studenata. Drugovao je sa Simom Milju{, Zlatkom [najderom,, Jankom Mi{i}em. Sa Zlatkom [najderom i Jankom Mi{I}em djelovao je u Savezu radi~ke omladine Jugoslavije (SROJ). Kao ~lan KPJ od 1920. nastavio je poslije studija politi~ko djelovanje u Banjaluci do pred Drugi svjetski rat sa neprekidnim partijskim staòm. Pisao je pjesme, pripovjetke i feljtone i bio u redakcijama banjalu~kih listova Narodna pravda i Pravo naroda.”

61

Maglajli}175, Veljko \or|evi}176, Borislav Boro Ili}177 i mnogi drugi, koji su narednih godina doprinosili izrastanju i stalnom ja~anju jedinstva svih progresivnih snaga u gradu Banjaluci i {iroj okolini u borbi za preobraàj dru{tva.178 Iz ve} navedenih podataka vidi se da je u gimnaziji djelovao SKOJ od 1924. godine, a ~lanovi su, pored ostalih, bili V. Masle{a i F. Maglajli} od 1924. godine, ali se ne moè isklju~iti mogu~nost da je djelovao i ranije. Abduselam Gvo`dàr, Fahrudin Dìn i Ferid Hasamba{I} su primljeni u SKOJ 1925, Gojko Gaji}, Edhem Leda Karabegovi}, Veljko \or|evi} u SKOJ su primljeni 1926. godine, a Ekrem Maglajli}, Tankerdi Sola, Vilko Vinterhalter, Safet Filipovi} Fric, Borislav Boro Ili}, Eduard Edo Kun{tek, Mladen Paternoster, Berislav Berko Supek od 1927. godine itd. “U periodu do 1927. godine u SKOJ ili KPJ primio je ve}u grupu omladinaca iz redova radnika: Fahrudina Dìn, Edhema-Ledu Karabegovi}, Muhameda Kazaz, Stejpana-[tefka Martak, Milovana Sandi}, Jusufa-Joju Tuli} i dr. Politi~ki je bio zaduèn za rad organizacija SKOJ-a i formiranje }elija na industrijskom principu u Fabrici duvana, Pilani i rudniku Lau{…” 179 Pored ve} iznijetih podataka za Velimira Veljka Drakuli}a, zaduènog u MK KPJ u Banjaluci od 1924. godine za rad SKOJ-a, èlimo posebno naglasiti odre|ene podatke za Abduselama Gvo`|ara. Njega je za pro~elnika omladine u gradu Banjaluci Akif [eremet postavio u 1926. Godini, {to podrazumjeva da je Veljko Drakuli{ i dalje ostao u MK KPJ zaduèn za SKOJ, s obzirom na tada{nji na~in zaduìvanja za rad, ali to ne mora biti ta~no. U to vrijeme djelovanje Idriza Masle, Muhameda Kazaza, Abduselama Bleki}a [andora i nekih drugih me|u mladima bilo je sve uspje{nije. U gimnaziji su tada omladinskom organizacijom bili obuhva}ni Vilko Vinterhalter, Tenkerdi Sola, Edo Kun{tek i dr.180

172 Ibid., fusnota br. 253, A. [eremet ga je primio u KPJ 1925.u zavr{nom razredu gimnazije. Bio je ~lan studentske frakcije (KOSTUFRA) na Beograds. univrz. U razdoblju 1928-41 vi{e puta hap{en. Zajedno sa Masle{om energi~no se borio protiv Sime Markovi}a i Petka Mileti}a. 1941. je do{ao u Banjaluku i odmah uhap{en, vra}en u Beograd i uskoro je njegov ìvot nasilno okon~an. 173 Veljko \or|evi}, Rad partije prije diktature ,“Istaknutiji ~lanovi KPJ me|u radnicima bili su Pavo Radan (najistaknutiji me|u banjalu~kim komunistima u cjelini), Idriz Musi}, Jusuf-Joja Tuli}, Avdo ârdÌ}…”, str. 210 174 Ibid., fusnota br. 20. Eduard-Edo Kun{tek. Ro|en 1910, a 1928.postaje ~lan Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju. U 1931. Postaje ~lan Privremenog rukovodstva SKOJ-a zajedno sa Jusufom Tuli} u Be~u. Po povratku postaje instruktor CK KPJ. U jesen 1941 je u Vara`dinu, a poslije oslobo|enja emigrirao je iz Jugoslavije u Ju`nu Ameriku. 175 Ibid., fusnota br.313,str. 394. Ekrem Maglajli}, ~lan SKOJ-a od 1927, a ~lan KPJ od 1929. Bio je ~lan KOSTUFRE u Zagrebu. 176 Veljko \or|evi| bio je sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci od 1927-29 i sekretar MK KPJ od 1929-1934.(O V. \or|evi}. {ire u IV dijelu ovog rada- biografskim podacima sekretara MK SKOJ-a I MK KPJ). 177 Ibid., fusnota br. 433, str. 412. Borislav Boro Ili}, ~lan SKOJ-a od 1928. U gimnaziji je politi~ki djelovao u \a~kom dru{tvu “Mladost”. Bio je jedan od pokreta~a osnivanja Radni~kog turisti~kog dru{tva “Prijatelji prirode” i njegov prvi predsjednik. Po borbenosti se isticao u demonstracijama na univerzitetu i u Banjaluci. 178 Arhiv CK SKJ, Zbirka SROJ/1, 23.08.1922. godine. 179 Milan Vukmanovi}, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta, citirani feljton u GlasuVelimir Veljko Drakuli} kasniju politi~ku aktivnost razvio je u Savezu bankarskih, osiguravaju}ih, trgova~kih i industrijskih ~inovnika (SBOTI]) u Beogradu. Uo~I Drugog svjetskog rata radio je u Beogradu sa Radom Vranje{evi}. 180 Abduselam Gvo`|ar, Okupljao je naprednu omladinu, Ibid., knj. 1, 1981, str.140.

62

Abduselam Gvo`dàr u svojim sje}anjima kaè: “Na{ rad se veoma brzo {irio; kod omladine smo razbijali praznovjerje, vjerska osje}anja i zablude. Me|u prvim omladincima bilo je i onih koji su otpadali. Tako nije uspio poku{aj sa Blenti}em, sa Muharemom Hadì}em, Baru~ijima i jo{ nekolicinom da se uklju~e u rad omladinske organizacije.”181 “U ovoj generaciji napredne omladine u Dràvnoj mje{ovitoj gimnaziji (misli se na 1926 godinu, napomena autora) bili su Veljkjo \or|evi}, Safet Filipovi} Fric, Borislav-Boro Ili}, Eduard Kun{tek, Ekrem Maglajli}, Mladen Paternoster, Tankerdi Sola i Berislav Berko Supek, a neposredno iza njih (1927. napomena autora) bili su Vjekoslav-Vjeko Bakuli}, Tone Filanovi}, Lazar Jovanovi}, Nikola-Nikica Pavli}, Josip Rolih i drugi, sve [eremetovi |aci i njegovi politi~ki u~enici. Poslije maturiranja Vilko Vinterhalter je bio zaduèn za rad sa gimnazijskom omladinom.”182 U istraìvanju je utvr|eno da su u Banjaluci postojale i djelovale skojevske ~elije. U 1926. godini djeluju skojevske č~elije183 pod ~ijim rukovodstvom se odvijao masovni rad sa omladinom. “êlija SKOJ-a osnovana krajem oktobra 1927. djelovala je za vrijeme postojanja ~elije KPJ. Na Bogoslova~evom vrelu, kod spomenika izginulim austrougarskim vojnicima odràna je konferencija 1927. Zbog otvorenog prostora u svim pravcima, Bogoslov~evo vrelo je bilo podesno za odràvanje tajnih sastanaka. (Dobilo je ime po pitomcima bogoslovije Vase Palagi}a koji su na tom mjesti imali ~asove iz fizi~ke kulture i sa tog vrela su nosili vodu za pi}e).”184 “Kako su radile }elije SKOJ-a u Banjaluci vide}emo iz primjera rada }elije SKOJ-a Fabrike duvana. Od oktobra 1927. do sredine ljeta 1928. ~lanovi su rasturali po 12 primjeraka lista "Borba" u samoj fabrici, a 7 me|u simpatizerima van kruga fabrike. Donesen je zaklju~ak da ~lanovi SKOJ-a u|u u u URSSJ (Ujedinjeni radni~ki sindikalni savez Jugoslavije). Uvjereni su, kako stoji u zapisniku CK SKOJ-a, da }e ~lanovi KPJ i SKOJ-a biti izabrani u upravu preduze}a. Ova aktivnost bila je okosnica akcionog djelovanja. Od ljeta 1928. rasturano je 45 primjeraka “Borbe” i 10 primjeraka “Organizovanog radnika”. Skojevski sastanci odràvaju se jednom sedmi~no. ^lanarina je za zaposlene iznosila 5 dinara, a za nezaposlene i |ake 3 dinara.”185 Treba ista}i da Velimir Veljko Drakuli} u Banjaluku dolazi i 1932. godine po partijskom zadatku. U vezi s tim Veljko \or|evi} kaè: “Me|utim, ve} 1932. uspostavljena je veza sa Zagrebom; tako je iz Zagreba stigao Veljko Drakuli} i odrào nekoliko sastanaka s nama.”186 181 Ibid., str. 140 182 Ibid. , knj. 1, fusnota br. 223, str. 382. 183 Nevenka Petri}, Referat na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a Banjaluke, 1.X 1948. godine. 184 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 254, str. 386. 185 Milan Vukmanovi}, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta, Glas, Banjaluka 1979. 186Veljko \or|evi}, Rad MK KPJ poslije progla{enja diktature, Ibid., knj. 2, str. 85.

63

Djelovanje skojevske organizacije u periodu 1924-1927. zabiljeèno je i u sje}anjima u~esnika. Svetislav Zeljkovi} u svojim sje}anjima kaè: ”ôvjek se rado sje}a dana svoje mladosti, a naro~ito onih koje je provodio u {kolskim klupama, ispunjenim zanimljivim pojedinostima, susretima, odnosima prema drugovima, profesorima. U ìvom sje}anju su mi profesori Akif [eremet, Mik{ik, Pero Popovi}, i u~enici Veso Masle{a, Vilko Vinterhalter, Veljko \or|evi} i drugi… Poslije, kad je dolazio u Banjaluku, Veso Masle{a se ~esto sastajao sa mnom kao dobrim starim prijateljem… Me|utim Veso nikad nije govorio o svojim problemima. Kad je pu{ten s robije do{ao je u Banjaluku o{i{an; ina~e je bio ~esto hap{en… Veso Masle{a je uìvao veliki ugled me|u u~enicima joi{ za vrijeme {kolovanja u realnoj gimnaziji. Sje}am se da je kao |ak drào predavanja iz knjièvnosti, religije, darvinizma. Poslije jednog od takvih predavanja izbila je {kolske 1924/25. godine neka afera. Koliko se sje}am, sukob je nastao oko tuma~enja koje je Masle{a dao na pitanja o odnosu izme|u darvinisti~kog i vjerskog u~enja o porijeklu ~ovjeka.187 Govore}i o naprednim omladincima u Banjaluci koji su bili na udaru nacionalisti~kih nasilnika, Dervi{ Dedo Gazi} kaè: “Na udaru su bili svi oni koji bi odbili da im se pridruè (odnosi se na nacionalisti~ke organizacije, napomena N. P.), a naro~ito napredni omladinci. Me|u onima koje su pretukli bio je i Veselin Masle{a,188 koji je pretu~en 14. decembra 1924. godine. Jo{ jedan izvor ukazuje na to da je Veselin Masle{a napadnut. “”Prema vi{e kazivanja, batina{i organizacije SRNAO napali su na Masle{u, u decembru 1924. ili u januaru. Sa~ekali su ga pred Poljokanovom trgovinom… Na tom mjestu su obi~no sa~ekivali pojedina~ni izlazak radnika ili naprednih omladinaca iz poslasti~arnice… Poslasti~arna je tada bila mjesto gdje se okupljala napredna srednjo{kolska i radni~ka omladina.”189 Fahrudin Dìn u svom ~lanku “Formirali smo SKOJ-evsku grupu” pishe da je Akif [eremet, godinu dana po dolasku u Banjaluku, po~eo graditi ku}u za svoju porodicu, a kako nije imao dovoljno novca radio je sam uz pomo} nekoliko stru~njaka. Tako je Pavo Radan radio zidarske poslove, Adem Vi{i} stolarske, itd. Dìn kaè da su [eremetovi |aci dobrovoljno pomagali u grubim poslovima, pa je [eremet rad na izgradnji ku}e pretvorio u “…svojevrsne marksisti~ke kruòke. Tako je po~elo njegovo politi~ko djelovanje u Banjaluci. Na radnim akcijama kod [eremeta radili su Veso Masle{a, Fadil Maglajli}, Asim Alihodì}, Veljko \or|evi}, Abduselam Gvo`dàr, Safet Filipovi}, ja i drugi. U 1925. godini SKOJ-evska grupa koju su sasa~injavali Abduselam Gvo`dàr, Ferid Hasanba{I} i ja sa zadatkom da djelujemo u muslimanskim dru{tvima “Fidalet” i “Progres”, Fudbalskom klubu “Zmaj” i Pjeva~kom dru{tvu “Sloga”. Aktiv koji je obrazovan i 187 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 135- 137. 188 Ibid., knj. 1, str. 123. 189 Ibid., knj. 1, fusnota br. 193, str. 376.

64

kojim je rukovodio Avdo ârdÌ}, umnogom je dopinjeo da se muslimanska omladina usmjeri i vaspitava u duhu naprednih ideja… Rezultati su se uskoro pokazali kada je ve~ina pjeva~a “Sloge” pristupila novoosnovanom dru{tvu “Pelagi}”, a svi igra~i i uprava muslimanskog Fudbalskog kluba “Zmaj” pre{la je u RSK “Borac”.190 “U V razredu gimnazije do{ao nam je Akif [eremet za profesora istorije. Njegov uticaj na u~enike koji se ve} tada po~inju odvajati po shvatanjima ispoljio se naro~ito kroz djelovanje literarnog dru{tva “Mladost”. Godinama su se u upravi dru{tva smjenjivali u~enici sa slobodarskim shvatanjima. Prvi koji mi je pri{ao i po~eo sa mnom politi~ki raditi bio je Veljko \or|evi}, tada u~enik VII razreda.”191- kaè Aleksandar Jokanmovi}. Aleksandar se sje}a da je sa dolaskom Akifa [eremet u gimnaziju 1923/24 {kolske godine iz osnova izmjenjen dotada{ni na{in u~enja istorije. Prestalo se u~iti “napamet”, bez dubljeg razmi{ljanja, bez rasvjetljavanja istorijskih pojava i njihovih uzroka. Kako je [eremet bio odli~an profesor i erudita, a uz sve i dobar propagator naprednih ideja i dobar organizator, djeluju}i me|u tada{njom srednjo{kolskom i naprednom radni~kom omladinom, ostavilo je dubok trag me|u tada{njim generacijama banjalu~ke srednjo{kolske I redni~ke omladine i bitno je doprinjelo opredjeljivanju najve}eg broja cjelih generacija u~enika u {kolama i mladih radnika za revolucionarne, napredne ideje svoga vremena. Zbog {irenja napredne misli u gimnaziji, u 1926. godini, Ministarstvo prosvjete je uputilo tri komisije sa zadatkom “da ispitaju, vide i utvrde ko to {iri komunisti~ku propagandu u gimnaziji.” Prvo je do{la komisija iz Beograda, poslije iz â~ka, posljednja iz Sarajeva. Sve ove komisije su pozivale profesore pojedina~no na razgovor. Svi profesori, kao po dogovoru, izjavili su da o tome ni{ta ne znaju, ali po zavr{etku rada ovih komisija dva profesora su premje{tena iz gimnazije u U~iteljsku {kolu - Niko Mili~evi} i Ilija Kecmanovi}, zbog svojih naprednih ideja koje su {irili me|u mladima. U 1926. godini u U~iteljskoj {koli je bilo zakazano odràvanje predavanja na temu “Idealizam i materijalizam”, sa predava~em Brankom Matavulj. [eremet je organizovao da grupa u~enika iz gimnazije ide da slu{a to predavanje i podu~io ih je kako treba da diskutuju, nagla{avaju}i da se istorijski materijalizam kao nauka o zakonima dru{tvenog razvitka izgra|ivao u borbi protiv idealizma. U stvari, nastao je savla|ivanjem idealizma – isto tako kao {to je hemija kao nauka nastala na savla|ivanju alhemije. Podu~io ih je, tako|e, rije~ima: “Marks i Engels su prvi u istoriji stvorili nauku o dru{tvu – istorijski materijalizam prema kome socijalni, politi~ki i duhovni proces uvjetuju na~in proizvodnje materijalnog ìvota uop{te. Dakle, svijest ljudi ne odr|uje na~in njihovog ìvota, ve} njihov dru{tveni na~in ìvota odre|uje njihovu svijest.” Kad je u svojoj dikusiji jedan od [eremetovih u~enika iznijeo ovakav stav, direktor U~iteljske {kole Veljko Vujasinovi}, dobar i 190 Fahrudin Dìn,: “Formirali smo SKOJ-evsku grupu”, Ibid., str. 161-163. 191 Aleksandar Jokanovi}, Sje}anje na [eremetova pokoljenja, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB,, str. 143-152.

65

po{ten ~ovjek, kome je u mladosti su|eno zbog pripadanja “Mladoj Bosni”, morao je prekinuti dalju dikusiju i svi u~enici su morali napustiti salu, kako se ne bi izazivali predstavnici vlasti, s obzirom na otvorenost prisutnih u njihovom istupanju. b) Organizaciona struktura SKOJ-a, prelazak na osnivanje ~elija SKOJ-a i njihovo organizovanje u Banjaluci “Jedan od najzna~ajnijih dokumenata za dalji uspe{niji rad napredne omladine u Jugoslaviji predstavljala je odluka o reorganizaciji omladinske organizacije po sistemu ~elija… Nepodesna organizaciona struktura doprinosila je da SKOJ nije bio u stanju da organizuje bilo kakvu ‘ve}u akciju protiv belog terora i sviju ostalih reakcionarnih mera uperenih protiv radni~ke klase a za puno legalizovanje’ Saveza Radni~ke omladine u celoj Jugoslaviji. ‘Jednom re~i, - konstatuje se – bilans celokupnog na{eg rada u godini i po nedovoljan je i nosi jedino taj plus {to su stvoreni uslovi za stvaranje jednog jakog i solidnog omlad (inskog) pokreta’ .”192 U radu SKOJ-a njegovi rukovodioci prihvatili su ~elije po preduze}ima kao mnogo pogodnije za rad ilegalne organizacije nego stara mesna udruènja. Podognost SKOJ-evskih ~elija naro~ito je do{la do izraàja posle zabrane SROJ-a i poja~anih progona ~lanova SKOJ-a. Mesna udruènja SKOJ-a su se relativno brzo obnavljala pored ostalog i zato {to je najve}i dio ~elija ostao neotkriven.193 Reorganizovano mjesno udruènje u manjem mestu 1925. godine imalo je na ~elu mesnu upravu od 5 ~lanova, koju je biralo mesno ve}e, sastavljeno od po nekoliko predstavnika }elija. Mesno ve}e sa~unjavali su obi~no pro~elnici }elija, ~lanovi }elijskih uprava i pro~elnici uli~nih grupa - }elija. Ve}e je odràvalo sastanke najmanje dva puta mese~no, dok se mesna uprava morala sastajati bar jednom nedeljno. Sastancima }elije uvek je morao prisustvovati jedan ~lan mesne uprave. Mesno udruènje u ve}em mestu bilo je skup rejona, }elija po industrijskim preduze}ima i grupa – uli~nih }elija. Na ~elu udruènja bila je mesna uprava od 7 ~lanova koju je biralo mesno ve}e sastavljeno od zastupnika svih rejona. Mesna uprava morala se sastajati svake nedelje, a mesno ve}e odràvalo je sastanke povremeno, samo povodom pitanja koja su se odnosila na rad celog udruènja. Rejon je bio skup }elija i grupa jednog rejona. Na ~elu rejona bila je rejonska uprava od tri ~lana koju je biralo rejonsko ve}e sastavljeno od pro~elnika }elija, ~lanova }elijskih uprava i pro~elnika grupa. }elije i grupe odr`1avale su sastanke najmanje jedanput nedeljno i njihovim sastancima obavezno je trebalo da prisustvuje po jedan ~lan mesne ili rejonske uprave. “194 Reorganizacija mjesnih udruènja SKOJ-a razmatrana je na sjednici Centralne uprave SKOJ-a od 16-18. februara 1925. godine i donijeta je odluka o prelaznoj 192 S. Cvetkovi}, str 183 i fusnota br. 227. 193 Ibid., str. 219. 194 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB., knj. 1, str.219.

66

fazi za novu organizacionu strukturu koju }e potvrditi Tre}i kongres SKOJ-a usvajanjem novog statuta, 1926. godine. Zatim, kona~na organizaciona struktura koja }e biti uvedena pred odràvanje Tre}eg kongresa SKOJ-a, osta}e sve do kraja 1928. godine. Tom novom organizacionom strukturom umjesto Centralne uprave, predvi|en je Centralni komitet SKOJ-a, zatim pokrajinski, okru`ni, mjesni i rejonski komitet (sa statusom mjesnih) i povezivali su se direktno sa okru`nim komitetom. Zatim, obrazovano je nekoliko komisija, a }elije su ostale osnovna organizaciona forma rada SKOJ-a, koja je najbolje odgovarala ilegalnim uslovima rada. Vaàn preduslov za normalno funkcionisanje SKOJ-a u ilegalnim uslovima rada bio je veoma visok stepen konspiracije, ilegalno djelovanje pojedinaca, politi~ka svjest i revolucionarno iskustvo, a ovi , kao i drugi uslovi znatno su uticali na sekta{enje u prijemu novih, mladih, poletnih, provjerenih i odanih mladi}a i djevojaka u SKOJ.195 Dajemo nekoliko primjera o radu pojedinih }elija SKOJ-a. I u Banjaluci su skojevske }elije bile osnovna organizaciona forma rada SKOJ-a. ]elije SKOJ-a na industrijskom principu osnovane su ve} 1927; njihov rad se pominje na Okru`noj konferenciji SKOJ-a koja je odràna u Zagerbu izme|u 25. i 30. avgusta 1928. ]elije su bile u Tvornici duvana (4 ~lana), na Pilani (4) i rudniku “Lau{” (3); one su u partijskim dokumentima nazvane Duh, Pile i Ugalj. U ovo vrijeme Mjesni komitet SKOJ-a ima tri ~lana – dva radnika i jednog intelektualca. Ove tri }elije rasturale su primjerke pojedinih brojeva ilegalne {tampe u Tvornici duvana 30, Pilani 11 i “Lau{u” 30. Paralelno sa postojanjem }elije SKOJ-a u Tvornici duvana je djelovala i jedna ilegalna grupa simpatizera od pet ~lanova. Na pomenutoj Okru`noj konferenciji SKOJ-a u Zagrebu izabran je Okru`ni komitet SKOJ-a u koji je izabran i jedan ~lan iz Banjaluke, a jo{ jedan196 je izabran za delegata za Pokrajinsku konferenciju SKOJ-a.197 U jo{ jednom izvoru nalaze se skoro identi~ni podaci, kao {to se vidi iz slijede}eg pasusa: “]elije SKOJ-a u Banjaluci osnovane su ve} 1927; njihov rad se spominje na Okru`noj konferenciji SKOJ-a koja je odràna u Zagrebu izme|u 25. i 30. avgusta 1928. ]elije su bile u Tvornici duvana (4 ~lana), na Pilani (4) i rudniku “Lau{ (3); one su u partijskim dokumentima nazvane Duh, Pile i Ugalj. Ove tri industrijske }elije rasturale su primjerke pojedinih brojeva ilegalne {tampe u Tvornici duvana 30, Pilani 11 i Lau{u 30. U Tvornici duvala je i jedna ilegalna grupa simpatizera od pet ~lanova. Na ovoj Okru`noj konferenciji SKOJ-a izabran je novi Okru`ni

195 U ovom radu vidje}e se u kojoj mjeri je sprovo|eno sekta{enje, po{to je, u pojedinim periodima, u cijelom gradu u Banjaluci bilo samo 7 ili 11 ~lanova SKOJ-a, dok je bilo 45 simpatizera koji su pripremani za SKOJ. 196 Veljko \or|evi} kaè: “…Drug Maùran je docnije bio moja veza u Zagrebu kad sam sredinom ljeta 1928. do{ao na Pokrajinsku konferenciju SKOJ-a…”, Banjaluka u radni~kjom pokretu i NOB, knj. 1, str. 203; Izabrani delagat za ovu Pokrajinsku konferenciju SKOJ-a bio je Idriz Maslo, ali je bio sprije~en i umjesto njega prisustvovao je Veljko \or|evi}. 197 IHRPH – Gr. II-1928, inv. br. 147, Zapisnik Okru`nje konferencije SKOJ-a u Zagrebu.

67

komitet u koji je izabran i jedan ~lan iz Banjaluke, a jo{ jedan je izabran za delagata na pokrajinsku konferenciju SKOJ-a.”198 199 ]elija SKOJ-a obrazovana krajem oktobra 1927. djelovala je za vrijeme postojanja }elije KPJ u Banjaluci.200 Da je bilo kasnije vi{e }elija SKOJ-a u Banjaluci vidi se iz slijede}eg: “U svim }elijama SKOJ-a u Banjaluci razmatrano je “Otvoreno pismo Komunisti~ke internacionale, a zatim je u junu 1928. odràna mjesna konferencija SKOJ-a. Otvoreno pismo je prihva}eno jednoglasno.”201(Ima indicija da je ova konferencija odrànau u julu 1928. godine.)202 Za razliku od partijske organizacije u Banjaluci, do kraja oktobra 1927. godine postojala je }elija SKOJ-a u Tvornici duvana, kada je osnovana sa tri ~lana: dva tvorni~ka radnika i jednog slu`benika.203 Industrijska partijska ~elija u Tvornici duvana rasformirana je u prolje}e 1928. zato {to se svela na dva ~lana, ali je politi~ko djelovanje u ovoj fabrici nastavila }elija SKOJ-a.204 Ima jo{ jedan izvor o radu }elije SKOJ-a u Tvornici duvana. U njemu se govori o izvje{taju o radu }elije SKOJ-a.205 c) Odràvanje Tre}eg kongresa SKOJ-a i aktivnosti u Banjaluci Krajem juna 1926. godine odràn je Tre}i kongres SKOJ-a u Gu{tanju u Sloveniji. Prije odràvanja Tre}eg kongersa SKOJ-a u Banjaluci je odràna Mjesna konferencija SKOJ-a u znak priprema za Tre}i kongres SKOJ-a. U njenom radu su u~estvovali: Veljko \or|evi}, Vilko Vinterhalter i drugi. U radu Tre}eg kongresa SKOJ-a u~estvovalo je 32 delegata iz svih pokrajina. Rad ovog kongresa bio je u znaku predhodno odrànog Tre}eg kongresa KPJ i pozdravljene su njegove principijelne odluke u vezi sa frakcijskim borbama u redovima KPJ. Tada je SKOJ jo{ bio izolovan, u prvom redu od mladih industrijskih radnika. Akcioni program SKOJ-a dat je u kongresnoj rezoluciji o najva`nijim zadacima: organizacionoj izgradnju SKOJ-a, radu u masovnim

198 IHRPH-Gr.. II-1928,inv.br. 147, zapisnik Okru`ne konferencije SKOJ-a u Zagrebu. 199 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB knj. 1, fusnota br. 348, str. 400. Banjalu~ka organizxacija bila je u sastavu Okru`nog komiteta SKOJ-a u Zagrebu., odnosno Pokrajinskog komiteta SKOJ-a Hrvatske. Prisustvovalo je 8 delegata: ~etiri iz Zagreba, po jedan iz Banjaluke, Delnica, Gospi}a i Karlovca, a odsutni su bili delegati iz Siska, Slavonskog Broda i Su{aka. 200 Banjaluka u radni~kom pokret i NOB, knj. 1, fusnota br.254, str. 386. 201 Ibid., fusnota br. 258, str. 386. 202 Ibid., fusnota 259, str. 387. 203 Institut za istoriju radni~kog pokreta Hrvatske, IHRP, gr. II-1928, inv. br. 147, zapisnik Biroa CK SKOJ-a, dopis iz Banjaluke. 204Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, fusnota br.247, str. 385. 205 Ibid., fusnota br. 256, str. 386.

68

organizacijama, radu na selu, antimilitaristi~koj propagandi, prosvjetnom radu i posbno o radu sa omladinom koja se suprostavljala nacionalnom ugnjetavanju u Jugoslaviji. Tako|e je odlu~eno da se pre|e na konkretan rad u sindikatima i s tim u vezi da se organizuje borba za pobolj{avanje ekonomskog poloàja mladih radnika. Usvojen je novi statut SKOJ-a, koji se nije bitno razlikovao od ranijeg, ali je obezbje|eno da se i u praksi sprovode principi SKOJ-a i potvrdio je novu organizacionu strukturu SKOJ-a. “Raspoloìva dokumentacija ne pruà mogu~nost da se utvrdi mreà organizacije SKOJ-a i broj njenih ~lanova u vrijeme kongresa, ali prema ne{to kasnijem izvoru izgleda da u vrijeme kongresa nije bilo vi{e od 1.500 ~lanova SKOJ-a. Za kadrovsku komunisti~ku omladinsku organizaciju kao {to je bio SKOJ, to je bio nedovoljan broj. Stoga je bilo nastojanja da se osnuje Savez socijalisti~ke omladine Jugoslavije (SSOJ). Jer, iz statisti~kih podataka za 1926. godinu vidi se da je od ukupno 475.860 osiguranih bilo 199.862 ili 42% radnika ispod 22 godine strosti. Do 19 godine starosti bilo je 142.014 ili 30% svih osiguranih radnika. Od toga broja 5.937 osiguranika nije bilo starije od 13 godina. Kada je SSOJ osnovan,na ~elu su se na{la dva biv{a ~lana uprave SKOJ-a Anton [mit, kao predsjednik Izvr{nog odbora, i Petar Rajkovi} kao sekretar. Ovaj omladinski savez nije zaìvio, po{to nikad nije uspjeo da pre|e vi{e od 400 ~lanova.206 1927. godine, odràna je mjesna konferencija SKOJ-a u Banja Luci (poslije odràvanja III Kongresa SKOJ-a) u ~ijem radu su u~estvovali: Veljko \or|evi}, Borko Supek, Edo Kun{tek, Vilko Vinterhalter, Abduselam Gvo`|ar, Ferid Husanba{i}, Fahrudin Đ\in i dr.207 “Partijska organizacija bila je veoma oprezna u pogledu prijema u ~lanstvo KPJ. Mjerila za prijem bila su veoma o{tra, gotovo jednaka za prijem i u Partiju i u SKOJ. Zbog mogu~nosti provala odlu~ivali smo se dosta te{ko za prijem, premda je veliki broj, naro~ito omladinaca, bio veoma angaòvan i uklju~en u politi~ke djelatnosti koje smo organizovali… Bilo je to doba nekog ~istunstva u vremenski dugom i ozbiljnom provjeravanju. Bolje re~eno, primali smo one na koje smo ra~unali da }e ubrzo postati ~lanovi Partije. Zbog toga je organizacija SKOJ-a u Banjaluci imala samo desetak ~lanova i tri ili ~etiri ~lana MK SKOJ-a, po brojnosti manje od banjalu~ke partijske organizacije. Na taj na~in smo se obezbje|ivali od provale” – kaè Veljko \or|evi}. 10. Revolucionarna omladina Banjaluke od 1927. do 1935. godine sa osvrtom na neke konkretnije akcije Veljko \or|evi} je do{ao za sekretara MK SKOJ-a u Banjaluci 1927. godine i na toj du`nosti je ostao do ljeta 1929. godine. Jedno njegovo objavljeno sje}anje208 daje veoma dobar presjek rada revolucionarnog omladinskog pokreta u Banjaluci

206 S. Cvetkovi}, n. d. Beograd, 1966, str. 242. 207 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, Referat Nevenke Petri} na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a Banjaluke, odrànoj 01.X 1948. godine, str. 2, 208 Veljko \or|evi} SKOJ pred {estojanuarsku diktaturu, Banjaluka u radni~kom pokretu, str. 201-208.

69

pred [estojanuarsku diktaturu, pa ga dajemo u cjelini, samo sa minimalnim skra}enjima. “U prvoj polovini 1928. godine u banjalu~koj SKOJ-evskoj organizaciji djelovalo je 13. ~lanova. Pored mene kao sekretara, u Mjesnom komitetu SKOJ-a bili su Idriz Maslo i Abduselam Bleki}. SKOJ-evske grupe (}elije) bile su formirane na teritorijalnom na~elu. U drugoj polovini te godine osnovali smo grupe i na industrijskom na~elu: u Fabrici duvana i Pilani “Bosna-Boa”. Kada sam u januaru 1929. kooptiran za ~lana Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci, du`nost sekretara MK SKOJ-a u saglasnosti s Pavom Radan, tada{njim sekretarom MK KPJ, preuzeo je Idriz Maslo. Na{a organizacioja je bila u to doba povezana sa s Pokrajinskim komitetom SKOJ-a u Zagrebu, odnosno ulazili smo u njihov organizacioni sastav na isti na~in kao {to je i banjalu~ka partijska organizacija bila u organizacionoj nadle`nosti PK KPJ u Zagrebu. S Pokrajinskim komitetom u Zagrebu odràvali smo usmene i pismene veze. Redovno smo podnosili izvje{taje o na{em politi~kom djelovanju i organizacionom stanju. Zbog promjena adresa na{ih veza u Zagrebu nastao je manji zastoj u prolje}e 1928. godine. Adrese na koje smo slali izvje{taje ~esto su mjenjane radi konspirativnosti, mada smo tekst, iz opreznosti, pisali izme|u redova obi~nog pisma nevidljivim mastilom. Po prispje}u I de{ifrovanju pisma praktikovali smo da pisma spalimo. Bila je to mjera opreza ustaljena u praksi politi~kog rada. Pisma iz Zagreba obi~no su dolazila na nekompromitovane adrese onih na{ih drugova i prijatelja koji nisu bili ~lanovi KPJ i SKOJ-a, u koje reìm nije mogao uop{te da posumnja. [tavi{e, ni oni sami nisu znali kakva su to pisma; pronalazili smo neki izgovor za{to pisma od “nekog prijatelja” ili “neke prijateljice” ne dolaze na li~nu adresu. Neovisno od MK KPJ, mi smo redovno iz mjeseca u mjesec dobijali ilegalni skojevski materijal koji smo uredno pla}ali prema broju biltena ili primjeraka {tampe. Sje}am se da je po{ta neko vrijeme 1928. godine stizala na adresu studenta Svetka Bilbiju, a potom na sdresu moga brata Svete \or|evi}a. Neka pisma su stizala na adrese poznanika Abduselama Gvo`|ara i Idriza Masle. MK SKOJ-a je odràvao ~e{}e sastanke, bilo na otvorenom prostoru, bilo u ku}ama. Dobijali smo neke smjernice za na{ politi~ki rad od PK SKOJ-a, a neke od MK KPJ. Po{to sam kao sekretar MK SKOJ-a prisustvovao sastancima MK KPJ, neke direktive su preno{ene i ovom linijom, jer je trebalo da zajedni~ki djelujemo u pojedinim akcijama, a tih je aktivnosti u 1928. Godini bilo u ve}em obimu, naro~ito od prolje}a pa nadalje. O svim pitanjima akcionog djelovanja utvrdili smo gledi{ta na sastancima MK SKOJ-a, a potom se prilazilo njihovom sprovo|enju putem skojevskih grupa. U MK SKOJ-a smo davali zaduènja ko }e i}i na pojedine sastanke tih grupa. Na ovim sastancima prenosio se zadatak i tu se razra|ivao na~in njegovog ostvarivanja: rasturanje letaka, rad s grupama simpatizera i sli~no.

70

Me|u ~lanovima SKOJ-a u realnoj gimnaziji bili su najaktivniji Vilko Vinterhalter i Edo Kun{tek. Iz njihove genertacije bio je ~lan SKOJ-a i Berko Supek, ali se on udaljio od komunisti~kog pokreta poslije mature i odlaska u neku vojnu {kolu. Edo Kun{tek je bio povezan sa stolarom Alojzem Petekom, koji je radio u stolariji njegovog oca. Znam da je Alojz bio ~lan SKOJ-a, ali se ne sje}am da je u to doba primljen za ~lana KPJ. Najvjerovatnije je bio, ali se pasivizirao poslije odlaska Ede Kun{teka u Be~ 1931. godine. Vilko Vinterhalter je bio na ~elu grupe skojevaca me|u srednjo{kolcima. On je bio najaktivniji. Te je godine maturirao, ali je i dalje imao zaduènje da politi~ki djeluje me|u srednjo{kolcima.209 ^lanovi grupe SKOJ-a bili su tada Fahrudin Dìn, Abduselam Bleki} [andor i Ferid Hasanba{i}. Dìn i [andor su tada bili veoma aktivni i obojica su zbog toga krajem 1928. uhap{eni. Koliko se sje}am, u 1928. godini odrtàne su dvije mjesne konferencije: jedna u ku}i Ferida Hasamba{i}a radi razmatranja “Otvorenog pisma” Kominterne…Tek nakon toga odràna je Mjesna konferencija koja je u odnosu na “Otvoreno pismo” trebalo da odredi dalje zadatke politi~kog rada u Banjaluci. Zaklju~eno je da treba angaòvanije i}i u radni~ke industrijske sredine I tamo omasovljavato SKOJ. Mjesna konferencija SKOJ-a je odlu~ila da se posveti ve}a pa`nja djelovanju u sindikatu. U Banjaluci su tada djelovali URS-ovi i Nezavisni sindikati. Dobro se sje}am da sam po nalogu Akifa [eremeta i{ao u Zagreb kod predsjednika organizacije sindikata koàrskih radnika u vezi sa radom Nezavisnih sindikata u Banjaluci. [eremet je s Pavom Radanom tada veoma veoma angaòvano radio na pitanjima djelovanja sindikata me|u industrijskim radnicima Fabrike duvana, Pilane “Bosna-Boa” i rudarima “Lau{a”. Po nekom partijskom zadatku, u to vrijeme je u Banjaluku dolazio i dr Branko Buji}. Nije mi poznato gdje je tada radio, ali se dobro sje}am da je u nekoliko navrata dolazio i da je imao uè veze sa Asimom Alihodì}em, a u toku ljeta i sa Veselinom Masle{om. Dr Buji}210 je i ranije posje}ivao profesora Akifa [eremeta. Ina~e je [eremet po odlasku iz Banjaluke ostao iu dalje vezan za njen rad,naro~ito u brijeme {kolskih praznika. U toku ljeta doveo je Juru Maùrana I njegovog brata i njegovog brata i upoznao me s njima. Dobio sam zadatak da ih upoznam s na{im politi~kim radom u redovima radni~ke i srednjo{kolske omladine. Drug Maùran je docnije bio moja veza u Zagrebu kad sam sredinom ljeta 1928. Do{ao na Pokrajinsku konferenciju SKOJ-a.

209 Veljko \or|evi}, SKOJ pred {astojanuarsku diktaturu, Banjaluka u radni~kom pokretu…, str, 202 210 Za dr Branka Buji}a (1901-1941) ve} smo rekli da je bio istaknuti marksisti~ki teoreti~ar i revolucionar. Doktorirao je 1926. Bio je jedan od najistaknutijih marksisti~kih ekonomskih teoreti~ara izme|u dva rata. U vrijeme hap{enja, 1929. godine bio je sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a i ~lan PK KPJ Bosne i Hercegovine u Sarajevu. U martu 1930, sud za za{titu dràve osudio ga je na pet godina robije, koja je kasnije produèna za jo{ dvije. Zbog duìne robije, kasnije se na svojim radovima potpisivao Sedmak. Ima se utisak, koji ne mora da bude ta~an, da u momentu pisanja ovog objavljenog sje}anja, autor nije znao politi~ku funkcidu dr Branka Buji}a.

71

Na Pokrajinskoj konferenciji SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, odrànoj krajem jula ili po~etkom avgusta 1928, posebna pa`nja je posve}ena politi~koj situaciji u zemlji i teroru reìma. Ocjenjen je atentat u Skup{tini kao nagovje{taj jo{ ja~eg terora, ~ije su samo pojedina~ne manifestacije bile postupak prema demonstrantima u Beogradu i Zagrebu, popra}ene ubistvima omladinaca, kao i pucnji Puni{e Ra~i}a u Narodnoj skup{tini. Sa ovim u vezi èlio bih napomenuti da smo mi u Banjaluci odmah poslije atentata na Stjepana Radi}a, \uru Basari}eka i druge odràli sastanak MK KPJ i MK SKOJ-a. Bilio smo jednoglasni da }e ovaj postupak jo{ vi{e zao{triti politi~ko stanje u zemlji. Na sastanku MK KPJ data je ocjena da su tu u svakom slu~aju umje{ani prsti klike oko kralja Aleksandra, kome je ovo trebalo da posluÌ kao povod za ras{~I{}avanje sa opozicijom. Zaklju~eno je da se sa ovakvom ocjenom ide u partijske }elije i da MK SKOJ-a sa skojevskim grupama stavi to pitanje na dnevni red. Zaklju~eno jke da se s prtijskim gledi{tem upozna rukovodstvo HSS u Banjaluci, odnosno Filip ôndri},211 a za taj konflikt je bio zaduèn Asim Alihodì}… Radan mi je predloìo da na sjednici Mjesnog komiteta SKOJ-a razmotrimo ne samo pitanja aktivnijeg rada na prikupljanju Crbene pomo}I nego I da teÌ{te na{eg djelovanja usmjerimo na radni~ke sredine I da u njima idemo smjelije na prijem novih ~lanova SKOJ-a. Posljedice na{eg poja~anog politi~kog rada u redovima omladine u jesen 1928, o~itovale su se u prijemu novih ~lanova, tako da smo imali skojevske grupe u svim banjalu~kim industrijskim sredinama: Fabrici duvana, Pilani “Bosna-Boa”, Rudniku “Lau}”, i me|u koàrcima. Istovremeno je poja~an rad i me|u srednjo{kolcima…SKOJ je imao veliki uticaj na organizaciju Skauta u Banjaluci. U njihovog vo|u profesora Milana Jankovi}a, koji je po politi~kim shvatanjima bio gra|anski liberal, mogli smo se pouzdati. U organizaciji Skauta bili su osim mene angaòvani Vilko Vinterhalter, moj brat Sveto i mnogi omladinci napredno politi~ki usmjereni. Utjecaj politi~ki naprednih |aka na gimnazijsko |a~ko dru{tvo “Mladost” bio je dominantan. Borba oko uprave “Mladosti”, koju su desni~ari stalno poku{avali da nam preotmu, bila je oblik politi~ke borbe naprednih |aka realne gimnazije. U “Mladosti” je bio veoma aktivan Veselin Masle{a koji je odrào brojna predavanja; on je bio jedan od osniva~a ovog dru{tva, kao i njegov predsjednik. Sje}am se da je u nekoliko predavanja, koja sam ja slu{ao, pokazivao veliko obrazovanje i da je kao |ak srednje {kole odskakao po znanju i od mnogih studenata. U “Mladosti” je radio i Fadil Maglajli}, me|utim on je bio vi{e prakti~ar nego teoreti~ar. Veso je bio angaòvan na svim stranama, pa ~ak i u sportu. \a~ki nogometni klub “Balkan” osnovan je na inicijativu Vese Masle{e da bi se preko nogometa okupljali napredni |aci.” 211 Filip ôndri} (1890-1937), doktor pravnih nauka i politi~ar, ~lan lokalnog, regionalnog i centralnog rukovodstva Hrvatske selja~ke stranke. êsto je hap{en. Davao je ~esto salu HPD “Nada” za zabave i predavanja koje su organizovali komunisti. I sam je bio na udaru velikohrvatskih nacionalista okupljenih oko Viktora Guti}a.

72

U navedenom sje}anju Veljka \or|evi}a, koje se odnosi prete`no na 1928. godinu, vidi se bogatstvo aktivnosti u uslovima ilegalnog rada, pogotovo {to je to vrijeme poo{trene budnosti policije pred [estojanuarsku diktaturu. U jo{ jednom objavljenom sje}anju212 Veljko dosta govori o omladinskom pokretu u tom periodu. Nave{}emo samo neke dijelove. “Partijska organizacija bila je veoma oprezna u pogledu prijema u ~lanstvo KPJ. Mjerila za prijem bila su veoma o{tra, gotovo jednaka za prijem u Partiju i SKOJ. Zbog mogu~nosti provala odlu~ivali smo se dosta te{ko za prijem, premda je veliki broj, naro~ito omladinaca, bio veoma angaòvan i uklju~en u politi~ke djelatnosti koje smo organizovali… Bilo je to doba nekog ~istunstva u vremenski dugom i ozbiljnom provjeravanju. Bolje re~eno, primali smo one na koje smo ra~unali da }e ubrzo postati ~lanovi Partije.. Zbog toga je organizacija SKOJ-a u Banjaluci imala samo desetak ~lanova i tri ili ~etiri ~lana MK SKOJ-a, po brojnosti manje od banjalu~ke partijske organizacije. Na taj na~in smo se obezbje|ivali od provale” – kaè Veljko \or|evi}.”213 Zatim, Veljko govori o omasovljenju SKOJ-a pa kaè: “Tek poslije Pokrajinske konferencije SKOJ-a u Zagrebu pristupili smo krajem 1928. godine prijemu ve}e grupe omladine u SKOJ. S grupom ilegalno organizovane omladine radili smo politi~ki i ranije i iz njihovih redova primali pojedince u SKOJ… U posljednjim mjesecima 1928. godine primljeni su neki ~lanovi SKOJ-a u KPJ, a ve}i broj omladinaca u SKOJ.”214 Naprijed je re~eno da je na Bogoslova~evom vrelu, kod spomenika izginulim austrougarskim vojnicima odràna konferencija SKOJ-a 1927.215 Na istom mjestu odràna je mjesna konferencija i u junu 1928. godine, a o ovoj junskoj mjesnoj konferenciji SKOJ-a govori se u jo{ jednom izvoru koji glasi: “U svim ~elijama SKOJ-a u Banjaluci razmatrano je ‘Otvoreno pismo’ Komunisti~ke internacionale, a zatim je u junu 1928. odràna mjesna konferencija SKOJ-a. ‘Otvoreno pismo’ je prihva}eno jednoglasno.”216 Tek u jesen 1928. godine, u SKOJ je primljen ve}i broj ~lanova, a u me|uvremenu je bio primljen jedan dio ranijih. Praksa da se obrazuju ilegalne grupe simpatizera sa kojima se ideolo{ki i politi~ki radilo, a koju su zapo~eli Pavo Radan i Akif [eremet, ostala je stalni vid djelovanja banjalu~kih komunista do aprilskog rata, 1941. Tako je, na primjer, 1935. godine bilo 45 ilegalno organizovanih srenjo{kolaca koji jo{ nisu bili primljeni u ~lanstvo SKOJ-a.217 212 Veljko \or|evi}, Rad Partije prije diktature. Banjaluka u radni~kom pokretu, knj. 1, str. 209-215, 213 Ibid., str. 212. 214 Ibid., str.212. 215 Banjaluka u radni~kom pokretu, knj. 1, fusnota br. 254, str. 386. 216 IHRP-Zagreb, Gr. II-1928, inv. br. 147, zapisnik Okru`ne konferencije SKOJ-a u Zagrebu, avgusta 1928). 217 Arhiv CK SKJ, Fond KOI-1935/22-a; Izvje{taj PK SKOJ-a u Zagrebu.

73

Nastojanja [eremeta da se pro{iruje krug omladine-simpatizera u ilegalnim grupama bila su veoma nagla{ena. Ipak, s obzirom na broj ilegalnih grupa malo je pojedinaca primljeno u SKOJ. Skoj-evska organizacija je brojala oko desetak ~lanova, mnogo manje nego ~lanova Partije. To je potrajalo sve do {estojanuarske diktature. Tek u jesen 1928. primljen je ve}i broj omladine u SKOJ. Ranije zavedena praksa da se osnivaju ilegalne grupe za rad sa mladim simpatizerima trajala je sve do aprilskog rata, 1941. Tako je, na primjer, 1935. godine bilo 45 ilegalnih grupa sastavljenih od simpatizera revolucionarnog omladinskog pokreta.218 Ali, takva praksa bila je u radu SKOJ-a i KPJ {irom Jugoslavije zbog obezbje|ivanja od provala.219 U cirkularu br. 2, koji je uputio Biro CK SKOJ-a, 1.V 1929. godine, izme|u ostalog se kaè: " ... 1. lipnja ima da zapo~ne protufa{istika kampanja, koja ima da traje cijeli mjesec lipanj. Ovom cirkularu prilaèmo protufa{isti~ki proglas i referat o fa{izmu ..."220. To je mobilizaciono djelovalo na mlade komuniste u Banjaluci, a posebno januarski proglas povodom {estojanuarske diktature, koju su potpisali zajedno CK SKOJ-a i CK KPJ u kojem stoji "Uveden je reìm autokracije i apsolutizma u mnogo gorem izdanju nego u biv{oj Austriji i carskoj Rusiji."221 a) Nasilje [estojanurske diktature S obzirom na ja~anje uticaja na mase, putem okupljanja prije svega mladih, oko stubova oslonca revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta u Banjaluci – napredni sindikati, KAB, “Pelagi}”, “Borac”, “Prijatelji prirode” |a~ka udruènja po {kolama, Mjesna organizacija @enskog pokreta i drugi oblici okupljanja i mladih i ostalog stanovni{tvaza, mo` se re~i da 1928. godina predstavlja konsolidaciju pokreta. Kako je takav proces bio {ira pojava u jugoslovenskim razmjerama sve je nasilno prekinuto [estojanuarskom diktaturom 6. januara 1929. godine. Diktatorski reìm usmjerio je svoj pravac glavnog udarca protiv revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta i revolucionarnih sindikata. Od ~lanova KPJ i SKOJ-a i istaknutih sindikalista veliki broj je odmah bio uhap{en. Razne represalije, progonstva i hap{enja u Bosni i Hercegovini uslijedila su i u ljeto 1929. godine, a neposredan povod vlastima za to su bile provale u Sarajevu, Mostaru i Tuzli gdje je tada uhap{eno nekoliko stotina intelektualaca i radnika. “I u Banjaluci ve} u januaru 1929. po~eli su progoni i hap{enja komunista. Zatvoren je Radni~ki dom, zaplijenjena biblioteka “Pelagi}a” i konfiskovana imovina radni~kih organizacija.”222

218 Arhiv CK SKJ, Fond KOI-1935/22-a; Izvje{taj PK SKOJ-a u Zagrebu. 219 Banjaluka u radni~kom pokretuknj. 1, fusnota br. 220, str. 381. 220 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1929/7 221 Ibid., 1929/16 222 Banjaluka u radni~kom pokretu,knj. 1, Rije~ redakcije, str. 40.

74

Poslije {estojanuarske diktature, zajedno sa KPJ povukao se i SKOJ u duboku ilegalnost, s obzirom na jak policijski teror. Ali, revolucionarni pokret nije zaustavljen po zavo|enju {estojanuarske diktature. I u Partiji i u SKOJ-u nastalo je prestrojavanje. Dvojica istaknutijih li~nosti je osu|ena - Eduard Edo Kun{tek, koji je bio rukovodilac SKOJ-a i Avdo ârdì}, sekretar MK KPJ od 1928. Eduard Edo Kun{tek uhap{en je 26. avgusta 1929. u Banjaluci po nalogu policije iz Zagreba. Isle|ivan je u Zagrebu i Sarajevu i osu|en na godinu dana zatvora.223 Avdo ârdì}, po povratku sa IV kongresa KPJ iz Drezdena u Banjaluku je ilegalno stigao po~etkom januara 1929, a ve} 16. januara je uhap{en i Sud za za{titu dràve osudio ga je na 10. godina robije.224 Dva podatka govore o kontinuiranom djelovanju revolucionarnog omladinskog pokreta za vrijeme [estojanuarske diktature. Nave{}emo ih oba: “Mjesne organizacije KPJ i SKOJ-a nisu prekidale rad za vrijeme [estojanuarske diktature. Jedan broj ranijih ~lanova se pasivizirao, ali su se u politi~ki rad uklju~ili drugi koji su u to vrijeme do{li i boravili u Banjaluci (dr Milo{ Aranicki, Vukota \uri~kovi}, Fadil Maglajli}, Veselin Masle{a, Aleksandar Milo{evi}, Jelena Vu~ini} i drugi) i oni koji su tada primljeni u ~lanstvo. Partijska organizacija je mogla ra~unati na mnoge simpatizere i saradnike (ing Slavi{a Vajner i njegova supruga Vjekoslava, Jure Begi}, Milivoj Kundak i drugi) u ~ijim su stanovima odràvani partijski i drugi sastanci.”225 “Mjesna organizacija SKOJ-a nije prekidala rad za vrijeme [estojanuarske diktature. Sekretari Mjesnog komiteta SKOJ-a bili su: Veljko \or|evi} (do ljeta 1929), Idriz Maslo (1929-30), Vilko Vinterhalter (1930-33), Nikola-Nikica Pavli} (1933-34) i Slobodan Kokanovi} (1934-35). U Mjesnom komitetu SKOJ-a do Mjesne konferencije SKOJ-a, u ku}i Kasima Hadì}a u decembru 1934. bili su Nikica Pavli}, Idriz Maslo i jo{ dva ~lana, od kojih je jedan kooptiran za ~lana poslije odlaska Vilke Vinterhaltera u Beograd.”226 Zbog prestanka ~lanstva jednih i dolaska novih ~lanova izvr{eno je prestrojavanje rada pojedinih partisjih }elija i tada su sve pre{le na teritorijalno na~elo organizovanosti. Masele{a je tada kritikovao malodu{nost nekih untelektualaca i ukazivao na izglede borbe i u te{kim uslovima monarhijske diktature. b) Uspon u radu SKOJ-a u Banjaluci poslije [estojanuarske diktature Uz pomo} Mjesnog komiteta KPJ organizacija SKOJ-a je ve} 1931. godine razvila ìv rad me|u radni~kom, srednjo{kolskom i studentskom omladinom. Tada je 223 Banjaluka u radni~kom pokretu, knj. 1, fusnota br. 20, str. 224 Ibid., fusnota br.317, str. 395. Presudom DS br. 354/29 od 1. novembra 1929. Avdo ârdì} je osu|en na 10 godi na, U robija{nicu u Srem Mitrovicu doveden je iz beogradske Glavnja~e 9. Novembra. Dobioi je ka`njeni~ki broj 4.970. 225 Ibid., fusnota br.480, str. 418. 226 Ibid., fusnota br. 474, str. 417.

75

obrazovan i Mjesni komitet SKOJ-a u kome su bili Nikica Pavli}, Idriz Maslo i Vilko Vinterhalter. U {kolskoj 1932/33. godini organizacija SKOJ-a u banjalu~koj gimnaziji rukovodila je poznatim dvodnevnim {trajkom u kome su u~estvovali svi u~enici od prvog do osmog razreda u znak solidarnosti s beogradskim i zagreba~kim studentima koji su tada {trajkovali.227 “Tada je odràna i Mjesna konferencija SKOJ-a na kojoj je izabran novi Mjesni komitet SKOJ-a. Njegov ~lan od 1931. do 1934. bio je Vilko Vinterhalter, a izvjesno vrijeme i sekretar. Poslije povratka iz vojske, Idriz Maslo je kooptiran za ~lana, a prije odlaska u vojsku bio je sekretar. MK SKOJ-a.”228 “U ku}i Plivca u Gornjem [eheru odràno je vi{e partijskih i SKOJ-evskih sastanaka, kao i dvije konferencije: po jedna partijska i skojevska.229 U Rezoluciji pokrajinske konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, odrànoj 1932. godine, kaè se da "... organizacije ... nisu stvorile posebne samostalne organizacije SKOJ-a (omladine), nisu formirale njihove mjesne komitete, iako su za to imale mogu}nosti.”230 Kako su u Sarajevu u toku 1931. i 1932. godine odràne ~etiri partijske konferencije – dvije mjesne i dvije pokrajinske i u Banjaluci su u to isto vrijeme u~injeni ozbiljni napori na konsolidaciji partijske i skojevske organizacije. U ljeto 1931. godine odràna je prva, a u zimu 1932. godine i druga mjesna partijska konferencija komunista Banjaluke. KPJ u Banjaluci u ovo vrijeme angaòvala se, izme|u ostalog, na obnavljanju sindikalnog rada, a posebno je intenziviran rad skojevske organizacije kao i |a~kih literarnih druìna, ~iji aktivan rad je bio u U~iteljskoj {koli i banjalu~koj gimnaziji.231 Kad je zbog revolucionarne djelatnosti zabranjen rad \a~kom literarnom udruènju “Mladost” na kraju {kolske 1929/30 godine, ~lanovi SKOJ-a su ve} po~etkom godine razvili aktivnost da se osnuje novo dru{tvo, pa je 8. XI 1930. osnovano \a~ko literarno udruènje “Mlada Jugoslavija” (prilikom osnivanja usvojen je naziv “Vladimir Gortan”, ali je poslije intervencije {kolskih vlasti 16. novembra 1930. godine, ime promjenjeno u “Mlada Jugoslavija”).232 U 1933. godini u Banjaluci je organizovan dvodnevni {trajk u kome su u~estvovali svi u~enici od 1-8 razreda Gimnazije u znak solidarsnosti sa beogradskim i zagreba~kim studentima. Ovaj {trajk je bio pravi {ok za lokalne vlasti, a organizovao ga je aktiv SKOJ-a u Gimnaziji. Po kazivanju Safeta Filipovi}a u to vrijeme u MK SKOJ-a su bili Nikola Nikica Pavli}, Idriz Maslo i Vilko Vinterhalter.233

227 Banjaluka u radni~kom pokretu, [efket Maglajli}, str. 315 228 Banjaluka u radni~kom pokretu, fusnota br. 481, str. 418. 229 Ibid., fusnota br. 470, str. 417. 230 Arhiv CK SKJ, Fond BiH, I/III. 231 Dr Ilijas Had1ibegovi} i dr Nusret [ehi}, Uvod, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, Zbornik sje}anja, Knjiga 1, izdava~ Institut za istoriju u Banjaluci, 1981, str. 41. 232 Ibid., knj. 2, str. 16. 233 Arhiv CK SKJ, Fond KOI-1935/31. O istom {trajku govori i Milorad Gaji} Banjaluka u novijoj istoriji…, str. 339.

76

Zanimljiv je izvje{taj o radu skojevske organizacije u Banjaluci, u 1935. godini koji je podnijet Komunisti~koj omladinskoj internacionali 9. oktobra 1935. godine. U izvje{taju se konstatuje da “Srednjo{kolska i studentska omladina, koja ve}inom potje~e sa sela, ~ine upravo elitu borbene omladine kod nas. Broj ovih omladinaca ne moè se ta~no kazati, ali prema{a 800”. Dalje se konstatuje da da je studentski klub (KAB – prim. autora) jedini masovni rad vaspitnog karaktera me|u intelektualnom omladinom. Radna omladina iz grada koncentrisana je sva u “Pelagi}u”, “Prijatelju prirode”, zatim u sindikatu, “a dru{tva koja masovno deluju me|u omladinom mogu da budu samo na{a dru{tva”- isti~e se u izvje{taju i nastavlja: “Organizaciono stanje na{eg SKOJ-a u mjestu ovakvo je: postoje tri }elije tvorni~ke u kojima ima po jedan intelektualac. ]elije su u preduze}ima: Rudnik ugljena, Pilana i Fabriaka duvana; svaka ~elija ima ~etiri ~ovjeka; rad }elije sastoji se u preduze}u: a) ispitivanje, b) pokretanje akcije za biranje radni~kih povjerenika, c) organizovanju radnika, d) prosvjetnom i kulturnom radu. Ukupno ljudi: 12. Dalje, postoje ~etiri uli~ne }elije, u kojima ima po dva manera (manuelna radnika-prim. autora) i 1 intelektualac; rad uli~nih }elija sastoji se iz, po{to nemamo tehnike, na obavje{tajnoj slu`bi, dostavi materijala i radu po zbori{tima, gdje su radnici. 12. 5 akademskih }elija u kojima su razni studenti, njihov rad je antrifa{isti~ki; za rad me|u studentima postoji i studentski komitet koji sav rad studenata razvija, a ~ovjek iz studentskog komiteta ujedno je i ~lan omladinskog komiteta SKOJ-a. 15 4 grupe srednjo{kolske (omladine – prim autora) na {kolama, i to: Gimnaziji, Akademiji trgova~koj, Zanatskoj {koli i preparandiji (u~iteljskoj {koli). ]elije su sastavljene od samih srednjo{kolaca i èna; svaka broji po 3 ~lana. Postoji srednjo{kolski komitet za rad na srednjim {kolama. 1 ~ovjek iz Komiteta ~lan je Komiteta SKOJ-a.” 234 Moè se zaklju~iti da je u vrijeme pisanja ovog izvje{taja u Banjluci djelovao 51 ~lan SKOJ-a. Dalje se u izvje{taju kaè: “Zatim, postoji jedna seoska grupa u selu – koja broji 5 ~lanova teàka, rad u ovoj grupi uslijed udaljenosti, a zbog samih nemogu~nosti materijalnog karaktera, na slabom je politi~kom nivou po{to rad sa ovim ljudima zavisan je preko jednog ~ovjeka, a taj je student. Tako, dok je on kod ku}e postoje neki izvje{taji, ali ~im on ode svaka veza sa njima se gubi. Ovakvih slu~ajeva u na{em gradu ima dosta, naro~ito sa dosta udaljenim mjestima kao: Bo~ac-Pilana, Drvar-Pilana, Maslovare – Pilana itd.”235 Kada je u Banjaluci 1927. prikazivan film “Crvena moskovska plesa~ica” koji je novu sovjetsku vlast poistovjetio sa bezvla{}em, a crvenoarmejce kao plja~ka{e po vozovima, nekoliko naprednih omladinaca odlu~ilo je da po svaku cijenu taj film uni{ti. Zadatak su na sebe preuzeli Vilko Vinterhalter i Aleksandar Jokanovi}. Ali, kako je prostorija gdje je bila smje{tena kino-aparatura bila dobro obezbje|ena, sa 234 Arhiv CK SKJ, Fond KOI – 1935/31. 235 Ibid.

77

èljeznim vratima, oni su samo iz izloga pokupili reklame za taj film i poslali su prijete}e pismo vlasniku kina “Edison” Kova~u. Postignut je cilj: da se zna da u gradu Banjaluci postoji organizacija koja ne dozvoljava da se takvi filmovi daju. Iza ove akcije stao je SKOJ, kao i KPJ. “Zahvaljuju}I [eremetovom radu i njegovim naprednim |acima, u gimnaziji se sve vi{e osje}ao uticaj Partije. Profesor je okupio |ake: Veselina Masle{u, Fadila Maglajli}a, iz starijih generacija, zatim Veljka \or|evi}a, Vilka Vinterhaltera i mnoge druge od mla|ih” – kaè Aleksandar Jokanovi}. Kada je zbog policijskih progona morao da napusti rad u gimnaziji, kao i Banjaluku, [eremet je i{ao po razredima da se pozdravi sa svojim u~enicima. Na pitanje u~enika ko }e ga zamjeniti on je odgovorio: “Samo vi nastavite i dalje ovako kao do sad i ni{ta se ne bojte. Vi ste takva sredina na koju }e svaki nastavnik morati da se privikne.”236 Zanimljiv je podatak da su Veselin Masle{a i Fadil Maglajli}, kao studenti druge godine, u Banjaluci odràli kurs iz politi~ke ekonomije, krajem ljeta 1927. Godine u organizaciji Okru`nog komiteta KPJ za Banjaluku ~iji sekretar je tada Akif [eremet. Istovremeno sa {irenjem revolucionarnih misli i akcija u srednjim {kolama, ra|eno je i me|u radni~kom omladinom na {irenju naprednih ideja i prijemu mladih radnika u SKOJ. Tako je Huso Me{inovi}, koji je po~eo raditi na Pilani 1924. godine, bio aktivan u~esnik svih {trajkova koji su organizovani u Pilani, a na ~ijem ~elu je bio Franjo Lemaji}, ina~e tada{nji ~lan KPJ. Zaduèni za primanje u SKOJ najaktivnijih omladinaca na Pilani tako su do{li do Huse Me{inovi}a. On je primljen u SKOJ 1926. S tim u vezi on kaè: “Ne znam po ~ijoj je preporuci 1928. godine do{ao Idriz Maslo i rekao mi da }u biti primljen u SKOJ, pa je potrebno da se sastanem sa Smajom Fazli}. To je bilo kasno u jesen. Na{ao sam Smaju, a tu je bio jo{ jedan drug kojeg sam susreo jo{ 2-3 puta. Ali ja sam ve} bio ~lan SKOJ-a237… Kad sam primljen u SKOJ po~eo sam jasnije uo~avati ulogu pojedinih drugova u radu na Pilani. Saznao sam da su ~lanovi KPJ bili Franjo Lemaji}, Luka Mogut, Ivan Sigler i jo{ jedan drug Poljak… Ja u Pilanu uop{te nisam bio povezan partijskim radom, a skojevske zadatke sam obavljao u Gornjem [eheru, odnosno u gradu..”238 U tvornici duvana u Banjaluci, u 1924. godini, me|u mladim radnicima djelovali su ~lanovi KPJ Idriz Musi}, [tefko Martak i Josip Kiva~. Mehmedalija Ma{inovi} kaè da mu je prvi pri{ao da s njim radi na pripremi u SKOJ Idriz Musi}. Uskoro mu je davao na ~itanje odgovaraju}u literaturu (kra}e bro{ure o poloàju radnika, 236 A. [eremet je porodicu preselio u Prijedor decembra 1928, a Ministarstvo prosvjete donijelo je rje{enje 1.V 1929. da se A. [eremet otpusti iz dràvne slu`be. 237 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 238, str. 384. Odnosi se na Velimira-Veljka Drakuli}a, koji je bio ~lan KPJ jo{ iz legalnog perioda. Na [eremetov poziv do{ao je u Banjaluku 1924. U Banjalu~kom partijskom rukovodstvu bio je zaduèn za politi~ki rad sa omladinom i za SKOJ. 238 Huso Me{inovi}: [trajkovi pilanskih radnika, Ibid., str.155.

78

malo kasnije partijski list "Srp i ~eki}” (ure|ivao ga je Mustafa Golubi} u Be~u), zatim “Komunisti~ku po~etnicu” od Buharina i dr.). Musi} ga je, krajem 1925. godine, povezao sa nekoliko naprednih |aka iz vi{ih razreda gimnazije Fadilom Maglajli}, Veljkom \or|evi} i dr. Poslije izvjesnog vremena oni su mu saop{tili da je primljen u SKOJ. U Tvornici duvana je po~etkom 1926. osnovana partijska organizacija, ali u isto vrijeme nije postojala i SKOJ-evska, iako je bilo nekoliko ~lanova SKOJ-a.239 Poslije nevedene plejade mladih revolucionara u Banjaluci su stasavale nove generacije u~esnika revolucionarnog omladinskog pokreta - skojevci i komunisti: Vilko Vinterhalter, Safet Filipovi}, Tankredi Sola, Nikica Pavli} i drugi. Skojevci su u Banjaluci godinama bili nosioci raznih dru{tveno-politi~kih aktivnosti, a u toku {kolovanja, prije svega, djelovali su u gimnaziji, ali i u kulturnoprosvjetnim, sportskim i drugim legalnim oblicima okupljanja omladinele. c) Borba revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta za marksisti~ke stavove o potrebi saveza radni~ke klase i selja{tva

Uop{tavanjem iskustva ste~enog u radu i vo|enjem rasprava na teorijskom nivou o potrebi rada na selu, u novim, ilegalnim uslovima, tek je u pripremama za Tre}u konferencija KPJ sagledan puni zna~aj ovog aspekta, odnosno djelovanja revolucionarnog radni~kog i revolucionarnog omladinskog pokreta na selu. Tre}a konferencija KPJ odràna je u Beogradu po~etkom januara 1924. godine. U toku rasprava na Konferenciji izgra|en je jasniji stav prema selja{tvu kao savezniku radni~ke klase, {to je do{lo do izraàja i u odlukama Tre}e konferencije KPJ. Najva`nije pitanje o kojem se u to vrijeme raspravljalo u KPJ bilo je nacionalno pitanje. Na Konferenciji je usvojena i rezolucija o nacionalnom pitanju. Ali, kako je na ovoj Konferenciji raspravljano i o selja{tvu ona je istakla da je potrebno stvoriti ”…radni~ko-selja~ki blok, kao prvi uslov za uspe{nu borbu u interesu {irokih masa radnog naroda protiv nacionalnog ugnjetavanja…”. Donijeta je odluka da se obrazuje komisija za izradu projekta za program razvoja agrara tako da se na slijede}oj konferenciji ili kongresu donese programu KPJ o razvoja agrara. Neposredno poslije odràvanje Tre}e konferencije KPJ sproveden je u organizaciji NRPJ referendum o njenim odlukama, koje su (osim organizacionog pitanja) sve bile objavljene na srpskom i slovena~kom jeziku. Va`no je ista}i da je podr{ku novoj partijskoj liniji pruìo SKOJ i Savez radni~ke omladine Jugoslavije. Tada je izme|u novog rukovodstva KPJ i SKOJ-a uspostavljena ~vrsta saradnja. SKOJ je pomagao Partiji u svim akcijama koje je ona vodila.240

239 Ibid., Za razliku od partijske organizacije, do kraja oktobra 1927. nije postojala ~elija SKOJ-a u Tvornici duvana. Imala je tri ~lana: dva tvorni~ka radnika i jednog slu`benika (Institut za istoriju radni~kog pokreta Hrvatske,, IHRP, gr. II-1928, inv. br. 147, zapisnik Biroa CK SKOJ-a, dopis iz Banjaluke). 240 Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, str. 112. do 119.

79

Odluke Tre}e konferencije u vezi sa agranim pitanjem banjalu~ka partijska i skojevska organizacija je ozbiljno razmatrala i ve} naredne godine po~ela sprovoditi u ìvot. U Banjalu~koj partijskoj i skojevskoj organizaciji odlu~eno je da se po~ne sa osnivanjem partijske i skojevske organizacije po okolnim selima. Tako je Smajo Fazli}, ~lan KPJ od 1925. ili 1926. godine, bio zaduèn da osnuje seosku ~eliju SKOJ-a u selu Kola. Na tom zadatku djelovao je 1925. i 1926, a kada su ve} bile razvijene odre|ene aktivnosti u selu Kola, po~ele su u selo Kola dolaziti i vode}e li~nosti iz redova revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta Banjaluke, kao na pr.: “… sve do 1927. dolazio je Avdo ârdì}, a zatim Muhamed Kazaz, Veljko \or|evi}, Idriz Maslo i drugi… Edo Kun{tek i Vilko Vinterhalter. Dolazili su tako|er i Safet Filipovi}, Huso Ma{inovi}, a jednom prilikom je do{ao i Veselin Masle{a… Vrlo dobro pamtim kad je u ljeto 1927. do{ao Muhamed Kazaz sa jo{ dva nepoznata druga. Odvojio je mene, Milana, Lazara i Nenada Gaji}a, te Ostoju i Du{ana Kneèvi}a i saop{tio nam da mi od tada predstavljamo partijsku ~eliju…”.241 Sve do 1928, godine u Kolima je bila omladinska grupa simpatizera, a poslije je osnovana }elija SKOJ-a od 5 ~lanova sa sekretaroma Gojkom Gaji}. Gojko Gaji} je primljen u SKOj 1926. godine (Banjaluka u rad. pok. i NOB, knj. 1, fusnota br. 341, str. 398), a rad sa omladinom u Kolima bio je veoma dobro organizovan jo{ za vrijeme djelovanja omladinske grupe siompatizera. Isto tako i u selima Gole{u, Kadinoj Vodi i drugim u tom kraju. U Kolima je osnovan analfabetski te~aj koji je poha|alo 40 mje{tana, prete`no mu{karaca, koji je trajao {est mjeseci. Znatno prije toga, uz pomo} Branka Zagorca, koji je rodom iz Kola, a postao je ~lan KPJ od njenog osnicanja i Jovana Kneèvi}a, osnovana je knji`nica i ~itaonica, ali tada nije imao ko da to koristi. Zato se i u susjednim selima pri{lo organizovanju analfabetskih te~ajeva. Spomenuti ~lanovi Partije su u momentu osnivanja partijske ~elije bili omladinci, a i aktivnosti kojim su se tada bavili odnosile su se na omladinu. Ve} u 1925. godini omladina iz Gornjeg [ehera dala je u Kolima predstavu “Jazavac pred sudom”. To je, izme|u ostalog, zbliìlo omladinu Kola i Gornjeg [ehera, tako da je omladina iz Kola ~e{}e dolazila u Gornji [eher i prisustvovala njihovim sastancima, priredbama i sl. Poslije osnivanja partijske ~elije svake nedelje se okupljala omladina u okviru “Pobratimstva” (pododbor trezvenja~kog dru{tva u Banjaluci) i knji`nice koja je ve} imala preko 800 knjiga, a vode}i aktivisti su redvno bili snabdjevani sa ilegalnom literaturom i zabranjem {tampom – Mladi bolj{evik, Borba, Teà~ko pravo i dr. Zna~ajniji ~lanci prora|ivani su zajedni~ki na sastancima grupa aktivista. Nekoliko vode~ih li~nosti banjalu~ke partijske organizacije bile su angaòvane oko ove saradnje sa omladinom u selu Kola, pa to upu~uje na ~injenicu da se sve to odvijalo u organizaciji Mjesne organizacije SKOJ-a, odnosno KPJ u Banjaluci. Jer, kontakt Gojka Gaji}a u Banjaluci odvijao se preko ku}e Veljka \or|evi}a, u to

241 Gojko Gaji}, Partijska ~elija u Kolima, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 191-198.

80

vrijeme ~lana MK SKOJ-a, a uskoro i sekretara MK SKOJ-a Banjaluka, a Gojko je ostvarivao direktne kontakte i sa Pavom Radan, Avdom ârdì}, Pavom Bakovi} (od koga je tako|e preuzimao povjerljive materijale, po{to je on u svojoj obu~arskoj radnji bio punkt za ilegalnu otpremu povjerljivih materijala). Bilo je i drugih kontakata sa omladinom u pojedinim selima oko Banjaluke i {ire, naro~ito poslije osnivanja u Banjaluci “Prijatelja prirode” i Kluba akademi~ara Banjaluke (KAB) putem njihovih gostovanja, zatim putem gostovanja sportskih dru{tava i sl. o ~emu }e se kasnije govoriti. d) Otvoreno pismo Komunterne o stanju u KPJ i Izvr{nog komiteta KOI upu}eno SKOJ-u i reagovanje u skojevskoj organizaciji Banjaluke;

osvrt na frakcijske rasptave Kako su se poslije Tre}eg kongresa KPJ antifrakcijske borbe jo{ vi{e zao{trile i me|usobni sukobi u KPJ nisu prestajali, zaprijetila je opasnost da }e se to prenijeti i na SKOJ. Zato je od strane rukovodstva SKOJ-a ~esto dolazilo do opravdane kritike, kako prije odràvanja Tre}eg kongresa KPJ, tako i poslije. Cijeli period poslije Obznane rukovodstvo SKOJ-a je stalno opravdano krutikovalo Partiju zbog frakcvijskih borbi, po{to su ti sukobi neposredno uticali na negativan razvoj SKOJ-a, u nekim sredinama vi{e, u nekim manje – u zavisnosti od o{trine sukoba u Partijskim redovima. Za SKOJ je takva situacija bila veoma te{ka zato {to su ozbiljnost toga problema vi{estruko osje}ali, a bili su svijesni da nisu ideolo{ki dorasli da mu se suprostave. Po{to je u zao{trenoj frakcijskoj borbi, i jeda i druga strana poku{avala da uvu~e SKOJ na svoju stranu, tome se energi~no suprostavio Plenum CK SKOJ-a u februaru 1927. godine. Jer, po~etkom 1927. u Beogradu je Biro CK SKOJ-a ve} bio preuzeo sve tehni~ke poslove CK KPJ. “Uvla~enje SKOJ-a u frakcijske borbe do{lo je u vreme kada je u zagreba~koj partijskoj organizaciji do{lo do otpora frakcijskoj borbi. Kao ~lan Mesnog komiteta 1927-1928, a zatim sekretar Komiteta, Josip Broz je poveo borbu protiv politike ostalih ~lanova Mesnog komiteta koji su bili vezani za frakcije. Odlu~an stav Josipa Broza u borbi protiv frakcija podràli su delegati Mesne konferencije KPJ u Zagrebu, 25-26. februara 1928. godine (sa 26. glasova, protiv je bilo 3 i 2 uzdràna). Posle konferencije Mesni komitet je uputio op{irno pismo Komunisti~koj internacionali o stanju u KPJ i {tetnosti frakcijskih borbi.”242 “Pismo Mesnog komiteta KPJ u Zagrebu bilo je povod Izvr{nom komitetu KI da 28. aprila 1928. odrì savjetovanje sa rukovodiocima KPJ o stanju u Partiji. Na tom savetovanju je usvojeno Otvoreno pismo, koje je Izvr{ni komitet KI uputio ~lanovima Komunisti~ke partije Jugoslavije. Pismop je osudilo gre{ke leve i desne frakcije i ukazivalo je da u KPJ postoje snage koje su kadre da u~ine kraj ovom te{kjom stanju i da pokrenu ostale za budu}u borbu. Pismo je pozivalo jugoslovenske komuniste da stvore rukovodstvo koje }e biti sposobno da Pertiju

242 Dr S. Cvetkovi}, n. d. str.250.

81

usmeri u pravcu pridobijanja radnika i seljaka za proletersku borbu Kominterna je smenila staro rukovodstvo, a formirala je privremeni Politbiro KPJ na ~elu sa \urom \akovi}.”243 Pored Otvorenog pisma Kominterne ~lanovima KPJ i Izvr{ni komitet Komunisti~ke omladinske internacionale uputio je SKOJ-u pismo, 20. aprila 1928, sli~ne sadrìne. O oba pisma Biro CK SKOJ-a vodio je raspravu i nije do{lo do jednoglasnog prihvatanja, ali Biro CK SKOJ-a se ve~inom glasova sloìo sa ocjenom datom u oba pisma i izjavio je da }e “SKOJ svim svojim snagama pomo}i Partiju u sprovo|enju linije utvr|ene u Otvorenom pismu.”244 CK KPJ i CK SKOJ-a po~eli su da izdaju zajedni~ki Bilten koji je imao za cilj pra}enje sprovo|enja odluka u vezi sa prevazilaènjem frakcijske borbe u KPJ, a i u SKOJ-u, koji je ipak bio uvu~en u tu borbu. Kako je uticaj desne frakcije bio ostvario svoj uticaj u Beogradu, tu se i vodila najè{}a borba za prevazilaènje takvog stanja. Tako, Aleksandar Rankovi}, koji je u to vrijeme bio jedan od rukovodilaca SKOJ-a u Beogradu, sje~aju}i se tih dana kaè da su SKOJ-evske organizacije u Beogradu i u Srbiji mnogo dopinijele sprovo|enju Otvorenog pisma. Sve {to se doga|alo u komunisti~kom pokretu na jugoslovenskoj sceni, u ve}oj ili manjoj mjeri, reflektovalo se na revolucionarni radni~ki i omladinski pokret u Banjaluci. “U svim }elijama SKOJ-a u Banjaluci razmatrano je “Otvoreno pismo” Komunisti~ke internacionale, a zatim je u junu 1928. odràna je mjesna konferencija SKOJ-a. “Otvoreno pismo” je prihva}eno jednoglasno (IHRP-Zagreb, Gr. II-1928, inv. br. 147, zapisnik Okru`ne konferencije SKOJ-a u Zagrebu u avgustu 1928).245 Veljko \or|evi} u svom objavljenom sje}anju kaè: ”Koliko se sje}am, u 1928. godini odràne su dvije konferencije SKOJ-a: jedna u ku}i Ferida Hasanba{i}a radi razmatranja Otvorenog pisma Kominterne. Konferencija je osudila lijevu i desnu frakciju u partijskim vrhovima i zaklju~ila da frakciona{tvo razbija jedinstvo politi~kog rada, {to je ostavilo posljedice i u Partiji i u sindikatu. Predhodno smo u pojedinostima razra|ivali Otvoreno pismo IK KI na sastanku MK SKOJ-a, a potom dostavili na razradu SKOJ-evskim grupama u prisustvu jednog ~lana MK. Tek nakon toga je odràna Mjesna konferencija SKOJ-a koja je u odnosu na Otvoreno pismo terbalo da odredi dalje zadatke politi~kog rada u Banjaluci. Zaklju~eno je da treba angaòvanije i}i u radni~ke industrijske sredine i tamo

243 Dr S. Cvetkovi},n. d., str. 250. 244 Ariv Jugoslavije, ARPJ, CK SKJ, 8217, X 4-11 1928. – Rezolucija Biroa CK SKOJ-a po Otvorenom pismu Kominterne ~lanovima KP i pismu IK KOI ~lanovima SKOJ-a. 245 Banjaluka u radni~kom i NOB, knj. 1, fusnota br. 258, str. 386.

82

omasovljavati SKOJ. Mjesna konferencija SKOJ-a je odlu~ila da se posveti ve}a pa`nja djelovanju u sindikatu.”246 “Mjesna konferencija KPJ u ku}i Avde ârdì}a odràna je poslije Mjesne konferencije SKOJ-a. Po{to je prisustvovao i Akif [eremet, koji je u Banjaluku do{ao dan ili dva prije atentata u Skup{tini, najvjerovatnije je odràna dan ili dva prije atentata u Narodnoj skup{tini, najvjerovatnije je odràna krajem juna ili po~etkom jula. Osnovna ta~ka dnevnog reda bilo je razmatranje i usvajanje “Otvorenog pisma” KI. Tada je za sekretara MK KPJ izabran Avdo ârdì}, koji je otputovao iz Banjaluke 30. septembra i nije se vratio do kraja decembra 1928. U Zagrebu je 28. oktobra 1928. prisustvovao Pokrajinskoj konferenciji KPJ za Hrvatsku i Slavoniju i kao jedan od ~etiri delegata iz Hrvatske bio izabran za delegata za êtvrti kongres KPJ… Du`nost sekretara MK KPJ preuzeo je Pavo Radan.”247 “Obi~no se govori o frakciona{tvu jedne grupe banjalu~kih komunista u to vrijeme (odnosi se na 1937. godinu, napomena autora). Da li je to bilo pravo frakciona{tvo trebalo bi temeljnije prou~iti u cilju istorijske istine… U radnji sam zatekao Asima Alihodì}a i Muhameda Kazaza, a kasnije su do{li Milo{ Popovi} i Idriz Maslo. Glavnu rije~ je vodio Alihodì}… Alihodì} je svoje izlaganje zaklju~io rije~ima: “Bukvalno re~eno nasjeli smo na rudu Du{ana Balabana i njegove klike.” On je imao kao svoju glavnu primjedbu da je zapostavljen rad u sindikatima na ra~un pojedina~ne aktivnosti u KAB-u, “Pelagi}u”, i “Borcu”, s tim {to se naro~ito okomio na dru{tvo “Pelagi}” i nazvao ga “tambura{kim socijalizmom”. Popovi} je tako|e smatrao da bi trebalo mnogo vi{e djelovati me|u radnicima, posebno u sindikalnim podru`nicama. Trebalo bi razvijati klasnu svijest u redovima proletarijata za ~ije je interese morala da se bori Partija, kao {to je slu~aj u drugim industrijskim zemljama. Popovi} i Alihodì} su naro~ito kritikovali rad Nikice Pavli}, Stojana Kova~evi} i jo{ nekih drugova…”248 U vrijeme frakcijske borbe u Banjaluci Asim Alihodì} se suprostavljao stavovima ve~ine u banjalu~koj partijskoj organizaciji kojoj je na ~elu bio Pavo Radan, a poslije Nikica Pavli} i dr. u vezi sa u~e{}em komunista u legalnim formama rada u cilju pridobijanja masa da podràvaju akcije revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta. Mjesna partijska konferencija u Suturliji u ~ijem radu je u~estvovalo 20 delegata, a koja je odràna i u statusu oblasne, s obzirom na predhodno primljene instrukcije o tome, kritikovala je nedovoljan rad u sindikatima i rad partijskog rukovodstva. Izabran je novi MK KPJ u sastavu Idriz Maslo, Asim AlihodÌ}, Safet Filipovi} i Franjo Lemaji}.249 Nakon ove konferencije me|u banjalu~kim komunistima

246 Veljko \or|evi} SKOJ pred {estojanuarsku diktaturu, Ibid., knj. 1,str. 203 247 Ibid., fusnota br. 259, str. 387. 248 Ivica Makor Komunisti moje generacije, Ibid., knj. 2,177-178. 249 Milan Vukmanovi} Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci od 1931. do 1936. godine, Ibid, str.42.

83

nastalo je neslaganje u ocjenama rada u sindikatu i masovnim dru{tvima i udruènjima. Dok je grupa oko Asima Alihodì}a potcjenjivala rad u dru{tvima, klubovima, udruènjima i sl. druga grupa, mla|a po dobi i cjelokupno rukovodstvo SKOJ-a, i dalje je smatrala da Partija u oblicima masovno-politi~kog rada ostvaruje ve}i uticaj na mase. Ispravnost stavova mla|ih ~lanova potvrdila je i Pokrajinska konferencija SKOJ-a u Zagrebu kojoj je prisustvovao i delegat iz Banjaluke Veljko \or|evi}.250 Poslije duèg perioda sukoba u vi{e partijskih rasprava Banjalu~ka partijska organizacija isklju~ila je Asima Alihodì}a iz KPJ. Tada je prisustvovao sastanku i Iso Jovanovi} iz Beograda, koji je po partijskom zadatku dolazio u Banjaluku vi{e puta..251 Tada se Asim Alihodì} preselio u Zagreb.252 Odràna je pro{irena sjednica partijskog aktiva u Banjaluci 10. januara 1928. godine, usvojen je dokument koji sadrì kritiku frakciona{tva i osudu onih koji kr{e statutarne odredbe. Jednako je postupljeno i na zajedni~koj sjednici Pokrajinskog sekretarijata KPJ BiH i Mjesnog komiteta KPJ Sarajeva.253 11. Poetski eho mladog pjesnika na te{ke uslove ìvota; presjek nekih zna~ajnih akcija SKOJ-a u Banjaluci tridesetih godina

U svojim sje}anjima Du{an D. Dr~a pi{e o materijalnoj bijedi veoma talentovanog mladog pjesnika, |aka banjalu~ke gimnazije, u ~lanku “Mile Bekut-proleterski pjesnik”. Seoski dje~ak èljan znanja do{ao je u Banjaluku iz svog rodnog sela Zbori{te, kod Bosanske Otoke, odakle je pobjegao zbod bijede i nema{tine: “Ostavio si, bledi de~a}e, oca i majku i pobegao u svet, u neznanja misle}i da }e{ sebe uplesti u ~udo, u bajku mogao si, jer si bio pun sanja.” (Motam re~i na crno klupkoMotam re~i na crno klupkoMotam re~i na crno klupkoMotam re~i na crno klupko) Mile Bekut je èlio da u~i, ali ga je nema{tina i glad spre~avala u tome. Pisanje poezije bila je njegova ìvotna potreba. “Tako u ovom gradu dogorevaju dani! [ume nemile vode I donose no}i S rukama u prodrtim dèpovima nosim, Uvek nosim prazan stomak, Prazan ìvot I praznu du{u! Dok malo ja~e stegnem, bunt se sti{a

250 Ibid. 251 Ibid., knj. 1, fusnota br. 294, str. 392. 252 Svetozar Ljuboja Prikupljali smo crvenu pomo}, Ibid. str. 179. 253 Ibid., knj. 1, str. 39.

84 i nevolja me golema spopadne kao prosjaka bednog. Tad vrebam druga I traìm koji dinar: Ako uspem – Bomba! – kupim hleba i s razlogom mi se nekim u~ini da ipak ove ìvotne staze nisu toliko proklete I jadne ali tek se nar{tim kad osetim za vratom kaplju ki{e hladne.”

Svojim pjesmama Mile Bekut je osvojio mlada srca srednjo{kolaca, posebno onih koji su ve} bili za borbu, opredjeljeni za promjenu dru{tvenog poredka. On je u 1931. i 1932. godini napisao tridesetak pjesama i pored veoma te{kih uslova ìvota. U~enici svih banjalu~kih srednjih {kola prepisivali su njegove pjesme i recitovali ih. “Sve napred! Sve napred: i gradovi i sela i ìvot Napred: da se ovo talasje mra~no, te{ko talasje Zbri{e, zbri{e, zbri{e snagom s vida: Da ostane samo ~isto nebo I sun~ano klasje.”

Pred kraj svoga ìvota pjevao je: “Sve vi{e padam, avaj, u naru~je podmukle smrti: pauci }e mi no}ni, znaj du{u strti.” Privi|enja me grozna more; Sve vi{e grize crni jad. Sada negde srca gore: A umre}u, unre}u mlad. Kome li }e samo povjeriti moju gra|u vodi ili humu? Kad me jednog dana na|u Mrtvog na drumu.” (Bdenje)(Bdenje)(Bdenje)(Bdenje)

Radni~ka Banjaluka ukazala mu je zna~ajnu pa`nju prilikom pogrebnog ispra~aja, dostojnu njegove ljudske patnje i pjesni~kog talenta. Komunist Vuka{in ûk (kasnije {panski borac) odrào je dirljiv govor ispred zgrade Prosvjetnog doma. Svoj opro{tajni govor Branko ôpi}, |ak U~iteljske {kole, odrào je na groblju, zavr{iv{i ga rije~ima: “Sva trezvena i napredna omladina uvjek }e se sa po{tovanjem pokloniti pred onom zastavom koja nosi ljudima bolji i sre}niji ìvot, pokloni}e joj se, pa makar to bila na{a proslavljena Trobojka ili crvena zastava Saveza Sovjetskih Socijalisti~kih Republika koja nosi spas i sre}u i garantuje bolju budu~nost ~ovje~anstva i u tome je njen sjaj. Umro si druè Mile, ali ne sklopljenih, nego otvorenih o~iju, uprta pogleda u onu zemlju u kojoj oru plugovi sa dvanaest brazda." Kada je neko iz mase povikao “Smrt ubicama!

85

Traìmo slobodu! – na masu su poletjeli policajci s pendrecima i agenti. Poslije ovog odrànog govora Branko ôpi}, ~lan SKOJ-a isklju~en je iz uU~iteljske {kole.

Banjalu~ka gimnazija, kao najve}a {kola u Bosanskoj krajini, na primjer, u {kolskoj 1933/34 imala je 836 |aka i 38 profesora, tako da se naredne godine otvorila i Dràvna realna ènska gimnazija. Pored dvije gimnazije u Banjaluci su djelovale kao zna~ajnije srednje {kole U~iteljska i Trgova~ka akademija, a pred sam rat i Srednja tehni~ka {kola. Me|u gimnazijalcima Banjaluke iako je bilo naprednih |aka, koji su bili ~lanovi SKOJ-a ili KPJ, mnogi |aci, i pored njihove maksimalne angaòvanosti za ideje revolucionarnog omladinskog pokreta, u SKOJ su primani tek po zavr{etku mature. Iz sje}anja Du{anke Kova~evi}, koja je gimnaziju poha|ala od 1933-1937, vidi se da joj je Osman Karabegovi} saop{tio 1937. godine, pa zavr{enoj maturi, da je primljena u SKOJ, iako je sve vrijeme {kolovanja u gimnaziji bila nagla{eno aktivna u svemu {to se u njoj doga|alo u vezi sa naprednim idejama, zatim doga|ajima kao {to je dolazak Hitlera na vlast u Njema~koj, gra|anski rat u [paniji i sl. âk je, zajedno sa jo{ ~etvero naprednih |aka iz svoga razreda: Dragom Radovanovi}, Du{anom Dr~om, Slobodanom Gaji} i Du{anom \epinom, izba~ena iz {kole na godinu dana tako da su sedmi razred zavr{ili u Sisku (a Dèpina u Beogradu). Kada je primljena u SKOJ bila je veoma uzbu|ena. “Te no}i sam budna do~ekala zoru; nisam bila ni umorna ni neispavana – ko bi spavao u no}i kad si zvani~no postao komuniksta?!” – kaè Du{anka. Na gimnaziji su radili profesori koji su imali mnogi razumjevanja i davali su podr{ku |acima koji su imali te{ko}e sa reìmom zbog svoga revolucionarnog djelovanja. To su: Ljubomir Trivi}, Nata Jovi}, Jelena Vu~ini} (kasnije supruga Veselina Masle{e), Ruta Levi, Ruà Raki}, Cvijeta Marjan, Mara Kecmanovi}-Zeljkovi}, Olga Bukinac i dr.254

I U~iteljska {kola postala je àri{te revolicionarnog omladinskog pokreta. Veliki broj njenih u~enika i u~enica po zavr{etku {kole su u mjestima gde su raspore|eni na rad postajali nosioci progresevne misli i borci za pravednije dru{tveno ure|enje zemlje. Inicijativu za osnivanje u~iteljske {kole u Banjaluci pokrenulo je Kulturnoprosvjetno udruènje “Prosvjeta” 1923. godine, a prvi razred ove {kole po~eo je sa radom 1925. Ubrzo je ova {kola zatvorena, po{to se “… tada{nja vlada BiH bojala suvi{ka inteligencije smanjila je broj mnogih srednjih {kola, pa je to smanjenje obuhvatilo i U~iteljsku {kolu u Banjaluci 15.VIII 1925. godine… U~iteljska {kola iz Dervente preseljena je 9.VIII 1926 u Banjaluku… Tako je {kolska 1926/27. godina imala sva ~etiri razreda…”.255 \a~ko udruènje u U~iteljskoj {koli osnovano je 1930. pod imenom “Udruènje u~enika-ca U~iteljske {kole u Banja Luci”, a bilo je i prijedloga da se zove “Skerli}”. Ovo udruènje usko je sara|ivalo sa \a~kim dru{tvom “Maldost” u gimnaziji. U ovoj generaciji

254 Banjaluka u radni~kom i NOB, knj. 2, Zabiljeèno na osnovu ~lanka Du{anke Kova~evi}”Banjalu~ka gimnazija 1933-1937. godine, str. 261-289. 255 Branko Milju{, Prve godine u~iteljske {kole, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 181-182.

86

su bili politi~ki napredni: Mirko Peki}, Ismet Filipovi}, Stojan Maki}, Fadiul [eri}, Branko Matavulj, Milan Vrhovac i drugi, odnosno za godinu stariji Slavko Mandi}, Ruìca Olja~a, Dimitrije Bajalica, Angelina Milju{, Borislav Pavi}, Milo{ [iljegovi} i dr. I u ovoj {koli je djelovala SKOj-evska organizacija. Me|u profesorima isticalo se nekoliko izrazito naprednih li~nosti. To su: Veljko Vujasinovi}, direktor, kome je su|eno na “veleizdajni~kom procesu” u Biha}u, Niko Mili~evi}, profesor istorije, bio je ~esto u dru{tvu Akifa [eremeta i dr. Zatim, sa pojavom novije generacije u~enika {kole, me|u kojim su bili: Lepa Perovi}, Branko ôpi} i dr. do{lo je do kontakta izme|u |aka ove {kole Stevana Kova~evi}a, Dimitrija Bajalice i Bo{ka [iljegovi}a sa Veselinom Masle{om i Fadilom Maglajli}em, u to vrijeme veoma angaòvanim li~nostima u revolucionranom radu, a posebno u vezi sa revolucionarnim omladinskim pokretom u Banjaluci.256 O aktivnosii napredne omladine u Trgova~koj akademiji ima vi{e radova (Osman Zubovi}, Hajro Kapetanovi} i dr.). Nave{}emo nekoliko podataka, samo za ilustraciju, iz rada Hajre Kapetanovi}a. “Ako je ijedna {kola u to vrijeme u Banjaluci po sastavu bila {kola Bosanske krajine, onda je to zaista bila na{a Trgova~ka akademija, koju su poha|ali |aci iz gotovo svih mjesta Bosanske krajine… Ve} u 3 razredu po~ela je stasavati nova generacija koja je u narednim godinama imala sve vidniju ulogu u naprednom pokretu. Me|ui njima su u prvom redu Ivan-Ivica Maàr, Rada Vranje{evi}, Lazar Latinovi}, Vuka Olja~a, [ukrija Huski}, Ranko [ipka, Jovan Stojanovi} Braco, Jelena Kapor, Mirko Havlih, Ibrahim Latifi}, Marko Boban, Nada Olja~a, Milan Li~ina, Ljubica Mrkonji}, Abdulah Boguni}, Nada Podgornik, Vera Javor, Milan Papak, Mehmed Jaki}, Raifa Kavazovi}, Bosa i Drago [evo, i mnogi drugi… U cjelokupnom radu u {koli kao rukovodilac svih aktivnosti izdvajao se Ivica Maàr. On je udario temelje djelatnosti naprednog u Trgova~koj akademiji i da su sve generacije ove {kole do Drugog svjetskog rata slijedile njegov primjer.” – kaè u svojim sje}anjima Hajro Kapetanovi} u ~lanku “Banjalu~ki |a~ki dani”.257 “Do{li smo na praksu u Banjaluku u julu 1935. (u Niù poljoprivrednu {kolu, napomena autora). Za protekle tri godine u Poljoprivrednmoj {koli u Banjaluci desile su se mnoge promjene… Kao staìste, u {koli smo tog ljeta zatekli drugove Vjekoslava Bakuli}a, Tonu Filanovi}a i Josipa Roliha. Oni su nam pomogli da brè do|emo u vezu s ve}im brojem studenata i radnika koji su jo{ od ranije aktivno djelovali u radni~kom pokretu… Preko Vjeke (Bakuli}a) i Nikice (Pavli}a) ubrzo smo upoznali i drugove koji su te godine bili nosioci aktivnosti u dru{tvu “Pelagi}”: Kasima HadÌ}a, Muhameda Kazaza, Slobodana Kokanovi}a, Idriza Maslu i druge. Nas su uklju~ili u neke “Pelagi}eve” aktivnosti i u akciju na izgradnji “Bor~evog” igrali{ta. U~estvuju}i u priredbama, predstavama, izletima, demonstracijama protiv fa{izma, za mir i napredak, koje je organizovala KPJ preko 256 Dimitrije Bajalica, U~iteljska {kola u Banjoj Luci za vreme {estojanuarske diktature, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Sarajevo 1976, str. 354. 257 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, , knj. 2, str. 106-120.

87

KAB-a i “Pelagi}a”, upoznali smo mnoge drugove s kojima smo ~esto sara|ivali u narednim godinama…” – kaè u svojim sje}anjima Vojo Stupar.258 U Realnoj gimnaziji u Banjaluci zna~ajno mjesto za idejno i politi~ko opredjeljivanje omladine imalo je \a~ko literarno dru{tvo “Madost”. Kako su iz njega stasale generacije SKOJ-evaca i ~lanova KPJ reìm je zabrani rad po~etkom 1930/31. Ali, ve} 8. novembra 1930. Uz zna~ajnu podr{ku profesora Ljubomira Trivi}a, osnovano je novo |a~ko dru{tvo, koje nastavlja revolucionarnu tradiciju “Mladosti” pod novim imenom “Malada Jugoslavija”. U periodu 1930-1932. Predava{ka tribina “Malde Jugoslavije” bila je ono {to }e postati KAB za za {ire gra|anstvo od 1934. Godine kada je osnovan. Za istoriju “Mlade Jugoslavije” va`na je skup{tina ovog dru{tva, odràna 9. oktobra 1932, kada je umjesto klerikalca Feliksa Ne|elskog za predsjednika izabran Bogdan Jerkovi}, za potpredsjednika Grujo Novakovi}, a za ~lanove Osman Karabegovi}, Milorad Gaji}, Osman Koba{li} i drugi. “Revolucionarni sadràj rada sprovo|en po upustvima SKOJ-evskog rukovodstva prekinut je poslije odrànog predavanja Gruje Novakovi}a 18. decembra 1932. godine u prisustvu cijelog profesorskog zbora. Predavanje i dvije recitacije akademije “Mlade Jugoslavioje” bili su politi~ki protest protiv reìma, nakon ~ega su uslijedile rigorozne mjere izbacivanja iz {kola grupe naprednih |aka i premje{taj protektora Ljubomira Trivi}a.”259 Poslije ove politi~ke demonstracije policija je traìla detaljan izvje{taj o rad dru{tva. Odmah je naredila smjenu protektora Ljubomira Trivi}a, da bi na njegovo mjesto do{ao drugi nastavnik koji }e usmjeriti vaspitanje “…onim pravcem i putem koji je ozna~en i ozakonjen u temeljnim i specijalnim zakonima Kraljevine Jugoslavije.”260 Profesor Trivi} je smjenjen sa du`nosti protektora i sa poloàja prefekta Konvikta, a Osman Karabegovi}, Bogdan Jerkovi}, Milorad Gaji} i jo{ nekoliko u~enika postali su politi~ki sumnjivi. Naredne godine u prolje}e izba~eni su iz {kole. Poslije ovoga je uslijedilo posebno nare|enje svim sreskim na~elstvima da se preduzmu mjere policijske kontrole i pra}enje rada i pona{anja srednjo{kolaca i studentske omladine.261 Dolaskom Radenka Gordi}a za vr{ioca du`nosti direktora Realne gimnazije odnosi izme|u naprednih u~enika i uprave {kole su se jo{ vi{e zao{trili. Pored profesora Trivi}a koji je premje{ten u Bosansku Gradi{ku, odakle je vra}en nakon godinu dana, iz Banjaluke je 1932. premje{ten Milan-[ule Jovanovi}262 zbog svojih progresivnih pogleda. Iz dràvne slu`be izba~ena je Jelena Vu~ini}.263 I dr Milo{ Aranicki premje{ten je iz Banjaluke– sve troje su radili u Gimnaziji po direktivama MK KPJ. 258 Ibid., knj. 2, str.156-169. 259 Milan Vukmanovi} n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 367. 260 ABK-RP-1932/351, ABK-BUVB-7621/1932 i ABK-BUVB-67/1933. 261 ABK-BUVB-Pov. II/1933, akt. Sreskog na~elstva u Bos, Krupi od 21. Marta, Pov. br. 191. 262 Kad je zavr{io Filozofski fakultet M. Jovanovi} je postavljen za suplenta 1930. godine u Realnoj gimnaziji u Banjaluci, a do{ao je kao ~lan KPJ. Predavao je njema~ki jezik i knjièvnost. U {koli je bio i bibliotekar u~eni}ke biblioteke i protektor Ferijalnog saveza. 263 J. Vu~ini} je u Banjaluku do{la kao ~lan KPJ. Tokom studija na Filozofskom fak. u Beogradu bila je pro~elnik partiske ~elije u periodu 1925—1929. Bila je ~lan Centralnog vije}a studenata marksista, 1927/1928.Odrasla je kod

88

U Banjaluci je 1933. godine 50-godi{njica smrti Karla Marksa obiljeèna {trajkom i masovnim izletom, pod rukovodstvom SKOJ-a i srednjo{kolske omladine, {to je predstavljalo zna~ajan politi~ki ~in, pored ostalog, usmjeren i protiv direktora Gordi}a. Poslije toga je poo{tren reìm od strane {kolskih vlasti i tada su isklju~eni iz {kole: Osman Karabegovi}, Milorad Gaji}, Slavko Odi} i dr. “Hap{enje Osmana Karabegovi}a 28. juna 1933. godine, kada je bio zlostavljan od kancelarijskog upravnika uprave policije, izazvalo je burno politi~ko reagovanje u banjalu~koj javnosti, {to jer prisililo politi~ki reìm da prvo suspenduje, a potom udalji s du`nosti u Banjoj Luci Du{ana \uji}a i Milana Milinovi}a, {to ina~e nije bila praksa reìma.”264 I u U~iteljskoj {koli i u Trgova~koj akademiji odvijao se bogat politi~ki ìvot paralelno za dinami~nim politi~kim zbivanjima u Realnoj gimnaziji. Iz obe {kole su izlazile brojne generacije politi~ki veoma naprednih ljudi, od kojih su neki jo{ za vrijeme {kolovanja primani u SKOJ ili Partiju.265 U bogatoj istoriji revolucionarnog radni~kog pokreta u Banjaluci posebno mjesto zauzuma Mjesna konferencija KPJ odrànu u no}i 18. i 19. juna 1934. godine.266 Iako je partijska organizacija Banjaluke odràvala i ranije parijske konferencije, u jednom periodu gotovo svake godine (od 1928-1935 odràno je 5)267, ova konferencija ima poseban zna~aj, naro~ito u vezi sa radom sa omladinom. Obezbje|enje za odràvanje ove konferencije u potpunosti je dato SKOJ-u268. Dan prije odràvanja ove konferencije odràna je sjednica MK KPJ u prisustvu Danila Rau{evi}, zvanog Sojka, instruktora PK KPJ Hrvatke, na kojoj je, izme|u ostalih ta~aka dnevnog reda, Nikola Pavli}, sekretar MK SKOJ-a, podnio izvje{taj o radu MK SKOJ-a i skojevske organmizacije u Banjaluci. U raspravi o pitanjima na dnevnom redu razmatran je cjelokupni rad skojevske i partijske organizacije. Razmotreni su sadràji i forme rada u sindikatu, u radu sa omladinom (srednjo{kolskom, radni~kom i studentskom), rad u dru{tvima, na selu i u vojsci. U

strica Petra Vu~ini}a, pripadnika revolucionarnog pokreta u Rusiji u Petrovgradu 1905. Tokom studija sara|ivala sa Ivanom Milutinovi}em. Postavljena za suplkenta na Realnoj gimnaziji 1930. U Gimnaziji rukovodi podmlatkom Crvenog krsta. Udala se za Vesu Masle{u. Otpu{tena iz dràvne slu`be 27. jula 1932. s tim da mora napustiti Banjaluku za 24. ~asa. 264 Banjaluka u novijoj istoriji, Milan Vukmanovi}, n. d., str. 368. 265 Za vi{e saznanja o revolucionarnom omladinskom pokretu u navedene tri {kole treba pro~itati u Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1: Branko Matavulj Prve godine U~iteljske {kole, Dimitrije Bajalica M,i |aci, U~iteljske {kole, Midhat Muhurdarevi} Revolucionarni omladinski pokret u U~iteljskoj {koli u Banjluci, knj. 2; Hajro Kapetanovi} Banjalu~ki |a~ki dani,Staojan Maki} Jedna generacija u~enika U~iteljske {kole, Vojo Stupar Prvi koraci u Poljoprivrednoj {koli, Drago Radovanovi} Rad napredne omladine Banjalu~ke gimnazije, Josip Fi}o Grani} Banjalu~ki omladinci su pripadali grupi naprednih studenata, Du{anka Kova~evi} Banjalu~ka gimnazija 1833-1937.godine, Savka Basta Gimnazijski dani; Banjaluka u novijoj istoriji(1978-1945): Dimitrije Bajalica U~iteljska {kola u Banjoj Luci za vrijeme [estojanuarske diktature. 266 Milan Vukmanovi} Partijska konferencioja u Banjoj Luci 1934. godine i njen dru{tveno-politi~ki zna~aj u istoriji radni~kog pokreta, Banjaluka u novijoj istoriji, fusnota br.54, str. 373. 267 Milan Vukmanovi} Partijska konferencija u Banjoj Luci 1934. godine i njen dru{tveno-politi~ki zna~aj u istoriji radni~kog pokreta, Banjaluka u novijoj istoriji, fusnota br.45, str. 371. 268 Ibid., str. 372

89

svom izlaganju Danilo Rau{evi} je naglasio potrebu {ireg povezivanja i potrebu da banjalu~ka partijska organizacija bude nosilac organizovanja politi~kog rada na {irem regionalnom podru~ju (pri tom je upotrebljavao rije~ oblast, a odnosilo se na okrug Banjaluka).269 Konferencija je trajala cijelu no}. Analizirani su nedostaci kako rukovodstva tako i ~lanova u konretnom radu. Izabran je novi Mjesni komitet KPJ (Veljko \or|evi} nije bio na listi zbog odlaska u vojsku). I na konferenciji Danilo Rau{evi} je prenio zadatak da novi MK KPJ treba da djeluje kao Oblasni (Okru`ni) komitet, dok se ne izvr{i izbor Oblasnog (Okru`nog) komiteta. To je ujedno bio i prvi korak za stvaranje i SKOJ-evskih i partijskih organizacija na banjalu~koj regiji. Poslije odràvanja Mjesne partijske konferencije intenziviran je rad ~lanstva KPJ, rad u sindikatima, u radni~kim dru{tvima (RKUD “Pelagi}” i RSD “Borac”, u novoosnovanom Klubu akademi~ara, |a~kim dru{tvima u srednjim {kolama itd. Poseban akcenat stavljen je na rad sa omladinom, a naro~ito na u~vr{}ivanje organizacija SKOJ-a. U organizacionoj strukturi SKOJ-a postoji MK SKOJ-a sa Agitpropom, Studentski i Srednjo{kolski komitet. Izme|u svih komiteta bila je organizaciona veza. Na primjer, jedan ~lan Studentskog komiteta bio je ~lan MK SKOJ-a, a jedan ~lan MK SKOJ-a u~estvoavo je u radu MK KPJ. Banjalu~ka SKOJ-evska organizacija imala je krajem 1934. godine i po~etkom 1935. godine preko 50 ~lanova, ne ra~unaju}i studente koji su bili povezani na fakultetima i ilegalno organizovane grupe omladine za politi~ki rad s njom.270Po drugom izvoru u 1935. godini organizacija SKOJ-a u Banjaluci imala je preko 50 ~lanova uklju~enih u 3 fabri~ke, 4 uli~ne, 5 akademskih, 4 srednjo{kolske i 1 seosku }eliju, na ~elu sa MK SKOJ-a.271 Nakon odràvanja Mjesne partijske konferencije, 1934. godine, odràna je Mjesna konferencija SKOJ-a u ku}i Kasima Kadri}a. U njenom radu u~estvovali su: Husein Me{inovi}, [efket Maglajli}, Ivica i [o{a Maàr, Nikica Pavli}, Slobodan Kokanovi}ć i dr. Tada je osu|en sekta{ki stav u odnosu na mlade i zaklju~eno je da se pristupi masovnom radu sa omladinom. Na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a, odrànoj iste godine 30. Decembra, izabrani su: Kasim Hadì}, Slobodan Kokanovi}, Nikola Pavli} i Stojan Kova~evi}. Slobodan Kokanovi} je izabran za sekretara i to je bio do 25. septembra 1935. kada je oti{ao na Kongres KOI u Moskvu. Tada je du`nost sekretara preuzeo Kasim Hadì}.272 Pi{u}i o zadacima poslije VI kongresa Komunisti~ke omladinske internacionale Grgur Golji} (Josip Broz)ć u č~lanku "SKOJ na novom putu" govori o problemu 269 U partijskom glasilu [ta i kako da se radi (br.6/1935 rasturanom sredinom 1935. godine) {tampano je direktivno pismo CK KPJ banjlu~koj partijskoj organizaciji. 270 Arhiv CK SKJ, Fond KI-1934/279, Izvje{taj MK KPJ Banjaluka iz decembra 1934. godine ocjenjuje zna~aj dotada{nje aktivnosti u radu s omladinom i isti~e da je gotovo sva radni~ka omladina okupljena u radni~kim dru{tvima u kojima, citiramo: “Na{i u svim sekcijama rade punom parom; obavljaju sve poslove i svojim najsitnijim radom daju primjer ostalima, zadobijaju ujedno simpatije cijelog radni{tva.” 271 Arhiv CK SKJ, Fond Fond KOI-1935/682 i KOI-1935/31. 272 Milan Vukmanovi}, Neki sadràji politi~ke aktivnosti komunistike omladine Bosanske krajine 1934-1936. godine, Zbornik kraji{kih muzeja VII, Banjaluka 1982, str. 179-198.

90

sekta{stva prema mladima.273 U 1935. godini naro~ito je intenziviran rad me|u srednjo{kolskom omladinom.274 CK SKOJ-a u to vrijeme vodio je intenzivnu bitku za omladinske mase. To se vidi i iz Biltena br. 1, objavljenog 1.X 1934. godine, povodom 17-godi{njice Oktobarske revolucije. Na kraju, s obzirom da je dosta srednjo{kolske omladine isklju~eno iz {kola, koja nije htjela da se uklju~i u ceremonije àlosti zbog pogibije kralja Aleksandra Kara|or|evi}a, kaè se "Oni ne znaju da smo mi srednjo{kolci na strani ka`njenih i da nas njihovo istjerivanje nije ni malo obeshrabrilo da produìmo zapo~eti put da u zajednici sa revolucionarnim proletarijatom sru{imo dana{nje dru{tvo ... ."275 Djelovanje Lige za mir i slobodu, osnovane polovinom 1936. godine na inicijativu MK KPJ za Banjaluku, bilo je veoma zna~ajno s obzirom na agresivniju aktivnost fa{izma, kako u svijetu, tako i u Jugoslaviji, odnosno Banjaluci. Prvo je osnovan Inicijativni odbor koji je razvio ìvu aktivnost na razvijanju akcija za raskrinkavanje fa{izna u svijetu i fa{isti~kih aktivnosti u zemlji, a posebno u samoj Banjaluci. Naro~ito je nagla{avana neposredna opasnost od fa{izma na svjetskoj sceni, koji je tada ugroàvao mir u cijeloj Evropi.276 Glava IIIGlava IIIGlava IIIGlava III Djelovanje SKOJ-a u Banjaluci kroz legalne oblike masovnopoliti~kog rada

I Pavo Radan i Akif [eremet bili su za organizovanje masovnog rada u dru{tvima, udruènjima, klubovima i za politi~ko djelovanje u njima. Njihovo geslo je bilo da se u masovnom radu najbolje osigurava za{tita ilegalnog djelovanja komunista i ujedno da se stvaraju uslovi da komunisti u~estvuju u politi~kom radu sa masama. Zato su osnovali \a~ko literalno i glazbeno dru{tvo “Mladost” i \a~ki nogometni klub “Balkan” u ~ijoj upravi su bili Veselin Masle{a i Fadil Maglajli}, kao i drugi napredni omladinci, a radom je rukovodio Akif [eremet. Za Veselina Masle{u se moè re}i da je najizrasliji politi~ki u~enik Akifa [eremeta, koji ga je primio u Partiju 18.VI 1925, prije zavr{ene mature, a u SKOJ godinu dana ranije. Kako je [eremet svojim djelovanjem uspio da privu~e u napredni omladinski pokret i djecu vi{ih oficira, dràvnih funkcionera, veletrgovaca i dr., u ~emu mu je mnogo pomagao Veselin Masle{a, po{to je i sam pripadao vi|enijoj porodici, i ta omladina bila je uklju~ena u navedena dru{tva. ZaVeselina Masle{u kaù da se u aktivnosti naprednog omladinskog pokreta sam uklju~io u 3. i 4. razredu gimnazije, koje je poha|ao po zavr{etku Prvog svjetskog rata. On je jedan od osniva~a spomenutog \a~kog literalnog i glazbenog dru{tva “Mladost”. Aktivno u~estvuju}i u radu ovog

273 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1937/1, Ia.3/24 (pod imenom Grgur Golji}ć pisao je Josip Broz). 274 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1932/4, 1934/5, 1935/3, 4 i 5. 275 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1934/5, Bilten br. 1 od 7.10.1934. godine. 276 Poziv Inicijativnog odbora Lige za mir i slobodu od 12.VII 1936. godine, Arhiv BK, RPBL, 4-55/1936.

91

dru{tva dugo je bio i njegov predsjednik.277 Tako|e je bio jedan od osniva~a i \a~kog nogometnog kluba “Balkan” i u njegovom radu je aktivno u~estvovao. Sa [eremetom je veoma aktivno u~estvovao u politi~kim akcijama koje su bile vezane za parlamentarne izbore u februaru 1925. U kasnijem politi~kom djelovanju u Banjaluci bio je zagovornik uklju~ivanja komunista u legalne organizacije gra|anmskog dru{tva kako bi se u njoma moglo vi{e politi~ki djelovati I kako bi se mase mogle politi~ki osvajati. I poslije odlaska iz Banjaluke 1931. ostao je u vezi sa saradnicima u Banjaluci. Prilikom njegovih dolazaka u Banjaluku, susretao se sa vo|ama gra|anskih opozicionih stranaka me|u kojima su bili dr. F. ôndri}, dr Branko ûbrilovi}, Du{an Kecmanovi} i Kosta Majki}.278 12. U~e{}e banjalu~ke omladine u pojedinim legalnim oblicima masovnopoliti~kog rada sa mladima

a) Klub akademi~ara Banjaluke (KAB) Klub akademi~ara Banjaluke, poznat kao KAB279, osnovan je 16. avgusta 1934. godine u Banjaluci. “U vrijeme osnivanja KAB-a ve} postoje u Bosni i Hercegovini: u Biha}u Biha}ki akademski klub, u Bosanskoj Kostajnici Udruènje akademske omladine, u Bijeljini Jugoslovenska akademska omladina, u Sarajevu Udruènje studenata pravnika i Udruènje sarajevskih studenata.”280 U KAB-u je bila okupljena napredna studentska omladina. Pored djelovanja u samoj Banjaluci on je bio aktivan {irom Bosanske krajine, naro~ito u produbljavanju jedinstva izme|u radni~ke, srednjo{kolske i studentske omladine. Okupljao je, pored ~lanova SKOJ-a i Partije, najprogresivnije ljude iz redova revolucionarnog omladinskog pokreta.281 Na izradi Pravila KAB-a najvi{e su radili Nikica Pavli} i Milo{ Popovi}. Da bi se izbjegli problemi sa policijom dogovoreno je da u inicijativni odbor u|u nekompromitovani studenti, tako da je me|u ~lanovima Inicijativnog odbora bio samo Josip Rolih ~lan KPJ, po{to nije bio kompromitovan. U privremenu upravu KAB-a izabrani su (na prijedlog Nikice Pavli}a), Karlo Blaùn (predsjednik), Rikard Ku~era (sekretar), Rade Li~ina (blagajnik), Ekrem Hadìomerovi}, Abid Muhedinovi}, Josip Rolih i Nada Terzi}. Prva redovna skup{tina odràna je 24. IX 1934. Tek na ovoj skup{tini izbrana je stalna uprava i to: Du{an Li~ina (predsjednik), Josip Rolih (potpredsjednik), Rihard Ku~era (prvi sekretar), Tone Filanovi} (drugi sekretar, Radomir Li~ina (blagajnik)), Ivan Galineo, Toma{ i Nada Terzi}. Uskoro poslije ove skup{tine do{lo je do hap{enja sekretara KAB-a Josipa Roliha, a potom i izbacivanja iz

277 Dr Du{an Luka~, Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji 1941-1945, Beograd, 1968, fusnota 24, str. 23. 278 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota (samo jedan dio) br. 417, str. 410. 279 Arhiv Vojnoistorijskog instituta u Beogradu, kutija 72, reg. br. 13-5/1, Zapisnik Kluba akademi~ara Banjaluke. 280 Dubravka [karica, Djelatnost Kluba akademi~ara Banje Luke pred II svjetski rat, Prilozi, Institut za istoriju radni~kog pokreta Sarajevo, god. I, Sarajevo 1965, br. 1 (str. 109-136), str. 115. 281 Vidi vi{e u Dubravka [karica, Djelatnost Kluba banjalu~kih akademi~ara pred II svjetski rat, Prilozi, 1/1965.

92

gimnazije na godinu dana dviju ~lanica KAB-a Ljubice Mrkonji} i Brane Perovi}, a u vezi sa jednim letkom koji je otkrila policija. Me|u prvim akcijama bilo je prikupljanje knjiga za osnivanje biblioteke i organizovanje ciklusa predavanja iz oblasti nauke.282 Posebno je bila agilna predava~ka sekcija koju su osmi{ljavali Nikica Pavli} i dr Vaso Butozan, a predava~i su angaòvani iz cijele Jugoslavije. Krajem 1934. ili po~etkom 1935. osnovana je partijska ~elija kojom je rukovodio Osman Karabegovi}, a ~lanovi su bili Rade Li~ina i Josip Rolih. I dalje je predava~ka aktivnost bio glavni zadatak. Tako je za samo narednih {est mjeseci organizovano 15 redovnih i 12 vanrednih predavanja.283 Kako je KAB postigao izuzetnu masovnost u radu, posebno sa predava~kom sekcijom, u zimu 1935/36. policija se umje{ala sa zahtijevom da se smanji broj predavanja, da se svako predavanje predhodno dostavi policiji na cenzuru i da se ograni~i broj posjetilaca.284 “Pisati o radu Kluba akademi~ara Banjaluke, o KAB-u – pod kojim imenom je bio poznat {irom zemlje – zadràti se na nekim od svijetlih likova banjalu~ke studentske omladine, na kabovcima, zna~i pisati o djelovanju Komunisti~ke partije Banjaluke, o njenoj borbi u uslovima nenarodnog reìma koji je bio surov po primjeni metoda vladanja, naro~ito u privredno zaostaloj, {ovinisti~kom mr`njom razjedinjenoj Bosni i Hercegovini. To ujedno zna~i osvjetliti borbu i aktivnost komunista kabovaca koji su u tom razdoblju utkali svoju mladost i revolucionarnost u borbu radni~ke klase za bolji ìvot radnih ljudi.”285 U 1935. godini, u avgustu izvedene su demonstracije koje je organizovao KAB povodom hap{enja svojih kolega, banjalu~kih studenata Fikreta Dedi}a i Milorada Gaji}a zbog rasturanja ilegalno {tampane bro{ure kojom je traèna amnestija politi~kih osu|enika. Iste godine organizovan je prvi radni~ko-selja~ki zbor u Kla{na kome je u~estvpvalo 5.000 ljudi, koji je organizovala partijska organizacija Banjaluke, ali je u njoj vrlo zna~ajan doprinos dao KAB. Ovo je bila jedna od najbolje organizovanih akcija prije provale u Banjaluci.286 Me|u predava~ima bili su iz Banjaluke i drugih centara: dr Vaso Butozan, ing Slavi{a Vajner, dr Mladen Stojanovi}, dr Branko ûbrilovi}, dr Rihard Podhorski, dr Albert Bazala, Jovan Popovi}, dr Vojislav Vu~kovi}, Du{an Mati}, Safet Krupi}, Branko Zagorac, Vladimir Dedijer i dr. Pored predava~a iz Jugoslavije predavanje je odrào i dr Leo Voka~a, direktor odjeljenja Ministarstva spoljnih poslova u Pragu, na temu “Me|unarodna uloga i zna~aj Male antante.”287 282 Ve} 28. oktobra zapo~eo je prvi cuklus od deset predavanja iz prirodnih nauka koji je zavr{en 31. decembra 1934. 283 Za predavanja nedeljom prije podne dobijali su besplatno salu kina “Palas”, a salu Narodnog pozori{ta za poslijepodnevna predavanja pla}ali su 100 dinara za jedno predavanje. 284 Ve}ina podataka o KAB-u uzeta je iz navedenog ~lanka Josipa Roliha. 285 Dr Vaso Butozan, Djelovanje Kluba akademi~ara, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, , str. 195-208. Citirani dio je na str. 195. 286 Dubravka [karica, n. d., str. 117. 287 Ibid.

93

Lokalna vlast u Banjaluci je veoma dobro procjenila stvarni doprinos predava~ke aktivnosti KAB-a pa je zabranila srednjo{kolskoj omladini da prisustvuje predavanjima KAB-a. Poslije nepune dvije godine rada postignuti su takvi rezultati da je kulturnoprosvjetna sekcija KAB-a prerasla u Narodni univerzitet u Banjaluci koji se, poslije osnivanja Saveza narodnih univerziteta, u~lanio u taj savez i tako je do{lo do bliske saradnje sa Kolari~evim univerzitetom, koji je KAB-u znatno pomagao, uklju~iv i materijalnu stranu (putni tro{kovi predava~a, slao je KAB-u svoje nau~ne edicije i sl. KAB je sprovodio veoma ìvu kulturnoprosvjetnu i politi~ku aktivnost na selu, posebno u: Glamo~anima, ârda~anima,Kla{nicama. Ovo je, ustvari, bila prilika za ostvarivanje saradnje studentske i seoske omladine u okolini Banjaluke, {to je tada bio dio politi~ke akcije prograesivnih snaga u Banjluci.288 U Banjaluci KAB je ostvario veoma dobru saradnju sa srednjo{kolskim udruènjima “Mlada Jugoslavija” u Gimnaziji i “Petar Ko~i}” u U~iteljskoj {koli i dr. Zatim, sara|ivao je sa odgovaraju}im institucijama u Bosni i Hercegovini u: Kostajnici, Biha}u, Prijedoru, Bosanskom Novom, Bijeljini, Jajcu, Derventi i dr. Posebno dobru saradnju ostvarivao je sa univerzitetskim centrima u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani ( u Ljubljani posebno sa agrarnim klubom “Njiva”).289 KAB se pridruìvao protestima napredne omladine Bosne i Hercegovine povodom ukidanja studenntskih udruènja u Sarajevu i Bijeljini, zatrim zabrani osnivanja uidruènja u Travniku, Tuzli i Trebinju, zabrani mnogih prosvjetnih listova i svih akcija koje su imale za cilj da doprinesu smanjenju nepismenosti u narodu, odràvanju kulturnih priredbi i nekih drugih manifestacija progresivnog karaktera. Me|utim, kad je ve~ina naprednih dru{tava ukinuta, kao i KAB, njihovi ~lanovi nisu prestali sa radom. Jedan dio ~lanova KAB- tada je primljen u ~lanstvo KPJ i tada se jo{ upornije nastavljaju boriti progona i raznih pritisaka reìma. Najve}i broj ~lanova KAB-a stupa ve} 1941. U redove partizanskih jedinica ili pomaè NOB. Nekoliko ~lanova KAB-a su nosioci Ordena Narodnog heroja. To su: Ivica i Drago Maàr, Stjepan Pipo Pavli}, Osman Karabegovi}, Ranko [ipka i Rade Li~ina.290 Od predratnih ~lanova KAB-a poginuli su: Milo{ Popovi}, dva brata Podgornik, Slobodan Kokanovi}, Tone Filanovi}, Vjekoslav Bakuli}, Tankerdi Sola idrugi. b) Radni~ki sportski klub “Borac” 288 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 43, Zaduènje za organizacione pripreme rada sa seoskom omladinom dobila je grupa studenata agronomije, uz obavezu da zvani~an nosilac bude KAB. 289 Dubravka [karica, n. d., str. 121. i 135. 290 Ivica Maàr, ~lan KPJ od1934, Drago Maàr, ~lan KPJ od 1941, Stjepan Pipo Pavli}, ~lan KPJ od 1941, Osman Karabegovi}, ~lan KPJ od 1933, Ranko [ipka, ~lan KPJ od 1940 I Rade Li~ina ~lan SKOJ-a od 1935, a pred rat ~lan MK SKOJ-a Banjaluka. (Dubravka [karica, n. d.)

94

Na Prvoj konferenciji Komunisti~ke sportske frakcije Jugoslavije, odrànoj 22-23. februara 1925, usvojena je Rezolucija koja nagla{ava va`nost i zna~aj revolucionarnog radni~kog i komunisti~kog pokreta za idejni i politi~ki rad i na sportskom polju. U Rezoluciji se kaè: “Cilj je crvenog sportskog pokreta uvla~enje {irokih radni~kih masa u klasnu borbu proletarijata i njihovo fizi~ko kao i duhovno vaspitanje za kona~no oslobo|enje proletarijata.” Vjerovatno je ovo bilo podsticaj da se u Banjluci 1925. i po~elo sa pripremama za osnivanje Radni~ke kulturnoprosvjetne grupe. Tako je u Banjaluci 1926. osnovana Radni~ka kulturnoprosvjetna grupa sa horom i drugim sekcijama. Namjera je bila da se objedini ~lanstvo i sredstva da bi se u jedinstvenom radni~kom dru{tvu razvijao kulturni, obrazovni, sportski i zabavni ìvot radni~ke klase. Tako je osnovano Radni~ko sportsko dru{tvo “Borac”, tako|e 1926. godine, a nakon dvije godine, 1928. osnovano je i radni~ko kulturnoumjetni~ko dru{tvo “Pelagi}’. Oba ova dru{tva, pored ostalog, okupljali su, uglavnom, svu naprednu omladinu. U 1926. godini omladina Banjaluke, okupljena i u ovim dru{tvima, u~estvovala je u kampanji protiv reakcije i bijelog terora, a povodom spomena na Parisku komunu i njene slavne heroje, kao i za popularisanje crvene pomo}i.291 Radni~ki sportski klub “Borac” osnovan je na Prvoj glavnoj godi{njoj skup{tini 4. jula 1926. (Aleksandar Ravli} “Pola stolje}a Borca”, str. 16). Pripreme za osnivanje kluba zapo~ete su znatno ranije prije osnivanja. Dr Du{an Luka~292 kaè da “ U ovom periodu ja~a uticaj komunista i u sportskom klubu Borac, koji djeluje ve} od 1925. godine.” Nastojanja da se osnuje i zapo~ne sa radom sportsko dru{tvo “Borac”, ve} od 1926. Bili su uklju~eni komunisti Mustafa Bahtijarevi}, Avdo ârdÌ}, Abduselam Gvo`dàr, Franjo Lemaji}, Stevo Ne{I} i drugi, a od 1927. Muhamed Kazaz, Ivan Tukeri}, @arko Vranje{evi} i Milan Sandi}. Preko Mjesnog me|ustrukovnog odbora URSS upu}en je zvani~an zahtjev poglavaru Gradskog sreza 12. maja 1926. U dokumentima pripremanimza osniva~ku skup{tinu vodilo se ra~una da ne budu li~nosti poznate u javnosti kao pripadnici komunisti~kog pokreta. Kada su Pravila RSD“Boraca” potvr|ena, 3. septembra 1926, komunisti su se i zvani~no uklju~ili u ~lanstvo i po~eli preuzimati i upravu.293 “Borac” je imao odli~nu saradnju sa brojnim sportskim klubovima Bosanske krajine u vi{e mjesta (Prijedor, Bosanski Novi, Biha}, Drvar, Ljubija, Bosanska Dubica i dr), zatim sa “Veleòm” u Mostaru, “Splitom” iz Splita, “Borcem” iz â~ka i dr. “Borac” je uspjeo da preuzme vode}u ulogu u sportskom dru{tvu “Kraji{nik”, koje je do tada vodila proreìmska uprava. Kada je pokrenuta inicijativa za izgradnju stadiona za “Borac” gra|anstvo je dalo veliku podr{ku, a 291 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1927/1. Kako je tada CK SKOJ-a vodio kampanju protiv bijelog terora, kao i za popularizaciju crvene pomo}i u dokumentu stoji: "Od 14-20. marta na{ savez ima da sprovodi, kao i svake godine, kampanju Martovske nedelje u spomen Pariske komune i njenih slavnih heroja, prvih boraca za oslobo|enje proletarijata i za proletersku diktaturu ...". 292 Dr D. Luka~, n. d., str.38. 293 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 262, str. 387.

95

najvi{e omladina, {to tako|e govori o sna`nom uticaju koji je vr{en na {iroke mase mladih u Banjaluci. U periodu pred Drugi svjetski rat (1939) u Upravi “Borca” nalazili su se istaknuti banjalu~ki komunisti I aktivisti demokratskog pokreta: Veljko \or|evi}, Niko Jurin~i}, Safet Filipovi}, Fahrudin Dìn, Teofik Maglajli}, Dujo Ivezi}, Du{ko Markovi}, Mustafa Softi}, @arko Vranje{evi}, Mile Stefanovi} i drugi. Iako su stalno ometani od policije, komora{a, nacionalisti~kih sportskih klubova i od reìma u naj{irem smislu (preko srednjih {kola, zanatske {kole i nekih drugih institucija, vr{en je pritisak da se omladini ne dozvoljava upis u sekcije “Borca”, nacionalisti~ki klubovi raznim materijalnim stimulansima su vrbovali omladinu, posebno iz siroma{nijih sredina, da se uklju~uje u njihove klubove i sl). Ali, s obzirom na ogroman ugled koji je uìvao “Borac” u na{irim slojevima gra|anstvasvi ti poku{aji su nailazili na slab odjek kod omladine. Pored bitke za presti` na sportskom planu, jedna os odlika ovog kluba je njegovo politi~ko djelovanje. U “Borcu” je postojala i veoma dobro djelovala partijska ~elija, ~iji sekretar je bio Niko Jurin~i}. Prilikom gostovanja na sportskim priredbama, paralelno je organizovan i politi~ki rad u kulturna doga|anja, razne tribine o aktuelnim temama, a sve to je bilo posebno dobro organizovane kada su pripremane vr{ene u saradnji sa KAB-om, “Pelagi}em”, “Prijateljima prirode” i dr. Preko svojih ~lanova Uprava “Borca” vr{ila je politi~ki uticaj na ~lanstvo u drugim sportskim klubovima, Neporedno pred rat to je postignuto u Sportskom studentskom klubu “Balkan”, Banjalu~kom sportskom klubu I sportskom dru{tvu “Budu~nost” u Gornjem [eheru. Kada je opasnost od najezde fa{izma ve} bila o~igledna, prilikom gostovanja radni~kog sportskog dru{tva “Vele`” iz Mostara, u avgustu 1940. godine, goste je do~ekalo hiljade Banjalu~ana, najvi{e omladine, sa crvenim zastavama i crvenim karanfilima kojim su gosti ki}eni, da bi se i u ovoj prilici, manifestovanjem svojih progresivnih, antifa{isti~kih stremljenja, izrazila solidarnost sa istim takvim stremljenjima gostiju, odnosno ~lanstvom i prijateljima radni~kog sportskog dru{tva “Vele`”. 294 Kada su u “Borcu” dobili informaciju da }e 18.II 1941. Policija zabraniti rad “Borcu” istog dana je organizovana zabava u ~ijem kulturnom dijelu je u~estvovao hor “Pelagi}a”, otpjevav{I radni~ku pjesmu “Zdravo da ste hrabri borci”. Govor je odràso Niko Jurin~i}, koji je burno pozdravljen, I pored ometanja policije. Uspjelo se skloniti svu imovinu “Borca prije zabrane rada, a crveni dresovi, koji su tako|e sklonjeni, kad je bio pogodan trenutak, avgusta 1941. Ioznijeti su na slobodnu partizansku teritoriju.295 294 Dr D. Luka~, n. d., str. 76. 295 Ibid.

96

c) Radni~ko kulturnoumjetni~ko dru{tvo “Pelagi} Radni~ko kulturnoumjetni~ko dru{tvo "Pelagi}ć" osnovano je marta 1928. godine. Od osnivanja je imalo i omladinsku sekciju. Ve} prvih dana kada je dru{tvo osnovano postignuti su zapaèni rezultati. Ve} 27. maja 1928. u~estvovalo na Radni~kom sletu, odnosno otvaranju Radni~kog sportskog stadiona na Skenderiji. Radni~ki slet su zajedni~ki organizovali Oblasni odbor URS-a i Savez radni~kih kulturnih i sportskih dru{tava, a pored u~esnika i drugih mjesta iz Banjaluke su u~estvovali “Borac” i “Pelagi}”. U Narodnom pozori{tu, 27. maja do podne odràna je sve~ana akademija, a u podne sve~ano je otvoreno igrali{te “Hajduk” na Skendereiji. Poslije podne su na igrali{tu odigrane nogometne utakmice, a Veliki spebrni prelazni pehar dobio je banjalu~ki “Borac.” Uve~e je na velikoj zabavi u Radni~kom domu u~estvovao, pored ostalih, i “Pelagi” iz Banjaluke. ^lanstvo oba dru{tva u Sarajevo je putovalo kolima sa konjskom zapregom pod crvenom zastavom, zbog ~ega su usput imali raznih problema, a i sa policijom. “Pelagi}ev” hor je u Sarajevu na stadionu, 27. maja 1928, pjevao “Marseljezu”, a na priredbi uve~e, pored ostalog i “Internacionalu”. Narednih godina pristalice naprednih ideja sve vi{e su potiskivali iz uprave dru{tva socijal-demokrate, tako da u 1933/34. godini ima u upravi ve}inu.“Pelagi}” u to vrijeme uspje{no nastupa na radni~kim priredbama, kako u gradu Banjaluci tako i {ire. Tada je imao nekoliko sekcija: horsku, dramsku, muzi~ku, omladinsku i dr. iako je omladina i u drugim sekcijama bila najbrojnija. Naprimjer. U 1934. godini samo u tri sekcije (horskoj, dramskoj i muzi~koj) bilo je 245. ~lanova, a biblioteka je raspolagala sa 700 prete`no naprednih knjiga i oko 1500 stalnih ~italaca. RKPD “Pelagi}” je preko RTD “Prijatelji prirode” u 1935. godini organizovalo masovne ~este izlete u mjesta oko Banjaluke. a i {ire, kao napr.: Kla{nice, Mi{in Han, Podgradce, Trapiste, êsmu, Debeljake i druga mjesta. Pjeva~kim horom je, ne{to prije dolaska Plecitija, rukovodio Josip Maàr [o{a, a od 1935. Jaroslav Pleciti296. U to vrijeme Drago Maàr bio je bibliotekar “Pelagi}eve” knji`nice. Za prvi koncert Pleciti je preradio tekst jedne Telerove297 pjesme, prevedene sa slovena~kog jezika i muzi~ki je obradio, nazvav{i je “Banjalu~ki radnici” i pjesmu “Mi smo brod”. Za prvi koncert bilo je predvi|eno da se pjeva i “Internacionala”, pod ta~kom tri, ali ju je policija u programu precrtala, {to je ~esto i kasnije ~inila vr{e}i uvjek cenzuru kada “Pelagi}” nastupa sa svojim programom.. Obe ove pjesme su, zajedno sa drugim pjesmama, ~esto su pjevane na mnogim radni~kim manifestacijama, a i poslije u toku narodnooslobodila~ke borbe.

296 Jaroslav Pleciti, dirigent pjeva~kog hora “Pelagi}”, Poslije prvog nastupa sa horom , rad “Pelagi}a” je zabranjen, ali je poslije opet nastavio sa radom. Pleciti je protjeran 1937. godine iz Banjaluke od strane policije. Oti{ao je u Narodno pozori{te u Ni{, gdje je ostao do 1939. Pre{ao je u Pogoricu, gdje je 1942. uhap{en. Slijedila je odiseja po logorima do kraja rata, kada se ponovo vra}a u Banjaluku (1945-1954. i 1958-1961). 297 Ernest Teler (1893-1939), knjièvnik i revolucionar. U~estvovao je u stvaranju Bavarske sovjetske republike kao ~lan Centralnog vije}a radnika, seljaka i vojnika. Bio je osu|en na pet godina robije. Poslije dolaska Hitlera na vlast emigrirao je u USA, gdje je izvr{io samoubistvo 1939. godine.

97

Na godi{njoj skup{tini “Pelagi}a“, odrànoj po~etkom 1936. godine, u Upravu je u{lo vi{e ~lanova KPJ i njenih simpatizera. Pored ostalih za potpredsjednika je izabran Muhamed Kazaz, stari komunista, za drugog sekretara Emil Zrelec, za blagajnika Ivan Tukeri}, a ~lanovi uprave su bili Ivan Sigler, Edhem Karabegovi} Leda i drugi. 298 Uskoro poslije odrànih prvih koncerata, policija je zabranila rad “Pelagi}a”, pa ga ponovo preuzimaju komora{I, pod za{titom policije, koriste}I op{tu hajku protiv komunista. Ve} u jesen iste godine oko “Pelagi}a” se okupljaju komunisti, obra~unavaju se s komora{ima i ponovo preuzimaju upravu. Tad u upravu “Pelagi}a” ulaze: Kasim Hadì}, predsjednik, [efket Maglajli}, potpredsjednik, Slobodan Kokanovi}, sekretar, Slobvodan Uzelac, Mirko Vi{nji}, ]amil Bu}o, Josip [o{a Maàr, Drago Lang, Edhem Karabegovi}, Nazum Dàbi}, Rahmija Kadeni}, Muhamed Kazaz i Mehmedalija Ma{inovi}. Ova uprava dru{tva, samo uz manje promjene ostala je na ~elu “Pelagi}a” do 1941. godine, odnosno do okupacije zemlje. U ovo vrijeme priredbe “Pelagi}a”, zbog svojih revolucionarnih sadràja, postaju dru{tvenopoliti~ki doga|aj o kojim je brujao cijeli grad, svako sa svoga stanovi{ta. Kada je “Pelagi}” bio zabranje u 1937. godini, tada su gotovo svi ~lanovi Partije i SKOJ-a pre{li da pjevaju u pjeva~ko dru{tvo “Sloga”, u kome je tako|er bio dirigent Pleciti. Pleciti je 1937. godine protjeran iz Banjaluke od strane policije. Predhodno ga je pozvao policijski komesar Banjaluke i naredio mu da grad napusti u roku od 48 ~asova. Poslije su horom dirigovali Dragan [ajinovi} i Josip Kaplan. Pleciti se poslije te{ko provedenih ratnih godina po logorima, po povratku ku}i, vratio u Banjaluku i opet nastavio dirigivati u pjeva~kum horu “Pelagi}”. Po sje}anju jednog ~lana299 u “Pelagi}evom” horu 1937. godine ~lanovi su bili: Jakob [mit, Muharem Fazli}, Vlado Sablji}, Rade Li~ina, Rifat Plivac, [efik Mufti}, Ivica i Pero Kureljak, Hamdija Boca Kurjak, Josip i Ivica Maàr, Edhem Leda Karabegovi}, Irfan Karabegovi}, Ivan Rolih, âzim Mufti}, Milkan To{i}, Mehmedalija Selman Garo, Mustafa Sabitovi} âpo, Mehmed Me{inovi}, Adem ]alma, Idriz [a{ivarevi}, Branko Blagojevi}, Muharem Musi}, ]amil Bu}o, Ibrahim Hamula, Muharem Spalji} [aro, Meho Imbahimbegovi}, Radomir Skaki}, Mehmed Rami} Drimbo i drugi.300. “Pelagi}” je ~esto gostovao, sa svim svojim sekcijama, van Banjaluke tako {to je dru{tvo za svoje ~lanove obezbje|ivalo tro{kove puta i ishranu, a po pravilu ~lanovi dru{tva su spavali po ku}ama prijatelja “Pelagi}a”. Tako su gostovali u: Prijedoru, Biha}u, Tesli}u, Ljubiji, Drvaru i drugim mjestima. Za vrijeme cjelokupnog svoga djelovanja RKUD “Pelagi}” od osnivanja, pa do kona~ne zabrane rada pred Drugi svjetski rat, vr{ilo je pozitivan uticaj kako na 298 Dr D. Luka~, n. d., str.38 299 Aziz Mufti}, U “Pelagi}evom” horu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2., str. 345-349. 300 Ibid., str. 346.

98

svoje ~lanove, najve}im dijelom omladinu, tako i na sredine gdje su nastupali sa svojim programom, gdje je tako|e omladina bila najbrojnija - i u Banjaluci i van Banjaluke prilikom gostovanja. ^lanovi “Pelagi}a” su bili progresivni ljudi, a posebno ljudi iz uprave, koji su “Pelagi} vodili. Ostvaruju}i svoju misiju zbog koje je i osnovan, “Pelagi}” ju je dvojako ostvarivao – kulturnoprosvjetnim i politi~kim djelovanjem i u oba ova podru~ja ostvarivao je izvanredno dobre rezultate. Pri “Pelagi}u” je osnovan omladinski hor (u jesen 1939/1940), sa ~etrdesetero omladine, kojim je rukovodio Drago Maàr. Biblioteku “Pelagi}a” najvi{e je koristila omladina. U periodu 1940/1941, kada se u Banjaluci odràvalo nekoliko politi~kih skupova Bosanske krajine od posebog zna~aja u vezi sa predstoje}im podizanjem ustanka protiv okupatora zemlje, i “Pelagi}” je sagledao svoju politi~ku misiju u Bosanskoj krajini, u tom vremenu. Uslijedilo je gostovanje u vi{e kraji{kih gradova i manjih mjesta sa kulturnoumjetni~kim programom koji je odslikavao te{ku politi~ku situaciju u zemlji i stremljenja progresivnih krugova, koji su stajali i na ~elu “Pelagi}a”, s jasnom vizijom da se zemlja mora braniti od nasrtaja fa{izma. Tako, na primjer, u toku juna 1940, “Pelagi}” gostuje u radni~kim centrima: Drvaru, Ljubiji, Prijedoru. Revolucionarni sadràj kulturnoumjetni~kog programa “Pelagi}evih” priredbi vr{io je snaàn uticaj na posjetioce.301 O dometima, zna~aju, sadràju i ljepoti “Pelagi~evih” priredbi iz toga vremena prepri~avalo se i u partizanskim kolonama, u dugim pje{a}enjima za vrijeme narodnooslolobodila~ke borbe.302 d) Radni~ko sportsko dru{tvo “Prijatelji prirode” Radni~ko turisti~ko dru{tvo “Prijatelji prirode” osnovano je u prolje}e 1935. godine. Ima tvrdnji da je u Banjaluci osnovana podru`nica dru{tva “Prijatelji prirode”, ~ija uprava je bila u Zagrebu303. Prvi predsjednik ovog dru{tva bio je Stojan-Stole Kova~evi}, a potom Borislav Boro Ili},304 koji je bio jedan od pokreta~a osnivanja RTD “Prijatelji prirode” i njegov drugi predsjednik. RTD “Prijatelji prirode” prvenstveno je okupljalo radnike i radni~ku omladinu. Ali ~lanovi dru{tva masovno su bili i studenti i srednjo{kolska omladina, poneki profesor, pisac i drugi. Dru{tvo je okupljalo napredne ljude lijeve orijentacije, a KPJ i SKOJ-a su ostvarivali neposredan uticaj preko svojih ~lanova. Odlasci u prirodu omogu~avali su ~lanovima dru{tva da politi~ki djeluju na selu - da organizuju politi~ke zborove, kulturne priredbe, predavanja i drugo. Ve} sam odlazak u prirodu predstavljao je svojevrsne manifestacije. Kako se uvjek i{lo masovno, no{ene su crvene zastave, pjevane su 301Dr D. Luka~, n. d., str. 64. 302 Kazivanje Momira Kapora autoru; Sje}anje autora. 303 Bosa Ljuboja, @enski pokret u Banjaluci, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 247; ]amil Bu}o “Prijatelji prirode”, Ibid., str. 289-290. 304 Ibid., knj. 1, fusnota br. 435, str. 412. Borislav Boro Ili} (1910-1936),~lan SKOJ-a od 1928. U gimnaziji je politi~ki djelovao u \a~kom dru{tvu “Mladost”. Po borbrnosti se isticao i na univerzitetu i u Banjaluci.

99

revolucionarne pjesme, a sve to skretalo je na sebe pa`nju simpatizera naprednih snaga, pa je mnoge ve} sama ta atmosfera, ta raspjevanost mladosti, opredjeljivalo da se u~lane u dru{tvo “Prijatelji prirode”. Ali, istovremeno sve to je skretalo pa`nju i policije da bude budnija prema djelovanju ovog dru{tva. Jedna od najzna~ajnijih manifestacija desila se 1936. u Mi{inom Hanu, selu pored pruge prema Prijedoru. Tom prilikom na izlet je po{la grupa sa vi{e od 200 izletnika pod crvenom zastavom. Kako je tada osnovan Narodni front i po selima, poslije uspjele priredbe na zboru pred crkvom, ljudi su se masovno upisivali za ~lana Narodnog fronta. Nakon nekoliko dana jedan mje{tanin iz Mi{ina Hana do|e u Radni~ki dom da na|e nekog od rukovodilaca RTD “Prijatelji prirode”. Kad ih je prona{ao rekao je “Ona imena {to ste vi pisalu u nedjelju bri{ite, bra}o, jer nas àndarmi pobi{e kundacima…”. ^lanovi RKUD “Pelagi}” i RSK “Borac” bili su istovremeno i ~lanovi RTD “Prijatelja prirode”. e) Crvena pomo} Jugoslavije –djelovanje u BanjaluciI Crvena pomo} Jugoslavije osnovana je 1923. kao jugoslovenska sekcija Me|unarodne organizacije za pomo} revolucionarima (MOPR). Ona nije bila tzv. transmisija preko koje je vr{en uticaj na mase, po{to je djelovala tajno pod rukovodstvom KPJ. Ali, kako je prili~no brojno okupljala ,psije svega, simpatizere revolucionarnog omladinskog i radni~kog pokreta, i ona je bila svojevrstan vid vr{enja uticaja na odre|en broj pristalica naprednog pokreta. Ekonomski aspekt Crvene pomo}i nije bio presudan, iako nije bio ni zanemarljiv. Bitno je bilo da se u komunikaciji sa davaocima crvene pomo}i naglasi idejni, politi~ki i moralni karakter ove pomo}i, kako bi se oblikovala svijest o moralnoj obavezi davanja li~ne pomo}i i to svakog mjeseca, a ne jednom godi{nje ili jednom za neki duì period. Sredstvima Crvene pomo}i pomagane su `rtve politi~kog nasilja, uhap{eni revolucionari i njihove porodice, kada je to bilo potrebno, radni~ki aktivisti, pla}ani su advokati koji brane uhap{ene revolucionare na su|enjima i dr. U Banjaluci su uvjek od MK KPJ bili zaduèni kadrovi za organizaciju prikupljanja Crvene pomo}i. Na V kongresu Kominterne u julu 1924. odlu~eno je da se 18, mart dan Pariske komune, obiljeàva i kao dan Me|unarodne crvene pomo}i. Crvena pomo} je 1. avgusta 1928. pokrenula i svoj list “Za{tita ~ovjeka”. Dugo godina u Banjaluci je, po~ev od 1935. godine, za Crvenu pomo} bio zaduèn Teofik Kadeni}, zvani Cinkara. On je bio sekretar Mjesnog odbora Crvene pomo}i u Banjaluci, kao stari ~lan SKOJ-a od 1933 i KPJ od 1935. U Mjesnom odboru Crvene pomo}i od 1934-1936. bili su Branko \uki}, Kasim Hadì}, Teufik Kadeni} Cinkara i Edhem Karabegovi} Leda. Postojali su posebni odbori Crvene pomo}i po kvartovima, a u preduze}ima, ustanovama, klubovima i drugim organizacijama bili su pojedinci zaduèni za sakupljanje Crvene pomo}i. Banjaluka je tradicionalno imala dobro organizovanu crvenu pomo}, jo{ od prvih aktivnosti revolucionarnog omladinskog pokreta, {to je vjerovatno u vezi i sa akcijom koju je vodio CK SKOJ-a.305 305 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1928/4, cirkularno pismo CK SKOJ-a od avgusta 1928. godine, upu}eno svim pokrajinskim i mjesnim komitetima SKOJ-a povodom rada SKOJ-a u Crvenoj pomo}i. Na kraju ovog pisma se

100

Iako je politi~ki, idejni i moralni aspekt crvene pomo}i bio zna~ajniji od ekonomskog, nije bio rijedak slu~aj da to ljudi nisu dobro razumjeli. Kad je jedan tek primljen ~lan KPJ prikupljeni novac donio osobi zaduènoj za crvenu pomo}, istakav{i tom prilikom da su pojedinci dali prilog i za godinu dana, bio je ukoren. Jer, svako ko daje crvenu pomo} treba da bude vezan za komunisti~ki pokret, pa da redovno daje pomo}, makar i po malo – re~eno mu je.306 f) “Narodna pravda”, nedeljni list za selo “Narodna pravda”, nedeljni lista za selo u Banjaluci je po~ela izlaziti u 1935. godini. Najnaprednije snage u gradu pokrenule su inicijativu za izdavanje ovog nedeljnika. U redakciju su u{li Milorad Gaji}, Safet Filipovi}, Nikica Pavli}, Vilko Vinterhalter i Branko Zagorac. Sve su to bili izrazito sposobni mladi ljudi, ~lanovi KPJ, a dvojica od njih i istaknuti omladinski rukovodioci u gradu (Vilko Vinterhalter je bio sekretar MK SKOJ-a od 1930-1933, a Nikica Pavli} sekretar MK SKOJ-a od 1933-1934). I ~itaoci ovog lista su bili velikim dijelom mla|i ljudi, s obzirom na programsku orijentaciju ovog lista. Tome je svakako doprinijeo i sadràj lista, kao i najodgovornije li~nosti koje su djelovale operativno – Bogdan Jerkovi}, glavni urednik i Nenad Bori} odgovorni i tehni~ki urednik. Poslije Splitskog plenuma KPJ, odrànog juna 1935. Jo{ jasnije su sagledani stavovi u vezi sa formiranjem antifa{isti~kog fronta, pa je “Narodna pravda” objavila ~lanak “Stvaranje radni~ke partije i Narodnog fronta slobode” u kome je izloèn osnovni program Narodnog fronta slobode: 1. “Pravo svakog naroda da odlu~uje svojom sudbinom. 2. Op}i i potpunaamnestija svih polti~kih osu|enika. 3. Ukidanje Zakona o za{titi dràve i iznimnog suda za za{titu dràve. 4. Puna sloboda {tampe, zborova i udruìvanja. 5. Raspu{tanje dana{nje narodne skup{tine i raspis izbora za ustavotvornu

skup{tinu na temelju op}eg i proporcionalnog prava glasa. 6. 40-satni radni tjedan i povi{enje radni~kih nadnica. 7. Izbore za ustanove radni~kog osiguranja i neodlo`no provo|enje osiguranja u

starosti, iznemoglosti, smrti i nezaposlenosti. 8. Poni{tenje selja~kih dugova i oslobo|enje od du`nog poreza seljaka, malih

zanatlija, trgovaca i siroma{nih gra|ana. Sniènje poreza i ukidanje globa, kuluka, poreza i prireza na radni~ke nadnice, protiv kapitalisti~kih monopola I kartela.

9. Za mir, slobodu i protiv fa{izma. 10. Za neodlo`nu uspostavu odnosa i saveza sa SSR-om.”307

kaè: "SKOJ se u~lanjuje u Crvenu pomo} da zajedno sa KPJ postane ... kostur te organizacije ... Na{a je poruka: svaki č~lan SKOJ-a mora biti č~lan Crvene pomo}i." 306 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 491, str. 421. 307 “Narodna pravda”, br. 3-4, 15. avgusta 1935. godine

101

Iz gornjeg sadràja dijela navedenog ~lanka vidi se da su sva nabrojana pitanja, tretirana u ~lanku, bila veoma aktuelna i da se iz do sada iznijete aktivnosti revolucionarne omladine Banjaluke toga vremena moè pouzdano re~i da su ti isti sadràji veoma zaokupljali i mlade u Banjaluci u njihovim politi~kim aktivnostima. List je objavljivao ~lanke o ekonomskom poloàju seljaka, o stanju u pojedinim preduze|ima, o stanju u {kolstvu, {to je, izme|u ostalog, posebno interesovalo mlade, kao i druga aktuelna pitanja. Prvi broj lista od{tampan je 15.VII 1935. u tiraù od 2.500 primjeraka. Tira` drugog broja je dvostruko uve}an, a tre}i i ~etvrti broj su {tampani u znatno ve}em tiraù (8.000, odnosno 10.000 primeraka), dok je peti broj policija konfiskovala. Ovolikom interesovanju doprinijela je tematika – teàk ìvot radnika i seljaka, ~lanci o osnivanju Narodnog fronta s obzirom na ja~anje fa{isti~kih snaga u svijetu i u zemlji, uslovi ìvota mladih, posebno {egrta, borba za pobolj{avanje ìvotnih uslova radnih ljudi itd. List su naru~ivali i po sto primjeraka iz drugih sredina, kako iz Bosanske krajine, tako i iz Podgorice, Kragujevca i dr. Jedan od individualnih pretplatnika bio je i Maksim Gorki.308 g) Djelovanje komunista u radni~kom sindikalnom pokretu Na radni~koj skup{tini, odrànoj 3. decembra 1905. godine u Banjaluci, prihva}ena je na~elna odluka o osnivanju “jednog radni~kog udruènja”. Po~etkom 1906. godine kod Zemaljske vlade registrovano je udruènje pod nazivom “Banjalu~ko me|unarodno prosvjetno radni~ko dru{tvo”. Iako tako ne izgleda iz samog naziva, ono je bilo idejno usmjereno, ali je ezopovskim jezikom prikriven cilj udruènja. U “Cilju dru{tva, shodno tada{njim propisima stoji da se isklju~uje politi~ka aktivnost, ali opdmah zatim je eksplicirano da }e ono podizati “klasnu radsxni~ku svijest” i njegovati “radni~ku solidarnost”. Ve} prvih godina ovog vijeka u Banjaluku dolazi, 1903. godine, iz Srbije agilni socijalista Jerotija Plav{i}, iza koga ostaju tragovi u sferi potrebe borbe za radni~ka prava. U Banjaluku su dolazili i ”specijalni emisari socijaldemokrata iz Zagreba Rudolf Cistler 1905. i Janko Cerin 1906. godine.”309 Krajem 1921. dodine po~inju se osnivati prve podru`nice Nezavisnih sindikata pod uticajem komunista. U Banjaluci se osnivaju novembra 1921, a ubrzo i Mjesno sindikalno vije}e, ali ve} u decembru policija im zabranjuje rad. Dvadesetih godina vodi se uporna borba banjalu~kih radnika za pobolj{anje svoga ekonomskog poloàja, za bolje uslove rada, kra}e radno vrijeme, pravo na kolektivne ugovore i udruìvanje radnika, tarifno-{trajka~ke akcije, prvomajske proslave, protestne zborove, i razne druge oblike ispoljavanja klasne borbe najvi{e

308 Milorad Gaji}, Pet brojeva “Narodne pravde”, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 312. do 316.. 309 Dr Nedim [arac, O nekim karakteristikama idejne usmjerenosti prvih radni~kih udruènja u Banjoj Luci, Banjaluka u novijoj istoriji, str. 66-67.

102

su vodili drvodeljski, gra|evinski, rudarski, monopolski, obu~arski i kroja~ki radnici.310 Na osnovu zaduènja koja su im davali Pavo Radan i Veselin Masle{a, krajem dvadesetih godina, komunisti su politi~ki osvajali podru`nice strukovnih sindikata Ujedinjnog radni~kog sindikalnog saveza Jugoslavije (URSSJ). Tako su se, na primejer, na osnovu pojedina~nih zaduènja zaposlili u Pilani “Bosna Boa” zbog neposrednog politi~kog djelovanja Hasan Buri}, Franjo Sarafin, Ivan Sigler, Eva [mit, Jakob [mit i Ivan Tukeri}. Izme|u nekoliko prvih zadataka bilo je osvajanje Izvr{nog odbora Mjesnog me|ustrukovnog odbora URSSJ (MMO URSSJ). Koji je cijeli period od tada, pa sve do zabrane rada URSSJ krajem decembra 1940. godine ostao pood uticajem komunista.311 Na plenarnoj skup{tini MMO URSSJ, odrànoj 11. juna 1933, pored delegata i radni~kih povjerenika, pozvani su i drugi zaposleni i nezaposleni radnici. Razmatran je veoma teàk poloàj zaposlenih i nezaposlenih, me|u kojim je bilo najvi{e omladine. Ocjenjeno je da su nadnice svuda smanjene za 30-50 posto i da je ugroèn goli opstanak (dok je u 1932. nadnica prosje~no iznosila 24 dinara, u 1933. je pala na 14 dinara) o ~emu su pisale i lokalne novine.312 Na Mjesnoj partijskoj konferenciji, odrànoj 1934, izme|u ostalog, osnovan je “poseban Odbor za rad u sindikatu da bude organizator i koordinator sveukupnog rada na sindikalnom polju me|u radnicima u gradu i radni~kim sredi{tima Drvaru, Jajcu, Ljubiji i Maslovarama… Utvr|eno je da su zahvaljuju}i ulasku komunista u sindikate URSSJ i ORS stvorene politi~ke pretpostavke za saradnju oba sindikata u ostvarivanju zajedni~kih interesa. U takvoj saradnji bili su uspje{ni tarifni pokreti pilanskih, {umskih, èljezni~kih, rudarskih, koàrskih i gra|evinskih radnika. Nagla{ena su pozitivna iskustva radni~kih proizvodnih zadruga koje su u Banjaluci osnovane 1932. godine.”313 U banjalu~kim demonstracijama 23. avgusta 1935. uhap{en je Nikica Pavli}. Na ovim demonstracijama masovno su rasturani leci “Akcionog odbora za osnivanje Jedinstvene radni~ke partije”, ~iju je politi~ku platformu objavili dr Boìdar Adìja i Miroslav Pinter 9. avgusta 1935. godine.314 Moè se re~i da ve} 1927. i 1928. godina ozna~avaju polet u razvoju klasnog radni~kog pokreta i djelovanja komunista u njima, u odnosu na period kada je bila zabranjena NRPJ, 1924. godine, zbog ~ega je bilo nastupilo izvjesno zati{je u djelovanju klasnog radni~kog pokreta. Na proslavi prvomajkog praznika u Banjaluci u Radni~kom domu, 1928, govorio je Pavo Radan, komunista “koji je

310 Dr Nikola Babi}, Banjaluka u sredi{tu dru{tveno-politi~kih zbivanja zapadne Bosne, Banjaluka u novijoj istoriji, str. 18-19. 311 Milan Vukmanovi}, Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 14. 312 Vrbaske novine br 104, Banjaluka 30. Aprila 1933. 313 Milan Vukmanovi}, n. d., str. 33 314 Milan Vukmanovi}, n. d., str. 48.

103

izme|u ostalog naro~ito naglasio da je u ovom ~asu najva`nije jedinstvo radni~kog pokreta”.315 Tako se Pavo Radan, kao istaknuti komunista toga vremena, pred vi{e od 500 radnika, govore}i o potrebi razvijanja Jedinstvenog radni~ko-seljka{kog fronta, u stvari zalagao za stav KPJ od po~etka 20-ih do po~etka 30-ih.316 Od tada pa sve do okupacije zemlje, djelovanje komunista u klasnom radni~kom pokretu, sa manjim ili ve}im plimama i osjekama, u zavisnosti od ve~ih ili manjih pritisaka reìma, trajalo je u kontinuitetu. “Zapaèn uspjeh banjalu~kih komunista bilo je zauzimanje pozicija i stvaranje revolucionarnih upori{ta u sindikatima. Naro~!ityo sdu zna~ajni uspjesi u stvaranju partijskih upori{ta u organizacijama URSS-ovih sindikata. Takav uticaj ostvaren je me|u gra|evinarima, tipografima, koàrima, brija~ima, pekariam, u Fabrici duvana itd. Bio je to period najneposrednijeg djelovanja komunista-radnika koji su svoj ugled i uticaj me|u radnicima stvarali svojom dru{tvenom aktivnos{}u, drugarstvom, nepomirljivim stavom protiv eksploatacije. Me|u najzna~ajnije sindikalne rukovodioce spadali su Pavo Radan, Kasim HadÌ}, Franjo Sarafin, [efket Maglajli}, Edhem Karabegovi} i dr. Rezultat djelovanja komunista u ovim organizacijama bio je da su one ne sami i u politi~ku borbu i angaòvali se na sprovo|enju linije KPJ. Izborom komunista u rukovodstva sindikalnih organizacija, za radni~ke povjerenike itd., aktivnim radom unutar podru`nica smanjivan je uticaj socijaldemokratskih reformista u njima, kao i reìmskih sindikata i njihova oportunisti~ka djelatnost. Sve to omogu~ilo je da oja~aju pozicije KPJ i u tako va`nom forumu, kao {to je bio Mjesni odbor me|ustrukovnog saveza URSS-a koji je okuypljao najve}I broj radnika Banje Luke.”317 Kao protuteà klasnim radni~kim sindikatima djelovalo je je nekoliko sindikalni saveza. Nave{}emo samo nekoliko. Jugoslovenski nacionalni radni~ki savez (JNRS), osnovan 1931. godine u vrijeme kada je reìm diktature objavljivanjem oktroisanog ustava najavljivao popu{tanje stega. Osnivanje JNRS obavljeno je u vrijeme kada je osnovana reìmska politi~ka stranka Jugoslovenska nacionalna stranka. Cilj je bio da se radnici, okupljanjem u ovaj sindikat ujedno uklapaju i u spomenutu reìmsku stranku. Ostvariv{i veoma skromne rezultate, u 1935. godini imao je svega 1800 ~lanova. U Banjaluci je osnovano Udruènje nacionalnih radnika za Vrbasku banovinu, koji, tako|e, nije zabiljeìo neki uspjeh. Na podru~ju Drinske banovine tako|e. Imao je samo 500 ~lanova za podru~ja: Kaknja, Breze, Zenice, Vare{a i Rogatice u 1932. godini. I Jugoslovenski radni~ki savez (JUGORAS) bio je reìmski sindikat, koji je osnovao Milan Stojadinovi}, predsjednik Radikalne stranke, 1936. godine.

315 “Borba”, br. 26, Zagreb 1928; “Glas slobode”, br. 17/1928, ~lanak “Prvomajska proslava u Bosni i Hercegovini, str. 11-12. 316 Uro{ Nedimovi}, Prilog osvjetljavanju uloge komunista u razvijanju klasnog radni~kog pokreta u Banjoj Luci i okolini (1921-1929), Banjaluka u novijoj istorini, 296-297. 317 Du{anka Kova~evi}, Iz rada organizacije KPJ u Banjoj Luci 1935-1941, Banjaluka u novijoj istoriji, str. 405.

104

U Hrvatskom radni~kom savezu, (HRS) osnovanom 1923. godine, va`no mjesto je imala antikomunisti~ka propaganda. Poslije sporazuma Cvetkovi}-Ma~ek, HRS se pojavljuje kao reìmski sindikat. U vrijeme obnove njegovog rada (1935-1941) postigao je prili~no ravijenu mreù – oko 80.000 ~lanova u cijeloj zemlji. h) Uloga komunista u osnivanju i djelovanje u @enskom pokretu u Banjaluci @enski pokret u Banjaluci osnovan je 1934. godine, a ideja da se osnuje potekla je od grupe studenata komunista, a prije svega od Milo{a Popovi} \urina,318 koji je bio za~etnik njegovog osnivanja i njegov stalni saradnik. Podr{ku osnivanju ovog pokreta ime|u mnogih dali su i Nikola-Nikica Pavli}, Safet Filipovi}, Branko Zagorac i drugi. U radu oko organizacije osniva~kog sastanka angaòvao se i Vojo Mitrov.319O potrebi osnivanja @enskog pokreta odlu~eno je na Mjesnoj partijskoj konferenciji, juna 1934. Od tada do Osniva~ke skup{tine proteklo je vi{e mjeseci. Tako je odràna 1935, a u ime Alijanse ènskog pokreta prisustvovala je Milka @icina, knjièvnik, proleterski pisac iz Beograda. Za predsjednicu Mjesne organizacije ènskog pokreta izabrana je g-|a Ladi}, supruga poznatog sudije u Banjaluci, ugledna gra|anka, odnosno nekompromitovana li~nost, {to je bilo veoma va`no zbog prijave Mjesnog odbora organizacije @enskog pokreta za registraciju kod nadle`nih organa vlasti, za sekretara Bosa Ljuboja, a za ~lanice uprave jo{ su izabrane Ruà Olja~a, Marina Popovi} (predsjednica Nadzornog odbora),320Beba Mandrovi} Birger, Eva [mit, Katica Sarafin i Anka Popovi}, majka Milo{a Popovi}a. Prostorije dru{tva bile su u zgradi Narodnog pozori{ta, neposredno uz prostorije KAB-a. [ite ~lanstvo @enskog pokreta najvi{e su sa~injavale napredne gra|anke, intelektualke (najvi{e prosvjetne radnice), slu`benice, radnice, studentkinje i ènska omladina. Bilo je dosta doma}ica iz porodica komunista i simpatizera, me|u kojim je bilo i muslimanki u zarovima. Putem raznih formi rada @enski pokret u Banjaluci obuhvatao je oko 200 aktivistkinja. Jedna od prvih politi~kih akcija bio je veliki politi~ki zbor u oktobru 1935. godine, koji je organizovan uz pomo} partijske organizacije. Usvojena je rezolucija u kojoj je istaknut zahtjev za jednako, op{te, tajno i pasivbno pravo glasa za sve mu{karce i ène. Poslan je telegram Milanu Stojadinovi}u, predsjedmiku vlade, slijede}eg sdadràja: “ @ene sakupljene na skup{tini u Banjaluci shvataju}i da za savjesno isounjavanje svojih du`nosti treba da imaju uticaja na formiranje dru{tva i dràve,

318 Milo{ Popovi} \urin, (1911-1943) iz Prijedora, profesor Vi{e pedago{ke {kole u Beogradu. Pisao je pedago{ke studije i rasprave. Porodica je proganjana zbog brata po ocu Cvetka Popovi}a, osu|enog kao atentatora na Veleizdajni~kom procesu u Banjaluci. Milo{ je poginuo kao komesar ~ete VI isto~nobosanske brigade. 319 Vojo Mitrov (1913-1978), u~esnik revolucionarnog omladinskog i radni~kog pokreta, ilegalni radnik, jedan od nosilaca pripreme i organizacvije ustanka u srednjoj Bosni, zamjenik i komesar bataljona, oficir Operativnog {taba za Bosansku krajinu i obavje{tajni oficir Petog korpusa. 320 Marina Popovi}, ro|ena 3. maja 1885. g. u Majevcu kod Dervente, ~erka banjalu~kog vladike, u~iteljica Narodne osnovne i Vi{e djevoja~ke {kole u Banjaluci, umrla u Banjaluci 26. marta 1970. Na njenu adresu stizala je sva po{ta koja je iz zemlje i inostranstva upu}ivana Veselinu Masle{i i Akifu [eremetu.

105

traè da se u izborni zakon uvede op{te i tajno pravo glasda za sve gra|ane, jednako za mu{ke I ènske.”321 @enska sekcija je imala organizovan samostalam kulturnoprosvjetni rad. Tako je u ~ast Osmog marta 1940. godine u Hotelu “Bosni” izveden program sastavljen od revolucionarnih pjesama, baletskih ta~aka i recitacija. ^lanice @enskog pokreta masovno su bile uklju~ene i u odgovaraju}e sekcije u KABu, “Pelagi}u” i sl. Kada je za vrijeme odràvanja skup{tine u~itelja u Banjaluci do{lo do demonstracija, ~lanice @enskog pokreta su se masovno uklju~ile u prve redove , pevanjem u horu revolucionarnih pjesama. Kada su vatrogasci do{li da sa {mrkovima vode rastjeraju demonstrante, i sami su bili ponijeti spontano{}u tih demonstracija pa su se priklju~ili demonstrantima.322 Kakav je zna~aj pridavan radu @enskog pokreta tada u Banjaluci vidi se iz sje}anja Mirona Mandrovi}a. On kaè: “Kad sam se u ljeto 1934. oènio Zorom Kliki}, radnicom Tvornice duvana, u na{em stanu su odràvani i sastanci @enskog pokreta. Tu su dolazili Nikica Pavli}, Sveto Ljuboja, Pavo Radan, Du{anka Kova~evi},, Muhiba Maglajli}, Mara Gogi}, Zora Milki}, Lepa Arseni}, Janja Kolakovi}, Kata Filipovi}, Lenka Levi i drugi.” “Kao sekretar sam vodila zapismike na svim sastancima @enskog pokreta sve do hap{enja 1938, kada su mi oduzeli sve knjige zapisnika. Ujedno sam vodila i blagajni~ku knjigu Radni~kog turisti~kog dru{tva “Prijatelji prirode”, ~iji je prvi predsjednik bio Stole Kova~evi},323 a potom Boro Ili} i Emil Zrelec.324 Ruà Olja~a u objavljenom sje}anju o @enskom pokretu kaè: “Negdje na samom po~etku Osman Karabegovi} mi je dao zaduènje da odmah pristupim pripremama za osnivanje mjesne organiozacije @enskog pokreta u Banjaluci. Imala sam iskustva u politi~kom radu sa ènama banjalu~kih radnika, ali ovo je bilo ne{to sasvim drugo. Politi~ko opredjeljenje banjalu~kih organizacija KPJ i SKOJ-a za rad u masovnim organizacijama je, sasvim razumljivo, moralo podrazumjevati i organizacione oblike legalnog rada sa ènama. Prema dobijenim upustvima trebalo je povezati se sa Alijansom ènskog pokreta kako bi se dobila {ira podr{ka za osnivanje. Iz ranijih iskustava se znalo da Uprava policije i politi~ki organi Banske uprave ne}e dati dozvolu ukoliko u Inicijativnom odboru budu lica koja se nalaze u policijskoj evidenciji komunista i simpatizera naprednog pokreta. Re~eno mi je da u akciju treba uklju~iti ène iz gra|anskog dru{tva, ali da cijela organizacija mora ostati pod politi~kim uticajem komunista. U akciju je trebalo uklju~iti ~lanove KPJ koji nisu bili kompromitovani…”325 321 Du{anka Kova~evi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 404. 322 Dr D. Luka~, n. d., str. 79 323 Prema drugom izvoru u zborniku Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 433 prvi predsjednik RTD “Prijatelji prirode” u Banjaluci bio je Borislav Bora Ili}. 324 Bosa Ljuboja, @enski pokret u Banjaluci,Banjaluka u radni~kom pokretu, knj. 2, str. 247-248. 325 Ruà Olja~a, Organizaciju @enskog pokreta u Banjaluci osnovali su komunisti, Ibid., knj. 2, , str. 235. do 240.

106

Ova akcija je veoma dobro organizovana. Banjalu~anke su pozvane da se u~lane preko dijapozitiva prezentovanih javnosti preko bioskopskog platna, (napravio ih je omladinac Zdravko Kova~evi}), koje su posjetioci bioskopskih predstava imali prilike da vide. Pored ostalog pisalo je da i ène imaju jednaka prava kao i mu{karci u svim oblastima ìvota. Prona|ene su nekompromitovane li~nosti, a podr{ku su dali predsjednici gra|anskih partija dr Filip ôndri}, dr Branko ûbrilovi}, proto Du{an Kecmanovi} i dr. Kad je organizovana Mjesna organizacija @enskog pokreta u Banjaluci, osnovni materijal za po~etak rada dobijen je od An|e Jovanovi}, sestre Ise Jovanovi}. U Upravi Mjesne organizacije @enskog pokreta bile su: Paula ûbrilovi}, Paula Ivezi}, Josipa Lastri}, Bosa Ljuboja, Jelena-Beba Mandrovi}, Ruà Olja~a, Neda Paternoster, Anka i Marina Popovi}, Milena Raja~i}, Katica Sarafin i Eva [mit. Organizacionu i drugu pomo}, naro~ito u predavanjima, pruàli su Nikica Pavli}, Milo{ Popovi} i Branko Zagorac. Poslove sekretara i blagajnika vodila je Ruà Olja~a.326 U @enskom pokretu Banjaluke, pored navedenih, bile su aktivne: Natalija Jovi}, Desa Bari{i}, Aj{a Karabnegovi}, Dragica Kosovi}, Slavica Kremenovi}, Vahida Maglajli}, Hatidà Maslo, Minka Mozer, Vuja Olja~a, Neda Paternoster, dr Danica i Lepa Perovi}, Stana Pjevac, Milena Raja~I}, Ruà Raki}, Katica Rolih, Roza Sigler, Stanka [ubi}, Nevenka Vojsi}-Vranje{evi}, Rada Vranje{evi} i druge.327 Tokom vremena @enski pokret u Banjaluci postao je jedna od najaktivnijih ~lanica Alijanse ènskog pokreta u Jugoslaviji, iako se ènski pokret Banjaluke nije odvijao na zadacima Alijanse kao feministi~kog pokreta gra|anske klase. Rukovodstvo ènskog pokreta nastojalo je ène uklju~iti u sva dru{tva u koje su bili uklju~eni i mu{karci lijeve orijentacije. Tako su ène u Banjaluci ve} u to vrijeme i fudbal igrale. Poseban zna~aj imao je politi~ki rad sa ènama, posebno akcija Konferencije za ènsko pravo glasa. Osnovana je predava~ka tribina koja je bila povezana sa KAB-om. Literatura je dobijana od Alijanse, ali je “proturana” i ilegalna {tampa i pojedine bro{ure. Tako|e se radilo sa nepismenim i neukim ènama putem odgovaraju}ih oblika rada. U uvodnom dijelu druge knjige Banjaluka u Radni~kom pokretu i NOB naveden je spisak èna ~lanica @enskog pokreta, pa }emo ga navesti: “U op{toj i omladinskoj sekciji @enskog pokreta djelovale su Paula ûbrilovi}, Desa Bari{i}, Paula Ivezi}, Natalija Jovi}, Aj{a Karabegovi}, Dragica Kosovi}, Du{anka Kova~evi}, Slavica Kremenovi}, Josipa Lastri}, Bosa Ljuboja, Vahida Maglajli}, Jelena-Beba Mandrovi}, Hatidà Maslo, Minka Mozer, Ruà i Vuja Olja~a, Neda Paternoster, dr Danica i Lepa Perovi}, Stana Pjevac, Anka Popovi} (majka Milo{a Popovi}a), Milena Raja~i}, Ruà Raki}, Katica Rolih, Katica Sarafin, Roza

326 Ibid, knj. 1, fusnota br. 485, str. 420. 327 Ibid., Uvod, knj. 2, str.49.

107

Sigler, Eva [mit, Stanka [ubi}, Nevenka Voj{i}-Vranje{evi}, Rada Vranje{evi} i druge.”328 S obzirom na na{u temu istaknu}emo ko su bile ~lanice Omladinske sekcije @enskog pokreta u Banjaluci: U Omladinskoj sekciji @enskog pokreta bile su najistaknutije po svojoj aktivnosti Du{anka Kova~evi}, zatim Vahida Maglajli}, Jela Perovi}, Dragica i Ljubica Mrkobnji}, Fahira Fejzagi}, Antonija i Dragica Banu~I}, Kata Dìn, Aj{a Karabegovi} i druge. Ova sekcija se posebno bavila okupljanjem ènske omladine i organizovanjem analfabetskih te~ajeva, poebno u Gornjem [eheru, gdje su se najvi{e angaòvale Vahida Maglajli} i Aj{a Karabegovi}. Tako je postepeno Omladinska sekcija @enskog pokreta razvijala rad, i u intelektualnim krugovima, i me|u radnicama i me|u ènama na selu u kojoj je naj{iru aktivnost pokazala Du{anka Kova~evi}. Ovim pokretom najvi{e je bilo okupljeno mla|ih èna i ènske omladine, tako da su stvoreni dobri uslovi za rad sa ènskom omladinom, posebno onom koja nije obuhva}ena srednjo{kolskim organizovanjem mladih.329 Pred aprilski rat 1941. godine, @enski pokret zajedno sa Crvenim krstom organizovao je za omladinke sanitetske kurseve, koje je sa uspjehom zavr{ilo 40 djevojaka i èna. Uspjesi koje je ostvarila Mjesna organizacija @enskog pokreta u Banjaluci, do po~etka rata 1941. godine, uklju~uju}i i djelovanje Omladinske sekcije pri @enskom pokretu, rezultat je prije svega djelovanja ~lanova KPJ i SKOJ-a, kao i brige MK KPJ i MK SKOJ-a da se vode odgovaraju}e politi~ke akcije koje su odraàvale i specifi~ne te`nje i htijenja ènske populacije revolucionarnog usmjerenja. i) Uloga komunista u djelovanju u \a~kom dru{tvu “Mladost”, odnosno “Mlada Jugoslavija” ^lanovi KPJ i SKOJ-a, kao i simpatizeri ostvarivali su veoma zna~ajan uticaj u \a~kom literalnom i glazbenom udruènju “Mladost”, kome je kasnije promjenjen naziv u “Mlada Jugoslavija” u gimnaziji,330 a o ~emu je naprijed ve} bilo ruje~i. Nosioci cjelokupne aktivnosti u ovom |a~kom dru{tvu bili su komunisti izuzev u nekim kra}im periodima kada su u upravi ovog dru{tva bili i djelovali i ~lanovi desni~arske politi~ke orijentacije, ali su komunisti uvjek imali dominantniji uticaj. \a~ko dru{tvo “Mladost” bilo je upori{te komunisti~ke omladine od 1924. godine. U njemu su prva politi~ka iskustva sticali Veselin Masle{a i Fadil Maglajli}, zatim

328 Milan Vukmanovi}, Uvod, Sindikalni u komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 49. 329 Ibid. 330 [efket Maglajli}, Partijske akcije u Banjaluci, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 313.

108

Veljko \or|evi}, Safet Fric Filipovi}, Boro Ili}, Laza Jovanovi}, Nikica Pavli}, Mladen Paternoster, Tankerdi Sola i Vilko Vinterhalt. \a~kom dru{tvu “Mladost” u ljeto 1930. godine rad je bio zabranjen, pa je ve} 8. novembra iste godine osnovan \a~ko dru{tvo “Mlada Jugoslavija” uz podr~ku profesora Ljubomira Trvi}a (protektora). U prvoj upravi dru{tva “Mladost” bili su |aci komunisti~kog opredjeljenja: Hasan Brki}, Vuka{in ûk i Nenad Bori}. Poslije 1930. godine sve do aprilskog rata, 1941. godine, uprava “Mlade Jugoslavije” i rad ovog |a~kog dru{tva u cjelini bio je pod uticajem komunista, a u njegovim upravama do 1936. bili su komunisti: Mahmut Bu{atlija, Ifet Filipovi}, Milorad Gaji}, Slobodan Glumac, Muhamed Hasanba{I}, Milovan Hrva~anin, Bogdan Jerkovi}, Du{anka kova~evi}, Grujo Novakovi}, @ivojin Preradovi} i dr.331 Pored toga u predava~koj aktivnosti isticali su se: Gojko Banovi}, Fahret Dedi}, Enver Eki}, Dragomir Mali}, Slavko Odi}, Lepa i Toma{ Perovi}, Milo{ Popovi} (koji je odràvao predavanja iako u~enik U~iteljske {kole), Adolf i Marjan Podgornik, Vojislav-Vojo Raki}, Radomir Skaki}, Vladeta Vesi}, Milan i Mira Vinterhalter, Miroslav-Mirko Vi{nji} i drugi mladi ljudi pripadnici komunisti~kog opredjeljenja. Posebno su zapaèna predavanja: Voje Raki}a Problemi nacionalizma, Hasana brki}a Razvoj sociolo{ke misli od Platona i Marksa, Vuka{ina ûka Quo vadis Europa?, Milo{a Popovi}a Poloàj ène, Hasana Brki}a Problemi nacionalizma, Milana Vinterhaltera O pra~ovjeku, Vuka{ina ûka Ekonomsko stanje Evrope, Hasana Brki}a Psihoanaliza i individualna psihologija, Slavka Odi}a O Ernestu Toleru, Ifeta Filipovi}a Feudalizam, Milivoja Hrva~anina Bosanska knjièvnost prije i za vrijeme Ko~i}a i druga.332 Dru{tvo je imalo muzi~ku sekciju i biblioteku sa preko 300 knjiga, a broj ~lanova bio je iznad 200, a dostizao je i 780. U principu na svim predavanjima vodila se ìva diskusija, po{to su se I ~lanovi SKOJ-a I omaldina pripremali za u~e{}e u diskusiji u zavisnosti od afiniteta prema temi. Na predavanju O dru{tvu naroda razmatrana je politika velikih sila u svijetu i posljedice za svaku pojedinu zemlju.333 Saradnju izme|u \a~kog dru{tva “Malda Jugoslavija” i \a~kog udruènja “Petar Ko~i}” usmeravao je Srednjo{kolski komitet pri Mjesnom komitetu SKOJ-a u Banjaluci. Pri Mjersnom komitetu SKOJ-a tada je djelovao i Agitprop koji je snabdjevao ilegalne omladinske grupe od preko 50 srednjo{kolaca u kojim su mladi pripremani za prijem u SKOJ. Politi~ki rad naro~ito je bio dobro razvijem u \a~kom dru{tvu “Malda Jugoslavija”. U toku ljeta 1934. godine u cilju idejnog i politi~kjog osposobljavanja obrazovane su omladinske ilegalne grupe u kojoj je bio zaduèn povjerenik za odràvanje sastanaka za teretsko osposobljavanje. U jednoj od tih grupa bili su: Vjekoslav Bakuli}, Slavko Odi} i Toma{ Perovi}. Bili su ve}

331 Godi{nji izvje{taj Realne gimnazije u Banjaluci za {kolske godine 1931/32 - 1935/36. 332 Milan Vukmanovi}, Neki sadràji politi~ke aktivnosti omladine Bosanske krajine 1934-1936. godine, Zbornik kraji{kih muzeja VII, Banjaluka 1982, str. 179-198; Arhiv Bosanske krajine (ABK) BU V B-7621/1932 i 67/1933, ABK-RP-1932/351. 333 Ibid.

109

studenti i obra|ivali su dijelove Marksovog “Kapitala”. U drugim grupama bili su: Vjekoslav Bakuli}, Mahmut Bu{atlija, Vuka{in ûk, Fahret Dedi}, Nedìb Demirovi}, Tone Filanovi}, Radomir Li~ina, Munib Maglajli}, Ivica Maàr, Grujo Novanovi}, Marjan Progornik, Milo{ Popovi}, @ivojin Preradovi}, Josip Rolih, Velimir Stojni}, Alija Verem, Miroslav Vi{nji} i drugi. 334 Agitprop je snabdjevao literaturom ilegalne omladinske grupe od preko 50 srednjoi{kolske omladine, u kojim su pripremani mladi za prijem u SKOJ. O djelovanju banjalu~ke srednjo{kolske omladine u to vrijeme u Banjaluci, kao i studentske, govori i jedan izvje{taj u arhivskoj gra|i Komunisti~ke omladinske internacionale: “Srednjo{kolska i studentska omladina, koja ve}inom potje}e sa sela, ~ine upravo elitu borbene omladine kod nas. Broj ovih omladinaca ne moè se ta~no kazati, ali prema{a 800. Rad Studentskog kluba u mjesu je upravo jedini masovni rad vaspitnog karaktera me|u intelektualnom omladinom.”335 Radenka Gordi} je premje{ten iz Sombora u Banjaluku 2. Januara 1933. godine i odmah po dolasku postavljen za protektora “Mlade Jugoslavieje” i po~eo je praviti razne smetnje za djelovanje “Mlade Jugoslavije”. Kao prvo promjenio je naziv u “Knièvna druìna”, zatim nastojao je da potisne ulogu komunista i promjeni dotada{nji sadràj rada \a~kog dru{tva “Mlada Jugoslavija”, onemogu~i da se odvija ideolo{ko-politi~ki rad, {to je bila dugogodi{nja praksa u ovom udruènju, koje je, u stvari, bilo svojevrsna {kola za prva sticanja komunisti~kog opredjeljenja. Nekoliko |aka, ~lanova SKOJ-a (Edo Kun{tek, Vilko Vinterhalter i Ivica Makor) su se dogovorili sa odgovornim licima u MK SKOJ-a i raskrinkali su direktora ne samo u gimnaziji ve} u svim banjalu~kim {kolama. Naime, Gordi} je bio sklon da pravi ~e{}e povr{ne veze sa osobama ènskog pola, a bilo je mi{ljenja ~ak i sa nekim u~enicama, pa je to iskori{teno i krupnim {tampanim slovima (jedne, iste no}i u svim {kolama) napisano je na ulaznim vratima {kole “Harem Gordi}a”, “Gordi} je despot”, “Gordi} ìvi sa u~enicama” i sl. Ministarstvo prosvjete postavilo je 11. oktobra 1933. Gordi}a za vr{ioca du`nosti direktora u gimnaziji. Kao odgovor na njegov na~in rukovo|enja uslijedila je dobro organizovana akcija SKOJ-a i {trajk |aka, pa je izbio skandal u kome je Gordi} li~no obrukan. Ukazom S. n. od 18. avgusta 1934. premje{ten je u Pan~evo. Tako su za “Mladu Jugoslaviju” “do{li bolji dani”, kako je u svojim sje}anjima napisao jedan od u~snika u ovoj akciji SKOJ-a Ivica Makor.336 Kako je ve} ura|en presjek o “Mladoj Jugoslaviji” kao {koli za sticanje prvih saznanja za komunisti~ko opredjeljenje u~enika gimnazije to }emo ga I mi navesti: “Svoje prvo komunisti~ko opredjeljenje sticali su u “Mladoj Jugoslaviji”:

334 Ibid., str. 95. 335 Arhiv CK SKJ, Fond komunisti~ke omladinske internacionale (KPI), KOJI-1935/31, Izvje{ta o politi~kom radu u Banjaluci. 336 Ivica Makor, KPJ poslioje zavo|enja diktatur i fusnota br. 392, Banjaluka u radni~kom pokretu I NOB, knj. 1, stro 217-229 i 406.

110

j) Uloga ~lanova SKOJ-a U~iteljske {kole u \a~kom udruènju “Petar Ko~i}” Dok je U~iteljska {kola bila u Derventi naziv literarna druìna se znala \a~ka druìna “Mlada Bosna”, kasnije “Radena” (od radikalno demokratski naprednjaci), zatim “Udruènje u~enika-ca U~iteljskke {kole u Banjoj Luci”. Znatno docnije dobi}e ime “Petar Ko~i}”. Sa izborom Milo{a Popovi}a za predsjednika ove druìne uticaj progresivnih snaga - ~lanova SKOJ-a i naprednih |aka i profesora je znatno oja~ao.337 Ve} u prvoj godini svoga djelovanja Milo{ Popovi} odrào je predavanje Prilog za psihologiju lirskog stvarala{tva, zatim u isto vrijeme Vojislav Ili} drì predavanje [ta pojedinac duguje zajednici i Slavko Mandi} Naslije|e i vaspitanje – sva predavanja sa diskusijom o aktuelnim pitanjima iz savremenog ìvota povezano sa temama predavanja. Kasnije sa stasavanjem |aka iz niìh razreda toga vremena stasavala su zapaènija imena revolucionarnog omladinskog pokreta Ruà Olja~a, Du{anka Ili}, Angelina Milju{, Slavko Mandi}, Milo{ [iljegovi}, Milo{a Dan~I}a, Tihomira Prodanovi}a, Milana Bokana, Borislave Pavi} Mihajla Pavlovi}a i drugi. Tada je ostvarena saradnja izme|u dru{tva u gimnaziji i druìne u U~iteljskoj {koli zbog istovjetnih ciljeva u njhiovoj programskoj orijentaciji. Rad druìne je podràvala grupa naprednih nastavnika Borivoje Nedi}, Milan Jankovi}, Svetolik Lazarevi}, Sava Mamula, Ewpaminonda Jovanovi} i drugi. Po{to je Milo} Popovi} dobro poznavao dela Svetozara Markovi}a, kao i neka marksisti~ka djela (knjige je dobijao od V. Vinterhaltera338, Vese Masle{e i dr.), to se odrazilo i na programa rada druìne. \a~ko udruènje “Petar Ko~i}” zapaèno je politi~ki djelovalo u U~iteljskoj {koli, pa u upravi ovog udruènja 1934. godine su bili slijede}i mladi ljudi komunisti~kog opredjeljenja: Branko ôpi}, Radenko i Velimir Stojni}, Milo{ [iljegovi}, Zagorka Umi~evi} i drugi.339 U predava~koj aktivnosti posebno zapaèna predavanja su Mirka Peki}a O [trosmajeru, Milana Vrhovca O Franji Ra~kom, Branka ôpi}a O Krleì i Glembajevima, Mirka Peki}a Moralno Vaspitanje, kao i predavanja Ljubomira Babi}a, Ljubomira Krnete, Jelene Perovi}, Ilije Slijep~evi}a, Milana Stan~evi}a, Velimira Stojni}a, Bo{ka [iljegovbi}a i Radovana Vulina.340 Udruènje je imalo veliki broj sekcija: muzi~ku, diletantsku, pedago{ko-knjièvnu, ekonomsku, trezvenja~ku, Crvenog krsta, Jadranske straè, sokolska i skautska. k) Djelovanje komunista u Banjalu~kom {ahovskom klubu i Dru{tvu skauta

337 U {kolskoj 1929/30 godini za predsjednika je bio izabran Milovan Popovi}, brat Milo{a Popovi}a, u svojoj generaciji najbolji |ak, ali po politi~kom opredjeljenju najreakcionarniji, {to }e ostati I poslije za vrijeme studija I kasnije. 338 Mladi u~iteljci toga vremena prvobitno su V. Vinterhaltera cijenili po tome {to je bio sjajan fiskulturnik – na rukama je prelazio cijelu fiskulturnu salu Sokolane (D. Bajalica, U~itelj. {kola u Banjoj Luci za vrijeme [estojanuarske diktatur , Banjaluka u novijoj istoriji, str. 389. 339 Godi{nji izvje{taji U~iteljske {kole 1932/33 – 1935/36. 340 Milan Vukmanovi}, n. d.objavljeno u Zborniku kraji{kih muzeja VII, Banjaluka 1982.

111

Banjalu~ki {ahovski klub osnovan je na osniva~koj skup{tini 14. januara 1934. godine. U upravu su izabrani Nikola Pavli} i Vilko Vinterhalter, a aktivni ~lanovi su bili i komunisti Tone Filanovi}, Mladen Paternoster, Stjepan Pavli}, Velimir Stojni} i drugi. Klub je prete`no okupljao omladinu, pa je to bila pogodna prilika za vr{enje politi~kog uticja na mlade.341 “U neposrednoj blizini moje ku}e stanovala je i porodica Vese Masle{e, koji je tada bio student prava. Kad je bio u Banjaluci ~esto me sa svog prozora zvao na partiju {aha.” – po{to je {ah u na{im ljevi~arskim krugovima bio vrlo popularan, kaè Ivica Makor. U to vrijeme Partija je preko skojevske organizacije obezbje|ivala uticaj i na rad skauta.342 Dru{tvo Skauta u Banjaluci bilo je pod jakim politi~kim uticajem SKOJ-a po{to su u skautskoj organizaciji kao ~lanovi djelovali Veljko \or|evi}, Mladen Paternoster,Tankerdi Sola, Vilko Vinterhalter i drugi. Izdavalo je i svoj ~asopis “Krin”.343 Isto tako i u Srednjoj tehni~koj {koli u Literarnom udruènju “Tehni~ar”, ~ija uprava je bila u rukama komunisti~ke omladine, vr{n je snaàn uticaj na mlade.344 Pored Radni~kog nogometnog kluba “Borac” pod uticajem revolucionarnog pokreta bili su i Banjalu~ki nogometni potsavez, \a~ki nogometni klub “Balkan”, Radni~ki sportski klub “Olimp” i Planinarsko dru{tvo “Romanija”.345 Pored navedenog djelovanja ~lanova SKOJ-a i KPJ u pojedinim oblicima masovnopoliti~kog rada oni su, o ~emu je tako|e naprijed bilo rije~i, politi~ki djelovali i na trezvenu mlade` i djelimi~no na “Soko”. Vremenom, progresivne snage su sve vi{e ostvarivale pozitivan uticaj u organizaciji “Soko” u cijeloj zemlji, kao i u Banjaluci. Mnogi banjalu~ki ~lanovi SKOJ-a na sletovima organizacije “Soko” imali su u sportskim nadmetanjima veoma zapaène rezultate. Kad je Milan Stojadinovi}, u svojstvu predsjednika vlade Jugoslavije 1938. godine najavio da }e njegova partija ostvariti puni uticaj u ovoj najmasovnijoj organizaciji, koja je tada brojala 350.000 ~lanova, pokazalo se da ta nastojanja nisu urodila plodom. Kulturnoprosvjetno dru{tvo “Budu~nost” u Gornjem [eheru okupljalo je, po pravilu, uvjek vi{e od 200 pretezno omladine.346Zatim, SKOJ je godinama vr{io snaàn uticaj na Ferijalni savez i dr. Omasovljavanje rada pod uticajem KPJ i SKOJ-a, okupljanjem radnika, a posebno omladine grada Banjaluke i u okolnim selima, napravljen je odlu~an zaokret 341 Banjaluka u radni~kom pokretu, knj.2 Uvod, fusnota br. 101, str. 35. 342 Banjaluka u radmi~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 321 343 Ibid., fusnota br.321, str. 396. 344 Sadik \umruk~i}, SKOJ u banjalu~koj Srenjoj tehni~koj {koli, Srednja Bosna u NOB, knj. 1. str. 100. 345 Milan Vukmanovi{, Neki sadràji politi~ke aktivnosti omladine Bosanske krajine 1934-1936. godine, Zbornik kraji{kih muzeja VII, Banjaluka 1982, str. 179-198. 346 Dubravka [karica, Internacionala omladine – centralni organ IK KIM-a o omladinskom pokretu u Jugoslaviji, Omladina u antifa{isti~kom pokretu Jugoslavije 1936-1945, Zbornik radova nau~nog skupa, Biha} 25-26.IX 1969, str. 105-113.

112

poslije Mjesne partijske konferencije odr`ne 1934. i uskoro i Mjesne skojevske konferencije u Banjaluci, prevazi|en je raniji sekta{ki stav zatvaranja u uske grupe ~lanova KPJ i SKOJ-a sa izvjesnim brojem simpatizera, ~ega je posljedica bila ozbiljna stagnacija u radu. Putem masovnopoliti~kog djelovanja kroz mnogobrojne oblike rada, do{lo je do zna~ajnijeg uspona u politi~kom uticaju na mase mladih. I bez nagla{avanja, podrazumjeva se da su i u “Borcu” i u “Pelagi}u”, i u KAB-u, i u RTD “Prijatelji prirode”, a posebno u literarnim udruènjima banjalu~kih {kola i dr. bili najmasovnije uklju~eni mladi ljudi. Posebno KAB i “Pelagi}”, “Mladost”, odnosno “Mlada Jugoslavija” su bili marksisti~ke {kole za pripremanje banjalu~ke omladine za predstoje}e revolucionarne dane u oruànoj borbi, koji su se pribliàvali s obzirom na po~etak Drugoig svjetskog rata ma svjetskoj sceni I uskoro i dolaska okupatora u na{u zemlju, kada }e se revolucionarna omladina Banjaluke najmasovnije uklju~iti, u raznim vidovima borbe protiv okupatora i doma}ih izdajnika za oslobo|enje svoje zemlje. Iz datog presjeka djelovanja ~lanova i rukovodilaca SKOJ-a u organizacijama masovnog okupljanja mladih vidi se da su i Pavo Radan i Akif [eremet (dok je politi~ki djelovao u Banjaluci), ve} od 1923. godine, zajedno sa svojim politi~kim u~enicima, usmjeravali KPJ i SKOJ-a da preko legalnih oblika rada djeluju na mase mladih, iako je u pojedinim fazama razvoja naprednog omladinskog pokreta i u Banjaluci bilo u vezi sa ovim ve}ih ili manjih oscilacija u zavisnosti od pritiska reìma. Pod njihovim uticajem, odnosno uticajem njihovih politi~kih u~enika i slijedbenika, koji su kontrinuirano stasavali kao i kasnije stasalih revolucionarno opredjeljenih kadrova, stvoren je {irok krug pristalica politike KPJ, SKOJ-a i naprednih sindikata. Od 1931. godine zapo~inje plima banjalu~kih organizacija KPJ i SKOJ-a. Me|u |acima djeluju profesori-komunisti Jelena Vu~ini} i Milan Jovanovi}, zatim honorarni nastavnik dr Milo{ Aranicki i simpatizer Slavi{a Vajner. Glava IV Uspon u radu SKOJ-a u Banjaluci u periodu do 1939. godine 13. Formiranje Privremenog rukovodstva SKOJ-a (1933) i napredni omladinski pokret u Banjaluci

113

Na pro{irenoj sjednici CK KPJ, odrànoj u drugoj polovini 1933. godine, zauzet je odlu~an stav u vezi sa ulogom SKOJ-a i njegovom obnovom kao samostalne centralizovane organizacije. Izme|u nekoliko podnijetih referata (o politi~koj i ekonomskoj situaciji – V. ôpi}, organizacionom styanju– M. Gorki}, radu u sindikatima – B. Parovi}) na ovoj sjednici podnijet je i referat o omladiunskom pitanju, a podnio ga je Eduard Edo Kun{tek (kao {to je ve} re~eno Banjalu~anin, primljen u SKOJ u Banjaluci1926. godine). U referatu E. Kun{teka dat je kratak prikaz stanja SKOJ-a i ocjena njegovog dotada{njeg rada. Iznijeto je i nekoliko najva`nijih slabosti: kopiranje organizacione strukture i metoda rada KPJ, sekta{tvo u prijemu novih ~lanova SKOJ-a, slaba organizovanost i slaba povezanost sa omladinskim masama i kao ozbiljan nedostatak u radu SKOJ-a njegovo glasilo i nedovoljno propagandnog materijala. Diskusija je pokazala da SKOJ-u nije pruàna odgovaraju}a podr{ka od KPJ na svim nivoima organizovanaja. Posebno je upu}ena kritika KOI {to je SKOJ tako dugo ostavila bez centralnog rukovodstva i {to mu je ozbiljno smanjila srdstva. Na kraju osnovana je komisija za izradu rezolucije u koju su u{li: M. Gorki}, E. Kun{tek i R. Vujovi} koja je dobila zadatak da predlog teksta rezolucije podnese na odobrenje CK KPJ. Kao jedan od najva`nijih zadataka u rezoluciji istaknuto je: da se SKOJ organizaciono poveè kao samostalna centralizovana organizacija. Donijet je zaklju~ak da se odmah formira cerntralno rukovodstvo SKOJ-a i da se izdaje njegov organ Mladi bolj{evik. Sprovode}i svoje zaklju~ke sa pro{irene sjednice CK KPJ o omladinskom pitanju, CK KPJ na svom sastanku odrànom 5. novembra 1933. godine, osnovao je Privremeno rukovodstvo SKOJ-a u koje su u{li: Karlo Hudomil (Oskar), Edo Kun{tek (Hamer) i Karlo Luter (Ervin). Za sekretara i predstavnika CK KPJ u tom rukovodstvu odre|en je Karlo Hudomil. Privremeno rukovodstvo SKOJ-a je 22. novembra 1933. usvojilo {estomjese~ni plan rada. Kao najva`nije predvi|ena je obnova organizacija, prije svega u najve}im gradovima, zatim osnivanje pokrajinskih komiteta SKOJ-a sa posebnim tehni~kim aparatom i stvaranje skojevskih }elija, prije svega u preduze}ima. Privremeno rukovodstvo SKOJ-a se i dalje nalazilo van zemlje, u Be~u, ali je po~elo slati direktivna pisma svim organizacijama u zemlji. Pored toga po~elo se sa objavljivanjem Mladog bolj{evika. U januaru 1934. u Mladom bolj{eviku objavljen je proglas Svjetskog omladinskog kongresa “Omladini cijelog svijeta”.347 Polaze}i od toga da je zna~ajna neposredna pomo} na terenu, na svojoj prvoj sjednici Privremeno rukovodstvo je odlu~ilo da njegovi ~lanovi dolaze iz Be~a u zemlju kako bi se neposredno angaòvali u obnavljanju organizacija. Tako je K. Luter do{ao u Zagreb. Zatekao je takvo stanje da uop{te nije postojala organizacija SKOJ-a u gradu, izuzev Komunisti~ke studentske omladine na Sveu~ili{tu. Ali, pored toga, sreo i sa krajnje sekta{kim stavom partijske organizacije i njenog rukovodstva u odnosu na prijem novih ~lanova SKOJ-a, odnosno obnovu SKOJ-a u toj sredini. Krajem decembra 1933. godine K. Luter se morao vratiti u Be~ zbog

347 M. Vasi}, Revolucionarni omladinski pokre u Jugoslaviji 1929-1941, str. 170.

114

opasnopsti od hap{enja, a E. Kun{tek je zbog sukoba sa pojedinim ~lanovima u CK KPJ udaljen iz Privremenog rukovodstva SKOJ-a.348 a) Zaokret u Banjaluci u odnosu na sekta{enje

u prijemu u SKOJ do 1934. godine Kada je u maju 1934. godine Privremeno rukovodstvo SKOJ-a za Jugoslaviju uputilo pismo skojevskom rukovodstvu u Zagrebu da treba da se pomogne u osnivanju novih skojevskih organizacija slanjem skojevskih instruktora u Osjek, Karlovac, Sl. Brod, Su{ak,Vara`din, Bjelovar itd. ne spominje se Banjaluka, mada je u to vrijeme organizaciono bila povezana za Zagreb. U Banjaluci tada djeluje MK SKOJ-a ~iji sekretar je Nikola Pavli}, a ~lanovi Idriz Maslo i Vilko Vinterhalter.349 Do 1934. godine aktivnost SKOJ-a u gradu Banjaluci odvijala se na prikupljanju crvene pomo}i i organizovanju mnogih akcija. Tih godina bili su posebno o{tri sukobi sa pripadnicima kriàrske organizacije, kojoj je na č~elu bio Feliks Ne|elski, koji je na ~elu te organizacije ostati do 1941, odnosno do kraja ìvota (kada je streljan kao ratni zlo~inac poslije pslpbo|enja u Banjaluci), a ne{to docnije isticali su se u ovoj organizaciji i Safet Silajdì}ć i Salko Me{inovi}, koji su imali odre|en uticaj na omladinu, kako u {kolama, tako i u preduze}ima. U to vrijeme, 1934. MK SKOJ-a u Banjaluci, posredstvom Nikole Pavli}a, sekretara MK SKOJ-a, imao je direktne veze sa MK SKOJ-a u Zagrebu i njegovim sekretarom Ivanom Korskim.350 U 1934. godini, iako su progoni i hap{enja pripadnika revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta i dalje sprovo|eni od strane reìma, i pored toga ova godina ozna~va zaokret u odnosu na dotada{nje sekta{enje u vezi sa prijemom mladih, provjerenih i pokretu odanih ljudi u Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije. I u Banjaluci traju i dalje progoni, pa i u takvim uslovima odràna je Mjesna partiska konferencija u junu 1934. godine banjalu~ke partijske organizacije. KPJ i SKOJ u 1934. ponovo ulaze u organizacionu nadle`nost351 PK PKJ, odnosno PK SKOJ-a Hrvatske. Predstavnici iz Banjaluke su birani u rukovodstva u Zagrebu, a pored toga su upu}ivani kao instruktori i u druge sredine. Krajem godine, 30.XII 1934, u ku}i Kasima Hadì}a odràna je Mjesna konferencija SKOJ-a u prisustvu devet ili deset delegata. U novi MK SKOJ-a izabrani su Slobodan Kokanovi}, za sekretara, zatim Kasim Hadì}, Stojan Kova~evi} i Nikica Pavli}, koji je bio sekretar MK SKOJ-a do ove Mjesne

348 Dr Miroljub Vasi}, Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941, str, 171. 349 To je bilo zbog toga {to je poslije provale u BiH SKOJ ostao da djeluje samo u Tuzli i Banjaluci. (Dr Miroljub Vasi} Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941, Beograd, 1997, str. 166). 350 Milan Vukmanovi}, Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 90, str. 34. Organizaciona povezanost banjalu~kih organizxacija KPJ i SKOJ-a sa Pokrajinskim rukovodstvom KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, odnosno kasnije sa CK KPJ Hrvatske, postojala je 1923-1929. i od juna 1934-1938, sa izuzetkom izvjesnog razdoblja poslije provale u Zagrebu krajem 1935. godine. 351 Organizaciona povezanost MK KPJ i MK SKOJ-a sa PK KPJ, odnosno PK SKOJ-a Hrvatske bila je od 1923-1929. i od juna 1934-1938. godine (Banjaluka u radn. pokr., knj. 2, fusnota br. 90, str. 34).

115

konferencije. Slobodan Kokanovi} je bio sekretar sve do odlaska u Moskvu na kongres Komunisti~ke omladinske internacionale (KOI), septembra 1935. godine, kada je du`nost sekretara MK SKOJ-a Banjaluke preuzeo Kasim Hadì}. Na ovoj Mjesnoj konferenciji SKOJ-a ve}a pa`nja posve}ena je politi~kom radu na podru~ju regiona Banjaluke. b) Angaòvanje MK SKOJ-a Banjaluke na podru~ju regiona Banjaluke U 1934. godini }elije SKOJ-a bile su osnovane me|u drvodjeljskim i pilanskim radnicima u Bo~cu, Drvaru i Maslovarama, ali su veze s njima ve} u 1935. godini bile prekinute.352 U istoj, 1935. godini, organizacije SKOJ-a djelovale su u Biha}u, Kostajnici i na podru~ju Bosanskog Novog. Na podru~ju Bosanskog djelovale su tri }elije SKOJ-a sa devet ~lanova i Mjesni komitete SKOJ-a sa dva ~lana.353 U ljeto 1934. godine, kao i kasnije, djeluju}i na {irem regionalnom podru~ju, prije svega preko ~lanova SKOJ-a koji su bili ranije u {kolama Banjaluke, ili koji su se tada {kolovali u Banjaluci, osnovane su }elije SKOJ-a na podru~ju Bosanske Dubice, Bosanskog Novog, Bosanske Kostajnice, Bosanske krupe,Bugojna, Donjeg Vakufa, Lijev~a, prvo u Kla{nicama, a ne{to kasnije u ârda~anima. Mjesna organizacija SKOJ-a u Biha}u nije imala }eliju ili grupe, a radila je kao jedna organizacija na ~elu sa MK SKOJ-a.354 Na podru~ju Bosanske i Hrvatske Kostajnice, u ljeto 1934, a na osnovu dogovora Danila Rau{evi}a, delegata PK KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, Josipa Zmazeka i Nikice Pavli}a, obavljenog u Banjaluci, sutradan po odrànoj Mjesnoj konferenciji KPJ za Banjaluku, 1934. godine, Slobodan Kokanovi} i Nikica Pavli} politi~ki su djelovali u Bosanskoj i Hrvatskoj Kostajnici. U jesen 1934. osnovana je partijske }elija, koja je organizaciono bila povezana sa MK KPJ u Banjaluci do prolje}a 1935. U Banjaluku su zato dosta ~esto dolazili Nikola Markovi}, student Josip Zmazek i Josip Minuli}. Kako im je u prolje}e 1935. poslato pismo iz Banjaluke sa instrukcijama da ubudu}e treba da se direktno poveù za PK KPJ u Zagrebu, kad je dobijena javka u Zagreb je uskoro oti{ao Josip Zmazek, sekretar MK KPJ za Hrvatsku Kostajnicu. Sa predstavnikom PK KPJ u Zagrebu dogovoreno je da se Mjesna partijska konferencija odrì u Zagrebu i izabere rukovodstvo i ona je odràna u stanu Ruìce Per. Delegat PK KPJ je istakao potrebu da da se osnuje OK KPJ u Kostajnici I da se osnuju partijske {elije u svim selima, pa je donijet zaklju~ak da MK KPJ za Kostajnicu vr{i funkciju Okru`nog komiteta KPJ za podru~je Kostajnice i Dubice. U okviru podjele zadataka predvi|eno je i osnivanje Saveza radne omladine grada i sela.355 U to vrijeme i u Banjaluci je osnovan Inicijativni odbor Saveza radne omladine grada i sela od 9 ~lanova: ~etiri

352 Arhiv CK SKJ, Fond KOI-1935/31 353 Miroljub Vasi}, Problem “reorganizacije” SKOJ-a u periodu poleta revolucionarnog omladinskog pokreta u Jugoslaviji, Zbornik radova, knj. IV, Beograd 1967, str. 206-207. 354 Arhiv CK SKJ, KI-1936-/122; Arhiv CK SK BiH, Sarajevo, Sudski procesi. 355 Ibid.

116

zemljoradnika, po dva radnika i studenta, i jedan srednjo{kolac.356 Programom rada MK SKJOJ-a za 1935. godinu predvi|ene su aktivnosti u masovnim dru{tvima i udruènjima, a posebno u okviru @enskog pokreta u Banjaluci, zatim u “Pelagi}u” , RTD “Prijatelji prirode”, Zaim popunjavanje i osnivanje novih sekcija za okupljanje omladine u raznim oblicima kulturnoprosvjetnog, sportskog i drugog rada, kao i posebnog djelovanja na selu. “Razvijati smisao zajednice me|u seoskim masama. Pokretanje ovih dru{tava na selu u rad. Slikanje prilika na selu… Rad me|u hrvatskim masama, pozivanje na zajedni~ke priredbe… Potpisi za amnestiju, borba protiv fa{izacije… Feministi~ko dru{tvo: sloboda èna, traènje prava za ènu, isticanje jedankog stava mu{karca i ène radnice. Potreba zajedni~ke borbe.”357 S obzirom na razmah djelovanja i KPJ I SKOJ-a u Banjaluci u ovo vrijeme, to su nastojali da sprije~e i velikosrpski i velikohrvatski nacionalisti. Da bi se sprije~ili napadi njihovih grupa na priredbe, predavanja i razne druge oblike djelovanja me|u omladinom, kao i radni~kog sindikalnog pokretakrajem, koje su organizovali MK KPJ i MK SKOJ-a Banjaluke, u prolje}a 1935. Organizovane su borbene grupe proleterske omladine. One su bile sastavljene od ~lanova SKOJ-a i simpatizera komunisti~kog pokreta. Mjesni komitete SKOJ-a postavljao je samo rukovodioce ovih grupa, a oni su okupljali ~lanove. I broj i sastav ovih grupa ~esto se mjenjao. Njihov zadatak je bio da vr{e: za{titu radni~kih priredbi, konferencije i sastanke, politi~ka predavanja, radni~ke kuhinje, posebno za vrijeme {trajkova, pojedine vi|enije napredne li~nosti koje su dolazile da drè predavanja na predava~koj tribini KAB-a i sl. Posebno su imali zadataka da obezbje|uju organizovane izlete od strane “Prijatelja prirode”, zatim priredbe koje je davao “Pelagi}” i van Banjaluke i sl.358 Ove omladinske borbene grupe djelovale su u Banjaluci do aprilskog rata, kada su osnovane diverzantske grupe sa pro{irenom namjenom s obzirom da je do{lo do okupacije zemlje. Grupe su naro~ito bile aktivne od 1938. godine, kada su se suprostavljale napadima grupa batina{a Ljoti~evog “Zbora”, koje su predvodili Nikola i Mladen Vu~kovi}. U jednoj takvoj grupi bili su Nazim-Did Dàbi}, Sulejman-Suljica Halalki}, Mustafa- Mujica Ku{mi}, Drago Maàr i dr., a popularno je nazvana “]orava partija” po{to je veoma borbeno i precizno izvr{avala i najteè zadatke. Bilo je i fizi~kih obra~unavanja sa policijom i agentima za vrijeme demonstracija.359 U izvje{taju PK KPJ u Zagrebu br. 4 od 18 marta 1935. godine ocjenjeno je da napredne snage vr{e sve bolji uticaj i da im raste autoritet kod radnika i seljaka.360 Istaknuto je da su komunisti ostvarili snaàn uticaj u prosvjetnim, kulturnim i

356 Arhiv CK SKJ,KOI-1935/31 357 Ibid. 358 Ibid. 359 Ibid. 360 Arhiv CK SKJ, KI-6935/130

117

sportskim dru{tvima, da se rukovodstva nalaze u njihovim rukama i da su politi~ke veze pro{irene na jo{ dva sela i nekia manja mjesta.361 c)Djelovanje Privremenog rukovodstva SKOJ-a i zna~ajnije akcoje SKOJ-a u Banjaluci Direktene veze sa Privremenim rukovodstvom SKOJ-a u Zagrebu odràvao je Nikica Pavli}, a posebno sa Ivanom Korskim, tada sekretarom MK SKOJ-a za Zagreb. U to vrijeme su postojali posebni komiteti za studentsku i srednjo{kolsku omladinu pri MK SKOJ-a. Slobodan Kokanovi} je bio zaduèn za studentsku omladinu, a Stojan Kova~evi} za srednjo{kolsu, dok je Kasim Hadì} bio zaduèn za radni~ku omladinu i Agitprop u kojem su bili Nedìb Demirovi}, Milorad Gaji} i Stjepan-Pipo Pavli}. Agitprop je imao dosta propagandnog materijala, a ujedno je rukovodio bibliotekom i tehnikom MK SKOJ-a. U Srednjo{kolskom komitetu su bili ~lanovi Velimir Stojni}, Bo{ko [iljegovi}362 i dr. Aktivnost me|u omladinom je oìvjela. Pored KAB-a i “Pelagi}” postaje zna~ajna tribina za politi~ko i idejno djelovanje. U januaru 1935. revolucionarne snage su osvojile Upravu KAB-a, u kojoj je do tada bilo samo tridesetak radnika, a sada je pove}an broj ~lanova na 246, pa je tako pove|an i broj radnika. Tokom 1934. otvorene su nove ~itaonice i knji`nice. Korisnici biblioteke bili su kvalifikovani radnici 70 odsto, o ~emu o~igledno govori briga MK SKOJ-a da se posve}uje posebna pa`nja radnicima i u ovom domenu. Tada je u upravi “Pelagi}a” bilo devet ~lanova KPJ i jedan ~lan SKOJ-a. Emil Zrelec je bio predsjednik, Mustafa Bahtijarevi}, potpredsjednik, Du{an Balaban, blagajnik, zatim ~lanovi Abduselam Bleki} [andor, Kasim HadÌ}, Edhem-Leda Karabegovi}, Ilija Lipovac, Muharem Musi}, Ivan Sigler, Jago Radi{}, Eva [mit i Vladimir Zrelec.363 “Zbog posljedica hap{enja u Bosni i Hercegovini je 1934. aktivna organizacija SKOJ-a postojala samo u Banjluci. Aktivnost njenih ~lanova tesno je povezana sa radom Kulturnoumetni~kog dru{tva “Pelagi}”, Sportskog kluba “Borac”, a osobito Kluba akademi~ara (KAB) koji su napredni studenti osnovali 16. avgusta 1934. Ovaj Klub je osnovan i po~eo raditi u vreme kada se borbom morao izvojevati svaki javni nastup. Klub je za kratko vreme uspeo da okupi i aktivira ve}inu studenata u kulturnom i dru{tvenom ìvotu grada…”364 U rano prolje}e 1935. godine u Banjaluci je odràna Mjesna konferencija KPJ u Suturliji uz prisustvo 20 delegata; odràna je sa statusom oblasne. Izme|u ostalog kritikovan je izvje{taj o radu u sindikatima i rad partijskog rukovodstva. I ova konferencija donosi zaklju~ke o djelovanju na {irem regionalnom podru~ju. Pored

361 Arhiv CK SKJ, KOI-1935/31. 362 Milan Vukmanovi}, Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931 – 1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, Zbornik sje}anja, knj. 2 str. 36. i 37. 363 Ibid, 364 Dr Miroljub Vasi}, Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941. (Citirani tekst je autor preuzeo iz Zapisnika Kluba akademi~ara Banje Luke, odnosno iz rada D. [karice, 1965, str. 109-136.), str. 221.

118

toga zna~ajna je po tome {to je utvrdila politi~ki kurs Fronta narodne slobode.365 Prisustvovao je i delegat PK KPJ iz Zagreba. U novi MK KPJ u Banjaluci izabrani su: Idriz Maslo za sekretara, Asim AlihodÌ}, Safet Filipovi} i Franjo Lemaji}.366 Poslije ove konferencije nastala su velika neslaganja oko principijelnih pitanja: da li u~estvovati u oblicima masovnog politi~kog rada ili se zatvarati u samo svoje redove u politi~kom radu. Grupa oko Asima AlihodÌ}a je potcjenjivala rad u dru{tvima, klubovima i sindikatima, nazivaju}i ga “tambura{ki socijalizam”, dok je mla|a grupa ~lanova KPJ i cijeli MK SKOJ-a smatrala da Partija kroz oblike masovnog rada ostvaruje politi~ki autoritet i kod radni~ke klase i kod naroda. Ispravnost stava ove druge grupe potvrdila je i Pokrajinska konferencija SKOJ-a u Zagrebu, kojoj je prisustvovao i delegat iz Banjaluke. Tada je novi Pokrajinski komitet SKOJ-a Hrvatske donio odluku da se zbog obezbje|ivanja rada u masovnim oblicima politi~kog rada osnuju organizacije Saveza radne omladine grada i sela. U Banjaluci je osnovan Inicijativni odbor Saveza radne omladine grada i sela od 9 ~lanova.367 U ljeto 1935. u Banjaluku je do{ao Ivan Sabolek368 koji je razgovarao sa ~lanovima rukovodstva SKOJ-a o nekim organizacionim pitanjima, a prije svega o me|usobnim odnosima sa s partijskim rukovodstvom. Izme|u ostalog, u to vrijeme se mnogo sekta{ilo u prijemu mladih za ~lanove KPJ, pa su tako banjalu~ki ~lanovi SKOJ-a, odmah po dolasku na iniverzitete, primani za ~lanove KPJ, iako su svojim radom to bili zasluìli jo{ u srednjoj {koli. CK KPJ u svojoj okru`nici br. 30. od 2. jula 1935. o{tro je kritikovao sva partijska rukovodstva {to se sekta{ki odnose prema prijemu u KPJ aktivnih i provjerenih mladih ljudi. Zatim su partijska rukovodstva dobila obavezu da pruàju pomo} rukovodstvima i organizacijama SKOJ-a. A to se de{ava upravo u vrijeme kada je u MK KPJ bila ja~a struja oko Asima Alihodì}a, koji se negativno odnosio prema takvom pristrupu. Za politi~ki rad me|u srednjo{kolskom omladinom kori{}eno je kao osnova i pismo CK KPJ od 11. juna 1935. u kojem su data uputstva za stvaranje {irokog antifa{isti~kog fronta, koja su obuhvatala pitanja: Srednjo{kolska komunisti~ka omladina i buròaska {kola; Stanje me|u srednjo{kolskom omladinom i komunisti~ka srednjo{kolska omladina; Komunisti~ka omladina i rat; Srednjo{kolska komunisti~ka omladina i vojno-fa{isti~ka diktatura; Srednjo{kolska komunisti~ka omladina i buròasko-oportunisti~ke partije; Srednjo{kolska komunisti~ka omladina i radni~ka klasa; Srednjo{kolska komunisti~ka omladina i 365 Milan Vukmanovi}, Uvod, fusnota br. 124. Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2. “Ova konferencija je mogla biti odràna najranije u aprilu 1935. jer je 25-26. marta 1935. donesena rezolucija CK KPJ o potrebi da se obrazuje antifa{isti~ki Front narodne slobode.” 366 ABK – Oblasni komitet KPJ u Banjaluci, neprotokolisan izvje{taj o djelovanju banjalu~ke partijske organizacije izme|u dva rata. 367 Ariv CK SKJ, KOI-1935/31 368 Ivan Sabolek je i od jeseni 1935. dolazio u Banjaluku nekoliko puta. Na IV zemaljskoj konferenciji SKOJ-a izabran je za organizacionog sekretara SKOJ-a . Usljed njegove neopreznosti provaljena je partijska tehnika, a kasnije je zbog slabog drànja pred klasnim neprijateljom isklju~en je iz KPJ.

119

SSSR.369 Imaju}i u vidu ova uputstva MK SKOJ-a u Banjaluci donio je zaklju~ak da se mladi komunisti u~lanjuju i u organizacije hrvatske omladine, koje su bile pod uticajem HSS, pa su uskoro preuzeli upravu Hrvatskog prosvjetnog dru{tva “Napredak”. Sve ovo sproveo je Srednjo{kolski komitet SKOJ-a u Banjaluci.370 Sredinom 1935. godine Privremeno rukovodstvo SKOJ-a obavjestilo je organizacije da je Izvr{ni komitet Komunisti~ke omladinske internacionale odredilo zadatke “bolj{evi~ke reorganizacije cjelokupnog sistema, formi i metoda rada SKOJ-a u smislu masovne djelatnosti me|u radni~kom i seoskom omladinom, na osnovu njenih svakodnevnih i djelimi~nih zahtjeva i potreba.” ^lanovi SKOJ-a su zaduèni da uporno rade na okupljanju omladine i da se angaùju u dru{tvima, klubovima, sindikatim i svim organizacijama gdje se moè politi~ki djelovati na mlade. Imaju}i u vidu unutra{nju organizaciju PK SKOJ-a Hrvatske, u banjalu~kom MK SKOJ-a je napravljena podjela na zaduènja kako slijedi: a) rad sa radni~kom i seoskom omladinom u Savezu radne omladine grada i sela; b) rad sa srednjo{kolskom i studentskom omladinom i udruènjima mladih; c) rad u sindikatu i Crvenoj pomo}I; d) Agitprop, tehnika i knji`nica. Najzna~ajniji akcenat u ovoj podjeli bio je na organizacionom osposobljavanju Saveza radne omladine grada i sela. Grupa studenata agronomije je zaduèna za organizacione pripreme rada sa seoskom omladinom, s tim da zvani~an nosilac aktivnolsti bude KAB. Tako je prva radna kolona studenata po~ela da radi 25. jula 1935. u selu ârda~anima, selu blizu Banjaluke, ali dalje aktivnosti na sprovo|enju ovog zadatka ubrzo su vlasti zabranile.371 O osnivanju Saveza radne omladine grada i sela govori i dr M. Vasi} u svojoj knjizi “Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941”, pa kaè: “Iako u manjem obimu, akcija za stvaranje Saveza omladine grada i sela organizovana je i u nekim mestima izvan Hrvatske i Slavonije. Tako je tokom septembra 1935. godine organizacija SKOJ-a u Banjoj Luci formirala inicijativni odbor od 9 ~lanova i povela kampanju za stvaranje Saveza. Pripreme za stvaranje Saveza vr{ene su u jesen 1935. u Sarajevu , Splitu i Beogradu, ali o tome nema detaljnijih podataka. Poznato je, tako|e, da su osnovani odbori Saveza radne omladine garda i sela i u nekim mestima u Crnoj Gori, ali do osnivanja Saveza kao politi~ke organizacije nije do{lo.”372 U 1935. godini PK SKOJ-a Hrvatske povezao se sa organizacijama u Banjaluci, Biha}u i jo{ nekim. “…Ukupan broj ~lanova ima partija 21, SKOJ 20, jedinica imaju tri u preduze}ima, a ostale uli~ne i u sindikatima.”373 U ovaj broj ~lanova KPJ i SKOJ-a nije uklju~eno 26 studenata u Beogradu i Zagrebu, jedan radnik na robiji i {estorica u vojsci. Postojale su dvije seoske }elije sa devet ~lanova. Podjela

369 Arhiv CK SKJ – fond CK SKOJ-a, 1935/5). Uputstva su imala op{ti uvod i na kraju zaklju~ak. 370 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, M. Vukmanovi}, Uvod, str. 44. 371 M. Vukmanovi}, Uvod,Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 42-44. 372 Dr M. Vasi}, n. d., str. 344. 373 Arhiv CK SKJ, KI-1935/130, izvje{taj br. 4 PK KPJ u Zagrebu.

120

na ~lanove KPJ i SKOJ-a u nekim slu~ajevima bila je uslovna; tako su na primjer ~lanovi KPJ bili uklju~eni u rad }elije SKOJ-a u Fabrici duvana na mjesec ili dva prije obrazovanja partijske }elije. ^lanovi KPJ bili su u mnogim slu~ajevima na fakultetima uklju~eni u }elije SKOJ-a, i obratno. Praksa je nametala da se komunisti prema potrebama politi~kog rada upu}uju tamo gdje su bili najpotrebniji. Kad su pojedinci prelazili na rad u partijsku tehniku (Brana Perovi}, Toma{ Perovi}, Stjepan Pavli}, Ruà Olja~a, Milorad Gaji} i drugi), oni su po pravilu morali prekinuti rad u ranijoj partijskoj ili skojevskoj }eliji.”374 U Banjaluku dolazi Karlo Luter, {to se vidi iz njegovog izvje{taja od 28. aprila 1935, u kome se navodi da je organizacija SKOJ-a u Banjaluci uspjela da prodre u reakcionarnu velikosrpsku organizaciju Narodne odbrane. Prema jednom ranijem izvje{taju ova organizacija je imala oko 400 ~lanova, ali zahvaljuju}i navedenom aktivnom djelovanju SKOJ-a u Banjaluci ona se uskoro raspala.375 U cirkularu CK SKOJ-a br. 1 iz 1935. godine kaè se: “Svim komitetima i jedinicama srednjo{kolske organizacije. Omasovljenje na{e organizacije..."376 iz ~ega se vidi ukazivanje na potrebu masovnog rada me|u srednjo{kolskom omladinom, obja{njavaju se forme i metode rada i sl. U istoj godini CK SKOJ-a je uputio proglas srednjo{kolskoj omladini u ime Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije, pozivaju}i je na borbu protiv kapitalizma, za prava srednjo{kolske omladine i sl.377 I u "Direktivama srednjo{kolskog komiteta Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije"378 poziva se srednjo{kolska omladina na aktivnu borbu protiv postoje}eg sistema. "Bilo bi ludo vjerovati da ć}e kapitalizam pasti sam od sebe ...", kaè se u navedenom dokumentu. Ovaj dokument, kao i mnoga drugi, ukazuje da je bitka CK SKOJ-a za srednjo{kolsku omladinu bila veoma o{tra, pa se to reflektovalo i na rad Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci, odnosno na aktivnost srednjo{kolske omladine u Banjaluci, koja je, sa razvojem grada kao jednog od ve}ih {kolskih centara, tada imala srazmjerno najvi{e srednjo{kolske omladine - u odnosu na radni~ku i ostalu omladinu u gradu. Privremeno rukovodstvo SKOJ-a je jula 1934. izradilo program idejno-politi~kog rada za cjelokupno ~lanstvo SKOJ-a i u formi direktivnog pisma uputilo ga svim organizacijama SKOJ-a. Shvataju}i va`nost i zna~aj ovog aspekta u radu organizacije, taj program je obuhvatao slijede}e teme: 1. Partija i Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije; 2. Organizacioni principi SKOJ-a; 3. Rad u masovnim organizacijama; 4. Konspiracija i borba protiv provokatora; 5. Rad u preduze}ima; 6. Rad u vojsci; 7. Rad na selu; 8. Rad po nacionalnom pitranju; 9. O stvaranju antiratnih u antifa{isti~kih komiteta, kao organa jedinstvenog fronta u borbi protiv rata i fa{izma i 10. Literatura.379 U cijeloj zemlji se po~elo sa 374 Milan Vukmanovi}, Uvod, Banjaluka u radni~kom pokretu… ,knj. 2, , str. 41 375 Ibid. 376 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1935/3, Cirkular br. 1. 377 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1935/4. 378 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1935/5. 379 Dr M. Vasi}, n. d., fusnota br. 251, str. 221.

121

organizovanjem raznovrsnih oblika ideolo{ko-politi~kog uzdizanja. Pored radnih u osnovnim organizacijama odràvani su posebni teoretski sastanci. 14. Pripreme i odràvanje IV zemaljske konferencvije SKOJ-a

(1935) i njen zna~aj za rad SKOJ-a u Banjaluci

U pripremama za IV zemaljsku konferenciju SKOJ-a posebno mjesto ima Splitski plenum CK KPJ, odàn 9. i 10. juna 1935. godine. U referatu Blagoja Parovi}a “O frontu narodne slobode” istaknuto je da je dotada{nji rad sa omladinom bio nezadovoljavaju}i te da SKOJ ne sme vi{e da bude “kopija Partije”, dodatak njenom tehni~kom aparatu za sprovo|enje njenih raznih ilegalnih zadataka, ve} da 90% njegove djelatnosti treba da se sprovodi kroz legalne forme rada.380 Osudu sekta{kog rada sa mladima i novu orijentaciju u radu sa njima sre}emo u dokumentima poslije Splitskog plenuma KPJ. U Okru`nici br. 30 od 2. juna 1935. CK KPJ upu}uje o{tru kritiku organizacijama i rukovodstvima KPJ zbog sekta{kog odnosa prema u~e{}u ~lanova SKOJ-a u radu legalnih formi rada, te da se pruì politi~ka pomo} SKOJ-u. Ve} 6. jula CK KPJ {alje direktivno pismo Privremenom rukovodstvu SKOJ-a, svim komunistima i ~lanovima SKOJ-a u kome odlu~no zahtijeva da se napravi zaokret u odnosu na dosada{nji rad u vezi sa kori{}enjem legalnih formi rada. Pri tom je postavljen zadatak da se osnuje “Omladinski front slobode”, kako bi se obuhvatila sva rodoljubiva omladina u borbu protiv fa{izma, za slobodu i mir sa te`njom na u~e{}u u legalnim formama rada.381 Ve} sredinom 1935. godine odràva se Pokrajinska konferencija SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, prva poslije 1929. godine. U radu te konferencije, odràne 29. juna ispod Sljemena u blizini Medvedgrada, u~estvuju i delegati iz Bosne, odnosno iz Banjaluke i Biha}a. Najzna~ajnija odluka ove konferencije bila je da se cjelokupna aktivnost SKOJ-a postavi na naj{ire osnove i da se koriste odgovaraju}e legalne forme rada. U vrijeme priprema za IV zemaljsku konferenciju SKOJ-a i u Bosni i Hercegovini do{lo je do obnove SKOJ-a. Polovinom 1935. u Sarajevu je osnovan MK SKOJ-a i pristupilo se osnivanju }elija SKOJ-a tako da je ubrzo osnovano 7 }elija sa 23 ~lana SKOJ-a. “Najja~a organizacija SKOJ-a u ovoj pokrajini bila je i dalje u Banjoj Luci. Ona je avgusta 1935. imala Mesni komitet i 18 }elija sa 56 ~lanova. Povezan sa PK SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, od koga je primao instrukcije za rad i propagandni materijal, Mesni komitet je radio na formiranju }elija SKOJ-a u Donjem Vakufu i Bugojnu. Organizacija je, sredinom avgusta, povodom hap{enja studenata Fikreta Dedi}a i Milorada Gaji}a, zbog rasturanja ilegalne bro{ure kojom

380 Dr M. Vasi}, n. d., str. 320 i fusnota 481 na istoj strani. 381 Ibid., str. 321.

122

se traìla amnestija politi~kih osu|enika, organizovala preko Kluba akademi~ara Banjaluke masovne demonstracije omladine protiv reìma. Mesni komitet SKOJ-a (Nikola Pavli}, Kasim Hadì}, Slobodan Kokanovi} i Borivoje Ili}) vr{io je, tako|e, pripreme za zemaljsku konferenciju i tim povodom, krajem jula, odrào mesnu konferenciju kojoj su, pored ~lanova MK SKOJ-a, prisustvovali delegati }elija i predstavnik mesnog partijskog rukovodstva. Konferencija je, koliko je poznato, razmatrala rad SKOJ-a u masovnim organizacijama, a verovatno i odredila svog delegata za Zemaljsku konferenciju SKOJ-a.”382 Navedeni podaci koji su ovdje citirani iz monografije dr Miroljuba Vasi}a “Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941.” rje~ito govore o aktivnostima banjalu~ke organizacije SKOJ-a u tom periodu, a posebno o pripremama za IV zemaljsku konferenciju SKOJ-a. Neposredne pripreme za odràvanje IV zemaljske konferencije SKOJ-a preuzeo je Boris Kidri~, koji se ilegalno nastanio u Zagrebu i krajem maja 1935. godine preuzeo du`nost sekretara PK SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju. Tokom avgusta pripremljeni su referati i rezolucije za Zemaljsku konferenciju i to je zajedno sa predlogom Borisa Kidri~a za sastav Plenuma i Biroa CK SKOJ-a poslano na odobrenje CK KPJ u Be~. U tom Kidri~evom predlogu bilo je predvi|eno da u Plenum CK SKOJ-a u|u i sekretari oprganizacija SKOJ-a iz Banjaluke i Kumanova.383 êtvrta zemaljska konferencija SKOJ-a odràna je vjerovatno 30. i 31. avgusta 1935. godine na periferiji Zagreba.384 Prisustvovalo je 14 delegata. Dnevni red je bio:1. Referat o radu i zadacima SKOJ-a s posebnim osvrtom na Narodni front slobode – Boris Kidri}; 2. Rad SKOJ-a me|u radni~kom omladinom – Pavle Dursanovi}; 3. Rad SKOJ-a me|u selja~kom omladinom – Ivan Sabolek; 4. Rad SKOJ-a me|u studentskom i |a~kom omladinom – Boris Kidri~; 5. Rad SKOJ-a na marksisti~ko-lenjinisti~kom vaspitanju – Franc êpelnik. Dr Miroljub Vasi} kaè385 da su pored delegata iz tada{njih pokrajina bili prisutni jo{ neki delegati. Izme|u ostalih prisustvovao je i Slobodan Kokanovi}, tada{nji sekretar MK SKOJ-a u Banjualuci, ali registrovan kao delegat iz Hrvatske s obzirom na tada{nju organizacionu vezu izme|u organizacija SKOJ-a dijela Bosne i PK SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju. Ina~e, delegati iz Bosne i Hercegovine i Makedonije nisu prisustvovali ovoj konferenciji.

382 Ibid., str. 328. 383 Dr M. Vasi}, n. d., fusnota br. 509, str. 331. 384 Dr. M. Vasi}, n. d., fusnota br. 511. Datum odràvanja konferencije u arhivskim dokumentima nije zabiljeèn. Poznato je jedino da je odràna prije 29.VIII 1935.nedaleko od Tu{kanca u Zagrebu i da je trajala dva dana i jednu no}. 385 Dr M. Vasi}, n. d., fusnota br. 512, str. 333.

123

I u drugom izvoru386 Milan Vukmanovi} kaè da je Slobodan Kokanovi}, sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci i ~lan PK SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju prisustvovao IV zemaljskoj konferenciji SKOJ-a u Zagrebu. Poslije zavr{etka ove konferencije Kokanovi} je otputovao u Moskvu gdje je prisustvovao kongresu Komunisti~ke omladinske internacionale od 25. septembra do 10. oktobra 1935. godine. Od ~etiri usvojene rezolucije na IV zemaljskoj konferenciji SKOJ-a sa~uvane su samo dvije (Rezolucija o radu i zadacima SKOJ-a s posebnim obzirom na Narodni front slobode i mira i Rezolucija o radu me|u selja~kom omladinom) i na osnovu njih, kao i drugih dokumenata, moè se zaklju~iti da su dvije najzna~anije odluke na Konferenciji bile o osnivanju Omladinskog narodnog fronta slobode i mira i Saveza radne omladine grada i sela, te uklju~ivanje ~lanova SKOJ-a u rad masovnih organizacija.387 Odmah po zavr{etku IV zemaljske konferencije SKOJ-a, u Banjaluci se pri{lo osnivanju Inicijativnog odbora Saveza radne omladine grada i sela od devet ~lanova: ~etiri zemljoradnici, dva radnika, dva studenta i jedan srednjo{kolac.388 Zapo~eto je popisivanje ~lanova u gradu i selima, ali se umje{ala policija i to sprije~avala. Ipak, za vrijeme {kolskog raspusta popis, odnosno upis u Savez nastavili su |aci i studenti za vrijeme {kolskog raspusta. U gradu je upis u Savez vr{en u RTD “Prijatelji prirode” i RKUD “Pelagi}”. Sva {egrtska omladina pristupila je ovom Savezu, a nosilac cjelokupne aktivnosti ovog Saveza bio je Kasim Hadì}, ~lan MK SKOJ-a u Banjaluci. Jer, ve} do tada banjalu~ka omladina je bila povezana po klasnim opredjeljenjima. Od vremena kada je u Banjaluci djelovao Akif [eremet uspostavljene su veze izme|u radni~ke, srednjo{kolske i studentske omladine. Ta druènja padala su u o~i policiji, pa ih je spre~avala. Kako su srednjo{kolci dolazili u “Pelagi}’ i radni~ka omladina na predava~ku tribinu KAB-a, policija je to zabranila, pa je na sjednici Poslovodnog odbora KAB-a od 20. novembra 1935. odlu~eno da se Upravi policije uputi protest zbog te zabrane.389 Sprovo|enje zadatka IV konferencije SKOJ-a u vezi sa Omladinskim narodnim frontom slobode i mira u Banjaluci se odvijalo u okviru i oko ranije osnovane Lige za mir i slobodu. Izme|u nekoliko zna~ajnijih djelatnosti sa politi~kim obilje`jem spomenu}emo demonstracije protiv Olimpijade u Berlinu, zatim osnivanje Kraji{kog pripremnog odbora za Svjetski omladinski kongres za mir u @enevi i okupljanje progresivnih ljudi, posebno omladine Banjaluke i Bosanske krajine oko Lige za mir i slobodu. Objavljen je letak protiv Olimpijade u Berlinu, koji je dijeljen po gradu, kao i u regionu Bosanske krajine.390 Za vrijeme

386 Milan Vukmanovi}, Uvod, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, On kaè “U okvirima priprema za Zemaljsku konferenciju SKOJ-a u ljeto 1935, u Banjaluci je odràna Mjesna konferencija SKOJ-a kojoj je prisustvovao i predstavnik MK KPJ.” 387 Dr M. Vasi}, n. d. str.334-335. 388 Arhiv CK SKJ, KOI-1935/31. 389 Arhiv BK – zapisnik KAB-a od 20. novembra 1935. godine. 390 Arhiv CK SKJ, KI-1936/411.

124

demonstracija protiv Olimpijade bio je o{tar sukob sa policijom i do{lo je do hap{enja demonstranata. Od gra|ana je reìm traìo da 14. juna 1936. podrè Olimpijadu u Belinu, {to bi istovremeno zna~ilo podr{ka Predsjedniku vlade Milanu Stojadinovi}u. U Vrbaskim novinamaje objavljen je poziv gra|anima gdje je, izme|u ostalog, pisalo za ovu Olimpijadu da je to “sportska izlo`ba najsposobnije rase ljudske na svijetu”. Za Svjetski omladinski kongres za mir u @enevi, osnovan je Kraji{ki pripremni odbor, 5. jula 1936. godine.391 Ve} 8. jula odràna je Pripremna konferencija u ~ijem radu su u~estvovali omladinski predstavnici iz: Biha}a, Bos. Krupe, Bos. Novog, Bos. Koastajnice, Bugojna, Jajca i drugih mjesta. Nakon dva dana u velikoj sali hotela “Bosna” odràna je zajedno konferencija Kraji{kog pripremnog odbora i Inicijativnog odbora Lige za mir i slobodu. Zatim, Inicijativni odbor Lige za mir i slobodu objavio je letak “Svim prijateljima mira, bratstva i slobode, svim drugovima, nekada{njim i sada{njim borcima za slobodu na{e Bosanske krajine i ~itave zemlje.”392 I Kraji{ki pripremni odbor u svom pozivu za 10. juli naglasio je da se radi o zajedni~koj konferenciji “predstavnika svih omladinskih organizacija i grupacija Bosne i Hercegovine”.393 Oba odbora Kraji{ki pripremni i Inicijativni odbor Lige za mir su ukazali povjerenje Miri Vinterhalter da Konferenciju otvori. Predsjedavaju}i, student Stanko Tomi}, prisutne je upoznao sa rezultatima Me|unarodne konferencije omladine za mir,394 odràne u Briselu gdje je omladinu Jugoslavije predstavljao Ivo Lola Ribar. Sadràj {tampanog poziva za ovu Konferenciju bio je slijede}I: “Pozivamo SVU banjalu~ku omladinu da prisustvuje radu ove konferencije, na kojoj }e prvi put u historiji do}i do ostvarenja jedinstva sve demokratski raspoloène omladine Bosne i Hercegovine u borbi za odràvanje mira i bratstva me|u narodima.” A iza ovog teksta slijedila je misaao Anri Barbisa, u ~ijem znaku je i Kongres odràn “Ostvarimo jedinstvo ìvih da ne bismo u zajedni~kim rakama ostvarili jedinstvo mrtvih.”395 Na ovoj Konferenciji su govorili predsjednici zna~ajnijih politi~kih partija.396 Kako je pripremana Zemaljaska konferencija pripremnih odbora, koja je odràna u Zagrebu 29. jula 1936, na ovoj Konferenciji su za nju izabrani delegati. Na kraju rada Konferencije usvojen je proglas koji se zavr{io sa rje~ima “@ivjela jedinstvena omladina Bosne i Hercegovine u odbrani mira i prava na ìvot.”397 391 Omladinski pokret Jugoslavije 1919-1969, “Mladost”, Beograd, 1969, str. 108. 392 Arhiv CK SKJ, KI-1936/269. 393 Ibid., KI-1936/412; Vrbaske novine, 1034/36 394 Me|unarodna konferencija omladine za mir odràna je u Briselu 29. februara 1936. u prisustvu oko 300 delegata iz 22 dràve. Omladinu Jugoslavije je predstavljao Ivo Lola Ribar koji je izabran u Prezidijum Koordinacionog odbora za pripremu Svjetskog omladinskog kongresa za mir u @enevi. Ova Konferencija je radila od 29.II do 3.III 1936. Izjasnila se za mir i slobodu, digla je glas protiv fa{izma i rata i uputila poziv omladini cijelog svijeta da se organizovano i energi~no bori za odbranu mira i slobode. 395 Omladinski pokret Jugoslavije 1919-1969, str. 109. 396 Milan Vukmanovi}, Uvod Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str.53. Govorili su: Du{an Kecmanovi}, Kosta Majki}, Mihajlo Gaji}, a pozdravno pismo dr Branka ûbrilovi}a je zbog njegovog otsustva iz Banjaluke pro~itano na Konferenciji. 397 Ibid., fusnota br. 163.

125

Glavni organizator Konferencije u Banjaluci bio je MK SKOJ-a Banjaluke sa Srednjo{kolskim i Studentskim komitetom i KAB-om. Na ~elu svih priprema bio je Nikola Pavli}, sekretar MK SKOJ-a, koji je, izme|u ostalog, ubijedio predsjednike politi~kih partija da u~estvuju na Konferenciji, kako bi se kod policije lak{e dobilo odobrenje za rad ove Konferencije. Ban Bogoljub KujundÌ}, tek po uklju~ivanju predsjednika politi~kih partija u rad konferencije, naredio je Upravi policije da se da dozvola za rad i Pripremnom odboru i Inicijativnom odboru Lige za mir i slobodu. Na Zemaljskoj konferenciji pripremnih odbora u Zagrebu, podnijet je referat banjalu~kjog Pripremnog odbora, koji je ujedno zastupao omladinu Bosne i Hercegovine na toj Konferenciji. Prije odràvanja Svjetskog omladinskog kongresa za mir u @enevi, u Banjaluci je odràna Konferencija studentske omladine Bosne i Hercegovine, od 31. avgusta do 6. septembra 1936. godine.398 Pripreme za ovu konferenciju studenata399 obavili su: Klub banjalu~kih akademi~ara zajedno sa klubovima akademi~ara Biha}a i Bos. Kostajnice. I ova Konferencija je dala podr{ku predstoje}em Svjetskom omladinskom kongresu za mir u @enevi.400 Kao {to se vidi, u Banjaluci je odràno u kontinuitetu nekoliko skupova revolucionarne sadrìne i zna~aja. U slijedu navedenih zbivanja u radu banjalu~ke omladine, po zavr{etku Svjetskog omladinskog Kongresa za mir, odrànog u @enevi, Kraji{ki pripremni odbor je u Banjaluci 10. septembra odrào omladinsku konferencioju na kojoj su razmotreni zaklju~ci i poruke Kongresa. A odmah poslije toga, u istom slijedu doga|anja, MK SKOJ-a u Banjaluci organizovano je obiljeàvanje jubileja kraji{kog tribuna Petra Ko~i}a. U ime MK SKOJ-a sve poslove je legalno vodio KAB. Kada je 9. avgusta u hotelu “Palas” po~ela Konferencija za obiljeàvanje 20-godi{njeg jubileja kraji{kog i jugoslovenskog knjièvnika Petra Ko~i}a, narodnog tribuna, Konferencija je odmah napadnuta od policije kao manifestacija komunisti~kog karaktera.401 Du{anka Kova~evi}, poslije provale 1936. godine, u vezi sa nastalom situacijom, kaè: “Socijaldemokrati iz Radni~ke komore nastojali su da iskoriste udarac koji je reìm zadao banjalu~koj partijskoj organizaciji. Oni ponovo ulaze u rukovodstvo ‘Pelagi}a’ , a isto tako nastoje da ometaju rad sindikata pod uticajem komunista. U

398 Vrbaske novine, br. 1062 od 12. avgusta 1936. 399 U Banjaluci je bila zna~ajna akcija 59 studenata koji su sredinom aprila 1936. objavili letak protiv fa{isti~kog nasilja nad studentima koji se bore za demokratska prava i slobode. Banjalu~ki studenti su zahtijevali da napredni profesori Beogradskog univerziteta budu solidarni s borbom studenata i da se sa Univerziteta udalje svi profesori koji su svojim “protustudentskim a time i protunarodnim radom kompromitovali na{u najve}u nau~nu instituciju pred na{om i svijetskom kulturnom javno{}u.” (M. Vasi}, isto, knj. 4, str. 310); Milan Vukmanovi}, Uvod, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 54. 400 Prvi svjetski omladinski kongres za mir odràn je uz prisustvo 450 delkegata iz 35 zemalja, 70 predstavnika me|unarodnih organizacija i oko 150 posmatra~a. Jugoslovensku omladinsku delegaciju od 9 ~lanova predvodio je Ivo Lola Ribar; on je izabran u Predsjedni{tvo i Administrativni savjet Kongresa. 401 “Vrbaske novine”, br. 1062 od 12. avgusta 1936.

126

samoj partijskoj organizacviji, kao vid demoralizacije pojedinaca, pojavljuje se grup{tvo jednog broja ~lanova koji ispoljavaju nevjericu u dotada{nji rad na omasovljenju pokreta kroz {iroki kulturno-politi~ki rad i na taj na~in jo{ vi{e produbljavaju nastale te{ko}e.”402 Zatim, ona se poziva na objavljeni rad Uglje{e Danilovi}a, koji u vezi sa tada{njom situacijom u banjalu~koj partiskoj organizacioji kaè: “Poslije provale 1936. godine u Banjaluci je ostalo malo ~lanova Partije koji nisu bili otkriveni i koji su nastavili da rade. U jednoj grupi ovih drugova bili su uglavnom radnici. Oni su traìli konkretan rad, angaòvali se u sindikatu i u radni~kim dru{tvima. U drugoj grupi, me|utim, bili su neki intelektualci koji su htjeli da vode “visoku politiku”. Samo su frazirali o politi~kom radu, a u stvari su napadali one koji su htjeli da se bore. Najistaknutuji predstavnik ove grupe bio je Asim Alihodì}, zvani Efendija. U ovaj sukob umje{ali su se i neki ljudi koji su do{li sa robije, ali isto tako na grupa{koj osnovi.”403 Du{anka, dalje kaè, da je tada zaista bilo problema u banjalu~koj partiskoj organizaciji “…jer su, uslijed hap{enja ~lanova Partije, koji su odràvali veze sa PK Hrvatske, te veze prekinute, a Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu jo{ nije bio preuzeo banjalu~ku partijsku organizaciju, a i u njegovom radu nastale su krupne te{ko}e zbog dosta obimne provale partijske organizacije u Sarajevu… Do odluke o raspu{tanju organizacije je vjerovatno do{lo uslijed slabih i nepovoljnih veza sa PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, zbog ~ega je uvid Pokrajinskog komiteta u stanje banjalu~ke organizacije bio slab, pa je takvo stanje dovelo do odluke PK o raspu{tanju partijske organizacije. Uostalom, do provo|enja te odluke nije ni do{lo.”404 O istom pitanju pisao je, vi{e puta, Milan Vukmanovi}. Nave{}emo najsveìje podatke: “Banjaluka je poznata po razvijenosti omladinskog, ènskog, sindikalnog i komunisti~kog pokreta izme|u dva rata. Banjalu~ka organizacija Komunisti~ke partije Jugoslavije spada me|u one rijetke u zemlji koje nisu prekidale rad kroz cijeli me|uratni period ilegalnog djelovanja… U dvadesetim godinama banjalu~ke organizacije KPJ i Saveza komunisti~ke omladine bile su povezane sa pokrajinskim rukovodstvima za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu. Organizaciono vezivanje za pokrajinska rukovodstva u Bosni i Hercegovini uslijedilo je 1939. godine.”405 Treba napomenuti da je i u knjizi Dr Miroljuba Vasi}a “Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941” navedeno da je “… odlukom PK KPJ za Hrvatsku krajem 1935, za vrijeme velike provale raspu{tena organizacija SKOJ-a u Banjoj Luci, a ~lanovi MK SKOJ-a, Nikica Pavli} i Kasim Hadì} primljeni u KPJ i uklju~eni u rad MK KPJ…”,406 {to ne odgovara istini, ali do ove tvrdnje je do{lo po{to je tako navedeno u kori{}enom izvoru u kome navodeni podaci nisu ta~ni. U 1936. godini, s obzirom na stav koji je Mjesni komitet KPJ Banjaluka imao prema SKOJ-u, sekretar MK KPJ Banjaluka Asim Alihodì}ć angaòvao je Milo{a

402 Du{anka Kova~evi} Iz rada organizacije KPJ u Banjoj Luci 1935-1941, Banjaluka u novijoj istoriji, str. 398-422. 403 êtrdeset godina, knjiga tre}a, str. 54. 404 D. Kova~evi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 410. 405 Milan Vukmanovi} Izme|u dva rata,Banjaluka, Institut za istoriju Banjaluka, Banjaluka 1990, str. 77-109. 406 Dr M. Vasi}, n. d., str. 393.

127

Popovi}a da se poku{a staviti na č~elo omladinskih masa, kako bi izolovao tada{nje skojevsko rukovodstvo u Banjaluci. U jesen iste godine, kada je Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu dobio direktivu od KPJ Hrvatske (za koju je i tada MK KPJ i MK SKOJ-a u Banjaluci bio organizaciono povezan)407, da se raspusti organizacija SKOJ-a, to nije izvr{eno. Mjesno rukovodstva SKOJ-a nije htjelo da realizuje tu direktivu po{to je smatralo da je ona do{la kao rezultat nekih netrpeljivosti. Uskoro, 1937. godine, dolazi do intervencije iz Sarajeva, po{to se i u PK SKOJ-a smatralo da je organizacija SKOJ-a u Banjaluci raspu{tena. Rato Dugonji}ć dolazi u Banjaluku i odràva konferenciju svih č~lanova SKOJ-a grada Banjaluke (na Tre{njiku) na kojoj je razmatran dotada{nji rad SKOJ-a i utvr|eni su novi zadaci.408 Kulturno-umjetni~ko dru{tvo "Budu~nost" u Gornjem [eheru, č~iji je prvi predsjednik bio Idriz Maslo409, 1936. godine, imalo je okupljeno 350 omladine. Te godine samo u Gornjem [eheru bilo je 60 č~lanova SKOJ-a. Tada su u MK SKOJ-a Banjaluke bilič~lanovi Dedo Gazi}, Niko Jurin~i}, Osman Karabegovi} i dr. 15. Provala 1935. i 1936.godine; skojevski rukovodioci i ~lanstvo

pred osudom reìma; robijanje u Glavnja~i i Sremskoj Mitrovici Od prvih po~etaka djelovanja revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta u Jugoslaviji, od 1919. godine, reìm se obra~unavao sa naprednim snagama i mnogi pripadnici ovih pokreta malazili su se kra}e ili duè po zatvorima, a jedan broj je su|en i na desetak godina da robijaju u po zlu poznatim robija{nicama tada{nje Jugoslavije. Ali, ovde }emo govoriti o dvije provale od kojih je jedna poznata kao provala u skojevskoj organizaciji, a druga je provala u kojoj je, pored KPJ u Banjaluci, provaljena i skojevska organizacija. a) Provala u skojevskoj organizaciji Oktobra 1935. godine do{lo je do provale skojevse }elije u kojoj su bili Nedìb Demirovi}, Munib Maglajli} i Alija Verem. Ova provala nije bila ve}ih razmjera i bila je bez ve}ih posljedica za politi~ki rad u Banjaluci, ali se neposredno odrazila na poku{aje da se osnuju SKOJ-evske }elije u regiji oko Banjaluke. Kako je Alija Verem bio iz Donjeg Vakufa sva trojica navedenih, u dogovoru sa MK SKOJ-a u Banjaluci, pristupili su osnivanju SKOJ-evske }elije u Donjem Vakufu. Stoga su se u D. Vakufu povezali sa Toni Ku~erom i Vladimirom Markovi}em, a posrednim putem i sa Ahmetom [ahdan i Vladom Lozi}410. Ovo povezivanje trajalo je nekoliko mjeseci, po{to je ve} 10 oktobra uhap{en Alija Verem u Banjaluci, a

407 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1936/2, Mapa organizacione strukture SKOJ-a, koju je izradio Maks Ba}e. 408 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, str. 3. 409 Idriz Maslo je u svom revolucionarnom radu u Banjaluci bio sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a od 1929-1930. godine. Prema nekim izvorima bio je jedno vrijeme sekretar MK SKOJ-a i 1938. 410 Arhiv CK SKJ, Fond KOI-1935/682 i Fond DT-2299/35.Nedìb Demirovi} primljen je u SKOJ u Banjluci 1933. godine. Naredne godine postao je pro~elnik jedne SKOJ-evsje }elije i ~lan Agitpropa MK SKOJ-a. Kao delegat prisustvovao je Mjesnoj konferenciji SKOJ-a u Banjaluci 31. decembra 1934.

128

uskoro i Ku~era, [ahdan i Lozi} u Donjem Vakufu po nalogu Sreske ispostave u D. Vakufu. Ali, uskoro je do{lo do pretresa stana Muniba Maglajli}a u Banjaluci, koji je po nalogu policije straàrno sproveden u Bugojno radi vo|enja daljeg postupka. Iz policijskoh spisa se zna da Maglajli} nije nikoga odao policiji.411 îm su Verem i Maglajli} uhap{eni, MK SKOJ-a u Banjaluci preduzeo je mjere da se privremeno sklone osobe koje su na bilo koji na~in bile povezane sa ljudima u D. Vakufu i Bugojnu. Tako se Nedìb Demirovi} 13. oktobra sklanja u Zagreb, gdje mu Ekrem Maglajli}412 pomaè da uspostavi vezu sa partijskim rukovodstvom u Zagrebu i u novembru emigrira u Be~.413 I Milorad Gaji}, koji je zajedno sa Demirovi}em bio u Agitpropu MK SKOJ-a Banjaluke, kome je na vezu po partijski materijala dolazio Mahmut Bu{atlija iz Bugojna, upozoren je da treba da se u vrijeme ovih hap{enja skloni, a uopzorio ga je Teofik Kadeni} Cinkara.414 U Banjaluci je Uprava policije poja~ala nadzor nad kretanjem svih lica za koja se pretpostavljalo da su komunisti. U novembru 1935. Leposava-Lepa Perovi} je osumnji~ena kao pristalica komunisti~kog pokreta.415 U ovo vrijeme Banovinska uprava daje nalog sreskim na~elstvima i ispostavama da se naprave spiskovi svih komunista i socijalista da bi se lak{e pratila njihova kretanja. Banjalu~ani-studenti, posebno ~lanovi KPJ i SKOJ-a, politi~ki su djelovali na univerzitetima, a istovremeno su bili i na udaru reìma i policije u Beogradu i Zagrebu. Tako je Toma{ Perovi}, student u Zagrebu, koji je radio u u tehnici PK SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, kad je bila velika provala 1934. godine i kad su uhap{eni svi ~lanovi PK i MK SKOJ-a u Zagrebu, i on uhap{en. Cijela ova grupa je izvedena pred Dràvni sud za za{titu dràve.416 Banjalu~ki studenti-komunisti Mladen Paternoster, Tankerdi-Edi Sola, Fikret Dedi} i dr. ~esto su bili hap{eni i protjerivani u mjesto ro|enja po ~l. 12 Zakona o za{titi dràve. Mladen Paternoster bio je u prvoj grupi studenata koja je 20. januara 1935. godine dovedena u koncentracioni logor u Vi{egrad. U grupi koja je dovedena 2. februara bio je Fikret Dedi}. Mladen Paternoster pisao je poznato pismo o ne~ovje~nim postupcima u logoru. Pisano je po nalogu partijske organizacije, na adresu partijskog funkcionera u Beogradu u koverti adresiranoj na

411 Milan Vukmanovi}: Partijska i SKOJ-evska organizacija Banjaluke na udaru reìma 1935 – 1936. godine, Banjaluka u novijoj istoriji, str.439; U odgovoru na akt Pov. J.B.br.557/35. od 17. oktobra, Uprava policije obavje{tava Komandu vrbaskog àndarmetijskog puka … da Maglajli} nije nikoga htio odati… , 412 Dr Ekrem Maglajli} je primljen u SKOJ 1927, a u KPJ 1929. Osniva~ je prve marksisti~ke grupe na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1930. Ta grupa je djelovala u okviru KOSTUFRE. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Zagrebu je radio ilegalno, a potom 1942. godine odlazi u partizane. (Vojo Raj~evi}, Sudentski pokret na Zagreba~kom sveu~ili{tu 1918-1941, Mladost, Zagreb, 1959, str. 140-141. i dr D. Luka~ ,ibid., str. 216. 413 Arhiv CK SKJ, Fond KI-1935/682. 414 Milan Vukmanovi}: Partijska I SKOJ-evska organizacija na udaru reìma 1935-1936. godine, Banjaluka u novijoj istoriji, fusnota 9, str. 440. 415 Milan Vukmanovi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, fusnota 11, str. 440. 416 V. Rai~evi}, Studentski pokret na Zagreba~kom sveu~ili{tu 1918-1941, Mladost, Zagreb 1959, str. 181.

129

Milicu Pavlovi}. O cjelom sadràju ovoga pisma upoznat je CK KPJ u izvje{taju od 29. marta 1935.417 Ranije se smatralo da je provala u Donjem Vakufu bila u vezi sa provalom u Hrvatskoj, ali one su bile samo vremenski podudarne. Poslije zavr{etka sudskog isle|ivanja, svi uhap{eni u D. Vakufu izvedeni su pred Sreski sud u Bugojnu. Oslobo|eni su krivice Ahmet [ahadan i Vlado Lozi}. Maglajli}, Verem, Markovi} i Ku~era su preba~eni u zatvor u Travnik gdje je odràno su|enje u prolje}e 1936. godine, a glavni optuènio bio je Verem. Optuèn je za komunisti~ku propagandu kojom se bavio, kako je re~eno od 1934. Toni Ku~era i Vlado Markovi}, kao pripadnici skojevske }elije, optuèni su da su {irili komunisti~ke ideje me|u radnicima. Iz zaplijenjenjenog ilegalnog materijala, porijeklom od Agitpropa MK SKOJ-a u Banjaluci, vidjelo se da je sve pisano popularno, kako bi bilo podesno za agitaciono-politi~ki rad. Iako su organi koji su vodili istragu nastojali da sve poveù sa Banjalukom nisu u tome uspjeli, po{to je najve}i dio krivice na sebe preuzeo Alija Verem.418 b) Provala u partijskoj organizaciji Provala u prtijskoj organizaciji zapo~ela je u Bosanskoj Kostajnici i bila je {irih razmjera i po prostoru na kome se odvijala i po broju uhap{enih i odrazila se i na Banjaluku, a prva hap{enja uslijedila su jula 1936. Prvo su u Petrinji uhap{eni Josip Zmazek i Nikola-Nina Markovi}. U ovo vrijeme se i policija u Banjaluci modernizovala uvo|enjem policijske radio-stanice, trehni~ki identi~ne sa takvim stanicama u policiji Zagreba i Sarajeva.419 Zatim u Kostajnici u porovali su uhap{eni: Bajalica Dimitrije, Bajalica Milo{, Bajalica Milja, Bajalica Tomo, Bakalovi} Abdulah, Bakalovi} Salih, Biì} Jovo, Boì} Milan i jo{ 37 pripadnika ilegalnog pokreta.420 Iz izvje{taja Vrbaskog àndarmerijskog puka se vidi da je za ilegalnu komunisti~ku aktivnost optuèno 35 ljudi, me|u kojim su bili Du{an Misira~a, redov-|ak XV pje{adijskog puka u Travniku; Ljubomir Zlokapa, podnarednik u 44. pje{adiskom puku u Oto~cu i dr. “Partijske veze izme|u Kostajnice i Banjaluke i ranije su postojale. Spominje se i postojanje Okru`nog komiteta za Baniju i Kne`polje u kome su bili Josip Zmazek, Nikola Markovi}, Rudolf Ron~evi} i Tomo Bajalica. Sasvim je sigurno da je postojalo vi{e }elija i da se njihova politi~ka aktivnost nije svela samo na rasturanje letaka, jer je cijelo to podru~je u ekonmskom i socijalnom smislu bilo politi~ki zahvalan teren za partijsko-politi~ki rad.”421

417 Milica Damjanovi}, Napredni pokret studenata Beogradskog univerziteta, Nolit, Beograd,1974, knj. II, str. 164-165). 418 Milan Vukmanovi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 442. 419 U avgustu 1936. obavljeni su zavr{ni radovi u Banjaluci na montiranju ure|aja policijske radio-stanice, “Vrbaske novine”, Banjaluka, br. 1054 od 2. avgusta 1936. 420 M. Vukmanovi}, ibid., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 443-444. 421 Ibid., str. 445.

130

Poslije provale u Petrinji, 1935. godine, do{lo je do provale i u organizaciji Banjaluke. Kada su uhap{eni Nikola Markovi} i Josip Zmazek, s kojim je iz Banjaluke najvi{e sara|ivao Nikola Pavli} – provala je prenijeta i u Banjaluku. Zato je MK KPJ upozorio odre|ene li~nosti da budu oprezni, a neke i da se sklone iz Banjaluke. Zato je Nikola Pavli} odmah oti{ao u Beograd, pod izgovorom da }e se tamo zaposliti, a kad je policija prilikom pretresa njegove ku}e prona{la negovu beogradsklu adresu, on je odmah uhap{en u Beogradu. U me|uvremenu u Banjaluku su stigli u gornjim procesima poznati isljednici Vlado [oprek i Branko Cividini,422 koji preuzimaju cjelokupnu istragu. Uhap{eni su odmah ~lanovi MK KPJ u Banjaluci: Idriz Maslo, Safet-Fric Filipovi} i Veljko \or|evi}. Zatim, uhap{eni su: Ivica i Josip-[o{a Maàr, Kasim Hadì}, Edhem-Leda Karabegovi}, Ranko [ipka, Nikola423 i Stjepan-Pipo Pavli}, Milo{ Popovi}, Franjo Sarafin, Ivan Tukeri}, Franjo Lemaji} i Ivica Sigler.424 Svi ovi politi~ki zatvorenici smje{teni su u dvije ve}e sobe, a u samice: Veljko \or|evi}, Nikola Pavli} i Josip Zmazek. Agenti su za vrijeme istrage mu~ili uhap{ene, a naro~ito Idriza Maslu, Nikolu Pavli}a, Veljka \or|evi}a i Kasima Hadì}a, ali i pored mu~enja nisu dobili nikakva priznanja zbog ~ega su bili veoma nezadovoljni. Najvi{e su mu~ili Nikolu Pavli}a. “Po posebnom izri~itom nare|enju [opreka morao je stalno imati ruke vezane lancima na le|ima. Tako je s lancima na rukama spavao samo u ko{ulji na betonskom podu, jer [oprek nije dozvoljavao da se koristi kaputem ni }ebetom.”425 U zatvoru su se komunisti sporazumjevali kucanjem na zid,426 posebno da se uzajamno informi{u o dotada{njoj istrazi, kao i da se sprije~i dalja provala. Partijska organizacija u gradu preduzimala je mjere da se javnost u Banjaluci, kao i {ire, obavjesti o mu~enjima zatvorenih drugova, pa se povezala i sa Udruènom opozicijom i prvacima pojedinih gra|anskih partija sa kojim je ranije ve} ostvarivala saradnju, nastoje}i da okupi demokratske krugove i prisili Bansku

422 Vlado Cividini i Branko [oprek su zloglasni agenti antikomunisti~kog odjeljenja Uprave policije u Zagrebu. Oni su uhapsili \uru \akovi}a i Nikolu He}imovi}a na Ribnjaku u Zagrebu, 20. aprila 1928. godine (Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 434, str. 412). 423 Agenti su prvo uhapsili Katarinu, majku Nikole i Stepana Pavli}a, a kad su Nikolu, poslije hap{enja u Beogradu 2. septembra, doveli u Banjaluku, majku su pustili iz zatvora. 424 [oprek i Cividini bili su na zlu glasu po metodama islje|ivanja u zagreba~koj policiji, posebno po primjeni mu~enja. [oprek je specijaliziovao u Berlinu kako se sprovode politi~ke istrage, pa je od 1936. do{ao na ~elo odjeljenja za borbu protiv komunista u Upravi policije u Zagrebu. 425 Milan Vukmanovi}, n. d., Banjaluka u novijoj istorij, str.448. U fusnoti br. 38. na istoj strani stoji: “U toku svog deùrstva Milan Banjac skidao je lance Pavli}u i davao mu svoju straàrsku bundu za pokrivanje. Zatvorenicima je kri{om davao hranu koju je sam kupovao. Dok je on straàrio, zatvorenici su se mogli kucanjem na zid sporazumjevati. U jednoj prilici sprije~io je jednu podlu zamisao [opreka s podmetnutom ceduljom. Zbog toga je bio ka`njen. Za njegove usluge komunistima u zatvoru doznali su banjalu~ki skojevci koji su ga na ulici po~eli pozdravljati. Tako pona{anje ne samo nepoznatih omladinaca nego i onih koji su u policiji evidentirani kao komunisti i simpatizeri, upla{ilo je Banjca. Zbog toga je zamolio Pavli}a i \or|evi}a da interveni{u, jer su takvo pozdravljanje mogli primjetiti agenti i policajci. Poslije dobivanja cedulje da je odnese na re~enu adresu, pozdravljanja su prestala. (ABK-209-MG-V/160, ABK-209-MG/169).” 426 Da bi se obezbjedilo da svi znaju abecedu sporazumjevanja kucanjem na utvr|eno mjesto u klozetu na listi}u papira napisana je ta abeceda, koju su pro~itali svi kojim je bilo namjenjena. (ABK-209-MG-V/160).

131

upravu da se, kao najmanje, uhap{eni politi~ki zatvorenici bolje tretiraju u zatvoru. Najbolje je reagovao predsjednik HSS-a ôndri}. Tek kad su informacije o tretiranju politi~kih zatvorenika u zatvora “Crna ku}a” u Banjaluci dospjele do Ministarstva pravde u Beograd, Banska uprava je traìla od Uprave policije izvje{taj, iz koga }emo navesti samo jedan manji dio: “Prilikom vo|enja istrage nad navedenom grupom komunisti~ke organizacije nije vr{eno nikakvo nasilje, niti je i jedan od tih pritvorenika u zatvoru od ove uprave bio zlostavljan, {to se je li~no uvjerio na~elnik Upravnog odjeljenja Banske uprave g. Nadbanti} prilikom provjere po istoj stvari, a na tu`bu rodbine uhap{enih. Od strane ove uprave ni jednome od njih nije govoreno da }e i}i u Zagreb, niti je iko od te grupe u Zagreb upu}ivan, jer to nije imalo nikakve potrebe, ve} su svi po zavr{enoj istrazi optuèni Dr`. tuìocu i ostali u ovda{. Zatvoru do daljne odredbe Dr`. suda kad su po njegovoj naredbi i predani ovd. Okru`nom sudu 14/10.1936.”427 U ovom izvje{taju se tvrdi da niko od banjalu~ke Uprave policije nije mu~io uhap{ene komuniste, ali niko nije rekao da su [oprek i Cividini primjeljivali najperfidnije na~ine mu~enja zatvorenika. Kad su poslani u Beograd, uhap{eni komunisti iz Banjaluke smje{teni su u zatvor na Adi Ciganliji. Zatvor je bio pun komunista, me|u kojima je bio i Veselin Masle{a. Nove politi~ke zatvorenike u dvori{tu zatvora do~ekao je komunisti~ki zatvoreni~ki pozdrav sa stisnutom pesnicom. U ovom zatvoru ostali su i za vrijeme su|enja sve do dono{enja presude. c) Su|enje i presude Partijska proganizacija iz Banjaluke u saradnji sa MK KPJ Beograda, kao i rodbina uhap{enih preduzeli su mjere da se obezbjede dobri advokati za odgovaraju}u odbranu zatvorenih. Advokati su veoma uspje{no branili optuène. Presude su donijete poslije trodnevnog su|enja. “Tako je Idriza Maslu branio advokat Boro Prodanovi}, Nikolu Pavli} advokat Rajko \ermanovi}, Kasima HadÌ}a advokat Dragoljub Jovanovi}, Safeta-Frica Filipovi}a i Jakoba [mita advokat Dragomir Isakovi}, Veljka \or|evi}a advokat Ninko Petrovi}, a Edhema-Ledu Karabegovi}a i Ivicu Tukeri}a advokat Selimir Jefti}. Neki od spomenutih advokata branili su optuène ‘gratis’ , odnosno iz uvjerenja.”428 Poslije trodnevnog su|enja Idriz Maslo je osu|en na 18, Nikola Pavli} i Safet Filipovi} na na po 12, Veljko \or|evi} na 10, a Jakob [mit na na 8 mjeseci strogog zatvora.”429 Presuda je donijeta 3. marta 1937. godine. Pu{teni su na slobodu Kasim Hadì}, Edhem-Leda Karabegovi} i Ivan Tukeri}, po{to se nije moglo dokazati ono {to ih je teretilo u optu`nici. Poslije presude samo je Jakob [mit svoju kaznu proveo u Glavnja~i, a svi drugi su sprovedeni u Kazneni zavod u Sremsku Mitrovicu. 427 ABK-RP-1936/434 I ABK-UPBL-2116/1936. 428 M. Vukmanovi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 454. 429 Ibid.

132

Osman Karabegovi}430 u svojoj knjizi ”Krajina na putevima revolucije” u dijelu “Su|enje grupi banjalu~kih komunista”, o su|enju Banjalu~anima u Beogradu, izme|u ostalog, kaè: ”Na sam dan su|enja, 3. marta 1937, nekako sam dobio propusnicu i na{ao se u sudskoj sali. Atmosfera u sudu je bila sumorna i te{ka. Gledao sam svoje bliske drugove kako sjede jedan kraj drugoga, prekr{tenih ruku na prsima, mirni i dostojanstveni. Pomislio sam: oni su u rukama klasnog neprijatelja i to onog najbeskrupuloznijeg a ja, eto, slobodan. Pomalo mi je zbog toga bilo neugodno. Dràvni sud za za{titu dràve obrazovao je vije}e sastavljeno od sudija kasacionih i apelacionih sudova iz Beograda, Zagreba, Ljubljane i jo{ nekih drugih gradova. Kada su se sudije pojavile u crnim togama izgledale su mi sablasno, valjda zbog toga {to sam o njima slu{ao samo najgore. Odista su se nadmeno i arogantno pona{ali prema uhap{enicima i prema advokatima…Najve}i broj drugova iz kne`poljske, odnosno kostajni~ke grupe bio je oslobo|en, osim Tome Bajalice (osu|en je na godinu i po), Milo{a Bajalice (osu|en je na godinu), i jo{ dva druga koji su osu|eni, jedan na osam a drugi na {est mjeseci. Na sudu u Banjaluci pojavio se i svjedok Nina Markovi} i jo{ nekoliko drugova. Nina je dokazivao sudu da su drugovi iz kne`poljske grupe nevini. Oni koji su teè optuèni oslobo|eni su u Petrinji. Ove svjedoke organizovao je i doveo na sud advokat Branko Pribi~evi} koji je branio obe grupe.”431 d) Iz sje}anja osu|enih komunista i drugih Iz sje}anja nekoliko aktera doga|aja u vezi sa provalom u 1936. godini nave{}emo samo nekoliko isje}aka. Veljko \or|evi}, izme|u ostalog, kaè: “U Banjaluku sam se vratio septembra 1936. poslije dvomjese~nog staà rezervnih oficira. Banjalu~ka partijska organizacija bila je provaljena, pa su bili uhap{eni Nikica Pavli}, Idriz Maslo i Safet Filipovi}. Po{to smo doznali za provalu, to sam u dogovoru sa Vesom Masle{om ili Asimom AlihodÌ}em pobjegao u selo Vije~ani, jer smo I drugovi i ja smatrali da }e i mene uhapsiti. ûo sam da je provala izvr{ena u Hrvatskoj Kostajnici, pa sam odmah pretpostavio da je provalu izvr{io Josip Zmazek. Po{to je bio u mojoj ku}i vjerovao sam da }e policija dovesti u Banjaluku i vodati, da bi prepoznao ~lanove KPJ koje je upoznao u Banjaluci. Ra~unao sam da moj stan ne}e uspjeti da na|e zato {to je bio doveden na ulaz iz jedne ulice, a izveden na drugu ulicu. Osim toga, po{to je u mom stanu bio samo jednom, i to na razgovoru sa [ojkom, smatrao sam da ne}e mo}i da prepozna moju ku}u. Me|utim, pogrije{io sam jer je Zmazek i nju prona{ao. Istragu u Kostajnici su najpre vodili àndarmi, ali je ubrzo cjelokupan istra`ni postupak preuzela 430 Osman Karabegovi} je ro|en 7.IX 1911. U Banjaluci je poha|ao gimnaziju i bio veoma aktivan u \a~kom dru{tvu ”Mlada Jugoslavija”, pa je zbog zapaènog djelovanja izba~en iz 8 razreda. Kad je u Sarajevu zavr{io maturu po~eo je studije medicini u Zagrebu. Kao student uklju~uje se u revolucionarni studentski pokret i zbog njegovog djelovanja 1934. izba~en je sa Zagreba~kog sveu~ili{ta, pa prelazi u Beograd. U 1936. izabran je za ~lana UK KPJ na Univerzitetu u Beogradu. U 1940. g. izabran je za ~lana Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, a u junu 1941. je na ~elu Oblasnog vojnog rukovodstva za dizanje ustanka u Bosanskoj krajini. Na Oblasnom partijskom savjetovanju u Skender Vakufu, 1942. g. izabran je za politi~kog komesara Operativnog {taba za Bosansku krajinu. U toku NOR-a, kao i poslije rata bio je me|u najistaknutijim rukovodiocima u Bosni i Hercegovini. 431 Osmen Karabegovi}, Krajina na putevima revolucije, Glas, Beograd 1978, str. 35-36.

133

zagreba~ka policija, koja je ina~e bila poznata po tome {to je pri ispitivanju uhap{enika izda{no upotrebljavala nasilne metode. Zlostavljanje je bilo sastavni dio njihove prakse, posebno kad je rije~ o uhap{enim komunistima. Zmazeka su prisilili da izvr{i provalu, a zatim su ga [oprek i Cividini doveli u Banjaluku… Iste ve~eri su me odveli na prvo suo~enje sa Zmazekom… U pauzi izme|u udaraca obe~avali su da }e me pustiti ukoliko progovorim i kaèm sve {to znam. ^vrsto sam odlu~io da ne progovorim, a batine su i dalje plju{tale… Kad sam sutradan ujutro izveden u klozet na{ao sam tekst za sporazumjevanje uhap{enika. Po povratku u }eliju vidio sam da je {ifra ista kao i ranije koju sam nau~io iz ilegalne literature… Uz pomo} zagreba~ke policije èljeli su da jednim udarcem uni{te partijsku organizaciju u Banjaluci, za koju su ina~e znali da stoji iza svih politi~kih akcija… Kucanjem sam uspostavio vezu sa susjednom }elijom u kojoj se nalazio Zmazek… Obavjestio me je o svemu {to je priznao agentima, a to je bilo sve {to je znao… Bio sam veoma ljut na Zmazeka {to je sve priznao, jer mogao je {togod i slagati; nisam nalazio opravdanje za njega, iako sam znao da je strahovito mu~en. O svemu sam dugo razmi{ljao i kona~no odlu~io da sve odri~em i pored Zmazekovog priznanja. Treba da napomenem da nam je u vezama pomagao policijski straàr milan Banjac, koji nam je bio naklonjen.” “Slijede}eg dana ~uo sam kucanje iz Niki~ine }elije. Javio mi je da je upravo doveden sa saslu{anja, da su ga strahovito mu~ili i da ne moè vi{e podnijeti sva ta mrcvarenja. Po{to ima par~e stakla prereza}e vene na rukama….” Veljko je alarmirao straù da idu u Niki~inu }eliju, kako bi se preduhitrile njegove namjere. Straà je kasno stigla, ali po{to je Nikica hitno preba~en u zatvrsku bolnicu spa{en mu je ìvot … Najzna~ajniju ulogu u povezivanju partijskiuh redova u toku i poslije hap{enja imao je Pavo Radan. Drànje banjalu~ke javnosti bilo je dragocjeno za nas zato {to je pridonijelo da ne budemo odvedeni u Zagreb. .. Poslije izre~ene presude nismo vra}eni na Adu Ciganliju nego smo upu}eni u Glavnja~u, u kojoj smo ~ekali uput za Sremsku Mitrovicu… Dovedeni smo u strahovite uslove boravka u Glavnja~i; ugurali su nas u stra{no zagu{ljivu }eliju, prepunu isparavanja tijela i disanja zatvorenika zbijenih u stoje}em poloàju. Za upravu kaznione nismo vi{e bili opasni da bi nas razdvajali, nego su nas samo ugurali u prostoriju koja i prije na{eg dolaska bila prtetrpana.”432 Safet Filipovi} u svojim sje}anjima na tamnovanje u Kaznioni Sremske Mitrovice, izme|u ostalog, kaè: “ Provala u banjalu~koj partijskoj organizaciji nastala je u septembru 1936, ali izvana kao posljedica provale u Petrinji i Kostajnici. Odmah po provali u Banjaluku su stigli poznati zagreba~ki agenti [oprek i Cividini, a istraga je trajala oko dva mjeseca. Uhap{eno je 15 ~lanova partijske organizacije; jedan broj je pu{ten tokom istrage, a drugi sa Suda za za{titu dràve uslijed nedostatka dokaza, tako da je samo pet ~lanova Partije, odnosno Mjesnog komiteta, bilo osu|eno na 8 do 18 mjeseci zatvora zbog komunisti~ke propagande: Idriz Maslo, Nikica Pavli}, Veljko \or|evi}, Safet Filipovi} i Jakob [mit… Svoju

432 Veljko \or|evi}, Pred sudom za za{titu dràve,Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 359-383.

134

nemo} da u potpunosti uni{ti banjalu~ku partijsku organizaciju, policija je ispoljila u aktu Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine, Upravno odjeljenje Pov. br. 1441/36 od 30. septembra 1936, koji je upu}en Ministarstvu unutra{njih Poslova – Odjeljenju za dràvnu za{titu u Beogradu, u kome je navedeno da tehni~ki aparat i veza s Pokrajinskim komitetom u Zagrebu nisu otkriveni, a da }e istraga i dalje biti najenergi~nije vo|ena u tom pravcu… Poslije ove provale kojom partijska organizacija nije bila u cjelini uni{tena, reìm je preko policije organizovao tzv. nacionaliste, u stvari fa{isti~ke organizacije kao {to je Ljoti}ev zbor.433 To isto je u~inio i katoli~ki kler uz blagonaklonost reìma, pa je osnovao klerofa{isti~ke organizacije. Svi oni su se na{li na istoj liniji u borbi protiv naprednog pokreta, ne samo u ideolo{kom pogledu nego i s policijom, kako bi prijetnjama poslije provale i hap{enja onemogu~ili dalji razmah radni~kog i naprednog pokreta u Banjaluci. Me|utim, desilo se suprotno; banjalu~ka partijska organizacioja se u takvim okolnostima ponovo sna{la, sredila svoje redove, jo{ vi{e oja~ala i smjelo krenula u izvr{avanje svojih zadataka.”434 Branko \uki}435 u svojim sje}anjima evocirao je uspomene na brige drugova u gradu Banjanjaluci kako da se pomogne uhap{enim drugovima. “Kad su drugovi premje{teni u sudski zatvor u Crnoj ku}i dogovoreno je da im se pomogne boljom ishranom. Ja sam tada radio u radionici Banjalu~ke op{tine. Slu~aj nam je i{ao na ruku; naime, obratio nam se ~uvar iz Crne ku}e da im ustupimo pumpu za ispitivanje instalacija za grijanje zatvorskih prostorija. Kako sam tada radio s Brankom Paji}em, s kojim sam bio i partijski povezan, odlu~ili smo da se prona|e na~in kako bismo nas dvojica oti{li da provjerimo te instalacije. Odmah sam krenuo sa ~uvarem u crnu ku}u kod upravnika, koji mi je rekao da su instalacije neispravne, ali da nemaju nikakvih materijalnih sredstava za njihovu opravku. Ja sam mu obe~ao materijal i alat s tim da oni daju svoje radnike, a uzgred sam napomenuo da je kod njih zatvoren i Ivica Tukeri} koji je stru~njak za te poslove…”436 Tako su Branko \uki} i Branko Paji}, drugovi po partijskoj pripadnosti, imali prilike da posje}uju u zatvoru svoje uhap{ene drugove i to zajedno sa Ivicom Tukeri}, koji je tako|e bio zatvorenik, ali posredstvom svojih drugova uklju~en je u ekipu zbog popravljanja grejnih instalacija, a, u stvari, {to je bilo za njih najva`nije, svojim drugovima su donosili hranu, pisma, cigarete… Kako se u gradu znalo {ta za uhap{ene komuniste rade Branko \uki} i Branko Paji}, rodbina uhap{enih i prijatelji organizovano su slali hranu i drugo. Jednog

433 Reìm je sprovopdio akciju obrazovanja antikomunisti~kih komiteta u op{tinama, srezovima i banovinama, a naro~ito u {kolama. Raspirivanje antikomunisti~ke histerije koristio je Dimitrije Ljoti} za stvaranje svojih organizacija. Omladinske organmizacije Zbora organizovane u grupe batina{a napadale su na radni~ke manifestacije. Zbog toga su se morale oja~ati za{titne grupe napredne omladine. 434 Safet Filipovi}, Provala partijske organizacije 1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu, knj. 2, str. 355-358. 435Branko \uki}, Pomo} uhap{enim komunistima, Banjaluka u radni~kom pokretu, fusnota br. 1, str. 384, str. 384-386. Branko \uki}, (1907-1976), ortopedski mehani~ar i {ofer, ~lan KPJ od 1936, bio zaposlen u Vodovodnoj radionici Gradske op{tine u Banjaluci. 436 Ibid., str. 384-385.

135

dana Branku je pri{la Stana \uri}437 i rekla mu da je pripremila urma{ice za zatvorenike. U njenoj radnji su ona i Branko \uki} napravili pakete i napisali imena onih kojima su bili upu}eni, pa su ih Branko \uki} i Branko Paji} odnijeli u zatvor. Zanimljiva su sje}anja i Milana Banjca, straàra u banjalu~kom zatvoru, ~ija pomo} je bila dragocjena uhap{enim komunistima. Kad je 1936. godine uhap{ena grupa komunista, Banjac je bio mlad neiskusan policajac, tek stupio u tu slu`bu. On je bio dodjeljen da u hodnicima stalno bude na straÌ gdje su samice. Tako se i li~no upoznao sa \or|evi|em, Pavli}em i Zmazekom. O sebi Banjac, izme|u ostalog, kaè: “Da budem iskren, li~no sam volio kralja i bio sam mu odan; za drugu politiku nisam znao. Sada sam prvi put imao priliku da vidim komuniste… Posmatrao sam uhap{ene komuniste i vidio da su to ve}inom mladi ljudi. Nisam vjerovao da ne vole kralja. Ubrzo sam se uvjerio da se ni~im ne razliukuju od ostalih, da nisu zlikovci nego ~estiti i skromni mladi}i, iskreni i privrèni drugovi, po{teni, srda~ni i dobri kao ljudi. Po~eo sam ih saàljevati zbog uslova u kojima su tamnovali. Gledao sam kad ih odvode na ispitivanje i znao da ih [oprek i Cividini, isljednici koji su specijalno dovedeni iz Zagreba, mu~e i zlostavljaju na razne na~ine,a za to su koristili kancelarije politi~kog odjeljenja na spratu Uprave policije. Ostali policijski slu`benici nisu mogli da smisle ovu dvojicu, a posebo [opreka. Neprimjetno su ih izolirali i nalazili su svakojake razloge da im ne budu pri ruci. Svi su zaista jedva ~ekali da se oni vrate onamo odakle su i do{li. Ina~e su naj~e{}e sami odvodili uhap{enenike iz }elije u sobu za istragu. Ukoliko bi zatraìli od klju~ara ili straàra da im privedu uhap{ene, onda bi im naredili da se potom udalje iz hodnika. Vrata isljedni~kih soba nisu bila tapacirana, pa smo uprkos tome {to su nas udaljavali iz hodnika mogli da ~ujemo kako zlostavljaju uhap{ene komuniste da bi im iznudili priznanja. Zatvorenici koji su dovo|eni sa saslu{anja, a posebno Nikica Pavli}, jedva su se kretali po{to su bili izmrcvareni do krajnjih granica. Zbog vlastite sigurnosti i opreza, malo sam razgovarao s Veljkom \or|evi}em, a posebno sa Nikicom Pavli}. Nikica mi je postao veoma drag, pa sam ga zavolio kao prijatelja i druga i nastojao da mu pomognem onoliko koliko je to bilo u mojoj mo}i. Njega su stra{no mu~ili, vi{e nego Idriza Maslu. Po specijalnom nare|enju isljednika, Nikica je morao stalno imati lance na rukama i to vezane iza le|a. Jedino smo mu ih skidali kad je i{ao u nu`nik ili jeo. I sam takav poloàj bio je mu~enje i poniènje za uhap{enika. Za vrijeme mog deùrstva olabljavao sam Nikici lance tako da ih je mogao skinuti s ruku i ponovo staviti ukoliko bi neko do{ao u }eliju. \or|evi}u i Zmnazeku su ruke bile vezane naprijed, pa je njihov poloàj bio ne{to lak{i. Primjetio sam da se zatvorenici sporazumjevaju kucanjem u zid… Sporazumjevali su se kao nekom telegrafskom abecedom, ali sam se pravio da ni{ta ne vidim i ne ~ujem. Jedino sam ih upozoravao da ne kucaju kad neko nai|e jer bih i ja bio pozvan na odgovornost. 437 Stana \uri}, majka Du{ana-Du{ka \uri}a, pripadnika komunisti~kog pokreta. Ina~e je bila mesarski obrtnik za sveè meso. Davala je nov~ane priloge za Nardonu pomo}, slala pakete zatvorenicima i logora{ima i pruàla nov~anu i materijalnu pomo} u vrijeme radni~kih {trajkova.

136

Kako sam se pribliìo Nikici? Zapravo se on meni prvi obratio jer je u meni vidio naivno i po{teno selja~ko dijete, {to mi je i sam rekao… Razgovarali smo kao drugovi, a ne kao straàr i zatvorenik. Nikica je kroz te razgovore i uticao na mene da pro{irim svoje saznanje. Tako sam ga i zavolio i èlio da ga {to prije oslobode, a posebno sam ga saàljevao zbog mu~enja kojima je bio stalno izloèn. Nastojao sam da mu stalno budem na usluzi i ~esto sam mu kupovao hranu i donosio u }eliju. Jednom prilikom kad sam mu donio sendvi~, on mi je nakon objeda rekao : “Zna{ li ti koga si nahranio?” Ja sam mu odgovorio: “Mog po{tenog druga.” Na to mi je on rekao: “Jeste to. Ali da zna{ da si komunistu nahranio, komunistu koji mrzi kralja”, na {ta sam ja kazao: “Nije ta~no, vi{e ti voli{ kralja nego ja”, jer sam i dalje naivno smatrao da i komunisti ipak na neki na~in vole mladog kralja. Nikica se samo nasmijao i potap{ao me po ramenu. Nikicu su ina~e po pravilu saslu{avali tokom no}i. O tome kako su ga mu~ili pri~ao mi je sam. [oprek i Cividini su ga satima dràli u zgr~enom poloàju, tako da bi mu utrnilo cijelo telo. Zatim su ga tukli i mrcvarili na razne na~ine, a kad bi od bolova pao u nesvjest polijevali su ga vodom i nastavljali mu~enje. Tako izmrcvarenog dovodili su ga u }eliju i potpuno mokrog bacali na pod, ne daju}i mu ni{ta da se pokruje ili da se presvu~e, iako su no}i bile hladne. Kad sam ja deùrao, kri{om sam donosio bundu i njome ga pokrivao. Isljednici su posebno zabranili da se zatvorenicima donosi hrana od ku}e…”438- zabiljeìo je u svojim sje}anjima Milan Banjac. Da bi se dao op{ti osvrt na provalu u banjalu~koj partijskoj organizaciji, mora se re}i da su KPJ i SKOJ u Banjaluci radili i u posebnim uslovima i na poseban na~in. Isto tako i djelovanje MK KPJ, kao i mnogih ~lanova odvijalo se na poseban na~in zato {to se raspostiralo na {irem regionalnom podru~ju. U vezi sa provalama 1935. i 1936. godine, treba ista}i sljede}e: 1) provala 1936. godine bila je samo dio najmasovnije provale u istoriji KPJ koja

je zahvatila cijelu dràvu; 2) mada je uhap{ena ve~ina od 16 komunista i gotovo cijeli MK KPJ, politi~ki

reìm nije uspio da sprije~i dalje djelovanje mjesne partijske organizacije; 3) u toku i poslije provale reìm je poo{trio mjere politi~kog nadzora i dalje je

napadao organizacije klasno organizovanih radnika; 4) banjalu~ka javnost je o{tro reagovala na nedopustive metode prilikom

islje|ivanja uhap{enih, {to se odrazilo na ja~anje ugleda KPJ i SKOJ-a, a o tome svjedo~i i ispra}aj zatvorenika kada su otpremani za Beograd;

5) provale nisu imale genezu u Banjaluci, ve} su bile samo nastavak provala do kojih je do{lo u drugim mjestima;

6) partijska i SKOJ-evska organizacija sve je u~inila da se zatvorenicima maksimalno pomogne;

7) policijski metodi primjenjeni u istrazi uhap{enih komunista jo{ vi{e su razotkrili izopa~enost reìma, koji je i u svojim ranijim nasrtajima na sve {to je napredno, dovoljno pokazao svoj pravi karakter.

438 Milan Banjac Bio sam straàr istra`nog zatvora, Banjaluka u radni~kom pokretu… , knj. 2, str. 404-410.

137

8) Svi uhap{eni Banjalu~ani, ~lanovi SKOJ-a i Partije, su se odli~no dràli pred klasnim neprijateljem u toku svih faza sudske istrage, kao i kasnije u toku izdràvanja kazne, pa su uìvali kod napredne banjalu~ke javnosi veliki ugled i podr{ku.439

16. Revolucionarna banjalu~ka omladina u studentskom pokretu na univerzitetima u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani Agresivno ja~anje fa{izma na svjetskoj sceni i otvoreno vezivanje reìma Jugoslavije za fa{isti~ke zemlje upozoravalo je progresivne snage u zemlji da se moraju okupiti i pravilno usmjeriti najprogresivnije rodoljubive snage u interesu spasavanja zemlje i o~uvanja naroda. Za dru{tveni poloàj omladine tada su bile vrlo zna~ajne odluke KI i KOI sa novom orijentacijom da se ostvari jedinstvo omladine u Jugoslaviji, po{to se samo ujedinjenim snagama mogla povesti borba za revolucionarno mjenjanje postoje}ih dru{tvenih odnosa. “Veliku ulogu u prihvatanju ideje o potrebi jedinstva omladinskog pokreta i njegovog sazrevanja odigrali su studentski pokreti u borbi protiv reìma diktature u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, koji su ispoljili ne samo borbenost i ~vrstinu, ve} i pokazali naro~itu {irinu u okupljanju studenata na veoma {irokoj platformi.”440 Takvi procesi u naprednom studentskom pokretu zna~ajno su dopronijeli da se i u drugim omladinskim sredinama ukaè na pravi put stvaranja jedinstvenog omladinskoh pokreta u zemlji. U 1936, a naro~ito 1937. i 1938. godini u radu naprednih studenata na Univerzitetu u Beogradu, u~estvovao je veliki broj studenata iz Banjaluke. Tih godina skojevci Banjaluke, pred polazak ku}i, redovno su odràvali sastanke SKOJ-a u okviru Univerziteta u Beogradu, kao i u Zagrebu i Ljubljani, i prihvatali su zadatke za rad sa omladinom u svojim krajevima za vrijeme raspusta. Oni su bili inicijatori za stvaranje kulturnih i sportskih omladinskih dru{tava u svojim sredinama. To je neposredno uticalo na jo{ ve}u aktivnost KAB-a u gradu Banjaluci, a posebno na aktivno djelovanje u njenoj bliòj i {iroj okolini. Tada su stvarane i nove organizacije SKOJ-a po selima oko Banjaluke, a u samom gradu Banjaluci su u~vr{}ene organizacije koje su postojale od ranije441, zatim one osnovane u 1937. i 1938. godini. U radu Milice Damjanovi} “Napredni pokret studenata Beogradskog univerziteta”, izme|u ostalog, govori se i o zna~ajnijim akterima doga|anja na Beogradskom univerzitetu u pojedinim periodima razvoja. Tako, u prvoj knjizi, posebno govori o doprinosu Veselina Masle{e i Fadila Maglajli}a, banjalu~kih skojevaca dvadesetih godina, odnosno ~lanova KPJ, po{to su obadvojica primljeni u KPJ prije polaganja mature u Banjaluci. O Veselinu Masle{i se govori kao o mladom novinaru,

439 M. Vukmanovi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji… , str. 462-463. 440 Dr M. Vasi}, n. d., str. 395-396. 441 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-3/5, Zapisnik sa sastanka odrànog u CK SKOJ-a, 13.X.1948. godine, st. 1 i 2, diskusija Mi}e Raki}a.

138

predava~u na jako afirmisanoj tribini “Progres” na Beogradskom univerzitetu, na kojoj su predavanja dràli veoma ugledne li~nosti. Tako se kaè: “…U tim ìvim dijalozima isticali su se pojedini studenti, a istaknutu ulogu su imali: Rajko Jovanovi}, koji je nastupao kao advokat, Sima Markovi}, kao profesor, Veselin Masle{a, kao novinar, Otokar Ker{ovani, kao publicista…”442 U diskusijama na spomenutoj tribini isticali su se pojedini studenti marksisti kao, Dragoslav Sandi}, Moma \or|evi}, Ivan Milutinovi}, Milo{ Panti}, Fadil Maglajli}.443 Fadil Maglajli}, banjalu~ki student prava, izabran je u upravu “Pobratinstva”, a bio je na listi marksista. Prema pravilniku birani su studenti sa slijede}ih lista – radikalske 5 kandidata, samostalnih demokrata 7 i liste marksista 4. Izabrani su svih ~etvero sa liste marksista.444 U jesen 1927. Fadil je izabran i za zamjenika ~lana Centralnog vije}a studenata-marksista Beogradskog univerziteta, zajedno sa Blagojem Ne{kovi}em, studentom medicine i dr.445 Koliko je poslije rata utvr|eno ~lanovi KOSTUFRA (Komunisti~ka studentska frakcija) bili su: Ivan Milutinovi}, Milovan êtkovi}, Fadil Maglajli}, Bane Andrejev… Me|u naprednim studentima iz Banjaluke, odnosno iz njene okoline, me|u aktivnijim spominje se Ljubo Babi}, na Pravnom fakultetu, ~lan KPJ od 1941. godine, zatim Du{an Misira~a, Ilija Do{en, Rudi Kolak, Esad MidÌ} i dr. Na Filozofskom fakultetu bila je me|u aktivnijim Zagorka Blaì}, na Medicinskom fakultetu Filip Macura, Osman Karabegovi} i dr. Zagorka Blaì} bila je ~lan Akcionog odbora stru~nog studentskog udruènja, a Dragica Mrkonji} ~lan âsni{tva toga Akcionog odbora.446 U zaklju~nom razmatranju Milica Damjanovi} kaè da su svjetle stranice ovog studentskog pokreta ispisali svojom predano{}u i samoprijegorom mnogi njegovi aktivisti, po~ev od Vladimira ôpi}a, koji je ve} u prvim danima razvoja revolucionarnog radni~kog pokreta u na{oj zemlji bio funkcioner najvi{eg rukovodstva KPJ, pa preko Milana Mijalkovi}a, Vlade Ne{i}a, Mustafe Golubi}a, Gojka Samardì}a, Ivana Milutinovi}a, do Veselina Masle{e, Fadila Maglajli}a i mnogih drugih – svi su se oni na razne na~ine, do kraja svoga ìvota, nalazili u redovima boraca radni~ke klase, i ideale iz studentskih dana prenosili su na {ire krugove, a i oni sami predavali su se u ve}oj ili manjoj mjeri neposrednom revolucionarnom radu.447 Studenti komunisti su poku{ali da preuzmu upravu na skup{tini Studentskog udruènja “Petar Ko~i}, odrànoj 24.XI 1935. godine, koje je okupljalo najve}im

442 Milica Damjanovi} Napredni pokret studenata Beogradskog univerziteta, Beograd, knj. 1, str. 112-113. 443 U fusnoti br. 324 u navedenom djelu se daju biografski podaci za Fadila Maglajli}a:Ro|en 1905. godine u Banjaluci. Student prava od 1925-1930. ^lan SKOJ-a od 1927, a KPJ od 1928. Me|utim, ta~no je da je primljen u KPJ 1925. godine, prije maturiranja, zajedno sa Veselinom Masle{om. 444 Milica Damjanovi}, n. d., knj. 1, str. 129. 445 Ibid., knj. 1, str. 136. 446 Ibid., knj. 2, str. 328. 447 Ibid., knj. 1, str.163.

139

dijelom studente iz Bosne i Hercegovine. Ali, tek naredne, 1936. godine to su uspjeli, pa su u novu upravu, izme|u ostalih, u{la i dva banjalu~ka studenta, komunisti, Bogdan Jerkovi} i Osman Karabegovi}, kao i jo{ trojica maturanata banjalu~ke gimnazije, bruco{i Mahmut Bu{atlija, Uglje{a Danilovi} i Grujo Novakovi}.448 Osman Karabegovi} je na Medicinski fakultet u Beograd do{ao u {kolskoj 1936/37. godini, po{to je zbog revolucionarnog djelovanja izba~en sa svoga fakulteta u Zagrebu. Uskoro po dolasku na studije u Beograd postao je ~lan Univerzitetskog komiteta SKOJ-a, a bio je i ~lan studentskog Akcionog odbora. “Studentski pokret u Beogradu u to vrijeme bio je najsna`niji. Postao je krupan moralni i politi~ki ~inilac u cijeloj zemlji. U stalnim borbama s reìmom, energi~nim politi~kim akcijama koje je vodio, pravovremenim reagovanjem na sve zna~ajnije doga|aje u zemlji i svijetu, ovaj pokret je bio demokratska savjest zemlje i vijesnik borbe koja dolazi.”449 Narodni studenti – kako su se zvali lijevo orijentisani studenti- komunisti, u okviru Revolucionarnog pokreta Beogradskog univerziteta (RPBU), bili su veoma popularni i okupljali su oko sebe ve}inu studenata, - kaè Osman. êsto su vo|ene borbe i organizovani {trajkovi protiv nastojanja reakcionarnih profesora da se ukine univerzitetska autonomija, da se na Univerzitetu uvede policija i sl. Prilikom dolaska u Beograd predsjednika êhoslova~ke Republike Bene{a (april 1937), na do~eku Osman je nosio njegovu veliku sliku. I tada je do{lo do velikog hap{enja studenata koji su pohap{eni i sprovedeni u Glavnja~u gdje ih je saslu{avao zloglasni Vujkovi}. Za vrijeme manifestacije solidarnosti sa Francuskom, a protiv Njema~ke, odnosno pronjema~ke politike Stojadinovi}eve vlade, do{lo je do veoma o{trog okr{aja. Osman kaè: “Mene su pred poslanstvom premlatili. Petorica policajaca gazili su me nogama. Rijetko kad sam dobio takve batine na ulici od policije. Tada je bilo premla}eno i uhap{eno dosta studenata.” U 1938. godini izbile su demonstracije protiv sporazuma izme|u Vatikana i vlade Stojadinovi}a oko poloàja i raznih privilegija katoli~ke crkve (poznatom kao Konkordat). Prije toga o ovom pitanju odràvane su propovijedi po crkvama. I na te propovjedi uklju~ili su se revolucionarni studenti. A kada je organizovana povorka u Beogradu na njeno ~elo su stali revolucionarni studenti. S obzirom na povod ove manifestacije i napadanje aktuelne vlade, umje{ala se policija i napala u~esnike kod Ruskog cara. Policija je jednako tukla i studente i gra|ane i sve{tenike. Bilo je i kamilavki po ulicama. Pretu~ene su tada i neke ugledne li~nosti iz redova Udruène opozicije. Tribine za predavanja, izleti u prirodu, organizovanje horova (za dva hora horovo|a je bio dr Vojislav Vu~kovi}), dramske i druge sekcije, okupljali su revolucionarnu mladost Beogradskog univerziteta i svaka prilika osmi{ljavana je za ispoljavanje protesta protiv nenarodnog reìma, za bolje sutra mladih.

448 Dr M. Vasi}, n. d., str. 397. 449 Osman Karabegovi}, Krajina na putevima revolucije, Glas, Beograd, 1978,, str. 66.

140

Naro~ito su uspjele turneje po unutra{njosti kulturnoprosvjetnog dru{tva bosanskohercegova~kih studenata “Petar Ko~i}”. Takva jedna posjeta Banjaluci pretvorila se u sna`nu zajedni~ku manifestaciju progresivne omladine i radnika Banjaluke. I pored zabrane policije, dobrodo{licu su Banjalu~ani izrazili jednim govorom i pjevanjem revolucionarnih pjesama koje je otpjevao hor “Pelagi}”, na samoj èljezni~koj stanici. I sutradan, u Prijedoru, sve se sli~no ponovilo na do~eku, ali tom prilikom uhap{en je Ljubo Babi}, koji je odrào pozdravni govor. U decembru 1937. godine studenti Bosne i Hercegovine obratili su se otvorenim pismom “svim politi~kim i javnim radnicima, kao i cijeloj po{tenoj janvosti, povodom uspostavljanja narodnog sporazuma, postignutog i potpisanog u Farka{I}u 8. oktobra 1937. godine izme|u Selja~ke demokratske koalicije i srpskog dijela opozicionih stranaka (Zemljoradni~ke, Demokratske i Radikalne stranke). U ovom pismu koje je potpisalo pet stotina devet studenata Zagreba~kog i Beogradskog univerziteta, Srba, Hrvata i Muslimana, kaè se: “Sporazumom hrvatsko selja{tvo u na{oj pokrajini krenut }e rame uz rame sa demokratskim narodnim pokretom Srba i Muslimana, da bi se ostvarila vlada naroda, vlada rada, slobode, mira i sloge. U toj borbi za narodne slobode svijesno radni{tvo, koje se uvijek suprostavljhalo nasilju i nepravdi i nije àlilo `rtava za ostvarenje narodne vladavine, bit }e ~vrsto povezano sa selja{tvom i po{tenim gra|anstvom. Uspje{na borba za sporazum u Bosni i Hercegovini moè se voditi samo ako naj{iri narodni slojevi odbace nacionalnu i vjersku netrpeljivost i mr`nju, koju su do sada redovno iskori{tavali neprijatelji naroda i slobode. Srpsko selja{tvo u Bosni i Hercegovini i Muslimani uvi|aju da je borba hrvatskog naroda za nacionalnu slobodu opravdana i oni }e je potpomo}i da bi sami do{li do svojih prava. Samo tako, udruènim snagama, Bosna i Hercegovina zauzet }e mjesto koje joj, po posebnom poloàju, i pripada…”450 Ovo pismo govori o politi~koj zrelosti studentske omladine, koja se nije bavila isklju~ivo studentskim problemima, nego je odslikavala politi~ka previranja svoga vremena, zahtjeve radnih ljudi za demokratiju, bolji ìvot i za demokratsko ure|enje dràve, zasnovano na slobodi i ravnopravnom poloàju svih naroda Jugoslavije. Ne{to kasnije, studenti Bosne i Hercegovine objavili su jo{ dva proglasa – prvi, za autonomiju Bosne i Hercegovine, protiv rata i poja~ane fa{iti~ke opasnosti i, drugi, za nezavisnost zemlje. Potpisnici ovih pisama bili su i banjalju~ki studenti.451 Oni su godinu dana ranije, sproveli jednu zna~ajnu akciju kad je 59 banjalu~kih studenata, sredinom aprila 1936, objavilo letak protiv fa{isti~kog nasilja nad studentima pobornicima za demokratska prava i slobode. Zahtjevali su da napredni profesori Beogradskog univerziteta budu solidarni s borbom studenata i da se sa Univerziteta udalje svi profesori koji su svojim “protustudentskim a time i protunarodnim radom kompromitovali na{u najve}u nau~nu instituciju pred na{om i svjetskom kulturnom javno{}u”.452

450 Arhiv Instituta za radni~ki pokret, Sarajevo, Zbirka RP-II/175 451 Osman Karabegovi}, n. d., str. 73-74. 452 Miroljub Vasi}, Omladsinski pokret Jugoslavije 1919-1969, “Mladost”, knj. 4, str. 310.

141

U izgradnji nogometnog igrali{ta Radni~kog sportskog kluba “Borac”, koja je po~ela 6. juna 1936, a zavr{ena u kasnu jesen iste godine, sva napradna omladina i radni~ka klasa Banjaluke svakodnevno je u~rstvovala u ovoj, za Banjaluku, prvoj organizovanoj radnoj akciji. Najve}i zna~aj u~e{}a u ovoj akciji nije bio toliko u materijalnim rezultatima, iako i oni nisu zanemarljivi, koliko u politi~kom i idejnom efektu, po{to je to bila smotra i oblik poveziovanja studentske i srednjo{kolske sa radni~kom omladinom.453 Na Beogradskom univerzitetu me|u studentima bio je jedan istaknuti nacionalista iz Banjaluke. To je Milovan Popovi}, koji se jo{ u Banjaluci isticao u aktivnostima nacionalista. On je bio odgovorni urednik glasila Studentske novine, koje je “zastupalo fa{isti~ku ideologiju i pozivalo na borbu protiv komunisti~ke opasnosti. Ovaj list je napadao ne samo revolucionarni studentski pokret, vr{e}i ulogu provokatora i potkaziva~a, ve} i univerzitetske vlasti, optuùju}i ih da toleri{u komunisti~ke aktivnosti na Univerzitetu.”454 Studenti Bosne i Hercegovine osnovali su juna 1936. svoje udruènje pod imenom “Brazda”, koje je ve} u jesen iste godine imalo oko 250. ~lanova i bilo najve}e pokrajinsko udruènje na Zagreba~kom sveu~ili{tu.455 Naime, “Inicijativom KAB-a iz Banjaluke drì se konferencija studenata Bosne i Hercegovine u Zagrebu i donosi se odluka o formiranju pokrajinskog udruènja studenata Bosne i Hercegovine “Brazda”, a nekoliko ~lanova KAB-a koji su studirali u Pragu pokre}u inicijativu za osnivanje tamo{njeg bosansko-hercegova~kog kluba.” – kaè Dubravka [karica u svom radu ”Djelatnost Kluba akademi~ara Banjaluke pred II svjetski rat”.456 U vrijeme pokreta za autonomiju Univerziteta KAB se uklju~uje u op{tu studentsku akciju za izmjenu Uredbe o univerzitetima “koja je od studenata na~inila pandure i pogazila sve slobode studenta-~ovjeka”. ^lanovi KAB-a na II skup{tini KAB-a donose rezoluciju, koja je upu}ena Univerzitetskom senatu i ministru prosvjete u Beograd, a koja je, pored ostalog, traìla: “1. Da se u Op{toj uredbi o univerzitetima izmjene svi paragrafi koji su okrnjili autonomiju univerziteta; 2. Da se zabrani samozvano predstavljanje studenata Jugoslavije raznim jugofa{isti~kim klubovima koji sa upravama pravih studentskih udruènja nemaju nikakve veze; 3. Da se studentima, aktivnim policijskim agentima, zabrani upis na univerzitet ako ne napuste zanimanje nedostojno studenta-akademskog gra|anina;

453 Milan Vukmanovi}, Uvod,Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str.54. 454 Miroljub Vasi}, n. d., str. 398; Studentske novine, 21. maj 1936. 455 M.Vasi}. n. d., str. 401. 456 Dubravka [karica, n. d., Sarajevo, Prilozi, Institut za savremenu istoriju radni~kog pokreta Sarajevo, god. I, Sarajevo 1965, br. 1, str. 127.

142

4. Da se svi studenti zatvoreni i osu|eni radi svojih politi~kih ubje|enja puste na slobodu, a protjerani vrate na studeije; 5. Da se onemogu~i jugofa{isti~ki i policijski teror na univerzitetu i dopusti puna sloboda zbora i dogovora u univerzitetskoj zgradi za sve studente.”457 Pored ove rezolucije, na Skup{tini je donesena i rezolucija u kojoj su istaknuti zahtjevi za pobolj{anje ekonomskog poloàja studenata na teritoriji Vrbaske banovine, kao i posebnu rezoluciju o potrebi stroge istrage povodom zlostavljanja studenata i policijskog terora nad banjalu~kim studentima, prilikom demonstracija za pu{tanje na slobodu uhap{enih studenata.458 KAB je ~vrsto sara|ivao sa studentskim kulturnoprosvjetnim dru{tvom “Petar Ko~i}”. Jer, ovo dru{tvo je uskoro poslije osnivanja postalo veoma dobar organizator mnogih politi~kih i kulturnih akcija i to ne samo na Univerzitetu ve} i u Bosni i Hercegovini. A to je veoma dobro odgovaralo i programskoj orijentaciji u radu i KAB-a i “Brazde” u kojima su nosioci mnogih aktivnosti bili banjalu~ki studenti. Na Univerzitetu u Ljubljani stanje je bilo druga~ije u odnosu na Beogradski univerzitet i Zagreba~ko sveu~ili{te. Zapaèniju pozitivnu ulogu imali su Klub nezavisnih akademi~ara “Mladi Triglav” i Akademski agrarni klub “Njiva”, dok je dominiraju}e mjesto imala Akademska akcija kao centralna studentska organizacija na Univerzitetu u Ljubljani, a nalazila se sve do 1939. u rukama klerikalaca, koji su odbijali saradnju sa naperdnim studentima. Kasnije, kad su obe spomenute napredne studentske organizacije bile zabranjene, osnovan je “Slovenski klub”, pa su stvoreni uslovi za {iri politi~ki rad. Tako su i u Ljubljani pokrenute inicijative sli~ne inicijativama KAB-a u Banjaluci u vezi sa spomenutom Op{tom uredbom o univerzitetima, a nije isklju~eno da je uspostavljena bar li~na komunikacija izme|u rukovodilaca studentskih udruènja u Banjaluci i u Ljubljani, {to bi bilo zanimljivo istraìti.459 U knjizi dr Miroljuba Vasi}a Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941.”, (objavljenoj doktorskoj disertaciji), dosta se govori o revolucionarnim zbivanjima me|u studentskom omladinom iz Banjaluke, kako na univerzitetima gdje su studirali, tako i u samoj Banjaluci, po{to su ~esto bili podstaknuti doga|ajima na svom univerzitetu, pa su to prenosili u Banjaluku. Kada je odràn zbor, 31. januara 1936. godine, za ~ije odràvanje predhodno nije dobijeno traèno odobrenje, a povodom godi{njice ubistva Mirka Srzenti}a, Akcioni odbor na Beogradskom univerzitetu u cilju izvjesnog prevazilaènja nastale situacije je 25. februara, pored ostalog, pristupio sakupljanju potpisa da se uputi zahtjev Univerzitetskom senatu. Tako je skupljeno 2.000 potpisa studenata, 457 Ibid. 458 Ibid., str. 128. 459 M. Vasi}, n. d., str. 401-402.

143

te potpisa najuglednijih li~nosti kulturnog i javnog ìvota: u Beogradu 40, u Ni{u 107 i u Banjaluci oko 100 potpisa.460 Po{to univerzitetske vlasti u Beogradu nisu odobrile odràvanje op{testudentskog zbora, Akcioni odbor je organizovao zborove ili konferencije po fakultetima (izuzev bogoslovskog) i za rukovo|enje {trajkom izabran je {trajka~ki odbor u koji su u{li: \oko Kova~evi}, Vlado Popovi}, Osman Karabegovi i drugi. Uspostavljen je kontakt sa naprednim studentima na Zagreba~kom sveu~ili{tu i na Univerzitetu u Ljubljani. Ali, reagovanjem snaga regresa na oba ova univerziteta {trajk je obustavljen. Tako se u centru javnosti na{ao studentski {trajk u Beogradu. Po~ele su stizati podr{ke beogradskim studentima putem telegrama i pisama, a me|u prvim je stigla, u znak protesta protiv ubistva studenta @. Marinovi}a, podr{ka {trajka~ima od studenata iz Banjaluke i okoline, koji su odràli komemorativno ve}e posve}eno ubijenom studentu @. Marinovi}u. Tako|e su uputili otvoreno pismo profesorima Beogradskog univerziteta protestvuju}i protiv “fa{isti~kog nasilja koje se vr{i od strane ORNAS-a” i zhatjevali su od profesora da se solidari{u sa studentima.461 Beogradski studenti pobjedili su u {trajku, stalno su dobijali pisma podr{ke, kako iz zemljae tako i izvan granica Jugoslavije – iz Francuske, êhoslova~ke, Bugarske i drugih zemalja, kao i Svjetskog pokreta studenata za mir, slobodu i kulturu iz Pariza. Za ova veoma zna~ajna zbivanja na Beogradskom univerzitetu Ivo Lola Ribar je rekao da ozna~avaju “kraj jedne epohe nastajanja studentskog pokreta kao takvog, kraj onih spontanih studentskih istupa, kraj borbe studentske avangarde i po~etak borbe svih studenata”.462 Banjalu~ki studenti toga vremena mogu biti ponosni {to su u svim ovim zna~ajnim previranjima u revolucionarnom studentskom pokretu i oni dali svoj ne mali doprinos. U pokretu omladine Jugoslavije za odbranu mira u periodu 1936-1938. godine i banjalu~ki studenti imali su zna~ajno mjesto. Za vrijeme ljeta 1936, na inicijativu studenata, koji su studirali u Beogradu i Zagrebu, odràvane su konferencije studenata u mjestu ro|enja. Tako je, poslije Me|unarodne konferencije omladine, odràne u Briselu 29. februara i 1. marta 1936, u Banjaluci odràna studentska konferencija za odbranu mira, 10. jula 1936. godine. Na ovoj konferenciji je biran Pripremni odbor za organizovanje akcija za odbranu mira. U Bosni i Hercegovini odràne su sli~ne konferencije – u Bijeljini, Tuzli, Br~kom, Biha}u i Tuzli (u Sarajevu je poku{ano da se organizuje omladinska konferencija, ali je policija to onemogu~ila). Ove konferencije su imale cilj da sve slojeve omladine - studentsku, srednjo{kolsku i radni~ku masovno okupe i zainteresuju za me|unarodna zbivanja i okupe je u pokret za odbranu mira. “Najzna~ajnije takve konferencije, koje su okupile po nekoliko stotina omladine, organizovali su Banjalu~ki pripremni odbor

460 Ibid., str. 407. 461 Ibid., str. 412; ARP, f. KI, br. 237/V. 462 Ibid., str. 414.

144

tzv. Kraji{ki pripremni odbor 10. jula u Banjaluci i Mostarsko odbor 26. jula u Mostaru…”463 Predstavnicima tada{nje vlasti bilo je jasno da iza mirovnog pokreta omladine stoje komunisti, pa su nastojali da onemogu~e mnoge aktivnosti. Njima su se pridruìle mnoge nacionalisti~ke organizacije i katoli~ki kler. I u Banjaluci je povedena o{tra propaganda protiv odràvanja Prvog svjetskog omladinskog kongresa za mir u @enevi i mirovnog pokreta, kao i u drugim krajevima Jugoslavije, a vodio ju je Savez jugoslovenskih akademskih organizacija, koji je u Zagrebu odrào sastanak i zaklju~io da “predstavnici nacionalnih studenata” ne mogu u~estvovati na @enevskom kongresu, po{to on “ostvaruje ciljeve marksisti~ke revolucije”. Isti stav zauzela je i tzv. nacionalna omladina u Banjaluci, ~iji je ideolog bio Bogoljub Jefti}.464 U jednom dokumentu koji govori o radu CK SKOJ-a, izme|u ostalog se kaè: "Omladinski pokret u zemljama Jugoslavije razvio se tek u zadnje vrijeme i mogu se zabiljeìti prve pozitivne promjene u tom pravcu, oslanjaju}i se, uglavnom na studentsku omladinu.”465 To je svojevrstan indikator i za odre|ene aktivnosti u omladinskom komunisti~kom pokretu u Banjaluci. U istom dokumentu se naro~ito ukazuje na potrebu kori{}enja legalnih formi rada u masovnim organizacijama, bez stvaranja sekta{kih nelegalnih kruòka i ~elija starog tipa, {to se negativno odraàvalo na {ire okupljanje omladine u napredni omladinski pokret. Prema jednom izvje{taju Rodoljuba ôlakovi}a, instruktora CK KPJ, od janura 1938, u drugoj polovini 1937. godine na Beogradskom univerzitetu je postojala jaka organizacija SKOJ-a i KPJ tako da je predstavljala “pravu antifa{isti~ku tvr|avu”466. U jesen 1937. godine na Beogradskom univerzitetu odràna je partijska konferencija na kojoj su analizirani rezultati rada i zaklju~eno je da se posveti posebna pa`nja aktivnostima van Univerziteta, ali da se ne zanemaruje rad na Univerzitetu. Izabran je novi Univerzitretski komitet u koji su u{li: Rifat Burdèvi}, sekretar, Petar Stamboli}, Puni{a Perovi}, Vojo Nikoli}, Vojo Kova~evi} i Osman Karabegovi}. Ovaj komitet u istom sastavu rukovodio je studentskim pokretom sve do 1939. kada je zbog odlaska svih njegovih ~lanova na nove partijske zadatke, izabran novi Univerzitetski komitet na ~elu sa Vladom Popovi}.467Jedan od zna~ajnijih uspjeha organizacija SKOJ-a i KPJ, kao i novoizabranog komiteta na spomenutoj partijskoj konferenciji bilo je ujedinjavanje svih politi~kih studentskih grupa na Univerzitetu, izuzev ortodoksnih nacionalista, u jedinstvenu organizaciju koja se zvala Ujedinjena studentska omladina.468

463 Ibid., str. 421. 464 Ibid., str. 424-426. 465 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1939/1 466 ARP, f. KI br. 3/1938, Izvje{taj Mitra (Rodoljub ôlakovi}) od januara 1938. 467 Dr M. Vasi}, n. d., str. 471; M. Damjanovi}, n. d., str. 377-379. 468 Dr. M. Vasi}, n. d., str.471-472.

145

Autor dr M. Vasi} u njegovom citiranom delu isti~e da se ne{to sporije nego u drugim krajevima, uz posebno velike te{ko}e, odvijao rad u Bosni i Hercegovini. Stoga su u BiH upu}eni na rad tri studenta Uglje{a Danilovi}, Cvijetin Mijatovi} i Hasan Brki}, koji su po~etkom 1938. po~eli rad na obnovi KPJ i SKOJ-a u BiH. U njihovim se}anjima oni govore o obnovi KPJ i SKOJ-a, pominju}i pri tom i Banjaluku. Tako autor kaè slijede}e: “Zahvaljuju}i poja~anoj aktivnosti organizacija KPJ i ~injenici da je ve} bilo do{lo do politi~kog bu|enja omladine kroz akcije za odbranu mira, u prvoj polovini 1938. se po~eo ose}ati sve ve}i uticaj komunista me|u srednjo{kolskom, radni~kom i studentskom omladinom u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru, gde su osnovani i prvi aktivi SKOJ-a i simpatizerske grupe.” 469– kaè dr Miroljub Vasi}, oslanjaju}i se na vi{e izvora. Me|utim, u Banjaluci ni poslije provale, 1936. godine nisu prestale postojati i djelovati organizacije KPJ i SKOJ-a, odnosno KPJ i SKOJ nisu raspu{teni.470 Povodom potpisivanja Minhenskog sporazuma koji je ugrozio nezavisnost êhoslova~ke, u Banjaluci je odràn miting mladih.471 O istoj aktivnosti pi{e i Du{anka Kova~evi}.472 U nastojanju da daju svoj doprinos za razvijanje borbenog duha kod gra|anstva, posebno mladih, Studentsko udruènje “Petar Ko~i}” organizovalo je turneju po Bosanskoj krajini i dalo nekoliko priredbi pod krilaticom “Brani}emo zemlju”, pa su posjetili i Banjaluku.473 Kada su studenti Bosne i Hercegovine uputili svoje tre}e otvoreno pismo u vezi sa narodnom autonomijom Bosne i Hercegovine, 1. decembra 1939. godine, iz Banjaluke je bilo 65 potpisnika-studenata, a 162 iz Bosanske krajine. Na sadràj ovog otvorenog pisma u Banjaluci je reagovalo Udruènje nacionalne omladine (UNA), desni~arska studentska organizacija, ~ijii ~lanovi su podrugljivo nazivani ”nacionalni stipendisti kraljevske banske uprave u Banja Luci”. Vlasti su vr{ile pritisak na roditelje potpisnika otvorenog pisma s prijetnjom da }e ostati bez zaposljenja, a studentima-potpisnicima koji su imali stipendije da }e im ih oduzeti.474 I dr M. Vasi} govori o tom otvorenom pismu bosansko-herecgova~ke omladine, ~iji naslov je “Protiv rata! Za slobodu, demokratiju i ravnopravnost naroda! Za autonomiju Bosne i Hercegovine!” On kaè da je vlada bila vrlo osjetljiva na ovo pitanje {to pokazuje uputstvo Centralnog Presbiroa od 20. XI 1939. da se u sredstva informisanja “ne sme pustiti ni jedna re~ o autonomiji BiH”, a da se u “slu~aju potrebe novine plene”.475 469 Dr M. Vasi}, n. d., str.478. Autor u fusnoti 177, na istoj strani navodi izvor H. Brki} Obnavljanje partijske organizacije u Sarajevu posle 1936. godione, Zbornik se}anja 3, Beograd 1960, 91-95; ARP, MG-II-2b/44, Rato Dugonji}, Se}anja; ARP, f. MG-II-2b/70. Podaci o radu skojevske organizacije u Banjoj Luci; IV kongres SKOJ-a, Beograd, 1949, 210-211. 470 Du{anka Kova~evi} Iz rada organizacije KPJ u Banjoj Luci 1935-1941, Banjaluka u novijoj istoriji,, str. 411; Dr Ivan Jeli} O vezama komunista Banja Luke i Zagreba 1934-1941.str. 423-436. Na str. 432, fusnota br. 28 se kaè: “Situacioja je bila utoliko komplikovanija {to su postojale dvostruke veze banjolu~ke partijske organizacije s vi{im partijskim rukovodstvom: preko nas u Sarajevui i s drugovima u Zagrebu…” 471 Dr Miroljub Vasi}, n. d., str. 517. 472Du{anka Kova~evi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 411. 473 Dr M. Vasi}, n. d., str. 538. 474 D. Kova~evi}, n. d., Banjaluka u novijoj ikstoriji, str. 414. 475 Dr M. Vasi}, n. d., fusnota br. 355, str. 558-559.

146

“Posebnu su ulogu banjalu~ki studenti odigrali u okupljanju i organizovanju bosanskohercegova~kih studenata i srednjo{kolaca u Zagrebu. Upravo je na inicijativu KAB-a, odnosno banjalu~kih studenata u Zagrebu, do{lo do konferencije bosanskohercegova~kih studenata, na kojoj je donesena odluka o osnivanju pokrajinskog udruènja studenata, odnosno bosanskohercegova~kih studenata na Zagreba~kom sveu~ili{tu. Tako je u junu 1936. do{lo do osnivanja ”Brazde” koja se ubrzo razvila u najbrojnije pokrajinsko udruènje.476 Zatim autor dalje govori o tome da je od “Brazde” potekla ona zna~ajna inicijativa da se poveè svih pet pokrajinskih studentskih udruènja u Zagrebu, kao novi oblik politi~kog rada, a to su: “Triglav” – udruènje slovena~kih studenata, “Vardar” makedonskih, “Mihajlo Polit-Desan~i} vojvo|anskih i “Lov~en” crnogorskih studenata. Sve ovo organizovano je zalaganjem naprednih studenata i SKOJ-a. Organizovana je i veoma uspje{na turneja predstavnika svih udruènja po Bosni i Hercegovini. “Turneja je imala vidljiv politi~ki karakter, jer se radilo o susretima sa naprednom omladinom u pojedinim mjestima i pruànju pomo}i u njenom politi~kom organizovanju. Prva, upravo veli~anstvena, priredba na toj turneji bila je u Banjoj Luci, gdje su do~ek gostima priredili u ime banjalu~ke omladine Ivica i Josip Maàr, Osman Karabegovi} i Nikica Pavli}. Zagreba~ke studente do~ekalo je nekoliko tusu}a banjolu~kih omladinaca, radnika i seljaka koji su do{li iz okolnih sela.”477 Dr Ivan Jeli} posebno nagla{ava doprinos banjalu~kih studenata, koji su studirali u Zagrebu, razvoju i radu KPJ i SKOJ-a u Zagrebu. On isti~e da su mnogi od njih u~estvovali u “prvim redovima naprednog studentskog pokreta na Zagreba~kom sveu~ili{tu. Tako su se u {irokoj i uspje{noj akciji, koja je vidljivije zapo~eta od 1932. sa ciljem da se na Zagreba~kom sveu~ili{tu osnivaju komunisti~ke grupe, istakli Ekrem Maglajli} i Osman Karabegovi}, studenti Veterinarskog fakulteta.478 Student Pravnog fakulteta Vilko Vinterhalter razvio je ìv rad u komunisti~koj grupi i u studentskom udruènju na Pravnom fakultetu, a svoje sposobnosti vrsnog publiciste pokazao je u tada{njim lijevim zagreba~kim ~asopisima u kojima je aktivan suradnik (“Kritika”, “Literatura”, “Signali”).479 Na Pravnom je fakultetu osobito aktivan bio Nikica Pavli}, a ne{to kasnije @eljo Bari}. Student Toma{ Perovi} radio je u “tehni~kom aparatu” Pokrajinskog komiteta SKOJ-a u Zagrebu.480 U djelatnosti partijske organizxacije na Zagreba~kom sveu~ili{tu osobito su se istakli tada{nji studenti Ekonomsko-komercijakne visoke {kole Ivica Maàr i Ranko [ipka.481 Prema tome, pored doprinosa koje su navedeni revolucionari davali u Banjaluci, njihov doprionos se potvr|ivao i u zna~ajnom doprinosu u aktivnostima

476 Dr Ivan Jeli}, n. d., str. 435. 477Ibid., str. 435; IHRPH, MG 37/X, 19. Izjava R. Radujkova. Usp. V. Raj~evi}, n. d. 274. 478 V. Raj~evi}, n. dj,, 140-141. 479 Dr D. Luka~, n. dj. str. 29-30; M. Ivekovi} (i suradnici), Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945;, Zagreb 1970, I, 104,196, 222, 245. 480 V. Raj~evi}, n. dj., str.181. 481 Ibid., 270.

147

zagreba~kog proletarijata. Taj doprinos je rastao sve vi{e sa najezdom fa{izma na na{u zemlju u godinama pred Drugi svjetski rat i propast Kraljevine Jugoslavije. Napominjemo da je o djelovanju studenata-revolucionara iz Banjaluke u revolucionarnom studentskom pokretu na univerzitetima gdje su studirali, kao i u Banjaluci, posebno u okviru KAB-a, ovdje dat samo kratak presjek kako bi se istaklo da su banjalu~ki napredni studenti davali svoj doprinos ne samo u Banjaluci i regionalnom podru~ju oko Banjaluke, ve} i na univerzitetima gdje su banjalu~ki svr{eni maturanti-komunisti oti{li da studiraju, a ujedno su prenosili iskustva i revolucionarni zanos naprednog studentskog pokreta i u svoju sredinu. 17. Organizacija SKOJ-a u Banjaluci nije bila raspu{tena krajem 1935. godine U arhivskoj gra|i nalazi se podaak da je skojevska organizacija u Banjaluci bila raspu{tana krajem 1935. godine. Prvo, da na osnovu istraìvanja rasvijetlimo da skojevska organizacija u Banjaluci karjem 1935. godine nije bila raspu{tena. To se vidi iz slijede}eg: “U oktobru 1935. godine uslijedila je (u Banjaluci – napomena autora) provala skojevske }elije u kojoj su bili Nedìb Demirovi}, Munib Maglajli} i Alija Verem. Provala nije dobila {ire razmjere i bila je bez ve}ih posljedica za politi~ki rad u Banjoj Luci, ali je zato imala odraza na {irinu i intenzitet u poku{ajima obrazovanja skojevskih }elija u drugim mjestima. Budu}i da je Alija Verem bio iz Donjeg Vakufa , u dogovoru sa MK SKOJ-a Banjaluka sva trojica su zajedni~ki pristupili realizaciji dobivenog zadatka. U D. Vakufu se povezuju…482 Ova skojevska provala nije bila u vezi s provalom na podru~ju Hrvatske, mada su u to vrijeme ove provale dovo|ene u vezu. Njihova vremenska podudarnost u ovom slu~aju nije imala isti povod…483 Cijela provala bila je lokalizovana. Premda su isljedni organi u D. Vakufu, Bugojnu i Travniku naro~ito nastojali da utvrde veze sa Banja Lukom, u tome nisu uspjeli. Najve}i dio krivice preuzeo je na sebe Verem, zbog ~ega je i bio ka`njen strogim zatvorom u trajanju od godinu dana.”484 Da zaklju~imo: 482 Milan Vukmanovi}, Partijska i skojevska organizacija Banje Luke na udaru reìma 1935-1936. godine, Banjaluka u novijoj istoriji, str. 437-463. 483 Izvje{taj partijskog instruktora Frica upu}en CK KPJ decembra 1935. godine obja{njava uzroke provale u Hrvatskoj. Provala je zapo~ela u Sisku u toku priprema za zbor Saveza radne omladine. Na sjednici oko 20. oktobra uhap{eni su ~lanovi Inicijativnog komiteta i sprovedeni u Zagreb. Policija je zadràla samo sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a koji je istovremeno bio i ~lan PK SKOJ-a i delegat na Pokrajinskoj konferenciji Hrvatske. Ovaj je izvr{io provalu koja se dalje {irila. Izvje{taj iza toga konstatuje: “ Uskoro posle hap{enja u Sisku bila je provala u Banjaluci, Karlovcu i Dugom Selu, a uzrok tih provala je isti kao i provala u Sisku.“ U nastavku teksta data je ocjena da je gre{ka CK KPJ {to nije ispitao provale u Banjoj Luci, Karlovcu i Dugom Selu. (Arhiv CK SKJ, Fond KI-1936/138) Sudski materijal iz procesa pred Okru`nim sudom u Travniku jasno i razgovjetno dokazuje razlike u odnosu na provale na podru~ju Hrvatske. (Fond DT-2299/35). 484 Milan Vukmanovi}, n. d., str. 442.

148

1. “Tvrdnja da je po nalogu PK KPJ za Hrvatsku krajem 1935. godine raspu{tena skojevska organizacija u Banjoj Luci nije ta~na, jer skojevska organizacija djeluje i u 1936. godini.”485 2. Za aktivnost SKOJ-a u toj, 1936. Godini, nave{}emo samo nekoliko primjera. Rudi Kolak, budu~i istaknuti akter doga|aja u skojevskom pokretu Banjaluke i Bosanske krajine primljen je u SKOJ u 1936. godini. (Dr D. Luka~, n. d. str.72); tako|e dva istaknuta aktera skojevske organizacije u Banjaluci, po{to su zbog revolucionarnog rada izba~eni sa studija, u 1936. godini su u Banjaluci i aktivno djeluju u SKOJ-u. To je Osman Karabegovi}, koji je 1934. izba~en sa Zagreba~kog sveu~ili{ta i sve do jeseni 1936. aktivno radi u SKOJ-u, KPJ, KAB-u, “Pelagi}u” i dr. u Banjaluci, kada odlazi na studije na Beogradski univerzitet (naravno, odràvaju}I konrakt sa revolucionarnim pokretom u Banjaluci u kontinuitetu). Drugi je Josip [o{a Maàr. U 1935. godini zbog revolucionarnog rada u Pomorskoj akademiji u Bakru zabranjeno mu je da polaè oficirski ispit, izba~en je iz ove akademije i vra}a se u Banjaluku gdje nastavlja “sa jo{ aktivnijim revolucionarnim radom. Uskoro je primljen za ~lana KPJ. Zajedno sa mla|im bratom Ivicom, studentom, aktivno radi u Klubu akademi~ara Banjaluke…”(Dr D. Luka~, n. d. str. 299). “Krajem 1936. Ivica Maàr je zajedno sa Nikom Jurin~I} I mla|im bratom Dragom formirao omladinsku ilegalnu tehniku Na obi~nu pisa}u ma{inu prepisivani su razni materijali kojima se sluìla napredna omladina.” (Dr D. Luka~, n. d. str.69). “U periodu 1933-1936. Niko Jurin~I} istakao se u radu sa omladinom …”. (Dr D. Luka~. D. str.str. 81). U ovom radu je dosta re~eno o brojnim aktivnostima SKOJ-a u 1936. godini. Izme|u ostalog bilo je rije~i o Krtaji{kom pripremnom odboru za Svjetski omladinski kongres za mir u @enevi, koji je osnovan 5. jula 1936, 16. Avdusta je odràna Konferencija studentske omladine Bosne i Hercegovine u Banjaluci, a nosilac aktivnosti bili su MK SKOJ-a i KAB itd. itd., sve do provale KPJ u Banjaluci, a i o tome je re~eno kako je nastavljen rad poslije provale. 3. Instruktor CK KPJ Fric je u vezi sa provalom koja je po~ela od skojevske organizacije u Sisku, pa se poslije znatno pro{irila, krivo povezao da se ta provala prenijela i u Banjaluku, po{to je u to isto vrijeme bila provala jedne skojevske }elije u Banjaluci, ali kao {to je naprijed obja{njeno izme|u ove dvije provale ne postoji nikakva veza, izuzev same vremenske podudarnosti, a u Banjaluci je bila provala u samo toj jednoj skojevskoj }eliji, koja je spomenuta. ; 3. U periodu 1934-1935. godine u Bosni i Hercegovini bila je najaktivnija partijska organizacija u Banjaluci.“486 Isto je i sa SKOJ-em u Banjaluci. To se vidi i iz

485 Milan Vukmanovi} Partijska i SKOJ-evska organizacija Banja Luke na udaru reìma 1935-1936. godine, Banjaluka u novijoj istoriji, str. 461, Fusnota br. 75, Kazivanje Velimira Stojni}a autoru o aktivnosti Srednjo{kolskog komiteta SKOJ-a i kazivanje Milorada Gaji}a. Ova fusnota br. 75 je pod tim brojem u tekstu M. Vukmanovi}a, koji je obavio razgovore sa Velimirom Stojni} i Miloradom Gaji}., koji su u vrijeme o kojem govorimo bili u Srednjo{kolskom komitetu pri MK SKOJ-a i to njihovo kazivanje je na osnovu li~nog saznanja da SKOJ u Banjaluci krajem 1935. godine nije prestajao sa radom. 486 Pregled Istorije Saveza komunista Jugoslavije, str. 216 (latini~no izdanje).;

149

slijede}eg: “[to se ti~e Bosne i Hercegovine, gdje osim u Sarajevu i Banjaluci, ja~e organizacije SKOJ-a krajem 1935. nisu ni postojale…”487 4. “Na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a, koja je odràna 30. decembra 1934. godine u ku}i Kasima Hadì}a pa`nja je posve}ena politi~kom radu na regionalnom podru~ju. Izravne veze sa Mjesnim rukovodstvom SKOJ-a u Zagrebu odràvao je Nikica Pavli}, tada{nji sekretar MK SKOJ-a. U novi MK SKOJ-a izabrani su: Kasim Hadì}, Slobodan Kokanovi}, Nikola Pavli} i Stojan Kova~evi}. Slobodan Kokanovi} je bio sekretar MK SKOJ-a od 30 decembra 1934. do septembra 1935, kada je oti{ao na Kongres KOI u Moskvu. Du`nost sekretara je preuzeo Kasim Hadì}.”488 Pored navedenih kazivanja Velimira Velje Stojni}a i Milorada Gaji}a Milanu Vukmanovi}u (kako smo naveli u fusnoti), isti~emo da su u to vrijeme o kojem govorimo pri MK SKOJ-a u Banjaluci postojali Srednjo{kolski i Studentski komitet I s obzirom na to Stojan Kova~evi} je bio delegat MK SKOJ-a u Srednjo{kolskom komitetu, Slobodan Kokanovi} u Studentskom, a Kasim HadÌ} je bio zaduèn za radni~ku omladinu i Agitpro SKOJ-a u kojem su bili Nedìb Demirovi}, Milorad Gaji} i Stjepan-Pipo Pavli}. Agitprop je raspolagao sa ve}om koli~inom propagandnog materijala, rukovodio je bibliotekom SKOJ-a i tehnikom MK SKOJ-a. U Srednjo{kolskom komitetu bili su Velimir Stojni}, Bo{ko [iljegovi} i jo{ jedan ~lan, a od 1935 ukupno pet.489 5. S obzirom da se u arhivskoj gra|i nalazi spomenuti podatak da je krajem 1935. SKOJ u Banjaluci raspu{ten, mi ga sre}emo u pojedinim studijama. Na primjer u jednoj se kaè: “[to se ti~e Bosne i Hercegovine, gdje osim u Sarajevu i Banjoj Luci ja~e organizacije SKOJ-a krajem 1935. nisu ni postojale, nedostaju podaci o tome da li su materijali CK KPJ i CK SKOJ-a o reorganizaciji SKOJ-a uop{te dobijeni. Poznato je jedino da je posle hap{enja ~lanova MK SKOJ-a u Sarajevu, po~etkom 1936, privremeno prestala da postoji skojevska organizacija i da je odlukom PK KPJ za Hrvatsku krajem 1935, za vreme velike provale, raspu{tena organizacija SKOJ-a u Banjoj Luci, a ~lanovi MK SKOJ-a, Nikola Pavli} i Kasim Hadì} primljeni u KPJ i uklju~eni u rad MK KPJ, ali ta odluka nije bila vezana za reorganizaciju SKOJ-a.”490 6. Zanimljivo je {to je u datoj formulaciji re~eno “[to se ti~e Bosne i Hercegovine osim u Sarajevu i Banjaluci, ja~e organizacije SKOJ-a krajem 1935. nisu ni postojale…”, a na kraju istog pasusa se kaè “”…da je odlukom PK KPJ za Hrvatsku krajem 1935, za vrijeme velike provale, raspu{tena organizacija SKOJ-a ui Banjaluci…”. Ta~no je da u arhivskoj gra|i postoje oba navedena podatka, ali se ne mogu preuzimati nekriti~ki, a pogotovo u istom pasusu gdje sadràji jedan drugi isklju~uju. Jer, moè biti ta~no jedno ili drugo, a ne oboje istovremeno. U istoj studiji u slijede}oji formulaciji se kaè “U oktobru 1935. godine, uslijedila je provala skojevske }elije u kojoj su bili Nedìb Demirovi}, Munib Maglajli} i Alija Verem. Provala nije dobila {ire razmjere i bila je bez ve}ih posljedica za politi~ki 487 Dr Miroljub Vasi}, n. d. str. 393. 488 Milan Vukmanovi}, Neki sadràji politi~ke aktivnosti komunisti~ke omladine Bosanske krajine 1934-1936. godine, Zbornik kraji{kih muzeja, VII, Banjaluka 1982, str. 179-198. 489 Milan Vukmanovi}, Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 36-37. 490 Dr M. Vasi}, n. d. str. 393.

150

rad u Banjoj Luci, ali je zato imala odraza na {irinu i intenzitet rada u poku{ajima obrazovanja skojevskih }elija u drugim mjestima…491 Ova formulacija je sasvim ta~na, ali ona nije dovedena u vezu sa sadràjem koji smo naveli. 7. Kona~no, u radu Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, koji je, u stvari, Uvod zborniku Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knjiga druga, autor Milan Vukmanovi} ukazuje na potpuni kontinuitet u radu KPJ, SKOJ-a i klasnog sindikalnog pokreta u periodu 1931-1936. godina, dakle i kriti~na 1935. godina, kada je navodno SKOJ u Banjaluci bio raspu{ten je rasvjetljena, kako u formulaciji koja slijedi, tako i u samom radu. Ta formulacija glasi: “Cijelo razdoblje 1931-36. u Banjaluci bilo je u znaku razvoja sindikalnog i komunisti~kjog pokreta i revolucionarnih sadràja u djelatnodtima radni~ke klase i omladine. Kao jedna od najva`nijih odrednica, masovnost u oblicima i sadràjima ekonomske, politi~ke i idejne borbe dala je bogate rezultate u revolucionarnim godinama koje su slijedile.”492 Bilo je tvrdnji da je i partijska organizacija Banjaluke uslijed provale bila raspu{tena. Du{anka Kova~evi}, poslije provale 1936. godine, u vezi sa nastalom situacijom u partiskoj organizaciji Banjaluke kaè: “Socijaldemokrati iz Radni~ke komore nastojali su da iskoriste udarac koji je reìm zadao banjalu~koj partijskoj organizaciji. Oni ponovo ulaze u rukovodstvo ‘Pelagi}a’ , a isto tako nastoje da ometaju rad sindikata pod uticajem komunista. U samoj partijskoj organizacviji, kao vid demoralizacije pojedinaca, pojavljuje se grup{tvo jednog broja ~lanova koji ispoljavaju nevjericu u dotada{nji rad na omasovljenju pokreta kroz {iroki kulturno-politi~ki rad i na taj na~in jo{ vi{e produbljavaju nastale te{ko}e.”493 Zatim, Du{anka ukazuje na objavljeni rad Uglje{e Danilovi}a, koji u vezi sa tada{njom situacijom u banjalu~koj partiskoj organizacioji kaè: “Poslije provale 1936. godine u Banjaluci je ostalo malo ~lanova Partije koji nisu bili otkriveni pa su nastavili da rade. U jednoj grupi ovih drugova bili su uglavnom radnici. Oni su traìli konkretan rad, angaòvali se u sindikatu i u radni~kim dru{tvima. U drugoj grupi, me|utim, bili su neki intelektualci koji su htjeli da vode “visoku politiku”. Samo su frazirali o politi~kom radu, a u stvari su napadali one koji su htjeli da se bore. Najistaknutuji predstavnik ove grupe bio je Asim Alihodì}, zvani Efendija. U ovaj sukob umje{ali su se i neki ljudi koji su do{li sa robije, ali isto tako na grupa{koj osnovi.”494 Du{anka, dalje kaè, da je tada, zaista, bilo problema u banjalu~koj partiskoj organizaciji “…jer su, uslijed hap{enja ~lanova Partije, koji su odràvali veze sa PK Hrvatske, te veze prekinute, a Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu jo{ nije bio preuzeo banjalu~ku partijsku organizaciju, a i u njegovom radu nastale su krupne te{ko}e zbog dosta obimne provale partijske

491 Ibid., str. 439. 492 Milan Vukmanovio}, Sindikalni i komunisti~ki pokret u banjaluci 1931-1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. str. 55. 493 Du{anka Kova~evi} Iz rada organizacije KPJ u Banjoj Luci 1935-1941, Banjaluka u novijoj istoriji, str. 398-422. 494 êtrdeset godina, knjiga tre}a, str. 54.

151

organizacije u Sarajevu… Do odluke o raspu{tanju organizacije je vjerovatno do{lo uslijed slabih i nepovoljnih veza sa PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, zbog ~ega je uvid Pokrajinskog komiteta u stanje banjalu~ke organizacije bio slab, pa je takvo stanje dovelo do odluke PK o raspu{tanju partijske organizacije. Uostalom, do provo|enja te odluke nije ni do{lo.”495 O istom pitanju pisao je, vi{e puta, Milan Vukmanovi}. Nave{}emo najsveìje podatke: “Banjaluka je poznata po razvijenosti omladinskog, ènskog, sindikalnog i komunisti~kog pokreta izme|u dva rata. Banjalu~ka organizacija Komunisti~ke partije Jugoslavije spada me|u one rijetke u zemlji koje nisu prekidale rad kroz cijeli me|uratni period ilegalnog djelovanja… U dvadesetim godinama banjalu~ke organizacije KPJ i Savez komunisti~ke omladine bile su povezane sa pokrajinskim rukovodstvima za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu. Organizaciono vezivanje za pokrajinska rukovodstva u Bosni i Hercegovini uslijedilo je 1939. godine.”496 U 1936. godini, s obzirom na stav koji je tada{nji Mjesni komitet KPJ Banjaluka imao prema SKOJ-u, sekretar MK KPJ Banjaluka Asim Alihodì}ć angaòvao je Milo{a Popovi}a da se poku{a staviti na č~elo omladinskih masa, kako bi izolovao tada{nje skojevsko rukovodstvo u Banjaluci. U jesen iste godine, kada je Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu dobio direktivu od KPJ Hrvatske (za koju je i tada MK KPJ i MK SKOJ-a u Banjaluci bio organizaciono povezan)497, da se raspusti organizacija SKOJ-a, to nije izvr{eno. Mjesno rukovodstva SKOJ-a nije htjelo da realizuje tu direktivu po{to je smatralo da je ona do{la kao rezultat nekih netrpeljivosti. Uskoro, 1937. godine, dolazi do intervencije iz Sarajeva, po{to se i u PK SKOJ-a Bosne i Hercegovine smatralo da je organizacija SKOJ-a u Banjaluci raspu{tena. Rato Dugonji}ć dolazi u Banjaluku i odràva konferenciju svih č~lanova SKOJ-a grada Banjaluke (na Tre{njiku) na kojoj je razmatran dotada{nji rad SKOJ-a i utvr|eni su novi zadaci.498 Kulturno-umjetni~ko dru{tvo "Budu~nost" u Gornjem [eheru, č~iji je prvi predsjednik bio Idriz Maslo499, 1936. godine, imalo je okupljeno 350 omladine. Te godine samo u Gornjem [eheru bilo je 60 č~lanova SKOJ-a. Tada su u MK SKOJ-a Banjaluke bilič~lanovi Dedo Gazi}, Niko Jurin~i}, Osman Karabegovi} i dr. Du{anka Kova~evi} nastavlja: “Da je Mjesno rukovodstvo i u ono vrijeme postojalo i da se rad partijske organizacije polagano konsolidivao, govore i akcije koje su komunisti Banjaluke vodili. - Po~etkom 1937. godine vodili su uspje{an {trajk pekarski radnici a u junu

137. {trajkovalo je 800 pilanskih radnika zbog toga {to je direkcija 495 D. Kova~evi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 410. 496 Milan Vukmanovi} Izme|u dva rata,Banjaluka, Institut za istoriju Banjaluka, Banjaluka 1990, str. 77-109. 497 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1936/2, Mapa organizacione strukture SKOJ-a, koju je izradio Maks Ba}e. 498 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, str. 3. 499 Idriz Maslo je u svom revolucionarnom radu u Banjaluci bio sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a od 1929-1930. godine. Prema nekim izvorima bio je jedno vrijeme sekretar MK SKOJ-a i 1938.

152

preduze}a “Bosna-Boa” bila otpustila oko 700, a zadràla na radu svega 131 radnika. Na apel {trajka~kog odbora upu}en gra|anima Banjaluke

za pomo}, odazvao se veliki broj gra|ana. - U julu 1938. godine komunisti ponovo osvajaju pozicije u “Pelagi}u” uprkos

otporu komora{a i smetnjama koje su ~inile vlasti… - U julu 1938. godine komunisti rukovode velikim {trajkom 450 gra|evinskih

radnika. Radnici su {trajkovali traè}i uvo|enje 9-~asovnog radnog vremena, povi{enje minimalnih nadnica…

- U jesen 1938. godine povodom potpisivanja Minhenskog sporazuma koji je ugrozio nezavisnost êhoslova~ke, organizacija KPJ organizuje antifa{isti~ke demonstracije u kojima je u~estvovalo 4.000 gra|ana. Policija nije bila u stanju da ih rasturi.

- Od po~etka {panskog gra|anskog rata nije bilo u Banjoj Luci nijedne akcije napraednih snaga, od kulturnih manifestacija do demonstracija i sukoba s policijom, koje se nisu povezivale s borbom {panskog naroda. Bilo je mnogo omladinaca koji su èljeli da postanu dobrovoljci {panske republikanske armije. 1937. krenulo je 11 mladih Banjolu~ana, me|u kojima Ivo Tukeri}, Marjan Podgornik, Du{ko Ko{}ica, Muharem Fazli} i drugi, da se kao dobrovoljci prijave u {pansku republikansku armiju. Odjela za put sa{io im je kroja~ Ferid Hasanba{I}, komunista, a put je finansirao Du{an Ivezi}, trgovac, ina~e poznati antifa{ista i simpatizer KPJ. Me|utim, u Ljubljani, gdje je trebalo da ih ~eka veza izvr{ena je provala, pa je njihov put bio onemogu}en.

- Na utakmicama “Borca” s drugim klubovima navijanje za ovaj radni~ki klub kori{teno je i za manifestacije solidarnosti s borbom {panskog naroda, demonstracije protiv fa{izma itd. uprkos intervenciji policije.

- Za sve vrijeme {panskog gra|anskog rata u gradu su sakupljani prilozi za {panske borce; KAB, “Pelagi} i “Borac” su od prihoda sa priredbi, predavanja i utakmica davali tako|er znatna sredstva za pomo} [pancima. U akciji Lige za mir sakupljeno je preko dvije hiljade potpisa gra|ana. U gradu su prodavane markice o [paniji koje je izradio slikar \or|e Andrejevi} – Kun, {panski borac.

- Nakon poraza {panske republikanske armije prikupljanje pomo}i nastavilo se pomaganjem {panskim borcima koji su bili zatvoreni u logorima u Francuskoj, me|u kojima je bio veliki broj Jugoslovena. Prikupljan je novac, odje}a, lijekovi, hrana, knjige i ~asopisi, organizovana je izrada falsifikovanih paso{a da bi se na{i ljudi mogli, uprkos zabrane vlasti, vratiti u zemlju.

- Crvena, odnosno narodna pomo} sakupljana je tako|er za politi~ke osu|enike u zemlji, za rad partijske tehnike i druge potrebe Partije.”500

Iznije}emo jo{ nekoliko bitnih tvrdnji D. Kova~evi} koje jo{ bolje potkrepljuju naprijed iznijeto. - “U to vrijeme partijska organizacija Banje Luke bila je povezana s

Pokrajinskim komitetom KPJ za Hrvatsku. Ovakvo organizaciono rje{enje

500 Du{anka Kova~evi} Iz rada organizacije KPJ u Banjoj Luci 1935-1941,Banjaluka u novijoj istoriji, str. 398-422.

153

proizi{lo je iz dota{njeg stava CK KPJ. U Pismu Centralnog komiteta KPJ od 5. februara 1935. godine upu}enom Pokrajinskom komitetu za Hrvatsku i Dalmaciju kaè se da }e ‘u budu}u KP Hrvatske u~i partijske organizacije sa teritorije Bosne i Hercegovine Banja Luka, Livno, Duvno, desna obala Hercegovine (Neretve – pr. D. K.) isklju~uju}i Mostar, tj. zapadne oblasti Bosne i Hercegovine naseljene hrvatskim stanovni{tvom koje grani~i sa Dalmacijom.’ Banjolu~ka partijska organizacija je bila povezana sa PK, odnosno, CK KP Hrvatske sve do 1939. godine. Dakle, u vrijeme navedenog raspu{tanja partijske organizacije u Banjaluci od strane PK KPJ BiH, banjalu~koj partijskoj organizaciji bio je nadleàn PK KPJ za Hrvatsku i Dalmaciju, odnosno CK KP Hrvatske, po odluci CK KPJ.”501

- “U periodu 1934-1935. godine u Bosni i Hercegovini bila je najaktivnija

partijska organizacija u Banjoj Luci…502 Zbog toga se u instruktivnom pismu CK KPJ, upu}enom Mjesnom komitetu KPJ Banje Luke od 22. februara 1935, nagla{ava ‘veliki zna~aj va{e organizacije’ (tj. banjolu~ke – pr. D. K.), zatim CK KPJ se interesuje za veze s ‘jednim od najve}ih centara drvne industrije u Drvaru’, kao i veze sa Jajcem. U pismu se daje direktiva za uspostavljanje veza s komunistima u tim gradovima i nagla{ava da im se ukaè ‘maksimalna pomo} u stvaranju partijske organizacije odnosno njenoj obnovi‘. ‘ Va`nost va{eg mjesta – kaè se dalje u ovom pismu – nalaè potrebu partijskog rada ne samo u Banjoj Luci ve} i u cijeloj okolini, uklju~uju}i Drvar i Jajce i zato mora Mjesni komitet fakti~no postati okru`nim komitetom.’ ” 503

- “Polovinom 1938. godine KPJ pokre}e u Banjoj Luci osnivanje Stranke radnog naroda. U prisustvu predstavnika Zemaljskom inicijativnog odbora Boìdara Adìje i Veselina Masle{e formiran je gradski inicijativni odbor stranke ~iji ~lanovi su bili Pavo Radan, Kasim Hadì}, Srevo Ne{I}, Edhem Karabegovi}, Abduselam Bleki}-[andor, Muhamed Kazaz, Mato Juri} i Safet Filipovi}.504 U sklopu mobilizacije {irokih narodnih masa protiv fa{izma KPJ i SKOJ, rukovode}i omladinskim masama, uspje{no su izvedene akcije bojkota koje su kroz organizaciju "Soko" vr{ene za berlinsku olimpijadu. Tako je u toj akciji raspr{ena povorka koju su organizovali profa{isti~ki elementi. U to vrijeme u Banjaluci je dolazilo do krvavih obra~una izme|u napredne omladine, predvo|ene č~lanovima KPJ i SKOJ-a, posebno u demonstracijama protiv okupacije Čêhoslova~ke. Ukoliko bismo poku{ali dati op{tu ocjenu za provalu u banjalu~koj partijskoj i skojevskoj prganizaciji, najkra}e re~eno, mogli bismo konstatovati da su KPJ i

501 Ibid., str. 400. 502 Pregled istorije Saveza komunista, str. 214 (latini~no izdanje). 503 Ibid., str. 401. 504 Ibid., str. 412.

154

SKOJ u Banjoj Luci radili ne samo u specifi~nim uslovima nego i na specifi~an na~in. Na osoben na~in djeluje i MK KPJ i MK SKOJ-a jer se njihova aktivnost, kao i aktivnost pojedinih ~lanova, raspostire na {irem regionalnom podru~ju. [to se ti~e navodnog raspu{tanja skojevske organizacije u Banjaluci, krajem 1935. godine, dali smo naprijed zaklju~na razmatranja. A {to se ti~e raspu{tanja partijske organizacije u vezi s provalama u 1935. i 1936. godini, moèmo zaklju~iti; - mada je uhap{ena ve}ina od 16 komunista i gotovo cijeli MK KPJ, politi~ki

reìm nije uspio da sprije~i dalje djelovanje mjesne partijske organizacije; - reagiranje banjalu~ke javnosti na nastalu provalu najbolje svjedo~i o politi~koj klimi gra|ana; provala je jo{ sna`nije uticala na ja~anje autoriteta KPJ i SKOJ-a, o ~emu svjedo~i ispra}aj uhap{enih komunista; … - Politi~ki rad Partije i SKOJ-a u 1935-1936. godini u Banjaluci stvarao je

osnove za dalje razvijanje i unapre|ivanje kako KPJ tako i SKOJ-a za sprovo|enje najaktuelnijih zadataka u godinama koje su dolazile

Kako je polovinom 1937. godine osnovana Centralna omladinska komisija pri CK KPJ u sastavu Ivo Lola Ribar, Leo Mates i Boris Krajger, koja je sredinom 1938. godine prerasla u CK SKOJ-a, u~injen je zna~ajan korak na prevazilaènju nekih slabosti u radu. Tome je doprinijeo i ~lanak Josipa Broza “SKOJ na novom putu”, objavljen maja 1937. godine u kome su date osnovne smjernice i ukazano je na potrebu uklju~ivanja ~lanstva SKOJ-a u organizacije koje masovno okupljaju omladinu. Kao osnovne zadatke SKOJ-a Broz je postavio: 1. Rad na razvoju I u~vr{}enjusvih demokratskih, naprednih I kulturnih organizacija; 2. Djelatnost u korist saradnje svih naprednih omladinskih organizacija; 3. Odgoj omladine u duhu borbe protiv fa{izma, a za demokratiju, napredak i mir i: 4. ûvanje legalnosti omladinskih organizacija.”505 Djelovanje u ovom periodu, od 1937. godine pa sve do okupacije na{e zemlje, krunisan je zna~ajnim uspjesima u djelovanju skojevske organizacije. Iako su pojedini ~lanovi Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci i dalje kritikovali u~e{}e ~lanova SKOJ-a u oblicima masovno-politi~kog rada sa mladima, kao i u radu KAB-a, ta kritika nije uticala na uklju~ivanje ~lanova SKOJ-a u rad masovnih organizacija. Naprotiv, sve vi{e su kori{}ene sve forme rada da bi se ostvarilo jedinstvo naprednih snaga u ostvarivanju aktuelnih politi~kih zadataka revolucionarnog omladinskog pokreta toga vremena, ~emu je veliki prilog ba{ dala aktivnost KAB-a, ali i drugi oblici legalnog djelovanja gdje su komunisti - ~lanovi KPJ i SKOJ-a ostvarivali vode}u ulogu, kao {to je ve} naprijed istaknuto. 18. Osnivanje komiteta za antimarksisti~ku akciju i u Banjaluci

505 Ploreter, br. 5, maj 1937, str.16.

155

Programska orijentacija i praksa KPJ i SKOJ-a na {to {iru legalnu aktivnost podstakla je Ministarstvo unutra{njih poslova Jugoslavije da raznolikim o{trim mjerama sprije~i porast uticaja SKOJ-a na {iroke mase mladih. Kao prva mjera bila je da su kraljevske banske uprave 1937. i 1938. godine po~ele sprovoditi sasvim konkretne anti-komunisti~ke mjere, pa su zabranile rad radni~kih turisti~kih dru{tava “Prijatelji prirode”, stavljene su pod kontrolu skautske organizacije, zbog zna~ajnog uticaja komunista u njima, da se sprije~i pozdravljanje stisnutom pesnicom “jer predstavlja opasnu i {tetnu komunisti~ku propagandu”, da se obrati ve}a pa`nja na istupanja srednjo{kolskih i studentskih recitativnih horova, po{to {ire komunisti~ke ideje i sl. Zatim, Ministarstvo unutra{njih poslova, jo{ u januaru 1937, donijelo je odluku da se odmah osnuju banski i mjesni komiteti koji bi, uz pomo} dràvnih vlasti, vodili borbu protiv komunisti~ke akcije. Pri tom je sreskim na~elnicima dato do znanja da }e biti uklonjeni kao nesposobni ukoliko se ne ne istaknu u sprovo|enju ovih zadataka. Poslije osnivanja Jugoslovenskog antikomunisti~kog komiteta, angaòvanjem nacionalisti~kih organizacija i udruènja u borbi protiv komunista, kori{tenjem {tampe za antikomunisti~ke aktivnosti, policija i sreska na~elstva su nastojala da pored raznih pritisaka i na druge na~ine onemogu~e uticaj komunista na mase gra|ana. U Banjaluci su prvo “Vrbaske novine” – zvani~ni organ Banske uprave, kori{}ene za antikomunisti~ku propagandu. Donosile su brojne ~lanke protiv Sovjetskog saveza, zatim su sa simpatijama pisali o Frankovim mjerama u [paniji, pripajanju Austrije Njema~koj. Zatim u nekoliko brojeva ovih novina je pisano o pokretnoj izlo`bi Jugoslovenskog antikomunisti~kog komiteta, koja je prikazana u 40 gradova, pa je tako 2. januara 1938. otvorena u Banjaluci. Neposredni organizator ove izlo`be u Banjaluci bila je UNA (Ujedinjeni nacionalni akadeni~ari). Ve} spominjani ideolog desnice u Banjaluci Milovan Popovi} odrào je prigodno predavanje u vezi sa ovom izlo`bom, a “Vrbaske novine” su zabiljeìle da je ovaj predava~ “pokazao svu zakulisnost borbe komunisti~kih agitatora.” (“Vrbaske novine”, januar 1938). U 1938. godini iste novine prenose iz Ljoti}evog lista “Vihor”, koji je izlazio u Splitu, ~lanak “[ta je KAB?” - u kome se kaè da je ‘u omladinu Vrbaske banovine prvi ubacio marksizam Akif [eremet. Kao srednjo{kolski profesor [eremet je pred svojim u~enicima sistematski ru{io sve {kolske autoritete i onda ubacio misao o revolucionarnim socijalnim reformama. Njegovi pitomci nastavili su njegov rad i kad su postali studenti osnovali su Klub akademi~ara Banja Luke.’ Dalje su nabrajane druge aktivnosti KAB-a (povezivanje sa radni~kim kulturnim i sportskim dru{tvima, rad na selu, KAB-ov Narodni univerzitet i dr. i sve to dovedeno je u vezu sa tajnim marksisti~kim organizacvijama). “Jo{ 1934. obrazuje se u Banjaluci Organizacija nacionalnih studenata (ORNAS), a u toku 1935. godine pristupilo se stvaranju antimarksisti~kog komiteta, dok je u toku 1936. osnovano Udruènje nacionalnih akademi~ara (UNA) ~iji je glavni zadatak bio da oslabi i po mogu~nosti sprije~i dalji uspje{an rad KAB-a. Sve ove

156

organizacije zajedno sa UNA postavile su sebi zadatak suzbijanje komunisti~kog uticaja u Banjoj Luci. UNA je, pored drugih sekcija, obrazovala i antimarksisti~ku sekciju. Osnivanje Udruènja izvr{eno je uz svesrdnu pomo} i podr{ku vlasti. Inicijativa za osnivanje Udruènja nacionalnih studenata pozdravljena je i u “Vrbaskim novinama” s uvjerenjem da }e ono efikasno doprinijeti uspjehu u borbi “sa destruktivnim marksisti~ko-komunisti~kim filokomunisti~kim elementima”. A na svojoj osniva~koj skup{tini UNA je istakla da }e joj biti glavni zadatak ‘…èstoka borba protiv omladinaca-marksista za~lanjenih u klub akademi~ara, koji je do sada u toku svog rada dao mnogo markantnih primjera da je on samo filijala tre}e internacionale.’”506 Antimarksisti~ka sekcija Udruènja nacionalniih akademi~ara, djeluju}i u duhu instrukcija Ministarstva unutra{njih poslova, nastojala je u akciju “na suzbijanju komunizma” uvu}i roditelje studentske i srednjo{kolske omladine U vezi s tim objavljen je jedan poziv roditeljima da se staraju da se njihova djeca “… ne druè sa onima koji su ve} propali”, te da od njih ~uvaju djecu.507 U vrijeme kad je KPJ osnivala proleterske akcione ~ete (PA^, 1922) u Banjaluci su osnivane borbene grupe za za{titu radni~kih organizacija. One su uvek bile spremne da djeluju kada su bile demonstracije, {trajkovi, izleti u organizaciji “Prijatelja prirode”, priredbe KAB-a, posebno predava~ka tribina KAB-a, kada su gostovali vi|eniji predava~i van Banjaluke, nastupe “Pelagi}a” po{to je uvjek bilo poku{aja ometanja, zatim sportske skupove “Borca” itd. U jednoj takvoj borbenoj grupi (od 1936-1941) sa Dragom Maàr na ~elu, ~lanovi grupe bili Sulejman Suljica Halalki}, Mustafa Dule Ku{mi} i dr.508 Pored navedenog, kao i drugih preduzetih aktivnosti od strane vlasti u Banjaluci, kako se vidi, ona je dosljedno sprovodila uglavnom sve predvi|ane mjere Ministarstva unutra{njih poslova,509 ali za kra}e ili duè vrijeme ~lanovi SKOJ-a i KPJ u Banjaluci su uskoro osvajali ve}inu u rukovodstvima literarnih druìna po {kolama, zatim u “Pelagi}u” i “Borcu”. Ponovo je dozvoljen rad Radni~kom turisti~kom dru{tvu “Prijatelji prirode” i sl. Tako je Ministarstvo unutra{njih poslova 30. novembra 1937. godine priznalo da su postignuti rezultati zanemarljivi uklju~iv i rad posebnih referenata po sreskim na~elstvima za borbu protiv marksista, {to je, tako|e, po~etkom 1937. godine bilo uvedeno.510 Glava V Revolucionarna omladina Banjauke uo~i i u po~etku Drugog svjetskog rata od. 1939. do 1941. godine 506 Dr Nusret [ehi}, Mjere re`ma na suzbijanju djelatnosti Kluba akademi~ara banje Luke (KAB-a), Banjaluka u novijoj istoriji, str. 527-528; “Vrbaske novine” br. 1079 od 3. septembra 1936. 507 “Vrbaske novine” br. 1105 od 4. oktobra 1936. 508 Banjaluka u radni~kom iI NOB, knj. 2, fusnota br. 1, str. 328 I fusnota br. 1 na str. 319. 509 Du{anka Kova~evi}, n. d., Banjaluka u novijoj istoriji, str. 407. 510 Dr M. Vasi}, n. d., str. 481.

157

Period pred Drugi svjetski rat karakteri{u bruna zbivanja , kako na svjetskoj, tako i na doma}oj politi~koj sceni. U revolucionarnom omladinskom pokretu u tom periodu bile su veoma ìve aktivnosti. U ovom periodu odràne su V i VI zemaljska konferencija SKOJ-a, u vremenskom rastojanju od samo jedne godine pa i to govori u uzvavrelim politi~kim zbivanjima toga vremena. Da}emo kra}i presjek zna~aja odràvanja ovih dviju konferencija, kao i neka zna~ajnija doga|anja u revolucionarnom omladinskom pokretu u Banjaluci u tom periodu. 19. Puna konsplidacija revolucionarnog omladinskog pokreta Banjaluke i pripreme za odbranu zemlje a) V zemaljaska konerencija SKOJ-a (juli 1939) i aktivnosti SKOJ-au Banjaluci Naprijed iznijete represivne mjere vlasti bile su, izme|u ostalog, i zbog zna~ajnih aktivnosti koje je sprovodio SKOJ u cijeloj zemlji. Mjere CK KPJ za reorganizaciju SKOJ-a i njegovo jo{ {ire djelovanje, pozitvno se odrazilo u javnosti, pa je policija, marta 1937. godine, preduzela svoje kontra-mjere. Poslije brojnih represija, CK KPJ donosi svoju rezoluciju, decembra 1938. godine, u kojoj raskrinkava politiku zemlje i na unutarnjem i na spoljnom planu i ukazuje na zadatke u odbrani zemlje, isti~u}i naprednu omladinu kao zna~ajan faktor nacionalne nezavisnosti i odbrane zemlje, pa u tom kontekstu isti~e da KPJ “treba da smatra kao jednu od najva`nijih zada}a svestrano i aktivno podupiranje omladinskog pokreta”. Da bi se razvoju i radu SKOJ-a pruìla ozbiljnija podr{ka i pomo} CK KPJ je maja 1939. godine objavio u Proleteru direktivni ~lanak Rad Partije me|u omladinom. U ovom ~lanku je ocjenjeno da je jedan od najbitnijih problema cijelog revolucionarnog pokreta “problem razvitka i preobraàja SKOJ-a u jedinstvenu revolucionarnu organizaciju radne omladine Jugoslavije, problem borbe za ujedinjenje mlade generacije u borbi za njena prava, za odbranu nezavisnosti zemlje pred fa{isti~kim zavojeva~ima…” CK KPJ je postavio nove zadatke pred sve partijske organizacije, a prvenstveno pred nacionalne CK, pokrajinske i oblasne forume. “Oni su se sastojali u slede}em: da pruàju pomo} u formiranju i osposobljavanju omladinskih rukovodstava; da redovno prou~avaju materijale CK SKOJ-a; da obrate posebnu pa`nju na razvoj i vaspitanje komunisti~kih omladinaca i na vreme ih primaju u KPJ, ostavljaju}i ih na omladinskom radu; da pruàju pomo} omladinskim forumima pri izradi planova marksisti~ko-lenjinisti~kog vaspitanja komunisti~ke omladine i da obezbede pruànje stalne i organizovane pomo}I SKOJ--u ne krnje}i njegovu samoinicijativu i nezavisnost u radu.”511

511 Dr M. Vasi}, n. d., str. 482.

158

CK SKOJ-a je u istom broju Proletera512 objavio svoje pismo Mladim komunistima koje je odigralo zna~ajnu ulogu u razvitku SKOJ-a i omladinskog pokreta. Osnovni zadaci u pismu su bili u vezi sa opasno{}u od fa{izma u Evropi i s tim u vezi potrebu objedinjavanja svih omladinskih snaga u pripremama za odbranu Jugoslavije od fa{izma. I ovom prilikom je ukazano da po{to je glavni oslonac u radu napredni studentski pokret, potrebno je da se studentske organizacije {to vi{e povezuju sa srednjo{kolskom i radni~kom omladinom, pa je istaknut konkretan zadatak da se pristupi {irem osnivanju aktiva SKOJ-a, prije svega, me|u radni~kom i srednjo{kolskom omladinom. Tako se odmah pristupilo povezivanju sa radni~kom omladinom preko URS-ovih sindikata u kome su uskoro osnovane sindikalne omladinske sekcije. Navedena rezolucija CK KPJ u kojoj je ukazano “da je jedna od najva`nijih zada}a podupiranje omladinskog pokreta”, te oba navedena napisa u Proleteru predhodili su odràvanju V zemaljske konferencije SKOJ-a. U nastojanjima da se SKOJ {to bolje konsoliduje, zbog njegove akcione sposobnosti i daljeg razvitka revolucionarnog omladinskog pokreta, odràna je V zemaljska konferencija SKOJ-a jula 1939. godine na Velikoj planini kod Kamnika u Sloveniji.513 U radu je u~estvovalo 20 delegata, a radom je rukovodio Ivo Lola Ribar. Predstavnik CK KPJ bio je Franc Lesko{ek. Na osnovu prikupljenih podataka pouzdano je utvr|eno da su konferenciji prisustvovali: Ivo Lola Ribar, Leo Mates, Boris Krajger (~lanovi CK SKOJ-a), Lidija [entjurc (Slovenija), Du{an Mamula, Marjan Cvetkovi}, Joà Vlahovi} (Hrvatska), Mihajlo [vabi}, Ratko Mitrovi}, Dobrivoje Radisavljevi}, a mo`da i Ljubinka Milosavljevi} (Srbija), Budo Tomovi} (Crna Gora) i Mileva Vukovi} (Kosovo i Metohija).514 Kao {to se vidi nisu u~estvovali predstavnici iz Bosne i Hercegovine i Makedonije. U nekoliko podnijetih referata na konferenciji je analiziran i ocjenjen dotada{nji rad na obnovi i konsolidaciji SKOJ-a. Podnijeta su slijede}a tri referata: O organizacionim pitanjima i zadacima SKOJ-a (Lola Ribar); O radni~koj omladini (D. Mamula); O ulozi omladine u odbrani zemlje (vjerovatno R. Mitrovi}). Cjelokupan rad konferencije je pokazao da je SKOJ osposobljen za aktuelne zadatke u duhu odluka VI kongresa KOI i da je na putu da se organizaciono u~vrsti za svoju predstoje}u ulogu. Prihva}ena je rezolucija “O jedinstvu radni~ke i radne omladine i organizacionim pitanjima na{eg Saveza”. Pored datog presjeka o razvoju SKOJ-a od 1937. godine, postavljeni su zadaci da se ostvari akciono jedinstvo radni~ke omladine, da se da ve}i zna~aj pokretu seoske omladine, u~vrsti jedinstvo antifa{ista studenata i ostvari jedinstvo tih studenata na sva tri univerziteta, pomagati pokret srednjo{kolske omladine, podsticati ènske omladinske sekcije u naprednom @enskom pokretu i integrisati ih u op{ti omladinski pokret i osigurati rukovodstvo komunista u legalnim omladinskim

512 Proleter, 1, maj, 1939. 513 Sa ove konferencije sa~uvana je samo jedan dokumenat - Rezolucija, pa se nije mogao rekonstruisati njen rad. Konferencija je odràna u jednoj pojati (kolibi) i trajala je od jutra do ve~eri, a delegati su do{li u obu~eni kao planinari. CK KP Slovenije pruìo je pomo} CK SKOJ-a u tehni~kim pripremama. 514 Dr M. Vasi}, n. d., str. 483.

159

organizacijama, a u radu sa omladinom posebno isticati zna~aj borbe protiv fa{izma i imperijalisti~kog rata. Uz sve to isticana je potreba izgra|ivanja vizije socijalisti~kog dru{tvenog ure|enja.515 V zemaljaska konferencija SKOJ-a izabrala je CK SKOJ-a: Ivo Lola Ribar, sekretar, Du{an Mamula, Leo Mates, Dobrivoje Radosavljevi}, Veljko Vlahovi}, Stanko Bobnar i jo{ jedan predstavnik Slovenije ~ije ime nije utvr|eno.516 Ova zemaljska konferencija SKOJ-a u razvoju SKOJ-a zauzima zna~ajno mjesto, prije svega zato {to se potvrdilo da je SKOJ uspje{no odolio mnogim naletima reìma, obnovio svoje organizacije i zapo~eo sve uspje{nije da se povezuje s naj{irim slojevima omladine. Ujedno, konferencija je ozna~ila po~etak jednog novog razdoblja “u kome je SKOJ brìm tempom krenuo napred ka svom preobraàju u masovnu revolucionarnu organizaciju novog tipa radni~ke, selja~ke i druge omladine svih naroda Jugoslavije”.517 Na uzavreloj politi~koj sceni i prije i neposredno poslije odràvanja V zemaljske konferencije SKOJ-a, revolucionarna omladina je ispoljavala revolt protiv sve otvorenijeg nasrtaja fa{izma u svijetu, kao i u Kraljevini Jugoslaviji. Tako se {irom zemlje, pa tako i u Bosni i Hercegovini - u Banjaluci, Mostaru, Tuzli i Sarajevu odràvaju mitinzi koji daju moralnu i politi~ku podr{ku êhoslova~koj, pod parolom “Vernost za vernost” aprila i maja 1938. godine.518 U ovo vrijeme na tribini KAB-a, po{to je Klub banjalu~kih akademi~ara uspio da pridobije za saradnju najnaprednije i najistaknutije nau~ne, kulturne, javne i politi~ke radnike iz mnogih centara Jugoslavije, a najvi{e iz Beograda,519 odràvaju se predavanja o najaktuelnijim politi~kim temama, a me|u predava~ima su i aktuelni politi~ari demokartske orijentacije koji su sara|ivali sa komunistima Kosta Majki}, dr Branko ûbrilovi}, zatim komunisti dr Mladen Stojanovi},Safet Krupi}, filozof i knjièvnik, istaknuti teoreti~ar marksisti~ke orijentacije i mnogi drugi. Nave{}emo samo nekoliko predavanja iz toga perioda: “Prijatelji mira i prijatelji rata”, Me|unarodna uloga i zna~aj Male antante”, “Narodna demokratija i dana{nja politi~ka stvarnost”, “Ruzveltova Amerika”, “Kako }e izgledati budu}i rat” i sl. Trebalo je mnogo truda da se prona|u odgovaraju}i predava~i, od kojih su mnogi dolazili u Banjaluku pod policijskom prismotrom kao sumnjivi reìmu. Zatim na svim predavanjima je ve}ini predavanja prisustvovao predstavnik policije. Za vrijeme predavanja bilo je mnogo neprijatnih incidenata od kao slu~ajnog prekida struje do bacanja kamenica kroz prozor, uz razbijanje staklenih okna na njima i povre|ivanje posjetioca predavanja. Bilo je ~ak nekolicina ozbiljnije povrije|enih. Ali, sve prepreke radu tribine KAB-a “ru{ila je revolucionarna mladost u prvom redu studenata komunista”.520

515 Dr M. Vasi}, n. d., str. 484-485. 516 ARP, f. CK SKOJ-a, br. 38-1939. 517 Dr M. Vasi}, n. d.., str. 485; I. L. Ribar, n. d., 218. 518 Dr M. Vasi}, n. d., str. 517. 519 Dr Vaso Butozan Djelovanje Kluba akademi~ara,Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 200. 520 Ibid., str. 201.

160

Za vrijeme odràvanja posljednog, 19. Kongresa Jugoslovenskog u~iteljskog udruènja (JUU) u Banjaluci, 1939. godine, skoro svi u~esnici su uklju~eni u lokalne demonstracije protiv fa{izma. Za vrijeme dvadestogodi{njeg postojanja ovo udruènje se raslojavalo tako da su u njemu bile tri grupe. Prva, stale{ka, gra|ansko-demokratski orijentisana, druga grupa, bila je izrazito fa{isti~ki orijentisana od {estojanuarske diktature, a u periodu odràvanja ovog kongresa, podràvala je reìm Petra @ivkovi}a i Bogoljuba Jefti}a. I, tre}a grupa, bila je izrazito komunisti~ki orijentisana. “Predstavnici ove grupe, ~lanovi KP, pre polaska u Banjaluku dobili su posredstvom @arka Zrenjanina, koji je kao biv{i u~itelj, a tada profesionalni revolucionar, u to vrijeme bio zaduèn od CK KPJ za rad sa u~iteljima, vezu sa Mesnim komitetom KP u Banjoj Luci…521 Komunisti, prtedstavnici tre}e grupe, ~im su do{li u Banjaluku dogovorili su se s Mjesnim komitetom da se posljednjeg dana odrè demonstracije. Te ve~eri, po zavr{etku kongresa, pred zgradom zvanom Banski dvori napredni u~itelji bili su postrojeni po osam u jednom redu, na ~elu sa u~iteljicama, koje su se dràle ispod ruku, i kada je povorka krenula zapjevale su poznatu pjesmu revolucionara “Lanci nam se kuju kleti…” Potom su se pjevale i druge revolucionarne i patriotske pjesme, u cilju manifestovanja spremnosi da se brani ugroèna sloboda svoje zemlje. Uzvikivane su parole protiv rata i fa{izma, za odbranu zemlje, za uspostavljanje saradnje sa Sovjetskim Savezom. Ubrzo je do{la policija na konjima i pje{adija sa pendrecima. Policija se nemilosrdno obra~unavala sa golorukim u~iteljima. Za rukovodstvo revolucionarnog pokreta radnika, studenata, radni~ke i srednjo{kolske omladine i svih naprednih i demokratski orijentisanih gra|ana, ovaj zna~ajan politi~ki doga|aj bio je zna~ajan pored ostalog i zato {to je ozna~avao podr{ku njihovoj borbi od naprednih ljudi iz svih krajeva Jugoslavije, koji su zajedno s njima u~estvovali u ovim demonsracijama. U okviru nastalih politi~kih previranja i me|u srednjo{kolskom omladinom bilo je o{trih reagovanja na aktuelna politi~ka zbivanja. To se vidi i po mjerama policije koje je ona preduzimala protiv aktivnosti omladine u srednjim {kolama u Banjaluci, po~ev jo{ 1936. godine, {to se vidi iz akta upu}enog Kraljevskoj banskoj upravi Vrbaske banovine, odnosno Upravi policije Banja Luka.522 Kao i u drugim pokrajinama i u Bosni i Hercegovini se odvijaju identi~ne aktivnosti – suprostavljanje fa{izmu. Tako se i u Banjaluci omasovljavaju aktivi SKOJ-a po {kolama. “Skojevska organizacija u Srednjoj tehni~koj {koli u Banjaluci naro~ito intenzivno je radila od 1939. godine. Bila je podjeljena na nekoliko grupa. Sastanke smo odràvali redovno dva do tri puta mjese~no, a po potrebi i ~e{}e, obi~no u stanu Rifata Karari}a Lotara ili Jusufa Selmana Crnog ili u mom stanu…Sastancima je uvjek prisustvovao neko od starijih drugova: Rudi Kolak, Hajro Kapetanovi}, Ivica Maàr, Rade Li~ina, Milan Nikoli} Koljka. U na{oj {koli

521 Dimitrije Bajalica, Kongers u~itelja u Banjoj Luci 1939. godine,Banjaluka u novijoj istoriji, str. 536-547. 522 A-IIRP, RP II/153-9505, Akt Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine pov. br. 4975 od 17. X 1936; Upravi policije Banja Luka, svim sreskim na~elstvima…; A-IIRP, RP II/165-9501, Akt Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine pov. br. 226 od 21. I 1937; Upravi policije Banja Luka …

161

smo imali i svoje literarno udruènja “Tehni~ar”, ~ija uprava je bila u na{im rukama, {to nam je olak{avalo rad i vr{enje politi~kog uticaja na na{e drugove. ^lanovi SKOJ-a u banjalu~koj Srednjoj tehni~koj {koli bili su: Ivo Odi}, Osman Malki} Maga, Bursa}, Muharem Karabegovi} êtvrtica, Sola Tulio, Selman Jusuf Crni, \or|e Joveti}, Mujo Be{irevi}, Vladimir Rebac, Haso Jusufhodì }, Du{an Lenardi}, Nikola Durbi}, Rifat Karari} Lotar, Augustin Niki} Gusti, Kasim Osman~evi}, Kasim ôr~au{evi}, Fadil Dedi}, Milorad Radi} Braco, Ankica Cijan, Rena Atijas i Milica Nikoli}…”523 U banjalu~koj gimnaziji jo{ od ranih dvadesetih godina uvjek je postojala manja ili ve}a grupa napredne, revolucionarne omladine, oba pola, po{to je gimnazija bila mje{ovita. Kada se ratna opasnost po~ela nadvijati i nad Jugoslavijom gimazijsku omladinu pozvao je Srednjo{kolski komitet da prisustvuje ve}em politi~kom zboru na kojem je govorio Svetislav Ho|era. Po{to je napredna omladina i do{la da doprinese razbijanju ovog zbora to je i postigla, ali do{lo je do komplikacija po{to su {kolske vlasti reagovale isklju~enjem iz {kole. Nastavni~ko vije}e je odlu~ilo da se iz {kole isklju~e Milan Radman, Du{anka Kova~evi}, Du{ko Dèpina, Slobodan Gaji} i Du{an Dr~a. Osim Dèpine svi su nastavili {kolovanje u Sisku. Prije nego b) U~e{}e Banjalu~ana na Kursu SKOJ-a u Bugojnu (avgusta 1940. godine) Prije odràvanja VI zemaljske konferencije SKOJ-a, u Bosnni i Hercegovini jedna od najzna~ajnijih aktivnosti bio je seminar za najaktivnije ~lanove SKOJ-a u BiH, a seminarom su rukovodili Avdo Humo, Rato Dugonji}, Pavle Goranin i Mahmut Bu{atlija.524 Doma}in kursa bio je Mahmut Bu{atlija. Kurs je odràn u {umi Pr{ljani (kod Vesele), 12 km udaljena od Bugojna, polovinom avgusta 1940. godine. Kurs je kod vlasti prijavljen kao “Studentsko logorovanje”. U stvari, to je bio 7-dnevni skojevski kurs koji su organizovali PK KPJ i PK SKOJ-a Bosne i Hercegovine, na kome je bilo 66 u~esnika. Nacionalnom sastav u~esnika, uklju~uju}i i rukovodstvo, bio je slijede}i 29 Srba, 10 Hrvata, 22 muslimana i 5 Jevreja, a socijalni sastav bio je 25 radnika, 38 intelektualaca (9 |aka, 22 studenta i 7 sa zavr{enim fakultetom).525 Po sje}anju Hajre Kapetanovi}a, u~enika kursa, a koji je svoja sje}anja provjerio kod vi{e u~esnika istog kursa, bilo je 7 tema i to: 1. “O politi~koj situaciji i stanju u zemlji i svijetu”; 2. “Borba za jedinstvo naroda Bosne i Hercegovine na ~elu sa radni~kom klasom”, referat je napisao Avdo Humo; 3. “Borba antifa{isti~ke omladine za jedinstvo I nezavisnost zemlje”, referat napisao Avdo Humo; 4. “O organizacionim pitanjima SKOJ-a u novonastaloj situaciji”; 5. “O istoriji radni~kog pokreta i sindikata”; 6. “@ena i socijalizam”, referat pripremila Zaga

523 Sadik \umruk~i}, SKOJ u banjalu~koj Srednjoj tehni~koj {koli, Srednja Bosna u NOB, knj. I,str. 99-100. 524 Dr M. Vasi}, n. d., str. 675. 525 Hajro Kapetanovi}, Kurs SKOJ-a u Bugojnu 1940. godine, Omladina u antifa{isti~kom pokretu Jugoslavije 1936-1945, Zbornik radova nau~nog skupa Biha} 25-26.9.1969, str. 176-178.

162

Blaì} i 7. “Mjesto i zadaci bosansko-hercegova~ke muslimanske omladine u radni~kom i omladinskom pokretu”. Kao {to se vidi nisu navedeni predava~I za sve teme, ali Kapetanovi} kaè da ima indicija da je jedno od predavanja napisao Rodoljub ôlakovi}, koji nije bio na kursu, a tada je ìvio u Bijeljini. Kako su bile odre|ene grupe po ve}im centrima oko organizovanja i pripreme u~esnika za kurs iz Banjaluke su bili zaduèni: Niko Jurin~i}, Rudi Kolak, [efket Maglajli} i Radomir Skaki}. Iz Bosanske krajine u~estvovalo je na kursa 9 i to: Jusuf Filipovi}, Jajce; êdo Gavrilovi}, Biha}; Hajro Kapetanovi}, Bosanski Novi; Slobodan Marjanovi}, Prijedor; Salih Mu{anovi},Biha}; Du{an Obradovi} Rogo, Biha}; Ilija Stojanovi}, Prijedor; Salih Topi}, Bosanska Gradi{ka i Bo{ko [iljegovi}, Bosanska Dubica. U radu seminara iz Banjaluke je bilo 7 u~esnika i to: Muhamed Hasanba{i}, Anto Jaki}, Niko Jurin~i}, Rudi Kolak, Du{anka Kova~evi}, Jusuf Selman i Jela Vi{nji} Miketa. Bio je odre|en i Osman Karabegovi} ali kako mu je otac umro nije mogao do}i na kurs.526 Osman Karabegovi} je bio zaduèn za referat “Mjesto i zadaci bosansko-hercegova~ke muslimanske omladine u radni~kom i omladinskom pokretu”. Na ovom referatu su radili zajedno Nikica Pavli}, Osman Karabegovi} i Muhamed Hasanba{}.527 Ispod fotografije snimljene na ovom kursu nalaze se slijede}a imena: Milan Obradovi} Rogo, Bo{ko {iljegovi}, Muhamed Hasanba{i}, Salih Mu{anovi}, Slobodan Marjanovi}, Anto Jaki}, Hajro Kapetanovi}, Pavle Goranin i Asim Lo{i}. Ima jo{ u~esnika kursa na fotografiji, ali likovi nisu prepoznatljivi.528

Kurs je po~eo proleterskom himnom “Internacionala”. Dnevni program rada seminara odvijao se kao da je logorovanje studenata iz Beograda. Poslije jutarnje fiskulture, zatim doru~ka, odràvana su predavanja, a poslije se radilo po grupama. Uve~e su se okupljali oko logorske vatre. Na kraju rada kursa do{la je policija iz Bugijna s nalogom da se “logorovanje” raspusti, ali na uspje{no pregovaranje dozvoljen je rad jo{ 24 ~asa, tako da su, sutradan, svi u~enici kursa u ~etverostroju mar{irali Bugojnom u prije podne, pjevaju}i revolucionarne pjesme: “Bile}anku”, “Budi se istok i zapad” i druge, na op{tu zadivljenost gra|ana koji su se zatekli na ulici i zbunjenost policije koja nije stigla da interveni{e, po{to kad je policija iza{la na ulicu, u~esnici kursa su ve} bili u vozu.529 c) VI zemaljasksa konferencija SKOJ-a (8. i 9.IX 1940) i djelovanje SKOJ-a u Banjaluci u to vrijeme VI zemaljska konferencija SKOJ-a odràna je 8. i 9. septembra 1940. godine u Zagrebu. Prisustvovalo je oko 30. delegata iz svih krajeva Jugoslavije, me|u kojim je bilo najvi{e radnika (55 odsto radnika, 36 odsto intelektualaca i 9 odsto

527 Ibid., 528 Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str.159 529 Asim Lo{i}, “Studentsko logorovanje”, Sredbja Bosna u NOB, knj. I, str. 141-146.

163

zemljoradnika).530 U pripremama za ovu konferenciju odràne su konferencije SKOJ-a u svih osam pokrajinskih organizacija (Srbija, Vojvodina, Hrvatska, Dalmacija, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Crna Gora). U toku priprema VI zemaljske konferencije SKOJ-a u Jugoslaviji je odràno 48 mjesnih, ~etiri pokrajinske konferencije i dva pokrajinska savjetovanja u ~ijem radu je u~estvovalo oko 1.500 delegata. U istom periodu odràno je i osam pokrajinskih partijskih konferencija KPJ na kojim je tako|e razmatran rad SKOJ-a i doneseni su odgovaraju}i zaklju~ci. Kako 1940. godina ozna~ava porast broja ~lanova SKOJ-a kao i simpatizera u svim pokrajinama to se posebno odnosi na Bosnu i Hercegovinu. Jer, “Po~etkom 1940. godine organizacije SKOJ-a u Bosni i Hercegovini, osim u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Tuzli, nisu postojale. Zato je PK SKOJ-a BiH nastojao da preko partijskih organizacija i studenata-komunista ubrza njihovo stvaranje. Zna~ajan korak u tom pravcu bilo je stvaranje Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hercegovinu i Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu u Banjoj Luci u prole}e 1940.”531 Sredinom 1940. odràna je pokrajinska konferencija KPJ za Bosnu i Hercegovinu koja je za rad SKOJ-a bila veoma zna~ajna, s obzirom da je posebno razmatran zna~aj osnivanja novih organizacija SKOJ-a, pa predstavlja snaàn podsticaj za {ire aktivnosti u radu sa mladima. Na ovoj konferenciji Rato Dugonji}, sekretar PK SKOJ-a, podnio je referat o SKOJ-u. Usvojen je zaklju~ak da se rad sa omladinom “mora smatrati kao vaàn sektor partijskog rada”. Svim partijskim rukovodstvima i organizacijama dat je zadatak da se vi{e angaùju u radu SKOJ-a {ire u radu sa mladima. Rukovodstva SKOJ-a su upozorena da rad sa mladima ne smiju “svesti na uzak krug komunisti~kih omladinaca”, ve} da se na {irem planu omladina uklju~uje “u borbu za njene specifi~ne zahteve”.532 Kad je VI zemaljaska konferencija po~ela sa dvodnevnim radom, 8. i 9. septembra 1940. u Zagrebu, prisustvovalo je oko 30 u~esnika. U ime CK KPJ prisustvovali su Josip Broz Tito i Ivan Milutinovi}. Dnevni red je bio: a) Izvje{taj o radu Centralnog komiteta, o organizacionim pitanjima i zadacima SKOJ-a (Ivo Lola Ribar); Referat o zadacima SKOJ-a u borbi za mir (Leo Mates) i c) Referat o poloàju i borbi za bolji ìvot i prava omladine (Du{an Mamula).533 Iz izlaganja Ive Lole Ribara na V zemaljskoj konferenciji KPJ, odrànoj mjesec dana klasnije (19-23. X 1940), vidi se da u svih osam pokrajina postoje i djeluju Pokrajiunski komiteti SKOJ-a, djeluje 70 mjesnih organizacija SKOJ-a i nekoliko stotina politi~kih odbora (taj vid okupljanja omladine u Banjaluci se zvao grupe simpatizera i u to vrijeme okupljale su 45 aktivista – napomena autora); u to vrijeme u Jugoslaviji je bilo 17.800 ~lanova SKOJ-a,534 {to je predstavljalo najvi{I

530 Dr M. Vasi}, n. d., str. 659-660. 531 Dr M. Vasi}. n. d., str. 582; “Na padinama Star~evice odràna je u ljeto 1940. oblasna konferencija SKOJ-a za Bosansku krajinu kojoj je prisustvovalo 90 delegata…[ehitluci 1941, Oblasna partijska savjetovanja, zbornik radova, izdava~ Institut za istoriju Banjaluka, Banjaluka 1981, fusnota br. 16, str. 43. 532 Dr M. Vasi}, n. d. str. 656. 533 Dr M. Vasi}, n. d., str. 660. 534 Dr M. Vasi}., n. d., str. 660.

164

domet od osnivanja SKOJ-a. U drugom izvoru se navodi da su poslije VI zemaljske konferencije odràne ~etiri pokrajinske konferencije, dva pokrajinska savjetovanja i 48 mjesnih konferencija SKOJ-a. Na navedenoj Zemaljskoj konferenciji SKOJ-a iznijeto je da u Jugoslaviji ima 85 mjesnih organizacija SKOJ-a sa ukupno 18.000 č~lanova. Me|u njima bila je i gradska organizacija Banjaluke. Na ovoj konferenciji je jednoglasno izabran CK SKOJ-a. U Biro nije niko izabran iz Bosne, ve}ć samo u Plenum jedan "... Bosanac, student iz Bosne, iz proleterske porodice, 25. godina star - od toga dvije godine u Partiji; odli~an rukovodilac na terenu u radu sa selja~kom omladinom."535 Oba izvora ukazuju na pribli`no iste podatke koji govore da je poslije VI zemaljske konferencije SKOJ-a aktivnost SKOJ-a {irom Jugoslavije bila veoma razvijena. Na kraju rada Konferencije izabran je CK SKOJ-a od 14 ~lanova i 3 kandidata. U Biro CK SKOJ-a izabrano je 7 ~lanova, a Ivo Lola Ribar ponovo je izabran za sekretara. Iz Bosne i Hercegovine u Biro niko nije izabran. I u Plenum je izabrano 7 ~lanova. Rato Dugonji} je izabran iz Bosne i Hercegovine u Plenum CK SKOJ-a. Na Konferenciji je usvojena Rezolucija koja je pred SKOJ postavila najaktuelnije zadatke. Pomenu}emo samo neke: - “da vodi neumornu politi~ku agitaciju me|u naj{irim slojevima omladine;

podiè njenu politi~ku i borbenu svest i suzbija {tetan uticaj gra|anskih partija i socijalisti~ke partije u njenim redovima;

- da suzbija sekta{tvo u sopstvenim redovima, koje se manifestuje u precjenjivanju vlastitih snaga i isticanju zvu~nih, nerealnih parola

- da posveti posebnu pa`nju sitnim, svakodnevnim akcijama radne omladine koje predstavljaju jedini put za ostvarivanje ~vrstog omladinskog jedinstva odozdo…” U narednih jo{ desetak zadataka detaljno se govori o svim aspektima politi~ke borbe mladih u tim presudnim danima za o~uvanje nezavisnosti zemlje. Interesantno je pomenuti kako se posebno traì da se “otklone slabosti u radu sa ènskom omladinom”, po{to se do tada rukovodstvo SKOJ-a skoro I nije bavilo tim aspekotm svoje aktivnosti, a mo`da bi neko posebno istraìvanje i potvrdilo da se uop{te nije bavilo i ovim zna~ajnim pitanjem. Rezolucija VI zemaljske konferencije, posmatrano u cjelini predstavlja ”akciono-politi~ki program SKOJ-a i putokaz za aktivnost mladih komunista i cjelokupne demokratske omladine u narednim, po zemlju sudbonosnim, danima.”536

d) Oblasna konferencija SKOJ-a za Bosansku krajinu, odràna u Banjaluci (15.IX 1940) Neposredno poslije VI zemaljske konferencije SKOJ-a, u Banjaluci je, “na padinama Star~evice, odràna Prva oblasna konferencija SKOJ-a za Bosansku krajinu, u ljeto 1940, kojoj je prisustvovalo oko 90 delegata. Referat o politi~koj situaciji podnio je Niko Jurin~I}, a izvje{taj o radu SKOJ-a dao je Ivica Maàr. Za 535 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1940/2 536 Dr M. Vasi}, n. d. str. 662.

165

vrijeme konferencije nai{la je policijska patrola. Skup je prikazan kao omladinski izlet, ali je policija zahtijevala da se razi|u, pa je konferencija nastavila rad na Bor~evom igrali{tru, a potom u ku}i Ferida Sa~i}a Rozmana, gdje je izabrala i Oblasni komitet SKOJ-a na ~elu sa Ivicom Maàr.”537 Prema drugom izvoru, ova Oblasna konferencija SKOJ-a odràna je 15. septembra 1940. godine. Hajro Kapetanovi} kaè da je on bio u~esnik Oblasne konferencije SKOJ-a, odràne 15. septembra 1940. godine, “a 16. septembra primio me je kona~no za ~lana KPJ Osman Karabegovi}.” I dalje kaè: “Zajko Dizdarevi} i{ao je u Banjaluku dva puta. Prvi put na Oblasnu konferenciju SKOJ-a za Bosansku krajinu 15. septembra 1940. godine. Drugi put sredinom jula 1941. godine odveo je Zagu Umi~evi} u Banjaluku u ku}u policajca Atifa Hegi}a. Za ovog policajca bila je udata Ferida Dedi}, sestra [efika i Ferida Dedu}a. Hegi} je rodom iz Bosanskog Novog i bio je spreman da nam ~ini pojedine usluge.” 538 Neposredno poslije VI zemaljske konferencije SKOJ-a, u Banjaluci je, “na padinama Star~evice, odràna Prva oblasna konferencija SKOJ-a za Bosansku krajinu, u ljeto 1940, kojoj je prisustvovalo oko 90 delegata. Referat o politi~koj situaciji podnio je Niko Jurin~I}, a izvje{taj o radu SKOJ-a dao je Ivica Maàr. Za vrijeme konferencije nai{la je policijska patrola. Skup je prikazan kao omladinski izlet, ali je policija zahtijevala da se razi|u, pa je konferencija nastavila rad na Bor~evom igrali{tru, a potom u ku}i Ferida Sa~i}a Rozmana, gdje je izabrala i Oblasni komitet SKOJ-a na ~elu sa Ivicom Maàr.”539 Prema drugom izvoru, ova Oblasna konferencija SKOJ-a odràna je 15. septembra 1940. godine. Hajro Kapetanovi} kaè da je on bio u~esnik Oblasne konferencije SKOJ-a, odràne 15. septembra 1940. godine, “a 16. septembra primio me je kona~no za ~lana KPJ Osman Karabegovi}.” I dalje kaè: “Zajko Dizdarevi} i{ao je u Banjaluku dva puta. Prvi put na Oblasnu konferenciju SKOJ-a za Bosansku krajinu 15. septembra 1940. godine. Drugi put, sredinom jula 1941. godine odveo je Zagu Umi~evi} u Banjaluku u ku}u policajca Atifa Hegi}a. Za ovog policajca bila je udata Ferida Dedi}, sestra [efika i Ferida Dedu}a. Hegi} je rodom iz Bosanskog Novog i bio je spreman da nam ~ini pojedine usluge.” 540 U radu Hajre Kapetanovi}541 o ovoj Oblasnoj konferenciji za Bosansku krajinu se kaè, ve} u nazivu rada, da je odràna 15. septembra. Bilo je oko 90 u~esnika, a iz Banjaluke je utvr|eno za 15 i to: Ivica Maàr, Du{anka Kova~evi}, Osman Karabegovi}, Rudi Kolak, Muhamed Kazaz, [efket Maglajli}, Jusuf Selman, Ahmed Hadìhalilovi}, Zdravko i Brane Lastri}, Drago Lang, @ivo Preradovi}, Niko Jurin~I}, Zvonko Dragomanovi}, Rade Li~ina i drugi. Zatim, u~esnici iz Bosanske krajine, za koje je utvr|eno da su bili, su: Bo{ko [iljegovi}, Fadil [eri} 537 {ehitluci ’41, Oblasna partijska savjetovanja na [ehitlucima u junu i julu 1941., Izdava~ Institut za istoriju u Banjaluci, Banjaluka 1981, fusnota br. 16, str. 43. 538 Hajro Kapetanovi}, [ehitluci ’41, n. d., str. 273. i 274. 539 Hare Beganovi}, Oblasna partijska savjetovanja na [ehitlucima u junu i julu 1941., [ehitluci ’41, Izdava~ Institut za istoriju u Banjaluci, Banjaluka 1981, fusnota br. 16, str. 43. 540 Hajro Kapetanovi}, Diskusija, [ehitluci ’41, n. d., str. 273. i 274. 541 Hajro Kapetanovi}, Oblasna konferencija SKOJ-a za Bosansku krajinu (u Banjaluci, 15. Septembra 1940. godine), Omladina u antifa{isti~kom pokretu Jugoslavije 193601945, Zbornik radova nau~nog skupa, Biha} 25-26.9.1969, str. 73-78.

166

iMilan Pilipovi} iz Bosanske Dubice; Ilija Do{en iz Bosanskog Petrovca; Boò Naran~I} iz Suvaje kod Bosanske Krupe; Slobodan Marjanovi} i Ilija Stojanovi} iz Prijedora; Salih Topi} iz Bosanske Gradi{ke, Veljo Stojni} u ime drvarske partijske organizacije, Hajro Kapetanovi}, Zaga Umi~evi} i @arko Zgonjanin iz Bosanskog Novog i drugi. Rad konferencije je po~eo sa referatom o spoljnoj I unutarnjoj politi~koj situaciji, a referent je bio student Ivica Maàr, sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu. U diskusiji zapaèna su izlaganja Osmana Karabegovi}a, Nike Jurn~I}, Muhameda Kazaz, Du{anke Kova~evi}…542 U toku rada nai{la su 4 policijska agenta.Po{to su poznavali ve}inu naprednih Banjalu~ana, u~esnika konferencije, obratili su se Ivici Maàr s pitanjem “Da, da, opet ti, Ivice!” Posle izvesne prepirke sa policijom izuzetnu napetost tih trenutaka svojom upadicom, smirenim glasom, razrje{io je Osman Karabegovi} rekav{i policajcima “Vi sumnji~ite Banjalu~ane. îm iz grada, iz sparine I pra{ine ~ovjek iza|e, vi odmah mislite evo ih, ne{to se politi~ki dogovaraju. Nema to smisla {ta se radi.“ Za ovakav iznenadni upad policije organizatori skupa imali su precizan dogovor i po njemu je i postupljeno, po{to je policija naredila da se moraju razi}i. Tek uve}e u 19. ~asova u jedno privatnoj ku}i konferencija je nastavljena trajala je do 1 sat poslije pono}i. S obzirom na promjenu mjesta odràvanja konferencije organizatori su na{li rje{enje da dobar broj delegata iz grada Banjaluke ne do|e na taj ve~ernji rad po{to 90-ak ljudi ne moè stati I sku~eni prostor privatne ku}e. U vezi sa djelovanjem SKOJ-a u Banjaluci istaknuto da su najbolji rezultati postignuti u radu sa |a~kom i studentskom omladinom, kao i da se sve ve}i broj radni~ke omladine okuplja oko SKOJ-a. Zatim, da se ostvaruje uspje{no politi~ko djelovanje u zna~ajnim masovnim organizacijama kao {to su: “Pelagi}”, SK “Borac”, Klub Akademi~ara Banjaluka, “Fadilet” i dr. Iz svih srezova su prisutni podnosili izvje{taje. Naro~ito je podvu~eno da stalno treba raskrinkavati “vladu Cvetkovi}-Ma~ek, koja sve vi{e zao{trava odnose prema svim antifa{isti~kim i istinski demokratskim snagama.” “Ova Oblasna konferencija na kojoj su se na{li svi rukovodioci SKOJ-a I veliki broj partijskih rukovodilaca iz cijele Bosanske krajine – bila je veoma impozantna. Samim tim da je konferencija odràna usred bijela dana u Banjaluci I da je, i pored nezgoda koje su se u toku konferencije desile, zavr{ila uspje{no rad, potvr|ivalo je snagu organizacije I na{u odlu~nost.”543 Oblasni komitet SKOJ-a za Banjaluku vodi ìvu aktivnost na Oblasti Banjaluka. Ivica Maàr, sekretar, krajem 1940. dva puta dolazi u Bosanski Novi. Prvi put kad je do{ao sastaje se sa Mjesnim komitetom SKOJ-a u ku}i Hajre Kapetanovi}a (decembra, na Bajram) 1940, a drugi put imao je sastanak samo sa Hajrom Kapetanovi}, u {etnji. “Drugi put odràn je sastanak samo samnom. [etali smo po gradu i navratili u moju ku}u. Razgovarali smo samo o omladinskim i skojevskim pitanjima.”544 542 Ibid, str. 74-75. 543 Ibid., str. 77. 544 Hajro Kapetanovi}, [ehitluci ’41, n. d., 225-275. Navedeni citat nalazi se na str. 271.

167

Ve} koncem 1940. godine na podru~ju Bosanske krajine bilo je devet mjesnih, odnosno sreskih komiteta SKOJ-a I Oblasni komitet SKOJ-a koji je bio povezan sa tim rukovodstvima. Po~etkom 1941. godine odràna je Druga oblasna konferencija SKOJ-a u Banjaluci, u najuèm centru grada, u Gospodskoj ulici. Sude}I po usmenom isvje{taju Brane Todi}, sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a za Bosanski Novi i ~lana Mjesnog komiteta SKOJ-a za Bosanski Novi, ova konferencija je pokazala da su ispunjena o~ekivanja u vezi sa sprovo|enjem zadataka sa Prve Oblasne konferencije SKOJ-a za Bosansku krajinu. Uo~eno je da su se i na selu po~ele sprovoditi pojedine akcije me|u seoskom omladinom, {to je bio krupan napredak. Poslije nepunu godinu dana od odràvanja Prve i Druge oblasne konferencije SKOJ-a za Bosansku krajinu, poslije aprilskog rata i okupacije na{e zemlje, uslijedili su takvi doga|aji da su svi u~esnici ova dva zna~ajna skupa mladih komunista pozvani da se uklju~e u borbu i sa oru`jem u ruci. Svi su se uklju~ili u prve redove borbe, prema dobijenim zadacima, spremni da i ìvot daju za ideale svojih komunisti~kih stremljenja. Najve}i dio je pao u borbi, ne do~ekav{i slobodu i ostvarivanje ideala svoje mladosti. 20. Revolucionarni omladinski pokret u Banjaluci i odbrana zemlje Kako je fa{izam sve otvorenije nastupao, a jugoslovenska vlada vodila sve otvoreniju profa{isti~ku politiku, KPJ, SKOJ i demokratske snage u zemlji okupljali su i pokretali narod, a posebnu mladu generaciju, neprekidnim obja{njavanjem kako unutarnje, tako i spoljne situacije i otkrivali su pravu su{tinu doga|anja u vo|enju politike na jugoslovenskoj sceni, po{to je vladala zabrinutost za sudbinu zemlje. U svim tim revolucionarnim previranjima najagilniji realizator politike KPJ i SKOJ-a bila je napredna, antifa{isti~ka omladina. Po~etkom 1938. godine opasnost za Jugoslaviju je porasla s obzirom na priklju~enje Austrije Njema~koj, tako da je fa{isti~ka Njema~ka do{la na samu granicu na sjeveru zemlje. Posebno zato je jo{ vi{e zao{trena aktuelnost odbrane zemlje i sam opstanak Jugoslavije, utoliko prije {to je Milan Stojadinovi}, tada{nji predsjednik jugoslovenske Vlade na sastancima parlamentarnih klubova i {ire u javnosti istupao propagiranjem oslanjanja Jugoslavije na Njema~ku i Italiju.545 Zastupanjem istinskih interesa naroda, KPJ je objavila svoj proglas: “Narodi Jugoslavije, svi, kojima je draga sloboda i demokratija, svi oni, koji vole svoju zemlju i svoj narod, svi rodoljubivi gra|ani koji ne}ete da robujete fa{isti~kim osvaja~ima: svi na okup!546

545 Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenata, 1, Beograd 1969, str. 17-20; [efovi klubova opozicije prokomentarisali su izjavu predsjednika vlade, pored ostalog, rije~ima: “Zaista Hitler i ostali neprijatelji na{e zemlje, na{e samostalnosti dràve, boljeg advokata nisu mogli najmiti, jer niko sramnije ne bi govorio protivu o~itih interesa svoje zemlje nego {to je to u~inio dr Stojadinovi} u ovoj svojoj dekleraciji.” 546 Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Institut za izu~avanje radni~kog pokreta, Beograd 1963, str. 300

168

U obja{njavanju opasnosti za Jugoslaviju pripadnici KPJ i SKOJ-a ukazivali su, izme|u ostalog, da an{lus Austrije, u stvari, omogu~ava lak{i prodor Njema~ke u osvaja~koj politici prema Balkanu. Dan ujedinjenja, 1. decembar 1938. u Beogradu i {ire je proslavljen, sve~anije nego prije zato {to su odre|ene aktivnosti preduzele KPJ, SKOJ i Ujedinjena studentska omladina (USO). U brojnim manifestacijama klicalo se “Brani}emo Jugoslaviju”, “Ho}emo mir u ~asti i dostojavnstvu” i sl. Sli~no je proslavljena i dvadesetogodi{njica Jugoslavije, posebno u beogradskim krugovima srednjo{kolske omladine.547 U 1939. godini u mjesecu maju, CK SKOJ-a je, u cilju {to adekvatnijeg uklju~ivanja ove organizacije u svim sredinama na sprovo|enje aktuelnih zadataka, uputio svoje pismo, objavljuju}i ga u Proletru: “Pismo mladim komunistima”. U njemu je upozorio da se najgori neprijatelj ~ovje}anstva nalazi na samoj granici Jugoslavije i istakao da je najzna~ajniji zadatak komunisti~ke i antifa{isti~ke omladine: “Ujediniti sve snage mlade generacije, sve nefa{isti~ke organizacije, ujediniti omladinu svih radnih slojeva i svih narodnosti u na{oj zemlji – u borbi za odbranu dràvne nezavisnosti od opasnosti fa{isti~ke agresije Njema~ke i Italije i pot~injavanja Jugoslavije njihovin ciljevima.”548 Rukovodstvo SKOJ-a je na isti problem ukazalo i u majskom broju svoga legalnog ~asopisa Mladost. @ele}i da doprinese pove~avanju borbenosti kod naroda i ve}em okupljanju omladine u jedinstven front za odbranu zemlje, u junu 1939. godine, Studentsko udruènje “Petar Ko~i}” organizovalo je ve} spomenutu turneju po Bosanskoj krajini i odràlo je priredbe pod lozinkom “Brani}emo zemlju” u nekoliko gradova Bosanske krajine, uklju~iv i Banjaluku, a druga grupa (70 studenata) posjetila je Doboj, Tesli}, Derventu, Tuzlu i Bijeljinu.549 U 1939. godini odràno je i Pokrajinsko savjetovanje SKOJ-a za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Iz Banjaluke su u~estvovali: Osman Karabegovi}, Rudi Kolak i Dedo Gazi}. Rudi Kolak je tada uspjeo da donese u Sarajevo pun kofer propagandnog materijala.550 Potpisivanje pakta o nenapadanju izme|u Sovjetskog Saveza i Njemake, 23. avgusta 1939. godine i potpisivanje Sporazuma Cvetkovi}-Ma~ek, 26. avgusta 1939, kojim je obrazovana banovina Hrvatska u kojoj je vo|stvo preuzeo HSS, su doga|aji koji su bitno uticali na politi~ke prilike u zemlji i neposredno su predhodili po~etku Drugog svjetskog rata, koji je po~eo 1. septembra 1939. godine napadom Njema~ke na Poljsku. Tada se jo{ vi{e nadvila opasnost nad Jugoslavijom, pa je i revolucionarni radni~ki i omladinski pokret u Jugoslaviji uskladio svoju aktivnost sa tom novonastalom situacijom.

547 Dr M. Vasi}, n. d., str.523. 548 Proleter, 1, za maj 1939, str. 11-12. 549 Dr M. Vasi}, n. d., str. 538. 550 Arhiv CK SKJ,Fond CK SKOJ-a, 1941/1, 2, 8 i 10, Ia-1/11,str. 6 i 7.

169

“I u borbi za jedinstvo demokratskih elemenata me|u Srbima, Muslimanima i Hrvatima na osnovi borbe protiv fa{izma i rata, opet su bili glavna okosnica klasno svijesni radnici Banjaluke. îtava ova borba odraàvala se i na teritoriji srednje Bosne, a naro~ito na teritorijama isto~no od Vrbasa, koja su ekonomski i politi~ki gravitirala Banjaluci. Radom Mjesnog komiteta u Banjaluci, koji je po nalogu CK KPJ, privremeno vr{io i funkciju Okru`nog komiteta, na selu, a posebno me|u omladinom, pripremana je {iroka osnova za savez radnika i seljaka. Veliki udio u toj akciji imali su studenti i srednjo{kolci. Klub akademi~ara Banjaluke (KAB), s preko stotinu aktivista, odigrao je veliku ulogu u stvaranju antifa{isti~kog pokreta u Bosanskoj krajini i srednjoj Bosni, pa se takav pokret oko Skender Vakufa, Kotor-Varo{a i Prnjavora moè smatrati njegovim organskim dijelom. Usmena i pismena propaganda komunizma i antifa{izma ili je predhodila ili je bila rezultat velikog organizacionog pregnu}a banjalu~ke partijske i skojevske organizacije.551 U svim tim aktivnostima, pored KAB-a, “Pelagi}”, “Borac”, “Prijatelji prirode”, skauti i dr., svako u svom domenu, davali su svoj doprinos. “Ovaj uticaj banjalu~ke partijske i skojevske organizacije na svrstavanje svih demokratskih, antireìmskih i antifa{isti~kih snaga u srednjoj Bosni ne bi bio potpun ako ne bismo, bar u najkra}im crtama, spomenuli veliki politi~ki rad komunista u redovima lijevih krila drugih politi~kih stranaka i njihovih pomo}nih organizacija. Intelektualci, studenti, srednjo{kolci i radni~ka i selja~ka omladina radili su po direktivama banjalu~kih komunista protiv sijanja vjerskog i nacionalnog razdora od strane reakcionarnih elemenata u Hrvatskoj selja~koj stranci, frankovaca i klerofa{ista. Jak uticaj je imala KPJ iz banjalu~kog centra i na omladinu u srpskim selima prnjavorskog, derventskog i njima susjednih srezova putem lijevog krila Zemljoradni~ke stranke i Samostalne demokratske stranke, odnosno putem kulturno-prosvjetnog dru{tva Selja~ko kolo, zadru`nog pokreta i t. sl.”552 Pored KPJ, i rukovodstvo SKOJ-a je oktobra 1939. dalo svoje ocjene o Drugom svjetskom ratu u dokumentu Odluke CK SKOJ-a – teze o poloàju, prihvativ{i stav da on predstavlja “imperijalisti~ki sukob radi nove podjele svijeta”. Ivo Lola Ribar napisao je tri ~lanka: Mlada generacija u borbi protiv imperijalisti~kog rata; Jedinstvo u borbi protiv rata! Jedinstveno u borbu za prava mladih i Rat je krvava stvarnost, koji su legalno objavljeni (dva u Mladosti, septembra, a tre}i u Na{em studentu, oktobra 1939). Sli~no je Ivo Lola Ribar pisao i u Proleteru za april-maj 1940. godine u ~lanku Komunisti~ka omladina u borbi protiv imperijalisti~kog rata. I ova aktivnost, pored drugih, odraàvala je nastojanje da Jugoslavija ostane {to duè van ratnih opasnosti i sukoba, odnosno odslikavala je nastojanje da Jugoslavija ne bude uvu~ena na stranu jednog od tabora, ve} da ostane nezavisna zemlja sa osloncem na SSSR.553

551 Milan Gavri}, Klasnoborbene i narodnooslobodila~ke tradicije srednje Bosne, Srednja Bosna u NOB, knj. I, str. 13-79. 552 Ibid., str.75. 553 Dr M. Vasi}, n. d., str. 549.

170

U svim krajevima Jugoslavije vo|ene su brojne aktivnosti protiv rata, posebno protiv odre|enih aktivnosti profa{isti~kog karaktera. Zatim, na Beogradskom univerzitetu bila su protestna okupljanja protiv kapitulantskog drànja Francuske 1. septembra 1939, kao i protiv drànja u svojim koncentracionim logorima u Francuskoj jugoslovenskih boraca za slobodu {panskog naroda, zatim oduzimanja ve} ve} ste~enih nekih prava na pojedunim univerzitetima. Ujedinjena studentska omladina (USO) na Beogradskom univerzitetu bila je prinu|ena da upozna studente i demokratsku javnost sa ru{ila~kim pona{anjem desni~arskih organizacija “Sveti Sava” i “Slovenski jug”, pa su joj po~ela pristizati pisma podr{ke. Izme|u brojnih pisama podr{ke upu}enih USO, iz Banjaluke stiè pismo koje je uputio 5. decembra 1939. Klub akademi~ara Banjaluke Univerzitetskom senatu u Beogradu u kome se u ime “studenata slobodarske Ko~i}eve Krajine” protestuje zbog obustave nastave i zabrane odràvanja priredbi. Ujedno, istog dana KAB se obratio i studentima Beogradskog univerziteta da istraju u “borbi za odbranu mira, kulture i slobodne misli”.554 Povodom napada frankovaca na studente-ljevi~are na Zagreba~kom sveu~ili{tu studenti-ljevi~ari su uputili Otvoreno pismo ~itavoj hrvatskoj javnosti. U njemu je osu|en napad frankovaca i njihov letak od 26. oktobra u kome je krivica za nerede ba~ena na studente-ljevi~are, na “komuniste raznih nacionalnosti”, a prije svega na Srbe i @idove koji su ozna~eni kao potstreka~i napada. Studenti-ljevi~ari su i za vrijeme ferija produìli svoje aktivnosti. Tako su za vrijeme ljeta 1940. organizovali logorovanje na Plitvi~kim jezerima i turneju po Bosni i Hercegovini, odràvanjem uspje{nih i dobro posje}enih priredbi politi~kog i kulturno-prosvjetnog karaktera, a prvo su posjetili Banjaluku.555 u septembru 1940. Na Zagreba~kom sveu~ili{tu ukinuta je autonomija Sveu~ili{ta, {to je za studente-ljevi~are postao novi, veoma jak razlog za revolucionarne aktivnosti na Sveu~ili{tu, pored ostalog i zbog zavo|enja suda za ka`njavanje studenata, na ~elu sa sudijom, a studentske ustanove – domovi i menza stavljeni su pod nadle`nost Ureda za socijalnu za{titu, koji je bio pot~injen Banu.556 Sredinom 1940. godine u Banjaluci se KPJ i SKOJ organizaciono u~vr{}avaju. Tako u avgustu iz Maribora dolazi Branko Babi} Slovenac, povezuje se sa MK KPJ i odmah je kooptiran za ~lana u MK KPJ. Tako je do oktobra 1940. godine MK KPJ bio u slijede}em sastavu: Mirko Vi{nji}, sekretar, a ~lanovi Ivica Maàr, Kasim HadÌ}, Safet Filipovi}, Osman Karabegovi} i Branko Babi} Slovenac. Tada je u Banjaluci politi~ki djelovao \uro Pucar Stari u svojstvu delegata PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, na formiranju, povezivanju i stvaranju partijskih organizacija u Bosanskoj krajini, a Mjesni komitet Banjaluka imao je status oblasnog partijskog rukovodstva. Branko Babi} Slovenac se sje}a da je u to vrijeme ~esto putovao po partijskim zadacima u Dobrljin, Bosanski Novi, Drvar, Bosansku Krupu, Drvar, Prijedor, Ljubiju, na Kozaru…557 “Jedne no}i, krajem

554 Dr M. Vasi}, n. d., str. 557-558. 555 Dr M. Vasi}, n. d., str. 575-576. 556 Dr M. Vasi}, n. d., str. 576-577. 557 Branko Babi} Slovenac, U banjalu~kom Mjesnom komitetu, Srednja Bosna u NOB, knj. I, str. 82.

171

1940. godine odràna je u Banjaluci, u radionici jednog na{eg druga, partijska konferencija za Bosansku krajinu, na kojoj je, u prisustvu 30 delegata, izabran Oblasni komitet za Bosansku krajinu; \uro Pucar postao je tada politi~ki sekretar, a ja organizacioni sekretar tog komiteta.”558 Krajem 1940. godine zabranjeni su ne samo klasne sindikalne organizacije ve} i sva progresivna radni~ka i druga sportska i kulturnoprosvjetna dru{tva. Tada su u Banjaluci, pored klasnih sindikalnih organizacija, zabranjeni “Pelagi}”, “Borac” i “Klub akademi~ara Banjaluke”.559 ”Da bi radnici Banjaluke, unato~ zabrane njihovih organizacija i dru{tava, mogli nastaviti organizovanu borbu, ve} nekoliko dana poslije zabrane klasnih sindikata i navedenih dru{tava, na inicijativu KPJ organizovani su u radni~kim kolektivima akcioni odbori radnika. Ovi odbori su formirani u kolektivima Tvornica duhana, Rudnik uglja na Lau{u, Pilana, Jel{ingrad i jo{ nekim. Ovi doga|aju su bili neposredan povod za odràvanje oblasnog savjetovanja KPJ...”560 Na ovom savjetovanju, odrànom1 11. i 12. januara 1941. godine, u ku}i Ferida i Muhameda Hasanba{i}a, razmatran je i rad SKOJ-a na Oblasti Banjaluka, pa je savjetovanju prisustvovao i dao svoj doprinos Ivica Maàr, sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu i Jusuf Selman, ~lan toga rukovodstva. Pored toga, ~lanovi SKOJ-a bili su angaòvani da drè straù dok je savjetovanje odràvano i da dovode i odvode delegate.561 U okviru nastalih politi~kih previranja i me|u srednjo{kolskom omladinom bilo je o{trih reagovanja na aktuelna politi~ka zbivanja. To se vidi i po mjerama policije koje je ona preduzimala protiv aktivnosti omladine u srednjim {kolama u Banjaluci, po~ev jo{ 1936. godine, {to se vidi iz akta upu}enog Kraljevskoj banskoj upravi Vrbaske banovine, odnosno Upravi policije Banja Luka.562 Kao i u drugim pokrajinama i u Bosni i Hercegovini se odvijale identi~ne aktivnosti – suprostavljanje fa{izmu. Tako se i u Banjaluci omasovljavaju aktivi SKOJ-a po {kolama. “Skojevska organizacija u Srednjoj tehni~koj {koli u Banjaluci naro~ito intenzivno je radila od 1939. godine. Bila je podjeljena na nekoliko grupa. Sastanke smo odràvali redovno dva do tri puta mjese~no, a po potrebi i ~e{}e, obi~no u stanu Rifata Karari}a Lotara ili Jusufa Selmana Crnog ili u mom stanu…Sastancima je uvjek prisustvovao neko od starijih drugova: Rudi Kolak, Hajro Kapetanovi}, Ivica Maàr, Rade Li~ina, Milan Nikoli} Koljka. U na{oj {koli smo imali i svoje literarno udruènja “Tehni~ar”, ~ija uprava je bila u na{im rukama, {to nam je olak{avalo rad i vr{enje politi~kog uticaja na na{e drugove.

558 Ibid., str. 82-83; 559 [efket Maglajli} , Banjalu~ka partijska organizacija,Srednja Bosna u NOB, knj. I, str.85; Fusnota br. 3. ovoga rada iz koje se vidi da je zabranjen rada Kluba akademi~ara Banjaluke-KAB-a, glasi: “Klub akademi~ara Banjaluke- KAB” zabranjen je u prvoj polovini 1940. godine. Na skup{tini Udruènja studenata Tehni~kog fakulteta u Zagrebu, odrànoj 18.V 1940, Slavko Odi} je zatraìo od skup{tine da se Ma~eku uputi protest protiv zabrane rada Kluba akademi~ara Banjaluke i zahtjev za raspu{tanje koncentracionih logora,…, (Vojo Raj~evi}, Studentski pokret na Zagreba~kom sveu~ili{tu 1918-1941, 1959, str. 273). 560 Ibid., str. 85. 561 [efket Maglajli}, Banjalu~ka partijska organizacija, Srednja Bosna u NOB, knj. I, Beograd 1976, , str, 85-86. 562 A-IIRP, RP II/153-9505, Akt Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine pov. br. 4975 od 17. X 1936; Upravi policije Banja Luka, svim sreskim na~elstvima…; A-IIRP, RP II/165-9501, Akt Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine pov. br. 226 od 21. I 1937; Upravi policije Banja Luka …

172

^lanovi SKOJ-a u banjalu~koj Srednjoj tehni~koj {koli bili su: Ivo Odi}, Osman Malki} Maga, Bursa}, Muharem Karabegovi} êtvrtica, Sola Tulio, Selman Jusuf Crni, \or|e Joveti}, Mujo Be{irevi}, Vladimir Rebac, Haso Jusufhodì}, Du{an Lenardi}, Nikola Durbi}, Rifat Karari} Lotar, Augustin Niki} Gusti, Kasim Osman~evi}, Kasim ôr~au{evi}, Fadil Dedi}, Milorad Radi} Braco, Ankica Cijan, Rena Atijas i Milica Nikoli}…”563 U banjalu~koj gimnaziji jo{ od ranih dvadesetih godina uvjek je postojala manja ili ve}a grupa napredne, revolucionarne omladine, oba pola, po{to je gimnazija bila mje{ovita. Kada se ratna opasnost po~ela nadvijati i nad Jugoslavijom gimazijsku omladinu pozvao je Srednjo{kolski komitet da prisustvuje ve}em politi~kom zboru na kojem je govorio Svetislav Ho|era. Po{to je napredna omladina i pozvana da do|e na ovaj zbor zato da doprinese njegovom razbijanju, to je i postigla, ali do{lo je do komplikacija po{to su {kolske vlasti reagovale isklju~enjem iz {kole. Nastavni~ko vije}e je odlu~ilo da se iz {kole isklju~e Milan Radman, Du{anka Kova~evi}, Du{ko Dèpina, Slobodan Gaji} i Du{an Dr~a. Osim Dèpine svi su nastavili {kolovanje u Sisku. Prije nego {to su krenuli vozom ispratio ih je veliki broj Banjalu~ana – radnici, studenti, srednjo{kolska omladina, a prigodan govor za sre}no {kolovanje izvan Banjaluke odrào je Veljko \or|evi}. Poslije izbacivanja ove grupe |aka iz banjalu~ke gimnazije, i dalje su se zao{travali odnosi izme|u {kolskih vlasti i napredne omladine. [kolske vlasti su nastavile sa izbacivanjem banjalu~kih |aka. Banjalu~ki srednjo{kolci mogli su se na}i po cijeloj zemlji “od Krke do Prizrena”, kako kaè Drago Radovanovi}, jedan od izba~enih |aka iz banjalu~ke gimnazije. Tako su se, na primjer, na po~etku {kolske godine u Biha}u, u VIII razredu gimnazije, upisali Branko Mora~a, Atif Topi}, Radomir Mili~evi}, Momir Kapor i Drago Radovanovi}, a iste godine, tako|e u Biha}u, u VII razred, upisali su se Ljubo Babi} i Ratko Peri}.564 O rasturanju letaka i proglasa KPJ povodom skup{tinskih izbora 1938, ometanju i razbijanju zborova Ljoti}a i Ho|ere, u~estvovanju u protivratnim demonstracijama 1940. i u Banjaluci govori i dr M. Vasi} u spomenutoj monografiji.565 Kad je Vojin Hadìstevi}, banjalu~ki ~lan SKOJ-a, u jesen 1940. godine po{ao na studije u Beograd, Biblioteku pri MK SKOJ-a, za koju je on bio zaduèn od 1938-1940. godine, predao je Miroslavu Demirovi}. Za ovu Biblioteku do 1935. godine bio je zaduèn Ivica Maàr, po{to je te godine on po{ao na studije. U biblioteci su bile dvije vrste knjiga. U prvoj nau~na i popularna marksisti~ka literatura. Od izvornih djela bila su: “Manifest komunisti~ke partije”, “Anti-Diring”, “Imperijalizam kao najvi{i stadij kapitalizma”, “Osamnaesti brimer Luja Bonoparte”, “Nadnica, cena I profit” (izdanje 1912) i dr., a od popularnijihj “@ena i socijalizam” od Bebela, “Politi~ka ekonomija “ od segala, “Dijalekti~ki

563 Sadik \umruk~i}, SKOJ u banjalu~koj Srednjoj tehni~koj {koli, Srednja Bosna u NOB, knj. I, str. 99-100. 564 Drago Radovanovi}, Rad napredne omladine banjalu~ke gimnazije, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB,knj, knj. 2, str.231-234. 565 Dr M. Vasi}, n. d., str. 618.

173

materijhalizam” od Talhajmera i dr. U drugoj vrsti bile su dvije knjige, u to vrijeme (kao i neposredno poslije oslobo|enja zemlje1945) nezaobilazne za mlade komuniste “Mati” od Maksima Gorkog i “Kako se kalio êlik” od Ostrovskog. Pored ove dvije “obavezne” knjige za sticanje prvih predstava o te{kim uslovima ìvota radni~ke klase, o eksploataciji ljudi, o nepravdi koju bogatiji nanose siroma{nim, o viziji bolje sutra{njice i sl., u biblioteci su bile i slijede}e knjige: “Petrolej” od Aptona Sinklera, “Gvozdena peta” Dèka Londona, “Pari{ki pokolj” @an Kasua, “Raj-Ameriku” E. E.Ki{a, “Rat” L. Rena, “Na zapadu ni{ta novo” E. M. Remarka, “Reda mora da bude” Jovana Popovi}a i dr. Bilo je dosta bro{ura, mahom o petoljetkama, industrijalizaciji i kolektivizaciji u SSSR-u,566 zemlji-uzoru toga vremena, za razvijanje ideja o promjenama koje, kad do|e vrijeme, treba da uslijede u Jugoslaviji. Sa~injen je spisak ~lanova SKOJ-a koji su se 1940. konkretnije angaòvali u aktivnostima oko MK SKOJ-a Banjaluka, pa }emo taj spisak i mi prezentovati, po{to on govori o naprednom omladinskom pokretu – ljudima i vremenu neposredno pred Drugi svjetski rat: “Adem Bajagilovi}, Branimir i @elimir-@eljko Bari}, Mustafa Baru~ija, Rade Ba{i}, Mirko Boban, bra}a Buki}, Boro i Brane Cvjetkovi}, Ljubinka êkrlija, Nada î`ski, Zumra êjvan, Du{anka ]umura, Nevenka ]urulija, bra}a Deli}, Danilo Dr~a, bra}a Dàbi}, Ru{id Dèhverovi}, Muharem Dìndi}, Danilo \idara, Zubejda \umruk~i}, Neboj{a \urica, Safet Fejzi}, Hamzalija, [emsa i Ziba Galija{evi}, êdo i \oko Glumac, Slobodan Glumac, Ahmet Hadìalilovi}, Vojin Hadìstevi}, Muhamed Hasanba{i}, Fadil Imamovi}, Sida Jeli}, Ka}una Jovi}, Mira Jotanovi}, Mileva Ljubotina, Rahmija Kadeni}, Ismet Kapetanovi}, Mara i Vlado Kapor, Hikmet Karahasanovi}, Slavko Komarica, Zdrava Korda, Du{ko Ko{}ica, Adem Kova~evi}, Gordana Kova~evi}, Mirko i Zora Kova~evi}, Vladimir Kozomora, Mile Kresi}, Ilija Krupi}, Mujo Ku{mi}, Drago Lang, Branko Lastri}, Avram Levi, Nenad Li~ina, Slobodan Macura, Nedìb i Osman Maglajli}, Fahro Mahi}, Osman Malki}, \or|e Maran, Nada Maàr, Marinko Milojevi}, Jozo Nemec, Koljka Nikoli}, Kazimir Obradovi}, Ivica i Zvonko Odi}, Dane Pavli}, Boro Pavlovi}, Ljubica Pej~inovi}, Brana i Du{a Perovi}, Nada i Olga Petkovi}, Edhem Pobri}, Braco Potkonjak, Mi}o Radakovi}, Boò Radman, Havka i Ibro Sara~, Jusuf Selman, Drago Slunjski, Lutvija Smajilagi} Lutka, Slobodan Stojni}, Bosa i Desa Stupar, Mi}o [urlan, Velo [uput, Vojo Ti{ma, Nada Valen~I}, Ante Varunek, Dragoljub Vidovi}, Lazo Vidovi}, Adam i Vladimir Vitjuk, Ljubica Vojnovi}, Mirko Vrani}, Kamenko Vujovi}, Radovan Vulin, Milutin i Predoje Predo Zubovi}, Bosa @ivkoviu}, kao i drugi ~ijih se imena naàlost ne mogu sjetiti. Neki od ovih drugova su iz Prijedora, Bosanskog Novog, Biha}a, Sanskog Mosta, Doboja, Gra~anice, Tesli}a, Te{nja i drugih mjesta. Oni su u Banjaluci i{li u razne {kole i tu su postali skojevci ili su nastavljali svoju ve} ranije zapo~etu skojevsku aktivnost. U odlu~nom trenutku skoro svi 566 Vojin Hadìstevi}, Skojevska biblioteka, “zablude” zbog konspiracije, umnoàvanje Istorije SKP(b), Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str.103-104.

174

navedeni drugovi i drugarice pokazali su da su zaista komunisti. Po{li su u {ume ili su u~estvovali u organizovanom ilegalnom radu u gradu, a velik broj ih je izginuo ili izgubio ìvot u usta{kim zatvorima i logorima. Dok su jedni iz ove grupe krajem tog posljednjeg predratnog perioda tek stupili u SKOJ, drugi su dotad postali i ~lanovi Partije. No to tada nismo mogli znati, kao {to nismo mogli biti uvjek sigurni ni da li je neko, ko se kretao u na{oj sredini, bio u tome ~asu samo simpatizer ili ve} i organizovan. Tako je Mirko Boban jednom prilikom 1941. godine predloìo Zagi Umi~evi} (sekretaru MK SKOJ-a u Banjaluci od polovine jula 1941. – napomena autora) da se Rahmija Kadeni} primi u SKOJ, a kada ga je ovaj poslije nekoliko dana sreo na ulici, Rahmija mu je saop{tio: “Mirko, od danas si kandidat za ~lana Partije!”Rahmija je tada bio ~lan Mjesnog komiteta KPJ za Banjaluku!”567 U organizaciji SKOJ-a u Banjaluci pristupilo se prijemu u SKOJ ve}eg broja novih ~lanova u odnosu na raniji period. “Na inicijativu Ivice Odi}a, Muharema Karabegovi}a i Jusufa Selmana postavili smo na zid dasku od stola za ping-pong i pretvorili je u tablu za zidne novine, koje su sadràvale na{e radove, izvode iz djela klasika marksizma, sovjetskih i drugih maprednih pisaca i razne fotografije o SSSR-u… U oktobru 1940. godine Ivica (Maàr – napomena autora) je saop}io Rifatu Karari}u i meni da smo primljeni u SKOJ. Ne{to kasnije, u prisustvu nas dvojice, Ivica je to saop{tio i Mustafi Rami}u, Ifetu Ibrahimkadi}u i Miroslavu Mr{i}u. Po{to je Niko Durbi} ve} bio skojevac – primljen je u SKOJ u Zanatskoj {koli – nas petorica sa~injavali smo ilegalni aktiv SKOJ-a. Taj aktiv je djelovao pod rukovodstvom Ivice Maàra i Mirka Kova~evi}a…mi smo uspjeli ostvariti rukovode}u ulogu u |a~kim organizacijama Zanatske {kole, a istovremeno smo u {koli formirali ilegalnu biblioteku…Putem te biblkioteke smo rasturali i “Radni~ki tjednik” i druge napredne ~asopise i listove. U vezi sa tim poslom sam bio neposredno povezan sa Slobodanom Kokanovi}em, Teofikom Kadeni}em Cinkaron i Elmasom Sarajli}em.”568 U 1940 godiniu banjalu~koj gimnaziji izdaje se list “Iskra” koji ure|uje Mirko Kova~evi}.569 General Lazo Vidovi} u Svojim sje}anjima isti~e da “rad postaje intenzivniji, pridobijamo nove simpatizere, redovno smo obezbje|eni {tampom, kao “Radni~ki tjednik”, “Na{e novine”, “Glas bosanskohercegova~ke omladine”, itd. Dobijamo proglase i letke Centralnog komiteta KPJ, zatim partijsku {tampu – “Vjesnik”, “Proleter”, “Srp i ~eki}. Istovremeno je rad na okupljanju i ~vr{}em povezivanju omladine postajao sve intenzivniji, formiraju se aktivi SKOJ-a, radimo s omladinom, koju mi do tada nismo ni zapaàli. Trebalo je biti bitku za te omladince da ih {to vi{e do|e u skojevsku organizaciju. Osim sastanaka na Banjalu~kom polju, na plaàma Vrbasa i Vrbanje smo prou~avali prete`no ilegalne 567 Vojin Hadìstevi}, n. d. str. 110. 568 Augustin Gusti Niki}, Crveni “han”, Srednja Bosna u NOB, knj. I,str. 97-99. 569 Dr D. Luka~, n. d., str.73.

175

partijske materijale… O omasovljenju omladinske organizacije Karlo (Rojc-napomena autora) me povezuje s Rudijem Kolakom 1940. godine (prva polovina 1940). On rukovodi s nama i na taj se na~in veèmo za njega, bio je zaduèn za SKOJ u Banjaluci. Putem kontakata, materijale koje sada dobijamo s vi{e strana, i od druga Kolaka, kao i njegovo veliko iskustvo pomaè nam da se osposobimo za naredne te{ke zadatke, koji predstoje nakon okupacije Jugoslavije… Prikupljanje pomo}i u materijalu i novcu za narodnooslobodila~ki fond postaje jo{ aktuelnije i rezultati ve}i. Rijetka je bila ku}a gdje nismo mogli u}i i zatraìti pomo}. Uz pu{ke obezbjedili smo jedan mitraljez; municiju smo i dalje vadili iz Vrbasa. U julu po~injemo prebacivati drugovima, koji su se povukli u ilegalsnost na u{}u Vrbanje, sve ono do ~ega smo do{li i {to bi moglo da posluì ve} tada u za~etku ustanka za partizanski pokret…”570 Pred napad Njema~ke na Jugoslaviju, sve revolucionarne snage u Banjaluci stajale su ~vrsto na poziciji Centralnog komiteta KPJ i Centralnog komiteta SKOJ-a za odbranu zemlje. Na sastancima partijskih i skojevskih organizacija, odre|eno je da se komunisti odazivaju na mobilizaciju, koji su bili pozvani, a ostali da se javljaju dobrovoljno. Tada je Mjesni komitet KPJ, ~iji je vr{ilac du`nosti bio Kasim Hadì}, umjesto Branka Babi}a Slovenca, po prelsku neprijateljskih snaga preko granice u Jugoslaviju, osnovao Komitet za odbranu zemlje u koji su u{li Pavo Radan, Osman Karabegovi}, Ljubo Babi}, Ranko [ipka i [efket Maglajli}. Oni su poku{ali da zainteresuju pojedine gra|anske politi~are za odbranu zemlje, ali do toga nije do{lo po{to ih je u tome sprje~ila policija. Tada je banjalu~ka partijska organizacija imala vi{e od osamdeset ~lanova,571 Mjesni komitet KPJ na ~elu sa Brankom Babi~em i {iroko razgranatu mreù aktiva SKOJ-a na ~ijem je ~elu bio Mjesni komitet s bogatim revolucionarnim iskustvom. Postojao je i djelovao Oblasni komitet KPJ, na ~elu sa \urom Pucarom, koji je neposredno pred po~etak rata obavio zna~ajne organizacione i politi~ke poslove, paralelno rade}i na

570 Lazo Vidovi}, [ehitluci ’41, str. 143-150. 571 Hare Beganovi}, Pripreme, u~esnici, tok I zaklju~ci {ehitlu~kih savjetovanja, [ehitluci ‘41, str. 33-56. Na str. 35-36. Nalazi se slijede}I tekst: “Broj ~lanova KPJ pred rat rekonstruisan je na osnovu brojnih sje}anja istaknutih ~lanova KPJ Banjaluke iz tog razdoblja. Spisak su naknadno pregledali [efket Maglajli}, Niko Jurin~I}, Dedo Gazi}, Mujica Ku{mi}, Milan Vukmanovi} i drugi koji su se saglasili sa njim. Prema tom rekonstruisanom spisku, ~lanovi KPJ u Banjaluci neporedno pred rat bili su: Muharem Alibegovi}, Branko Babi~, Adem Bajagilovi}, Dragica Banu{i} @uta, Habija Be}irba{i}, Abduselam Bleki}, Vaso Butozan, Munib ]erimi}, Sveto Daki}, Fahret Dedi}, Fikret Dedi}, Ilija Durbi}, Veljko \or|evi}, Branko \uki}, Smajo Fazli}, Safet Fejzi}, Kata Filipovi}, Safet Filipovi}, Gojko Gaji}, Dervi{-Dedo Gazi}, Rizo Golali}, Jerko Grgi~evi}, Abduselam Gvo`|ar, Irfan Gvo`|ar, Kasim Hadì}, Ferid Hasanba{i}, Muhamed-Mu{a Hasanba{i}, Hazim Hadìalilovi}, Jusuf Terzo, Imamovi}, Ante Jaki}, Husein Ja{arevi}, Bogdan Jerkovi}, Natalija Jovi}, Niko Jurin~I}, Rahmija Kadeni}, Teufik Kadeni} Cinkara, Edhem Leda Karabegovi}, Muhamed Kazaz, Slobodan Kokanovi}, Rudi Kolak, Du{anka Kova~evi}, Mirko Kova~evi}, Stojan-Stole Kova~evi}, Drago Lang, Rade Li~ina, Filip Macura, Ekrem Maglajli}, Veselin-Veso Masle{a, Munib Maglajli}, Muniba Maglajli}, Dèvad Maglajli}, [efket Maglajli}, Vahida Maglajli}, Miron Mandrovi}, Idriz Maslo, Tvrrtko Matijevi}, Ivica Maàr, Josip-[o{a Maàr, Huse Ma{inovi}, Mehmedalija Ma{inovi}, Danko Mitrov, Jela-Miketa Vi{nji}, Veljko Mla|enovi}, Viktor Mle~nik, Stevo Ne{i}, Ivica Odi}, Husein Osman~evi}, Branko Paji}, Faik Pa{ali}, Stjepan-Pipo Pavli}, Nikola-Nikica Pavli}, Jela Perovi}, Lepa Perovi}, Toma{ Perovi}, \oko Petrocki, Adolf Podgornik, Marjan Podgornik,Nada Podgornik, @ivo Preradovi}, \uro Pucar Stari, Pavo Radan, Mi}o Radakovi}, Milan Radman, Ma{o Redì}, Karlo Rojc, Mustafa \apo Sabitovi}, Ibro Sara~, Elmaz Juko Sarajli}, Ahmet Sitnica, Hasan Seferovi}, Radomir Skaki}, Mi{o Stupar, Ranko [ipka, Albert Trinki, Ivica Tukeri}, Slobodan Uzelac, Vilko Vinterhalter, Rada Vranje{evi}, Zaim Hadìisakovi}, Zdravko Lastri}, Rifat Mufti}, Huso Mufti}, Ruà Olja~a, Jusuf Selman i Idriz Hadìisakovi}.”

176

osposobljavanju partijskih i skojevskih organizacija u Bosanskoj krajini I Oblasni komitet SKOJ-a na ~elu sa Ivicom Maàr. Za vrijeme Vlade Cvetkovi}-Ma~ek, vladaju}i krugovi su 15. decembra 1939. objavili nardbu o internaciji po kojoj policija ima pravo da politi~ke protivnike reìma hapsi i {alje u koncentracione logore i ve} 17. decembra pohap{eni su mnogi komunisti. Pristupilo se formiranju koncentracionih logora, prvo u Vi{egradu, 1939, a ve} u prvoj grupi koja je upu}ena u ovaj logor bio je ~lan SKOJ-a iz Banjaluke, student na Beogradskom univerzitetu Mladen Paternoster. Krajem 1940. osnovani su koncentracioni logori i u Bile}i i Ivanjici. Iz Banjaluke su, koncem 1940, upu}eni u koncentracioni logor u Me|ure~je kodIvanjicu banjalu~ki komunisti Kasim Hadì}, Idriz Maslo, Ivica Tukeri}, Slobodan Kokanovi}, Irfan Karabegovi}, Drago Maàr i Ante Jurin~i}.572 Kratkotrajni aprilski rat nije obeshrabrio revolucionarne snage u Banjaluci. Pogotovo, nije zna~io kraj borbe protiv okupatora zemlje. Naprotiv. Pripreme za borbu protiv okupatora, kao i njihovih pomaga~a zapo~ele su znatno prije dolaska okupatora. Odmazda se o~ekivala odmah po njihovom dolasku, kako od okupatora, prije svega Njemaca, tako i od nove usta{ke vlasti, ali u prvo vrijeme okupator se nije okomio na komuniste. Ipak je dvoje poznatih komunista odmah po dolasku okupatora uhap{eno. To su Veljko \or|evi} i Rade Li~ina. Mada je usta{ka policija preuzela policijske kartone komunista i simpatizera i mada su neki policijski agenti produìli da i dalje rade u usta{kom redarstvu, nepreduzimanje akcija prema komunistima je doprinijelo da su se malo smjelije kretali, dok su mjere represije protiv srpskog i jevrejskog stanovni{tva odmah preduzimali. Ipak, uskoro je do{lo do hap{enja komunista, tih prvih dana, pa su uhap{eni Pavo Radan, Rahmija i Teufik Kadeni}, Adolf Podgornik, Miron Mandrovi}, Du{anka Kova~evi}, [efket Maglajli}, Ljubica Mrkonji}, Slobodan Uzelac, Munib ]erimi}, Stjepan Pavli}, Osman Karabegovi}, Ivica Tukeri}, Irfan Gvo`|ar, Rizo Golali}, Hilmija Todorovac, Savo Pucar, Jefto Malinovi}, Drago Lang, Nijaz Todorovac, Mara Gogi}, Faik Pa{ali}, Fatma Pa{i}, Dragica Baru{i}, Tonka Baru{i} i drugi.573 I u Banjaluci su 27. marta 1941. godine organizovane velike demonstracije protiv Trojnog pakta u kojima su najmasovnije u~estvovali omladina i radnici. Demonstracije su po~ele u ~etiri ~asa poslije podne i u njima je u~estvovalo nekoliko hiljada Banjalu~ana. Demonstrantima je pred restoranom “Central” na mitingu govorio poznati revolucionar naprednog radni~kog pokreta, ~lan Oblasnog komiteta KPJ, Muhamed Kazaz, obu~arski radnik i Du{an Brankovi}, zemljoradni~ki poslanik. Na inicijativu KPJ u Banjaluci, kao i u drugim mjestima, osnovan je Odbor za odbranu zemlje u koji su u{li prota Kecmanovi}, {ef samostalaca, Kosta Majki}, vo|a radikala, Nikola Ljubi~I}, lider HSS, Du{an Brankovi}, predstavnik zemljoradni~ke stranke i jo{ neki vi|eniji gra|ani, po{to je 572 Hare Beganovi}, n. d. str. 51. 573 Hare Beganovi}, Pripreme, u~esnici tok i zaklju~ci {ehitlu~kih savjetovanja, [ehitluci ’41, Banjaluka1981., str. 33-56.

177

razgovarano s njima, prihvatili su da budu u ovom odboru, odaju}I priznanje komunistima i njihovoj akciji za odbranu zemlje.574 Neposredno pred aprilski rat, 1941. godine, u Banjaluci je revolucionarni rad sa omladinom, pod rukovodstvom KPJ i SKOJ-a, bio veoma razvijen. Tada je Banjaluci bilo oko 80 ~lanova SKOJ-a. U gradu je djelovao Mjesni komitet KPJ u sastavu: Branko Babi}-Slovenac, sekretar i ~lanovi Komiteta: Kasim Hadì}, Muhamed Kazaz, [efket Maglajli}, Osman Karabegovi}, Ivica Maàr i Rudi Kolak, koji je ujedno bio i sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a.575 Pored Rudija, kao sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a ~lan MK SKOJ-a je bila i Rada Vranje{evi}.576 Revolucionarni omladinski pokret Banjaluke, a prije svega ~lanovi SKOJ-a, zajedno sa radni~kom klasom, na ~elu sa KPJ, do~ekao je aprilski rat i okupaciju zemlje dovoljno spremn da se uhvati u ko{tac sa nastupaju}im doga|ajima, posebno stoga {to su bili svijesni koliko masovan uticaj imaju na omladinu, a {to }e se vi{estruko potvrditi tokom prvih dana u okupiranoj Banjaluci, tokom ~etverogodi{nje borbe u jedinicama NOV i POJ, kao i borbe u ilegalnim uslovima u svom okupiranom, ali nepokorenom gradu Banjaluci. DRUGI DIO

OTPOR ANTIFA[ISTI^KE OMLADINE PROTIV OKUPATORA I DOMA]IH IZDAJNIKA U OKUPIRANOJ ALI NEPOKORENOJ BANJALUCI (1941-1945) Banjaluka kao zna~ajan centar Bosanske krajine i u razdoblju 1878. do 1945. godine, kao sjedi{te okruga, i u razdoblju 1929. do 1941. kao je sjedi{te Vrbaske banovine, skoro sedamdeset godina, bila je najve}e gradsko naselje u cijeloj zapadnoj Bosni.577 Po{to je od davnina bila krupan administrativni i strate{ki centar, ona je i za okupatora i usta{e bila zna~ajan vojnostrate{ki i politi~ki centar i poznata i kao komunikaciona raskrsnica. Zato su okupator i usta{ka vlast u periodu od 1941. do 1945. i zbog toga dràli jak garnizon u gradu, a posebno kada su se pojavile vojne akcije prvih partizanskih jedinica.

574 [efket Maglajli}, Banjalu~ka partijska organizacija, Srednja Bosna u NOB, knj. I, str. 86-87. 575 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupieranoj Banjaluci, Banjaluka u noviojoj istoriji, str. 585. 576 Rada Vranje{evi} je od maja, tj. dolaska iz Beograda u Banjaluku do jula 1941. godine bila ~lan MK SKOJ-a u Banjaluci, a od jula do septembra iste godine tj. do odlaska na slobodnu teritoriju bila je ~lan MK KPJ Banjaluka.(Dr D. Luka~, n. d., str. 118-119.) 577 Dr Nikola Babi}, Banja Luka u sredi{tu dru{tveno-politi~kih zbivanja zapadne Bosne, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Sarajevo 1978, Zbornik radova s nau~nog skupa odrànog u Banjoj Luci od 18 – 20. novembra 1976. godine, str. 14.

178

U gradu Banjaluci, kao poznatom slobodarskom centru, okupatorska vlast, zajedno sa doma}im slugama koji su ostvarivali vlast tzv. Nezavisne dràve Hrvatske i to na najdrasti~niji na~in, progonili su kao prvo ~lanove KPJ, SKOJ-a i njihove simpatizere, zatim Srbe i Jevreje, kao i sve slobodoljubive i demokratski orijentisane gra|ane. To je trajalo od 15. aprila 1941, kada je ta nova vlast po~ela da djeluje, pa sve do 22. aprila 1945. kada su snage NOV i POJ oslobodile Banjaluku od okupatora i raznih kvislinga, koji su mu sluìli, obavljaju}i za okupacione snage najprljavije poslove. Sve to trajalo je duge ~etiri godine. Od po~etka svoga djelovanja ta vlast je raspolagala izvjesnim podacima u policijskoj kartoteci o banjalu~kim komunistima, {to je predstavljalo stalnu opasnost za njihovo hap{enje.

Glava I Borba ~lanova SKOJ-a i antifa{ist~ke omladine u okupiranom gradu; djelovanje SKOJ-a u partizanskim jedinicama i na terenu

1. Okupacija Banjaluke, hap{enje komunista, antifa{ista, Srba i Jevreja; pripreme ustanka

Organizacija KPJ i SKOJ-a Banjaluke po~etak rata i okupaciju do~ekali su spremni, kako u organizacionom pogledu tako i po masovnosti uticaja na mase stanovni{tva grada koje je u velikom broju bilo patriotski orijentisano i spremno da se angaùje u borbi protiv okupatora i doma}ih sluga i is~ekivalo se koje snage }e biti inicijator i pokreta~ te borbe. Kako je organizacija SKOJ-a i KPJ u Banjaluci imala snaàn uticaj na mase duì period, posebno od 1939 – 1941. godine, nave{}emo samo nekoliko podataka, sa sastavom ~lanstva, koji to mogu ilustrovati. U navedenom periodu u Boji}a Hanu sekretar organizacije SKOJ-a bio je Milan Radman578, a kasnije Lazo Vidovi}, a ~lanovi Boò Radman, Nanut Franjo, David Ivica, Drago Huseinovi}, Ivica Dui}, \uro Motl, Vlado Vu~uk i drugi; u Tvornici duhana sekretar SKOJ-a je bila Muhiba Maglajli}, a ~lanovi Anto Jaki}, Adolf Podgornik, Kata Filipovi} i drugi; u Gornjem [eheru Dedo Gazi}, sekretar, ~lanovi Dèvad Karajli}, Nijaz Gazi}, Zulkif Durakovi} i drugi, a i u drugim djelovima grada, odnosno fabrikama postojale su organizacije SKOJ-a. Isto tako navodimo sastave nekoliko tada{njih }elija KPJ: Ljubo Babi}, sekretar, Josip Maàr [o{a, Teofik Kadeni} Cinkara, Ahmet Sitnica, Edhem Karabegovi} Leda, Dedo Gazi}, Drago Lang i drugi. Ova partijska }elija se podjelila, tako da je u Gornjem [eheru osnovana posebna organizacija KPJ u sastavu: Muhamed Kazaz, sekretar, Ahmet Sitnica, Edhem Karabegovi} Leda, Adem Bajagilovi}, Hasan Seferovi}, Dedo Gazi} i drugi; Tvornica duhana: Kasim HadÌ}, sekretar [efket Maglajli}, Adolf Pogornik, Munib Maglajli}, Veljko Mla|enovi}, Anto Jaki}, Miron Mandrovi}, Ilija Durbi}, Husein Osman~evi} i drugi; za djelovanje u dru{tvu “Fadilet” Ibro Sra~, sekretar, Muhamed Hasanba{i}, Husnija Ja{arevi} i

578 Drago Karasijevi}, Ilegalni rad I borba u Banjaluci, U skojevskom aktivu Milana Radmana – pripreme za odlu~ueu}e doga|aje, Ratna se}anja iz NOB 1941-1942, Beograd 1981, str.502 – 503.

179

drugi; }elija KPJ pri înovni~koj menzi: Vaso Butozan, sekretar, Jerko Grgi~evi}, Nata Jovi}, Ru{ko Dèhverovi}, Osman Malki} Maga, itd.579 Na poziv KPJ svo organizovano ~lanstvo se odazvalo, ali i znatno {iri krug mladih ljudi, simpatizera i patriota. Jer, kako je u cijeloj Jugoslaviji u predratnom periodu bilo sekta{enja u vezi sa prijemom u SKOJ, odnosno u KPJ, tako je bilo i u Banjaluci, pa je prvih dana poslije okupacije primanje novih ~lanova u SKOJ i KPJ vr{eno ne{to odlu~nije, a posebno po dolasku prvih boraca iz grada u prve partizanske jedinice. “U gradu je djelovao Mjesni komitet KPJ u sastavu: Branko Babi~-Slovenac, sekretar i ~lanovi Komiteta KPJ: Kasim Hadì}, Muhamed Kazaz, [efket Maglajli}, Osman Karabegovi}, Ivica Maàr i Rudi Kolak. ^lanova Partije bilo je oko 40, a ~lanova SKOJ-a oko 80. Od aprilskog rata do po~etka ustanka organizacija KPJ u Bosanskoj krajini pove}ala se sa 180 na 250 ~lanova. U tom periodu na Banjaluku se odnosilo oko 20 novoprimljenih komunista. U isto vrijeme moglo se ra~unati s nekoliko puta ve}im brojem simpatizera KPJ, aktivnih pripadnika revolucionarnog pokreta koji su u~estvovali u nizu borbenih akcija koje je prije rata organizovala KPJ. Hiljade rodoljubivih gra|ana i antifa{ista koji su na razne na~ine u~estvovali u predratnom antifa{isti~kom i revolucionarno-demokratskom pokretu, predstavljali su masovnu bazu za razvitak narodnooslobodola~kog pokreta.”580 – kaù Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi} pozivaju}i se pri tom na izjavu Branka Babi~a Slovenca. U Proglasu CK KPJ581 od 15. aprila 1941. godine, koji je pozvao ne samo komuniste nego i sve narode Jugoslavije, nagla{eno je da }e komunisti i radni~ka klasa “ustrajati do kona~ne pobjede u prvim redovima narodne borbe protiv osvaja~a” i da }e se u toj borbi “ra|ati novi svijet”, te da }e se stvoriti “na istinskoj nezavisnosti svih naroda Jugoslavije, slobodna, bratska zajednica.” Sli~no je CK KPJ ponovio u svom prvomajskom proglasu, podvla~e}i pri tom da }e KPJ ”jo{ upornije organizovati i voditi borbu naroda protiv okupatora i njegovih slugu u zemlji, protiv raspirivanja nacionalne mr`nje a za bratstvo naroda Jugoslavije i svih naroda Balkana.” Napad nacisti~ke Njema~ke na Sovjetski savez, 22.IV 1941. godine, kao veoma vaàn spoljnopoliti~ki doga|aj, za KPJ bio je, tako|e, povod da CK KPJ uputi naj{iroj progresivnoj javnosti svoj Proglas.582 Toga dana odràn je sastanak Oblasnog komiteta KPJ za Banjaluku u Sitarima ispod [ehitluka. Djelovanje Usta{kog stoèra u Banjaluci po~elo je prije formalnog povratka Viktora Guti}a. Glavni stoèr Hrvatskog usta{kog nadzora, 13. aprila 1941,

579 V. I. I., Arhiv NOR-a, k. 2000, reg. br. 1 580 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjoj Luci, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 585. 581 Proglas CK KPJ od 15. aprila 1941, Vojnoistorijski glasnik, 2, 1980, str. 333 582 Proglas CK KPJ povodom napada fa{isti~ke Njema~ke na Sovjetski savez, Zbronik NOR-a, T-I/1

180

postavio je Banjalu~anina dr Feliksa Ne|elskog583 za usta{kog povjerenika za grad Banjaluku i cijelu teritoriju biv{e Vrbaske banovine, pa mu je nare|eno da na cijeloj ovoj teritoriji organizuje cjelokupnu dràvnu vlast, kako gra|ansku, tako i vojni~ku. “Postavljene slu`benike imade zakleti prisegom vjernosti Hrvatskoj dràvi i poglavniku dr Anti Paveli}u. Istu prisegu imadu poloìti na njegove ruke svi organi dràvne vlasti i svi namje{tenici bez razlike, osim onih, koji iz stanovitih razloga imadu biti otpu{teni ili dapa~e uhap{eni…”584 Po dolasku Viktora Guti}a u Banjaluku, 17. aprila 1941, on je zajedno sa svojim zamjenicima Feliksom Ne|elski i Rudolfom Ertl, zapo~eo sprovo|enje usta{kog terora u znaku velikohrvatskog nacionalizma. Ve} 24. aprila izdao je naredbu da u roku od pet dana napuste teritoriju NDH “sva lica rodom i porijeklom iz krajeva biv{e Srbije i Crne Gore bez obzira da li su u javnoj ili privatnoj slu`bi ili stekli zavi~ajnost na teritoriji Dràve Hrvatske.”585 Naknadna prolongiranja vaènja ove naredbe za par dana, te izuzimanje ovog ili onog pojedinca u biti nije ni{ta promijenilo. Nakazno djelovanje usta{ke vlasti, uklju~iv i razaranje tada{nje privrede i u javnom posjedu i privatne, samo je bio uvod u sve ono {to je tek dolazilo – nacionaliosti~ka divljanja i reìm terora.586 “Aprilski slom nije pokolebao banjalu~ke komuniste, niti je zna~io kraj borbe. Bio je to po~etak borbe za nacionalno i socijalno oslobo|enje. Poslije kratkotrajnog aprilskog rata i sloma Jugoslavije, banjalu~ki komunisti su se u prvi mah povukli u dublju ilegalnost. O~ekivali su odmazdu okupatora i nove, usta{ke vlasti, ali se njema~ki okupator nije u prvo vrijeme okomio na komuniste, niti je vr{io ve}e progone. U Banjaluci su tih prvih dana, me|u uhap{enim Srbima bili, kao Srbi, uhap{eni i komunisti Veljko \or|evi} i Rade Li~ina….”587 U to vrijeme nije bilo neobi~no da se pojedini intelektualci, a posebno profesori, progresivni radnici i rodoljubivi gra|ani, kada je do{lo do rasula vojske Kraljevine Jugoslavije, kada se ljudi uop{te nisu mogli orijentisati u predvi|anju narednih doga|aja, obra}aju osobama za koje se znalo da pripadaju revolucionarno-demokratskom pokretu, da se kod njih interesuju o tome {ta se, u stvari, doga|a, da li }e se ne{to preduzimati. Posebno su profesori pitali svoje biv{e |ake za koje su pouzdano znali da su osobe lijeve orijentacije, a mo`da i ~lanovi SKOJ-a, da ih pitaju, kao prave, adekvate li~nosti, o politi~koj situaciji u toj novonastaloj situaciji. A mnogi od tih ljudi tada nisu ni znali da nisu i formalno ~lanovi KPJ ili SKOJ-a. Jer, po aktivnostima u kojim su u~estvovali oni su vjerovali da su ve} organizovani, odnosno primljeni ili u KPJ ili u SKOJ. 583 U ovom radu je ve} spomenuto da je Feliks Ne|elski bio vo|a mjesne organizacije kriàra u Banjaluci od 22. juna 1933; imao je legitimaciju Velikog kriàrskog bratstva u Zagrebu br. 741. U godinama uo~i rata postao je usta{a i ~lan kriàrskog rukovodstva. Pred kraj rata bio je predsjednik Velikog kriàrskog bratstva i zapovjednik Usta{ke mladeì NDH. Osu|en je na smrt kao ratni zlo~inac, a presuda je izvr{ena 20. februara 1947. godine. 584 Milan Vukmanovi}, Okupacija i uspostavljanje usta{ke vlasti na podru~ju Bosanske krajine i srednje Bosne u prvim mjesecima 1941. godine, [ehitluci 41, str. 65-66. 585 ABK-FD-br. 2605/41 od 26. aprila, original naredbe; Hrvatska krajina, br. 4/1941, Milan Vukmanovi}, n. d., [ehitluci 41, str. 73. 586 Milan Vukmanovi}, n. d., 587 Hare Beganovi}, Pripreme, u~esnici, tok i zaklju~ci {ehitlu~kih savjetovanja, [ehitluci 41, str.36.

181

“Prva hap{enja su se desila ve} u aprilu: tako su po nare|enju Sudbenog stola od 26. aprila bili uhap{eni proto Du{an Suboti}, Mihajlo Erceg i Miodrag Popovi}. Vjerovatno je istog dana uhap{en i vladika Platon, po{to je Kabinet Usta{kog stoèra objavio da se umjesto vladike Platona postavlja Du{an Ma~ki} za povjerenika Banjalu~ke eparhije. Zatim je uslijedio nov talas hap{enja.”588 Uskoro je uhap{eno petnaestak banjalu~kih ve}ih trgovaca za taoce i jo{ 32 gra|ana, a u Kastelu je ve} bilo zatvorteno oko 200 zemljoradnika iz sela oko Banjaluke.589 U jednom njema~kom dokumentu navedeno je da je ubistvo vladike Platona bilo znak za nova ubistva. “Vladiku Platona i protu Suboti}a usta{e su no}u automobilom odvezli iz banjalu~kog zatvora prema selu Vrbanji, nedaleko od Banjaluke, ubili ih i bacili u rijeku Vrbanju. Voda je nakon izvjesnog vremena izbacila njihove unakaène le{eve.”590 “Prema njema~kim podacima, pored le{eva vladike Platona i poslanika Du{ana Suboti}a, zadnjih dana maja iz Vrbasa i Vrbanje izvu~eno je jo{ 58 le{eva pobijenih Srba.”591 Majsko savjetovanje CK KPJ, odràno u Zagrebu,592 predhodilo je odràvanju nekoliko savjetovanja na [ehitlucima. “Pod {ehitlu~kim savjetovanjima podrazumjeva se vi{e dogovora kraji{kih i banjalu~kih komunista ideolo{kopoliti~kog sadràja, odrànih na ovom brdu u junu i julu 1941. s ciljem da se na{i narodi i narodnosti na {irem podru~ju Bosanske krajine organizuju u jedinstven front snaga za pruànje otpora okupatoru i njegovim slugama, uklju~uju}i prije svega oruànu borbu…”593 Najzna~ajnije je [ehitlu~ko savjetovanje, odràno 8. juna 1941, prvo po redu oldràvanja u ~ijem radu je u~estvovao i \uro Pucar Stari, koji je ovo savjetovanje i otvorio. Tada su razmotreni zadaci koji su stajali pred komunistima Bosanske krajine, poslije aprilskog sloma Jugoslavije u vezi sa politikom usta{ke vlasti o uni{tenju i istrebljenju srpskog i jevrejskog stanovni{tva; utvr|en je program neposrednih aktivnosti u sprovo|enju zadataka Majskog savjetovanja, posebno o pripremama za oruàni otpor okupatoru i njegovim slugama. Ukazano je da se treba usredsrediti u gradovima na okupljanje udarnih diverzantskih grupa koje }e biti spremne da izvr{avaju konkretetne akcije na svaki poziv, djeluju}i iz duboke ilegalnosti. Tako|e je ukazano da po selima treba osnivati oruàne odrede da se za{titi srpsko stanovni{tvo od usta{kog divljanja. Vojni komitet koji je osnovan na ovom savjetovanju pri Oblasnom komitetu KPJ za Bosansku krajinu u sastavu: Kasim Hadì}, predsjednik Josip-[o{a Maàr, zamjenik predsjednika, Osman Karabegovi} i Branko Babi~ Slovenac, ~lanovi, sprovodio je pripreme za oruànu

588 Milan Vukmanovi}, n. d., str. 85-86. 589 Milan Vukmanovi}, n. d., str. 85-86. Autor navodi da su u no}i 4/5. maja 1941. zaklani episkop Platon i prota Du{an Suboti}. 590 Slavko Odi}, Junski dani u Banjaluci, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str.394. 591 Ibid., str. 395. 592 Savjetovanje KPJ odràno u Zagrebu maja 1941. godine “Proleter”, organ Centralnog komiteta KPJ, mart-april- maj 1941, 3-4-5. 593 Hare Beganovi}, n. d., 33

182

borbu u cijeloj Bosanskoj krajini.594 Obezbje|enje ovog savjetovanja Oblasni komitet povjerio je Anti Jaki}u koji je odredio skojevski aktiv Mejdana da obavi taj zadatak i to po sistemu kakav je bio na skojevskom kursu u Bugojnu 1940. godine. Naime, aktiv SKOJ-a je postavio dva kruga – jedan koji je bio na samom podno`ju [ehitluka, a drugi u neposrednoj blizini {umareve ku}ice gdje se savjetovanje odràvalo.595 Poslije ovog savjetovanja, nakon desetak dana, odràno je novo savjetovanje na kome je Mahmut Bu{atlija, koji je bio ~lan vojnog rukovodstva pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Bosnu i Hercegovinu, a isto tako i ~lan vojnog rukovodstva pri CK KPJ, govorio ~lanovima Oblasnog vojnog rukovodstva za Bosansku krajinu o aktuelnim pitanjima vojnog karaktera, a izme|u drugih veoma zna~ajnih pitanja i o obuci omladine u rukovanju oru`jem.596 Bilo je i drugih sastanaka i dogovaranja u ovim odsudnim danima i za ìvot gra|anstva i za zemlju…597 Majsko savjetovanje CK KPJ bilo je neposredan povod odràvanju i {ireg sastanka banjalu~kih rukovode}ih komunista, koji je organizovao Mjesni komitet KPJ Banjaluka, a odràn je u înovni~koj menzi. Razmotreno je stanje u okupiranoj Banjaluci i svi u~esnici su prihvatili opredjeljenje za oruàni otpor protiv okupatora i njegovih sluga. Na sastanku je zaklju~eno: “- da se prikuplja i sakriva oru`je i municija, kao i ostala vojna oprema zaostala iza stare Jugoslavije;

- da se evidentira sve sposobno stanovni{tvo spremno da se sa oru`jem odupre okupatoru;

- da se na svakom mjestu razobli~ava politika okupatora na razbijanju bratstva i jedinstva i guranja na{ih naroda u bratoubila~ki rat.”598

Iako su banjalu~ki ~lanovi KPJ i SKOJ-a bili obavje{teni da usta{e mogu sprovesti neku akciju brzog hap{enja, ipak svi nisu bili dovoljno budni, tako da su u prvom naletu uhap{eni mnogi poznati komunisti, a me|u njima i ~lanovi SKOJ-a. U jednom pismu Usta{kog redarstva, poslanom pod povjerljivim brojem, krajem juna 1941, zahtjevano je od Redarstvenog ravnateljstva u Banjaluci da se uhapsi 15 “komunisti~kih prvaka iz Banja Luke i njezine okoline”, kako je u pismu navedeno. S obzirom da u spisku svi navedeni komunisti imaju zna~ajne zasluge

594 Hare Beganovi}, n.d.,46-47. 595 Ibid., str. 42. 596 Dr Zdravko Antoni}, [ehitlu~ki dogovori u sklopu op{tih priprema za ustanak u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji 1941. godine, [ehitluci 41, Oblasna partijska savjetovanja na [ehitlucima u junu i julu 1941 u razvoju ustanka u Bosanskoj krajini, zbornik radova sa “Okruglog stola”, odrànog 25. IX 1981, Banjaluka 1981, str. 16. 597 Odràni su sastanci partijskih }elija, obrazovane su udarne grupe u Gornjem [eheru, na Hisetama, Mejdanu i Boji}a Hanu, koje su zapo~ele prikupljati oru`je i municiju. (Hare Beganovi}, n. d., str. 38). 598 Drago Maàr, Dva kurira, Banjaluka,1972, str. 11.

183

za revolucionarni omladinski pokret, a izme|u nih {est li~nosti koje su izme|u dva svjetska rata bili sekretari Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci, od 1927 – 1936. godine, i to po slijede}em redoslijedu: Veljko \or|evi}, Idriz Maslo, Vilko Vinterhalter, Nikola Pavli}, Slobodan Kokanovi} i Kasim Hadì}, a petero i sekretari MK KPJ ( po redoslijedu Veljko \or|evi}, Idriz Maslo, Nikica Pavli}, Kasim Hadì} i Du{anka Kova~evi}), pa je ovaj dokument - pismo po svom sadràju posebno zna~ajan za izu~avanje revolucionarnog omladinskog i radni~kog pokreta Banjaluke. “NDH Usta{ko redarstvo Pov. br. 3. 1941 Banja Luka, 27. lipnja 1941 Redarstvenom ravnateljstvu Umoljava se cijenjeni naslov da u interesu najvi{e stvari uhapsi dolje navedene komunisti~ke prvake iz Banja Luke i njezine okoline: Veljko \or|evi}, Nikola Pavli}, Kasim Hadì} - radnik iz Tvornice duhana, Rade Li~ina, student, Safet Filipovi}, novinar, Idriz Maslo - bravar, [efket Maglajli} – radnik Tvornice duhana, Ivica Tukeri} – bravar, Slobodan Kokanovi} - pekar, Osman Karabegovi}, Edhem Karabegovi} – obu}ar, Muhamed Kazaz – obu}ar, Vilko Vinterhalter, Fadil Maglajli}, Du{anka Kova~evi}. Ozren Kvaternik ravnatelj Usta{kog redarstva”599 NOP Banjaluke je imao u policiji dvije osobe preko kojih su dobijani traèni podaci, kao i za za{titu aktivista NOP-a. To su Josip [olc zvani Puba, koji je u junu primljen za agenta redarstvenog ravnateljstva, i policajac Hasan Sferagi}. Za izradu la`nih legtimacija bili su odre|eni Fahrudin Dìn i Smajo Be}irba{i}. Oni su se koristili evidencijom izdatih legitimacija i {tambiljem gradskog poglavarstva, a potpis ovla{}enog lica su falsifikovali.600 Izme|u brojnih dokumenata koji odslikavaju stravi~no stanje u tek osnovanoj tzv. Nezavisnoj dràvi Hrvatskoj, odnosno u Banjaluci koja je bila u njenim granicama, masovno su hap{eni Jevreji i Srbi. Izme|u mnogih sli~nih, dajemo samo slijede}i dokumenat, kao ilustraciju stravi~nosti toga reìma, iz koga se to vidi: “NDH

599 Vojnoistorijski instit (V. I. I.), ARHIV NOR-a, kutija 168, reg. broj 1 - kopiju navedenog dokumenta dao je Slavko Odi} autoru na kori{}enje. 600 Drago Karasijevi}, Banjalu~ka partijska organizacija u ustanku, U svedo~enjima u~esnika NOB 1941-1942, Beograd 1975, knj. 2, str. 216.

184

Usta{ko redarstvo Broj 265/1941 Banja Luka, 24. srpnja 1941 Redarstvenom ravnateljstvu, na ruke ravnatelja g. Rubini}a Gospi} Po nalogu ravnatelja, tajnik Anton Rebac upu}uje po 11-rici usta{a slijede}e @idove i Srbe komuniste: [tajner Andro Samuela Sotinger Moric Ignaca Maestro David Mojsije Levi Salamon Leonov Baruh Salon Jozefa Levi Rafael Zadikov Mosko Salon Abrahama Papo Samuel Santin Steinlaut Izrael Haimov Levi Abraham Majerov Montijas Mo{o Haimov Montijas Salamon Avramov Montijas Jozef Avramov Salamon Levi Haimov Atijas David Avramov Altarac Izak Sadikov Levi Albert Leonov Atijas Samuel Jozefa Rozenrauh Adolf Mihajla Haim Nahmijas Jozefov Elias Izidor Abrahama Levi Mihael Mojsije Montijas David Avrama ltarac Izak Samuela Atijas [imun Isakov Sadik Levi + Todorosa Montijas Samuel Haimov Polak Pavao Franje Altarac Salamon Kalmoj Teodor Weiss Konasa Sarafi} Josef Izidor Srbi komunisti:

185

Ljubani} Stevo Straji} Bogdan [evo Lazo Mora~a Du{an Sablji} Du{an Bilbija Ljubo Ko{}ica Jovo \uki} Maksim.”601 “NDH Ravnateljstvo za javni red i sigurnost Velike ùpe Gacke i Like Gospi} potvr|uje 25. srpnja predaju gore navedenih @idova i Srba sprovedenih iz Banjaluke.”602 Guti} je i{ao po uputstva kod Paveli}a od 20. do 24. maja 1941. kada ga je Paveli} odredio kao jednog od svojih najpouzdanijih ljudi koji }e Banjaluku o~istiti od “inorodnih elemenata”, pa je on sam sebe nazvao “gvozdenom metlom”. U listu “Hrvatska krajina, od 25. maja 1941. Guti} govori o upustvima koja je primio od Paveli}a: “… Sada imam da pristupim grandioznom djelu ~i{}enja Hrvatske bosanske krajine od nepoèljnih elemenata, naro~ito Banjaluke, jer ona postaje glavni grad Hrvatske. Ono {to sam do sada poduzeo tek je sirnica, pa onda moète zamisliti {ta sve ~eka neprijatelje Nezavisne dràve Hrvatske…” U Banjaluci , na zboru odrànom 27. maja ponovio je sli~ne prijetnje, a sutradan, 28. Maja u Sanskom Mostu na zboru pred 4.000 ljudi najavio je plja~ku i uni{telje srpskog stanovni{tva: “… Uskoro, drumovi }e poèljeti Srbalja, al’ Srbalja vi{e ne}e biti. Izdao sam drasti~ne naredbe za njihovo potpuno ekonomsko uni{tenje, a sljeduju nove za potpuno istrebljenje…”603 U Kotor Varo{u, u rudniku Maslovare, Guti} je 31. maja izdao nare|bu o prinudnom prevo|enju pravoslavaca u katoli~ku vjeru, s prijetnjom da }e biti poubijani ili protjrrani, a imovina im konfiskovana, ako se ne pokrste. U isto vrijeme naredio je da se ru{e parvoslavne crkve ili da ih uzmu u svoj posjed usta{ke vlasti. U Banjaluci je juna mjeseca otvoren Ured za iseljavanje Srba. Masovno iseljavanje Srba sprovo|eno je tako {to su srpske porodice sakupljane putem racija. Odmah su cijele porodice odvo|ene iz svojih domova, sa zave`ljajima u kojim su bile samo najpotrebnije stvari, odvo|ene u logor na Banjalu~ko polje ili u pojedine zatvore u gradu i odatle su, preko Capraga, otpremani u Srbiju. Od 7.800 Srba, koliko ih je bilo prije rata u Banjaluci, oko 4.800 je iseljeno u Srbiju ili ubijeno. Od preostalih 3.000 Srba, pod represivnim djelovanjem reìma, oko polovina je primila katoli~ku 601 V. I. I., ARHIV NOR-a, kutija 168, reg broj 7. 602 Ibid., reg broj 7/1. 603 “Hrvatska krajina”, br. 19, od 29. maja 1941.

186

vjeru.604 I ove mjere protiv Srba izazivale su zaprepa{}enje cjelokupnog stanovni{tva u Banjaluci svih konfesija, po{to je u Banjaluci bila sna`na tradicija zajedni~kog ìvota pripadnika svih vjeroispovjesti, odnosno nacija, a posebno pod uticajem klasnog radni~kog pokreta. Usta{e nisuu 1941. uni{tili Jevreje u Banjaluci, ve} su im samo oduzeli imovinu, zatim su morali nositi oznaku na rukavu da se zna da su Jevrejii trpili su razna poniàvanja. Ali, u julu 1942, po Himlerovom nalogu, svo Jevreji su otjerani u logor Staru Gradi{ku i poubijani.605 Poslije sastanka Politbiroa CK KPJ, odrànog 4. jula 1941. u Beogradu, na kome su sagledani postignuti rezultati u vezi sa dotada{njim pripremama za borbu donijeta je odluka da se sinhronizuje oruàna borba protiv okupatora i njegovih pomaga~a. Tada je pripremljen novi proglas CK KPJ kojim su pozvani narodi Jugoslavije da se dignu “…svi kao jedan…” u borbi protiv okupatora i njegovih sluga, a komunisti su pozvani da hitno osnivaju partizanske odrede i njima rukovode.606 Kada je usta{ka vlast uputila poziv omladini da stupa u usta{ku vojsku od pozvanih 500 mladi}a na smotru usta{ke mladeì, prijavilo se 170, uglavnom srednjo{kolaca, mada je pripadnost organizaciji usta{ke mladeì bila obavezna. U to vrijeme |aci se nisu mogli upisati u {kolu, odnosno naredni razred, bez potvrde organizacije usta{ke mladeì o dobrom vladanju i izvr{enim svim obavezama prema toj organizaciji.607 U vrijeme priprema za ustanak. 1941. godine osnovane su diverzantske grupe od mladih, hrabrih ljudi. “Odr|eni su bili rukovodioci diverzantskih grupa u Banjaluci i to Karlo Rojc, Niko Jurin~i}, Ranko [ipka, Milan Radman, Fadil Alagi}, Drago Maàr, Rudi Kolak i drugi. U po~etku je glavni zadatak ovih grupa bio bio da prikupljaju oru`je, sanitetski i drugi materijal, da popi{u vojne i privredne objekte u svome djelu grada i da uspostavljaju veze sa simpatizerima u neprijateljskoj vojsci…”608 “Po zaduènju MK KPJ rukovodilac svih ilegalnih diverzantskih grupa bio Karlo Rojc.”609 O osnivanju diverzantskih grupa nalazimo podatke u jo{ jednom izvoru. “Diverzantska grupa Karla Rojca i Milana Radmana. U sjevernom dijelu grada Karlo Rojc, Milan Radman i Lazo Vidovi} organizovali su aktiviste da prikupljaju ratni materijal i da ga donose na odre|ena mjesta. Franjo Nanut Braco, skojevac, prona{ao je radio-stanicu biv{e jugoslovenske vojske u pilani svoga strica Draga Nanuta. Odlu~iv{i se da je prebaci u selo Budàk, on ju je stavio u {iroki dàk, podigao na bicikl i odvezao u svoj stan. O tome je izvjestio Milana Radmana i Karla Rojca… Karlo Rojc, Milan Radman i nekoliko drugova neopaèno su upali u dràvnu pilanu, gdje je ostalo dosta ratnog

604 Dr Du{an Luka~, Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji 1941 -1945, Banjaluka 1968., str. 99-100. 605 Arhiv V.I.I., k. 170, rg. br. 19/7 UD arhiva. 606 Proglas CK KPJ od 12. jula 1941. godine, Zbornik NOR-a, tom I, knj. 1. 607 “Usta{ki glas” od 15. jula 1942. godine 608 Muharem Hare Beganovi}, Pripreme, u~esnici, tok i zaklju~ci {ehitlu~kih savjetovanja, [ehitluci 41., Banjaluka 1981, str. 49. 609 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 11, str. 260.

187

materijala biv{e jugoslovenske vojske. Nijemci su zaplijenili sav taj materijal i obezbje|ivali ga straòm. Rojcu i Radmanu, bez obzira na opasnost, njema~ki straàr nije bio prepreka… neopaèno su u{li i uzeli dva pi{tolja, sanduk pu{~ane municije i dosta topografskih karata…”610 U jo{ jednom izvoru govori se diverzanstkim grupama u Banjaluci.“U vezi sa pripremama za ustanak, 1941. godine, osnovane su diverzantske grupe u koje su uklju~eni najodva`niji komunisti: grupa Drage Maàra u kojoj su bili Suljo Halalki}, Drago Slunjski, Mujo Ku{mi}, Jovica Savinovi}, Osman Malki} i drugi; grupa na terenu Budàka i okolnih djelova grada, koju su sa~injavali: Ranko [ipka, Rudi Kolak i drugi, I jo{ neke grupe za koje nismo uspjeli utvrditi osnovni sastav.”611 U Banjaluci su zapo~ele pripreme za organizovanje oruàne borbe protiv okupatora. Sva aktivnost u vezi s tim koordinirana je sa najvi{im rukovodstvima KPJ – CK KPJ i PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Neposredne pripreme za organizovanje borbe u Bosni i Hercegovini vezane su za sjednicu Pokrajinskog komiteta KPJ, koja je odràna 7. jula 1941. godine. Ali, ima podjeljenih mi{ljenja o datumu odràvanju ove sjednice, u kojim se tvrdi da je ova sjednica odràna 13. jula 1941. godine. Kako je ovaj datum bitan u vezi sa organizacijom prvih partizanskih jednica u Bosni i Hercegovini, odnosno Bosanskoj krajini, dajemo odre|ene podatke o tome. S tim u vezi Svetozar Vukmanovi} Tempo, koji je u Politbirou CK KPJ, u 1941. godini, bio zaduèn za organizovanje borbe 1941. u Bosni i Hercegovini, u vezi s tim kaè: “Ja tvrdim da sam odrào u Sarajevu sastanak sa Pokrajinskim komitetom KPJ za Bosnu 7. jula 1941. godine. Neki istori~ari iz ove republike, opet tvrde da je to bilo 13. jula, dakle sedam dana kasnije. Poslije istorijske sjednice na Dedinju, u Ribnikarevoj vili, Politbiro CK KPJ je mene poslao da organizujem oruànu borbu. Slede}eg dana, 5. jula, ja sam Ivanu Milutinovi}u predao svu partijsku tehniku. Sutradan, dakle 6. jula, putovao sam u Sarajevo gdje sam stigao 7. jula i odmah odrào sastanak sa PK KPJ za Bosnu, prenev{i im nare|enje Tita i Politbiroa da ustanak mora po~eti…”612 Isto tvrdi i Zorka \urovi}, saradnica Svetozara Vukmanovi}a, koja je po zadatku u istom vozu putovala u Sarajevo, ali iz konspirativnih razloga u susjednom kupeu, nose}i partijski materijal, koji je po dolasku u Sarajevo predala Vukmanovi}u. U istom ~asopisu ona daje izjavu u kra}em ~lanku pod naslovom “Kada je Tempo putovao u Sarajevo” i, izme|u ostalog, izjavljuje “… Po dolasku u Sarajevo slede}eg dana, 7. jula, drug Vukmanovi} je oti{ao u grad a mi smo ga ~ekali na èlezni~koj stanici. Brzo se vratio, uzeo od mene materijal i oti{ao. Mi smo sa~ekali voz i otputovali za Nik{i}. – Zorka \urovi}, u~esnik NOR-a od 1941. godine, Titograd.”613 Dakle, iz ovih podataka se vidi da je sjednica Pokrajinskog komiteta KPJ Bosne i Hercegovine u vezi sa organizovanjem ustanka 1941. godine u Bosni i Hercegovini, odràna 7. jula 1941, a neki istori~ari, kao i pojedini akteri 610 Drago Karasijevi}, Komunisti Banjaluke u uslovima okupacije do po~etka ustanka, U svedo~enjima u~esnika NOB 1941-1942, knj. 1, Beograd 1975, str. 250-251. 611 Dr D. Luka~, n. d., str. 115. 612 Stevan Zec, Svetozar Vukmanovi} Tempo u Biblioteci “Petar Ko~i}”, “Ilustrovana politika” br. 1202 od 17.XI 1987, str. 27-30. 613 Zorka \urovi}, Kada je Tempo putovao u Sarajevo, “Ilustrovana politika” br. 1202, od 17.XI 1987, str. 5.

188

doga|aja, iz njima znanih razloga, insistirali su na drugom datumu, tj. 13. julu 1941, osporavaju}i Tempu da je navedena sjednica PK KPJ BiH odràna 7. jula 1941. godine. Me|utim, veoma povoljna okolnost za Bosansku krajinu u to vrijeme bila je i u tome {to je \uro Pucar bio istovremeno i ~lan CK KPJ i ~lan PK KPJ BiH, pa su, iako neredovne, komunikacije sa CK KPJ odràvane po oba osnova, {to je, tako|e, doprinijelo da su se odre|ene direktive dobijale ranije, potpunije i direktnije. Tako, oko 6. jula 1941, opet u Banjaluku dolazi Mahmut Bu{atlija s novim uputstvima za oruànu borbu. Kad je odrào sastanak sa Oblasnim komitetom oti{ao je na [ehitluke i tamo odrào sastanak sa grupom komunista iz Banjaluke. Kako je ovaj sastanak bio predhodno zakazan, do{li su komunisti iz Banjaluke, ali i sa Ponira i Star~evice, tj. iz grupa komunista koji su tu ve} bili iza{li iz Banjaluke. “Sastanku su prisustvovali Miljenko Cvitkovi}, Kasim Hadì}, Danko Mitrov, [efket Maglajli}, Vaso Butozan, Albert Trinki, Slavko Odi}, Ivica Odi}, Edhem Leda Karabegovi}, Osman Karabegovi}, Idriz Maslo, Teufik Kadeni} Cinkara, Muhamed Kazaz, Rade Li~ina, Du{ko Ko{}ica, Braco Potkonjak, Smajo Fazli}, Veljko Mla|enovi}, Habija Be}irba{i}, Vaso Kukrika, Drago Lang, Milenko Miladinovi}, Ma{o Redì}, Kane Bekta{evi}, Suljica Halalki}, Josip-[o{a Maàr, Drago Maàr i drugi… Bu{atlija je iznio primjere ve} zapo~ete borbe u Hercegovini i drugim krajevima na{e zemlje. Upoznao je prisutne da svi koji ne mogu ostati u gradu treba da iza|u u obli`nje {ume oko Banjaluke.”614Obezbje|enje ovog sastanka organizovali su Ante Jaki} i Dedo Gazi}.615 “Pred nas komuniste Bu{atlija je postavio slijede}i zadatak: od komunista koji su kompromitovani i ne mogu ostati u gradu jer im prijeti opasnost da budu uhap{eni, treba formirati broj~ano male partizanske odrede, koji se ne}e dulje zadràvati na jednom mjestu, ve} }e se brzo prebacivati s jednoga terena na drugi i izvoditi diverzije i sabotaè… S obzirom na zadatke partijske organizacije u Banjaluci, zauzet je stav da u gradu ostanu svi drugovi koji nisu kompromitovani i koji imaju mogu}nost za rad. Na osnovu tog stava iste ve~eri su vra}eni na rad u grad Ivo Odi} i Suljo Halalki}.”616 “Kako vidimo, banjalu~koj partijskoj organizaciji su odluke CK KPJ od 4. jula prenesene prije sjednice Pokrajinskog komiteta KPJ BiH, {to name}e zaklju~ak da je Bu{atlija do{ao u Banjaluku direktno iz Beograda.”617 S obzirom na mjesto i ulogu partijske organizacije Banjaluke u odnosu na Bosansku krajinu, na ovom sastanku su data konkretna zaduènja u vezi sa

614 Hare Beganovi}, n. d., str. 52. 615 Dervi{-Dedo Gazi}, Deset partizanskih dana pred ustanak, ABK – 209-009-032. 616 Slavko Odi}, Od sastanka u Dolama do partizxanskog odreda, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 545. 617 Slavko Odi}, Od prvih oruànih grupa do êtvrtog kraji{kog NOP odreda, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 605.

189

dizanjem ustanka. Tako su Josip-[o{a Maàr i Osman Karabegovi} odmah krenuli u Klju~, Bos. Petrovac i Prijedor, Kasim Hadì} i Drago Maàr u Mrkonji}-Grad i Jajce, a Rade Li~ina i Slavko Odi} u Kotor-Varo{. Zatim, odlu~eno je da u neposrednoj blizini Banjaluke djeluju [efket Maglajli} i Branko Babi~, a na Manja~i Muhamed Kazaz i Leda Karabegovi}. Na ilegalni rad u Banjaluku vra}eni su Ivica Odi}, Suljica Halalki} i Dedo Gazi}.618 Za petnaestak dana dobijene direktive su sprovedene, izvr{ene su neposredne pripreme za organizovanje borbe, a u mnogim mjestima osnovani su {tabovi umjesto postavljanja povjerenika, obrazovani su odredi po nekim selima, organizovana je vojna obuka omladine koja nije bila u vojsci.619 U nizu me|u odrànim, vojno-politi~ko savjetovanje u Orlovcima, odràno 25. jula 1941, po vremenu kada je odràno, bilo je posljednje savjetovanje u tom periodu, a po sadrìni rada i u~esnicima bilo je oblasno, po{to su se usvojeni zaklju~ci odnosili na cijelu Bosansku krajinu. Ovom savjetovanju prisustvovao je \uro Pucar, koji je i rukovodio njegovim radom. Po zavr{etku rada ovog savjetovanja svi u~esnici su krenuli na izvr{avanje dobijenih zadataka.620 2. ^lanovi SKOJ-a Banjaluke u prvim redovima otpora okupatoru 1941. Iz objavljenih dokumenata, odnosno memoarske gra|e, moè se zaklju~iti da je banjalu~ka partijska organizacija aprilski rat i okupaciju zemlje do~ekala spremna. To se vidi i iz slijede}eg: “Organizacija KPJ Banjaluke je aprilski rat i okupaciju zemlje i u organizacionom pogledu i u pogledu masovnosti uticaja na gra|ane do~ekala dovoljno spremna za zadatke koji su se u toj situaciji postavili pred Komunisti~ku partiju Jugoslavije. U gradu je djelovao Mjesni komitet KPJ u sastavu: Kasim Hadì}, Muhamed Kazaz, [efket Maglajli}, Osman Karabegovi}, Ivica Maàr i Rudi Kolak.”621 Rudi Kolak622 tada je bio sekretar Mjesnog komiteta Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije (SKOJ) u Banjaluci i ostao je na toj du`nosti do izlaska na [ehitluke gdje su se vr{ile pripreme za formiranje banjalu~kog partizanskog odreda. Djelovanje toga Mjesnog komiteta SKOJ-a pada u vrijeme pune konsolidacije revolucionarnog omladinskog pokreta i SKOJ-a, kao i revolucionarnog radni~kog pokreta na ~elu sa KPJ u Banjaluci, te priprema za odbranu zemlje u periodu 1939-1941. godine. To je period kada su odràne V i VI zemaljska konferencija SKOJ-a, u rastojanju od samo jedne godine, pa i to govori o revolucionarnom raspoloènju i objektivno revolucionarnom stanju u tim godinama neposredno pred Drugi svjetski rat. To je vrijeme kada su u }elijama SKOJ-a i KPJ izu~avana dva direktivna

618 Hare Beganovi}, n. d., str. 53. 619 Ibid., str.53. 620 Ibid., str. 54. 621 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjaluci, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1978, str. 585. 622 Na osnovu kazivanja Rudija Kolaka autoru on je postavljen na du`nost sekretara MK SKOJ-a krajem 1939. godine. U MK SKOJ-a je bio Slobodan Uzelac i drugi.

190

~lanka, objavljena u istom broju Proletera623. Prvi direktivni ~lanak bio je Rad Partije me|u omladinom, a drugi je bio neposredno obra}anje mladima - Mladim komunistima. U to vrijeme vr{ene su pripreme za u~e{}e i predstavnika Banjaluke na skojevskom kursu za Bosnu i Hercegovinu, koji je odràn u Bugojnu, avgusta 1940. godine. U pripremama za oda{iljanje Banjalu~ana posebno su se angaòvali: Niko Jurin~i}, Rudi Kolak, [efket Maglajli} i Radomir Skaki}. U radu samoga kursa u~estvovalo je sedmero aktivnijih u~esnika omladinskog pokreta u Banjaluci: Muhamed Hasanba{i}, Anto Jaki}, Niko Jurin~i}, Rudi Kolak, Du{anka Kova~evi}, Jusuf Selman i Jela Vi{nji} Miketa. Centri okupljanja napredne omladine u tom periodu – napredna |a~ka dru{tva po {kolama, KAB, posebno njegova tribina za predavanja, “Pelagi}”, “Prijatelji prirode”, “Borac”, “Budu}nost” i dr. predstavljali su uzavrelu politi~ku scenu tada{njeg ìvota mladih ljudi u Banjaluci. Pored brojnih aktivnosti koje je organizovao Mjesni komitet SKOJ-a u Banjaluci, sa Rudijem Kolakom na ~elu, predstavnici Mjesnog komiteta SKOJ-a Banjaluke, zajedno sa predstavnicima Oblasnog komiteta SKOJ-a na ~elu sa sekretarom Ivicom Maàr, u tom periodu zna~ajno su unaprijedili organizovanje i razvoj SKOJ-a u Bosanskoj krajini. Ve} koncem 1940. godine u Bosanskoj krajini bilo je devet mjesnih, odnosno sreskih komiteta SKOJ-a. Odràna je Oblasna konferencija SKOJ-a za Bosansku krajinu, 15.IX 1940. godine u Banjaluci, kada je Ivica Maàr izabran za sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a. Odràna je i Druga oblasna konferencija SKOJ-a, poslije aprilskog rata, kako bi se sagledala nova situacija i utvrdili najaktuelniji zadaci u tim novim uslovima. U gradu Banjaluci u prolje|e 1941. godine posebno je razvijena aktivnost u kvartovima o ~emu je ve} ne{to re~eno u dijelu o revolucionarnom omladinskom pokretu i odbrani zemlje. Prisje}aju}i se tih dana, Zvonko Odi}, koji je tada bio ~lan SKOJ-a, u svom ~lanku Kraj bezbri`ne mladosti, izme|u ostalog, kaè: “Omladina je tako re}i preko no}i sazrijevala za te{ka isku{enja koja su je o~ekivala i razmi{ljala o akcijama koje stoje pred njom u slu~aju napada neprijatelja na na{u zemlju. Ona je bez nekih ve}ih iznena|enja do~ekala i napad Njema~ke na na{u zemlju… êtrnaestog aprila, poslije podne, stigla je ve}a grupa njema~kih tenkova i postrojila se du` glavne ulice, kod gradskog parka. Od toga dana osjetila se “nova vlast”. Nastupili su dani okupacije i usta{ke vladavine. Na ulicama su se mogle vidjeti, pored njema~kih patrola, i patrole civila koji su sebe nazivali usta{ama. Nosili su od uniforme samo usta{ku kapu, bili naoruàni pu{kama i uglavnom se interesovali da li u njima ima netko tko je bio u jugoslovenskoj vojsci i da li je ostavio oru`je kod ku}e.”624 “\acima banjalu~ke gimnazije saop{teno je 1. aprila 1941. godine da se uslijed doga|aja koji su nastupili i opasnosti koja prijeti zemlji – {kola raspu{ta. Istog dana poslije podne vidio sam oca Sabita odjevenog u vojni~ku uniformu. Nije znao 623 Proleter, 1 maj, 1939. 624 Zvonko Odi}, Kraj bezbri`ne mladosti, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 205

191

kuda }e po}i. Rekao mi je kratko “Ti i brat – {to prije ku}i!”625 Raspu{tene su i ostale {kole. “Ali, ve} prvih dana jula mi smo ve} po~eli organizovanije da radimo. Ja sam drào vezu sa grupom drugova koji su se sklonili na Star~evicu, Rebrovac i Ponir, a u mojoj grupi su bili Hazim Omerba{i}, Dalko Dervi{i}, Nedìb Maglajli} i Ankica Cijan. S Augustinom Gustijem Niki}em sam se tako|er ~e{}e vi|ao, ali je on pripadao skojevskoj grupi u Stupnici, u kojoj su, pored njega, bili jo{ i Jusuf Selman Crni, Muharem Karabegovi} êtvrtica, Rifat Karari} Lotar, Nada î`ski i drugi omladinci i omladinke tog kvarta. I u centru i drugim dijelovima grada su organizovano radile skojevske grupe, ali meni njihova aktivnost nije poznata, jer sam rijetko napu{tao svoj kvart. Uglavnom sam se kretao na desnoj obali Vrbasa, u Mejdanu, jer su me na opreznost upozoravali i drugovi koji su se sklonili iz grada… Izuzev nekolicine, koji su odmah pri{li usta{koj omladini i kao takvi se javno deklarisali, mi svi ostali smo ostali dobri drugovi kao i do rata. I ne samo to! Svaki od njih je uvjek bio spreman da izvr{i svaki zadatak koji bi mu se dao. Bili su to sve odli~ni drugovi, koji su se ve} prvih dana svrstali u redove ilegalnoga narodnooslobodila~kog pokreta. Iz te moje generacije samo nekoliko ih je ìvih. Ostali su svi izginuli! Slijede}eg dana, 28. juna, do{ao je do na{e ku}e Simo Sumonja, tako|er na{ stari poznanik, i donio mi poruku bra}e da do|em do njih. Simo je do{ao s osamarenim konjem i ja sam radio-stanicu, koju mi je jo{ ranije dao njema~ki vojnik Karl Kirbs, strpao u bisage i prebacio sa Simom do njegove ku}e na Poniru, gdje su se nalazila moja bra}a i Drago Maàr. Drugom prilikom sam zatekao Dragu na {tali Sime Sumonje kako poku{ava na toj radi-stanici da uhvati neku stanicu… Jednom drugom prilikom Drago Maàr mi je rekao da je u njegovom podrumu, iznad ulaznih vrata, zazidano dvadeset pu{~anih metaka, te zatraìo da ih prvom prilikom donesem. Po povratku s tog sastanka u Banjaluku, navratio sam se istog dana kod Ragiba Hadì}a, koji mi je ranije obe}ao nabaviti pi{tolj. Dao mi je pi{tolj kalibra 6,35 mm i 13 metaka i uputio me u jednu ku}u u Vilsonovoj ulici, nedaleko od ku}e Osmana Malki}a, po drugi pi{tolj… Ne znam tko je u toj ku}i stanovao, ali kada sam èni koja se pojavila rekao da me {alje Ragib, ona mi je dala vojno-dràvni pi{tolj. Kasnije sam oti{ao i do Maàrovih, otkopao tamo sakrivene metke i sve to odnio jednoga dana grupi drugova koji su bili na Rebrovcu, u ku}i Veljka Mla|enovi}a… Doga|aji iz ovog perioda opisani su onako kako sam ih ja doìvljavao u to vrijrme i koliko su mi ostali u sje}anju, a predstavljaju sitne aktivnosti, od kojih svaka pojedina~no nema naro~iti zna~aj. Me|utim, te sitne aktivnosti ilustruju djelatnost stotina banjalu~kih skojevaca, omladinaca i omladinki, danas naj~e{}e ve} davno zaboravljenih i neznanih, aktivnosti koje su ih slijevale u bujicu antifa{isti~kog pokreta Banjaluke i okoline, pokreta {to je predstavljao snagu pred kojom su usta{e i okupator bili nemo}ni, ne uspjev{i

625 Advan Hozi}, [kole su raspu{tene, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 207.

192

nikada u toku ~etverogodi{njeg narodnooslobodila~kog rata da mu se uspje{nije suprostave.”626 U op{toj dezorijentaciji - propadanja dràve i rasula vojske, u Banjaluci su jedino KPJ i SKOJ znali ta~no {ta treba ~initi kako bi se, oslanjanjem na patriotsko i rodoljubivo raspoloènje omladine i rodoljubivih gra|ana, okupljale sve snage za borbu protiv okupatora i doma}ih sluga. Na osnovu direktiva CK KPJ, a ne{to kasnije i PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, na {ehitlu~kim savjetovanjima je razra|ena strategija i taktika organizovanja i razvoja oruàne borbe protiv okupatora i doma}ih sluga. 3. Savjetovanje SKOJ-a odràno u Banjaluci izme|u 18. i 20 juna 1941. godine U junu 1941. godine i skojevci Banjaluke odràli su svoj skup – dogovor o najprioritetnijim zadacima u okupiranoj Banjaluci.O ovom skojevskom savjetovanju Jusuf Selman je govorio na Okruglom stolu na temu “Oblasna partijska savjetovanja”, odrànom 25. septembra 1981. godine u Banjaluci, pa po{to je njegovo izlaganje objavljeno u zborniku radova, a veoma je informativno, navodimo ga u cjelini. “Iako se po okupaciji zemlje cjelokupna skojevska organizacija Banjaluke veoma brzo konsolidovala, ipak je ne{to sna`niji preokret rada uslijedio nakon skojevskog savjetovanja, koje je odràno u drugoj polovini juna izme|u 18. i 20. juna 1941. godine u podno`ju potoka \ur|evac, odnosno brda zvanog Bunjevac blizu tzv. Tekije. Bila je nedelja dopodne kada su usta{e i vlasti odràvale misu ili sli~an skup. Naime, ovo savjetovanje skojevaca Banjaluke odràno je u okupiranoj Banjaluci kada je bila zvani~no organizovana “Usta{ka mlade`” (tada podjeljena u tri kategorije i to: dje~aci od 7-11 godina nazvana “usta{ka uzdanica”; dje~aci od 11-15 godiona nazvani “usta{ki junak” i mladi}i od 15-25 godina nazvani Star~evi}eva usta{ka mlade`”, dok su tzv. sveu~ili{tarci (studenti) bili podjeljeni u tri posebne grupe, kao i odvojena “ènska usta{ka mlade`” itd. itd. Tih dana Mjesni komitet KPJ i SKOJ-a u Banjaluci, donio je odluku (ne samo radi pariranja organizovanju usta{ke mladeì) da shodno majskim odlukama CK KPJ i CK SKOJ-a, izvr{i mobilizaciju i aktiviranje svih naprednih snaga, a posebno omladine u borbi s okupatorskim i kvislin{kim vlastima, {to je i bio cilj ovog skupa mladih komunista Banjaluke. Ovaj sastanak (u odsutnosti sekretara MK SKOJ-a sazvao je sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu drug Ivica Maàr, na koji su pozvani ~lanovi MK SKOJ-a, sekretari }elija i aktiva SKOJ-a, te mladi ~lanovi KPJ kao {to su:

626 Zvonko Odi}, Dole, Ponir, [ehitluci, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 498 – 503.

193

Bari} @eljo, Buki} Omer, Dervi{i} Mehmedalija “Heberica”, Dragomanovi} Zvonko, \umruk~i} Sadik, \urica Neboj{a, Filipovi} Ifet “îpka”, Galija{evi} Ziba i [emsa, Hadìhalilovi} Ahmet, Hercegovac Kasim, Ivanovi} Vlado, Kova~evi} Mirko, Korda Zdrava, Lang Drago, Lastri} Brane, Malki} Osman “Maga”, Milojevi} Marinko, Nikoli} Milan “Koljka”, Odi} Ivica “I}a”, Pavli} Dane, Potkonjak Aleksandar “Braco”, Sarajli} Elmaz “Juko”, Stupar Branko “Mi{o”, Selman Jusuf “Crni”, Vajs Mirko, @ivkovi} Zora i drugi, ali je sastanku prisustvovalo ne{to vi{e od polovine pozvanih drugova i drugarica. Sastanku je prisustvovao i ~lan MK KPJ. Poslije neposrednog dogovora oko obezbje|enja (sastanka) pre{lo se na rad. U diskusiji su, pored sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a, Ivice Maàra, u~estvovali Nikoli} Milan, Hadìhalilovi} Ahmet, Sarajli} Elmaz, Lang Drago, Filipovi} Ifet, Stupar Branko, Odi} Ivica i drugi. U uvodnom izlaganju Ivica Maàr je govorio o politi~koj situaciji u zemlji i svijetu, a potom ne{to op{irnije (konkretnije) o politi~ko-ekonomskoj situaciji u samoj Banjaluci. Tako su u diskusiji iznesene konkretne represivne mjere i ve} izvr{eni zlo~ini i plja~ke od strane usta{a u gradu, te u vezi s tim aktivnost ranijih kriàra-frankovaca (tada ve} uniformisanih usta{a) u gradu, te njihov rad na okupljanju i pridobijanju omladine za usta{ku mlade`, na ~emu su tada od usta{kih funkcionera najvi{e radili frankovac, profesor Rudolf Stubnija, prof. ing Ripkin, zatim prijedorski kriàr Dodigovi}, koji je postao stoèrnik usta{ke mladeì za tzv. Veliku ùpu Sanu i Luku sa sjedi{tem u Banjaluci. Osim toga vrlo je uo~ljiva bila angaòvanost u usta{kom pokretu i biv{ih ljoti}evaca kao {to su Bekir Karabegovi}, novopostvaljeni Usta{ki tabornik u Banjaluci, suludi Memaga i niz drugih li~nosti, koje se do tada nisu eksponirale kao usta{e u Banjaluci. Skojevskoj organizaciji u Banjaluci bilo je poznato kako se ko deklarisao prije i u toku okupacije, pa je na ovom sastanku skoro svaki od u~esnika iznosio poimeni~no lica koja su se priklonila usta{kom pokretu ili su podràvali njema~ku okupaciju (kulturbundovci). Ono {to je zbunjivalo jedan broj mladih komunista jeste pojedina~ni odziv omladinaca – Muslimana u akcijama usta{ke mladeì, jer do rata nije bio poznat nijedan Musliman-kriàr, odnosno frankovac u Banjaluci. Nakon uvodnih izlaganja izvr{ena je analiza stanja aktivnosti rada SKOJ-a i uop{te naprednog omladinskog pokreta u Banjaluci u uslovima okupacije zemlje (grada). Tada su ve} bile rasturene i zabranjene sve ranije politi~ke, kulturne, socijalne (stale{ke), sportske i druge organizacije i dru{tva, kojih je bilo registrovano oko 100 u Banjaluci, {to je bio razlog da se u datoj situaciji u osnovi izmjene dosada{nji na~ini i forme rada uz nagla{ena upozorenja na konspirativnost rada KPJ i SKOJ-a, imaju}i na umu da su frankovci, kriàri i ljoti}evci u Banjaluci pozvali ve}i broj aktivista naprednog radni~kog pokreta u gradu. Nakon ovih kratkih izlaganja i

194

upozorenja za svo ~lanstvo, pristupilo se dono{enju zaklju~aka i preciziranja neposrednih predstoje}ih zadataka SKOJ-a i naprednog omladinskog pokreta u Banjaluci {to se ogledalo u slijede}em:

a) Da se odmah pristupi uve}anju (pro{irenju) ve} postoje}ih skojevskih }elija aktiva, a uporedo s tim formiranje i organizovanje novih aktiva po kvartovima (naseljima) u gradu.

b) Neposredno pribliàvanje i okupljanje svih antifa{isti~ki orijentisanih omladinaca, ako ne u SKOJ, onda u Narodni front, uz obavezno odvra}anje upisa mladih u tzv. usta{ku radnu mlade`.

c) Da sekretari aktiva SKOJ-a sa~ine pregled-uvid (bez popisa) kako ~lanova SKOJ-a tako i ostalih naprednih omladinaca (antifa{ista) svoga naselja i da se pristupi oformljenju: OMLADINSKIH UDARNIH GRUPA i tzv. VOJNIH DESETINA u koje se mogu uklju~ivati (ne~lanovi KPJ i SKOJ-a) svi oni koji su odsluìli vojsku ili su na drugi na~in bili osposobljeni u rukovanju oru`jem (oru|em) i sl.

d) Da se odmah uspostavi stalna me|usobna i neposredna (kurirska i sli~na) veza i svakodnevna obavje{tavanja o stanju na terenu (po mjestu stanovanja i mjestu rada-{kolovanja) a naro~ito o aktivnosti redarstva (policije), usta{a i njihovih simpatizera. e) Da se na sastancima aktiva SKOJ-a uporedo s proradom partijsko-skojevske literature (donesene i na ovaj skup) intenzivno priprema napredna i rodoljubiva omladina oko organizovanja i izvo|enja socijalisti~ke revolucije i predstoje}ih borbi (dizanje ustanka i izvo|enje revolucije koje priprema KPJ). f) Da se izvr{i obuhvat mla|ih omladinaca (za pionirsku organizaciju) za predstoje}e akcije SKOJ-a u gradu i sl. U vezi sa ovim neposrednim zadacima (uz poznati rad akltiva SKOJ-a) od nekolicine u~esnika postavljena su pitanja i traèna obja{njenja naro~ito o formiranju (organizovanju) omladinskih udarnih grupa i vojnih desetina, pa su uslijedili slijede}i odgovori sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a I. Maàra:

- Da se omladinske udarne grupe formiraju po potrebi (neovisno od kvarta) i to od najboljih (najaktivnijih) ~lanova SKOJ-a, kojima rukovode mladi ~lanovi Partije ili sekretar aktiva SKOJ-a, a koji }e po zadatku Partije izvr{avati raznovrsne akcije kao {to su: rasturanje letaka, onesposobljavanje privrednih i drugih objekata okupatora i kvislinga u gradu; u~estvovanje u osloba|anju uhap{enih komunista i rodoljuba, kao i skrivanje svih onih koje vlasti progone; pripremanje upada u neprijateljska nadle{tva, ustanove i druge vojne objekte s preciznim zadacima KPJ i SKOJ-a; odvra}anje od odlaska progonjenih Srba, Jevreja i Roma i neposlu{nost reìmu; protumjere okupatorsko-kvislin{koj propagandi (cijepanje, kidanje ili mazanje raznih oglasa, proglasa i sli~nih naredbi sa javnih mjesta) i sve ono {to stvara nesigurnost opstanka okupatorsko-kvislin{kog reìma itd.

- Da se organizuju vojne desetine, po mogu}nosti od omladinaca koji su odsluìli vojni rok ili od onih koji znaju da rukuju oru`jem. Pri izboru imati u

195

vidu da oni ne moraju biti ~lanovi KPJ ili SKOJ-a, ali ne mogu biti skloni reìmu. Vojne desetine (ili pojednici) imaju zadatak da prikupljaju oru`je,

municiju i drugu vojnu opremu na|enu poslije kapitulacije biv{e jugoslovenske vojske ili ako do nje do|u na drugi na~in. Du`nost ~lanova vojnih desetina bila je da aktivistima ukazuju i na sva ona lica (ovla{tena i neovla{tena) koja drè oru`je i sli~an materijal, a posebno da utvrde gdje se sve nalaze tj. gdje su locirana vojna skladi{ta osim onih u vojnim kasarnama. Isto tako ~lanovi vojnih desetina vodili su brigu o ~uvanju i odràvanju ve} pribavljenog (skrivenog) oru`ja i o njegovom privremenom “uskladi{}enju” pa i u kori{tenju pri obu~avanju aktivista u rukovanju u toku obuke na kursevima prve pomo}i. ^lanovi ovih vojnih desetina kori{teni su i pri obezbje|ivanju partijsko-skojevskih skupova ili kompromitovanih drugova i obezbje|enja oru`jem i municijom za li~nu sigurnost onih koje vlasti progone. Na kraju, ~lanovi ovih vojnih desetina uspostavljali su kontakt s mobilisanim licima u neprijateljskim vojnim formacijama i sli~nim ustanovama, te odvra}anje ovih lica da odlaze na front i borbu za ra~un okupatora i kvislinga. Na ovom skupu rukovodilaca SKOJ-a Banjaluke navedeno je (imenovano) vi{e lica koja dolaze u obzir za rad u ovim vojnim desetinama za potrebe KPJ. Bilo je i niz drugih neposrednih zaduènja, ali su svi ovi zadaci i primljene obaveze s odu{evljenjem prihva}eni. Dati su i konkretni prijedlozi, koji sve pojedinci (omladinci od 15-25 godina) i iz kojih kvartova i naselja dolaze u obzir za sve ove prestoje}e akcije SKOJ-a u Banjaluci. U svemu ovome u~estvovao je i Mjesni komitet SKOJ-a kao i cjelokupna partijska organizacija u gradu. Na ovom sastanku (savjetovanju) nije bilo govora o odlasku komunista (aktivista) iz Banjaluke u sela, pa i onih koje usta{e progone (Srbe, Jevreje) nego naprotiv, da se svi aktiviraju po gradskim ~etvrtima (naseljima), a tako|er i na svim objektima (ustanovama i nadle{tvima) NDH. Eventualna hap{enja izbjegavati uz obavje{tavanje ostalih komunista o akciji policije, usta{a i vojnih vlasti u gradu. Me|utim, 22. juna fa{isti~ka Njema~ka izvr{ila je napad na SSSR, pa je odluka o odlasku banjalu~kih komunista u sela poprimila obrnuti smisao i neophodnost odlaska iz grada, jer je uslijedilo masovno hap{enje komunista u gradu i nemogu}nost prikrivanja velikog broja aktivista, po{to su usta{e u saradnji s Nijemcima, hapsili ne samo ~lanove KPJ i SKOJ-a, nego i sve one koji su bili ~lanovi URS-ovog sindikata, radni~kih dru{tava “Pelagi}” i “Borac” i drugih. Ovo savjetovanje (dogovor) bilo je od velikog zna~aja za omladinski pokret u Banjaluci, jer je neosporna ~injenica da je vi{e od 70% u~esnika NOB-e ovog grada uzelo aktivnog u~e{}a u NOV i POJ i da su od u~esnika ovog skupa ve}ina bili rukovodioci u partijsko-skojevskim organizacijama na terenu Banjaluke i Bosanske krajine, a najve}i broj i poginuo u NOR-u.”627 627 Jusuf A. Selman Crni, Diskusija na Okruglom stolu “Oblasna partijska savjetovanja na [ehitlucima u junu i julu 1941. u razvoju ustanka u Bosanskoj krajini”, Zbornik radova s “Okruglog stola” koji je odràn 25.IX 1981, u Banjaluci, Banjaluka 1981, str.274-253.

196

O ovom savjetovanju SKOJ-a grada Banjaluke, odrànom izme|u 18. i 20.VI 1941. godine, govorio je i Hare Beganovi}, podnosilac jednog uvodnog referata na ve} spomenutom Okruglom stolu. On kaè: “Rije~ je o {irem skojevskom savjetovanju na Tekiji. Mada je predmet na{e dana{nje rasprave djelatnost Partije i partijska savjetovanja, ipak se ne bi smjela zaobi}i ni aktivnost SKOJ-a, koji je doprinosio ukupnim naporima KPJ u pripremama i rukovo|enju akcijama pred ustanak u Bosanskoj krajini.”628 Zanimljivo je razmi{ljanje o mjestu i ulozi SKOJ-a i u izlaganju Branka Bokana na spomenutom Okruglom stolu, koji kaè: “Istina, i veoma sna`na aktivnost skojevaca neposredno pred rat a, naro~ito, prvih mjeseci okupacije, do ustanka, ~esto je brisala granicu izme|u ~lanova KPJ i ~lanova SKOJ-a, pa je danas te{ko utvrditi za neke drugove da li su bili skojevci ili ~lanovi KPJ. A tako je bilo i sa brojnim tzv. simpatizerima KPJ, kako do ustanka tako i u ustanku, ve} samo po tome {to im niko nije rekao da su ~lanovi KPJ.”629 To se, svakako odnosi i na grupe simpatizera u omladinskom pokretu, kojih je u Banjaluci u 1940. godini bilo 47. Kako u prvim partizanskim jedinicama, tako i u toku cijele narodnooslobodila~ke borbe, omladina je sa~injavala 75 % bora~kog sastava. To je imalo uticaja i na djelovanje KPJ i SKOJ-a u politi~kom radu sa omladinom, kako u vojsci tako i na terenu na oslobo|enoj teritoriji. 4. Ustanak, mladost Banjaluke u partizanskim jedinicama i prve oruàne akcije “Ustanak je izbio èstinom vulkana. Nedovoljno naoruàne ustani~ke mase sru~ile su se kao lava najprije na Drvar, 27. jula 1941, a potom {irom Bosanske krajinine. Partija je bila spremna: dobro pripremljena i organizovana, ta~no usmjerena kroz mnoga savjetovanja i sastanke na [ehitlucima, ona je bila kadra da se stavi na ~elo ustani~kih masa i da ih usmjeri u èljenom pravcu. Vojno-politi~ka savjetovanja na [ehitlucima i regionalna savjetovanja koja su uslijedila poslije njih imala su presudnu ulogu u organizovanju, {irenju i usmjeravnju ustanka u Bosanskoj krajini. Na tim savjetovanjima su komunisti Bosanske krajine, sprovode}i u ìvot zaklju~ke Majskog savjetovanja CK KPJ, usvojene u Zagrebu, zauzeli ~vrst stav da se pruì oruàni otpor okupatoru i njegovim slugama. U tom cilju su izvr{ili obimne pripreme, i u svojim redovima i u {irokim narodnim slojevima na okupljanju i osposobljavanju za borbu svih naprednih snaga. Pripreme za savjetovanje obavio je Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu, na ~elu sa \urom Pucarom Starim i banjalu~ka partrijska organizacija. Savjetovanje 8. juna 1941. predstavlja neposredan nastavak djelovanja i izvr{avanja zaklju~aka i zadataka Majskog savjetovanja KPJ i odluke Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu da se {iri narodni slojevi usmjere na oruànu borbu.”630 Dakle, kao 628 Hare Beganovi}, Uvodno izlaganje, [ehitluci 41, str. 134. 629 Branko Bokan, Diskusija, [ehitluci 41, str.211. 630 Hare Beganovi}, n. d., str. 55-56.

197

{to se vidi, banjalu~ka partiska i skojevska organizacija imala je veoma izraènu ulogu u organizaciji i dizanju ustanka u Bosanskoj krajini, isto tako kao {to je duì period izme|u dva svjetska rata imala nagla{enu ulogu u vezi sa osnivanjem, djelovanjem i {irenjem partiske organizacije u Bosanskoj krajini. Kao logi~an kontinuitet predhodne aktivnosti, u Bosanskoj krajini nastavljena je puna aktivnosti banjalu~ke partijske organizacije i u periodu priprema i dizanja ustanka 1941. godine. Poslije savjetovanja u Orlovcima, \uro Pucar dolazi u Banjaluku i 29. jula ide na [ehitluke. Tu je osnovao banjalu~ki partizanski odred. Slavko Odi}, borac toga odreda, sje}aju}i se tih dana kaè: “Banjalu~ki partizanski odred631 su prete`no sa~injavali banjalu~ki komunisti, uglavnom partijci i skojevci, pored kojih je bilo i ne{to ljudi s terena, iz sela na desnoj obali Vrbasa, u neposrednoj blizini Banjaluke. Prije polaska u akciju na Krupu na Vrbasu, odred je, kako mi je ostalo u sje}anju, imao {ezdeset ljudi. Bili su to: Branko Babi~ Slovenac, Bo{ko Baji}, Vehab Habija Be}irba{i}, Tedo Brankovi}, Vaso Butozan, Stevo ]urvlija, Jovan Dan~i}, Mile Davidovi}, Rajko Davidovi}, Mujo Deli}, Milo{ Duji}, Petar Gaji}, Mirko Gali}, Du{an Du{ko Grozdani}, Kasim Hadì}, Ahmet Hadìhalilovi},Avdo Hercegovac Brzac, Niko Jurin~i}, Edhem Leda Karabegovi}, Irfan Karabegovi}, Slobodan Kokanovi}, Rudi Kolak, Du{ko Ko{}ica, Mirko Kova~evi}, Stojan Stole Kova~evi}, Vaso Kukrika, Drago Lang, Branko Lastri}, Rade Li~ina, [efket Maglajli}, Drago Maàr, Ivica Maàr, Veljko Vele Mileti}, Danko Mitrov, Veljko Mla|enovi}, Simeon Obradovi}, Ivica Odi}, Slavko Odi}, Mla|en Popovi}, Stevan Popovi}, Aleksandar Braco Potkonjak, Ma{o Redì}, Brane [inik, Risto [kori}, Tode [kori}, Mile Trkulja, Stevo Vi{ekruna i Simeun @uti}.632 Po{to su Banjalu~ani ve}inom bili radnici, |aci i studenti – omladinci, koji nisu sluìli vojsku, Danko je pu{ke podijelio onima koji su sluìli vojsku, a to su bili uglavnom teàci s terena na kojem se odred nalazio, a koji su nam se priklju~ili bez oru`ja. Osim Kasima Hadì}a i Slobodana Kokanovi}a, mo`da su jo{ najvi{e dvojica-trojica Banjalu~ana imali pu{ke. Ostali su uglavnom bili bez oru`ja, a tek poneki je imao vojnodràvni pi{tolj ili pi{tolj marke fromer, valter, brauning ili gaser-koluta{, naj~e{}e s dva-tri metka, a rijetko koji s punim {arèrom.633 Banjalu~ani su, obi~no na biciklima, i{li u mjesta i sela u okolini Banjaluke u vezi sa organizacijom ustanka. Tako su u relativno kratkom vremenskom rastojanju u selo Slatinu kod Trive Luni}a dolazili Marjan Podgornik634, Niko Jurin~i} i Rudi 631 Za sve vrijeme postojanja ovaj partizanski odred u okolini Banjaluke nije imao posebno ime. Kako je tada bio jedini ime nije ni dobio da bi se na taj na~in identifikovao.(fusnota br. 17. u radu S. Odi}a, str. 555) 632 Slavko Odi}, Od sastanka u Dolama do partizanskog odreda, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 555. Autor navodi da Mirko Gali}, Stevan Popovi}, Risto i Tode [kori}, Simeun @uti} i Simeun Obradovi} su se priklju~ili odredu na Osma~I, ali prije napada na Krupu na Vrbasu. Zatim, autor kaè da osim dvojice [kori}a u jednom usta{kom dokumentu je navedeno da se partizanima priklju~io iz Ljuba~eva i Mirko Gali} (Zbornik, tom IV, svezak 1, str. 616). 633 Slavko Odi}, n. d. str. 555 634 Marjan Podgornik, djelovao u “Mladoj Jugoslaviji” i KAB-u. U SKOJ primljen u gimnaziji, a u KPJ 1934. ili 1935. Politi~ki djelovao na Sveu~ili{tu u Zagrebu, a radio je u ilegalnom centru za slanje jugoslovenskih

198

Kolak. Marjan je ~ekao Luni}a u {umici pored sela Slatine, a poznavali su se iz zajedni~kog rada u Banjaluci. Marjan je Trivu obavjestio da treba sakupljati oru`je, municiju i vojnu opremu koje }e uskoro biti potrebno ustanicima. Trivo je odmah u nekoliko sela posjetio povjerljive ljude. Uskoro je do{ao Niko Jurin~i}, s kojim se Luni}, tako|e, poznavao, po{to ga je Niko, kao banjalu~kog |aka, povezao sa Srednjo{kolskim komitetom SKOJ-a kojim je tada rukovodio Stole Kova~evi}, 1934. godine. Kad je Niko ~uo da je Marjan dolazio iznenadio se i rekao Trivi da on “ne zna za takav zadatak… ali da zna da je Marjan ranije kritikovan da naginje trockizmu, ali ako ti je rekao to {to si mi ispri~ao onda je dobar.” Tri dana poslije Nikinog dolaska Trivi je do{ao Rudi Kolak, s kojim se Trivo poznavao iz {kole. Zajedno su posjetili li~nosti od povjerenja u nekoliko sela.635 Najve}i broj banjalu~kih komunista i drugih pripadnika NOP-a na vrijeme su uspjeli izbje}i hap{enje i iza{li su na slobodnu teritoriju da se bore. Ve} prvih dana, neki od njih morali su se vratiti na rad u okupiranom gradu. To su Dervi{ Dedo Gazi}, Ivica Odi}… Ali, nije mali broj onih koji je morao ostati u okupiranom gradu da bi, pod veoma te{kim uslovima , nastavili borbu. Zato {to su bili aktivni, a i od ranije kod policije bili evidentirani kao pripadnici ili simpatizeri komunisti~kog pokreta, prije ili kasnije, od policije su otkriveni. Obavje{tajni oficir njema~ke 718. divizije kapetan Masner i usta{ka policija napravili su plan hap{enja. Svakako su znali da jednovremeno ne mogu pohapsiti sve ~lanove KPJ i SKOJ-a. “Iako je imala dodre podatke o komunistima Banjaluke, usta{ka policija se nije sna{la… Dobiv{i nare|enje za hap{enje 26. juna 1941. godine ona je istog dana poku{ala da pohapsi nekoliko poznatih banjalu~kih komuinista, me|u kojim bra}u Odi}, Slavka i Ivana, bra}u Maàr, Ivana, Josipa, Dragu, Osmana Karabegovi}a, Niku Jurin~i}a i Du{anku Kova~evi}… U stvari, poku{aj policije da uhapsi pojedine komuniste mobilisao ih je da pre|u u ilegalnost, odnosno da napuste Banjaluku. Policija je ispoljila ne samo svoje namjere ve} i svoju nesposobnost.”636 Kako nije uspjelo da izvr{i prva hap{enja Usta{ko redarstvo se odmah obratilo redarstvenom ravnateljstvu sa zahtjevom da se 27. juna, sutradan po neuspjelom hap{enju predhodnog dana, preduzmu sve mjere kako bi se komunisti sa spiska koji slijedi pohapsili, uz napomenu i ostali koji se identifikuju i uhvate:

dobrovoljaca u [paniju, odnosno falsifikovanju paso{a za njih. Ovim centrom rukovodio je biv{I robija{ Trilnik, koji je postao policijski agent i tako je do{lo do hap{enja. Marjan se na robiji razbolio na plu}ima i po izlasku se lije~io u sanatoriju u Sloveniji. Kad je do{lo do okupacije skrivao se u Banjaluci od policije ali je 5. oktobra 1941. bio uhap{en (Arhiv VII, K 168, reg. br. 57/1-1 u 57/1-2). Po izlasku iz zatvora, po{to mu je ìvot i dalje bio ugroèn oti{ao je u Sloveniju radi lije~enja. Talijani su otkrili njegovu djelatnost, uhapsili ga i strijeljali. Sahranjen je u Ljubljani.” 635 Trivo Luni}, Moramo se tu}i, Srednja Bopsna u NOB, knj. 1, str. 424-427; Trivo Luni}, Predustani~ki dani Slatine, Li~na arhiva Slavka Odi}a. 636 Drago Karasijevi}, Komunisti Banjaluke u uslovima okupacije do po~etka ustanka, U svedo~enjima u~esnika NOB 1941-1942, Beograd 1975, knj. 1, str. 255.

199

“Radan Pavo, zidar, djelokrug Banjaluka i banjalu~ki okrug; Veljko \or|evi}, prije student, vo|a svih banjalu~kih poslova i okoline; Nikola Pavli}, student, biv{i rukovodilac svih poslova, sad radi poslove malo povu~en; Kasim Hadì}, sada radnik u Tvornici duhana – ekspert za industrijske radnike; Rade Li~ina, student, agitator me|u studentima i srednjo{kolskom omladinom, Safet Filipovi}, novinar, veliki ljubimac radni~ke omladine, Idriz Maslo, bravar; Slobodan Kokanovi}, pekar, djeluje preko Vrbasa, Osman Karabegovi}, student, propagator me|u Muslimanima i omladinom; Edhem Karabegovi}, obu}ar; Muhamed Kazaz, obu}ar, ekspert za legalna pitanja, Vilko Vinterhalter, marksisti~ki ekonomista, sura|ivao u mnogim ~asopisima, i izgleda da je bio u Centralnom komitetu za Jugoslaviji; Fadil Maglajli}, beogradski vo|a; Du{anka Kova~evi}, student, ekspert za ène. Navede osobe ne smiju se pustiti ni na ~iju intervenciju bez dozvole usta{kog redarstva. Ravnatelj usta{kog redarstva Ozren Kvaternik.”637 I pored preduzetih mjera, da tako kaèmo sa obe strane, ipak su uhap{eni: @arko Vranje{evi}638 Simo Kokanovi}, Uro{ Malogajski, Rade Li~ina, Mirko Joveti}, Radojica Kova~evi}, Maks Rozenhek, [efket Maglajli}, Jefto Malini}, Savo Pucarevi}, Simo Mihajlovi}, Ivan Tukeri}, Munib ]erimi}, Du{anka Kova~evi} i Slobodan Kokanovi}. U izvje{taju je re~eno “Ostali komunisti iz va{eg dopisa br. 3 nisu prona|eni pa se za njima traga. Bla` Guti}”639 Nezadovoljni rezultatima hap{enja, na prijedlog Blaà Guti}a, odlu~eno je da se, u cilju prikrivanja stvarnih namjera usta{kih vlasti, iz zatvora puste odre|eni komunisti (ali da ih stalno prate)– da izgleda da oni nemaju ni{ta protiv njih i tako su poslije dva dana pu{teni: Uro{ Malogajski, Maks Rozenhek, [efket Maglajli}, Ivan Tukeri}, Pero Grbi}, Nenad Li~ina, Avdo Hercegovac, @arko Vranje{evi}.640 Poslije ovih prvih hap{enja cijelo vrijeme rata vr{ena su masovna hap{enja, mu~enja i ubijanja po zatvorima, otprema zatvorenika u logore… Ve} narednog mjeseca, me|u prvima, 14. jula 1941, uhap{eni su: Pavo Radman, Milan Radman, Suljo Halalki}, Irfan Gvo`|ar, Nazim Dàbi}, Fahrudin Dìn, Ljubica Mrkonji} i drugi.641 “Tako su, krajem 1941, prema spisku usta{kog redarstva, koji nije potpun, u zatvoru bili ovi komunisti i pripadnici NOP-a:

637 Arhiv V. I. I., k. 168, reg. br. 1/1 UD arhiva. 638 Bio je na spisku za hap{enje, sa~injenom 23. juna. 1941. “kao opasan komunista” (Arhiv V. I. I., k. 169, reg. br.1/15 UD arhiva). 639 Drago Karasijevi}, n. d., str. 256. 640 Ibid., str. 257. 641 V. I. I., Arhiv NOR-a, k. 2000, reg. br. 1. U narednom dokumentu sa spiskom uhap{enih vidi se da je troje sa ovog spiska uhap{enih opet navedeno. Ili su navedene osobe dva puta hap{ene u tom intervalu ili je evidencija usta{ke slu`be slaba.

200

Ime Godina starosti Mjesto ro|enja Dan hap{enja 1. Filipovi} Kata, radnica 33 Banjaluka 15.VII 1941. 2. Mrkonji} Ljubica, student, 23 “ 15.VII 1941. 3. Kremenovi} Slavica, ~inovnica, 31 “ 15.VII 1941. 4. Banu{i} Dragica, radnica 21 “ 15.VII 1941. 5. Banu{i} Antonija, radnica, 21 “ 15.VII 1941. 6. Vinterhalter Mira, ~inovnica, 28 “ 31.VII 1941. 7. Cijan Ankica, student, 20 “ 14.VII 1941. 8. Cijan Vida, student, 22 “ 14.VII 1941. 9. Dàbi} Nazif, trg. pomo~nik, 27 “ 15.VII 1941. 10. Gvo`|ar Irfan, tehni~ar, 27 “ 15.VII 1941. 11. Sa~i} Ferid, cipelar, 31 “ 15.VII 1941. 12. Radan Pavao, zidar, 53 “ 25.VII 1941. 13. Maglajli} Osman, trg. pomo~nik, 22 “ 21.VII 1941. 14. Kadeni} Muhamed(Rahmija- nap. autora)” 21.VII 1941. 15. Radakovi} Milorad, tipograf, 22 Udbina 23.VII 1941. 16. êkrlija Ljubi{a, Visoko 26.VII 1941. 17. Maglajli} Dàvid, tehni~ar, 31 Banjaluka 17.X 1941. 18. Pe~enica Rifat, brija~, 26 “ 13.XI 1941. 19. Gazi} Dervi{, obu~ar, 35 Banjaluka 14.XI 1941. 20. Hasanba~I} Muhamed, student, 25 “ 14.XI 1941. 21. Demirovi} Kasim, brija~, 22 “ 14.XI 1941. 22. Dedi} Hasim, brija~, 32 “ 28.XI 1941. 23. Odi} Zdravko, |ak, 20 “ 28.XI 1941. 24. Jurin~i} Anto, mesar, 25 “ 28.XI 1941. 25. Dedì} Huso, radnik, 27 Bos. Petrovac 28.XI 1941. 26. Jungi} Pejana, doma}ica, 56 Opsje~ko 28.XI 1941. 27. Jungi} Stana, doma}ica, 45 “ 16.XII 1941. 28. Radman Boò, |ak, 19 Banjaluka 22.XII 1941. 29. Markovec Ruìca, u~iteljica, 28 Visoko 24.XII 1941. 30. îrski Nada, |ak, 17 Banjaluka 24.XII 1941. 31. Sara~ Hafka, ~inovnica, 20 “ 24.XII 1941. 32. Selman Jusuf, privatnik, 20 “ 24.XII 1941. 33. Perovi} Vasa, posjednik, 54 Bos. Gradi{ka 24.XII 1941. 34. Karari} Rifat, |ak, 20 “ 24.XII 1941. 35. Joveti} \or|e, |ak, 20 Kru{evo (?Brdo) 24.XII 1941. 36. Hamula Ibrahim, kroja~, 28 Banjaluka 24.XII 1941. 37. Be{i} Ibrahim, obu}ar, 19 Bos. Gradi{ka 24 XII 1941. 38. Mila{inovi} Milutin, kroja~, 21 “ 24.XII 1941. 39. Sitnica Smail, kroja~, 21 “ 24.XII 1941. 40. Mareti} Josip, kroja~, 20 “ 24.XII 1941. 41. Karabegovi} Muharem, u~enik, 20 Banjaluka 24.XII 1941. 42. Pej~inovi} Ljubica, student, 23 “ 31.XII 1941. 43. Tomi} Gordana, |ak, 15 “ 10.I 1941.

201

Grupa uhap{enih od rednog broja 29. do 41 uvedena je u evidenciju Crne ku}e 24. decembra. Oni su do tada bili u istra`nom zatvoru, pa kada je izvr{en poku{aj paljenja zgrade usta{kog redarstva, 22/23. decembra, preba~eni su u Crnu ku}u.”642 Me|u uhap{ene policija je ubacila provokatore Ratomira Paternostera i Zijada Hod`}a, ali nisu imali nikakvog uspjeha.643 Ali i NOP je imao svoje pristalice u njihovim redovima, naj~e{}e koji su djelovali samoinicijativno, pored onih koji su bili direktna veza NOP-a. Na primjer, Ratomir Paternoster javlja da je saznao da “Redarstveni detektiv Ivica ôkanovi} prilikom uhi}enja Jelene ud. Vi{nji} (Mirka – nap. autora) istu odveo na ru~ak ku}i i rekao joj da bjeì, a obavjestio i Avdu \umruk~i}a da bjeì jer }e biti uhi}en i ovaj je pobjegao.”644 Iz navedenog spiska se vidi da me|u uhap{enim ima dosta omladine, od kojih je vi{e od tre}ine staro 15 – 22. godine. Mnogi od uhap{enih izdràli su sva mu~enja ne odav{i ni{ta. U zapisniku sa saslu{anja Slavice Kremenovi} policijski isljednik Hajdarevi}, poznati sadista i zvjer-~ovjek, poàlio se da pored svih nastojanja nije mogao ni{ta saznati. Zbog toga je bio ogor~en, pa je napisao: “Veoma izgra|ena komunistkinja, koja kod svakog pitanja stane i dobro razmisli da ne bi kojeg od Partije ili simpatizera Kom. Partije izdala. Navodi uvjek samo one koji su u {umi, ili su mrtvi.”645 Uslovi u zatvoru tada, kao i u periodu cijelog rata, bili su nepodno{ljivi. U prostor predvi|en za 150 zatvorenika, bilo je, jedno vrijeme smje{teno 276. Zatvorenika, a nekad i vi{e, o ~emu je podnio svoj izvje{taj zatvorski lije~nik dr [ime Fabijan~i}646 (koji }e kasnije postati predsjednik ilegalnog Narodnooslobodila~kog odbora (NOO) u gradu Banjaluci). U ovo vrijeme odvija se intenzivan politi~ki rad koji ostvaruju ilegalci. Na primjer tada su tokom svakoga dana tri zna~ajna aktera u tom radu, tri ilegalke, kre~u}i se po gradu u zarevima, bile tri ~lana MK KPJ Du{anka Kova~evi}, Rada Vranje{evi} i Zaga Umi~evi}. Du{anka Kova~evi} i Rada Vranje{evi} duè vrijeme ilegalno su stanovale u ku}i kadije Maglajli}, uglednog Banjalu~anina. Interesantno je vidjeti sa kakvim je informacijama u vezi sa ovim raspolagao neprijatelj: “Josip Knopp, ~lan URR Banja Luka, 29. rujna647 1941. Ravnatelju usta{kog redarstva

642 Drago Karasijevi}, Banjalu~ka partijska organizacija u ustanku, U svedo~enjima u~esnika NOB 1941-1942, knj. 2, Beograd 1975, str.225., 643 V. I. I., Arhiv narodnooslobodila~kog rata, kutija 2000, reg. br. 1. 644 Arhiv V. I. I., Arhiv NOR-a, k. 2000, reg br. 36. 645 Arhiv V.I.I., k.171-a, rg. br. 31/11, UD arhiva. 646 Drago Karasijevi}, n. d., str. 226. 647 Rujan je septembar. U prvoj polovini septembra Du{anka i Rada, u zarevima, krenuli su vozom preko Prijedora na slobodnu teritoriju. Pratili su ih [andor Bleki}, koji je Radu predstavljao kao svoju sestru i umjesto nje pokazivao je usta{koj policiji njenu legitimaciju (la`nu), po{to je policija nekoliko puta vr{ila neke provjere svih putnika u vozu toga dana, a Muharem Alibegovi} predstavljao je Du{anku kao svoju ènui i pokazivao je njenu la`nu legitimaciju.

202

U ku}i kadije Maglajli}a dolaze sumnjive osobe. Predpostavlja se da je to jedan od centara za prikupljanje oslobodila~ke pomo}i ili za izdavanje komunisti~ke pomo}i porodicama uhi}enih filokomunista… Vahida Maglajli} aktivno u~estvuje u sabiranju oslobodila~ke pomo}i… Tako je rad na oslobodila~koj pomo}i ~isto ènski sektor rada… sumnja da Vahida drì vezu i da je nabavila zareve Du{anki Kova~evi} i Radi Vranje{evi}…”648 Poslije odlaska ve}eg broja komunista, posebno rukovode}eg kadra, s jedne, i pohap{enih kadrova u Banjaluci, s druge strane, i partijska i skojevska organizacija u gradu su bile broj~ano oslabljene, {to se vidi i iz jednog izvje{taja \ure Pucara, upu}enog Pokrajinskom komitetu KPJ za Bosnu i Hercegovinu, 12. avgusta 1941. godine: “[to se ti~e P. o. (partijske organizacije – napom. autora) u mjestu – ona je jako oslabila. Svakodnevno moramo nekog skloniti iz grada tako da su oni najbolji i najaktivniji oti{li. Rukovodstvo se sastoji od tri mlada, ali po`rtvovana druga. Grupe su popunjene i reorganizovane.”649 Brojni Banjalu~ani su poslije osnivanja tzv. NDH iza{li iz Banjaluke iz dva razloga: da se sklone od prvog naleta usta{kog terora i, da sa ljudima, gdje su od ranije imali odre|eni oslonac, po~nu pripreme za ustanak. Tako su, na primjer, Momir Kapor i Brane Mora~a, koji su i ranije privatno, a i sa KAB-om, dolazili u Maslovare (Momir je imao u Maslovarama brata Vasu, ~ija supruga je bila Viktorija, k}erka Vase Petri}), negdje u julu stigli u Maslovare i uskoro pre{li u ilegalnost, kako se to kaè, a u stvari smjestili su se na tavan su{ane za su{enje {ljiva Vase Petri}, udaljenu od Vasine ku}e oko 150 metara. Uskoro su stigli Vlado Kapor, brat Momirov i Milan Mora~a, brat Branin. No}u su po selima odràvani sastanci, i{lo se u pojedine zaseoke skupljati oru`je, a to sve je ra|eno po direktivama koje je slao Nikica Pavli} iz Banjaluke preko veze Viktorije Petri}, udate Kapor. Po~etkom avgusta iz Maslovara u Osma~u krenula su {estorica partizana: bra}a Kapor, bra}a Mora~a i bra}a Milan i Dragan Bubi}, Maslovar~ani. Kad su stigli zatekli su desetak partizana. Momir je zapitao Slavka Odi}a – gdje je vojska? _- Mi smo vojska, odgovorio je Odi}. Momir nije dalje ni{ta komentarisao, ali uskoro je do{lo novih boraca iz Banjaluke, kao i iz okolnih sela i prve akcije protiv àndara, domobrana, usta{a i Nijemaca su zapo~ele.650 Na [ehitlucima se nalazio i [tab za Bosansku krajinu. Banjalu~ki partizanski odred, kao {to se vidi bio je osnovan najve}im dijelom od omladine koja nije sluìla vojsku. Zadatk odreda je bio da razvija aktivnosti na komunikaciji Banjaluka-Jajce.

648 V. I. I., Arhiv NOR-a, k. 2000, reg. br. 35. Iz prve re~enice ovog dokumenta se vidi da je ova ku}a duè vrijeme posmatrana od strane policije. U tom periodu ( juli mjesec 1941) Rada je bila sekretar MK SKOJ-a, a od samog kraja jula do polovine oktobra sekretar MK SKOJ-a bila je Zaga Umi~evi}. 649 Arhiv Saveza komunista BiH, tom III, knj. druga, str. 19. 650 Momir Kapor, Mi smo vojska, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 573-574.

203

“Iz izvje{taja \ure Pucara Svetozaru Vukmanovi}u Tempu od 4. septembra, u ~ijem se uvodnom dijelu govori o ‘radu na reorganizaciji’, vidi se da je u Bosanskoj krajini, po prvobitnoj zamisli, trebalo formirati tri ~ete, koje bi pokrile slijede}a podru~ja: 1. ~eta – Drvar, 2. ~eta – Kozara, 3. ~eta – Jajce…Tom prilikom formiran jei [tab 1. ~ete za Bosansku krajinu sa za{titnicom i za komandira ~ete postavljen je Drago Maàr, a za politi~kog komesara Kasim Hadì}… Rasformiran je postoje}i odred i od njegovog ljudstva su formirana dva s podjednakim brojem boraca: Prvi partizanski odred – komandir Du{an Du{ko Ko{}ica, politi~ki delegat [efket Maglajli} – i Drugi partizanski odred – komandir Dragan Bubi}, politi~ki delegat Rade Li~ina. Prvi partizanski odred Prve ~ete za Bosansku krajinu je postavljen na komunikaciju Banjaluka – Jajce, s osloncem na Osma~u, Tisovac i êmernicu, a Drugi partizanski odred Prve ~ete za Bosansku krajinu na komunikaciju Banja Luka – Kotor-Varo{ - Maslovare – Tesli} s osloncem na Uzlomac i Borje.”651 Kako je raspoloènje masa za borbu protiv okupatora bilo veoma dobro, pa tako i na lijevoj obali Vrbasa, 26. avgusta je odlu~eno da se osnuje Tre}i partizanski odred Prve ~ete Bosanske krajine i za komandira postavi Edhem Leda Karabegovi}, a za politi~kog delegata Muhamed Kazaz. Borjanski odred sa logorom na Jelavci u blizini Liplja, 23. i 24. avgusta 1941, ve} je bio osnovan, pa je tada samo stavljen pod komandu Prve ~ete za Bosansku krajinu kao Tre}i partizanski odred, a dotada{nji komandir Ratko Bro}eta i politi~ki delegat Vojin Mitrov ostali su i dalje na svojim du`nostima. Kako je Borjanski odred ve} tada imao vrlo ozbiljne razmirice sa ~etnicima u ê~avi i Pribini}u, i pored podr{ke koju je uìvao me|u stanovni{tvom, kada je uspostavio vezu sa partizanskim snagama na Tisovcu, prebacio se na Tisovac. Tako je u okviru teku}e reorganizacije, ovaj odred postao êtvrti partizanski odred Prve ~ete Bosanske krajine i upu}en je na komunikaciju Banja Luka – Kla{nice – Prnjavor, ali se on s obzirom na okolnosti prebacio u Liplje i uglavnom se zadràvao na Borju. Pored ova ~etiri odreda, osnovan je i Vod za vezu, u kojem je za komandira postavljen Aleksandar Braco Potkonjak, a za politi~kog delegata Slavko Odi}. Vod za vezu bio je neposredno pot~injen [tabu Prve ~ete za Bosansku krajinu, a bio je smje{ten u neposrednoj blizini Banjaluke u selu Jagarama. Taj vod je imao veoma zna~ajne zadatke: da odràva vezu izme|u Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci i partijskog rukovodstva na slobodnoj teritoriji, odnosno [taba Prve ~ete, kako bi prihvatao sve po{iljke od Mjesnog komiteta KPJ iz Banjaluke i drugove koji, donose}i sa sobom karakteristike od MK KPJ s potpisom “Mala” dolaze iz grada u partizanske jedinice. Zatim, osnovana je i Centrala preko koje se odvijala cjelokupna komunikacija sva ~etiri odreda i Voda za vezu. Ona je imala “ulogu neke vrste revolucionarnog odbora za operativno podru~je Prve ~ete za Bosansku krajinu, tj. centralnog organa vlasti na slobodnoj teritoriji, jer joj je partijsko rukovodstvo stavilo u zadatak da odràva vezu sa svim seoskim revolucionarnim odborima, koje politi~ki delegati odreda organizuju i da organizuje politi~ki rad u okolnim 651 Slavko Odi}, Od prvih oruànih grupa do êtvrtog kraji{kog NOP odreda, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 607-608.

204

selima. Izdavane su radio-vijesti i partijski list, organizovana je vojna obuka omladine koja nije sluìla vojsku, osnovana je sanitetska slu`ba Prve ~ete za Bosansku krajinu, intendatura i drugo. S obzirom na dosta gustu mreù partizanskih jedinica u okolini Banjaluke usta{e su teè mogle da vr{ljaju, pa su organizovali svoju mreù dou{nika. Tako je 16. septembra osnovan Narodni revolucionarni sud u koji su u{li troje komunista i dva seljaka s terena “sa zadatkom da vodi istragu i sudi izdajicama i neprijateljskim slugama i {pijunima”.652 Upla{en zbog prvih oruànih partizanskih akcija, neprijatelj u gradu Banjaluci je brzo reagovao, ve} sutradan, poslije napada na Drvar, {to se vidi i iz slijede}eg dokumenta: “Ravnatelj – otvorena zapovjed 28.7.1941 Josip Turkelj i Ivica Makar - ~lanovi usta{kog redarstva u Banja Luci “nare|uje vam se da po|ete na teren na kojem se vode borbe sa pobu|enim Srbima. Sve novosti kao i promjene situacije, imate dostavljati brzoglasno tri puta dnevno ovome Ravnateljstvu.”653 Partizanske akcije postale su sve brojnije. Partizanski odredi rastu. Narodnoslobodila~ki pokret je u usponu. Kada je od Glavnog {taba Narodnooslobodila~kih bosansko-hercegova~kih partizanskih odreda stiglo pismo o reorganizaciji vojnih jedinica, partijsko rukovodstvo je 16. septembra odràlo sastanak. Uskoro [tab bosansko-hercegova~ke brigade Narodno-oslobodila~ke partizanske vojske izdaje nare|enje o organizovanju {tabova bataljona i komandi ~eta, te njihovoj formaciji. Miljenko Cvitkovi}, zamjenik komandanta partizanskih odreda za Bosansku krajinu dobio je pismo od {taba NOPO za BiH u kojem se govori o organizovanju triju bataljona i 8 ~eta. Ne{to kasnije Miljenko Cvitkovi} je izdao naredbu o formiranju {taba brigade (koja je dobila ime “Vrbas”) i bataljona, (prema sje}anju Alberta Trinkija koji je ovu naredbu kucao na ma{ini), a prema kojoj je {tab brigade imao slijede}i sastav: Danko Mitrov, komandant, Uro{ Drenovi}, zamjenik, Vaso Butozan, politi~ki komesar. Za komandanta jednog bataljona je postavljen Drago Maàr, a Niko Jurin~i} za komesara, a za drugi bataljon za komandanta je postavljen Ratko Bro}eta, dok ime komesara nije utvr|eno. Partizanski pokret je i dalje bio u usponu. Po{to su postojale dvije brigade – u Drvaru (1. brigada NOPO) i Brigada “Vrbas”, {tab partizanskih odreda za Bosansku krajinu je promjenio svoj naziv u [tab Kraji{ke divizije.654 Mora se ista}i da je u relativno kratkom vremenskom periodu bilo dosta organizacionih

652 Ibid, str. 608-610. Tekst poslije fusnote br. 40 napisan je na osnovu podataka preuzetih iz navedenog rada S. Odi}. 653 V. I. I.,, Arhiv NOR-a, kutija 168, reg. broj8/1. 654 Slavko Odi}, Od prvih oruànih grupa do êtvrtog kraji{kog NOP odreda, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 613-614.

205

promjena u vojnom organizovanju partizanskih jedinica, {to je bilo posljedica djelovanja vi{e faktora. Izne}emo neke. “Slabiji uticaj pokrajinskog rukovodstva nesumnjivo je bio jedan od faktora koji je poja~avao specifi~osti u razvitku NOP-a u pojedinim oblastima BiH, pa svakako i one onako vidne razlike u tom razvitku, uprkos pribli`no istim uslovima. Tu je svakako imao udjela i subjektivni faktor, a sem toga ja~e su dolazili do izraàja i uticaji ostalih faktora, me|u kojima nesumnjivo i uticaj centralnog, jugoslovenskog rukovodstva. Iako smo uvjek do sada osnovano isticali pozitivan uticaj CK i V[, mo`da bi ipak dublja istraìvanja istakla i neke elemente koji nisu imali samo takve posljedice i koji bi, mo`da, bili eliminisani da se ve} u po~etnim etapama rata sna`nije afirmisalo pokrajinsko rukovodstvo.”655 Ali, poslije Savjetovanja u Stolicama rasformirani su [tab kraji{ke divizije i {tabovi brigada i, u duhu odluka donesenih u Stolicama, formirani su partizanski odredi. Partizanske jedinice u srednjoj Bosni i na lijevoj obali Vrbasa objedinio je {tab 3. kraji{kog NOPO u sastavu Danko Mitrov, komandant, Miljenko Cvitkovi}, zamjenik komandanta, Vaso Butozan, politi~ki komesar i Rade Marjanac, na~elnik {taba. Du`nost zamjenika politi~kog komesara privremeno je obavljao Nemanja Vlatkovik}. U sastav odreda je u{lo {est bataljona. Prva ~etiri bataljona su bila na lijevoj obali Vrbasa, a 5. i 6. bataljon u srednjoj Bosni. Uslijed daljeg narastanja partizanskih jedinica 3. kraji{ki NOPO, februara 1942. godine, podjeljen je na 3. i 4. kraji{ki NOPO.656 O zna~aju savjetovanja u Stolicama navodimo i slijede}e mi{ljenje: “Novi impuls u tom pravcu dale su odluke Savjetovanja u Stolicama. Ako uporedimo ono {to je u tom pogledu karakteristi~no za ve}inu na{ih zemalja i pokrajina ba{ u ovom periodu, vidje}emo da je ono {to se javlja u procesu razvitka u BiH znatnim dijelom specifi~no u negativnom smislu…”657 Paralelno sa osnivanjem partizanskih jedinica, od samog po~etka, u vidokrugu rada najodgovornijih politi~kih li~nosti partizanskog pokreta, bio je politi~ki rad sa narodom, a posebno sa omladinom. Spomenuta “Centrala” imala je zadatak da organizuje politi~ki rad u “svima okolnim selima”, {to istovremeno upu}uje na zaklju~ak da su “politi~ki delegati osim zadataka da rade na organizovanju revolucionarnih selja~kih odbora, trebalo da budu i nosioci politi~kog rada na svom terenu, {to se, izme|u ostaloga, vidi i iz zaklju~ka da oni treba da ~itaju i radio-vijesti ne samo u odredu nego i po selima.”658 Kanali i veze NOP-a iz Banjaluke sa partizanskim jedinicama u okruènju Poslije okupacije, s obzirom da su brojni Banjalu~ani iza{li iz grada u novoosnovane partizanske jedinice, i zbog toga te{kih prilika u organizovanju

655 Pero Mora~a, Problemi rukovo|enja ustanka u BiH u 1941. godini, Li~na arhiva Slavka Odi}a. 656 Slavko Odi}, Od prvih oruànih grupa do êtvrtog kraji{kog NOP odreda, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 612-615. (Svi podaci u ovom dijelu preuzeti su iz ~etiri naveden stranice n. d. S. Odi}a). 657 Pero Mora~a, n. d., Li~na arhiva Slavka Odi}a. 658 Slavko Odi}, n. d., str. 610-611.

206

ilegalnog rada u okupiranoj Banjaluci, preduzimane su mjere da se organizacije povezuju, da se uspostave potrebni kontakti, a prije svega da se ~lanovi KPJ, SKOJ-a i antifa{isti za{tite od provale, po{to su policijski agenti nove vlasti bili veoma agresivni u nastojanju da u korjenu sasjeku svaki otpor. Ali, i pored te{kih uslova za djelovanje, aktivisti su ostvarivali nevjerovatno sloène zadatke, pogotovo gledano iz dana{nje perspektive. O tome govori i slijede}i sadràj: “Nakon nekoliko dana stupio sam u vezu s drugom \urom Pucarom, koji me je povezao s Du{anom Boleom, Slovencem… Tim sastancima su pored Staroga, kako kada, prisustvovali Adem Bajagilovi}, omladinac, i Sitnica Ahmet iz grada, a s terena Danko Mitrov, Kasim Hadì}, Vele Mileti} i neki drugi ~ijih se imena vi{e ne sje}am. Teì{te rada je bilo u sakupljanju i otpremanju oru`ja, municije, sanitetskog i drugog materijala potrebnog partizanima. Na prikupljanju materijala radila je cjelokupna banjalu~ka partijska organizacija i stotine Banjalu~ana, antifa{ista i rodoljuba, a sve to mnogobrojnim ilegalnim vezama i putevima slijevalo se u sabirne punktove, iz kojih je otpremano na oslobo|enu teritoriju partizanskim jedinicama. Jedan sabirni punkt je bio u Novoseliji, u ku}i mog oca Hamida Gazi}a, odakle je kanal vodio u zaselak Brdo, do ku}e Gavre Mileti}a, i dalje – preko Ponira na slobodnu teritoriju; drugi sabirni punkt je bila radnja Abduselama Bleki}a [andora. Matrijal je iz njegove radnje prebacivan do ku}e Dalke Halimi}a, odakle je otpreman dalje, na slobodnu teritoriju; tre}i sabirni punkt je bila ku}a bra}e i sestara Buki}, iz koje je materijal otpreman preko ku}e Baji}a na Star~evicu i porodice Kukrika na slobodnu teritoriju. Bilo je jo{ sabirnih punktova i kanala prema slobodnoj partizanskoj teritoriji srednje Bosne u rejonu Rebrovca, ali meni nisu poznati, jer sam bio angaòvan samo na ova tri, koja sam naveo.”659Đ Drago Karasijevi} u jednom svom radu koncizno je obradio banjalu~ke kanale sa slobodnom teritorijom, pa }emo to navesti u cjelini: “Kanal br. 1: grad – Desna Novoselija – selo Brda. Za kanal je bio odgovoran Dedo Gazi}. S njim je radilo 10 pripadnika NOP-a. Ovaj kanal bio je odre|en za prebacivanje materijala i ljudstva do partizanskih odreda. U Selu Brda su se spu{tali prema potrebi borci Voda za vezu (nalazio se na planini Ponir i u selu Jagarama) 1. ~ete za Bosansku krajinu (kasnije 3. Kraji{ki NOP odred). Komandir voda bio je Braco Potkonjak, a komesar Slavko Odi}. Vele Mileti} je bio veza izme|u voda i ljudi u selu Brdima. Na osnovu njegovih obavje{tenja o prikupljenom materijalu, borci su s tovarnim konjima dolazili no}u da ga peruzmu. Kanal br. 2: grad – ku}a Danka Halimi}a u Sitarima – selo Brda. Na ovom kanalu radio je Danko Halimi} sa 8 aktivista NOP-a.

659 Dervi{ Dedo Gazi}, Do [ehitluka i nazad, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 504-505.

207

Kanal br. 3: Ku}a Muharema Alibegovi}a, odakle su i{le partijske veze sekretara Oblasnog komiteta sa Sarajevom i ustanicima u Bosanskoj krajini. (Ovaj kanal je radio dok je \uro Pucar boravio u Banjaluci). Kanal br. 4: grad - ôrkovac (ku}a Buki}a), gdje su partizani dolazili na vezu radi primanja materijala i odvo|enja novih boraca iz grada. Kanal br. 5: grad – Lijeva novoselija – Han Kola, na kome je radio Mustafa Baru~ija, sa svojim ocem Omerom, koji je iako je imao 54 godine prevozio materijal iz grada.660 Kanal br. 6: Za razliku od pomenutih kanala, koji su povezivali grad s jugom i jugozapadom, ovaj je i{ao od grada do sela Trna (ku}a Edvarda Colje), prema sjeveru, tj. prema srednjoj Bosni, Bosanskoj Gradi{ki i Kozari. Od ku}e Edvarda Colje kanal se nastavljao ~amcem preko Vrbasa, na desnu obalu, do ku}e \ur|a Babi}a, koji je prihvatao ljude i materijal. Dalje je produàvao desnom obalom Vrbasa, do sela Milo{evci (porodica Pej~inovi}). (Na ovaj na~in zaobilaèno je mjesto Kla{nice gdje se nalazila jaka usta{ko-àndarmeriska posada). U Milo{evcima u prvo vrijeme je na vezi bio Jovan Pej~inovi}, koji je prevozio ljude i materijal ponovo na na lijevu obalu Vrbasa u Lakta{e. Tu ih je prihvatao ~lan KPJ Branko Sur~i}, koji je daljhe organizovao i opsiguravao stalnu vezu preko Seferovaca, sela Ma{i}a i Grbavaca s partizanskim jedinicama na Kozari… Veze Mjesnog komiteta s partizanskim jedinicama odràvali su Ru{id Dèhverovi}, Zijad Ibrahimbegovi}, Rifat Plivac i Muharem Alibegovi}. Vezu izme|u punktova NOP-a u gradu, za me|uisobna obavje{tenja i dogovore aktivista NOP-a, posebno me|u rukovodiocima NOP-a odràvale su, uglavnom omladinke, ~lanovi SKOJ-a, koje su se kretale u zaru (muslimanskoj ènskoj odje}i). One su u isto vrijeme prenosile materijale na odre|ene punktove, kada se za to ukazala potreba. Isto tako, odvodile su aktiviste NOP-a, kojima je prijetilo hap{enje, u ilegalne stanove, gdje su se zadràvali dok im se ne obezbjedi prebacivanje na slobodnu teritoriju. Veza rukovodstva partijske organizacije sa Pokrajinskim komitetom KP Bosne i Hercegovine u Sarajevu i partijskim organizacijama Tuzle i Zagreba bila je izdvojena i za nju su odgovarali sekretari Mjesnog komiteta. Prva veza je radila pod {ifrom i glasila je: “Banja Luka – Mustafa Kazaragi}, kroja~, âu{evi}a ulica br. 35.” Kad se u|e pita se: “Je li tu majstor?” Ako se on pojavi pita se: Da li bi mogli napraviti dva sportska odijela od 5 metara {tofa, i to za dva dana?” On je odgovarao: “Poku{at }u. Do|ite u… ~asova.” (dolazilo se u 8-12 i 15-17 ~asova)…

660 Stvari su prebacivane kolima iz Banjaluke i u Bo~ac. To je radio jedan od bra}e Deli} sa Mejdana. Poginuo je kao pu{komitraljezac. Grupa koja je radila sa âjevcem, kamionima je prevozila materijal (sje}anja Slavka Odi}a).

208

Odlaskom Vase Butozana, upravnika ~inovni~ke menze, na oslobo|enu teritoriju, Safet Fejzi}, ~lan Mjesnog komiteta, postavljen je za upravnika, a ujedno za sekretara partijske orgasnizacije u menzi. ^lanovi ove organizacije su bili Osman Malki} Maga i Ru{id Dèhverovi}, koji je povezivao Mjesni komitet sa oslobo|enom teritorijom. Menza je bila centar kurirskih veza. Sva obavje{tenja primao je Safet Fejzi} koji je odràvao vezu sa sekretarom Oblasnog komiteta. Menza je u to vrijeme sluìla i za vezu Pokrajinskog sa Oblasnim komitetom KPJ Bosanske krajine. Usta{ko redarstvo je otkrilo njenu ulogu u oktobru 1941. godine. Poslije hap{enja Jovanke ôvi} u menzi i hap{enjem Safeta Fejzi}a, ona je prestala da radi.661 Kurirske veze za potrebe MK KPJ obavljale i dvije omladinke. Za Sarajevo Bosa Kapor, a za Prijedor i Biha} Nafa Haramba{i}.662 Veze i kanali izme|u NOP-a u gradu Banjaluci i partizanskih jedinica veoma dobro su funkcionisale cijelo vrijeme rata, izuzev u periodu ~etni~kih pu~eva od aprilla do novembra 1942. godine, kada je bilo ozbiljnih te{ko}a u odràvanju veza. 5. Lament nad dobrim ~ovjekom, svjesnim borcem, komunistom -

ubistvo Ivice Maàra, prvog sekretara SKOJ-a Bosanske krajine “NDH Usta{ko redarstvo broj 372/41 7. kolovoza 1941. godine Banjaluka Prijekom sudu Banja Luka Maàr Ivan + Nikole i Marije, ro|en u Derventi 1915, student EKV[ ôsi} Marko, zemljoradnik iz Rebrovca – bio u vezi sa odmetnicima komunistima koji se skrivaju na mjestu zvanom “[ib” i 29.7. odnijeo im i ofanzivnu bombu, kutiju municije za revolver, ~ak{ire, dva kruha po 3 kg i 1 ovcu – sve ovo dobio od Vase Jovanovi}a, koji je opet bio u vezi sa Ivicom Maàr od koga je ovaj paket primio 29.7. da bi ga preko ôsi}a predao komunistima. Ivica od nepoznatog lica ovo nabavio. Ivo se sve do 5.8. nalazio u {umi, a 6.8. uhva}en u Jajcu i tom prilikom kod njega na|en pi{tolj Brauning 6,35 mm. sa 5 naboja. Nije priznao ni{ta u vezi liferovanja oru`ja preko Vase.”663 661 Drago Karasijevi}, n. d., str. 216-218. 662 V. I. I., ARHIV NOR-a, k. 2000, reg. br. 1. 663 V. I. I., ARHIV NOR-a, kutija 168, reg. broj 9.

209

Nada Maàr-Jurin~i}, sestra Ivice Maàra, o hap{enju i streljanju Ivice Maàra kaè: “… Za vrijeme boravka kod @dere saznala sam od njega za Ivino hap{enje i odmah oti{la do Mileve Ljubotine da se raspitam. Od nje sam se vra}ala pokraj ku}e jer sam bila u zaru. U dvori{tu sam vidjela usta{e. Igrali su se loptom, brali dànarike i jeli ih. Mama i Nena su bile na prozoru. Njima nisu dozvoljavali da iza|u iz ku}e. Po Banjaluci se pri~alo kako sam na Vrbasu izmakla usta{ama i oni su osam dana bili kod na{e ku}e i danju i no}u, misle}i da }u ja navratiti do ku}e pa da me uhvate. Mamu su maltretirali na razne na~ine, izme|u ostaloga i prijetnjom da }e me objesiti na verandu pred njenim nosem kad me uhvate. Od Mileve Ljubotine nisam mogla ni{ta podrobnije saznati za Ivu, izuzev da je uhap{en u Jajcu. Od nje se vi{e nisam ni vra}ala @deri ve} sam se prebacila do Ljerke P{ibik, djevojke Ivice Maàr, i jedno vrijeme se krila kod nje na tavanu a da njeni roditelji to nisu ni znali. Ivo je ve} krajem jula traìo iz {ume da mu po{aljemo crno odijelo, bijelu ko{ulju i crne nao~ale, ali se ne sje}am da smo mu to poslali. Uglavnom, kada je bio uhap{en nije bio tako obu~en. Iz Jajca su ga prebacili autobusom. Mama se slu~ajno zatekla pred hotelom “Palas” kad je taj autobus stigao. Ivo je bio uvezan konopcima oko tijela. Kada ga je ugledala, mama je pala oko njegovih nogu, govore}i:

- Moj sine, zar du{manima pade u ruke! I{la je za njim do jedne ku}e gdje su Ivu zatvorili. Tu je pala poluonesvje{}ena: pla{ila se da }e Ivu objesiti. Nakon kra}eg vremena Ivo je bio preba~en u neku zgradu u ulici gdje je bila @enska stru~na {kola. Mislim da je tu bilo usta{ko redarstvo. Dràli su ga u improvizovanom zatvoru, pod stepeni{tem, u mraku. Mami su dozvolili da mu donosi hranu, a on joj je vra}ao kruh. _ Ostavi to za gice! – govorio joj bi, vra}aju}i kruh. Tek nakon nekoliko dana mama je shvatila Ivino ponavljanje da ne baca kruh, ve} da ga da krmcima. Naime, on se koristio marginama usta{kih novina, pisao na njima i takve ceduljice skrivao u kruh. Mami je rekao da se poveè s drugovima i da mu donese pi{tolj. Mama je obavjestila drugove ali pi{tolj niko nije dao. Njega je jedan od usta{a, njegov nekada{nji {kolski drug iz Trgova~ke akademije, izvodio nave}e iz zatvora ispod stepeni{ta u dvori{te, gdje bi mu davao gitaru da svira. Ivo je namjeravao da takvu priliku iskoristi i pobjegne. Na jednoj od ceduljica koje je poslao pisalo je:

- @elim da znam istinu. Kakva je moja situacija? Da li mi prijeti smrt? Nemojte me zavaravati! Neki Banjalu~ani, Hrvati i Muslimani, i{li su da interveni{u za Ivu, a i mama je poku{avala na sve strane da u~ini {to je mogla. Ivica je u Banjaluci ostao do pred kraj avgusta, kada je preba~en u Glinu, gdje je su|en. Mama je i{la i tamo, do predsjednika suda, i on ju je primio.

- Ho}u da znam sudbinu svoga djeteta! – rekla je mama predsjedniku suda.

210

- Sudbina mu je smrt! odgovorio je on. Gostioni~aru kod kojega je odsjela, a kod njega su odsjeli i ~lanovi prijekog suda, mama je pri~ala o svemu, pa i o razgovoru s predsjednikom usta{kog prijekog suda. On joj je rekao da je Hrvat, ali da usta{ka klanja ne moè trpjeti. Kada je mama ~ula da je Ivo osu|en na smrt, pala je u nesvjest. Ovaj gostioni~ar joj je kasnije kupio kartu i odveo je na voz. Ivo je strijeljan 5. septembra 1941. godine. Ovaj gostioni~ar je to javio mami otvorenom kartom, po prilici slijede}im rije~ima: ‘Po{tovana gospo|o Maàr. Primite moje sau~e{}e. Va{ sin je u utorak strijeljan javno pred sudskom zgradom sa svojim drugovima i koleginicama sa fakulteta.’ Kasnije sam od nekoga saznala, vi{e se ne sje}am od koga, da su s Ivom strijeljani i neki studenti i sestre Levi iz Banjaluke.”664 “Cinkara i Osman su istoga dana bili uhap{eni i [efket. Sve sam ih znao… Njih 5-7 je bilo pohap{eno, ali sam siguran za Cinkaru i Osmana. Tog dana kada su bili pohap{eni, oko 14 sati sreo sam se sa Brankom Babi~em na }o{ku prema Crnoj ku}i od glavne ulice. - [ta sada ~initi i preduzeti, pitao je on. Nekoliko sastanaka je imala na{a trojka Zaga, ja (Rahmija Kadeni}, napomena autora) i Bole. Na tim sastancima smo diskutovali i o tome kako sada postaviti organizaciju, nastaviti prekinuti kontinuitet jer je dotad{nji Mjesni komitet KPJ oti{ao. \uro (Pucar, napomena autora) nije nikada dolazio na ovaj na{ sastanak – ove trojke. Mislim da je individualno odràvao veze, sa svakim posebno. To predpostavljam. Ja sam s njim imao nekoliko sastanaka ali nikada niko tre}i nije bio… Ova na{a trojka je djelovala i nije pro{irivana. Ta na{a grupa je raspravljala i o tome kako osloboditi Ivicu Maàra. S Ivicom smo mi imali kontakt preko nekog dje~ka. Ivica nam je na margini Hrvatskog naroda crvenom olovkom napisao kako vode istragu nad njim i na kojoj osnovi se brani. Trebalo je prvo saznati gdje je uhap{en, gdje leì i govoreno je o tri mjesta tako da nismo mogli ustanoviti ta~no gdje je (tamo gdje Bogojevski, u banci izme|u Banovine i Banske palate i, tre}e kod policije kod Vahide ali smo to isklju~ili). Nismo mogli sa sigurno{}u ustanoviti gdje leì, ta~no mjesto. Ne sje}am se kako smo saznali za njegovo hap{enje, ali smo saznali da je u Jajcu uhap{en i sproveden u Banjaluku. Moja sada{nja pretpostavka je da je to Djurin stav bio da se oslobodi i da smo mi to imali kao zadatak. Nismo mogli saznati mjesto gdje je zatvoren. A i ta cedulja – sve su to bili sumnjivi kanali. Pla{ili smo se mi i provokacija, ubacivanja. Dvadest i prvog avgusta predve~e trebalo je da se sastanem sa Starim kod Tvornice duhana. Me|utim idu}i u tom pravcu zaustavila su me trojica usta{kih agenata kod

664 Nada Maàr-Jurin~i}, Kad su bra}a oti{la, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 655-657. U vezi sa datumom strijeljanja Ivice, napominjemo da je kasnijom provjerom utvr|eno da tada utorak nije bio 5. ve} 2. ili 9. septembar, pa tako nije pouzdan podatak da je Ivica streljan 5. septembra.

211

Hotel “Palasa” i odveli u Usta{ko redarstvo, gdje me je predratni poznanik Bogojevski do~ekao rije~ima: “O, to je ta pti~ica! Znamo se mi odavno…”665 Jusuf Selman Crni o hap{enju Ivice Maàr kaè: “… Pribliìo sam se ve} kraju aleje, gdje se zavr{ava park u kojem je spomenik Petra Ko~i}a, kad se autobus na liniji Jajce-Banjaluka zaustavio u blizini Uzel~eve knjiàre. Ne bih na to ni obra}ao pa`nju da mi se u vidnom polju nije pojavila slika koja mi je zaustavila dah i korak. Iz autobusa je iza{ao Ivica Maàr. Ruke su mu bile ukr{tene i vezane, a zatim tako vezane ponovno konopcima uvezane uz tijelo. Naprosto je sav bio u konopcima. Desetak dana ranije bio je kod mene u ba{~i u svom uobi~ajenom odijelu. Sad je na sebi imao bijelu selja~ku ko{ulju, crne hla~e i prsluk. Zastao sam u aleji da vidim kuda }e ga odvesti. Kada su usta{e pre{le s njim prvu popre~nu ulicu, koja je vodila pokraj parka prema Gradskoj bolnici, i pre{la u aleju, bilo mi je jasno da ga ne vode u Usta{ko redarstvo. Jer, u tom bi slu~aju skrenuli u ulicu prema bolnici i zatim prvom popre~nom lijevo, u kom se pravcu nalazilo Usta{ko redarstvo. Ivica i ja smo se na izvjesnom odstojanju suo~ili pogledima. Tada sam se okrenuo i kao {eta~ krenuo ispred njega i njegovih sprovodnika nazad u pravcu hotela “Bosna”, da bih vidio gdje }e ga odvesti. Sve to skupa nije dugo trajalo. Mimoi{li su Kastelov }o{ak i èljezni~ku stanicu i skrenuli prema zgradi u kojoj se nalazila usta{ka vojnica i Usta{ki tabor. Izme|u te zgrade i hotela “Bosne” bila je jo{ samo jedna ku}a. Oko zgrade u koju su ga uveli bilo je prostrano dvori{te u kojem se usta{ka vojnica postrojavala. Zgrada je bila na sprat, a s njene strane prema èljezni~koj pruzi oko dva metra visoki zid. Prostor ispod stepenica je bio zagra|en i u taj mra~njak su zatvorili Ivicu. Tu je on leào ~itavo vrijeme dok se nalazio u zgradi Usta{kog tabora. Kad sam vidio gdje su Ivicu zatvorili krenuo sam nazad. U Stupnici sam sreo Ai{u Karabegovi} u zaru i s pe~om na licu. Ispri~ao sam joj sve {to sam vidio i doìvio. U prvi mah nije mogla da vjeruje. Znao sam da je drug \uro Pucar Stari oti{ao nekuda iz Banjaluke i pitao sam Ai{u za njega, ali ni ona nije znala da li se vratio. Rekla je da }e to vidjeti i sutra navratiti do mene. Tada sam oti{ao do Ivi~ine majke, obavijestio je da je Ivica uhap{en i gdje je zatvoren, i rekao joj da mu poku{a odnijeti hranu i odijelo. Sutradan je Ai{a navratila do mene i rekla mi je da je bila sa Starim. Trebalo je da se na|em s njim u centru grada, u aleji ispred slasti~arne Idriza Muhsinovi}a. Kad sam se u ugovoreno vrijeme tamo na{ao, ugledao sam Staroga na suprotnoj strani ulice. Dolazio je od Prosperove gostionice. Po{ao sam mu u susret. Imao sam kod sebe i ne{to skupljenog novca koji sam namjeravao da mu predam. Kada sam ga sustigao, rekao mi je da po|em sa njim, ne osvr~u}i se prema meni. I{li smo uporedo kao dva prolaznika bez me|usobne veze i tako smo pre{li i u aleju, pred slasti~arnu. Rekao sam mu {to sam saznao o Ivi~inom slu~aju. Bio je ljut i grdio je. Za novac mi je rekao da ga predam Zagi.

665 Rahmija Kadeni},To je ta pti~ica, Kazivanje Slavku Odi}u 29. avgusta 1975. godine, Li~na arhiva Slavka Odi}a.

212

Stara Maàrka je uspostavila vezu s Ivicom i nosila mu hranu. Preko nje je Ivica traìo da mu pomognemo pobje}i. Meni je Maàrka prenijela tu njegovu poruku. Ja sam Ivicu vidio jo{ jednom. Bilo je to tre}eg dana nakon njegovog dovo|enja iz Jajca. Vodili su ga dvojica usta{a s ma{inkama u rukama ulicom iza parka, na saslu{anje u Usta{ko redarstvo. Ivica je tada imao lisice na rukama. îni mi se da nam je Ivica javio da je u krugu zgrade, u Usta{kom taboru ili vojnici, vidio Miru Juri{i}, te da poku{amo ne{to i preko njega. Ru{id Ru{ka Dèhverovi} je stanovao u Mejdanu, u blizini Juri{i}a, i odlu~ili smo da on razgovara s Mirom Juri{i}em o Ivici, i poku{a ga pridobiti da nam pomogne organizovati njegov bijeg iz zatvora. Na razgovor s Juri{i}em odlu~ili smo se zbog toga jer se on do rata kretao u dru{tvu naprednih omladinaca nogometa{a (Drago Jurin~i}, A}o Koba{li}, Zijad Buki}), a poznavao se i sa bra}om Maàr koji su stanovali tako|er u Mejdanu. Ru{ka je razgovarao s Mirom, ali ga je Miro saslu{ao }utke, ne rekav{i ni jedne jedine rije~i. Niti je na {ta pristao niti je odbio. Naprosto je }utao i tako su se i rastali. Me|utim, Miro u vezi s tim razgovorom nije prijavio Ru{ku, tako da je ipak sve pro{lo bez lo{ih posljedica. Ne dobiv{i od Mire Juri{i}a nikakav odgovor u vezi s organizovanjem bjekstva Ivice, na{a grupa, u kojoj su bili Ru{id Ru{ka Dèhverovi}, Muharem Karabegovi}, Husein Alagi}, ja i jo{ jedan drug kojem se ne mogu sjetiti imena, planirala je akciju, u kojoj smo ra~unali da }e u~estvovati i Ivica Odi}, koji se, poslije sastanka na Tre{nji, na kojem je bio Mahmut Bu{atlija, vratio po zadatku na ilegalni rad u Banjaluci i u ovo vrijeme se jo{ uvjek nalazio u gradu i skrivao kod mene u Stupnici. Husein Alagi} je u to vrijeme radio na èljeznici kao otpravnik vozova i kretao se u èljezni~koj uniformi. Dogovorili smo se da on Ivici nabavi èljezni~arsku uniformu i jednu kartu bjelicu (besplatna, blanko èljezni~ka karta), a nama merdevine. Ivicu su nave~e izvodili u dvori{ni vojni~ki zahod i mi smo planirali da tom prilikom spustimo merdevine s unutra{nje strane, dvori{ne strane, uza zid. Zidna ograda je bila odmah do èljezni~kog perona i kolosjeka. To je bio jedini mogu} i pravac bjeànja. Prilikom sprovo|enja trebalo je da Ivica dotr~i do merdevina, prebaci se preko zida i odmah krene s Huseinom na skrovito mjesto, gdje bi obukao èljezni~ku uniformu, ukrcao se u voz, prebacio prema Ivanjskoj i odatle na Kozaru. Nakon prebacivanja merdevina i Ivi~inog bjekstva, u slu~aju da usta{e to primjete i organizuju potjeru, Alagi} je trebalo da skloni Ivicu u jednu od èljezni~kih stani~nih zgrada ili u neki slu`beni vagon, a na{a grupa je trebalo da navu~e potjeru na sebe i tako omogu}i Ivici da pobjegne. U me|uvremenu, dok smo mi radili na pripremama za realizaciju ovog plana, usta{e su Ivicu prebacili iz zatvora Usta{kog tabora u zatvor Usta{kog redarstva. Tako je na{ plan propao. Krajem avgusta ili po~etkom septembra iz Zagreba je

213

do{la u Banjaluku jedna usta{ka juri{na bojna, koja je odvela desetak uhap{enih drugova i drugarica. Me|u njima su bili i Ivica Maàr i dvije sestre Levi.”666 Slavko Odi} u jednom svom radu sa sjetom se sje}a druga i prijatelja Ivice Maàra. On, izme|u ostalog, kaè: “Napustiv{i [ehitluke, banjalu~ki partizanski odred se prebacio u {umu Osma~u i zalogorovao nedaleko od sela Ljuba~eva. Po{to je odlu~eno da odred napadne àndarmerijsku stanicu u Krupi na Vrbasu, pri{lo se prikupljanju podataka o tom upori{tu… Na Osma~i smo se rastali s Ivicom Maàrom i ne slute}i da se s njim vi{e nikada ne}emo vidjeti. Dobio je zadatak da ode u Jajce, poveè se s tamo{njom partijskom organizacijom i izvr{i pripreme akcija za uni{tenje Tvornice karbida u Jajcu i pilane u Donjem Vakufu. Onog dana kada je po{ao na zadatak, stajali smo nas dvojica pod kro{njatim bukvama i razgovarali o njegovom predstoje}em putu. S obzirom na to da je do Jajca trebalo da se kre}e terenom, podalje od komunikacija, da bi izgledao manje ~ar{inlijski, dao sam mu svoju sve~anu seosku ko{ulju, bogato izvezenu oko rukava, po prsima i oko vrata, koju sam dobio od Petre, supruge Veljka Mla|enovi}a. Rastali smo se bez rije~i, ne pomi{ljaju}i uop}e na opasnosti s kojima su tada{nji zadaci bili povezani, a pogotovo njegov odlazak u Jajce, jer je on bio mnogim ljudima poznat, a uz svoju korpulentnost i spoljni izgled te{ko se mogao kretati a da ne bude uo~en i da ne privu~e na sebe pa`nju i nepoznatih ljudi. Tih nekoliko dana zajedno prvedenih na [ehitlucima i Osma~i Ivica je naj~e{}e pjevu{io sevdalinku: Razboli se divna Grivna, divna grivna mamina, razboli se ho}e da umre.667 Da li su ti stihovi ne{to govorili, i ako jesu, {ta su govorili? [ta je osje}ao i na {ta je mislio pjevu{e}i ih pod bukvama Osma~e? Mada je bio krupan i snaàn, Ivica je imao golubiju du{u. Znao je da voli i volio je. Bio je {krt na rije~ima, ali je du{u otvarao u pjesmi i svirci. A malo je bilo instrumenata kojima se on nije sluìo Kada smo kasnije saznali da je u Jajcu 6. avgusta prije podne pao usta{ama u ruke, ~esto sam mislio na njega i pjesmu o divnoj Grivni maminoj. I o tome kako smo znali biti me|usobno bliski, spremni da jedan za drugog poginemo, koliko smo imali zajedni~kog u ìvotu, a kako smo ipak jako malo poznavali jedan drugog. I s koliko smo upornosti sve intimno zadràvali duboko u sebi zapretano…”668

666 Jusuf Selman Crni, Traìo je da mu pomognemo, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 657-659. 667 Prema kazivanju Perice Dikli}a, Ivica je prije rata, na studijama u Zagrebu, uvje`bavao kvartet: Ratko Delorko (prvi tenor), Braco Stojanovi} (drugi tenor), Ivica Maàr (bas-bariton) i Perica Dikli} (drugi bas); nastupali su na zagreba~koj radio-stanici s programom u kojem je bila i pjesma “Razboli se divna Grivna…”(Slavko Odi}, fusnota br. 4, napomenutog Slavkovog rada, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 641). 668 Slavko Odi}, Akcije Banjalu~kog partizanskog odreda u avgustu 1941. godine, Srednja Bosna u NOB, knj.1, str. 640-642.

214

Biografski podaci o Ivici Maàru, sekretaru Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu Ivica Maàr, ro|en 29. marta 1915, student Ekonomsko-komercijalne {kole u Zagrebu. U SKOJ je primljen {kolske 1933/34. godine kao |ak Trgova~ke akademije, gdje je rukovodio radom grupe ilegalno organizovanih srednjo{kolaca. Od 1934. godine rukovodi Bibliotekom MK SKOJ-a, preuzev{i je od Nikice Pavli}. Za ~lana KPJ primljen je 1935. i istovremeno je tada rukovodio srednjo{kolskom omladinom u Banjaluci. Bio je aktivan u Tehnici MK SKOJ-a, koju je uz pomo} bra}e i svojih drugova on i osnovao. Godine 1936. optuèn je Sudu za za{titu dràve, ali je pu{ten na slobodu uslijed nedostatka dokaza.669 Politi~ki je djelovao i u Banjaluci i u Zagrebu. U 1938. godini primljen je za ~lana Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci. Bio je aktivan u Klubu akademi~ara, posebno u sekciji za kulturno-prosvjetni rad, kao i u Radni~kom turisti~kom dru{tvu “Prijatelji prirode”. U 1940-1941. godini u~estvovao je u organizovanju dviju oblasnih konferencija SKOJ-a. Na prvoj je izabran za sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu. U 1940.670 i 1941. godini bio je i ~lan MK KPJ Banjaluka.671 U prvim danima okupacije sklonio se u Bos. Petrovac kod udate sestre Nikice Pavli}a, Marije. U~estvovao je na Oblasnoj konferenciji KPJ za Bosansku krajinu na [ehitlucima po~etkom juna 1941. i na savjetovanju sa Mahmutom Bu{atlijom po~etkom jula 1941. Provaljen je i uhap{en u Jajcu 6. avgusta 1941. gdje je, prvih dana avgusta, ilegalno do{ao po zadatku Oblasmog komiteta KPJ. U zatvoru u Jajcu sreo se sa, tako|e uhap{enim, sekretarom partijske organizacije Jajca, starim ~lanom KPJ Jusufom Filipovi}em i uz njegovu pomo} uspio je na odgovaraju}u adresu u Jajcu poslati precizne direktive da se sprovedu zadaci zbog kojih je on u Jajce do{ao. Partijska organizacija u Jajcu je poku{ala da ga oslobodi. Usta{e su ga iz Jajca sprovele u Banjaluku, zatim u Glinu i Gospi}. Ubile su ga septembra 1941. (u rje{enju Ministarstva unutra{njih poslova br. 43.307/1947. stoji da je ubijen 10. septembra 1941, Knjiga umrlih Op{tine Banjaluka, br. 906/47, str. 593). Progla{en je za narodnog heroja 27. jula 1953. godine. U svojin sje}anjima o Ivici, Niko Jurin~i}, izme|u ostalog, kaè: “Ovaj divni drug, uzor revolucionara, primjeran komunist i borac zasluùje da kaèm nekoliko rije~i o njegovom velikom djelu koje do danas nije ni izbliza istraèno. Jo{ kao |ak prvog razreda Trgova~ke akademije u Banjaluci 1931, izvanredno duboko je doìvljavao socijalne, politi~ke i ostale nepravde koje je narod trpio. Kao i mnogi njegovi vr{njaci, prete`no djeca siroma{nih porodica, i sam je osje}ao svu teìnu takvog stanja. Veoma rano je po~!eo spoznavati klasnu su{tinu i uzroke dru{tvenih nepravdi, pa se bez rezerve uklju~io u revolucionarnu borbu protiv buròaskog

669 Arhiv CK SK BiH, RP-II/213, UPBL- str. pov. 74/1939. 670 Ivica Maàr je ~lan MK KPJ krajem avgusta 1940. godine (to navodi Branko Babi} u Srednja Bosna u NOB, knj. 1 str. 82 da je Ivicu zatekao da je ve} ~lan MK KPJ). 671 Dio navedenih biografskih podataka preuzet je iz Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 483, str. 419 i iz Narodni heroji Jugoslavije, knj. 1,Beograd 1982, sdtr.525-526.

215

reìma. Izuzetno inteligentan i svestrano nadaren, sa izvanredno razvijenim osje}anjem da uo~I i shavti zbivanja oko sebe. Ivica je veoma brzo i u {koli i u gradu postao zapaèna politi~ka li~nost. Kroz literarnu, muzi~ku i druge sekcije u {koli je aktivno djelovao i razvijao obiman politi~ki i kulturni rad. U to vrijeme je u {koli do{lo do osnivanja marksisti~kih omladinskih grupa.672 Ta kativnost je veoma brzo izbacila na politi~ku scenu vi{e istaknutih |aka boraca kao {to su Zdravko êlar, Ranko [ipka, Rada Vranje{evi}, Milan Li~ina, Ismet Kapetanovi}, Ivica Maàr, Ljubica Gerovac i drugi.673 Zbog izrazitog smisla za {iroko politi~ko djelovanje, Ivica Maàr nije ograni~io aktivnost samo na {kolu nego je radio u brojnim organizacijama preko kojih je KPJ vr{ila politi~ki uticaj. ^lan KPJ postao je 1935. i ve} je tada bio afirmisan kao politi~ka li~nost ne samo kod omladine ve} osobito kod radnika i radni~kog podmlatka. Po zavr{etku Trgova~ke akademije upisao se na Ekonomski fakultet u Zagrebu i veoma brzo se povezao s partijskom organizacijom na fakultetu. Razvio je {iroku politi~ku aktivnost i u Zagrebu, ali nije prekidao vezu ni sa Banjalukom, ali nije prekidao vezu ni sa Banjalukom; naprotiv, svoj politi~ki rad u rodnom gradu je jo{ vi{e poja~ao. Kao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a674 za Banjaluku, a kasnije i sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu, Ivica je svoju polirti~ku djelatnost prenio na {iroko podru~je koje je docnije u godinama NOB-e dalo izvanredan doprinos pobjedi na{e revolucije. Bio je izuzetno voljen ~ovjek. Njegova osobina da brzo, lako i neposredno i narodnog tribuna. Volio je muziku i svirao na nekoliko instrumenata, komponovao je i rukovodio pjeva~kim horovima, bavio se sportom, u~io jezike i neumorno ~itao Njegova ku}a je bila stjeci{te mladih ljudi U obja{njavanju politi~kih doga|aja i zadataka bio je neposredan, jenostavan, jednostavan i jasan. îtava njegova li~nost bila je proèta humanizmom, vjerom u ljude i po{tovanjem ljudi. Takav je bio Ivica Maàr…”675 Biografski podaci o Ivici Maàru, sekretaru Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu Ivica Maàr, ro|en 29. marta 1915, student Ekonomsko-komercijalne {kole u Zagrebu. U SKOJ je primljen {kolske 1933/34. godine kao |ak Trgova~ke akademije, gdje je rukovodio radom grupe ilegalno organizovanih srednjo{kolaca. Od 1934. godine rukovodi Bibliotekom MK SKOJ-a, preuzev{i je od Nikice Pavli}. Za ~lana KPJ primljen je 1935. i istovremeno je tada rukovodio srednjo{kolskom omladinom u Banjaluci. Bio je aktivan u Tehnici MK SKOJ-a, koju je uz pomo} bra}e i svojih drugova on i osnovao. Godine 1936. optuèn je Sudu za za{titu dràve, ali je pu{ten na slobodu uslijed nedostatka dokaza.676

672 Omladinske grupe za organizovani politi~ki rad obrazovane su od 1934. godine. 673 Lista istaknutih |aka veoma je velika jer je i politizacija omladine bila velika, ne samo me|u srednjo{kolcima, negoiI me|u {egrtima. Povezivcanje I zajedni~ko druènje srednjo{kolaca i {egrta bilo je izvanredan politi~ki I idejni kvalitet. 674 Biografski podaci o Ivici Maàr kao sekretaru MK SKOJ-a u Banjaluci su u IV dijelu ove knjige, podnaslov: Sekretari MK SKOJ-a Banjaluka od osnivanja do ukidanja SKOJ-a (10.X 1919. do 16.XII 1949). 675 Niko Jurin~i}, Partija u borbi za unutra{nje jedinstvo, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 103-104. 676 Arhiv CK SK BiH, RP-II/213, UPBL- str. pov. 74/1939.

216

Politi~ki je djelovao i u Banjaluci i u Zagrebu. U 1938. godini primljen je za ~lana Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci. Bio je aktivan u Klubu akademi~ara, posebno u sekciji za kulturno-prosvjetni rad, kao i u Radni~kom turisti~kom dru{tvu “Prijatelji prirode”. U 1940-1941. godini u~estvovao je u organizovanju dviju oblasnih konferencija SKOJ-a. Na prvoj je izabran za sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu. U 1940.677 i 1941. godini bio je i ~lan MK KPJ Banjaluka.678 U prvim danima okupacije sklonio se u Bos. Petrovac kod udate sestre Nikice Pavli}a, Marije. U~estvovao je na Oblasnoj konferenciji KPJ za Bosansku krajinu na [ehitlucima po~etkom juna 1941. i na savjetovanju sa Mahmutom Bu{atlijom po~etkom jula 1941. Provaljen je i uhap{en u Jajcu 6. avgusta 1941. gdje je, prvih dana avgusta, ilegalno do{ao po zadatku Oblasmog komiteta KPJ. U zatvoru u Jajcu sreo se sa, tako|e uhap{enim, sekretarom partijske organizacije Jajca, starim ~lanom KPJ Jusufom Filipovi}em i uz njegovu pomo} uspio je na odgovaraju}u adresu u Jajcu poslati precizne direktive da se sprovedu zadaci zbog kojih je on u Jajce do{ao. Partijska organizacija u Jajcu je poku{ala da ga oslobodi. Usta{e su ga iz Jajca sprovele u Banjaluku, zatim u Glinu i Gospi}. Ubile su ga septembra 1941. (u rje{enju Ministarstva unutra{njih poslova br. 43.307/1947. stoji da je ubijen 10. septembra 1941, Knjiga umrlih Op{tine Banjaluka, br. 906/47, str. 593). Progla{en je za narodnog heroja 27. jula 1953. godine.679 Jo{ nekoliko podataka o Ivici Maàr, uzetih iz samo jedne knjige zbornika, koji govore o svestranosti njegove li~nosti “Desetak dana po dolasku u Banjaluku uspostavio sam partijsku vezu i odmah bio kooptiran za ~lana Mjesnog komiteta KPJ. Bilo je to krajem avgusta 1940. godine. Sekretar MK KPJ Banjaluka bio je Mirko Vi{nji}, koji je poslije nekoliko mjeseci umro, a ~lanovi: Ivica Maàr, Kasim Hadì}, Safet Filipovi}, Osman Karabegovi} i ja…” – kaè Branko Babi~.680 “Ubrzo se u “hanu” oko Ivice (Maàr, napom. autora) po~eo okupljati ve}i broj omladinaca i omladinki, uglavnom u~enika Srednje tehni~ke {kole, Zanatske {kole i Trgova~ke akademije. Skoro svakodnevno su ovde dolazili: Nada Maàr, Nada î`ski, Milica Nikoli}, Ankica Cijan, Rena Atijas, Kasim ôr~au{evi}, Kasim Osman~evi}, Mustafa Dàni}, Muharem Karabegovi}, Jusuf Selman, Zvonko Odi}, Adem Rizvanovi}, Rifat Karari}, Hasan Jusufhodì}, Ifet Ibrahimkadi}, Mustafa Radi}, Niko Durbi}, \or|e Joveti}, Jovo Pudar, @arko Santica, Sadik \umruk~i} i drugi… U oktobru 1940. godine Ivica je saop}io Rifatu Karari}u i meni da smo primljeni u SKOJ. Ne{to kasnije, u prisustvu nas dvojice, Ivica je saop}io i Mustafi Rami}u, Ifetu Ibrahimkadi}u i Miroslavu Mr{i}u. Po{to je Niko

677 Ivica Maàr je ~lan MK KPJ krajem avgusta 1940. godine (to navodi Branko Babi} u Srednja Bosna u NOB, knj. 1 str. 82 da je Ivicu zatekao da je ve} ~lan MK KPJ, a podatak kad je postao nije prona|en). 678 Dio navedenih biografskih podataka preuzet je iz Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 483, str. 419 i iz Narodni heroji Jugoslavije, knj. 1,Beograd 1982, sdtr.525-526. 679 Narodni heroji Jugoslavije, knj. 1, Beograd 1982, str. 525-526. 680 Branko Babi~ Slovenac, U Banjalu~kom mjesnom komitetu, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 82.

217

Durbi} ve} bio skojevac – primljen u SKOJ u Zanatskoj {koli, koju je poha|ao – nas {estorica smo formirali ilegalni aktiv SKOJ-a. Taj aktiv je djelovao pod rukovodstvom Ivice Maàra i Mirka Kova~evi}a… “681 “S ve}om sigurno{}u se moè re}i da ju je (misli se na biblioteku MK SKOJ-a Banjaluke, napomena autora) od toga vremena , pa do Tre}e gradske partijske konferencije, odràne u ljeto 1934, vodio Nikica Pavli}, a nakon toga- ve} sasvim izvjesno – Ivica Maàr. Naime, prema podacima koje je prikupio Mensur Seferovi}, “Nikica Pavli} je iste no}i (kad je odràna tre}a konferencija) upoznao s novim zadacima Ivicu Maàra, omladinskog rukovodioca u Trgova~koj akademiji. Tada mu je predao dvadesetak knjiga, koje su bile za~etak skojevske ilegalne biblioteke.”682 “Ovi doga|aji su bili neposredan povod za odràvanje oblasnog savjetovanja KPJ. Rukovode}i komunisti iz Banjaluke i Bosanske krajine dogovorili su se da se savjetovanje odrì u no}i izme|u 11. i 12. januara 1941. godine, u ku}i Ferida i Muhameda Hasanba{i}a. Savjetovanju je prisustvovalo oko petnaestak drugova iz organizacija KPJ Bosanske krajine i drugovi koji su radili u Oblasnom komitetu KPJ za Bosanski krajinu. Ostalo mi je u sje}anju da su savjetovanju prisustvovali \uro Pucar, ~lan PK KPJ za Bosnu i Hrecgovinu, Branko Babi~, vr{ilac du`nosti sekretara Oblasnog komiteta KPJ, ~lanovi Oblasnog komiteta Stojan Kova~evi}, Ivica Maàr i ja ([efket Maglajli}, napomena autora), te koliko se sje}am, slijede}i delegati organizacija na terenu: Bo{ko [iljegovi} iz Bosanske Dubice, Ilija Stojanovi} iz Prijedora, Drago Luki} iz Ljubije, Mi}o [urlan iz Bosanskog Novog i Nemanja Vlatkovi} kao delegat Jajca i Mrkonji}-Grada. Kasim Hadì} iz banjalu~ke partijske organizacije i Ilija Do{en, delegat organizacije Bosanskog Petrovca, nisu prisustvovali savjetovanju jer su se u to vrijeme nalazili u koncentracionom logoru… Kako su na savjetovanju bila razmatrana i pitanja SKOJ-a i Narodne pomo}i, njemu je prisustvovao i Muhamed Hasanba{i}, tada zaduèn za Narodnu pomo}, a pored Ivice Maàra, sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a i Jusuf Selman, ~lan tog rukovodstva. Neki drugovi, uglavnom skojevci, bili su angaòvani na straì i dovo|enju i odvo|enju delegata…”683 “U drugoj polovini maja Milorad Gaji} je oti{ao iz Kla{nica u Banjaluku da bi se povezao s drugovima i informisao o situaciji i zadacima. Do tada smo vezu odràvali s Nikicom Pavli}em i Ivicom Maàrom…”684 “Kad se Veljko (Mla|enovi}, napomena autora) vratio iz tvornice, re~e mi s vrata: - Petro, podigao sam obra~un i razveo se s tvornicom! Povratka vi{e nema! Oti{ao je u {talu Kasimu (Hadì}u, napomena autora) i Radi (Li~ini, napomena autora) i odveo ih u na{u {umu, zvanu Do, i oni su se tamo smjestili. Izme|u bukava su napravili nadstre{nicu da se mogu skloniti od nevremena. Nakon nekoliko dana stigao je i Slavko Odi}, s ~ijim smo se roditeljima i bra}om ja i Veljko dobro poznavali. Veljko je i njemu dao svoju ko{ulju i odveo ga do Kasima i Rade. Poslije Slavka stigli su Drago (Maàr, napomena autora) i Ivica (Maàr, napomena 681 Augustin Gusti Niki}, Crveni “han”, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str.98. 682 Mensur Seferovi}, [o{a, Narodna armija, Beograd, 1072, str. 14. 683 [efket Maglaji}, Banjalu~ka partijska organizacija, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 85-86. 684 Bogdan Jerkovi}, Nova veza i novi zadaci, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 429.

218

autora), a dolazili su i mnogi drugi. Manje-vi{e svi su oni nosili selja~ka odijela, jer su se morali kretati po selima i pripremati narod na ustanak. Osim Veljka i bra}a Vaso i Pajo Kukrika, Bo{ko i Du{an Baji}, te Petar Popovi} Pepin i jo{ neki ljudi dali su svoja odijela drugovima koji su iza{li iz Banjaluke. Mnogi od ovih drugova su radili s nama na njivama, obu~eni u selja~ka odijela. Kosili su, kupili sijeno, èli i sli~no. Nakon petnaestak dana svi su oti{li prema [ehitlucima, a s njima i moj Veljko.”685 “Me|u prvima je u moju bajtu u Lipovim dolinama stigao Ivica Maàr. Drago Maàr je znao za mene, a Ivicu mislim da je doveo Milan Baji}. Drago se kratko zadrào i nekuda se izgubio, a Ivica je ostao pa smo skupa no}ivali u mom naslonu. Iako je to bio moj prvi susret s Ivicom, brzo smo se sprijateljili; on je na mene izvr{io snaàn uticaj i vezao me za borbu. No}u smo odlazili i odràvali sastanke s Jagar~anima. Nekoliko sastanaka smo odràli kod ku}e Pavla Staneti}a. Nakon toga me je Ivica jedne no}i ponovo poslao u Jagare da organizujem odbor. Ja sam sakupio desetak vi|enijih doma}ina niè Kr~marevih ku}a, u {umi Brce, i formirao odbor, u koji su u{li Mla|en Kr~mar, Niko Danilovi}, student Ljupko Stanarevi}, Simo Kajkut, Du{an Banovi} i, mo`da, neko od Vranje{a. Bilo ih je vi{e, ali se samo ovih sje}am poimenice…”686 “Majci Boji i èni rekoh da nam spreme ru~ak, a mladi} i ja krenusmo prema na{oj {tali. Kod nje smo sjeli i tada mi nepoznati re~e da se zove Ivica Maàr, da je iz Banjaluke i da je izbjegao iz grada jer ga usta{e traè da ga uhapse. Kad sam mu rekao da je i kod nas na selu situacija veoma nejasna i da ljudi ne znaju {ta }e biti s njima, on se nasmje{io, rekav{i mi: - Ovdje }e druè Ratko, ubrzo da zapuca. Bio sam znatièljan i pitao sam ga o svemu {ta me je interesovalo, a on mi je odgovarao. Ne{to kasnije smo oti{li do ku}e, ru~ali i odmah se vratili {tali, da ga ne bi primjetio neko od seljana. Ponovo smo poveli razgovor o borbi, za koju se, kako mi je Ivica rekao, vr{e pripreme, i ja sam mu povjerio da imam pu{ku i pi{tolj. On mi je pokazao svoj pi{tolj kalibra 6.35 mm. Po{to je imao malo metaka, obe}ao sam mu da }u mu ih nabaviti i sutradan sam mu donio ~etiri metka, koja sam dobio od Branka Kneèvi}a iz susjednog sela [olaje... Kad je Nenad u{ao u {talu i ugledao Ivicu, prijateljski su se zagrlili i odmah po~eli pri~ati o zbivanjima u Banjaluci i drugdje. Ivica je rekao da se mora {to prije prebaciti u Jajce i da je zato do{ao do nas da mu pomognemo, jer poznajemo teren i ljude…”687 “Kad se vra}ao iz Skendera, iza{ao je preda me brat Ratko i rekao mi da me na {tali ~eka jedan moj {kolski drug. U{av{i u {talu, ugledao sam Ivicu Maàr. Izljubili smo se i pozdravili. Bili smo {kolski drugovi od 1927. do 1931. godine kad smo se rastali. On je oti{ao na dalje {kolovanje, a ja sam se vratio u selo… Ivica je odmah po~eo razgovor sa mnom i Ratkom o zbivanjima u zemlji po 685 Petra Mla|enovi}, Kasime, {ta je s tobom? Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 489-490. 686 Veljko Vele Mileti}, Prvi partizanski logor, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 494. 687 Ratko Obradovi}, Va{ prijatelj je i moj prijatelj, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 560.

219

dolasku okupatora o usta{a. Govorio je otvoreno o pripremanju oruàne borbe. Kad sam primjetio i nama prijeti opasnost, Ivica mi je rekao:

- Ubrzo }e, Nenade, i ovde zapucati. Uskoro }e do}i oruàni odredi od Banjaluke, koje }e trebati ovdje prihvatiti.. Prikupljajte oru`je, sa~injavajte spiskove ljudi koji imaju skrivenog oru`ja i municije i obja{njavajte narodu {ta predstoji.

- Ama, Ivice, [vabo je snaga! – rekoh mu ja. - Ta~no je da je snaga, ali }e ga slomiti Crvena armija.

Tada je Ivica ispri~ao meni i Ratku da ide u Jajce i zamolio me da mu pomognem da se tamo prebaci terenom, izvan puteva… Ukazao sam mu i na to da se ko{ulja kakvu je imao na sebi, ne nosi u okolini Jajca i da }e i po tome pasti u o~i usta{ama i njihovim agentima.

- Ta~no je to, Nenade – rekao mi je Ivica. – Ali za mnom je raspisana potjera iz Banjaluke i usta{ki agenti sigurno imaju moju fotografiju u gra|anskom odijelu. Ovako }u lak{e da pro|em. Ne}e obratiti pa`nju na mene u selja~kom odijelu… Krenuli smo obadvojica u {umu i ja sam ga upoznao sa Ivicom. Kad su se pozdravili, \uro688 se obrati Ivici s pitanjem:

- Je li to, Ivice, srpski ustanak? - Narodni, narodni, \uro! – odgovori mu Ivica i po~e obja{njavati da se radi o narodnom otporu protiv okupatora i usta{a, da u redovima narodnog ustanka treba da se na|u i Hrvati i Srbi i muslimani i svi po{teni ljudi u na{oj zemlji…”689 “Dok mi je Nenad govorio, u sebi sam razmi{ljao: Kako Hrvat da diè ustanak protiv hrvatske dràve? Pa to je njegova dràva! Da to nije neka varka da me namame i ubiju kao srpskog dobrovoljca? Dok ja tako razmi{ljam, Nenad nastavlja da govori:

- Njega progone gore nego ma kog Srbina! Kad to Nenad re~e, meni se u glavi sve promjeni. Otpade svaka sumnja da bi se moglo raditi o ma kakvom r|avom poslu. Pu{im ja, drìm politru i slu{am. Nenad zavr{i. Ja mu, kao zapeta pu{ka odgovorih:

- Kada je po{ao da diè ustanak protiv ovih gadova, vodi}u ga pa makar se ja ne vratio ìv ku}i.

Poslije toga sam se, u {umi iznad ku}e, sastao s Ivicom Maàrom. Po{to smo se upoznali i pozdravili, ja zapodjenem razgovor, zapitkuju}i ga ovo i ono, sve u èlji da saznam od njega {to vi{e. [ta sam ga sve vi{e pitao, ne sje}am se, ali dobro pamtim njegove rije~i da treba organizovati ustanak kako bi se sprije~ilo klanje srpskoga ìvlja i kako on mora u Jajce ba{ u vezi s ustankom koji se priprema…”690

688 \uro ]etkovi} Beg je srpski dobrovoljac, odlikovan je Karadò|evom zvijezdom s ma~evima, medaljom Obili}a i ruskim odlikovanjem Krstom sv. \or|a. 689 Nenad Obradovi}, S Ivicom do Bregova, Dsrednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 561-562. 690 \uro ]etkovi} Beg, Rastali smo se na Ko~inoj Vodi, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 563-564.

220

“Jednog dana, po~etkom avgusta 1941. godine, bila je srijeda – pazarni dan, svijeta je bilo veoma mnogo u gradu, pa i u na{oj radnji. Moglo je biti oko pola osam ujutro kada je u radnju u~ao mladi} i selja~koj no{nji. Bio je lijep i koliko se sje}am imao je zlatni zub. Upitao me je gdje je Beli i {ta sam ja Belom. - Ja sam mu sestra – odgovorila sa. Odmah je oti{ao u separe i sjeo iza vrata. U to vrijeme u toj sobici nije bilo nikoga. Ubrzo je do{ao moj brat Kerim i ja sam mu rekla da ga u separeu ~eka mladi}. Kerim je oti{ao do njega, ali se nije zadrào ni dva minuta. Iza{ao je i rekao mi: - Posluì mladi}a, ja }u brzo do}i…. U{le su i tri djevojke, Jaj~anke: Lun~ika, Grgi}ka i jo{ jedna kojoj ne znam ni ime ni prezime. Tek {to su u{le u separe gdje je sjedio mladi}, Grgi}ka se povratila iz njega i pri{la jednom usta{i. Mislim da je on bio iz Kozluka kod Jajca. Ne{to mu je {apnula i on je odmah iza{ao. Grgi}ka je naru~ila kola~e. Brzo ih je pojela, platile su i napustile separe… mladi} je iza{ao iz separea i po{ao k vratima. îm je stupio nogom k vratima, dvojica usta{a su ga uhvatila za ruke i jelek. On se istrgao izvukav{i ruke i jelek je ostao u njihovim rukama. Potr~ao je prema [kolskoj ulici, u kojoj se nalazi gimnazija, a dvojica usta{a za njim. Nastala je vika i galama. Ulica je bila puna svijeta. Mladi} je tr~ao i naglo skrenuo u }orsokak, koji se gubi pod Gradinom. Dalje nije mogao. Usta{e su ga sustigli pred ku}om mujezina Mustafe Bubri}a i savladali…”691 “Bio je to jako naporan pokret. Ostalo mi je u sje}anju da smo logorovali na Ugru i da je tu odlu~eno da Branko Babi~ Slovenac ode u Jajce i utvrtdi {ta je s Ivicom Maàrom, koji je, prije na{e akcije na Krupu, s Ljuba~eva oti{ao u Jajce i o kojem od tada nismo ni{ta znali. S Ugra, ispod same êmernice, krenuli smo Branko i ja prema Jajcu. Logor smo napustili poslije podne i idu}i desnom obalom Vrbasa ujutro rano stigli u okolinu Jajca. Branko je mene tu ostavio, s tim da }e se vratiti do ~etiri sata poslije podne, a ako se ne vrati, da je to znak da je pao neprijatelju u ruke i da se tada ja ubacim u Jajce i poku{am da doznam {ta je bilo s Ivicom. Me|utim, Branko se na vrijeme vratio saznav{i da je Ivica uhva}en i odveden u Banjaluku. Odmah smo krenuli nazad i sutradan do{li u odred koji nas je ~ekao na istom mjestu, kod izvora. Tu smo se odmarali. Uspostavljane su veze sa seljacima i pripreman je napad na Skender-Vakuf…”692 “U avgustovskim danima usta{ka policija uhapsila je jednog od najpopularnijih omladinaca Banjaluke, sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu – Ivicu Maàra. Njega su uhapsili u Jajcu kad je do{ao da se poveè s tamo{njim komunistima. Uhap{en je u selja~kom odijelu. Sproveden je u Banjaluku, a zatim odveden u Glinu, gdje je, pred prijekim sudom, osu|en na smrt. Su|enje Ivici u Banjaluci usta{e su izbjegle namjerno, jer su se bojale partizanske akcije za njegovo oslobo|enje, a i zbog negodovanja koje bi izazvali kod gra|ana. Ko zna kakav je dijalog vo|en u tamnim no}ima izme|u Ivice Maàra, mladog komuniste, 691 Razija \eladinovi} âtak, Posljednje posluènje, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 565-566. 692 Mujo Deli}, Borac i kurir, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str.577-578.

221

svijesnog svog hrvatskog imena i porijekla, i usta{kih zlo~inaca. A mo`da i nije bilo dijaloga me|u njima. Od Ivice su, vjerovatnije, doìvjeli {utnju i prezir. Mo`da je ~uo iz daljine prve mitraljeske rafale svoje bra}e – Josipa [o{e, crnoputog ljepotana tamnih o~iju i o{trog pogleda, koji je postajao simbol ustanka srpske Kozare, i najmala|eg od bra}e – neobuzdanog banjalu~kog radnika i skojevca Drage, mitraljesca i komunisti~kog agitatora, romanti~ara koji u slobodnom vremenu svira gitaru i harmoniku i svoje socijalisti~ke snove i te`nje izlijeva u melodi~nim arijama revolucionarne ruske pjesme, nau~ene s radio-talasa iz sprave koju su, umjesto radio-aparata, sami konstruisali. I ta porodica, porodica kom{ija, dobrih prijatelja i drugova ostala je na jednom ~lanu – hrabroj majci – udovici, kojoj su njeni nemirni sinovi i jedina k}erka, skojevka, bili u svemu prvi bez obzira {ta o njima mislili, kako ih sudili reìmi i bez obzira kakvu joj sudbinu nosi njihovo vojnikovanje u stroju revolucije. A sve se to zbivalo godinu dana iza ljeta 1940. godine, koje smo, kao zadnje proveli makar u relativnom miru. Tog ljeta postao je obi~aj da se povremeno sastajemo, vra}aju}i se s plaè, u dvori{tu Maàrevih. Nekad nas je bilo po desetak mladi}a i djevojaka, gladnih nakon popodneva provedenog na vrbaskim plaàma. Mala ba{ta bila je puna luka, krastavaca, paradajza. Ivica je u velikoj vangli pravio salatu od tog povr}a, znala~ki sjeckao i za~injavao ogromne koli~ine povr}a, svjestan na{eg apetita, a nedostatak hljeba, koga nije bilo u dovoljnim koli~inama u ku}i za toliko iznenadnih gostiju, nadokna|ivali smo, zavisno od na{e ekonomske situacije, solidarno. A sada je ta ba{ta, kao i mnoge ba{te gdje smo nalazili svoje ve~ernje radosti ispunjene diskusijama i tihim pjevanjem borbenih pjesama, bila puna zrelih plodova, a mi rasijani po nemirnom svijetu rata, u ilegali, po zatvorima, na te{kom zadatku ujedinjenja naroda u zajedni~koj borbi protiv okupatora i izdajnika, u ratnom zarobljeni{tvu i koncentracionim logorima, na vje{alima i drugim strati{tima jedne generacije koja je mogla ìvjeti ujedinjuju}i se u borbi na ìvot i smrt…”693 6. Djelovanje osam sekretara MK SKOJ-a od 1941. do 28.IX 1944. godine i tri ~lana MK KPJ Banjaluka zaduèna za rad SKOJ-a Na osnovu rezultata istraìvanja utvr|eno je: od prolje}a 1941. do 28. septembraa 1944. u Banjaluci je djelovalo osam sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a. To su: 1. Rudi Kolak od kraja 1939. do druge polovine juna 1941. kada je oti{ao u oruànu borbu; 2. Mujo Deli} u junu 1941, veoma kratko, do odlaska u oruànu borbu; 3. Rada Vranje{evi} od kraja juni do kraja jula 1941; 4. Zaga Umi~evi} od kraja jula do polovine oktobra 1941; 5. Zumra ]ejvan, od 24. maja do jula 1942; 6. Nevenka Dadasovi} u periodu od jula do avgusta 1942. ali samo kra}e vrijeme

(kad je u MK KPJ Banjaluka bila zaduèna za rad SKOJ-a i omladine);

693 Du{anka Kova~evi}, Ilegalka u svom gradu, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 668-669.

222

7. Mehmedalija-Dalko Dervi{i} od avgusta do novembra 1942. - do hap{enja, kada je poslan u logor u Staru Gradsi{ku, a potom u Jasenovac;

8. Alija Maglajli} od novembra 1943. do 28.IX 1944, kada se poslije drugog napada snaga NOV i POJ na Banjaluku povukao na slobodnu teritoriju.

U MK KPJ Banjaluka bili su zaduèni za rad SKOJ-a i omladine: 1. Nevenka Dadasovi} od juna do avgusta 1942; 2. Munir Kadi} od 1943. do maja 1944. godine; 3. Ishak Maglajli} od kraja maja do 28. septembra 1944. godine. Kra}i izvori koji potvr|uju u koje vrijeme su navedene li~nosti bile sekretari MK SKOJ-a u Banjaluci Rudi Kolak694 bio je sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci od kraja 1939. godine do druge polovine juna 1941. O njegovom izboru za sekretara MK SKOJ-a u Banjaluci i djelovanju nalaze se i pisani izvori.695 Na istoj du`nosti je i kada je po~eo aprilski rat, {to se, izme|u ostalog, vidi i iz slijede}eg sadràja: “Organizacija KPJ Banjaluke do~ekala je aprilski rat i okupaciju zemlje i u organizacionom pogledu i u pogledu masovnosti uticaja na gra|ane, dovoljno spremna za zadatke koji su se u toj situaciji postavili pred Komunisti~ku partiju Jugoslavije. U gradu je djelovao Mjesni komitet KPJ u sastavu: Kasim Hadì}, Muhamed Kazaz, [efket Maglajli}, Osman Karabegovi}, Ivica Maàr i Rudi Kolak.”696 Mujo Deli} 697je sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a u junu, 1941. godine. Podatak da je Mujo Deli} bio sekretar MK SKOJ-a naveden je u dva zabilje~ena sje}anja. U sje}anju Zumre ]ejvan, se kaè: “Drago Lang mi je rekao da tu vi{e ne dolazim, jer oni kre}u dalje (tj. iz ilegalstva odlaze u partizane)… da se poveèm sa Mujom Deli}, jer je Mujo bio sekretar MK SKOJ-a. Ja sam to odmah uradila. Tada su osnovana tri aktiva SKOJ-a i to: u Podbr|u u kom su ~lanovi bili Nevenka ]uruvija, \or|e (ne znam mu prezime) i dr.; drugi aktiv je tako|e bio u Podbr|u. ^lanovi su bili: Nura Hadìselimovi}, Dàna Mandùka i dr. Tre}i aktiv je bio na Hisetama, a ~lanovi su bili: Ruà Kuzenkijevi}, Lutka Smailagi}, Halim Halimi}, Grozda Bilanovi}, Kemo Dùzel, Esma Buca dr. Ta tri aktiva su bila na terenu. Za

694 Kazivanje Rudija Kolaka autoru: “Na sastanku kome su prisustvovali Niko Jurin~i}, Dedo Gazi} i Osman Karabegovi}, odrànom krajem 1939. godine, postavljen sam za sekretara MK SKOJ-a u Banjaluci. Tom sastanku prisustvovao je i Ivica Maàr, koji je tada, ili ne{to kasnije, bio sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a Bosanske krajine. U MK SKOJ-a sa mnom je bio Slobodan Uzelac i drugi.” (Danas se moè pretpostaviti da je sa Rudijem i Slobodanom bio i Rade Li~ina - “ Rade Li~ina je primljen u SKOJ 1935, u KPJ 1936, a ~lan MK SKOJ-a postao je 1939. godine u Mjesnom komitetu SKOJ-a koji je formiran u drugoj polovini te godine. “ Narodni heroji Jugoslavije – Rade Nikole Li~ina, Beograd 1982, str. 456 - napomena autora). 695 Dr Du{an Luka~, Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji, Banjaluka 1968, fusnota br. 115, str. 72-73; Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 11, str. 165; 696 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjaluci, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str.585 697 Prona|ena su dva izvora da je Mujo Deli} jedno kra}e vrijeme bio sekretar MK SKOJ-a, mo`da samo petnaestak do dvadesetak dana, pa smo ih oba naveli.

223

njih sam ja bila zaduèna…”698 U objavljenom sje}anju Augustina Gustija Niki}a govori se da je Mujo Deli} radio na osnivanju novih aktiva SKOJ-a, skojevskih udarnih grupa i sl., {to se vidi iz slijede}eg sadràja: “Po~etkom jula odràn je sastanak u ]orkovcu, kojem smo prisustvovali Nada î`ski, Asim Buki}, Kasim Hercegovac, Danilo Dr~a, Zvonko Odi}, Fadil Dedi}, ja, a mo`da i jo{ neki drugovi. Direktive za rad dao nam je Mujo Deli}. On nam je tom prilikom rekao da od tog dana sa~injavamo skojevsku udarnu grupu, a pored ostalog zaduìo nas je za prikupljanje pomo}i za potrebe drugova koji su ve} bili oti{li u {umu.”699 Rada Vranje{evi}700 je sekretar MK SKOJ-a od kraja juna do kraja jula 1941. na osnovu kazivanja Zage Umi~evi} i Rudija Kolaka autoru. O tome da je bila sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci postoje i pisani izvori koje }emo navesti. Od dolaska u Beograd, maja 1941. Rada je odmah postala ~lan MK SKOJ-a i tu du`nost obavlja kraja juna, kada postaje ~lan MK KPJ u Banjaluci i preuzima du`nost sekretara MK SKOJ-a. To se vidi iz sljede}eg sadràja: “Poslije izlaska starog Mjesnog komiteta bio je koncem juna, prema kazivanju [efketa Maglajli}a, formiran novi u sastavu Karlo Rojc, (sekretar), Rada Vranje{evi}, (sekretar SKOJ-a), Du{ko Bole i Du{anka Kova~evi}…”701 – kaè Rahmija Kadeni}. Iz podataka se vidi da je Rada sve do ulaska u MK KPJ, dok je bila partijski povezana u partijskoj ~eliji na teritorijalnom principu, od maja 1941, bila u istoj }eliji sa Brankom Mi{om Stupar702, ~lanom MK SKOJ-a, Radom Li~inom (ranijem ~lanu MK SKOJ-a), Mujom Deli}.703 U jednom ~lanku Rahmije Kadeni} se kaè isto:“… Na{ao sam se tada u }eliji koju su sa~injavali Rada Vranje{evi}, Mujo Deli} Haile, Mi{o Stupar i Rade Li~ina.”704 Dakle, Rada je od maja do jula 1941. godine bila ~lan Mjesnog komiteta SKOJ-a, a sekretar MK SKOJ-a je postala krajem juna iste godine kad je postala i ~lan MK KPJ Banjaluka i taj posao je obavljala do kraja jula 1941. godine. O tada{njem djelovanju mjesnih komiteta Partije i SKOJ-a, s obzirom na ~este promjene sastava komiteta zbog odlaska ~lanova tih komiteta u partizane (ili u usta{ki zatvor), Du{anka Kova~evi}, ne{to kasnije, kada je Karlo Rojc, dotada{nji sekretar MK KPJ, oti{ao u partizane, kaè: “Nakon odlaska ve}ine drugova koji su do tada rukovodili organizacijom, formiran je novi Mjesni komnitet KPJ za Banjaluku, a ne{to kasnije i Mjesni komitet SKOJ-a. Formiranje komiteta izvr{io je \uro Pucar Stari saop{tavaju}i nam pojedina~no 698 Zumra ]ejvan, Sje}anja data u Sarajevu na dane18.i 19 IX 1979. godine, Institut za istoriju Sarajevo, str. 8. i 9, Kopija navedenog s kojom se autor ovog rada sluìo nalazi se u posjedu Grozde Bilanovi} u Banjaluci. 699 Augustin Gusti Niki}, Skojevci Mejdana, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 543. 700 Na osnovu kazivanja Rudija Kolaka i Zage Umi~evi} autoru Rada Vranje{evi} je bila sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci u vrijeme pred dolazak Zage Umi~evi} u Banjaluku, koja je na tu du`nosu postavljena krajem jula 1941. godine. Pored ovoga ima i jedan pisani izvor, koji navodimo. 701 Rahmija Kadeni}, Revolucionarni pokret u Banjoj Luci pred rat i u prvoj ratnoj godini, Ratna se}anja iz NOB, 1941-1942, Beograd, 1981, str. 38. 702 Branko Mi{o Stupar, ro|en 1918, ~lan “Mlade Jugoslavije” i KAB-a, student Agronomskog fakulteta u Beogradu. U maju 1941. bio je u }eliji KPJ sa Mujom Deli}em, Rahmijom Kadeni}em, Radomirom Li~inom. Kao ~lan MK SKOJ-a od jula 1941. godine organizovao je razne sadràje ilegalnog rada. Kad je po{ao u partizane ranjen je i uhap{en 28. avgusta Njegove mla|e sestre Bosa i Desa ilegalno su radile kao ~lanovi SKOJ-a. Po izlaska iz zatvora i izlaska na slobodnu teritoriju bio je politi~ki komesar Skendervakufske ~ete. Kao bolesnik od tifusa zarobljen je na Kozari po~etkom jula 1942. i odveden u logor Stara Gradi{ka gdje je ubijen. 703 Nije isklju~eno da je ovo bila partijska }elija u kojoj su tada bili samo tzv. omladinski radnici. 704 Rahmija Kadeni}, To je ta pti~ica, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 385.

224

da smo ~lanovi Komiteta. Za sekretara je postavljen Du{ko Bole, porijeklom iz slovena~kog dijela Istre… ^lanovi Komiteta bili smo Rahmija Kadeni}, Rada Vranje{evi} i ja… ^lanovi Mjesnog komiteta SKOJ-a bili su Zumra ]ejvan i Mi{o Stupar…”705 Iz ovog sastava MK KPJ se vidi da je Rada Vranje{evi} i dalje ~lan MK KPJ, pa da i dalje do kraja jula obavlja du`nost sekretara MK SKOJ-a. Zaga Umi~evi} je sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci od kraja jula do polovine oktobra 1941. godine. \uro Pucar Stari pozvao je Zagu Umi~evi}ćiz Bosanskog Novog da do|e da bude sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci. Ona je na toj du`nosti bila od kraja jula do sredine oktobra 1941, kada je postavljena za sekretara MK KPJ Banjaluke.706 Zaga Umi~evi} o svom dolasku na ilegalni rad u Banjaluku kaè: “Poslije nekoliko dana Zajko Dizdarevi}, koji je kao ~lan Partije jo{ ostao u Bosanskom Novom i s nama odràvao vezu, saop{tio mi je da po direktivi druga Pucara treba da idem na ilegalni partijski rad u Banjaluku… preobu~ena u zar, u pratnji Zajka Dizdarevi}a, vozom sam otputovala u Banjaluku, gdje smo se obadvoje istoga dana javili drugu Starom. Odmah sam se povezala s Du{ankom Kova~evi} i Radom Vranje{evi}, koje su se kretale u zarevima. Pod zarom i pe~om, simbolima vjekovne potla~enosti ène, obavljale smo zadatke Partije za potpuno oslobo|enje ~ovjeka. Nas tri, zatim Rahmija Kadeni} i Du{ko Bole, kao sekretar, sa~injavali smo tada Mjesni komitet KPJ u Banjaluci. Istovremeno sam vr{ila du`nost sekretara MK SKOJ-a… U okupiranoj Banjaluci provela sam deset mjeseci, od kraja jula do maja 1942. godine…”707 Zumra ]ejvan je sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci od kraja maja do jula 1942. godine. “Du{anka Kova~evi} i Rada Vranje{evi} su u to vrijeme radile ilegalno i kretale se u zaru. Krile su se kod Hikmeta Karahasanovi}a, Vahide Maglajli} i Ismete Demirovi}. (str. 11). “Jednog dana mojoj ku}i je do{la Du{anka Kova~evi}. To je bilo krajem jula 1941. g. i rekla mi da do|em na sastanak kod Bebe Roter (kroja~ice)… Kad saam do{la na sastanak u sobi je sjedio drug Stari, zatim Vahida Maglajli|, Rahmija Kadeni} i Du{anka. Du{anka mi je tada rekla da sam primljena u Partiju. (str. 11) Kada je rije~ o radu skojevske organizacije prvo moram naglasiti aktivnost sestara Zibe i [emse Galija{evi}. Ziba je bila u~enica Gimnazije, a [emsa Trgova~ke akademije. Vi{e puta sam se sastajala sa Brankom Bjel~i}, profesoricom, u vezi sa aktivno{}u omladine u {kolama. Poznavala sam i Jelu Perovi} s kojom sam se vi{e puta sretala…Pored skojevaca koje sam spomenula sje}am se Vojina Hadìstevi}a, Marka i Mirka Bobana, Mensura, Mesuda i Besima Ibrahimpa{i}a. Na Hisetama sam naro~ito ~esto sara|ivala sa Lutkom Smailagi} (str. 30). “Kada je Zaga odlazila rekla mi je da se poveèm sa Fahretom Dedi}… da je sada Fahret Dedi} sekretar MK KPJ… Ibro Sara~ mi je saop{tio da sam sekretar MK SKOJ-a…Fahret mi je jednom prilikom, (s obzirom na moju novu du`nost sekretara MK SKOJ-a), dao imena 4-5 drugova, koji bi trebalo da u|u u

705 Du{anka Kova~evi}, Ilegalka u svom gradu, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 670-671. 706 U to vrijeme u gradu je djelovalo samo 11 ~lanova KPJ, dok ih je 23 bilo u zatvoru. (Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1940/1). 707 Zaga Umi~evi}, Na ilegalnom radu u Banjaluci, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 677-678.

225

Mjesni komitet SKOJ-a… Znam samo da sam te ljude traìla, ali nisu bili kod ku}e… S obzirom da sam najvi{e radila na organizaciji SKOJ-a i omladine… bila sam u vezi sa {kolskom omladinom, a isto tako i sa ostalom omladinom u gradu.” Pored kontakta sa Fahretom Dedi}, sekretarom MK KPJ, Zumra je stalno bila u vezi sa Nevenkom Dadasovi}, koja joj je, izme|u ostalog, pomagala da prona|e sme{taj kod gra|anskih porodica koje kod policije nisu bile u evidenciji da pomaù NOP. Tada je morala da pre|e u ilegalstvo i stalno je mjenjala stanove. Jednom je slu~ajno srela Grozdu Bilanovi}708, sekretara aktiva SKOJ-a u Trgova~koj akademiji, koja ju je odvela svojoj ku}i, iako je Grozda ve} tada bila u evidenciji policije. Iz svega proizilazi da je Zumra postavljena na du`nost sekretara MK SKOJ-a u Banjaluci 24. maja 1942. godine, kada je Zaga oti{la iz Banjaluke. Iz objektivnih razloga, zbog izuzetno velike represije u to vrijeme, nije do{lo do namjeravanog popunjavanja MK SKOJ-a, ali je Zumra nastavila raditi, koliko se moglo u tada{njim okolnostima, u postoje}em sastavu MK SKOJ-a. Nevenka Dadasovi} je bila sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci jedno kra}e vrijeme, poslije izbora za ~lana MK KPJ u Banjaluci, u kom svojstvu je djelovala u periodu od jula do avgusta 1942. godine. To se vidi iz slijede}eg sadràja: “Napominjem da smo odlaskom Zage Umi~evi} i hap{enjem Fahreta Dedi}a, formirali novi komitet Partije u kojem su bili Ibro Sara~ - sekretar, Zvonko Dragomanovi}, Nevenka Dadasovi}, |ak 7 raz. gimanije i ja… Po uspostavljanju veze, na Kozaru je preba~eno nekoliko drugova i drugarica koji su bili skriveni u gradu, kao Slavko Trenk, Zumra ]ejvan, Zaim Hadìisakovi}.”709 Iz ovog sadràja se vidi da je Nevenka Dadasovi}, u periodu od osnivanja Mjesnog komiteta KPJ, pod rukovodstvom Ibre Sara~a, od jula do avgusta 1942. godine, bila ~lan MK KPJ u Banjaluci, zaduèna za rad SKOJ-a i omladine, a na osnovu li~nog saznanja autora ovog rada Nevenka Dadasovi}, u navedenom periodu, kra}e vrijeme je bila i sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci i to kada se Zumra morala povu}i u najdublju ilegalnost. Iz spomenutog sje}anja Zumre ]ejvan vidi se da su ona i Nevenka blisko sara|ivale, ali nije utvr|en podatak da je Nevenka zajedno sa Zumrom , prije nego {to je postala ~lan MK KPJ, zaduèna za SKOJ i Omladinu, bila i u MK SKOJ-a.

708 Grozda Bilanovi}, ro|ena u Zenici 1926. Poha|ala je Trgova~ku akademiju do izlaska na slobodnu teritoriju. Za vrijeme okupacije od prvih dana veoma aktivno sara|ivala sa NOP-om. U 1942. bila sekretar aktiva SKOJ-a.Usta{ka policija je hapsi krajem 1942. Pu{tena je iz zatvora na insistiranje velikog ùpana Hadrovi}a, koji je, tako|e, oslobodio grupu ~lanova SKOJ-a srednjo{kolaca, koji su bili na prijekom sudu zbog saradnje sa NOP-om. Zbog ovog angaòvanja usta{e su ga ubile podmetanjem eksploziva. Grozda krajem 1943. stupa u 3. kraji{ku proletersku brigadu, koja je tada oslobodila iz Crne ku{e oko 200 zxarvorenika, a me|u njima I Grozdu. ^lan MK SKOJ-a Banjaluke od 1947. kada prelazi u ZO USAOJ-a BiH. Diplomirala na Pravnom fakultetu. Dugo je radila u sudstvu. Odlazi u penziju sa du`nosti predsjednika Privrednog suda Sdarajeva. 709 Mustafa Ku{mi}, Diskusija 20.XI 1976. godine, Banjaluka u novijoj istoriji 1878-1945), Zbornik s nau~nog skupa Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), odrànig u Banjaluci od 18. do 20. novcenbra 1976. godine, str. 769.

226

Mehmedalija Dalko Dervi{i} bio je sekretar MK SKOJ-a od avgusta 1942. do hap{enja, krajem 1942. godine. To se vidi is slijede}eg sadràja: “U toku prve polovine avgusta, na zakazanu vezu stigla je ilegalno u Banja Luku iz Sarajeva Zagorka Blaì}, pod imenom Zehra Avdagi}, kao delegat Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH sa zadatkom da pomogne rad partijske organizacije i ilegalnog pokreta u gradu. Odmah po njenom upoznavanju sa stanjem u partijskoj organizaciji u gradu, odràn je na periferiji Banja Luke, u ba{ti Himzage ]ejvan, sastanak Mjesnog komiteta KPJ u Banjoj Luci… Bilo je odlu~eno da se formira i mjesno rukovodstvo SKOJ-a sa sekretarom Dalkom Dervi{i}em…710 O ve} spomenutoj sjednici Mjesnog komiteta KPJ, kad je stigla Zaga Blaì}, na kojoj je odlu~eno da se formira mjesno rukovodstvo SKOJ-a govore Ibro Sara~711 i Mustafa Mujo Ku{mi}712u svojim objavljenim sje}anjima, koja se odnose na vrijeme kada je Dalko postvljen za sekretara MK SKOJ-a. Na osnovu kazivanja Grozde Bilanovi} autoru, 2. aprila 2000. godine, Mehmedalija Dalko Dervi{i} je uhap{en krajem 1942. godine. Po~etkom 1943. je odveden u logor u Staru Gradi{ku. “Dalko Dervi{i} je kasnije dospio u usta{ke logore Staru Gradi{ku i Jasenovac, gdje je, prilikom pobune logora{a 1945. godine, u proboju poginuo.”713 Alija Maglajli}714 je sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci od novembra 1943. godine na osnovu njegovog kazivanja. U istraìvanju, do sada, dva podatka govore da je Alija Maglajli} sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci od marta 1944, {to se vidi iz slijede}eg sadràja u knjizi dr D. Luka~a: “Alija Mehmeda Maglajli}, ro|en 1926. u Banjoj Luci uklju~io se u ilegalni NOP… Po~etkom 1944. godine, postavljen je za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci… ”715 Munir Kadi}, ~lan MK KPJ zaduèn za rad SKOJ-a i omladine kaè: “O radu SKOJ-a u toku 1943. i 1944. godine iznosim sljede}e: odmah po izboru Mjesnog komiteta (odnosi se na izbor MK KPJ Banjaluka, februara ili marta 1943. godine, napomena autora) zaduèni su pojedini ~lanovi Partije da se poveù s grupama skojevaca po kvartovima i {kolama i da im pomognu u radu na okupljanju omladine u svoje redove… To je tako trajalo sve do marta 1944. godine kada je oformljen Mjesni komitet SKOJ-a na ~elu sa sekretarom Alijom Maglajli}, koji se sada nalazi u Sarajevu. Treba ista}i da su ~lanovi SKOJ-a u 1943. i 1944. godini bili u ìì borbe protiv okupatora i doma}ih izdajnika u Banjaluci. Svijest o potrebi borbe me|u omladinom je bila tako ìva i jaka da su cijeli razredi po {kolama traìli da idu u partizane. U maju mjesecu u Mjesni komitet (KPJ, 1944. godine, napomena autora) bio je kooptiran drug Ishak Maglajli} sa zadatkom odràvanja stalnih veza s Komitetom SKOJ-

710 Dr Du{an Luka~, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji 1941-1945, str.271-272. 711 Ibro Sara~, Rad partijske organizacije za vrijeme okupacije u gradu Banja Luci, Arhiv MBK, Banjaluka, 78/3, str. 1-3. 712 Mujo Ku{mi}, Sje}anja o borbi naprednih snaga u Banjoj Luci pred rat i u toku rata, Arhiv MBK, Banja Luka, 73/3, str. 6. 713 Zvonko Odi}, Ibid., fusnota br. 2, str. 499; 714 Na osnovu kazivanja Alije Maglajli} autoru (posredno preko Zage Umi~evi}), 20.VI 2000, Alija je sekretar MK SKOJ-a Banjaluka od novembra 1943. godine. 715 Dr Du{an Luka~, n. d., navedeni tekst je u okviru fusnote br. 120, u kojoj se govori o vi{e ~lanova porodice Maglajli}, str. 217.

227

a.”716 Iz jo{ jednog izvora se vidi vrijeme osnivanja MK SKOJ-a u Banjaluci, u prolje}e 1944. godine: “Op{iran izvje{taj o partijskom radu i stanju u SKOJ-u podnio je Mandùka i naglasio da je obuhva}en rad u }elijama i da su one okupile mnoge saradnike koji rade na ispomo}i NOP-u. U pogledu SKOJ-a rekao je da je za njega zaduèn Munir Kadi}, da je u ovom mjesecu osnovao i Mjesni komitet SKOJ-a i da je za njegovog sekretara postavljen Alija Maglajli}…”717 “…Komitet je zaduìo Ishaka Maglajli}a da oja~a rad Mjesnog komiteta SKOJ-a. Mada je Munir Kadi} radio u prolje}e na tome i obrazovao Mjesni komitet na ~elu sa Alijom Maglajli}, ipak je bilo potrebno da se djelovanje SKOJ-a prema pristiglim upustvima od PK SKOJ-a postavi na {ire osnove. Ishak Maglajli} je krajem maja sazvao sastranak na Star~evici kome su prisustvovali Alija Maglajli}, Kemal \uzel, Subha Abdurahmanovi}, [efket Eki} [okara i Antonija Banu{i} @uta. Na sastanku je utvr|en sastav Mjesnog komiteta SKOJ-a od prisutnih sa sekretarom Alijom Maglajli}em, utvr|eni su zadaci koji su se uglavnom odnosili na stvaranje omladinskih grupa, njihovo naoruàvanje i pripremanje za diverzantske akcije… Komitetu je stavljeno u zadatak da odmah pristupi i stvaranju odbora USAOJ-a…”718 Kao {to je ve} navedeno Nevenka Dadasovi}, Munir Kadi} i Ishak Maglajli} su bili ~lanovi MK KPJ zaduèni za rad SKOJ-a i omladine. Za Ishaka Maglajli} dodajemo izvor iz koga se vidi da je izabran za ~lana MK KPJ: “Na sjednici koja je odràna u ku}i Omera Ahmeta{evi}a, krajem maja 1944, utvr|en je sastav novog komiteta KP za Banjaluku u koji su u{li An|a Kneèvi}, kao sekretar, Suljo Mandùka, Matko Gali}, Midhat Topi} i Ishak Maglajli}, zaduèn za SKOJ…”719 Ima osnova za pretpostavku da su u vremenu od prolje}a 1941. do kraja septembra 1944. godine du`nost sekretara MK SKOJ-a obavljale, mo`da, jo{ neke osobe i to u slijede}im periodima: 1. od polovine oktobra 1941. do 24. maja 1942. godine, ukoliko tu du`nost nije

obavljala Zaga Umi~evi} istovremeno sa novom, kad je postala sekretar MK KPJ, polovinom oktobra 1941. godine. (Kako je utvr|eno da je u ovom periodu MK SKOJ-a veoma dobro djelovao ima osnova za takvu pretpostavku, utoliko prije {to su tada u MK SKOJ-a djelovala dva izraslija ~lana MK SKOJ-a – Branko Mi{o Stupar i Zumra ]ejvan, a uskoro je MK SKOJ-a pro{iren, tako|e

716 Munir Kadi}, Diskusija na dan 20. novembar 1976. godine, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1978, str. 776. 717 Muharem Hare Beganovi}, Djelatnost Partije i NOP-a u okupiranoj Banjaluci izme|u dva partizanska napada, Banjaluka 44, str.116. Iz ovog izvora se vidi da je Hajro Kapetanovi} krajem aprila 1944. obavjestio R. Kolaka da je An|a preba~ena u Banjaluku domobranskim kamionom. Odmah sljede}eg dana zakazala je sastanak MK KPJ na kome Mandùka izvje{tava da je M. Kadi} “…u ovom mjesecu osnovao i Mjesni komitet SKOJ-a i da je za njegovog sekretara postavljen Alija Maglajli}.” (str. 116) Iz ovoga proizilazi da je Alija u aprilu postavljen za sekretara MK SKOJ-a, {to je manje vjerovatno, s obzirom da dva predhodna izvora ukazuju na mart kao datum osnivanja MK SKOJ-a Banjaluka. 718 Ibid., str. 117-118. Kao {to se vidi, ovaj sastanak kada Isak Maglajli} prisustvuje u svojstvu ~lana MK KPJ odràn je krajem maja 1944. godine. 719 Ibid., str. 117-118.

228

sa izraslijim li~nostima u radu SKOJ-a, Zdravom Kordom720, Jelom i Du{om Perovi}, Jusufom Selman i Muharemom Karabegovi};

2. od novembra 1942. kada je sekretar MK SKOJ-a Dalko Dervi{i} uhap{en do novembra 1943. godine i

3. od 28. septembra 1944, kada su se povukle snage NOVJ poslije drugog napada na neprijateljske snage u Banjaluci, do 22. aprila 1945, kada je Banjaluka oslobo|ena, po{to je i u tom periodu u Banjaluci NOP djelovao, a u okviru njega i omladina.

7. Osnivanje Ujedinjenog saveza antifa{isti~ke omladine Jugoslavije - USAOJ; Prvi kongres USAOJ-a (Biha}, 27-29.XII 1942) i u~e{}e delegata iz okupirane Banjaluke; Drugi kongres USAOJ-a (Drvar, 2-4.V 1944). Uspon koji je NOP postigao i na vojnom i na politi~kom planu do kraja 1942. godine omogu}io je osnivanje jedinstvene antifa{isti~ke omladinske organizacije za cijelu Jugoslaviju. U drugoj polovioni septembra 1942, na Mlini{tima, vo|eni su razgovori predstavnika omladinskog pokreta Jugoslavije sa Josipom Broz Titom i drugim ~lanovima CK KPJ, o daljem razvoju omladinskog pokreta.721 Rukovodstvo SKOJ-a stiglo je u oktobru 1942. u Bosanski Petrovac i tada su po~ele pripreme za odràvanje Prvog kongresa omladine. Tada se, prvi put u ratnim uslovima, u punom sastavu sastao CK SKOJ-a: Ivo Lola Ribar, Rato Dugonji}, Mihajlo [vabi}, Slavko Komar i Ljubinka Milosavljevi}. Osnivanje USAOJ-a; u~e{}e delegata okupirane Banjaluke na Prvom kongresu USAOJ-a U Saziva~kom odboru Prvog kongresa USAOJ-a, sastavljenpm od 52 istaknutih omladinki i omladinaca iz cijele Jugoslavije, bilo je 11 iz Bosne i Hercegovine i to: Rato Dugonji}, Ranko [ipka, Pero Kosori}, Rade Ba{i}, Avdo Humo, Branko ]opi}, Du{anka Kova~evi}, Stojan Bjelajac, Rudi Kolak, Dèvad Midì}, Mira Mora~a, a me|u njima istaknuti pripadnici revolucionarnog omladinskog i radni~kog pokreta Banjaluke Du{anka Kova~evi} i Rudi Kolak. zatim istaknuti aktivisti srednjo{kolskog revolucionarnog pokreta u Banjaluci Ranko {ipka, Rade Ba{i} i Dèvad Midì}. Saziva~ki odbor Prvog antifa{isti~kog kongresa omladine Jugoslavije uputio je apel mladoj generaciji Jugoslavije da se putem takmi}enja priprema za svoj kongres: “… Spremajte se za ovu, najve}u manifestaciju omladine svih ju`noslovenskih naroda pred licem na{e zemlje i celog sveta. Pripremajte se za va{ I kongres, organizujte i prou~avajte pitanja koja }e se na njemu raspravljati, spremajte izbor svojih delegata.! Prire|ujte svuda na frontovima i u pozadini, pretkongresna udarni~ka takmi~enja, u uni{tavanju neprijatelja i radu za front i pobedu! Na{ I kongres mora biti najve}a manifestacija svesti i jedinstva sve slobodoljubive omladine Jugoslavije, mora biti krupan prilog pobedi na{e pravedne stvari”.722

720 Zdrava Korda je ~lan SKOJ-a od 1939. Kao maturant gimnazije u “Mladoj Jugoslaviji” je odràla predavanje “Seljak Bosanske krajine u ìvotu i djelima Petra Ko~i}a”. U 1940. dobila je prvu banovinsku srednjo{kolsku nagradu za teme “Knjièvni lik Petra Ko~i}a” i “Nacionalni i politi~ki rad Petra Ko~i}a”. U prvoj godini okupacije djelovala je kao ilegalac i ~lan MK SKOJ-a. Uhap{ena je krajem maja 1942. U zatvoru je strahovito mu~ena prije svega od agenta i klju~ara Tomislava Haubriha. Navodno su je Haubrih i zloglasni Rudolf Vajs na{li obje{enu 18. septembra 1942, ali su nalazi kazivali da je predhodno ubijena u istoj prostoriji Usta{kog redarstva pod upraviteljstvom Franje Mileti}a.(Banjaluka u radni~kom pokrretu i NOB, knj 2, fudnota br. 5, str. 259). 721 Petar Ka~avenda, Omladina u revoluciji, Ujedinjeni savez antifa{isti~ke omladine Jugoslavije 1942-1945, Beograd, 1985, Osnivanje Ujedinjenog saveza antifa{isti~ke omladine Jugoslavije Beograd, 1985, Osnivanje Ujedinjenog saveza antifa{isti~ke omladine Jugoslavije Beograd, 1985, Osnivanje Ujedinjenog saveza antifa{isti~ke omladine Jugoslavije Beograd, 1985, Osnivanje Ujedinjenog saveza antifa{isti~ke omladine Jugoslavije –––– USAOJ, str. 105. USAOJ, str. 105. USAOJ, str. 105. USAOJ, str. 105. 722 DOP, T-I, Prvi i Drugi kongres USAOJ-a, Beograd, 1953, str. 11-12.

229 U vrijeme kada je ovaj kongres odràvan vodile su se odlu~uju}e bitke protiv fa{isti~ke koalicije i u Sovjetskom savezu kod Staljingrada i u sjevernoj Africi, a okupator je u u Jugoslaviji morao imati oko pola miliona vojnika, iako su im tada bili veoma potrebni na isto~nom frontu i u sjevernoj Africi gdje su se borile britanske i ameri~ke trupe. U isto to vrijeme NOP je: a) stvorio regularnu armiju NOVJ koja je tada imala 150.000 vojnika; b) osnovano je Antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja Jugoslavije AVNOJ op{tejugoslovensko politi~ko i predstavni~ko tijelo, narodnooslobodila~ki odbori postali su stalni organi nove, revolucvionarne vlasti; c) osnovan je Antifa{isti~ki front èna; d) istina o oslobodila~koj borbi naroda Jugoslavije i izdaji izbjegli~ke vlade u Londonu je prodrla i u svijetsku javnost; e) na jugoslovenskim prostorima u to vrijeme bilo je oko 100 omladinskih partizanskih ~eta, nekoliko omladinskih udarnih bataljona, a u jedinicama NOV i partizanskih odreda Jugoslavije omladina je predstavljala preko tri ~etvrtine bora~kog sastava. Vi{e od 100.000 mladih borilo se u jedinicama NOVJ; e) vi{e od 200.000 omladinki i omladinaca bilo je obuhva}eno omladinskim organizacijama ili nekim aktivnostima u korist NOP-a na oslobo|enoj i okupiranoj teritoriji; f) u svim pokrajinama Jugoslavije tada su bili osnovani omladinski savezi: Srpski narodnooslobodila~ki omladinski savez – SNOS, Crnogorska narodna omladina – CNO, Mladinska osvobodilna fronta, Narodnooslobodila~ki savez omladine Bosne i Hercegovine – NOSOBiH, Savez mlade generacije (u Hrvatskoj); Pokrajinski omladinski odbor Makedonije i dr. bili su dobra osnova za osnivanje Ujedinjeg saveza antifa{isti~ke omladine Jugoslavije. To je i ostvareno na Prvom kongresu antifa{isti~ke omladine Jugoslavije, odrànom u Biha}u od 27 – 29.XII 1942. godine. Na kongresu je bilo 365 delegata. Iz vojske 123, a iz pozadine i iz okupiranih gradova 242 delegata. Iz okupiranih gradova bili su po jedan delegat iz Zagreba, Su{aka i Mostara, a iz Crne Gore i Banjaluke po dva delegata. Delegati iz Slovenije nisu prisustvovali po{to nisu na vrijeme primili poziv, a iz Makedonije zbog te{kog stanja u antifa{isti~kom omladinskom pokretu Makedonije.723 Ibro Sara~ i Mustafa Ku{mi} bili su delegati iz Banjaluke koji su u~estvovali u radu Prvog kongresa antifa{isti~ke omladine Jugoslavije. Ibro Sara~, po profesiji pravnik, do izlaska na slobodnu teritoriju, novembra 1942. godine, bio je sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci, a Mujo Ku{mi}, po zanimanju radnik, bio je ~lan Mjesnog komiteta KPJ. “Kako je koncem decembra trebalo da se odrì Prvi kongres antifa{isti~ke omladine jugoslavije, drug Stari (\uro Pucar, napomena autora), nas je poslao u Biha}, da Kongresu prisustvujemo… Zatim smo oti{li u CK SKOJ-a u koji nas je uputila Du{anka Kova~evi}. Tamo su nam Lola i Rato Dugonji} dali zadatak da jedan od nas dvojice uzme rije~ na Kongresu i govori o ìvotu i radu omladine u okupiranoj Banjaluci. Ibro je htjeo da se ja kao radnik prihvatim ovog zadatka, ali… kona~no ovog zadatka se prihvatio Ibro…”724 Banjalu~ke delegate sreo je Vladimir Dedijer i, 27.XII 1942, za vrijeme odràvanja kongresa, iza{ao je ~lanak u “Borbi” br. 32 “Iz porobljenog grada – Banjaluka ~eka slobodu”. Pored toga sretali su Banjalu~ane, koji su se u to vrijeme nalazili na ranim du`nostima. Tako su sreli Slavka i Ivicu Odi}a, koji su i Banjalu~ani i Bi{}ani, po{to im je otac “slu`bovao” u oba grada – Slavko je radio u Komadi biha}kog podru~ja, a Ivica u Komandi mjesta Biha}a. Zatim su se sreli sa Josipom Maàrom [o{om, koji je bio gost na kongresu, sa Vesom Masle{om, Slobodanom Uzelac (koji je na kongres do{ao iz Like),Vidom Cijan-Karabegovi} (koja je do{la

723 Petar Ka~avenda, n. d., str.105-109. 724 Mustafa Mujo Ku{mi}, Sje}anje – Preko trnja do slobode, Institut za istoriju u Banjaluci, Banjaluka, 1990, str.124.

230

iz @umberka), Rankom [ipkom, Vahidom Maglajli}, Nikicom Pavli}, Zumrom ]ejvan, Irfanom Karabegovi} i drugim. Sve~anim dijelom kongresa prdesjedavao je Ivo Lola Ribar, a prvi govornik je bio Vrhovni komandant NOVJ Josip Broz Tito, koji je, izme|u ostalog rekao: “Ovaj Kongres ima ogromni zna~aj za na{u mladu generaciju: On je manifestacija snage na{e omladine, on je smotra va{ih snaga. Ovim Kongresom treba jo{ vi{e da se u~vrsti jedinstvo koje je iskovano u procvesu na{e divovske borbe, jedinstvo svih mladih sinova i k}eri na{ih porobljenioh naroda. Ovim Kongresom treba da se jo{ vi{e u~vrsti bratstvo izme|u svih naroda Jugoslavije, jer je Komunisti~ka partyija oduvjek gledala u omladini nosioca tog bratstva i jedinstva – i nije se prevarila. Pred nama, mladi drugovi, stoje jo{ velike, stoje jo{ velike i te{ke zada}e. Mi jo{ uvjek imamo mnogo neprijatelja. Ali na{a borba ide pravcem koji jasno pokazuje da }e kona~na pobeda biti na{a i na{ih saveznika.”725 U daljem izlaganju Tito je istakao da je omladina svojim masovnim u~e{}em u NOP i u oru`anoj borbi u kojoj je u sastavu partizanskih jedinica bilo od 70 do 75 odsto mladih, bila naj{ire i najpostojanije upori{te KPJ u dotada{njoj realizaciji njene oslobodila~ke i revolucionarne politike i strategije. “Dvadeset sedmi decembar 1942. je jedan dan koji pamte svi u~esnici Kongresa. U lijepo ukra{enoj sali zgrade ~asnih sestara preko 350 delegata iz cijele zemlje, me|u kojima i nas dvojica, s uzbu|enjem smo o~ekivali dolazak druga Tita, posebno mi koji ga do tada nismo vidjeli. Titov dolazak u salu bio je pozdravljen dugim aplauzom. Jo{ i danas kao da gledam na govornici pored druga Tita, Lole i ostalih rukovodilaca, omladinca i dje~aka, borca bomba{a Bo{ka Buhu, koji je bez uzbu|enja, dje~a}ki govorio o napadu njegove Druge proleterske brigade na neprijateljski garnizon Jajce, o bacanju bombi na bunkere. On pri~a: ‘Mrkla no}, podvla~im se bunkeru na tvr|avi kod kojeg neprijateljski vojnik pjevu{i pjesmu Bela mi, bela mi, vadim bombu, o{rafljujem i u sebi govorim: Sad }e tebi biti Bela mi i frljacim je. Nasta stra{na eksplozija, a neprijateljski vojnik presta da pjevu{i. Tu no} smo zauzeli Jajce.’ U sali aplauz, prilazi mu drug Tito, zagrljaj, poljubac…”726 Kongres je usvojio Organizacionu Rezoluciju Prvog antifa{isti~kog kongresa i uputio proglas – Omladini svih naroda Jugoslavije, Omladini porobljene Evrope i pozdrave omladini Sovjetskog saveza, Engleske i Amerike, i omladini jugoslovenskih iseljenika u Americi i svim organizacijama i institucijama NOP-a Jugoslavije.727

725 Petar Ka~avenda, n. d., preuzet citat sa str. 109. 726 Mustafa Mujo Ku{mi}, n. d., str.127-128. 727 Petar Ka~avenda, n. d., str. 111.

231

U prvoj ta~ki Rezolucije sadràna je odluka o osnivanju USAOJ-a, koja glasi: “Da bi se ve} ostavrenom jedinstvu mladog nara{taja na oslobo|enoj teritoriji na{e zemlje, kao i sve {irem ujedinjavanju omladine na neoslobo|enim delovima Jugoslavije dao ~vrst I stabilan organizacioni oblik, osniva se dana{njim danom Ujedinjeni savez antifa{isti~ke omladine Jugoslavije…”.728 Osnovni cilj i zadatak USAOJ-a je bio da ujedini i okupi sve snage mlade generacije u slu`bi oslobodila~kog rata, koji su narodi i narodnosti Jugoslavije vodili protiv okupatora i doma}ih izdajnika. U Zemaljski odbor USAOJ-a me|u ukupno 29 izabranih, iz Bosne i Hercegovine izabrano je 12 i to: Stojan Bjelajac,seljak sa Grme~a; Rato Dugonji}, diplomirani pravnik iz Sarajeva; Pero Kosori}, student s Romanije, zamjenik komandanta 6. Bosanske brigade; Aj{a Mili~evi}, partizanka sa Kozare; Dèvad MidÌ}, |ak iz Prijedora i Banjaluke, Salko Pezo, |ak iz Mostara, borac 3. Bataljona Hercegova~ke brigade; Mile Perkovi}, metalski radnik iz Sarajeva; Zora Popovi}, seljanka iz Martin Broda, Savo Pre|a, partizan s Romanije; Betika Romano, student iz Sarajeva, Risto To{ovi}, |ak iz Fo~e, politi~ki komesar ~ete u 5. crnogorskoj brigadi; Ranko [ipka, zamjenik komandanta 5. kraji{ke NOU brigade.729 Kao {to se vidi od aktivista revolucionarnog omladinskog pokreta u Banjaluci izme|u dva rata u Zemaljski odbor USAOJ-a na Prvom kongresu USAOJ-a izabran je samo Ranko [ipka i Dèvad Midì}. Drugi kongres USAOJ-a Drugi kongres Ujedinjenog saveza antifa{isti~ke omladine Jugoslavije odràn je od 2-4.V 1944. godine u Drvaru. Kako je USAOJ u sebi sjedinio patriotski i revolucionarni zanos mladih spremnih da se bore ne samo za nacionalno oslobo|enje ve} i za dru{tvenopoliti~ki preobraàj. Kako se mislilo da se pribliàva kona~no oslobo|enje zemlje bilo je predvi|eno da se Drugi kongres USAOJ-a odrì 27.XII 1943. godine. Kako je Ivo Lola Ribar, dugogodi{nji rukovodilac revolucionarnog omladinskog pokreta Jugoslavije odre|en za prvog {efa vojne misije u Egiptu, za vr{ioca du`nosti sekretara CK SKOJ-a odre|en je Rato Dugonji}. Zbog ratnih prilika i ofanziva u Bosanskoj krajini i srednjoj Bosni, do{lo je do odlaganja odràvanja Drugog kongresa USAOJ-a tri puta. U tom me|uvremenu, 27.XI 1943. na Glamo~kom polju, kada je trebalo avion da poleti za Egipat, do{lo je do tragedije kada gine Ivo Lola Ribar. To je bio veliki udarac omladini Jugosl;avije. O Loli su jo{ ranije bile spjevane pjesme, pa se ni sa njegovom smr}u omladina nije lako pomirila. Tada je nastala pjesma: “Druè Ivo, vo|o na{eg SKOJ-a, Tebe voli omladina Tvoja.” Ivu Lolu Ribara ljudi su volili. Stalno je bio u pokretu – u okupiranim gradovima obavljao je posebne zadatke, osnivao je partizanske odrede, obilazio vojne jedinice, ure|ivao “Omladinsku borbu”… 728 Ibid. 729 Ibid., str.112-113. Podaci za izabrane preuzeti su iz originala.

232

Od Prvog do Drugog kongresa USAOJ-a vi{e od 100.000 omladinaca i omladinki stupilo je u jedinice NOV i PO Jugoslavije. U vrijeme odràvanja Drugog kongresa USAOJ-a oko 200.000 mladih se borilo u redovima NOVJ, a organizovano u USAOJ-u bilo je oko 500.000 omladine. Omladina Drvara, kao doma}in Kongresa osposobila je spaljenu fabri~ku halu za odràvanje Kongresa. Likovni umjetnici \or|e Kun i Janda Kauri} su salu dekorisali, a prigodno je osposobljena i mala elektri~na centrala, tako da su bili stvoreni uslovi za rad. Drugi kongres USAOJ-a odràn je od 2-4.V 1944, a zbog bezbjednosnih razloga radio je samo no}u, a u ranim jutarnjim ~asovima kada je kongres zavr{avao rad delegati su odlazili u okolna sela u koja su bili smje{teni na spavanje i hranu. U radu je u~estvovalo 816 delegata – 582 mladi}a i 234 djevojke.730 Vojsku je zastupalo 388, a organizacije s terena 428 delegata. Uslijed velike udaljenosti i vremenskih nepogoda jedino Makedonski delegati nisu stigli na Kongres. Dolazak delegata dugo je trajao. Bosanskohercegova~koj grupi delegata pridruìli su se delegati Vojvodine, kada je osnovan bataljon od delegata, sa ukupnim unutarnjim ustrojstvom vojne jedinice. Komandant toga bataljona bio je drug [ico, a komesar Mi}o Raki}. Samo jedan kra}i dio puta ova jedinica je putovala partizanskim vozom. Iznenada je do{ao neprijateljski avion i od bombardovanja poginuo je jedan delegat a nekoliko je ranjeno.731 Josip Broz Tito bio je prvi govornik. On je, izme|u ostalog, rekao: “Pro{la je godina i po dana otkako je odràn va{ Prvi kongres. Od tada smo proìvjeli mnogo te{kih isku{enja, bilo je mnogo ofanziva, mnogo te{kih i krvavih borbi u kojima ste vi, omladina Jugoslavije, jo{ jedanput osvjetlali lice na{im narodima, osvjetlali ga pred ~itavim svijetom. Na{i narodi mogu da budu ponosni {to imaju takvu omladinu, jer narod koji ima rtakvu omladinu, ne treba da se boji za svoju budu}nost…. Ovaj va{ kongres nije samo mobilizacija mlade generacije za posljedne odlu~ne bojeve. On }e, ujedno, mobilisati na{u mladu generaciju i za izgradnju jedne nove, sre}nije, slobodne, ljep{e budu}nosti na{e dràve, u kojoj }e svi narodi imati svoja prava, a omladina i sve mogu}nosti da se posveti onome ~emu teì…” Nisu prona|eni podaci da je neko iz okupirane Banjaluke prisustvovao Drugom kongresu USAOJ-a. U Banjaluci je tada djelovao Mjesni komitet SKOJ-a u gradu, ~iji sekretar je bio Alija Maglajli} i nekoliko aktiva SKOJ-a. Aktivnost je postala znatno ve}a od druge polovine maja i trajala je sve do 28. septembra iste godine, odnosno do povla~enja snaga NOVJ iz grada, poslije drugog napada na Banjaluku.

730 Nacionalni sastav delegata bio je sljede}I: Srba 398, Hrvata 218, Slovenaca 98, muslimana 47, Makedonaca 2, Italijana iz italijanskih jedinica u sastavu NOVJ 13, Jevreja 4, êha 2, Slovaka 1, Poljaka 1, Rusa 1. Socijalni sastav delegata: seljaka 350, radnika 216, intelektualacaii |aka 239 i drugih profesija 11. 731 Delegati su u momentu bombardovanja bili u partizanskom vozu na O{trelju, na putu za Drvar. Autor ovog rada ovo navodi na osnovu vlastitog sje}anja, po{to sam, kao jedan od delegata, bila u spomenutom vozu, odnosno bataljonu koji je bio sastavljen od delegata za Drugi kongres USAOJ-a.

233

Na kraju trodnevnog rada usvojena je organizaciona rezolucija kojom su pred omladinu Jugoslavije postavljeni zadaci: dalja mobilizacija omladine u NOV, pruànje podr{ke AVNOJ-u, Nacionalnom komitetu, NOO, uklju~ivanje u NOP i one omladine koja je jo{ po strani, posebno koja je na neoslobo|enim teritorijama. Kongres je odlu~io da osnovna organizaciona forma rada budu {iroki odbori sa sekretarijatom od tri ~lana – predsjednik, sekretar i blagajnik, koji bi okupljali svu omladinu jednog mjesta i angaòvali je na sprovo|enje najaktuelnijih zadataka. USAOJ je bio dio Narodnooslobodila~kog fronta (NOF) naroda Jugoslavije, kao njegov kolektivni ~lan. Predstavnici USAOJ-a obavezno su imali svoje predstavnike u odborima NOF-a.732 Kongres je izabrao Centralni odbor USAOJ-a od 51 ~lana. Iz Bosne i Hercegovine izabrani su: Stojan Bjelajac, Oskar Danon, Nijaz Dizdarevi}, Rato Dugonji}, Fikret Ibri}, Brana Perovi}, Vlado Ivkovi}, Pero Kosori}, Dèvad Midì}, Hamdija Pozderac, Mile Perkovi}, Betika Romano i Rade Herceg. U Sekretarijat Centralnog odbora USAOJ-a u{li su: Rato Dugonji}, sekretar CK SKOJ-a, Stane Kav~i}, dotada{nji predsjednik Zemaljskog odbora USAOJ-a, zatim Slavko Komar, Milijan Neori~i}, Mihajlo [vabi}, Brana Perovi}, Neda Marovi}, Grozdana Beli}, Ljiljana âlovska, Stojan Bjelajac, Veljko Milatovi}, Dèvad Midì} i Gabrijel Ga{par~i}. Za predsjednika Centralnog odbora USAOJ-a izabran je Stane Kav~i}.733 Kako je Brana Perovi} neko vrijeme u Banjaluci stanovalaa i bila uklju~ena u revolucionarni omladinski pokret u srednjoj {koli, a isto tako Dèvad Midì} se {kolovao u vi{im razredima gimnazije u Banjaluci, moè se re}i da su predstavnici iz Banjaluke u Sekretarijatu Centralnog odbora USAOJ-a bili veoma dobro zastupljeni. Upu}en je proglas omladini Jugoslavije i slobodoljubivoj omladini svih zemalja. Za Drugi kongres USAOJ-a moè se re}i da je bio jo{ jedan veliki doprinos afirmaciji omladinskog pokreta i oslobodila~ke borbe naroda i omladine Jugoslavije. O njemu su ~uli mladi ne samo u Evropi, ve} i {ire. U svijetu se saznalo o hrabroj ratnoj generaciji mladih Jugoslovena, koji su tokom oslobodila~ke borbe, ne {tede}i svoje ìvote, davali svoj doprinos pobjedi antifa{isti~kih snaga u svijetu.734 8. Usta{ka zvjerstva u okolini Banjaluke; poljuljana usta{ka vlast (februara 1942) Ne{to malo prije otvorenog politi~kog previranja u vezi sa pojavom ~etni{tva u okruènju Banjaluke i {ire, u neposrednoj okolini Banjaluke izvr{en je stra{an pokolj Srba.

732 Petar Ka~avenda, n. d., str.201-202. 733 Ibid., str. 202-203. 734 Ibid., 204-205.

234

Viktor Guti}, na poloàju velikog ùpana pri vladi tzv. NDH, nastojao je svim sredstvima da dalje raspiruje mr`nju izme|u hrvatskog, muslimanskog i srpskog stanovni{tva u Banjaluci i okolini. Polovinom januara doveo je iz Zagreba bojnu poglavnikovog Tjelesnog zdruga, sastavljenu prete`no od kolja~a-emigranata iz hercegova~kih krajeva.735 Bra}a Guti}, Viktor i Bla`, odmah po preuzimanju usta{ke vlasti, pripremali su istrebljiva~ku aktivnost protiv Srba. Bojna dovedena iz Zagreba, imaju}i podr{ku bra}e Guti}, harala je i plja~kala po Banjaluci, izbacivala porodice iz stanova, premla}ivala i ubijala ljude, ne obziru}i se na neke zamjerke lokalne vlasti. Po~etkom februara Viktor Guti} i Vjekoslav Filipovi}-Majstorovi} predvodili su pripreme za pokolj Srba u okolini Banjaluke. U zoru 7. februara 1942. izme|u 3 i 4 ~asa ujutro opkolili su sela Motike, [argovac i Drakuli} i sve ìvo pobili, kao i 60 rudara Srba u rudniku Rakovica, koji su prvi pobijeni. Ubijanje Srba izvr{eno je samo hladnim oru`jem – krampovi, sjekire ili noèvi, da ne bi upozorili kom{ije u susjednim zaseocima da pobjegnu od kolja~a. Pokolj srpskog naroda trajao je do podne istog dana. Bio je veliki snijeg, pa se vrlo mali broj ljudi spasio, samo nekoliko desetina ranjenih. Marko Lipovac, Hrvat, pripadnik NOP-a, rizikuju}i ìvot svoje porodice i svoj, prihvatio je nekoliko Srba, mahom ranjenih, koji su izbjegli pokolj.736 Banjalu~ki biskup fra Jozo Gari} branio je fratra Miroslava Filipovi}-Majstorovi} koji je prvi u Drakuli}u zaklao dijete \ure Glamo~anin, rekav{i pri tom ”Usta{e, ovo ja u ime boga pokr{tavam ove izrode i vi slijedite moj put. Ja prvi primam sav grijeh na svoju du{u, a vas }u ispovjediti i rije{iti svih grijeha,” dodav{i “da je on i{ao da ispovjedi ranjenike… da donese ranjenicima posljednju vjersku utjehu.”737 Prema izvr{enom popisu i tada{njim izvje{tajima, zajedno sa rudarima, tog dana u sva tri sela pobijeno je oko 1.100 pripadnika srpskog naroda – mu{karaca, èna i djece. Jedan od preìvjelih – Mile Todorinovi}, koga je spasio Jozo Lipovac, a kome je poklana cijela porodica, pri~a: “Do{ao sam u ku}u, a ona pusta, samo u {tali krave ri~u. Kad sam iza{ao iz ku}e ~uo sam kako ne{to kr~i, pri{ao sam bliè i na{ao oko 100 metara od moje ku}e gomilu tjelesa – oko 70 ljudi, djece, èna. Jedan od njih je sjedio i je~ao. Pri|em mu i zovem ga, a on me ne razumije. Bio je posje~en po malom mozgu, prepoznam ga – Sredi} Stojan. Na jednoj nozi cipela, a druga bosa. Od jednog malog lje{a u~ini mi se da je moja najmla|a k}i i onda sam pao u nesvjest. Nakon odre|enog vremena sam ustao i krenuo. I dalje su je~ali i zvali. Snijeg crven naokolo, na petnmaestak metara. Krenuo sam, jer su usta{e dolazile pjevaju}i svoju pjesmu.738 U toku 7. i 8. februara usta{ka bojna Paveli}evog tjelesnog zdruga, uz asistenciju doma}ih usta{a, oplja~kala je svu imovinu u selima gdje je izvr{en pokolj. Ovaj

735 Izvje{taj 3. Oru`ni~. pukovnije od 12. i 29. I i 28. II 1942., Arhiv VII, kutija 70, 8-1-1; kutija 144, 44/2-1. 736 Izjave preìvjelih Srba iz sela Drakuli}, Arhiv BK Banjaluka. 737 Izvje{taj talijanskog vicekonzula u Banjaluci od 4.III `942, Arhiv VII, kutija 153a, 13/5-277-279 738 Izvje{taj Komande Banjalu~kog vojnog podru~ja br. 187 od 25.VIII 1945, Arhiv BK Banjaluka, ONO Banjaluka 1/1.

235

pokolj je posluìo i kao na~in da se kriza u hrani ublaì, posebno za izbjeglice, {to se vidi iz jednog izvje{taja lokalne vlasti.739 Vijest o stra{noj tragediji Srba u navedena tri sela pro~ula se u Banjaluci i nai{la je na revolt po{tenog hrvatskog i muslimanskog stanovni{tva, kao i kod dijela slu`benika u ustanovama grada, odnosno izvr{eni pokolj, predvo|en bra}om Guti}, proizveo je utisak suprotan o~ekivanom. Naime, Viktoru Guti}u umjesto predvi|enog uspjeha ili uspona donio je nevolje. Veliki ùpan Sane i Luke Ladislav vitez Aleman, usta{ki pukovnik, zbog pokolja Srba o{tro je osudio Viktora Guti}a, a u èlji da pridobije gra|ane, traìo je da Guti} bude povu}en iz Banjaluke. Ali, kako je svojim zahtjevom on, u stvari, udario na sam sistem NDH na ~elu sa poglavnikom i njegovim doglavnicima, ve} 13. marta, bez ikakvog obrazloènja, poglavnikovom naredbom Ladislav vitez Aleman je smjenjen naredbom pod brojem 7946/42. i stavljen je na raspoloènje Ministarstva hrvatskog domobranstva.740 Za velikog ùpana imenovan je dr Petar Gvozdi}, ali ve} 5. jula je povu~en a postavlja se novi dr Dragan Hadrovi}, koga su uskoro odre|ene snage likvidirale, podmetanjem eksploziva, kako bi ga sklonile sa vlasti, po{to im on, nastoje}i da djeluje u granicama makar kakve pravde, nije odgovarao. Usta{ki reìm ovih dana je znatno oslabio, naro~ito s obzirom na ~injenic da se u blizini Banjaluke nalaze jake partizanske snage. Ali, u to vrijeme ve} ozbiljno poljuljanoj usta{koj vlasti u Banjaluci, podr{ku daje ~etni~ki pokret, koji izlaze}i na politi~ku scenu izdajom, paktira sa usta{ama. Po~eo se zao{travati konflikt, koji je nastao neposredno poslije osnivanja tzv. NDH, izme|u muslimana koji su u{li u organe usta{ke vlasti ili s njom sara|ivali, i usta{kih vlastodràca, posebno dijela usta{ke emigracije i katoli~kog klera. Spor je postojao zbog diobe vlasti, zastupljenisti muslimana u njoj, i posljedica po poloàj muslimana u NDH zbog genocidne politike NDH u vezi sa istrebljenjem Srba. U takvim uslovima grupa banjalu~kih muslimana napisala je pismo, poznato kao rezolucija, koju je potpisalo 75 muslimana – gra|ana Banjaluke, a upu}ena je Kulenovi}u, potpredsjedniku i Hilmiji Be{lagi}u, ministru prometa u usta{koj vladi – predstavnicima muslimana u njoj. Izme|u 75 potpisnika rezolucije 15 su bili pripadnici NOP-a, a mnogi su tokom vremena evoluirali u simpatizere ili u~esnike NOP-a. Kako vlasti nisu javno reagovale na ovu rezoluciju, priliku je iskoristio katoli~ki kler optuìv{i muslimane za progone, plja~ke i ubistva Srba u Biha}u, Sanskom Mostu, Cazinu, Bosanskoj Krupi i dr. 9. Uspon u razvitku NOP-a u Banjaluci i osnivanje narodne vlasti u okolini Banjaluke od kraja 1941. do prolje}a 1942. godine

739 U Izvje{taj Kotarske oblasti Banjaluka od 24.IV 1942 se kaè: ”Stanje prehrane po op}inama i selima za sada je povoljno. Na o~i{}enom podru~ju nalaze se ve}e koli~ine ìta, kukuruza, kao i stoke, te se izbjeglicama, kao i siroma{nom narodu koji nema dovoljno hrane za prehranu, daje od onoga {to se sakupi iz napu{tenih domova” Arhiv VII, kutija 162, 41/2-1. 740 Izvje{taj talijanskog konzula od 21.III 1942, Arhiv BK Banja Luka,V@SL., br. 3771.

236

“Veliki oslonac i kadrovska rezerva partijske organizacije bila je skojevska organizacija iz koje su primani ~lanovi u KPJ na mjesto onih koji su morali napu{tati Banjaluku i i}i u partizane. Podmla|ena partijska organizacija u Banjaluci, vo|ena od veoma snala`ljivih sekretara (Du{ka Bole u vrijeme podizanja ustanka, Jovanke ôvi}-@ute od avgusta do oktobra i Zage Umi~evi} od oktobra 1941. do prolje}a 1942) uspjela je da izbjegne sve usta{ke poku{aje da prodru u Partiju i da je razbiju. Komunisti su, i pored nevjerovatno te{kih uslova rada, ja~ali svoj uticaj, prodirali u razne institucije, dobijali saradnike u njima, a u Uredu za kolonizaciju uspjeli su ~ak da osnuju novu partijsku }eliju. Tako je banjalu~ka organizacija i u ovim najteìm uslovima nastavila da igra ulogu centra djelovanja KPJ i rasadnika partijskih kadrova za Bosansku krajinu.”741 Krajem 1941. i po~etkom 1942. manje partizanske jedinice dolaze u Gornji [eher i unose strah u banjalu~kom garnizonu, a ponekad su patrole ulazile i na periferiju grada i ka`njavale pojedine usta{e ili njihove saradnike za njihove zlo~ine.742 Krajem 1941. godine osnovana je ~eta sa vodovima u tri kvarta, u kojoj je bilo 80 boraca, koja je imala zadatak da kada napadnu partizani pruà podr{ku iznutra.743 U ovo vrijeme posebno su se isticali me|u aktivistima Adem Bajagilovi}, Zdrava Korda, Zumra ]ejvan, Neboj{a \urica, Bosa i Mara Kapor, Mara Opa~i}, Osman Malki}, Havka Sara~, Mahmut Durakovi}, Mahmut Hadìhalilovi}, Mileva Ljubotina, Nada îrska, Du{anka Perovi}, Ru{id Dèhverovi}, Fahira Fejzagi}, Grozda Bilanovi}, Pegan Anton, Muhamed Hadìhalilovi}, @eljo Bari}, Dane Pavli}, Ante Jaki}, Nevenka ]uruvija, Nevenka Dadasovi}, Gordana Kova~evi}, Omer Buki}, Rifat Karali}, Jusuf Selman, Adem Rizvanovi}, Husnija Ibrahimpa{i}, Ilija Stojanovi}, Savo Dardi}, Savetozar Stevi}, Ifet Ibrahimkadi}, Zijad [e{ivarevi}, Sead Kapetanovi} i jo{ neke omladinke i skojevke.744 Partizanski pokret u okolini Banjaluke, krajem 1941. i po~etkom 1942. godine je u stalnom usponu. U usponu je bio i NOP u gradu Banjaluci, a cjelokupnom aktivno{}u je rukovodio Mjesni komitet KPJ. Veoma zna~ajan faktor za masovnopoliti~ko djelovanje bilo je {iroko obavje{tavanje o najva`nijim doga|ajima. U tehnici Mjesnog komiteta KPJ su radile Zumra ]ejvan i Havka Sara~, koje su na nekom starom ge{tetneru {tampale i distribuirale na hiljade vijesti. Tako se zna~ajno doprinosilo podizanju borbenog duha aktivista. Tada je naro~ito popularno bilo usmeno preno{enje vijesti preko za to posebno zaduènih gra|ana. Zatim, rasturane su radio-vijesti po po{tanskim pretincima po nadle{tvima, kao i po stanbenim zgradama.745 U ovom periodu najvi{e se sakupljaju lijekovi, municija, oru`je, odje}a i prehranbeni artikli (ne{to od ovoga je i kupovano sa novcem od predhodno prikupljenih dobrovoljnih priloga za tu svrhu

741 Dr Du{an Luka~, Razvoj, organizaciono ustrojstvo i unutarpartijski rad KPJ u Bosanskoj krajini od ustanka do Skendervakufske konferencije, Skendervakufska konferencija ’42, str. 144. 742 Izvje{taj MUP-a od 18.XII 1941, Arhiv VII, kutija 153a, 33/3-1; Izvje{taj V@ Sana i Luka od 25.II 1942, BK Banja Luka br. 3541; Izvje{taj MUP-a od 2.III 1942, Arhiv VII, kutija 153a, 18-1. 743 Izvje{taj Zage Umi~evi} na Skendervakufskoj konferenciji 744 Magnetofonski snimak sje}anja Zage Umi~evi} i Jovanke ôvi}, Arhiv BK Banja Luka. 745 Izvje{taj Usta{kog redarstva Banja Luka od 2. XII 1941., Arhiv VII, N – 160, 40/1 – 2.

237

od antifa{ista, koji su, i pored oskudnih sredstava za ìvot, pomagali obilato i novcem). Ilegalni pokret Banjaluke organizovao je poznato bjeànje iz zatvora Milana Radmana i Vahide Maglajli}. Izvo|enje iz Banjaluke tri ljekara: dr Klajnhapla, u fijakeru, u ~ijoj pratnji je bila Hatidà Maslo, zatim dr Ishaka Zukanovi} i dr Gertrude [tern, bile su zna~ajnijie akcije ilegalnog NOP-a u Banjaluci. U stvari, po~etkom 1942. godine, u partizane je oti{lo pet ljekara iz banjalu~ke dràvne bolnice i iznijet je kompletan pribor za hiru{ke intervencije. Potpuno je propao poku{aj usta{a da osnuju “Dobrovolja~ki odred narodnog ustanka” za borbu protiv partizana. Iako je pozvano vi{e od 400 lica, odazvalo se samo dvadesetak osoba.746 Istovremeno iz krugova organizovanih komunista i simpatizera ljudi su opsjedali pojedine ~lanove MK KPJ, posebno sekretara Zagu Umi~evi}, kao i MK SKOJ-a, da bi do{li do propusnice za izlazak iz grada u partizane. Ali, izlazak se dozvoljavao samo onima koji su bili izrazito kompromitovani ili osobama koje su izri~ito od rukovodstva Odreda ili Voda za vezu sa Ponira traène da budu poslane iz grada, zbog nekih posebnih zadataka. U skoro svim ustanovama u Banjaluci nalazili su se pripadnici NOP-a. U Higijenskom zavodu, Uredu za kolonizaciju, Direkciji {uma, u pojedinim odjeljenjima Velike ùpe, ~ak u zatvorima, a naro~ito u svim {kolama, bilo je vi{e osoba koje su radile za NOP. U toku svih ratnih godina me|u domobranima i njihovim oficirima bilo je dosta pristalica NOP-a, od kojih su mnogi, i uz veoma veliki rizik, dali veliki doprinos NOP-u. Neke trgova~ke i zanatske radnje bile su stalni punktovi za sakupljanje odgovaraju}e robe (odje}e, obu}e, soli, duvana lampi, baterija i sl.) i hrane za otpremu partizanskim jedinicama. U cjelokupnoj ovoj aktivnosti omladina je imala nagla{enu ulogu. Partizanske akcije u samom okruènju Banjaluke postaju sve dinami~nije. “Formiranjem Banjalu~ke partizanske ~ete, 28. avgusta 1941, otpo~ela je intenzivnija diverzantska aktivnost u neposrednoj okolini Banjaluke. Grad je bio opkoljen sa tri strane i jedino je ostalo bezbjedno podru~je prema Bosanskoj Gradi{ci koje je branilo oko 1.000 njema~kih vojnika zajedno sa kvislin{kim snagama. Uz pomo} stanovni{tva prekopavane su ceste, kidane telefonsko-telegrafske veze, te je ve}ina garnizona i posada bila odsje}ena od Banjaluke i oteàno im snabdjevanje i transportovanje vojske. Samo na liniji Gornji [eher – Ljuba~evo prema Skender Vakufu posje~eno je i uni{teno, po~etkom septembra 1941, oko 7 km telefonsko-telegrafskih stubova i ìce. Ru{enjem vodovoda u Subotici, no}u 7/8 septembra 1941, grad je tri dana ostao bez vode.”747 Komandant njema~ke 718 divizije u Banjaluci general Fortner, povodom ru{enja banjalu~kog vodovoda izdao je proglas: “Taoci koje sam ja odredio platit }e smr}u taj napadaj. Ako bude potrebno uzet }e se drugi taoci i ku}e stanovnika bi}e

746 Izvje{taj Vrhovnog oru`ni~kog zapovjedni{tva za razdoblje od 15. do 31. maja 1942., Arhiv BK Banja Luka, Mf II – 14. 747 AVII, fond NDH, reg. br. 40/173, k. 61, Izvje{taj Stoèra vrbaskog diviziskog podru~ja od 21. septembra 1941; reg. br. 27/4-1, k. 86; Izvje{taj 3. Oru`ni~ke pukovnije od 8. septembra 1941; reg. br.13/5-5-113, k. 153a. Izvje{taj vicekonzula u Banja Luci od 31. avgusta 1941; reg. br.53/7-1, k. 85; Izvje{taj Ministarstva prometa i javnih radova od 20. septembra 1941.

238

zapaljene… a protivmjere koje su objavljene ovim proglasom bi}e primjenjivane najve}om strogo{}u.”748 “Iako se prije nekoliko sedmica jo{ moglo vjerovati u akcije pojedinih pobunjenjeni~kih grupa, sada te{ko da se moè pore}i jedinstvo u duhovnom i tehni~kom rukovo|enju. Razrije|ene njema~ke trupe iz dana u dan sve teè izlaze na kraj sa ~esto jedva uhvatljivim, neustra{ivim i preduzimljivim protivnikom, po{to se àri{ta ustanka mnoè.”749 – govori u svom izvje{taju od 13. septembra opunomo}eni njema~ki general u Zagrebu. “Komunisti~ka akcija vr{i se na raznim ta~kama ovog kotara u sve ve}oj mjeri, ali uslijed prekida prometa ova kotarska oblast ne moè dobiti podrobnija izvje{}a. Promet prema Jajcu, Kotori{}u, Prnjavoru i Prijedoru do danas je obustavljen.” – kaè se u izvje{taju kotarske oblasti Banjluke od 18. decembra 1941. godine. “Ovako se osje}amo kao osu|enici na smrt, jer smo potpuno opkoljeni, a nitko se ne brine jesmo li ìvi i da li smo u opasnosti.”750 - kaè se u izvje{taju posade Bronzanog Majdana. “Sada je momentalno najugroèniji dio pukovske teritorije podru~je krila Banjaluka… pobunjenici sada svim silama nastoje obru~ oko Banja Luke stegnuti i presje}i glavnu i jedinu komunikaciju, koju jo{ ima Banjaluka na raspoloènju, cestu Banja Luka – Gradi{ka.” navedeno je u izvje{taju 3. oru`ni~ke pukovnije od 28. februara 1942. godine.751 Prvih ustani~kih dana omladina je bila angaòvana i u kurirskim poslovima. Razni punktovi u srednjoj Bosni imali su veze sa Banjalukom. Tako, na primjer, trinaestogodi{nja Vuka Jotanovi} preuzima poruke za punkt NOP-a u ê~avi. Milenko Jankovi}, tako|e trinaestogodi{njak u Poto~anima, tako|e preuzima poruke. Jovica Trkulja i Strahinja Crnomarkovi} obavljaju veoma sloène kurirske zadatke u Skender Vakufu. Vojislav Petri}, trinaestogodi{njak, i Nevenka Petri}, stara ~etrnaest godina, juna i jula 1941. godine preuzimaju poruke Nikice Pavli}a, poslane preko kanala za organizatore ustanka u Maslovarama me|u kojim su bili uklju~eni i Vaso Petri}, Viktorija i Vaso Kapor, a preko njih za Idriza Maslu, komesara Borjanske ~ete kad je on stigao u ovaj kraj i druge.752 “Kakvo je masovno angaòvanje gra|ana u raznim akcijama NOP-a, govori podatak da je broj zatvorenika u toku rata u Banjoj Luci iznosio stalno 700 – 800 ljudi. Me|u njima je bilo i dosta talaca. Najve}i broj uhap{enih iz grada bili su

748 AVII, fond NDH, reg.br. 44/7-1, k. 143 A., 749 Izvje{taj njema~kog generala u Zagrebu od 13. septembra 1941. komandantu oruànih snaga na Jugoistoku o vojnopoliti~koj situaciji u NDH (AVII.NAV – T-312.r. 469. S. 8059180-90). U diverzantskim akcijama na komunikacije. sve ~e{}e su uzimali u~e{}a i mje{tani iz pojedinih sela. Zapovjednik oru`ni~kog krila Banja Luka izvjestio je, 4. Avgusta 1941, da je u ru{enju èljezni~ke pruge Banja Luka – Prijedor u~estvovalo 20 seljaka iz sela Ni{evi}a (AVII, fond NDH, reg. br.48/6, k. 145). Zapovjednik oru`ni~ke postaje Kadina Voda izvjestio je da su, u no}i 16/17. Oktobra 1941, u sje~i telefonskih stubova na cesti od sela Ratkova prema Sitnici u~estvovali i mje{tani (AVII, fond NDH, reg. br. 29/17-1, k. 152). 750 AVII, fond NDH, reg. br. 44/7-1, k.143 A; 6/12-1,k. 113; 9/23-1, k. 152. 751 AVII, fond NDH, reg. br. 44/2-1, k. 144. 752 Nevenka Petri}, SKOJ i omladinski pokret centralne Bosne prije i neposredno poslije Oblasne konferencije KPJ za Bosansku krajinu, Skendervakufska konferencija ’42, str. 334.

239

Muslimani i Hrvati. Velika hap{enja vr{ena su naro~ito u toku novembra i decembra. Samo u zatvoru u Crnoj ku}i nalazila su se 64 aktivna pripadnika NOP-a. U toku druge polovine jula i angusta-a, uhap{eno je 30 aktivista NOP-a, najvi{e komunista, skojevaca i simpatizera. U novembru je uhap{eno 1.300 gra|ana Banjaluke i okolice, me|u kojima je, pored aktivista NOP bio veliki broj talaca, naro~ito ~lanova porodica istaknutih komunista i aktivista narodnooslobodila~kog pokreta.”753 10. Banjalu~ani u komitetima SKOJ-a nosioci politi~ke aktivnosti u radu sa omladinom u srednjoj Bosni i {ire; tri zna~ajna doga|aja u radu SKOJ-a srednje Bosne “Direktivno pismo CK SKOJ-a od kraja avgusta 1941, upu}eno svim pokrajinskim komitetima SKOJ-a, s pozivom da na delu ostvare jedinstveni narodnooslobodila~ki front mlade generacije, po~elo je da se realizuje na terenu BiH po~etkom 1942. Do tog vremena na oslobo|enim teritorijama BiH SKOJ sa terena i iz partizanskih jedinica delovao je me|u omladinom u selima, okupljaju}i je i organizuju}i na izvr{avanju raznovrsnih zadataka, koji su proizilazili iz potreba vojnih jedinica (prenos hrane na poloàje, kururska slu`ba, itd.) i uspe{nog vo|enja oslobodila~ke borbe. Tako je inicijativa za okupljanje omladine i prje zvani~ne direktive PK SKOJ-a za BiH o stvaranju omladinskih saveza data na Kozari na savetovanjima u Kneìci, 15. avgusta, i na Lesini 10. septembra 1941. godine. U toku septembra i kasnije pristupilo se organizovanju omladinskih grupa po mestima veli~ine od 10 do 30 omladinaca i omladinki. Najbolji omladinci iz tih grupa, od kraja 1941. i u 1942. godini, primani su u SKOJ i na taj na~in stvarani su aktivi SKOJ-a.”754 U radu na sprovo|enju spomenute direktive CK SKOJ-a na podru~ju srednje Bosne angaòvali su se, prvih dana u ustanku, na du`nosti ~lanova Okru`nog, sreskih i op{tinskih komiteta SKOJ-a slijede}i Banjalu~ani: @elimir-@eljo Bari},755 Safet Fejzi}, Lazo Vidovi}, Dane Pavli}, Drago Lang, Osman Malki} Maga, Marinko Milojevi}, Vlado Ivanovi}, Mira Jotanovi}, Ziba Galija{evi}, Stanko Vuka{inovi}, Davorin-Koko Zeki}, @ivo Preradovi}, Nada Maàr, Slavica Grubor, Jozo Nemec, Jusuf Skorup i drugi. Tako|e su se posebno angaòvali \or|e-\oko Perovi}, koji je tada imao ilegalno ime \or|e Rankovi} Crnogorac, zagreba~kiki student, Branko-Mi{o Stupar, koji je dugo bio ~lan MK SKOJ-a u Banjaluci, a u Skender Vakufu je djelovao politi~ki kao komesar Skendervakufske ~ete i na terenu, Vahida Maglajli}, koja je u Skender Vakufu radila sa ènama, ali i sa 753 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, n. d. str.595-596. 754 Petar Ka~avenda, Omladina u revoluciji, Ujedinjeni savez antifa{isti~ke omladine Jugoslavije 1942-1945,Institut za savremenu istoriju, Beograd 1985, str.70-71. 755 @elimir-@eljo Bari},. Gimnaziju zavr{io u Banjaluci. “Svoje prvo komunisti~ko iskustvo sticali su u ‘Mladoj Jugoslaviji’ @elimir Bari}, Bosiljka i Savka Basta… “ (Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 19). Po zavr{etku gimnazije u Banjaluci studirao je u Zagrebu. Me|u prvim komunistima koji su iza{li iz Banjaluke 1941. godine bio je i @eljko. Kad su osnivane prve ~ete @eljo je zajedno sa Mirom Jotanovi} bio zaduèn za organizovanje SKOJ-a u ê~avskoj, Vlaji}koj, Buleti}koj, Vru}i}koj i Blatni~koj ~eti. U~estvovao je u pripremama i u radu prve i druge okru`ne konferencije SKOJ-a srednje Bosne. Prva je odràna u selu Kara~ u januaru 1942., kada je izabran Okru`ni komitet SKOJ-a ~iji ~lan je bio i @eljo. Druga okru`na konferenciji SKOJ-a, odràna je u Brane{cima 17. i 18. marta 1942. godine, gdje je @eljo bio u radnom predsjedni{tvu i ponovo je izabran u OK SKOJ-a. @elju Bari}a ubili su ~etnici 1. aprila 1942. godine u {umi na Ravnoj gori kod sela Skatavice, Tada je @eljo bio ~lan Okru`nog komiteta KPJ i sekretar Okru`nog komiteta SKOJ-a za srednju Bosnu. Istovremeno ~etnici su ubili i Rajka Bosni}a, sekretara OK KPJ za srednju Bosnu, a u blizini i Edhema Ledu Karabegovi}a.

240

omladinom, Idriz Maslo, komesar ~ete na Borju, odnosno u Maslovarama angaòvao se i na prijemu omladine u SKOJ i organizovanju omladine na terenu, Adil Alagi} u [ipragama i dr. Najve}i broj navedenih isticali su se kao pregaoci revolucionarnog omladinskog pokreta jo{ dok su djelovali u Banjaluci, a po izlasku na slobodnu teritoriju raspore|eni su u srednju Bosnu na rukovode}e poslove u radu sa omladinom, na svim nivoima organizovanja - op{tina, srez, okrug. Po~elo se sa osnivanjem prvih organa vlasti. “Tako ve} krajem septembra i po~etkom oktobra mjeseca bili su izabrani seoski NOO-i u selima: Ponir, Jagare, Lipovac, Kablovi, Javorani, Zaselje, Vagani, Bogati}i, Balte, Ljuba~evo, Agino Selo, Krmine, Bo~ac, Skatavica, Liplje i Maslovare.”756 “Narodnooslobodila~ki odbori, prvi za~eci narodne vlasti, osnivani su u avgustu, a docnije, 1941. godine, utjecali su na jo{ organizovaniji i usp{je{niji rad omladine. Njene aktivnosti dobijale su sve organizovaniji karakter. Omladina je sakupljala hranu i duvan za partizanske jedinice, a omladinke su izra|ivale odjevne predmete i izrezivale crvene petokrake od ~oje, ponekad kriju}i to i od roditelja. U oktobru 1941. godine naglo narasta broj seoskih narodnooslobodila~kih odborta,757 kao rezultat primjene odluke Vrhovnog {taba u Stolicama, a ponegdje i op{tinskih758 narodnooslobodila~kih odbora koji su bili u najtje{njoj vezi sa partizanskim jedinicama, jer im je glavni zadatak i bio da partizanskim jedinicama obezbjede snabdjevanje. Narastanjem sve ve}eg broja organa narodne vlasti, stvaraju se nove mogu~nosti {ireg angaòvanja omladine u izvr{avanju brojnih zadataka. Ponegdje su omladinci bili birani u te odbore. Naj~e{}e su se omladinci, bilo pojedina~no, bilo grupno, ali organizovano, uklju~ivali u konkretne zadatke, kao {to su: sakupljanje hrane u seoskim doma}instvima i prevoz ili prenos do partizanskih baza i logora. Vremenom ovi zadaci postaju sve sloèniji i vi{e povezani sa ratnim zadacima partizanskih jedinica, kao na primjer, ru{enje èljezni~kih pruga,759 izgradnja baraka za bolnice, sje~a drva za ~ete i bolnice i sl.”760 Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu, ve} u jesen 1941. godine, preduzeo je mjere da se paralelno sa osnivanjem Okru`nih komiteta KPJ osnivaju i Okru`ni komiteti SKOJ-a sa zadatkom da poveù rad postoje}ih aktiva SKOJ-a i da osnivaju nove. Pored toga u prvom broju Biltena, organa KPJ za Bosnu i Hercegovinu, objavljen je 18. decembra 1941. godine, direktivni ~lanak “Stvorimo bosansko-hercegova~ki narodnooslobodila~ki omladinski savez”. U njemu se o karakteru i programu Saveza kaè: “Bosansko-hercegova~ki narodnooslobodila~ki omladinski savez ima zadatak da ujedini sve napore srpske, hrvatske i muslimanske omladine u Bosni i Hercegovini, da mobili{e njihove mlade snage u borbi protiv okupatora i njihovih usta{kih slugu, da gaji kroz zajedni~ku borbu

756 Dr Milorad Borov~anin, Nastanak i razvoj narodne vlasti u Bosanskoj krajini 1941. i u prvoj polovini 1942. godine,Skendervakufska klonferencija ’42, str.154. 757 Izvje{taj OK KPJ Jajce, Zbornik NOR-a, IV/3, str. 103. 758 Dr Nevenka Petri}, n. d., str. 333-334. 759 Izvje{taj Zapovjedni{tva 3. oru`ni~ke pukovnije Ravnateljstvu za javni red i sigurnost, Ariv VII, k. 143, dok. br. 41/4-1. 760 Nevenka Petri}, n. d., str.333.

241

uzajamnu ljubav i osje}anje bratske solidarnosti srpske, muslimanske i hrvatske omladine.761 U decembru mjesecu u srednjoj Bosni se po~elo osnivati odbore ovog Saveza pod imenom Narodnooslobodila~ki savez omladine Bosne i Hercegovine – NOSOBiH. “Decembra 1941. godine osnovani su prvi odbori NOSOBiH-a i aktivi SKOJ-a.”762 Upravo u vrijeme ~etni~kih pu~eva bila su tri zna~ajna doga|aja u vezi sa omladinskim pokretom. Naime, dosta razvijene aktivnosti me|u omladinom u prvim ustani~kim danima i kasnije, u srednjoj Bosni i {ire u okruènju Banjaluke, velikim dijelom zasluga je banjalu~kih ~lanova KPJ i SKOJ-a koji su politi~ki djelovali na terenu srednje Bosne, kako iz partizanskih jedinica, tako djeluju}i i u komitetima KPJ i SKOJ-a. Banjalu~ani, mla|i ~lanovi KPJ ili ~lanovi SKOJ-a, iskusni organizatori politi~kog rada sa masama iz vremena kada su djelovali u Banjaluci u ilegalnim uslovima, uz {iroku podr{ku i zalaganje doma}ih kadrova na terenu srednje Bosne, imali su zna~ajnu ulogu da se, uz izuzetan entizijazam, kako rukovode}eg kadra, tako i omladine, izvr{e pripreme za odràvanje dvije okru`ne konferencije SKOJ-a za srednju Bosnu i Smotre kulturnoprosvjetnog rada omladine srednje Bosne, u veoma sloènim uslovima, po{to su se ~etni~ke harange i slabljenje partizanskog pokreta iznutra ve} uveliko odvijali. a) Prva okru`na konferencija SKOJ-a srednje Bosne (januar 1942) Paralelno sa osnivanjem narodnooslobodila~kih odbora (NOO) osnivani su i rtevolucionarni odbori omladine, {to se vidi iz Izvje{taja komesara 1. ~ete za Bosansku krajinu, Kasima Hadì}a koji je napisan 17. septembra 1941. godine. U tom izvje{taju, izme|u ostalog, stoji: “Uporedo sa stvaranjem rev./olucionarnih/ odbora stvaraju se i rev./olucionarni/ odbori omladine sa zadacima da u zajednici sa rev/olucionarnim selj./a~kim/ odborima sprovode sve zadatke koji se danas postavljaju. Na svim pol./iti~kim/ konf./erencijama/ pol./iti~ki/ delegat govori i po omladinskim pitanjima.”763 Kao {to se iz ovog izvje{taja vidi dosta {iroko se odvijao rad sa omladinom. U takvim uslovima {ire politi~ke osnove za rad sa omladinom odràva se Prva okru`na konferencija SKOJ-a srednje Bosne, januara 1942. godine u selu Kara~, pod Uzlomcem, kao rezultat djelovanja iskusnih banjalu~kih skojevaca, omladinskih rukovodilaca na terenu srednje Bosne, odnosno mladih ~lanova Partije, kao i djelovanja politi~kih radnika iz patizanskih jedinica koji su imali zaduènje da rade i na terenu. U radu konferencije u~estvoivao je Mile Perkovi}, sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a BiH, koji je u~estvovao u neposrednim pripremama ove konferencije i rukovodio je njenim radom. Pored njega, od vode}ih li~nosti prisustvovali su: Rade Li~ina, komesar 761 Petar Ka~avenda, n. d., str. 71. 762 Dr Nevenka Petri}, n. d., str. 333-336. 763 Kasim HadÌ}, Izvje{taj pol./iti~kog/ komesara 1. ~ete, Srednja Bosna u NOB, knj. 2, str.58.

242

Bataljona 4. kraji{kog odreda, Ratko Bro}eta, komandant Petog bataljona, Rade Radi}, kulturno-vojni savjetnik i Du{ko Ko{}ica, komesar Jo{ava~ke ~ete. Zatim u~estvovali su u radu konferencije: Safet Fejzi}, sekretar partijske organizacije Jo{ava~ke ~ete, @eljo Bari}, sekretar partijske organizacije Vitkova~ke ~ete, Mira-Seka Jotanovi}, omladinski rukovodilac ê~avske ~ete,764 Milorad Braco Radi}, rukovodilac SKOJ-a Jo{ava~ke ~ete, \oko Perovi} i Du{anka Petri} sa maslovarskog podru~ja,765 @ivo Preradovi}, rukovodilac SKOJ-a Motaji}ke partizanske jedinice, Vlado Ivanovi}, sa podru~ja Skender Vakufa, Lazo Vidovi} sa derventsko-dobojskog podru~ja, Stanko Vuka{inovi} sa prnjavorskog podru~ja i drugi. Na ovoj konferenciji prvo su u~esnici upoznati sa uspjesima NOB-e, zatim je iznijet rad omladine u srednjoj Bosni, zatim su razmatrani aktuelni zadaci, a kao najurgentniji zadatak postavljeno je osnivanje Narnooslobodila~kog saveza omladine Bosne i Hercegovine – NOSOBiH-a. Izabran je Okru`ni komitet SKOJ-a u koji su u{li: Safet Fejzi}766, sekretar, @eljo Bari}, Vlado Ivanovi}, Mira Jotanovi}, \or|e \oko Perovi}, Stanko Vuka{inovi} i Lazo Vidovi}. Dakle, u ovaj Okru`ni komitet u{li su prete`no Banjalu~ani: Safet Fejzi}, @eljo Bari}, Vlado Ivanovi}, Mira Jotanovi} (banjalu~ki |ak) i Lazo Vidovi}. Postavljeni su sekretari op{tinskih komiteta SKOJ-a kako slijedi: Jovanka Boji} – za Dragovi}, Ziba Galija{evi} – za Li{nju, Osman Malki} Maga – za Crni Vrh, Dane Pavli} – za Jo{avku, Du{anka Petri} – za Maslovare i @ivko Stojanovi} – za Slatinu.767Od navedenih sekretara op{tinskih komiteta ~etnici su ubili: Zibu Galija{evi}, Osmana Malki}a Magu, Danu Pavli} (u 1942) i Du{anku Petri} (u 1944). b) Druga okru`na konferencija SKOJ-a srednje Bosne (17. i 18. marta 1942) Druga okru`na konferencija SKOJ-a srednje Bosne odràna je 17. i 18. marta 1942. godine u Brane{cima u osnovnoj {koli. U radu konferencije u~estvovalo je oko 100 ~lanova SKOJ-a sa terena i iz partizanskih jedinica. Konferenciju je pripremio OK SKOJ-a za srednju Bosnu. Kao gosti konferencije prisustvovali su: Danko Mitrov, komandant 4. kraji{kog partizanskog odreda, Lepa Perovi}, ~lan PK KPJ BiH, Rajko Bosni}, sekretar OK KPJ za srednju Bosnu, Zdravko êlar, komandir Grme~ke proleterske ~ete (jo{ bataljon nije bio formiran), Milan Radman, ~lan OK KPJ srednje Bosne; kao gosti: Edhem Ledo Karabegopvi},

764 Safet Fejzi}, Sje}anje na djelovanje u ilegalnom pokretu Banjaluke 1940. i 1941. godine, te sudjelovanje u revoluciji do 1943. godine, Arhiv BK,, Banjaluka, br. 209-146-7/199, str. 8. 765 Safet Fejzi} u svom sje}anju naveo je oma{kom da je u~estvovala Nevenka Petri}, a u~estvovala je Du{anka Petri} (Nevenkina starija sestra), pa je to u ovom radu ispravljeno (napomena autora). 766 Safet Fejzi}, ro|en u Banjaluci 1922, student EKV[ u Beogradu. ^lan SKOJ-a od 1937, a KPJ od 1940. U 1941. pred rat bio ~lan MK KPJ Banjaluka I upravnik înovni~ke menze, zna~ajnog mjesta za okupljanje komunista Banjaluke. Uhap{en po~etkom oktobra 1941, a po izlasku iz zatvora odlazi u pratizane u srednju Bosnu. U ratu bio sekretar OK SKOJ-a srednje Bosne, komesar bataljona, sekretar SK KPJ Kotor Varo{, rukovodilac SKOJ-a 1. proleterskog bataljona i dr. Nosilac “Partizanske spomenice 1941”. 767 DrNevenka Petri}, Omladinski pokret centralne Bosne u toku NOB-e, Revolucionarni omladinski pokret u BiH, knj.1, Republi~ka konferencija SSOBiH i NI[RO “Oslobo|enje”, Sarajevo 1984, str. 177.

243

Zdravko Lastri} “Jegor”, Novak Piva{evi}, komandant 3. bataljona 4. kraji{kog partizanskog odreda, Mara i Lazo Mitrov i dr. Dnevni red je bio: 1) U~e{}e omladine u NOB-i, i 2) Zadaci omladine u NOB-i. U radno predsjedni{tvo izabrani su: Stanko Vuka{inovi}, @eljko Bari}, Dane Pavli}, Mira Jotanovi} i Safet Fejzi}. Po prvoj ta~ci dnevnog reda izlaganje je podnijeo Safet Fejzi}, a po drugoj @eljo Bari}. U~esnike konferencije pozdravili su: Lepa Perovi} u ime PK KPJ za BiH, Danko Mitrov, ispred boraca 4. KNOPO i Zdravko êlar u ime omladine Bosanske krajine i Grme~ke proleterske ~ete. Zatim su za govornicu izlazili omladinci i omladinke, sekretari aktiva ili op{tinskih komiteta SKOJ-a i odbora NOSOBiH-a i diskutovali kako rade u jedinicama i na terenu. Izabran je Okru`ni komitet SKOJ-a u sastavu: Safet Fejzi}, sekretar, a ~lanovi @eljo Bari}, Stanko Vuka{inovi}, \oko Perovi}, Dane Pavli}, Mira Jotanovi}, Vlado Ivanovi} i Lazo Vidovi}. U ovaj OK SKOJ-a izabrano je 6 Banjalu~ana (Stanko je iz okoline Prnjavora i \or|e je Crnogorac, zagreba~ki student). Uve~e po zavr{etku rada bilo je narodno veselje. Naime, omladinske grupe iz pojedinih op{tina spremile su kulturni program i tako su delegati proveli tri dana u Brane{cima. Poslije radnog dijela izvodio se kulturni program, a potom se igralo, plesalo, veselilo. U~esnici Konferencije su se me|usobno dobro upoznali i na rastanku je bilo grlenja i ljubljenja. Mladi ljudi su se opra{tali ne slute}i da }e veliki broj ubrzo stradati od ~etni~ke kame. U jo{ jednom izvoru, knjizi dr Petra Ka~avende “Omladina u revoluciji USAOJ 1942-1945”, govori se o obe okru`ne konferencije SKOJ-a u srednjoj Bosni, pa se kaè: “Na terenu srednje Bosne krajem 1941. SKOJ je, iako malobrojan, razvio ìvu aktivnost u okupljanju omladine i njenom uklju~ivanju u aktivnost NOP-a. Prve organizacije omladine stvorene su decembra 1941. Neke od njih, kao u selu Imljani, brojale su i oko 100 omladinaca i omladinki. Januara 1942. odràna je Prva okru`na konferencija SKOJ-a za srednju Bosnu u selu Kara~, a Druga u Brane{cima u zgradi osnovne {kole, uz prisustvo 80-100 delegata, 17. i 18. marta 1942. Druga okru`na konferencija odràna je nepun mjesec dana poslije Skendervakufske oblasne partijske konferencije za Bosansku krajinu i izvr{ila je razradu stavova partijske konferencije o omladinskom pokretu i analizi stanja na terenu, a posebno u vezi sa opasnostima od ~etnika, koji su postajali sve agresivniji.768 êtni~ki pu~evi krajem marta i u aprilu 1942. i zlo~ini koje su po~inili nad pripadnicima NOP-a u kojima je nastradao i jedan broj istaknutih omladinskih rukovodilaca, za izvesno vreme onemogu}ili su rad i dalji razvitak omladinskih organizacija. Od toga vremena pa do novembra 1942. do dolaska

768 Dr Petar Ka~avenda, Omladina u revoluciji – Ujedinjeni savez antifa{isti~ke om ladine Jugoslavije, str. 77 (U fusnoti br. 87 na ovoj stranici autor se poziva na rad: Dr Nevenka Petri}, Neke aktivnosti SKOJ-a i omladinskog pokreta centralne Bosne prije odràvanja Oblasne konferencije KPJ za Bosansku krajinu 21-23. februara 1942. godine i neposredno poslije odràvanja, saop{tenje na nau~nom skupu odrànopm od 21. – 23. februara 1982. u Skender Vakufu (rukopis), s. 6, 11, 16, 17).

244

proleterskih jedinica u ovaj kraj, omladinski pokret je djelovao u ilegalnim uslovima…”769 Po zavr{etku Druge okru`ne konferencije SKOJ-a za srednju Bosnu (17.i 18. marta 1942) i odlasku u~esnika iz Brane{aca, OK SKOJ-a je odrào sastanak po{to je dobio zahtjev od OK KPJ srednje Bosne da Safet Fejzi}, tek postavljen-izabran za sekretara Okru`nog komiteta SKOJ-a za srednju Bosnu, treba da ide za rukovodioca SKOJ-a u Prvi proleterski bataljon. Tada je za sekretara OK SKOJ-a izabran @eljo Bari}.770 Naime, \uro Pucar Stari771 do{ao je u srednju Bosnu zato {to je bila na pomolu velika opasnost: pojava neprijatelja u redovima ustanika - ~etni{tvo. Operativni {tab za Bosansku krajinu772, pristupio je osnivanju dva udarna protiv~etni~ka bataljona- prvog s terena V drvarskog i podgrme~kog odreda i, drugog s terena Kozarskog odreda. Jedan od navedena dva udarna protiv~etni~ka bataljona bio je Proleterski bataljon Bosanske krajine, osnovan je 25. marta 1942. godine u êlincu, a bio je sastavljen od boraca sa terena V drvarskog i podgrme~kog odreda. Formiranju ovog bataljona prisustvovali su najvi{i rukovodioci narodnosolobodila~kog pokreta u Bosanskoj krajini \uro Pucar Stari, Osman Karabegovi}, Kosta Na|, Lepa Perovi}773, zatim Danko Mitrov774, komandant i Rade Li~ina, komesar 4. kraji{kog partizanskog odreda, Novak Piva{evi}, komandant 3. bataljona 4. odreda i drugi vojni i politi~ki rukovodioci sa ovog terena. Za komandanta bataljona je imenovan Zdravko êlar775, a za komesara Esad Midì}776. Na dan formiranja Proleterskog bataljona u êlincu je odràn narodni zbor na kome je u~estvovao i narod

769 Dr Petar Ka~avenda, n. d., str. 77. 770 Podaci za Prvi i Drugu okru`nu konferenciju SKOJ-a uzeti iz slijede}ih radova: Safet Fejzi}: Djelatnost SKOJ-a i Partije na podru~ju Bosanske krajine, ABK, Banjaluka, 209-146 – 11/79; Safet Fejzi}, Sje}anje na djelovanje u ilegalnom pokretu Banjaluke 1940-1942, te sudjelovanje u revoluciji do 1943, ABK, br.206-146-7/199; Nevenke Petri}: Omladinski pokret centralne Bosne u toku NOB-e, Revolucionarni omladinski pokret omladine BiH, knj. 1; Skoj i omladinski pokret centralne Bosne prije i neposredno poslije Oblasne konfgerencije KPJ za Bosansku krajinu, Skendervakufska konferencija ’42.(Pored navedenog autor je neposredno u~estvovala u radu Druge konferencije.) 771 \uro Pucar Stari, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu i ~lan PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu. 772 Sve do Oblasne konferencije Bosanske krajine, odràne 21-23.II 1942. u Skender Vakufu, sastav Operativnog {taba Bosanske krajine bio je: Mladem Stojanovi}, komandant, Slavko Rodi} zamjenik, Obrad Sti{ovi} komesar i Osman Karabegovi}, zamjenik komesara Operativnog {taba Bosanske krajine. Od 24..II 1942. za komandanta je postavljen Kosta Na|. 773 Lepa Perovi} je tada bila ~lan Pokrajinskog komiteta KPJ Bosne i Hercegovine. 774 Danko Mitrov je ro|en 14.III 1919. (pravo ime Slobodan). Kao 16-ogodi{njak 1936. odlazi u Gr~ku, a potom Bugarsku, Rumuniju, Ma|arsku, Austriju, [vajcarsku, Francusku i kona~ni stiè u [paniju da se u republikanskoj armiji bori protiv fa{izma. Poslije dugotrajnog ubje|ivanja da je sposoban za borbu prihva}en je i u 19. godini postao je borac i rukovodilac. Tri puta je ranjavan. Postao je major republikanske armije. Po povratku ku}i dospjeo je u francuske zatvore gdje je obolio. Poginuo je kao komandant IV kraji{kog partizanskog odreda – ubili su ga ~etnici 10/11 juna 1942 u selu Sre|evi}i kod Prnjavora. Progla{en je za narodnog heroja. 775 Zdravko êlar, ro|en 1917 u Ra{novcu, Bos. Petrovac. U NOB-i od 1941. Formirao Grme~ku poroletersku ~etu. Imenovan za komandanta Proleterskog bataljona Bosanske krajine 25.II 1942. Ubili ga ~etnici 10. VI 1942. Progla{en je za narodog heroja. 776 Esad Midì} je ro|en 1917. u Prijedoru, student, u NOB-i od 1941. Komesar Kozara~ke proleterske ~ete, kasnije i komesar Proleterskog bataljona Bosanske krajine. U~esnik je i u Banjaluci u revolucionarnom omladinskom pokretu. Usta{e ga streljale 1942. godine.

245

susjednih sela, a posebno omladina. Govorili su \uro Pucar, Kosta Na| i Esad Midì}, koji je govorio o omladinskoj organizaciji, naro~ito o zadacima omladine u partizanskim jedinicama.777 Na dan formiranja bataljona u njemu je bilo 239 naoruànih boraca. Zanimljivo je ista}i da su i u ovom bataljonu bili, uglavnom, mladi borci, {to je ina~e karakterisalo cijelu NOV i POJ. Od ukupno 315 boraca, koliko je za vrijeme rata pro{lo kroz bataljon, 262 borca bilo jestaro od 17-26 godina, a 43 od 26-35 godina.778 U bataljonu je bilo 15 Banjalu~ana, zabiljeèno je u knjizi Vase Triki}, Du{ana Repaji} Proleterski bataljon Bosanske krajine. U drugom od navedena dva protiv~etni~ka bataljona Udarnom protiv~etni~kom bataljonu bio je jedan vod Banjalu~ana. Nauiem, od ostataka 1. Bataljona 4. KNOP Odreda maja 1942. godine osnovana je jedna ~eta u ~ijem okviru je bio vod, sastavljen od Banjalu~ana. Taj Tre}i vod, nazvan Banjalu~kim, izginuo je skoro do posljednjeg borca u proboju na Ravnom Gaju u Kozari ¾ jula 1942, na ~elu sa svojim komandirom Suljicom Halalki}779, prekaljenim borcem jo{ iz bitaka klasno svijesnih radnika, organizovanih u borbene grupe za za{titu radni~kih organizacija i istaknuti u~esnik u svim demonstracijama u Banjaluci u godinama pred Drugi svjetski rat. Treba ista}i da su i u 4. kraji{kom NO partizanskom odredu, osnovanom 6. II 1942. bili brojni Banjalu~ani, a na najodgovornijim politi~kim funkcijama su dominirali: komandant i komesar 4. odreda Danko Mitrov i Rade Li~ina, dok su bili u Banjaluci bili su istaknuti skojevski, odnosno partijski aktivisti. Politi~ki komesari od ukupno ~etiri bataljona u tri su bili Banjalu~ani: Muhamed Kazaz u prvom, Niko Jurin~i} u drugom (u tre}em Adem Hercegovac iz Tesli}a) i @ivojin Preradovi} u ~etvrtom bataljonu. Bili su izrazito aktivni u revolucionarnom omladinskom i radni~kom pokretu u Banjaluci (@ivojin je kao srednjo{kolac svoje prve politi~ke aktivnosti ostvario u Banjaluci, posebno pod uticajem dva ujaka Veljka i Svete \o|evi}, ali je i poslije bio aktivan u Banjaluci. Ina~e, ro|en je u okolini Prnjavora). Proleterski bataljon je uskoro po osnivanju upu}en u Pribini} sa zadatkom da razbije novoformirani ~etni}ki bataljon, nazvan “Petar Mrkonji}”, kao i da podrì partizansku jedinicu u Blatnici u kojoj je do{lo do politi~kog raslojavanja, s obzirom na izrazito jak ~etni}ki uticaj u tom kraju. “U Maslovarama su Proleterski bataljon do~ekali borci Maslovarske partizansea ~ete, na ~elu sa komesarom Idrizom Maslom, potom omladina i narod okolnih sela. Svi su bili veseli i radovali se dolasku proletera. Naredne no}i borci su se dobro odmorili. Predhodno im je pripremljena obilna hrana i udoban smje{taj u radni~kim barakama i obli`njim ku}ama. Sutradan je odràn zbor na kome su govorili \uro Pucar i Idriz Maslo.

777 Savo Triki}, Du{an Repaji}, Proleterski bataljon Bosanske krajine, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1982, str.48. 778 Savo Triki},Du{an Repaji}, n. d., str.261-262.(Starosna struktura od ukupno 315 boraca, koliko je pro{lo kroz bataljon, bila je: od 17-19 g. 34, od 19-23 g. 136, od 23-26 g. 92, od 26-31 g. 31 i od 31-35 g. 12 boraca. Za 10 nije utvr|ena starosna dob). 779 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. fusnota br. 11, str. 328.

246

Pucar je govorio o vojnopoliti~koj situaciji. Posebno se osvrnuo na budu}e zadatke koji stoje pred Proleterskim bataljonom i jedinicama 4. kraji{kog odreda… Maslo je na po~etku istakao radost boraca njegove ~ete i naroda toga kraja, zbog dolaska Proleterskog bataljona i ukazao na opasnosti ~etni}ke propagande u okolini Maslovara. Nave~e je odr`na priredba u omladinskom domu, kojoj su prisustvovali mje{tani, omladina susjednih sela, borci bataljona i Maslovarske ~ete i rukovodstvo omladinske organizacije. Poslije jednodnevnog odmora slijede}eg dana, u prvi sumrak, bataljon je krenuo preko planine Borje za Pribini}…”780 Na ovoj priredbi u maslovarskom omladinskom domu, u stvari, izveden je kuturni program koji je duè vrijeme pripreman za Smotru kulturnoprosvjetnog rada omladine srednje Bosne. U to vrijeme, sprovode}i zaklju~ke Druge okru`ne konferencije SKOJ-a srednje Bosne, omladina u srednjoj Bosni, pa tako i u Maslovarama, uùrbano se pripremala za Smotru kulturnoprosvjetnog rada omladine srednje Bosne, predvi|enu za po~etak aprila 1942. godine u Skender Vakufu. c) Smotra kulturnoprosvjetnog rada omladine srednje Bosne (5, 6. i 7. IV 1942.) Krajem marta 1942. godine, u svim oslobo|enim varo{icama srednje Bosne u kojim su bile partizanske jedinice ([iprage, Maslovare, Skender-Vakuf, êlinac, Vije~ani i dr.) pored o~ite opasnosti koja je dolazila od najezde ~etni{tva, i dalje su se ìvo odvijale aktivnosti u omladinskoj organizaciji - NOSOBiH-u. Na primjer, u Maslovarama (a sli~no je bilo u svim navedenim i drugim varo{icama u srednjoj Bosni) svake se ve~eri skupljala omladina, ne samo iz mjesta, ve} je dolazila iz skoro svih okolnih sela. U zgradi osnovne {kole-omladinskom domu radilo je nekoliko sekcija iz oblasti kulture (pjeva~ki hor - dirigent je bio \oko Perovi}, zatim dramska sekcija, recitativni hor). Istovremeno je stalno odràvana vojna obuka (sa drvenim pu{kama) za omladince koji nisu sluìli vojsku. [tab Borjanske ~ete, u kojoj je politi~ki komesar bio Idriz Maslo, bila je smje{tena u zgradi direkcije rudnika, ali nekoliko prostorija je kori{}eno za rad sa omladinom. Svaku ve}e, uz karbidne lampe, u {koli su se odràvali skupovi. îm se uhvate na radiju nove vijesti sve je prekidano da bi se pro~itale prisutnim. A, kao nezaobilazno, dvoje iz pjeva~kog hora je pjevalo tzv. “Vrabac”, tj. na duhovit na~in sastavljane su dogodov{tine iz dnevnih zbivanja u Maslovarskoj ~eti i u tzv. pozadinskom radu, ponekad i malo na potsmje{ljiv na~in, ali drugarski, o prisutnim pojedincima, da bi se ne{to reklo {to }e izazvati smjeh u publici. Tako su, na primjer, u Maslovarama prolazili dani pripremanja omladine za u~e{}e na Smotri kulturnoprosvjetnog rada omladine srednje Bosne, pripremanoj za 5, 6. i 7. april 1942. Odre|ena grupa omladine (oko 25) iz Maslovara i okoline, stigla je 4 aprila kasno uve~e u Skender Vakuf i razmje{tena je po ku}ama na spavanje.

780 Savo Triki}, Du{an Repaji}, n. d., str. 59-60.

247

Smotra je bila kombinovana sa izlaganjima odre|enih li~nosti. Tako, prvi govornik je bio Branko-Mi{o Stupar, komesar Skendervakufske ~ete, ranijen banjalu~ki ~lan MK SKOJ-a. Zatim je govorio Dujko Komljenoivi}, komandir iste ~ete. Govorili su, tokom tri dana trajanja smotre, omladinski rukovodioci o vi{e tema: NOSOBiH-u, analfabetskim te~ajevima, kulturnoprosvjetnom radu i sl. Svake ve~eri davane su tada popularne priredbe. Horovi su pjevali dobro uvje`bane pjesme, izvo|eni su ske~evi, recitovalo se… Predstavnici omladine srednje Bosne, uz u~e{}e boraca Skendervakufske ~ete i rukovode}ih kadrova koji su tada bili u Skender Vakufu provodili su ve~eri u izuzetnom raspoloènju. Po zavr{etku Smotre maslovarska grupa, rano ujutro 8. aprila, vra}ala se preko brda, popre}nim putevima. êtnici su je presreli sa pu{kama na gotovs u selu Orahovi, na lijevoj obali Vrbanje, blizu sela Obodnika. Seoske omladince su odmah pustili ku}ama, a jednu grupu (Sestre Koviljku i Nevenku Petkovi}, Du{anku i Nevenku Petri}, \oku Bubi}, Dragu Racu i dr.) sproveli su u komandu Borjanske ~etni~ke ~ete u Maslovare… Dok je omladina bila na Smotri, no}u izme|u 7. i 8. aprila i u Maslovarama je izvr{en ~etni~ki pu~. Ubijen je Idriz Maslo, komesar Borjanske ~ete i jo{ tri osobe, a svi ostali su, bar privremeno, bacili petokrake zvijezde, simbol partizanske borbe i stavili na kape ~etni~ke kokarde. Nastao je mra~ni period ubijanja partizanskih boraca, proganjanja partizanskih porodica, drànja pristalica NOP-a u ku}nom pritvoru, odnosno zatvoru. Vr{ena su hap{enja, proganjanja, su|enja… Kako su ~etnici paktirali sa usta{ama i Nijemcima, odre|en broj stanovnika nije strahovao samo od ~etnika, ve} istovremeno i od usta{a i Nijemaca… Glava II Pojava ~etni{tva i stagnacija u razvoju NOP-a u Banjaluci i okolici Od prvih dana partizanske borbe bilo je pojedinaca ili manjih grupa pro~etni~ki raspoloèno, posebno u onim sredinama gdje su neki pojedine osobe jo{ u predratnom periodu bili i formalno ~lanovi nekih ~etni~kih organizacija. Po~ev od ustani~kih dana oni su se predstavljali kao borci protiv usta{a i njihovih zlodjela, ali ne istovremeno i protiv okupatora. Neki od njih imali su visoke rukovode}e poloàje u {tabovima prtizanskih jedinica, kao na primjer Rade Radi}781 u Jo{avci i 781 Rade Radi} je po~etkom NOR-a bio u partizanskom pokretu. “Poslije odvajanja od êtvrtog partizanskog odreda Rade Radi} je na {irem podru~ju Jo{avke formirao Jo{ava~ku ~etu pod svojopm komandom, ali se nakon izvjesnog vremena ponovo vratio u sastav partizanskih snaga i, poslije formiranja 6. bataljona 3. kraji{kog NOP odreda, postao ~lan {taba tog bataljona.” (Napomena Redakcije, Srednja Bosna u NOB, knj. 2, str. 278), Imao je dva sina od kojih je stariji, iz prvog braka, 1941. strpan u usta{ki logor, gdje je ubijen, a mla|i Milorad Braco prije rata zavr{io je Srednju tehni~ku {kolu u Banjaluci, gdje je bio pripadnik revolucionarnog omladinskog pokreta, Braco je ~lan KPJ postao 1941. i bio je pripadnik naprednog studentskog pokreta. U 1941.bio je rukovodilac SKOJ-a u Jo{ava~koj ~eti, a krajem decembra postavljen je za komesara u istoj ~eti., Poginuo je 19. februara 1942 u napadu na Kotor-Varo{. Prije po~etka Drugog svjetskog rata Rade Radi} je bio ~lan ~etni~kog udruènja “Sloboda ili smrt”, a izme|u dva svjetska rata politi~ki je sara|ivao sa dr Stevanom Moljevi}em, banjalu~kim advokatom, poznatom po velikosrpskom nacionalzmu kome je pripadao, Svoje izdajni~ko lice otkrio je stravi~ne no}i izme|u 31. marta i 1 aprila 1942, u ~etni}kom pu~u kada su pobijeni ranjenici u partizanskoj bolnici u Jo{avci, borci iz za{titnice ove bolnice i rukovode}i kadrovi partizanskog pokreta koje su ~etnici te no}i uhvatili i pobili u Jo{avci. Pod

248

{ire, Uro{ Drenovi}782 u okolini Mrkonji}-Grada i dr. Istovremeno od Draè Mihajlovi}a su stizali agitatori ~etni~kog pokreta, obi~no oficiri biv{e Jugoslavije. S obzirom na poloàj koji Banjaluka ima u zapadnoj Bosni od davnina, ona je i za ~etnike, s obzirom na oslonac na Nijemce i organe vlasti tzv. NDH s kojim su paktirali, postala mjesto odakle se {irila ~etni~ka propaganda, zatim u njoj su se obavljali obavje{tajni poslovi, razvijala dalja saradnja s njema~kim predstavnicima i predstavnicima usta{ke vlasti. 11. êtni~ka zvjerstva, izdaja; ~etnici usta{ama i Nijemcima otkrivaju saradnike NOP-a u Banjaluci Poslije samo 13 dana od zavr{etka Druge skojevske konferencije uslijedio je stravi~ni, tragi~ni doga|aj u Jo{avci. No}u, izme|u 31. marta i 1. aprila, izvr{en je ~etni~ki pu~ u Jo{ava~koj ~eti. Pobijeni su ranjenici u partizanskoj bolnici. Ubijen je i dr Mladen Stojanovi}, slavni komandant 2. partizanskog (kozara~kog) odreda, koji je bio smje{ten u susjedstvu. Ubijen je Rajko Bosni}, sekretar Okru`nog komiteta KPJ srednje Bosne, za{titnica bolnice, rukovode}i kadar ~ete i ~lanovi okru`nih komiteta KPJ i SKOJ-a, koji su se tada zatekli u Jo{avci. Ve} je spomenuto da je @eljo Bari}, sekretar Okru`nog komiteta SKOJ-a srednje Bosne te no}i ubijen, zatim Dane Pavli}, ~lan Okru`nog komiteta SKOJ-a. Ali, kako su tada bile jako slabe veze za komunikaciju (gledano iz dana{nje persapektive nepojmljivo slabe), vijest o ovoj tragi~noj izgibiji partizanskih junaka, koje su pobili ~etnici u jeku ofanzivnih partizanskih napada na Njemce i usta{e, nije se dovoljno pro~ula. Simpatizeri ~etni{tva strogo su je ~uvali, kako bi takva stravi~na ubistva ~etnici mogli sprovoditi i u ostalim partizanskim bolnicama i ~etama. Tako, u mnogim partizanskim ~etama ta tu`na vijest nije stigla. Na primjer, u Borjanskoj ~eti (ili Maslovarskoj, kako se tada popularno zvala) o toj tragediji ni{ta se nije znalo. “Odmah po zavr{etku Skendervakufske partijske konferencije, na terenu Bosanske krajine poduzeto je niz politi~kih i vojnih mera da se onemogu}i i suzbije neprijateljska ~etni~ka propaganda, kao i druge neprijateljske delatnosti. Na terenima centralne Bosne i Manja~e, neposredno iza konferencije, situacija se jo{ vi{e komplikovala i pogor{avala. êtnici su uspeli da razbiju ve}i broj partizanskih ~eta, naro~ito u centralnoj Bosni, teren IV partizanskog odreda, da pobiju jedan

rukovodstvom Rade Radi}a Jo{ava~ka ~eta je pobila sve ranjenike u partiz. bolnici u ê~avi, 16.IV 1942, kada se Proleterski bataljon povukao iz ê~ave. U aprilu 1942. Radi} se sastaje s Dragi{om Vasi}, starim poznanikom iz Srpskog kulturnog kluba. Istina, poslije pu~a, partizankama Zorici Mitrov, svojoj snahi sa dijetetom (unu~etom), njenoj majci Mari Mitrov i Nadi Maàr Rade Radi} spasio je ìvot od ~etnika i brinuo je o njima dok nisu do{le u vezu s partizanima. Radi} odlazi na Goliju kod D. Mihajlovi}a, sa kojim se sastaje 21. maja 1942. Moljevi} i Vasi} postaju glavne li~nosti ~etni~kog Centralnog nacionalnog komiteta, obrazovanog 1942, a ~lan ovog komiteta postaje i Radi}. U 1945, poslije totalnog rasula ~etnika, Radi} se predao snagama bezbjednosti. Osu|en je na smrt kada i D. Mihajlovi}. (Banjaluka u rad. pokr. i NOB, knj. 1, fusnota br. 437, str. 412; S. Fejzi}, Odlazak u Proleterski bataljon i drugi izvori). 782 U~itelj iz Gerzova, (Mrkonji}-Grad). Bio je prije rata ~lan ~etni~ke organizacije u Mrkonji}-Gradu. Prije odvajanja od partizana, kra}e vrijeme 1941. bio je zamjenik Danka Mitrova, komandanta 4. kraji{kog odreda.

249

broj partizanskih i politi~kih rukovodilaca i da ~ete stave pod svoju komandu, mada neke samo formalno.”783 “U zimu 1941 - 1942. godine ~etni~ki raspoloèni komandanti sve vi{e sabotiraju borbu protiv oruànih formacija NDH i okupatora, da bi u prole}e 1942. pokazali pravu izdajni~ku ulogu i poveli otvorenu borbu, zajedno sa okupatorom i kvislin{kim formacijama, protiv partizanskih jedinica.”784 Rade Radi} je imao najja~i uticaj u ustani~kim jedinicama kod onih elemenata koji su èljeli da plja~kaju i terori{u narod, a ne da se bore protiv okupatora i njegovih sluga. To je bio osnov njegovog uticaja na biv{u Jo{ava~ku ~etu i nije mu bilo te{ko, kad je za to do{lo vrijeme, da im se nametne na ~elo za komandanta. On je sa svojim istomi{ljenicima izvr{io pu~ u Jo{ava~koj ~eti, na najzvjerskiji na~in. Pri tom je veoma va`no ista}i da su i u pripremanju i u izvr{enju pu~a sa Radi}em i njegovim saradnicima, u~estvovali i njema~ki i usta{ki agenti, s kojima je Radi} jo{ od ranije sara|ivao. Izme|u ostalog, prije ovog pu~a, on im je otkrivao simpatizere i pripadnike NOP-a u Banjaluci, {to je bio “no` u le|a” – kako se to kaè, NOP-u Banjaluke.785 Ve} je istaknuto da je Operativni {tab za Bosansku krajinu osnovao dva udarna protiv~etni~ka bataljona i to jedan sa terena V drvarskog i podgrme~kog odreda, a drugi sa terena II kraji{kog (kozarskog) odreda. Zadatak je bio ~i{}enje terena od ~etni{kih snaga, stavljenih u slu`bu okupatora, koje su ve} do tada izvr{ile ve}i broj zlo~ina. Osnivanje ovih bataljona uslijedilo je u vrijeme ~etni~koh zlodjela od kojih je najve}i bio napad na [tab IV karji{kog odreda i Bolnicu, no}u izme|u 31. marta i 1. aprila 1942. godine. Tom prilikom u Jo{avci u partizanskoj bolnici je ubijeno 25 ranjenika, me|u kojim i Mladen Stojanovi}. Zarobljen je i ubijen i Rajko Bosni}, sekretar Okru`nog komiteta KPJ za srednju Bosnu, zatim Dane Pavli}, ve} spomenuti ~lan Okru`nog komiteta SKOJ-a za srednju Bosnu. Pobijeni su i svi borci koji su {titili {tab i Bolnicu. Pored ove bolnice ~etnici su poubijali

783 Obren-Obrad Sti{ovi}, Formiranje udarnog protiv~etni~kog kozarskog bataljona poslije Skendervakufske partijske konferencije, aprila 1942. godine, Skendervakufska konferencija ’42, Zbornik radova s nau~nog skupa “Oblasna konferencija KPJ za Bosansku krajinu 21-23. februara 1982. godine u Skender-Vakufa, Institut za istoriju Banjaluka, Banjaluka 1982, str. 563. 784 Branko Latas, potpukovnik, O organizaciji ~etni{tva na podru~ju Banja Luke 1941 – 1945 (u svjetlu dokumenata), Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 694. 785 “U izjavi Viktorije Kapor (ro|ene Petri}, napomena autora), date 1946. godine povodom su|enja Radi}u, pored ostalog,se kaè: da je u martu 1942. godine Proleterski bataljon zarobio ènu koja se predstavila kao supruga Petra Rigera i da je ona prilikom saslu{anja izjavila, pored ostalog, slijede}e: “Zajedno sa svojim muèm Rigerom bila sam u slu`bi Gestapoa i od istog dobila zadatak da do|em na oslobo|enu teritoriju kod partizana s tim da otkrijemo pojedine rukovodioce, a specijalno Mladena Stojanovi}a, da izazovemo razdor u partizanskim jedinicama i da organizujemo pu~ u odredima. Njihovi rukovodioci uputili su nas na Radu Radi}a i rekli da preko njega i pomo}u njega ostvarimo sve ovo.”. Izjavila je dalje da se Radi} prihvatio ovoga i da je s njim stvoren plan kako treba sve to da se ostvari. “…Znam i to da je izvo|enje pu~a ostvareno ba{ po ovom planu.” – kako je iznela èna koju smo saslu{avali. Dalje se govori o vezama Radi}a i Franje Rape, kojemu je Radi} odavao pristalice i simpatizere NOP-a u Banjoj Luci (AVII, reg. br. 43/1. k. 260). U svojim se}anjima, na str. 55, @arko Lastri} pi{e kako se 1944. u jednoj kafani u Banjoj Luci sreo s Radom Radi}em, i kad ga je upitao za{to mu je ubio brata Zdravka Lastri}a, Radi} je odgovorio da, navodno, nije kriv za Zdravkovu smrt, jer “njema~ki hauptman, koji je rukovodio pu~em, nije dozvolio da se on po{tedi.” (Arhiv Bosanske krajine u Banjoj Luci).

250

mnoge ranjenike i bolesnike, te uni{tili partizanske bolnice u êmernici, Borju, ê~avi i druge.786 U gradu Banjaluci u ovom periodu najvi{e su za partizanske jedinice sakupljani lijekovi, municija, oru`je, odje}a i prehrambeni artikli (ne{to od ovoga je i kupovano od predhodno prikupljenog novca). Ilegalni pokret Banjaluke organizovao je poznati bijeg iz zatvora Milana Radmana, Vahide Maglajli} i Danice Mari}. Ili, potpuno je propao poku{aj usta{a da osnuju “Dobrovolja~ki odred narodnog ustanka” za borbu protiv partizana. Iako je pozvano vi{e od 400 lica, odazvalo se samo dvadesetak osoba.787 Istovremeno iz krugova organizovanih komunista i simpatizera ljudi su opsjedali pojedine ~lanove MK KPJ, posebno sekretara Zagu Umi~evi}, kao i MK SKOJ-a, da bi do{li do propusnice da iza|u iz grada u partizane. Ali, izlazak se dozvoljavao samo onima koji su bili izrazito kompromitovani ili osobama koje su izri~ito od rukovodstva Odreda ili Voda za vezu traène da budu poslane iz grada zbog nekih posebnih zadataka. Konferencija komandnog kadra ~etni~kih jedinica, zbog izbora jedinstvenog rukovodstva, odràna je 1. jula 1942, na kojoj je Rade Radi} izabran za komandanta Glavnog {taba bosanskih ~etni~kih odreda, ostav{i u isto vrijeme na du`nosti komandanta odreda “Borje”, a sedi{te Glavnog {taba bilo je u okolini Jo{avke u selu Srpska Grapska.788 Oko odràvanja ove konferencije ostvarena je saradnja izme|u ~etni~ke i usta{ke vlasti, odnosno izme|u Ivana Brozovi}a, komandanta Banjalu~kog zdruga, koji je 26. juna dao propusnice Vuka{inu Mar~eti}u i Jovanu Mi{i}u za odlazak na navedenu konferenciju i Rade Radi}a koji je 27. jula 1942. godine odgovorio ùpanu ùpe Sana i Luka na dopis od 24. jula, u kome ùpu obavje{tava da su “odmah po obrazovanju Glavnog {taba Bosanskih ~etni~kih odreda obavje{tene o tome hrvatske vojne vlasti preko zapovjednika Banjalu~kog zdruga g. Brozovi}a” smatraju}i da su tako obavje{teni i ostali zainteresovani organi NDH.789 Mnoga doga|anja ~etni~kog pokreta BiH odigravaju se u neposrednoj okolini Banjaluke. Na narednoj me|uodredskoj ~etni~koj konferenciji (1.XII.1942) Radi} je ponovo izabran i ostao je i dalje komandant Komande bosanskih ~etni~kih odreda (po{to je u me|uvremenu Glavni {tab promjenio naziv). “Kada je (Slavoljub) Vranje{evi} preuzeo komandu nad ~etni~kim jedinicama (zapadne Bosne), Rade Radi} je postao ~lan Centralnog nacionalnog komiteta. U stvari Radi} je i dalje imao puni uticaj na ~etni~ke jedinice, zadràv{i u svojim rukama poslove odnosa sa Nijemcima i NDH.”790 12. Dolazak Prve proleterske divizije i masovno stupanje omladine u NOV; razbijanje glavnih ~etni~kih snaga u srednjoj Bosni 1942. godine 786 Obren - Obrad Sti{evi}, Formiranje udarnog protiv~etni~kog Kozarskog bataljona poslije Skendervakufske konferencije aprila 1942, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. .563. 787 Izvje{taj Vrhovnog oru`ni~kog zapovjedni{tva za razdoblje od 15. do 31. maja 1942., Arhiv BK Banja Luka, Mf II – 14. 788 Branko Latas, n. d., str. 695; AVII, reg. br. 4/6. K. 294: zapisnik sa konferencije odràne 1. jula u Srpskoj Grapskoj. 789 Ibid., str. 696; AVII, reg. br. 15/8, k. 233; reg br. 44/2, k. 234. 790 Ibid., str. 697.

251

“Saradnja ~etni~kih komandanata i ~etni~kog rukovodstva s Njemcima bila je veoma {iroka i mnogostruka, a ~etni~ki komandanti bili su povezani s usta{ama i domobranima, odnosno vlastima NDH.791 “Svi ~etni~ki odredi na teritoriji zapadne Bosne imali su do prve polovine 1942. sporazume s predstavnicima NDH o uzajamnoj saradnji i pomaganju u borbi protiv partizanskih jedinica, uz priznavanje poretka NDH od strane ~etni~kih komandanata. Odred “Ko~i}” je sklopio sporazum 27. aprila, “puk Manja~a” 15. maja, odred “Obili}” 27. maja, a odred “Borja” 9. juna 1942.”792 Radi} je potpisao ugovor koji obavezuje ~etni~ke komandante na bezuslovno i dosljedno izvr{avanje nare|enja njema~kih komandanata, kao i da ~etnici Nijemcima moraju izru~iti sve zarobljene pripadnike NOP-a.793 Dolaskom Prve proleterske divizije u srednju Bosnu, novembra 1942. godine, glavne ~etni~ke snage na ovom terenu su razbijene (Rade Radi}a i Laze Te{anovi}a), tako da su stvoreni uslovi za oìvljavanje NOB-e, a time i omladinskog pokreta. Odmah po dolasku Prve proleterske divizije u njene redove i druge jedinice stupilo je dosta omladine. U izvje{taju Mirka ([efketa Maglajli}a), sekretara Povjereni{tva OK KPJ za srednju od 14. januara 1943. se kaè: “Do sada se javilo dobrovoljno u NOV, {to u brigade, {to u ove dvije novoformirane ~ete, oko 350 boraca. Po{to ima jo{ omladinaca koji }e se javiti dobrovoljno u NOV, zaklju~ili smo da odrìmo vojno-politi~ki kurs, koji }e prema na{im zaklju~cima otpo~eti 25. Januara. Prema na{em mi{ljenju i predvi|anju na ovaj kurs javik}e se oko 100 omladineca."794 Jedinice Prve proleterske divizije organizovale su intenzivan politi~ki rad na terenu u cilju obja{njavanja ~etni~ke izdaje, ciljeve NOB-e i potrebe osnivanja NOO-a, tamo gdje su bili prestali sa radom, {to se vidi iz izvje{taja Politodjela 3. kraji{ke brigade od 11.I 1943, poslanog CK KPJ iz koga se vidi da je u srednjoj Bosni odràna 61 konferencija na terenu, {to se bitno odrazilo i na stupanje omladine u jedinice i izvje{taja [taba Prve proleterske divizije od 14.I 1943,795 kao i brojnih sadràja iz sli~nih dokumenata. 13. êtnici i dalje paktiraju sa usta{ama i Nijemcima; ~etni~ke trojke “Z”

791 Ibid., 700. 792 Ibid., fusnota br.34, str. 700. 793 Ibid., str. 703. Osamnaestog marta (1942) Vurianek, njema~ki kapetan pi{e Radi}u, da “…osobe za koje se sumnja da su partizani” imaju izru~iti njema~koj komandi u Banjoj Luci, odjeljenju “1C’, navode}i da su ~etnici zarobili jednog partizana kojega odmah treba izru~iti (AVII,reg. br. 10/5, k. 235). U dopisu kapetana Vurianeka od 14. aprila 1943. godine Jovanu Mi{i}u, pod ta~kom ~etiri, pi{e: “Prilikom dogovora, koji se tada, dne 5.3.1943. god. odrào, gospodin se Rade Radi}, u ime sviju ~etni~kih vo|a, me|u ostalim, obavezao i na sljede}e: a) êtni~ka komanda }e sve osobe za koje njema~ka komanda traì da se izru~e, predati njema~koj komandi u Banja Luci.” (AVII, reg. br. 48/4, k. 234). 794 Izvje{taj Mirka ([efketa Maglajli}a) od 14.I 1943, IPIRP Sarajevo, stara sign. 28/1049. 795 Zbornik NOR-a, tom IV, knj. 9, dokument br. 49 i Zbornik NOR-a tom IV, knj. 9, dokument br. 42 i 58.

252

Uz materijalnu, politi~ku i moralnu podr{ku Nijemaca, ~etnici su krajem 1943. dobili da zaposjednu i kontroli{u teritoriju cijelog donjeg toka Vrbasa uz obje obale. Kad je oti{la oru`ni~ka stanica iz Razboja, oru`ni{tvo u NDH je bilo potpuno potisnuto, pa je cijela ta teritorija do{la pod nadzor ~etnika. Ovaj ~etni~ko-njema~ki dogovor iritirao je Dràvno tuìla{tvo Pokretnog prijekog suda u Banjaluci o ~emu su ovi obavijestili 9. juna 1943. Ministarstvo pravosu|a i bogo{tovlja.796 Tada zapo~eti sukobi organa NDH i ~etnika na podru~ju Bosanske Gradi{ke nisu okon~ani do kraja rata. Ina~e, cestu Banjaluka – Gradi{ka, kao veoma zna~ajnu komunikacionu arteriju, ~esto su zajedni~ki ~uvali Nijemci, ~etnici i vojska NDH. Da bi se obezbjedilo {to bolje funkcionisanje ~etni~ko-njema~ke saradnje, Nijemci su na terenima gde su se nalazile ~etnic~ke jedinice, bliè ili dalje od Banjaluke, postavili radio-stanice sa svojim posadama i kuririma. Bile su smje{tene u Karanovcu, êlincu, Han Kolima, Kla{nicama i drugim mjestima, u ~etni~kim odredima gdje su se nalazili njema~ki instruktori. Tako su se Nijemci obezbjedili, izme|u ostalog, i za brzo dobijanje podataka o dejstvima i pokretima Narodnooslobodila~ke vojske Jugoslavije (NOVJ), zatim ovim putem izdavali su svoje naredbe ~etnicima za otklanjanje iznenadnih napada NOVJ na Banjaluku i drugo.797 O karakteru i razmjerama ~etni~ko-njema~ke saradnje dao je ocjenu i ~etni~ki major Vranje{evi}, istakav{i da “ima i takvih komandanata koji su svoje jedinice prosto predali pod komandu Njemaca”, napomenuv{i da “saradanja i pot~injavanje nije jedno te isto”.798 U svojoj propagandi vo|stvo ~etni~kih oprganizacija deklarisalo se za liniju “iskori{}avanja” okupatora u borbi protiv NOVJ, smatraju}i je neprijateljem broj jedan. Ali, “taktiziranje” prema okupatoru i njegovo “iskori{}avanje” svelo se u praksi na iskori{}avanje ~etnika od strane okupatora i kvislinga. Od svoje pojave, u ratnim danima i kasnije, ~etni{tvo u Bosanskoj krajini i srednjoj Bosni bilo je nagla{eno podlo`no kriznim stanjima, ~ega se nisu mogli osloboditi do samog kraja svoga postojanja. Pojedina~ni i grupni sukobi ~etni~kih vojnih starje{ina, koji zbog li~nih ambicija i interesa nisu nikad prestajali, uticali su na ve} veoma poljuljani ugled ~etni~kih komandi. Postojala je netrpeljivost izme|u doma}ih ~etnika i onih koji su dolazili od Draè Mihajlovi}a. Rade Radi} i njegove pristalice postepeno su potiskivani sa ~elnih poloàja u Glavnom {tabu bosanskih ~etni~kih odreda, a sve vi{e su dolazili do izraàja ljudi koje je slao Draà Mihajlovi}, kako bi u ovim djelovima Jugoslavije ostvarivao {to vi{e svoj neposredni uticaj. Od same pojave ~etni{tva do kraja rata ~etni~ke vo|e su glorifikovale svoj negativan stav prema narodnooslobodila~koj borbi,vo|enoj protiv okupatora i 796 Arhiv Hrvatske, Zagreb, Ministarstvo pravosu|a i bogo{tovlja NDH, kut. 9, taj. 804/43. 797 Ibid., str. 704. 798 Ibid., VII, reg. br. 17/7-5, k. 204; zapisnik sa me|uodredske konferencije odràne 1. decembra 1942. godine.

253

doma}ih sluga, pod pla{tom humanosti, govore}i pri tom: “Du`nosat nam je glavna da sa~uvamo do konca rata ovo srpskog naroda {to se ìvo nalazi, a poslije konca rata kako mu da bog i sudbina.”799 Navodno, cilj im je bio da ~uvaju srpski narod od stradanja, a u praksi srpski narod je do krajnosti fizi~ki istrebljivan (Kozara, sela oko Banjaluke, Sanski Most, Jasenovac, logor smrti…), a ~etnici su sve vi{e i vi{e tonuli u izdaju srpskog naroda i svih slobodoljubivih gra|ana, bez obzira na nacionalnu ili konfesionalnu pripardost. êtni~ka nasilja su sprovo|ena i u Bosanskoj krajini i srednjoj Bosni. Jedna od prvih naredbi novoobrazovane komande zapadne Bosne bila je preno{enje nare|enja Draè Mihajlovi}a o ubijanju komunista, saradnika i simpatizera narodnooslobodila~kog pokreta. U preambuli svoje naredbe Slavoljub Vranje{evi} je istakao da je takvo nare|enje dobio od Draè i na~elnika {taba vrhovne komande: “Imaju se staviti pod slovo “Z” (zaklati, prim autora) svi simpatizeri komune i oni koji se vra}aju iz partizanskih redova u kojima su bili sa ili bez oru`ja. Bolje je to u~initi nego da se docnije ima jo{ posla sa takvim tipovima. Jednom trebamo biti na~isto, da sve ono {to je bilo u komuni vi{e od mesec dana to se vi{e ne moè nikada izle~iti.”800 “U organizovanju grupa za ubijanje, svaki komandant ~etni~ke brigade bio je obavezan da odabere tri najpovjerljivija ~etnika i od njih tajno sa~ini patrolu “Z”, nazvanu ~etni~ka trojka, koja je izvr{avala nare|enja samo komandanta brigade. Obrazovanje i imena ~lanova patrole za ubijanje, komandant je morao dràti u najve}oj tajnosti, tako da nikako ‘ne sme dozvoliti da se imena tih ~etnika doznaju i postanu javna tajna.’ Za djelatnost je re~eno: ‘Patrola “Z” upotrebljava se za likvidaciju simpatizera komune i onih partizana koji su u borbi zarobljeni ili su se iz bilo kojih razloga predali sa ili bez oru`ja. Pravo upotrebe ovih patrola dato je izri~ito komandantu brigade Rad patrola bio je tajan i one su prema uputstvima i{le na izvr{enje zadataka prete`no no}u. Vranje{evi} je skrenuo pa`nju svim komandantima korpusa i brigada da su obavezni da izvr{e ovo nare|enje. Ukoliko pojedine ~etni~ke jedinice, odnosno njihovi komandanti, nisu primile ovu strogo povjerljivu naredbu, komandanti korpusa su bili obavezni da im je dostave. Iako je u naredbi stajalo da patrole “Z” izvr{avaju nare|enja svojih komandanata, bilo je izvjesno da su one radile i na svoju ruku, {to se posebno odnosilo na ubijanje domobrana. Malo je vjerovatno da je to ~injeno sa znanjem ~etni~kih komandanata po{to su pojedine ~etni~ke starje{ine imale neprilika kod Nijemaca zbog takvih slu~ajeva. Govorilo se da }e se zbog toga nastaviti pokolj Srba. Naredba o osnivanju patrola “Z” preno{ena je usmeno. Naredbu je na podru~ju Zmijanja prenio Joco Mihajlovi}, a nosilac cjelokupne organizacije na podru~ju zapadne i srednje Bosne bio je kapetan Boro Mitrovi}, koji je u ime Vrhovne komande kontrolisao izvr{enje. Joco Cerani} je u januaru 1944. izdao okru`nicu ~etni~kih

799 Arhiva RSUP-a BiH, zapisnik u Vr{anima od 5. novembra 1941. 800 ABK-Inv. 1456, faksimil naredbe str. pov. 6, BH-V-9688.

254

op{tina da mu dostave popise lica koja se nalaze u partizanima i spisak lica koja su naklonjena komunizmu.”801 Za pojavu ~etni{tva, njegovo djelovanje i, na kraju, silazak sa istorijske pozornice u 1945. godini, istorijska istraìvanja su dala svoje ocjene. Mi samo èlimo da istaknemo da taj retrogradni pokret, iako je trajao nepune ~etiri godine, i to je bilo predugo za sve, posebno za mlade, koji su ve} zbog svoga uzrasta, po ratnim pravilma, ko god nije uspjeo da to izbjegne, imali obavezu da sluè i ovakvu “vojsku“. Kako su dolaskom ~etni~ke vlasti stradali @eljo Bari}, sekretar Okru`nog komiteta SKOJ-a za srednju Bosnu i Dane Pavli}, ~lan toga komiteta (~etnici ih zaklali za vrijeme odràvanja omladinske konferencije u zgradi osnovne {kole u Brezi~anima), dio ~lanova ovog komiteta oti{ao na druge poslove, Okru`ni komitet SKOJ-a kra}e vrijeme nije imao uslova da djeluje. Uskoro, 2. maja 1942. godine, odràna je sjednica Okru`nog komiteta KPJ za srednju Bosnu802 (na kojoj je reorganizovan dotada{nji komitet). Tada je \or|e \oko Perovi}, u svojstvu ~lana OK KPJ zaduèn za rad SKOJ-a i postavljen je za sekretara OK SKOJ-a. S njim su u OK SKOJ-a za ~lanove postavljeni Mira Jotanovi} i Vlado Ivanovi}. Tako je u te{kim uslovima politi~kog rada me|u omladinom u srednjoj Bosni za vrijeme ~etni~ke vlasti, djelovao ovaj Okru`ni komitet SKOJ-a za srednju Bosnu, osnovan 2. maja 1942. godine. Dolaskom proleterskih brigada u srednju Bosnu, novembra 1942. godine, opet je u srednjoj Bosni oìvio rad sa omladinom. Uskoro, po~etkom decembra, osnovan je prvi Sreski inicijativni odbor NOSOBIH-a za Kotor-Varo{, na ~ijem ~elu je bio Pepi Tvrz, a ~lanovi Du{anka i Nevenka Petri}, Nada Maàr i Lazo Gaji}, a istovremeno su bili i Sreski komitet SKOJ-a. Kako se na sastancima NOSOBiH-a govorilo o pripremama za Prvi kongres USAOJ-a za delegate su odre|eni Vlado Ivanovi}, Du{anka Petri} i jo{ jedan drug (nije utvr|eno njegovo ime). Me|utim, zbog vremenskih nepogoda (velika zima) delegati nisu oti{li na Kongres. Po~etkom januara 1943. za sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a Kotor Varo{ postavljen je Vlado Ivanovi}, a i dalje su ostali ~lanovi Du{anka i Nevenka Petri}, Nada Maàr, Rajko Duki} i Lazo Gaji}. Ve} tokom januara za sekretara ovog komiteta dolazi Vlado Kecman.803 Me|utim, vidi se da Banjalu~ani i dalje djeluju i u ovim novoosnovanim rukovodstvima omladine. To }e naro~ito do}i do izraàja od 2.II 1943. godine, kada je formiran êtvrti kraji{ki odred. êtvrti kraji{ki odred formiran je, bolje re}i obnovljen je 2.II 1943. godine sa ukupno 416 naoruànih boraca.804 Bila su dva bataljona Prvi (Banjalu~ki) i drugi

801 Milan Vukmanovi}, êtni~ki vojni i pozadinski organi u srednjoj i zapadnoj Bosni 1944. godine, Banjaluka 44, str.189-190; AVII-219-11/10. 802 Arhiv VII, mikrofilm JPP, BiH, 1/632. 803 Nevenka Petri}, n. d. Skendervakufska konferencija ’42.str. 180. 804 Safet Fejzi}, Partijsko-politi~ki rad u srednjoj Bosni, Li~nma arhiva Slavka Odi}a, dosije “Safet Fejzi}, str. 1.

255

(Prnjavosrski). U Banjalu~kom bataljonu bilo je dosta Banjalu~ana – politi~ki komesar Momir Kapor, zamjenik politi~kog komesara Safet Fejzi}. Bogdan Sko~aji}, intendant su Banjalu~ani. U tri ~ete, u skojevskom radu i dr. bilo je tako|e dosta Banjalu~ana805 Glava III Djelovanje SKOJ-a u Banjaluci od 1942 – 28.IX 1944. godine

14. Uspostavljanje veza izme|u Oblasnog komiteta KPJ Bosanske krajine i Centralne partijske }elije u Banjaluci; rad SKOJ-a i mladih antifa{ista (1942 – 1944) Od aprila do novembra 1942. godine bilo je dosta te{ko}a oko uspostavljanja veze izme|u ilegalnog pokreta u Banjaluci i Oblasnog komiteta KPJ i partizanskih jedinica oko Banjaluke zbog č~etni~kog okruènja (centralna Bosna i Manja~a), kao i zbog neprijateljske ofenzive na Kozari. Poslije provale partijske organizacije, novembra 1942. godine, Mjesni komitet KPJ na ~elu sa Ibrom Sara~ se morao povu}i na slobodnu teritoriju. Po{to je provala obuhvatila uè partijsko rukovodstvo i manji broj ~lanova Partije, u gradu je ostao prili~an broj ~lanova KPJ, skojevaca i ilegalnih radnika, simpatizera, saradnika i drugih. Najorganizovanija je ostala partijska }elija Mejdana (preko Vrbasa). Zatim, ostali su aktivni partijski punktovi na Hisetama, Podbr|u, Lau{u, u Boji}a Hanu, te u domobranskom garnizonu. U preduze}ima nisu postojale partijske }elije, a u nekim ustanovama (bolnica, Higijenski zavod, gradske komunalne slu`be, op{tina, {kole) djelovale su ilegalne grupe, grupe skojevaca, a ponegdje i aktivi SKOJ-a i ~lanovi Partije. Na ove puktove ostavrivali su uticaj skojevci i komunisti iz teritorijalnih partijskih }elija i aktiva SKOJ-a.806 S obzirom da su u to vrijeme, kao i docnije, bile slabe veze Oblasnog komiteta Bosanske krajine i okru`nih komiteta KPJ i SKOJ-a za Banjaluku i za Kozaru sa Centralnom partijskom }elijom u Banjaluci, izraèna je i sumnja u ispravan rad Centralne partijske }elije, a posebno njenog sekretara Sulje Mandùke, dok su primljene informacije o samom djelovanju NOP-a i opredjeljenju gra|ana za NOP u Banjalucu ocjenjeni pozitivno.

805 O omladini u Prvom bataljonu (borci su ga zvali Banjalu~k), a kasnije u Banjalu~kom odredu i djelovanju Banjalu~ana u njima, bi}e vi{e rije~i u knjizi autora ovog rada SLOBODI – revolucionarni omladinski pokret u srednjoj Bosni 1941-1945. Knjiga u pripremi za {tampu). 806 Muharem Hare Beganovi}, Djelatnost Partije i NOP-a u okupiranom gradu izme|u dva partizanska napada, Banjaluka 44. – Izlazak Banjalu~ana na slobodnu teritoriju (28.IX 1944), Zbornik radova, Institut za istoriju u Banjluci, Banjaluka 1985, str. 103.

256

U drugoj polovini 1943. godine Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu i Okru`ni komitet KPJ za Kozaru, a malo kasnije i Okru`ni komitet KPJ i Okru`ni komitet SKOJ-a za Banjaluku po~eli su raditi na sre|ivanju prilika u banjalu~koj partijskoj organizaciji u drugoj polovini 1943. godine. Banjalu~ka partijska organizacija tokom 1943. godine bila je vezana za rad navedena dva Okru`na komiteta KPJ. U okviru sre|ivanja prilika u partijskoj organizaciji Banjaluke iskristalisao se kao centalni problem: legitimitet Centralne partijske }elije kao rukovodstva ilegalnog pokreta u Banjaluci. Kako je Centralna Partijska }elija, poslije provale novembra 1942. pokazala najvi{e vitalnosti u daljem djelovanju, ona je samoinicijativno preuzela prerogative Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci. S obzirom da je, poslije odlaska Ibre Sara~a i drugova, novembra 1942, partijska organizacija Mejdana ostala najorganizovaniji partijski punkt, samim tim, u svom prakti~nom djelovanju, postala je centar doga|anja u ileganom radu Banjaluke. Paralelno sa djelovanjem ovog partijskog punkta postojali su i drugi u gradu, koji su se, po obavje{tajnoj liniji, direktno povezivali sa operativnim partizanskim jedinicama. Preko tih svojih veza osporavali su legitimitet Centalne partiske }elije u Mejdanu sa prerogativima Mjesnog komiteta. Tako je do Oblasnoig komiteta KPJ do{la neobjektivna slika o radu Centralne partijske }elije. Osnov za samostalnije djelovanje Centralne partijske }elije bilo je zajedni~ko pismo Osmana Karabegovi} i [efketa Maglajli}a “Drugovima Banjaluke” u kome su banjalu~ki komunisti pozvani da srede prilike u banjalu~koj partijskoj organizaciji, a posebno im je dat zadatak da se onemogu}i jerusalimski muftija El Husein da mobili{e muslimansku omladinu u njema~ke SS-divizije. Poslije prijema ovog pisma rukovodstvo Centralne partijske }elije pristupilo sre|ivanju prilika u partijskoj organizaciji Banjaluke. U prvoj polovini 1943. godine ve} je dosta ura|eno, posebno na okupljanju skojevaca ili naprednih omalinaca da organizovano djeluju pri Centralnoj partijskoj }eliji: a) u Mejdanu partijsku }eliju su sa~injavali Munib ]erimi}, sekretar, Fahrudin

Dìn, Avdo Me{inovi}, Smajo Bi{}evi}, Zajim Ibrahimbegovi}, Smajo Hodì}; oko }elije okupila se grupa aktivista, prete`no skojevaca, a me|u njima bili su najaktivniji Zijad [a{ivarevi}, Mehmed Berberovi}, Mujo Dervi{i}, Idriz Poturovi}, Ibrahim Vele Velagi}, Abaz Halimi}, Zijad i Ferid Ibrahimbegovi}, Munib Drobi}, Teufik Maglajli}, Edhem Dervi{i};

b) u Gornjem [eheru i Hisetama }eliju su sa~injavali Husein Osman~evi}, sekretar, Huso Ma{inovi}, Ibro Karabegovi}, Ruà Kuzenkijevi}, Halim Halimi}, Grozda Bilanovi}, a saradnici su bili Smajo Dìndi}, Teofik Koba{li}, Nedìb Demirovi}, Alija Osman~evi} i drugi;

c) na Lau{u i u Boji}a Hanu }eliju su sa~injavali Matko Gali}, sekretar, Josip Klih, Branko Grb~i} Ico, Franjo Lemaji}, Alija Buzaljko, Anton Martin~i}, a saradnici su bili Tomo Nikoli}, Ivica Stani}, Josip Kiva~, Bakovi}, @arko Lastri}, Branka Bijeli} i drugi;

257

d) Pod Pe}inama }eliju su sa~injavali Ferid Hasanba{i}, sekretar, Havka Sara~, ]erim ]ejvan i Smail Jusufovi}.807

Centralna partijska }elija nije u po~etku obuhvatila sve partijske punktove, a s nekim nikad nije ni uspjela da uspostavi kontakt. Na primjer djelovao je neko pod pseudonimom Vilko Malek Bomba. Sve do 1985. akteri doga|anja iz toga perioda jo{ nisu bili otkrili ko je djelovao pod tim pseudonimom (autor ne raspolaè informacijom da li je kasnije utvr|eno). Pod pseudonimom DID djelovali su Vito i Slavko Lastri} i Du{an Markovi}. Me|u doseljenim Slovencima postojala je }elija ~iji sekretar je bio Sa{a Bole sa jo{ 3 ~lana,tako|e i Osvobodilni front, a povezala se s Mjesnim komitetom tek u ljeto 1944. Kao {to je ve} re~eno, veza na Poniru, uslijed toga {to nije bila obavje{tena o stvarnom stanju, nije dala pravu informaciju o djelovanju Centralne partijske }elije u Banjaluci. S tim u vezi Muharem Hare Beganovi} u uvodnom referatu na nau~nom skupu na temu “Organizovani odlazak gra|ana na oslobo|enu teritoriju, kao dio borbe protiv okupatora i njegovih pomaga~a, sa posebnim osvrtom na masovni izlazak Banjalu~ana u septembru 1944. godine” kaè: “O~ito je da su obavje{tenja o radu Centralne partijske }elije u Banjaluci bila neta~na i pogre{na. O tome svjedo~i izvje{taj Viktorije Glava{,808 koju je Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu, u drugoj polovini 1943. poslao u Banjaluku gdje je ilegalno boravila {est mjeseci. Ona je imala najneposredniji uvid u rad Centralne partijske }elije, a posebno njenog sekretara Sulje Mandùke s kojim se povezala odmah po dolasku u Banjaluku; ona je ovu }eliju ~ak nazivala Mjesnim komitetom KP za Banjaluku: ‘U toku boravka i rada u Banjaluci stekla sam puni uvid u rad Mjesnog komiteta. Drug Mandùka je sabirao materijale o neprijatelju, njegovim namjerama i kretanja jedinica i to je preko mojih veza slato do partizanskih jedinica u centralnoj Bosni. Komitet koji je drug Mandùka vodio, uspje{no je organizovao nov~ane i materijalne pomo}i porodicama boraca i interniraca. Znam da su neke porodice primale stalnu i obimnu pomo}. Isto tako znam, jer sam imala uvid u njegov rad i aktivnosti kao sekretara Komiteta, da je ljudstvo i materijale za NOV organizovano otpremao i to uglavnom na Kozaru. Ina~e Mjesna organizacija je tada imala stalniju i ~vr{}u vezu s Kozarom… Poznato mi je da je preko tog komiteta i druga Mandùke otpremana po{ta koju sam ja ranije iz centralne Bosne slala pod {ifrom “ùta i plava” za druga Starog i rukovodstvo u Krajini. Drug Mandùka me je potkraj 1943. godine obavjestio da policija traga za “plavom”.

807 Muharem Hare Beganovi}, n. d., str. 105-106; Suljo Madùka i drugi, Sje}anje na rad Mjesne organizacije KPJ Banjaluka u toku rata, Narodni muzej Banjaluka, br.87/3, Banjaluka 1957. 808 Viktorijino prezime po ro|enju je Petri}. Ona je k}erka Natalije i Vase Petri} iz Maslovara, op{tina Kotor Varo{. Nosilac je “Spomenice 1941”. Pripada porodici koja je cijela u~estvovala u NOR-u: Vaso, otac, Natalija, majka, bila predsjednica Okru`nog odbora Antifa{isti~kog frona èna za okrug Banjaluka, k~erke Viktorija, Radojka, Du{anka, Nevenka, sin Vojislav i k~erkaSmilja. Kako se udala prije rata uzela je suprugovo prezime Kapor. U Banjaluci na zadatku, 1943. godine, prezivala se Kapor, a i stanovala je kod svekra i svekrve Kapor. Znatno kasnije je promjenila prezime, po{to se , kako je u ratu ostala udovica, kada se ponovo udala uzela prezime novog supruga Glava{, pa se tako sada preziva.

258

Kako se to odnosilo na mene, jedno vrijeme sam se krila, a kasnije po odobrenju prebacila na oslobo|enu teritoriju.’809 Veze preko Ponira postale su u~estalije, a za njih je Okru`ni komitet KP Banjaluka zaduìo Galiba Fazli}a. On je u Banjaluku poslao Pa{kadu Karaselimovi} koja je do{la u vezu s Munirom Kadi}, ~lanom najuèg rukovodstva Centralne partijske }elije; on je pismom obavjestio Komitet o stanju u banjalu~koj partijskoj organizaciji. Ova veza je postala stalna, pa su pored Pa{kade Karaselimovi} dolazili i drugi kuriri Muniru Kadi}u; to su bili Ragib Zule Mehmedagi} i izvjesna Mara iz Ba{tine, a neke veze su postojale i iz Prnjavora. Preko ovih kurira su prete`no upu}ivani podaci vojne prirode, o sistemu neprijateljske odbrane u Banjoj Luci, kretanju neprijatelja i njegovim namjerama, o njegovim snagama, naoruànju i sli~no. Obnovljen je i kanal preko Rebrovca i Ponira preko koga su prebacivani razni materijali (oru`je, municija, sanitetska oprema, hrana, odje}a, obu}a i sli~no.)”810 O istom pitanju govori se u jo{ jednom izvoru, pa se kaè: “Nekako kratko vrijeme poslije izbora Mjesnog komiteta Partije, s oslobo|ene teritorije od strane OK KPJ za centralnu Bosnu bila je upu}ena u Banjaluku Viktorija Kapor, koja je poslije uvida u rad partijske organizacije, podnijela izvje{taj Okru`nom komitetu.”811 Okru`ni komitet za Kozaru stupio je, tako|e, u kontakt sa centralnom partijskom }elijom u Banjaluci. Za organizovanje svih veza sa Banjalukom bio je odgovoran Branko Sur~i} (~lan KPJ od 1941), ~lan Sreskog komiteta KPJ za Bos. Gradi{ku. Prete`no je boravio na neoslobo|enoj teritoriji. S njim je stalno bila grupa kurira; Uro{ Devi}, koji je bio i sekretar partiske }elije, Du{an Sur~i}, Jovo Savanovi} i Mom~ilo Sur~i}. Svi kuriri su imali specijalne objave, propusnice, automatsko oru`je, bombe. Ovaj punkt imao je tri redovna kanala za vezu: partijski, ekonomski i vojno-obavje{tajni. Sve ove veze su i{le preko Vladimira, odnosno Branka Sur~i}a. U Okru`ni komitet na Kozaru iz Banjaluke dolazi \or|e, odnosno Avdo \umruk~i}. Ne{to kasnije dolazi Munir Kadi} i drugi, tako da se veza izme|u Centralne partijhske }elije i OK KPJ za Kozaru po~ela ìvlje odràvati i na ovaj na~in.812

15. Djelovanje SKOJ-a i mladih antifa{ista u drugoj polovini 1943. godine; osnivanje Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci po~etkom 1944. godine U drugoj polovini 1943. godine veze sa ilegalnim pokretom u Banjaluci su bile sve ~e{}e i sadràjnije. OK KPJ Banjaluka preko Ponira je oja~ao veze s Centralnom partijskom }elijom i one postaju redovne. Kako je u to vrijeme na Poniru dugo bio 809 ABK-015-065, Viktorija. Glava{, Izjava o radu Sulje Mandùke, 1962. 810 Muharem Beganovi}, Djelatnost Partije i NOP-a u okupiranoj Banjaluci izme|u dva partizanska napada, Banjaluka 44, izdava~ Institut za istoriju u Banjaluci, Banjaluka, 1985, str.107. 811 Munir Kadi}, Diskusija, Banjaluka u novijoj istoriji (1978-1945), str. 775. 812 Hajro Kapetanovi}, Djelatnost OK KPJ za Kozaru od decembra 1943. Do jula 1944. godine i veze s partijskom organizacijom Banjaluke, Banjaluka 44, str. 96-97 (i druge – cjeli rad je objavljen na str.75-102).

259

dio snaga Banjalu~kog odreda to je posebno omogu}avalo redovnije veze, a u neposrednu saradnju uklju~uje se Pepi Tvrz, obavje{tajac odreda, kao i Momir Kapor, politi~ki komesdar i Safet Fejzi}, zamjenik politi~kog komesara ovog Odreda. Tu vezu iz Banjaluke prvo je odràvao Abduselam Gvo`|ar, a potom na Ponir ~e{}e dolazi sekretar Centralne partijske }elije Suljo Mandùka, zatim Munir Kadi} i dr.813 U to vrijeme, avgusta 1943. godine, preko odre|enog kanala izlaze Banjalu~ani iz grada i stupaju u partizanske jedinice ili na druge poslove. Tako u avgustu 1943. izlazi ve}a grupa, preko tridesetak Banjalu~ana, me|u kojim su bili Dedo Gazi}, predratni ~lan KPJ, koji je odmah raspore|en za ~lana Biroa Sreskog komiteta KPJ Travnik, zatim Lepa Jovanovi} sa troje djece, Verom i dva odrasla sina i drugi.814 Tek u decembru 1943. godine promjenio se stav partijskih rukovodstava prema Centralnoj partijskoj }eliji i ona je prihva}ena kao rukovode}e tijelo ilegalnog pokreta u Banjaluci. Ipak, treba ista}i da se Centralna partijske }elija u Banjaluci, odnosno njeno rukovodstvo ni u jednom dokumentu ne spominje kao mjesni komitet. To rukovodsto, uz manje izmjene, posta}e Mjesni komitet KPJ za Banjaluku tek kada do|e An|a Kneèvi} za njegovog sekretara, aprila 1944. godine. Veze sa ilegalnim pokretom u Banjaluci su postale razvijenije pred novogodi{nji napad partizanskih jedinica na Banjaluku, 31.XII 1943. godine. Tada u Banjaluci postoji nekoliko centara za prikupljanje povjerljivih vojnoobavje{tajnih podataka (broj vojnih jedinica, razmje{taj bunkera, moral vojske, naoruànje), a posebno dobro bila je razvijena saradnja sa domobranima – simpartizerima NOP-a, od kojih su i pribavljani ovi i drugi podaci.Tada na vojnoobavje{tajnim podacima u ilegalnom pokretu grada rade: Suljo Mandùka, Munib ]ermi}, Munir Kadi}, DID, @arko Lastri}, Sa{a Bole i Branko Grbi~i} Ico, koji je u vanrednim prilikama koristio i radio-vezu sa [tabom V korpusa. Kao rezultat veoma dobre saradnje partizanskih snaga i snaga pokreta iznutra, izme|u ostalog predalo se bez borbe preko hiljadu domobranskih vojnika, podoficira i oficira. Prilikom povla~enja partizanskih jedinica iz Banjaluke, poslije ovog prvog napada na grad, iza{lo je na slobodnu teritoriju i pedesetak ~lanova KPJ i SKOJ-a, koji su se eksponirali u otkrivanju i hvatanju vode}ih usta{kih li~nosti, zatim kao vodi~i partizanskih jedinica i sl., pa su iz bezbjednosnih razloga napustili grad.815

Sa koliko je radosti omladina Banjaluke do~ekala partizanske jedinice i koliko je radosti bilo kada su oslobo|eni svi zatvorenici iz Crne ku}e i iz usta{kog zatvora vidje}emo iz slijede}ih redova: “Jo{ da napomenem jedan moj doìvljaj. Brigada u kojoj sam bio napadala je s pravca Gornjeg [ehera i Lau{a i oslobodila zatvorenike u Crnoj ku}i i zatvorenike usta{kog zatvora. U tom prvom napadu od gra|ana, a

813 Suljo Mandùka i drugi, navedeno sje}anje; Muharem Hare Beganovi}, n. d., str.109. 814 Kazivanje generalpukovnika u penziji Mile Trkulje autoru. Tada je Mile Trkulja bio komandant bataljona u Banjalu~kom odredu, koji je ovu grupu do~ekao. 815 Muharem Hare Beganovi}, n. d. , str. 109.

260

posebno od omladine, doìvio sam prijatna iznena|enja. Jedno nevjerovatno raspoloènje. U susretu s na{im jedinicama, bez straha od neprijatelja. Pitao sam se otkud takvo raspoloènje s obzirom na tolike neprijateljske snage, na sve mogu}e obavje{tajne slu`be, na takav pritisak u okupiranom gradu – i to raspoloènje nije bilo samo kod omladine nego i kod ostalih. Omladina je na cesti, ispred Fabrike obu}e, iza na{eg protivkolskog topa, uhvatila kolo i uz jednu harmoniku pjevala partizanske pjesme i igrala kozara~ko kolo. Svi moji poku{aji da ih uklonim sa ceste, jer neprijateljski tenk od Ferhadije tu~e iz mitraljeza prema na{em topu i meci padaju oko omladine, bili su beuspje{ni U tom mom razmi{ljanju pri{ao mi je Edhem Dàbi} Kampo i rekao mi da je ~lan KPJ, ~ini mi se isekretar jedne }elije. U me|uvremenu stigo{e i zato~enici iz usta{kog zatvora, me|u kojima i Grozda Bilanovi}, koja mi re~e da je uhap{ena kao skojevka. Tada mi bi jasno otkud toliko raspoloènje naroda, a posebno omladine prema na{im jedinicama. Sje}am se i jedne drugarice koja mi je pri{la, u ~ijoj ku}i je bio smje{ten vod jedne ~ete kao rezerva, tu u blizini Crne ku}e i rekla mi je: “Slu{aj druè, sva{ta oni pri~aju o va{im drugaricama koje su s vama, a ja sam no}as gledala kroz klju~aonicu u sobu u kojoj su spavale djevojke i mladi}i kao bra}a i sestre.” O~ito je da je bila propaganda neprijatelja koji su pri~ali razne gadosti o na{im jedinicama i odnosima izme}u partizanki i partizana, pa su neki u to i povjerovali, a neki sumnjali, pa ova èna htela se i neposredno uvjeriti {ta je to ta~no…”816 Odmah poslije povla~enja partizanskih jedinica, kao i u predstoje}em periodu, gra|ani Banjaluke preìvljavali su te{ke dane koji spadaju u najteè u istoriji Banjaluke. Uslijed velikog terora i malobrojnosti partijskog kadra obnavljanje rada partijskih }elija i skojevskih aktiva odvijalo se te{ko i sporo.817 U to vrijeme upu}eno je cirkularno pismo svim organizacijama SKOJ-a na neoslobo|enoj teritoriji u kome se ukazuje na potrebu jo{ ve}e aktivnosti.818 Jer, tada je sva srednjo{kolska omladina morala da bude u tzv. usta{koj mladeì, naravno izuzev onih koji su joj sami pristupili sa entuzijazmom, pa za te nije bilo prisile. Fa{isti~ki reìm nastojao je da ideolo{ki uti~e na mlade ljude. To im je samo djelimi~no uspjelo, dok je kod najve}eg broja mladih preovladao slobodarski duh. U novembru 1942. godine tada{nji sekretar MK SKOJ-a, zbog pritiska usta{ke policije, morao se povu~i u ilegalu. Tada je uhap{eno rukovodstvo SKOJ-a grada Banjaluke. Sasvim je prekinuta veza sa OK SKOJ-a Banjaluka i Oblasnim komitetom SKOJ-a za Bosansku krajinu.819

816 Simo Tadi}, Diskusija (od 20 novembra), Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str.764. 817 Muharem Hare Beganovi}, n. d., str. 111. 818 U okupiranoj Banjaluci, prvih dana, bilo je te{ko organizovati aktivnosti SKOJ-a. Tih dana, pod neposrednim rukovodstvom MK KPJ Banjaluka, radilo je samo nekoliko aktiva SKOJ-a i to u: Trgova~koj akademiji, Mu{koj i @enskoj gimnaziji, U~iteljskoj i Srednjotehni~koj {koli. 819 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11. str. 8. U ovom izvoru ne nalazi se ime sekretara MK SKOJ-a. Ovo se, mo`da, odnosi na Mehmedaliju Dalka Dervi{i}a, ako tada ve} nije bio uhap{en, a ako jest onda se odnosi na nekog drugog, ~ije ime, do sada, nije utvr|eno.

261

Okru`ni komitet SKOJ-a za Banjaluku - Kotor-Varo{ (tako se jedno kra}e vrijeme zvao), tokom cjele 1942. godine, veoma je te{ko uspostavljao veze sa skojevskom organizacijom u gradu Banjaluci zbog objektivno te{ke situacije, a iz istih razloga ni u 1943. godini sve do druge polovine. Na Oblasnoj konferenciji USAOJ-a Bosanske krajine, odrànoj 19. i 20. IX 1943. godine, Zumra Č]ejvan je izabrana u Oblasni odbor USAOJ-a Bosanske krajine,820 a taj izbor je do{ao kao svojevrsno li~no priznanje drugarici Zumri za njen veoma zna~ajan doprinos u ilegalnim uslovima rada u Banjaluci, ali ovim izborom Zumre kao predstavnika Banjaluke, to je, prije svega, istovremeno bilo i priznanje antifa{isti~koj omladini Banjaluke za njen veoma zna~ajan doprinos u borbi protiv fa{izma u izrazito te{kim ilegalnim uslovima rada. Na osnovu rezultata dosada{njih istraìvanja u 1943. i do aprila 1944. godine ne postoiji Mjesni komitet SKOJ-a u Banjaluci. Ali se u radu SKOJ-a i antifa{isti~ke omladine osje}ala velika ìvost. Pored entuzijazma koji je u SKOJ-u uvjek bio prisutan, unutar rukovodstva Centralne partijske }elije u Banjaluci bila je izvr{ena podjela rada sa individulanim zaduènjem ~lanova uèg rukovodtsva Centralne partijske }elije, tako da je i to stimuliraju}e djelovalo na {irenje aktivnosti. To se vidi i iz izlaganja Munira Kadi}a na nau~nom simpozijumu, odrànom u Banjaluci 1885821, gdje kaè: “O radu SKOJ-a u toku 1943. i 1944. godine iznosim slijede}e: odmah po izboru Mjesnog komiteta (autor misli na MK KPJ, napom. autora) zaduèni su pojedini ~lanovi Partije da se poveù s grupama skojevaca po kvartovima i {kolama i da im pomogne u radu i okupljanju omladine u svoje redove. Tako je, na primjer u radu sa SKOJ-em na terenu V kvarta bio ispred Mjesnog komiteta zaduèn Hamdija Buca, za teren Gornjeg {ehera i Hiseta Midhat Topi}, za {kole i Centar Munir Kadi}. Svi podaci o radu SKOJ-a slivali su se prema Mjesnom komitetu i poslije sjednica Komiteta davana su daljnja uputstva i direktive. Osnovna je stvar bila da se omladina upu}uje u na{e jedinice, a jedan dio ostavlja u gradu radi svakodnevnih zadataka. Tako je Suljo Mandùka bio povezan sa [emsom Galija{evi} i jedan dio poslova obavljao njenim posredovanjem, a Munir Kadi} s Vladom Rebac i Lelom Filipovi}. To je tako trajalo sve do marta822 1944. godine kada je oformljen Mjesni komitet SKOJ-a na ~elu sa Alijom Maglajli}. Treba ista}i da su ~lanovi SKOJ-a, u 1943. i 1944. godini, bili u ìì borbe protiv okupatora i doma}ih izdajnika u Banjaluci. Svijest o potrebi borbe me|u omladinom je bila tako ìva da su cijeli razredi po {kolama traìli da idu u partizane. U maju mjesecu u Mjesni komitet (KPJ, napomena autora) bio je kooptiran drug Ishak Maglajli} sa zadatakom odràvanja stalnih veza s Komitetom SKOJ-a.”823

820 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1943/37 821 Banjaluka 44, Izlazak Banjalu~ana na slobodnu teritoriju, Banjaluka 1985. 822 Munir Kadi} na sastanku, kad je reoprganizovan MK KPJ uz prisustvo An|e Kneèvi} kaè da je MK SKOJ-a osnovan u aprilu (1944). 823 Munir Kadi}, Diskusija na dan 20. novembra 1976. godine, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str.774-775.

262

Dakle, iz navedenog izlaganja Munira Kadi}a, ~lana uèg rukovodstva Centralne partijske }elije, saznajemo; prvo, da je u cijeloj 1943. i do aprila u 1944. godini, ne samo postojala, ve} je i aktivno djelovala organizacija SKOJ-a u Banjaluci; drugo, u martu (ili aprilu) 1944. godine osnovan je Mjesni komitet SKOJ-a u Banjaluci na ~elu sa sekretarom Alijom Maglajli}; tre}e, do osnivanja MK SKOJ-a uè rukovodstvo Centralne partijske }elije davalo je konkretna zaduènja svojim ~lanovima i u vezi sa djelovanjem SKOJ-a u gradu, tako da je ovaj na~in rada uèg rukovodstva Centralne partijske }elije, u to vrijeme, bilo svojevrsna zamjena za djelovanje MK SKOJ-a;824 ~etvrto, rad svih aktiva SKOJ-a, do marta 1944. godine, odvijao se pod neposrednim rukovodstvom Centralne partijske }elije Banjaluke, po{to tada , na osnovu istraène istorijske gra|e, nije postojao MK SKOJ-a, ali to ne zna~i da se daljim istraìvanjima ne}e do}i do novih, potpunijih saznanja. U aprilu 1944. godine, kada je za sekretara MK KPJ Banjaluke do{la An|a Kneèvi} i za ~lana MK KPJ postavljen Ishak Maglajli} zaduèn za rad SKOJ-a i omladine, on je dobio zadatak da oja~a rad na terenu, posebno zato {to su bila stigla nova upustva od PK SKOJ-a Bosne i Hercegovine da se rad sa mladima postavi na znatno {ire osnove. Tada je i dalje sekretar MK SKOJ-a Alija Mnaglajli}, a u MK SKOJ-a Banjaluke ulaze: Subha Abdurahmanovi}, Tasim Me{inovi} i dr. Uskoro, iste godine u prole}e, u MK SKOJ-a Banjaluke na ~elu sa Alijom Maglajli}, ulaze novi ~lanovi: Kemal Đ\uzel, [efket Eki} [okara i Antonija Banu{i} @uta. Komitetu je stavljeno u zadatak da pro{iri skojevsku organizaciju, a posebno omasovi rad USAOJ-a. Pod najteìm uslovima omladina je okupljana na {ire sastanke, a, na primjer, na Hisetama tada su organizovane i tzv. usmene novine, bolni~arski kursevi, analfabetski te~ajevi i sl. Sa slobodne teritorije pristizao je propagandni materijal za rad sa omladinom. Rezultat je bio i masovniji odlazak u partizane, kao na primjer, iz Srednje tehni~ke i U~iteljske {kole. U 1944. godini obnavlja se rad aktiva SKOJ-a u Mejdanu, u kome za sekretara dolazi Smajo Ho|i}, a č~lanovi su Zijad [e{ivarevi}ć i dr. Najpoznatija grupa SKOJ-a tada je bila sastavljena od: Muharema Karabegovi}a, Rifata Pe~enice, Zekije Muhedinovi}, Jusufa Selmana, Dalka Dervi{i}ać i dr., ali č Nada Čî`ski, kada je bila uhap{ena, izdala ih je i svi su pohap{eni. Imali su odli~no drànje u zatvoru. Zanimljiv je jedan dokument iz arhive neprijatelja, prona|en u Vojnoistorijskom institutu, u kome se govori o nekoliko istih imena ~lanova SKOJ-a, koji se spominju u predhodnom pasusu. Dokument glasi:

824 Istina, u ovom izlaganju ima i sporno pitanje, po{to Kadi} govori o djelovanju Mjesnog komiteta KPJ u to vrijeme. To dolazi otuda {to je Centralna partijska }elija, u tom periodu, sama sebi dala prerogative Mjesnog komiteta KPJ, ali nakon desetak godina poslije ovog izlaganja to je raspravljeno na novom nau~nom simpozijumu u Banjaluci (“Banjaluka 44”). Me|utim, to pitanje za ovaj rad nije presudno, pa u ovoj prilici nema potrebe da se tim bavimo.

263

“Organizacija SKOJ-a u Banja Luci dijeli se na kvartove. U svakom ima od 3 pa navi{e aktiva (}elija), u svakom 6 ~lanova. Na ~elu kvarta tzv. nadglednik kvarta, koji je ujedno i sekretar rejonskog komiteta. Na ~elu aktiva vo|e aktiva. Vo|a }elije od Vrbaskog mosta s lijeve strane: Zijad [e{ivarevi} 2.aktiv preko Vrbasa s lijeve strane Kotorvaro{ke ulice – Darko Dervi{i} 3.aktiv preko Vrbasa prema Gornjem [eheru – Hazim Umerba{i} 4.aktiv preko Vrbasa s desne strane, istovremeno kurir ka Lakta{ima - Emir Rizvanbegovi} 5.Mejdan – Izet [ehi} 6.kurir sa Emirom Rizvanbegovi}em je Kapetanovi} Sejat. Ostali ~lanovi SKOJ-a: Rifet Dervi{i} Dalko Dervi{I} Vlado Rebac Vlado Stehlik Murko Pli~ani} Enes Eki} \uro Grozdarevi} Bo{ko Grozdarevi} Ekrem Smajovi} Niko Mili} Esad Ceri} Feret Kapetanovi} Cico Kre{i} Mina Deli} Sofija Milovanovi} Pli~ani} Nurko Esad Eki} Vlado Juri} Taki Dubre`i} Mili} Niko”825 U Banjaluku je vra}eno nekoliko Banjalu~ana sa slobodne teritorije zbog boljeg organizovanja ilegalnog rada u Banjaluci. To su Munir Kadi}, Munib ]erimi}, Avdo \umruk~i}, Havka Sara~, @arko Lastri}, odli~no snabdjeveni sa potrebnim instrukcijama. Sa njihovim povratkom opet je rad bolje o`ivio u ilegalnom pokretu Banjaluke. Opet je proradila Tehnika, pod rukovodstvom Havke Sara~.

825 V. I. I., Arhiv NOR-a, k. 168, reg. br. 19/7 Dokument je prepisan sa gre{kama kakve su u originalu. Izme|u ostalog na dva mjesta stoji ime Nike Mili}. Sude}i po svemu izgleda da je ovaj dokument nastao na bazi potkazivanja nekoga ko je imao bar djelimi~ni uvid u rad SKOJ-a u Banjaluci u to vrijeme.

264

Preko ove tehnike prihvatani su i ilegalni materijali OK KPJ826 i OK SKOJ-a Banjaluka.827 “Partija je duboko prodrla i u domobranske jedinice i stvorila ilegalne punktove koji su radili na zadacima NOP-a. S domobranskim jedinicama radili su direktno: Suljo Mandùka, Munib ]erimi}, dr [ime Fabijan~i} (krajem 1943. pretsjednik Narodnooslobodila~kog odbora u Banjaluci, Branko Grb~i} Ico i drugi. Obavje{tajni centar [taba V korpusa vratio je sa slobodne teritorije @arka Lastri}a, po~etkom februara 1944. u Banjaluku, da bi se uspostavila veza sa ilegalnim pokretom. @arku je bilo potrebno da prevazi|e mnoge probleme u koje je zapao pri povratku, ali sve je to postigao i uskoro je, preko opet uspostavljenih veza redovno slao [tabu V korpusa obavje{tajne izvje{taje. Veza za prihvatanje po{te i sa Kozare i sa Ponira, koja je po~ela redovnije stizati, i{la je preko Nune Filipovi}, koja je radila kao blagajnica u jednoj radnji u Gospodskoj ulici, a od nje je daljom vezom sve i{lo Sulji Mandùki, sekretaru Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci.”828 U okupljanju omladine u ovom periodu postiglo se mnogo. Tako, na primjer, u udarne grupe, samo na podru~ju Mejdan, bilo je uklju~eno oko 300 omladinaca, koje su prilikom drugog napada na{ih snaga na Banjaluku, od 18 - 28.IX 1944. godine sara|ivale sa na{im jedinicama. Tada se, na primjer, isticala grupa na ~elu sa Hasanom Jot, koja je pripremila tri kamiona oru`ja i municije da preda na{im snagama kada stignu u grad, a najodgovorniji č~lanovi SKOJ-a u tim grupama bili su zaduèni, kad se sretnu s partizanima, prilikom njihovog napada na Banjaluku, da im budu vodi~i po gradu.829 Februara 1944. u Banjaluci je bilo manjih oruànih akcija, kao na primjer, bacanje bombe pred hotel “Bosnu”, bacanje bombi pred oruàne postaje sl., {to je u gradu stvorilo paniku. @upski nadzornik od pretpostavljenih traìo je hitan premje{taj u sigurnije mjesto, po{to su mu ìvci potpuno popustili.830 Obavje{tajac Branko Grb~i} Ico je krajem aprila prebacio An|u Kneèvi} iz Glamo~ana u Banjaluku, u zatvorenom domobranskom kamionu. Na ugovorenom mjestu sa~ekala ju je Havka Sara~ i odvela u ku}u Drenke i @ivka Buji}. Odmah sutradan je odràna sjednica kojoj su prisustvovali Suljo Mandùka, Mithat Topi}, Munib ]erimi}, Matko Gali} i Havka Sara~. Op{iran izvje{taj o stanju u Partiji i SKOJ-u podnio je Mandùka. “U pogledu SKOJ-a rekao je da je za njega zaduèn

826 Arhiv CK SK BiH, f. OK KP Bos. krajine, br. 458 – pismo Du{anke Kova~evi} sekretara OK KPJ Banjaluka upu}eno Oblasnom komitetu KPJ Bosanske krajine. 827 Materijali Okru`nog komiteta SKOJ-a Banjaluka su, tako|e slati ilegalnom pokretu u Banjaluci – po li~nom saznanju Nevenke Petri}, koja je, u to vrijeme bila ~lan toga komiteta i u~estvovala je u slanju toga materijala. 828 ABK-209-MG-III/427, M. Tati}, Veze Banjaluke sa oslobo|enom teritorijom, 1975; Muharem Hare Beganovi}, n. d., str.113. 829 Muharem Hare Beganovi}, n. d., Banjaluka 44, Banjaluka 1985, str. 118 (cijeli rad od 103-130). Na sastanku MK SKOJ-a Banjaluka, odrànom krajem maja 1944, na kome u~estvuju Alija Maglajli}, Kemal \uzel, Subha Abdurahmanovi}, [efket Eki} [okara i Antonija Banu{i} @uta, uz prisystvo Ishaka Maglajli}a, ~lana MK KPJ, Hasan Jot je odre|en za naoruàvanje udarnih grupa omladine. 830 Arhiv SR Hrvatske u Zagrebu, DR GNRS, fasc. 105, taj. br. 170/44.

265

Munir Kadi}, da je u ovom mjesecu osnovao Mjesni komitet SKOJ-a i da je za njegovog sekretara postavljen Alija Maglajli}… An|a ih je izvjestila da od toga dana preuzima rukovodstvo cjelokupnim ilegalnim radom u Banjaluci i izjavila je da je imenovana u Mjesni komitet KPJ za Banjaluku.”831 O sastavu i sekretaru MK SKOJ-a po~etkom 1944. godine, re~eno je i u jednom od uvodnih referata na nau~nom simpozijumu u Banjaluci, 1985. godine, slijede}e: “Na sjednici koja je odràna u ku}i Omera Ahmeta{evi}a, krajem maja 1944. godine, utvr|en je sastav novog komiteta KP za Banjaluku u koji su u{li: An|a Kneèvi} kao sekretar, Suljo Mandùka, Matko Gali}, Midhat Topi} i Ishak Maglajli}, zaduèn za SKOJ… Komitet je zaduìo Ishaka Maglajli}a da oja~a rad Mjesnog komiteta SKOJ-a. Mada je Munir Kadi} radio u prolje}e na tome i obrazovao Mjesni komitet SKOJ-a na ~elu sa Alijom Maglajli}, ipak je bilo potrebno da se djelovanje SKOJ-a, prema pristiglim uputstvima od PK SKOJ-a, postavi na {ire osnove. Ishak Maglajli} je krajem maja sazvao sastanak na Star~evici kome su prisustvovali Alija Maglajli}, Kemal \uzel, Subha Abdurahmanovi}, [efket Eki} [okara i Antonija Banu{i} @uta. Na sastanku je utvr|en sastav Mjesnog komiteta SKOJ-a od prisutnih sa sekretarom Alijom Maglajli}em. Utvr|eni su zadaci koji su se uglavnom odnosili na stvaranje omladinskih grupa, njihovo naoruàvanje i pripremanje za diverzantske akcije. Za naoruàvanje je bio zaduèn Hasan Hot. Komitetu je stavljeno u zadatak da odmah pristupi pro{irenju skojevske organizacije i stvaranju odbora USAOJ-a. Zadatak u vezi sa naoruàvanjem je u potpunosti izvr{en; samo na podru~ju Mejdana stvorene su udarne grupe koje su pred napad na Banjaluku, 18. septembra 1944, brojale 300 omladinaca, a sli~ne udarne grupe su formirane i u drugim krajevima grada.”832 Preko utvr|enih kanala omladinci i omladinke – ~lanovi SKOJ-a i antifa{isti sada imaju bolje uslove za odlazak u partizanske jedinice. Izvode se razne akcije. Tako, na primjer, kada je uslijed bombardovanja razru{en magazin pun vune, skojevski aktiv na Hisetama pokupio je i sklonio svu vunu koja je podjeljena odre|enim porodicama da se pletu potrebni odjevni predmeti za partizanske jedinice. Povodom ove akcije u SKOJ su primljene Natalija Vogrin, Rada Mi~evi} i Vera Podgornik. Sada MK KPJ ima mogu}nost da koristi ~etiri radio-stanice: jedna u ku}i Drenke i @ivka Buji} (gdje je najvi{e boravila An|a Kneèvi}), druga na aerodromu u Zaluànima, tre}a na tavanu sada{njeg Doma kulture (banske palate) u kome je bila smje{tema njema~ka Ortskomandatura, a ~etvrta u ulici Bra}e Pavli} (koja se tako zvala do devedestih godina). Cjelokupnom aktivno{}u u vezi sa radio-stanicama rukovodio je Branko Grb~i} Ico.833 U vezi sa radom SKOJ-a stigla su nova uputstva. Oblasni komitet je uo~io da se u Banjaluci nisu iskoristile sve mogu}nosti za okupljanje omladine, pa je predloèno 831 Muhare Hare Beganovi}, n. d., str, 116. 832 Ibid., n. d., str. 117-118. 833 Ibid., str. 118-119.

266

da se osnuju Gradski i kvartovski odbori USAOJ-a, da se omladina okuplja po tzv. terotorijalnom principu, zatim za radni~ku omladinu po mjestu rada. Zatim se kaè da najmanje jedan ~lan MK SKOJ-a treba da bude u Gradskom odboru USAOJ-a i sl. Ali, prema ovim uputstvima, i dalje je najzna~ajniji zadatak mobilizacija mladih u redove NOV, stvaranje borbenih grupa, prikupljanje materijalne pomo}i i sl. Pored navedenog, traèno je da se 2-3 omladinca po{alje na konferenciju USAOJ-a.834 Tokom 1944. godine formirani su aktivi SKOJ-a po svim kvartovima i u {kolama, otpremana je omladina u partizanske jedinice, a preostali dio omladine pripremao se, tako|e, da po|e u partizanske jedinice, kad se za to ukaè povoljan trenutak. Od krupnijih akcija, u ljeto 1944. godine, do 18. septembra, kada je bio drugi napad partizanskih jedinica na Banjaluku, navodimo slijede}e: preko kvartovskih povjerenika za vrlo kratko vrijeme prikupljeno je 500 omladinaca u udarne grupe. S obzirom da su savezni~ki avioni stalno bombardovali, uspani~ene usta{ke vlasti su skoro istjerane iz grada, tako da su ilegalci, u po bijela dana zavr{avali svoje poslove u gradu. U velikom broju su skupljane slamarice, sanduci hartije za novine, vre}e soli, radio-aparati, ge{tetneri i drugo – sve je to domobranskim kamionima iznosito na slobodnu teritoriju.835 U 1944. godini nije uop{te bilo provale. Uhap{ena su tri ~lana SKOJ-a Zijo Rizvanbegovi}, Hamka Kuduzovi} i Enver La|arevi}, ali i pored strahovitog mu~enja nikog nisu odali. Mu~ki su streljani pred sam napad na Banjaluku, 17. septembra 1944. godine. Na zahtjev [taba V korpusa ilegalna grupa je otkrila bunker njema~ke komande za srednju Bosnu na prostoru Petri}evca. Naime, po{to su obavje{tajci ve} saznali gde se taj bunker nalazi, organizovali su sirene za la`nu najavu bombardovanja, pa kad su svi Nijemci pobjegli u bunkere onda su Sa{a Bole i Branko Grb~i} Ico detaljno sve snimili i ucrtali na mapu i potom poslali [tabu V korpusa. Uz ovo su poslani i podaci gdje je bio smje{ten njema~ki general Fon Devic, raspored III gorskog zdruga sa svim njegovim jedinicama itd. Kako se me|u vode}im ilegalcima znalo da }e uslijediti napad na grad, vr{ene su uùrbane pripreme u porodicama koje su se radovale oslobodiocima. [ile su se partizanske oznake, zastave, odjevni predmeti za partizanske vojnike, prikupljane namirnice. Omladinske udarne grupe su se ~esto sastajale.836 Odràni su sastanci MK SKOJ-a i aktiva SKOJ-a. Skojevci su odre|eni na kojim ulazima u grad treba da budu raspore|eni da budu vodi~i. Posebna grupa omladine prikupljala je podatke gdje stanuju i gdje se kriju izdajnici i usta{ki dou{nici. Kemo \uzel, ~lan MK SKOJ-a, dobio je zadatak da popi{e sve usta{ke dou{nike za podru~je Hiseta, Pobr|a i Lau{a. Zajedno sa dva skojevca to je zavr{eno. I u ostalim kvartovima to je zavr{eno za ta dva dana.837

834 Arhiv CK SK BiH, f. OK KP za Bosansku krajinu, br. 836. 835 Arhiv CK SK BiH, f. OK KP za Bosansku krajinu br. 34. 836 Kemal \uzel, Rad SKOJ-a u okupiranoj Banjaluci, Institut za istoriju Banjaluka, k.1, br. 23, 837 Ibid., str.

267

Domobranske satnije su se kompletne predavale na pojedinim punktovima; me|u domobranimima u pojedim satnijama pronalaèni su mrtvi samo satnici, ukoliko su se bili odlu~ili da se sa cijelom satnijom predaju snagama NOVJ, pa se poslije pokolebali da predaju satnije. Na Lau{u je An|a Kneèvi} predvodila tri tenka koji su otvarili vatru na usta{ke rovove. ^lanovi KPJ i SKOJ-a, svi banjalu~ki antifa{isti, omladinske udarne grupe, veoma mladi oficiri OZN-e, koji su sve do detalja isplanirali i ucrtali u mape za odsudnu bitku osloba|anja svoga grada, cjelokupno rodoljubivo stanovni{tvo Banjaluke – svi su od srca pomagali jedinicama V korpusa NOVJ da se njihov grad oslobodi. Ali, od 18 – 28. septembra 1944. godine, kad je narod ve} uìvao u 10-dnevnoj slobodi, donijeta je odluka o povla~enju. U tvr|avi Kastel ukopala se odbrana, pa bi bio stra{an rizik izgibije velikog broja boraca ako bi jedinice NOVJ juri{ale preko brisanog prostora. Sa povla~enjem vojske povukao se i narod. Podaci govore od pet do desetak hiljada ljudi.

16. Kazivanje Alije Maglajli}a, sekretara MK SKOJ-a i Ishaka Maglajli}a, ~lana MK KPJ u Banjaluci, zaduènog za rad SKOJ-a o radu u Banjaluci u ilegalnim uslovima

Ilegalni organizovani rad u NOP-u u Banjaluci odvijao se bez prekida za sve vrijeme NOR-a, sa razli~itim intenzitetom u pojedinim periodima, ve} zavisno od okolnosti, prvenstveno od toka i razvoja NOP-a u cjelini. Po svojim kvalitetima, ilegalni rad u NOP-u bio je “po svojoj {irini i doprinosu ravan u~e{}u u oruànoj borbi” (Du{anka-Zaga). Takav rad se mogao odvijati zahvaljuju}i snazi i velikom uticaju koji je KPJ imala do rata. Ona je tako|er u ilegalnim uslovima razvijala svijest kod radni~ke klase i okupljala hiljade gra|ana, pripremaju}i ih za doga|aje koji su slijedili. Posebno intenzivna aktivnost u ilegalnom radu ispoljavana je 1941. godine, kad su vr{ene pripreme za ustanak i kad je znatno pro{irena kadrovska baza u KPJ i SKOJ-u, te stvoren {irok krug njihovih simpatizera. Poslije odlaska najistaknutijih kadrova Partije i SKOJ-a u redove NOV-e i partizanskih odreda u toku 1941-42, nosioci ilegalnog pokreta u Banjaluci popunjavani su iz redova mla|ih kadrova, idejno opredjeljenjih prema NOB-i i NOP-u. Tako je ilegalni pokret u Banjaluci u 1943. i 1944. dobio {iroke razmjere organizovanog djelovanja. Pored partijske organizacije, znatno je omasovljen SKOJ i formiran NOF s neposrednim konkretnim zadacima da {ire i upoznavaju {to ve}i krug gra|ana s ciljevima NOB-e. To je vr{eno preko raznih biltena, novina i letaka, a materijal je prete`no dostavljan sa oslobo|ene teritorije ustaljenim kanalima, pa zatim umnoàvan u samom gradu i rasturan preko organizacije SKOJ-a u sve sredine na teritoriji grada. Naro~ito su mnogo kori{}eni materijali koji su govorili o uspjesima NOV-e i partizanskih odreda, a isto tako su {irene i vijesti o uspjesima savezni~kih armija.

268

Veoma je zna~ajna aktivnost ilegalne organizacije u prikupljanju raznih vrsta materijala. Mnogobrojni zahtjevi sa oslobo|ene teritorije su vrlo brzo i uspje{no izvr{avani, a to je bilo mogu}no stoga {to je organizacija u gradu stvorila svojevrsne punktove gdje su sabrani takvi materijali. Punktovi su se nalazili po ku}ama, radnjama i magacinima nekompromitovanih saradnika, a jedan od najzna~ajnijih bio je u prostorijama hotela “Palas”. Lepeza materijala koji je upu}ivan i kancelarijskog materijala, crvenog i drugog platna, muzi~kih instrumenata, poljoprivrednog i drugog alata, soli, raznih boja itd. Posebno zasluùje da se istakne stalna briga gradske ilegalne organizacije za porodice onih ~iji su hranitelji ili ~lanovi bili u redovima NOV-e. Ta pomo} je pruàna u novcu, hrani, ogrjevu i drugim potrebama. Velike koli~ine raznog materijala i oru`ja izvu~ene su preko na{ih saradnika iz domobranskih magacina. Potrebno je jo{ jednom istaknuti da je u jednoj takvoj akciji u ljeto 1944. izvu~eno oko 10.000 kg bra{na koje je smje{teno u nekoliko punktova, odakle je potom dalje dijeljeno partizanskim porodicama. Cijela akcija je izvedena tako da je neprijatelj nije zapazio iako je u njoj u~estvovalo oko 100 ljudi. Ova i druge akcije nedvojbeno potvr|uju snagu organizacije koja je, {to je vrlo zna~ajno, uspjela prodrijeti u redove neprijatelja, a naro~ito domobrana, angaùju}i one domobrane koji su bili na takvim du`nostima da su mogli izvr{avati zadatke koje je organizacija pred njih postavljala. Potrebno je tako|e istaknuti i nastojanja gradske ilegalne organizacije da se izvr{i uticaj na {iroke mase gra|ana i omladine kako bi se neprijatelj sprije~io da mobili{e omladinu u redove svoje vojske. Organizacija se posebno trudila da izna|e i odràva {to ve}i broj ilegalnih kanala preko kojih su, a naj~e{}e domobranskim zatvorenim kamionima, otpremani mladi}i i djevojke i ostali rodoljubi na oslobo|enu teritoriju u redove Narodnooslobodila~ke vojske. Gotovo za svakog upu}enog slate su karakteristike kako bi se onemogu}ilo eventualno ubacivanje neprijatelja u na{e jedinice. Organizacija SKOJ-a je doslovno izvr{avala sve ono {to je komitet Partije zaklju~io i odlu~io, {to zna~i da je u~estvovala u realizaciji akcije i zadataka koji su bili preneseni od komiteta Partije na komitet SKOJ-a. @elim naglasiti da su sve akcije i zadaci izvr{avani pod veoma opasnim i u krajnje te{kim uslovima. Poznato je da je Banjaluka poslije Zagreba bila valjda najgu{}e pokrivena mreòm usta{ke i njema~ke policije. U obra~unu sa saradnicima NOP-a bili su, zaista, nemilosrdni, o ~emu svjedo~i velik broj uhap{enih i bez su|enja deportovanih u logore ili streljanih rodoljuba. Posebnu te{ko}u predstavljalo je omasovljenje organizacije SKOJ-a i kasnije USAOJ-a. Bilo je potrebno detaljno provjeravati svakog omladinca ponaosob, a to je postizavano razgovorima i postepenim uklju~ivanjem u rad svakog pojedinca prema njegovim sklonostima i mogu}nostima. Kad su Komanda V korpusa i ostali faktori donijeli odluku da se izvr{i septembarski napad na Banjaluku, ilegalna organizacija u gradu bila je u najve}em zamahu, spremna i osposobljena da prihvati i izvr{i sve zadatke koji su bili u vezi

269

sa oslobo|enjem grada i okoline. Tako su na primjer, znatno prije napada prikupljeni detaljni podaci o brojnom stanju, naoruànju i rasporedu neprijateljskih snaga. Napravljene su ta~ne skice rasporeda bunkera minskih polja, ì~anih prepreka i posebno utvr|enih objekata, o broju aviona, poloàju i broju artiljerije i tenkova, itd. Svi ovi podaci sa odgovaraju}im skicama prikupljeni su preko komandi domobranskih jedinica, objedinjavani u komitetu i dostavljeni Komandi V korpusa. Formiranjem udarnih grupa koje su bile sastavljene od ~lanova SKOJ-a i USAOJ-a izvr{ena je obuka u rukovanju oru`jem, sa zadacima da ove grupe aktivno u~estvuju u akcijama prilikom napada na grad. O formiranju ovih grupa omladinaca, njihovoj opremljenosti i obu~enosti bila je blagovremeno obavje{tena Komanda V korpusa. Kao rezultat toga uslijedila je naredba svim jedinicama NOV-e koje su u~estvovale u napadu na grad da se oslanjaju na ove grupe i posebno ih koriste pri prolazu kroz minska polja, ì~ane prepreke i pri uni{tavanju bunkera i drugih neprijateljskih upori{ta u gradu. Udarne grupe su prije napada uspjele ovladati i kontrolisati cijelo podru~je od Gornjeg [ehera do Rebova~kog mosta a kod gradskog mosta likvidirana policijska stanica i tom prilikom je zarobljeno 17 policajaca. Pojedini skojevci su u toku borbi za grad tako|er u~estvovali u hap{enju neprijatelja i njihovih saradnika po ranije sastavljenim spiskovima. Prilikom povla}enja iz grada, ove grupe su imale zadatak da pomognu gra|anima pri izlasku na oslobo|enu teritoriju, da bi se nakon toga uklju~ili u jedinice NOV-e. Me|u zadacima ilegalne organizacije prije napada na grad bila je i va`na akcija da se istaknutim izdajnicima onemogu}i da pobjegnu i tako izbjegnu odgovornost za u~injene zlo~ine. Izme|u mnogih zadràn je i kompletan usta{ki prijeki sud na ~elu sa predsjednikom Mari}em, ~ime je i omogu}eno njihovo izvo|enje pred narodni sud. Potrebno je posebno istaknuti akciju u kojoj je zadràn i uhap{en poznati izdajnik Namik Tetari}. Organizacija je bila obavje{tena o njegovom dolasku u Banjaluku u rano prolje}e 1944. i njegovom saslu{anju u Gestapou. On je kratko vrijeme iza toga pu{ten, o ~emu je upu}en poseban izvje{taj V korpusu. Tetari} je nastojao da se poveè sa ilegalnim organizacijama u gradu i traìo da mu se omogu}I odlazak na oslobo|enu teritoriju. Svoj dolazak u grad sa oslobo|ene teritorije, Tetari} je objasnio time da su ga zarobili Nijemci i da je sticajem okolnosti imao kod sebe njema~ki letak kojim se partizani pozivaju na predaju. Pored poznatog zadatka zbog kojeg je do{ao u grad, Tetari} je dobio od Nijemaca i zadatak da poku{a otkriti ilegalnu organizaciju. Organizacija je toboè prihvatila njegovo traènje tako da mu je odràvala nadu da }e biti povezan sa rukovodstvom, ~ime je omogu}eno da bude uhap{en uo~i samog napada na grad. Potrebno je tako|er istaknuti neke manifestacije i pona{anja Banjalu~ana koji govore o visokoj svijesti i antifa{isti~kom raspoloènju {irokih masa gra|ana. Jedna od vidnih manifestacija svijesti i opredjeljenosti gra|ana bilo je svakodnevno bojkotovanje okupatora prilikom ceremonije dizanja i spu{tanja

270

njema~ke zastave na dana{njem Trgu palih boraca. Poznato je da su svi koji bi se u to vrijeme tu zatekli na trgu morali ovaj ceremonijal pozdraviti na fa{isti~ki na~in dizanjem ruke. Me|utim, svakodnevno se ponavljala ista slika ~im bi se pojavile njema~ke po~asne ~ete, svi koji bi se zatekli tu napu{tali bi taj prostor i sklanjali se u sporedne ulice, da bi nakon zavr{etka ceremonije ponovo nastavili {etnju glavnom ulicom. Sli~no se dogodilo prilikom streljanja dra Zukanovi}a koji je bio zarobljen. Njegovo strijeljanje je toliko uzbudilo gra|ane da je jedna delegacija zatraìla od Nijemaca da joj izru~e njegovo tijelo pod izgovorom da èli obaviti sahranu po vjerskim propisima, {to su Nijemci odobrili. Potom je prire|ena sahrana kojoj je prisustvovao iznena|uju}e veliki broj gra|ana, a to je tako|er bio izraz solidarnosti sa strijeljanim partizanima i dokaz antifa{isti~kog raspoloènja. Isto tako je prilikom poznatog masovnog hap{enja najuglednijih gra|ana Banjaluke i njihovog deportovanja u logor Stara Gradi{ka vr{en je veliki pritisak gra|ana na usta{ke vlasti da bi uhap{eni bili pu{teni. Jedna od zna~ajnih demonstracija bio je masovan skup èna pred Velikom ùpom sa zahtjevom da se oslobode uhap{eni taoci. Kad su oni najzad pu{teni iz logora, gra|ani su ih do~ekali sa izrazima radosti i masovnim posjetama njihovim ku}ama. Ovakvo raspoloènje i masovno opredjeljenje gra|ana Banjaluke za NOP bilo je neiscrpno izvori{te kadrova za Narodnooslobodila~ku vojsku, ilegalnu borbu i NOB-u u cjelini, {to je sve, ukupno uzev{i, rezultiralo masovnim povla~enjem sa jedinicama NOV-e i izlaskom na oslobo|enu teritoriju vi{e od 5.000 gra|ana Banjaluke.”838

17. I poslije izlaska Banjalu~ana na oslobo|enu teritorijui i Banjalu~ani u gradu su nastavili da se bore do oslobo|enja (22.IV 1945)

Jedinice V korpusa NOVJ povukle su se iz Banjaluke 28. septembra po ocjeni vojnih starje{ina iz dva razloga: prvi, u tvr|avi Kastel bile su utvr|ene snage neprijatelja. Iako nisu bile velike problem je bio brisani prostor do tvr|ave, pa je bio veliki rizik da strada mnogo ljudstva u toj odsudnoj preostaloj operaciji; i, drugo, iz vi{e pravaca krenula su poja~anja neprijateljskih snaga da pomognu svojoj opkoljnoj grupaciji u banjalu~kom garnizonu. “Poznato je da su obe operacije na Banjaluku do sada dobro obradili i analizirali i pojedinci i vojne institucije. U oba napada isticala se tvr|ava Kastel kao prepreka potpunom zauze}u grada po{to se neprijatelj zabarikadirao u tvr|avi… Zauze}e grada bilo je i prvi put, a posebno drugi put, nadomak na{e ruke i nije ga sprije~ila tvr|ava Kastel, mada je bilo takvih mi{ljenja (u njoj su uostalom bile srazmjerno male snage koje su se na{om ja~om blokadom mogle natjerati na predaju), nego intervencije neprijatelja koje su uslijedile i u Prvom i u Drugom napadu sa raznih 838 Alija i Ishak Maglajli}, Prilog diskusiji, Nau~ni skup “Organizovani odlazak gra|ana na oslobo|enu teritoriju, kao dio borbe protiv okupatora i njegovih pomaga~a, sa posebnim osvrtom na masovni izlazak Banjalu~ana u septembru 1944. godine”, Banjaluka 44, str. 291 – 295.

271

strana i sa sna`nim jedinicama po broju i po naoruànju. U Banjaluci je u Prvom napadu bio napola razbijen neprijateljski garnizon, a u Drugom tokom dva dana potpuno razbijen, uni{ten i zarobljen. Oba puta su vo|ene veoma jake borbe i to na {irokom prostoru u gradu i oko njega sve do Bosanske Gradi{ke… Za vrijeme napada neprijatelj je ~vrsto drào savski most u Bos. Gradi{ci i most preko Vrbasa u Kla{nicama, {to mu je omogu}avalo da po{alje tenkovske i motorizovane jedinice prema Banjaluci. Iako smo se svim snagama zalagali da oslobodimo grad, ipak je bilo najva`nije to {to smo u oba napada, a posebno u Drugom uspjeli da uni{timo i zarobimo neprijateljsku ìvu silu i zaplijenimo velike koli~ine naoruànja. Neprijateljski garnizon nije, dakle, u oba slu~aja mogao da odoli na{im snagama, nego su dovla~ene snage sa strane, a to je uostalom bio na{ cilj… Banjalu~ke operacije su bile snaàn sudar s neprijateljskim snagama po{to je sa obe strane u~estvovalo vi{e od 20.000 vojnika…”839 Aleksandar Rankovi} u svom izvje{taju upu}enom Vrhovnom komandantu Mar{alu Titu kaè: “Banjaluku je branilo 8.000 Njemaca, usta{a, SS policije i Paveli}a legionara. U pomo} napadnutom gradu bila je upu}ena pomo} sa sektora Bosanska Dubica od 500 vojnika. Oslobo|ena je Banjaluka. Rezultat: ubijeno i ranjeno 3000 vojnika i oficira, zarobljeno 4000 vojnika i oficira i jedan general {vapski. Zaplijenjeno: 30 aviona od kojih 7 ispravnih, 25 topova, 50 te{kih baca}a, preko 300 mitraljeza, nekoliko hiljada pu{aka, 60 motornih vozila, 20 vagona municije, 50 vagona avionskih bombi, 500.000 litara benzina, 90 vagona namirnica, 8 lokomotiva i 80 èljezni~kih vagona i mnogo drugog materijala.”840 “Mi smo, tako|er, imali znatne gubitke: ukupno je poginulo 219 na{ih boraca i oficira, a 440 je ranjeno…”841 Banjalu~ani su deset septembarskih dana ìvjeli u slobodi, od 18 – 28. septembra 1944. godine. Sa povla~enjem jedinica V korpusa NOVJ povuklo se mnogo Banjalu~ana na slobodnu teritoriju. Sje}anje u~esnika u ovim doga|ajima daje razli~ite podatke o broju ljudi koji su iza{li na slobodnu teritoriju – daju se cifre izme|u 3 do 5 hiljada, oko 5 hiljada, oko 6 hiljada, ~ak i izme|u 7 i 8 i vi{e hiljada gra|ana.842 U svakom slu~aju vidi se da je hiljade Banjalu~ana iza{lo na slobodnu teritoriju. Iza{le su i brojne kompletne porodice. Prema rezultatima {tabova i stru~nih timova, osnovanih da usmjeravaju i prate kretanje gra|ana Banjaluke do slobodne teritorije, odnosno do predvi|enih mjesta odredi{ta za predhodno uglavnom razvrstane grupe, zatim usmjeravanja stru~njaka na stru~ne poslove i

839 Osman Karabegovi}, Prilog diskusiji, Zbornik radova s Nau~nog skupa “ Organizovani odlazak gra|ana na oslobo|enu teritoriju, kao dio borbe protiv okupatora i njegovih pomga~a, sa posebnim osvrtom na masovni izlazak Banjalu~ana u septembru 1944. godine”, str. 271 – 273. 840 Ariv CK SK BiH, f. CK KPJ, br. 312. 841 Osman Karabegovi}, Prilog diskusiji, Zbornik radova s Nau~nog skupa “Organizovani odlazak…, str. 273. 842 Prema izvje{taju Lepe Perovi}, iza{lo je oko 3 hiljade gra|ana. Dr Du{an Luka~ govori o 5 hiljada. Kemal \uzel tvrdi da je iza{lo 5 hiljada. Mujo Ku{mi} govori da je iza{lo izme|uu 7 i 8 hiljada gra|ana Grupno sje}anje Sulejmana Mandùke, Muniba ]erimi}a, Munira Kadi}a, Midhata Topi}a i Matka Gali}a govori o broju od oko 6 hiljada lica (Muzej Bosanske kreajine Banjaluke, inv. br.87/3).

272

svih gra|ana u odre|ene aktivnosti, vidi se da su svi ti ljudi, kako je ko znao i umio davali svoj doprinos NOB-i za brè oslobo|enje zemlje.843 Odmah po oslobo|enju Banjaluke osnovan je Mjesni komitet KPJ u sastavu: Du{anka Kova~evi}, sekretar i ~lanovi An|a Kneèvi}, sekretar dotada{njeg Mjesnog komiteta KPJ Banjaluka i Vojo Savi}, sekretar Okru`nog komiteta KPJ Banjaluka - Kotor-Varo{. Ovaj Mjesni komitet, kao i Oblasni komitet KPJ i SKOJ-a za Bosansku krajinu, vojne jedinice i drugi odgovaraju}i faktori od prvog dana su organizovali ìvot u gradu. “Svaki svojom linijom u~inili su da je u Banjaluci zavladala neobi~na ìvost: mladi}i i djevojke masovno su se javljali u na{e jedinice, formirani su organi vlasti, odràvani su politi~ki skupovi i sastanci na sve strane, formirani su organizacije i aktivi Partije, omladine, èna, gra|ani su se natjecali u iskazivanju svoje radosti {to su stigli partizani i svoje privrènosti NOP-u. Svi na{i aktivisti, do tada ilegalci, ~lanovi Partije i SKOJ-a i drugi saradnici i simpatizeri, iza{li su iz ilegalnosti… iz priloga druga Ibri{agi}a o prilikama u Banjaluci poslije napu{tanja grada u septembru 1944, dakle za onih sedam mjeseci do kona~nog oslobo|enja, podaci o ilegalnom radu su veoma {turi, prosto se osje}a da nema mnogo {ta da se kaè. Za{to? Zato… jer su izi{li gotovo svi oni koji su bili nosioci ilegalnog rada do septembra 1944. godine…”844 “Gra|ani koji su ostali u Banjaluci bili su nekoliko preostalih mjeseci rata (od po~etka oktobra 1944. do 22. aprila 1945) izvrgnuti najgrubljem nasilju i proginima {to su ih vr{ile zastra{ene, pa stoga jo{ okrutnije usta{ke i okupatorske vlasti.”845 U gradu je vladao zlokobna ti{ina i strah. Gra|ani nekoliko dana nisu izlazili na ulice, pritajili su se u svojim ku}ama. Kad su u{le okupatorske oklopne jedinice u usta{ke formacije Banjaluka postaje popri{te divljanja usta{kih i njema~kih razularenih vojnika, koji su nad bespomo}nim stanovni{tvom iskaljivali svoj bijes zbog nemo}i da zaustave propast fa{isti~ke koalicije i njene pomaga~e. Grad je “opasan” bodljikavom ìcom, na prilazima u grad preko mostova zavedena je rigorozna kontrola. @ivot u gradu, u jesen i zimu 1944, podsje}ao je na koncentracioni logor smrti. “Nakon desetak dana kada sam prvi put iza{ao u grad na ulicama skoro nikog nema. Ja sam bio sudski prpravnik, pa su me pozvali da do|em u sud. Od ku}e do suda me je zaustavilo 7 usta{kih patrola….Od prvog simraka je bio zaveden policijski ~as. No}u se stalno ~ula pucnjava…”846 Poslije drugog napada na Banjaluku, 18 - 28.IX 1944. godine, posebno masovno je iza{la ona omladina koja je bila prisiljavana da ide u domobranske i usta{ke formacije, iskoristiv{ tu priliku da stupi u partizane. Masovni izlazak omladine Banjaluke na slobodnu teritoriju bio je izraz slobodarskog raspoloènja, s jedne, i dugog i upornog djelovanja KPJ i SKOJ-a u

843 Banjaluka 44. – skoro svi radovi od str. 193 – 299. 844 Vojo Savi}, Prilog diskusiji, Zbrnok radova, Banjaluka 44, str. 275 – 278. 845 Ibro Ibri{agi}, Prilike u gradu poslije izlaska Banjalu~ana na oslobo|enu teritoriju, Banjaluka 44, str.216. 846 Kemal Gu{i}, Sje}anja, Institut za istoriju Banjaluka.

273

Banjaluci izme|u dva svjetska rata, kao i u toku ustanka 1941. godine i u periodu od tada, pa sve do ovog povla~enja, s druge strane. Za vrijeme Drugog napada partizanskih jedinica na Banjaluku, oformljeni su novi aktivi SKOJ-a. Oni su osnivani jo{ dok se vodila borba u gradu, pod salvama topovskih granata i uprkos èstokom pu{karanju. Ti aktivi odràli su se u okupiranoj Banjaluci, poslije povla~enja na{ih snaga, a na č~elu odbora USAOJ-a u kvartovima i {kolama, obavezno su bili č~lanovi SKOJ-a.847 Ovakva aktivnost mladih u Banjaluci odvijala se sve do oslobo|enja Banjaluke, 22. IV 1945. godine. Njema~ke oklopne i motorizovane jedinice napustile su Banjaluku 4. oktobra 1944, popaliv{i sve svoje objekte, rezerve benzina i sl., a s njima i gra|ani njema~ke narodnosti, tako|er predhodno spaliv{i svoje ku}e. Gra|anstvo je te{ko preìvjelo zimu u ratom opusto{enoj Banjaluci. Ipak, bilo je poku{aja da se organizuje ilegalna aktivnost za NOP. Grupa rodoljuba okupljena oko Huseina Klju~e sakupljala je vojno-obavje{tajne podatke i, prona{av{i kanal slala partizanskim jedinicama. Uskoro su rodoljubi koji su na tome radili Husein Klju~o, Refik Ja{arevi}, Abaz Halimi}, Mladen Jorgi} i Muhamed Novkini} otkriveni, poslani u logor i ubijeni.

Usta{e su bile u pani~nom strahu od novog partizanskog napada na Banjaluku cijeli period od septembra 1944. do 22. aprila 1945. godine. O tome postoje mnoga svjedo~enja.

848

Na kraju ovog dijela treba ista}i slijede}e: Za Banjaluku je karakteristi~no da su cijele porodice bile vezane za NOP, odnosno mnogo ranije za revolucionarni radni~ki i omladinski pokret. To su slijede}e porodice: Bleki}, Buki}, \uri}, Deli}, Gvo`|ar, Filipovi}, Hadì}, Jurin~i}, Kadeni}, Kapor, Karabegovi}, Kolak, Ko{}ica, Kova~evi}, Lastri}, Ljuboja, Maglajli}, Maàr, Mufti}, Odi}, Osman~evi}, Pavli}, Perovi}, Plivac, Podgornik, Rojc, Rolih, Sarafin, Smit i mnoge druge. Za divljenje je koliko su rizikovali oni Banjalu~ani, koji su bili organizovani, primanjem ilegalaca u svoju ku}u: odlazak u zatvor ili logor, strahovita mu~enja i gubitak svoga ìvota, stradanje svoje porodice, oduzimanje imovine; isti rizik su imale i osobe koje nisu organizovane, a one su naj~e{}e i kori{}ene za smje{taj ilegalaca u njihove stanove, odnosno ku}e, zbog ve}eg stepena sigurnosti upravo zato {to nisu bili organizovani, pa nisu ni bili u dosijeima policije. U periodu 1941-1945. bilo je vi{e ilegalaca u Banjaluci, koje su ljudi prihvatali, iako su znali koliko rizikuju {tite}i ih, hrane}i i izlaze}i im u susret sa raznim uslugama u vezi sa preno{enjem poruka i sl. Na primjer, u 1941. godini \uro Pucar je nekoliko mjeseci proveo u Banjaluci pod takvim uslovima. Isto tako Miljenko Cvitkovi}. Kasnije Zaga Umi~evi} deset mjeseci, Zaga Blaì}, An|a Kneèvi} pet mjeseci i 847 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a , Ia-1/11, str. 10. 848 ABK, 775 od 3. februara 1945.

274

mnoge druge li~nosti, koje su obi~no bile poznate kao pripadnici revolucionarnog radni~kog i omladinskog pokreta izme|u dva svjetska rata, odnosno kao pripadnici NOP-a. Dakle, kad je rije~ o ovom doprinosu, ove usluge obi~no nisu ni mogle vr{iti poznate partizanske porodice, ve} upravo suprotno – one porodice, koje ni po ~emu do tada nisu skretale na sebe pa`nju javnosti. ”Rad u ilegalnom NOP-u u Banjoj Luci bio je po svojoj {irini i doprinosu ravan u~e{}u u oruànoj borbi. Njegova masovnost odraz je dugogodi{njeg rada KPJ na razvijanju svijesti i jedinstva radni~ke klase i okupljanju gra|ana u borbi za ravopravnost naroda, protiv fa{izma i izdaje vlastodràca. Pod rukovodstvom KPJ u oslobodila~koj borbi i revoluciji gra|ani Banjaluke ostali su vjerni slobodarskoj tradiciji grada. O tome svjedo~i podatak da je Banjaluka dala 3.016 aktivnih boraca u NOV, od ~ega je 933 poginulo, da je oko 2.700 gra|ana stradalo u logorima i zatvorima. Banjaluka je do~ekala oslobo|enje opusto{ena. U gradu je uni{teno 583, a o{te}eno 1.782 zgrade (stambene, privredne i druge). Snage za njenu obnovu i izgradnju bili su njeni gra|ani, provjereni u najteìm okr{ajima u toku ~etverogodi{nje borbe i revolucije.” 849 Izme|u banjalu~kih boraca progla{en je 21 narodni heroj. To su: Rudi âjevac, Kasim Hadì}, Ante Jaki}, Osman Karabegovi}, Bo{ko Karali}, Franjo Kluz, Dragutin Lang, Rade Li~ina, [efket Maglajli}, Vahiva Maglajli}, Veselin Masle{a, Drago Maàr, Ivica Maàr, Josip Maàr Danko Mitrov, Stjepan Pavli}, Branko Popovi}, Karlo Rojc, Ranko [ipka, Milorad Umljenovi} i Rada Vranje{evi}.850 Od ukupnog broja dvije su ène i devtnaest mu{karaca, a 17 nije do~ekalo oslobo|enje zemlje. Najmla|i od poginulih imao je 21. godinu (Drago Lang), a najstariji 38. godina (Kasim Hadì}).851 Ali, svi oni su mladost Banjaluke koja se u prvim redovima borila za oslobo|enje svoje zemlje protiv fa{isti~kih okupatora i doma}ih sluga i za bolje, pravednije sutra. Nastojali smo da ovaj rad pokaè, kao {to je bilo karakteristi~no za jedinice NOV i za narodnooslobodila~ki pokret u cjelini, da u svojim redovima ima mnogo mladi}a i djevojaka, ~ak 75 %, kao {to je to ve} davno re~eno, da je to karakterisalo i ilegalni narodnooslobodila~ki pokret Banjaluke. Ali, me|u ovim banjalu~kim omladinkama i omladincima mnogi su bili jo{ mla|i, gotovo djeca. Bili su mali za vojnike, a veliki za junake. O tim velikim junacima mali{anima, borcima protiv fa{izma – okupatora i njihovih sluga, niko jo{ nije napisao knjigu. A treba. Da im se i na taj na~in poklonimo! I da se ne zaboravi. 849 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjaluci, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 603. 850 Narodni heroji Jugoslavije, Istitut za savremenu istoriju Beograd, Beograd 1982, knj. 1. i 2. 851 Starosna struktura poginulih narodnih heroja je: Rudi P. âjevac (1.IV 1911– 4.VII 1942); Kasim Hadì} (9.VII 1904 – 6.V 1942); Ante Jure Jaki} (11.VII 1914 - prolje}e 1942) Franjo Valentina Kluz (18.IX 1812 - 14.IX 1944); Drago Andrije Lang (5.X 1921 - 6.V 1942); Rade Nikole Li~ina (21.IV1912 - krajem 1942); Veselin Aleksandra Masle{a (20.IV 1906 - 14.VI 1943); Ivica Nikole Maàr (29.III 1915 - 10.IX 1941); Josip Nikole Maàr [o{a (18.IX 1912 - X 1944); Danko (Slobodan) Laze Mitrov (11.III 1919 - kraj jula 1942); Stjepan Danila Pavli} Pipo (16.IV 1916 - sredina 1943); Branko Svetozara Popovi} (1917 - VII 1944); Karlo Rudolfa Rojc (11.X 1917 - kraj 1942); Ranko [ipka (12.XI 1917 - 7.XI 1944); Milorad Stojana Umljenovi} (1920 - 4.XII1943) i Rada \or|a Vranje{evi} (25.V1918 - 25.V 1944). Prose~na starosna dob poginulih narodnih heroja je oko 29 godina, a pojedina~no kako slijedi: 21 g. – 1; 23 g. – 1; 25 g. –1; 26 g. - 3; 27 g. – 3; 28 g. – 1; 29 g. – 1; 31 g. – 1; 32 g. – 2; 36 g. – 1; 37 g. – 1 i 38 g. – 1.

275

17. Poku{aji prevrednovanja istorije

U zaklju~ku dijela - Otpor napredne omladine protiv okupatora i doma}ih izdajnika u okupiranoj ali nepokorenoj Banjaluci (1941-1945) ), poku{ali smo, inspirisani i sadrìnom i aktuelno{}u veoma zapaène knjige dr Slavoljuba Cvetkovi}a Jugoslavija 1939-1941852, a posebno studijom Poku{aj prevrednovanja istorijskih ocena o Drugom svetskom ratu853, da {to reljefnije obradimo djelovanje SKOJ-a i antifa{isti~ke omladine, integralnom dijelu NOR-a u ratnim godinama Banjaluke od 1941. do 1945. godine, kao autenti~noj antifa{isti~koj borbi u na{oj zemlji i u tom periodu, {to se, po~ev od osamdesetih godina, nastoji osporiti od strane jednog broja autora, te da tako dodamo jo{ jedan kamen~i} bogatom mozaiku narodnooslobodila~ke borbe Jugoslavije, kao zna~ajnoj antifa{isti~koj borbi u svjetskim razmjerama toga vremena, kao i sada, i u okviru nje borbi slobodarske Banjaluke. “Preispitivanje karaktera Drugog svetskog rata i posebno uloge nema~ke dràve u njemu naro~ito je potencirano u vreme konstituisanja i sprovo|enja ideja novog svetskog poretka. Pored istori~ara koji su na osnovu nove raspoloìve dokumentacije dolazili do nau~ne istine i korigovali svoja ili saznanja drugih nau~nika pojavila su se i istoriografska dela koja su po svemu sude}i bila u funkciji dnevne politike ili strate{kog opredeljenja velikih sila u globalnoj blokovskoj podeli sveta.”854 “Ideologizirana interpretacija istorije Drugog svetskog rata“, - kako kaè dr Cvetkovi}, postoji ve} od kraja ~etrdesetih godina855 i na Istoku i na Zapadu. Polemika koja je zapo~ela u Njema~koj “posredno je uticala i na preispitivanje istorijskih ~injenica o Drugom svetkom ratu u Jugoslaviji. Rasprave o istorijskim tabuima, ‘belim mrljama‘, ulozi kvislinga, kolaboracionista, usta{a i ~etnika, kao i postavljanje dileme s kraja osamdesetih i po~etkom devedesetih godina o oslobodila~kom, antifa{isti~kom, gra|anskom ratu ili revoluciji u Jugoslaviji 1941-1945. delom su bili izraz novih istorijskih saznanja ali i ideolo{kih i politi~kih potreba naro~ito u vezi s nabujalim nacionalizmom, seperatisti~kim te`njama i razbijanjem Jugoslavije kao dràve. Crno-bela {ema koja je dominirala u jugoslovenskoj istoriografiji o Drugom svetskom ratu do osamdesetih godina razbijanjem socijalisti~ke Jugoslavije sve vi{e je postajala crna. Antifa{isti~ka i narodnooslobodila~ka borba se sa nacionalisti~kih i politi~kih opredeljenja predstavlja kao pogibeljna za biolo{ki opstanak naroda. Rehabiltuju se kvislinzi, kolaboracionisti, a ravnogorski pokret generala Draè Mihajlovi}a uzdiè se na nivo paralelnog antifa{isti~kog pokreta u Jugoslaviji. Stvorena je ‘nova istoriografija‘ koja ne percipira nau~ne rezultate jugoslovenskih istori~ara ve} odabrane podatke, po emotivnom ili politi~kom opredeljenju, uzdiè na nivo istorijske ~injenice i neprikosnovene istine.”856 Dr Cvetkovi}, na kraju svoje knjige kaè da je “Vreme pokazalo … da se Drugi svetski rat nije odvijao ni po èlji Hitlera, ni po predvi|anjima Staljina, niti pak po nadanjima Velike Britanije i Francuske. Prestankom hladnog rata, tranzicijom socijalisti~kih dràva i nastajanjem novog svetskog poretka presta}e i ideolo{ke i politi~ke potrebe da se sa Drugim svetskim ratom i doga|ajima oko njega politi~ki 852 Dr Slavoljub Cvetkovi} Jugoslavija 1939-1941, Institut za savremenu istoriju, Beograd 1999. godine. 853 Dr S. Cvetkovi}, n. d., str. 301 – 313. 854 Dr Slavoljub Cvetkovi}, n. d., str. 301. 855 Vid.: H. Seraphin, Die Deutsch-Russischen Bezichungen, 1939-1941, Hamburg, 1949; Der Hitler-Stalin pakt, 1939-1941, Darnstadt, 1962, 1962; A. Hillgruber, Hitlers Strategie, Franfurkt, i Deutschland Rolle in der Vorgesschichte beiden Wetkriege, Gotingen, 1967. – fusnota br. 1 u n. d. dr S. Cvetkovi}a, str. 3401. 856 Doma}i i strani autori objavljuju knjige o Ravnogorskom pokretu ~esto bez kori{}enja literature i kritike izvora. U Narodnoj biblioteci u Beogradu registrovano je 509 publikacija i tempo njihovog publikovanja istraìva~i te{ko mogu da prate. – fusnota br. 29 u n. d. dr S. Cvetkovi}a, str. 311.

276

manipuli{e. Posle {ezdeset godina vreme je i da se sva sa~uvana dokumentacija u~ini dostupnom za nau~na istraìvanja i istori~arima prepusti da otkrivaju nove podatke, dolaze do istorijskih ~injenica i upotpunjavaju istorijska saznanja o Drugom svetskom ratu.”857 Potpuno podràvaju}i i rukovode}i se stavovima izraènim u prethodnom citiranom pasusu, poku{ali smo da svoj istraìva~ki rad stavimo upravo u navedeni kontekst, a koliko se u tome uspjelo to }emo znati poslije prezentovanja javnosti rezultata ovog istarìvanja. DRUGI DEO SKOJ U BANJALUCI POSLIJE OSLOBOĐENJA Uvod Prve godine poslije oslobo|enja Banjaluke, 22.04.1945, karakteri{e osnivanje i utvr|ivanje nove, narodne vlasti i njenih organa. U prvom Gradskom narodnooslobodila~kom odboru bili su: Zaim Ibrahimbegovi}, predsjednik, Du{an Du{ko \uri}, sekretar, Radomir Skaki}, {ef unutra{njih poslova, zatim Pavao Bakovi}, Smajo Dìn|i}, Naim êjvan, Ljubomir Trivi}, Aleksa Ivi}, Marjan Pa{ali} i Rudolf Rojc. Na sjednici Gradskog narodnooslobodila~kog odbora, odrànog 02.05.1945,858 izme|u ostalog razmatrani su zadaci na organizovanju stanovni{tva za njihovo angaòvanje na najaktuelnijim zadacima. To je bilo ras~is}avanju ru{evina od bombardovanja i drugih ratnih razaranja. U svemu ovome i omladina je masovno u~estvovala. Uskoro je za predsjednika Gradskog narodnog odbora do{ao Momir Kapor, koji je istovremeno bio i sekretar MK KPJ Banjaluka. Treba ista}i da je i sa Gradskim narodnooslobodila~kim odborom i sa MK KPJ, od prvih dana poslije oslobo|enja, ostvarena veoma dobra saradnja. U svim aktivnostima koje su vo|ene, zahvaljuju}i i toj saradnji i podr{ci koja je pruàna MK SKOJ-a i Mjesnom odboru USAOJ-a od MK KPJ i organa vlasti, u gradu Banjaluci ostvarivani su veoma zapaèni rezultati. To }e pokazati I naredne stranice ovoga rada. Odmah po osloboñenju Banjaluke, prišlo se osnivanju prvih aktiva SKOJ-a i odbora USAOJ-a u kvartovima i preduzećima, a nešto docnije i u školama, kada su počele sa radom. U tadašnjim aktivima SKOJ-a pretežno su bili članovi SKOJ-a 857 Dr S. Cvetkovi}, n. d., str. 313. 1 Zapisnici sa sjednica GNO Banjaluka od 02.05.1945-06.11.1947, Arhiv Bosanske krajine (ABK) – GNO.

277

koji su se vratili iz JNA i sa slobodne teritorije, na koju se povukao veći broj omladine, prilkom povlaćenja naših snaga iz Banjaluke, 28. 09. 1944. godine. Dogovor za formiranje Mjesnog komiteta SKOJ-a Banjaluke obavljen je još 1944. godine, što se vidi iz radnog notesa Zage Umičević, organizacionog sekretara Pokrajinskog komiteta SKOJ-a BiH-e.859 Iz pregleda svih okružnih, sreskih i gradskih komiteta SKOJ-a vidi se da je za MK SKOJ-a Banjaluka, poslije osloboñenja bio predviñen sledeći sastav: Du{an Dule Vidović, sekretar, zatim komesar čete iz 14. brigade (nije navedeno njegovo ime) i Jovo Đukić, sekretar Bigadnog komiteta SKOJ-a 14. Srednjobosanske brigade. Na prvom sastanku Okru`nog komiteta SKOJ-a Banjaluka,860 održanom 5.04.1945. godine u Prijedoru, raspravljalo se i o formiranju MK SKOJ-a Banjaluka, koja je tada bila pred neposrednim osloboñenjem. Zaključeno je da u MK SKOJ-a Banjaluka uñe Du{an Dule Vidović za sekretara, a posle duže diskusije dogovoreno je da se imaju u vidu za članove Nura Hañiselimović (da se ona traži od Opunommočstva OZNE Doboj), Dušanka Savić i Aco Hotić. MK SKOJ-a Banjaluka u navedena dva predviñena sastava nikada nije osnovan, pa se stoga nisu mogli ni sastati. Odmah poslije osloboñenja Dule Vidović u svojstvu člana OK SKOJ-a Banjaluka bio je zadužen za rad u Banjaluci sa grupom aktivista, a uz puno angažovanje i Đevada Mid`I}a, sekretara OK SKOJ-a Banjaluka. Da nije došlo do formiranja MK SKOJ-a Banjaluka od navedena dva predviñena sastava, vidi se iz odgovora u dva kadrovska upitnika za omladinske rukovodioce861, koji je Dule Vidović popunio 14.10.1947. godine, kada je bio na radu u PK SKOJ-a BiH, u kome meñu svim svojim dotadašnjim funkcijama ne spominje MK SKOJ-a Banjaluka, po{to je tada u Banjaluci radio u svojstvu ~lana OK SKOJ-a Banjaluka. Prve dvije sedmice poslije osloboñenja Banja Luke (od 23.04 - 5.05.1945. godine), pored rada na osnivanju prvih aktiva SKOJ-a i odbora USAOJ-a, radilo se na pripremama za I kongres USAOBiH-a, koji je održan od 6-9.05.1945. godine u Sarajevu. Odmah po završenom kongresu, 10.05.1945. godine, za rad na poslovima SKOJ-a u Banjaluci dodeljena je i Nevenka Petrić. Tih dana Dule Vidović, Nevenka Petrić, Aco Hotić i dr., u najužoj saradnji sa Đevadom Mid`i}em, sekretarom OK SKOJ-a Banjaluka, Svetkom Brkićem, članom OK SKOJ-a, zaduženim za srednjoškolsku omladinu i dr., angažovali su se na brojnim zadacima toga perioda, ali nema podataka da se MK SKOJ-a i fromalno

859 Arhiv CK SKBiH, Fond OK SKOJ-a Banjaluka, 1944, Sign. 15/2 860 Ibid., 1945, 16/2 861 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Iva-1/134, (Upitnik Dule Vidovića, ispunjen 14.10.1947/Iva-17102; Upitnik Nevenke Petrić, ispunjen 26.11.1947, u kome je navedeno da je sekretar MK SKOJ-a od 30. maja 1945. godine, a na radu u Banja Luci je od 10.05.1945. godine).

278

konstituisao prije 30.05.1945. godine, pošto se isčekivalo da stignu i neki drugi predviñeni članovi za MK SKOJ-a. Rad SKOJ-a u 1945. godini Nepun mjesec dana poslije osloboñenja Banjaluke, oko 20.05.1945. godine, na sastanku svih sekretara aktiva SKOJ-a (izuzev sekretara iz Petog kvarta), u okviru prve tačke dnevnog reda utvr|eno je da ima ukupno 58 ~lanova SKOJ-a. Podneseni su izveštaji o radu i utvrñeno je slijedeće organizaciono stanje: - Aktiv SKOJ-a Centra grada 13. čalnova (8 ñaka, 4 službenika i 1 radnik); - Aktiv SKOJ-a Bojića Han 12 članova (2 radnika i 10 ñaka); - Aktiv SKOJ-a Predgrañe 6 članove (svi ñaci); - Aktiv SKOJ-a Gornji Šeher 6 članova (4 radnika i 2 ñaka); - Aktiv SKOJ-a Hiseti 10 članova (6 ñaka, 1 službenik, 1 radni, 2 ostalo); - Aktiv SKOJ-a Preko Vrbasa 11 članova (4 radnika, 7 ñaka). Na ovom sastanku zaključeno je, izmeñu ostalog, da se do 28. maja dostave podaci o: radničkoj omladini (broj, da li je uključena u rad sindikata, koliko je šegrta u privatnom sektoru, a koliko je u preduzećima; koliko je omladine dalo dobrovoljno krv i navesti njihova imena; učešću omladine u lokalnim radnim akcijama na rasćiščavanju ruševina i istaknutim pojedincima i o rasturanju omladinske štampe. Dva dana poslije ovoga sastanka osnovan je aktiv SKOJ-a pri Gradskom Narodno-oslobodilačkom odboru, nakon četiri dana i pri Mjesnom komitetu KPJ, čiji sekretar je bio Seid. Prvi sastanak MK SKOJ-a Iz dana u dan organizaciono stanje SKOJ-a u Banjaluci se mjenjalo. Osnivani su novi aktivi SKOJ-a u kojim se odvijao veoma dinamiča rad, s obzirom na polet i entuzijazam, koji je tih dana vladao u svim sredinama. Neposredno pred prvi sastanak MK SKOJ-a, Dule Vidović je predao Nevenki Petrić list hartije, ispisan olovkom (koji se nalazi u ličnoj arhivi Nevenke Petrić, u daljem tekstu: Lična arhiva N. P.), u kome su navedeni slijedeći podaci: - Pošta, aktiv SKOJ-a sa 4 člana (3 mumuški i 1 ženski); - Gornji Šeher, aktiv SKOJ-a sa 6 članova (5 muški i 1 žensko); - Bojića Han, aktiv SKOJ-a sa 15 članova (7 muških i 8 ženskih, od toga dvije

radnice i 13 ñece u dobi izmeñu 12 i 13. godina); - Gradski NOO, aktiv SKOJ-a 5 članova (5 ženskih); - Preko Vrbasa, aktiv SKOJ-a 17 članova; - Predgrañe, aktiv SKOJ-a 6 članova; - Pri MK KPJ, aktiv SKOJ-a 3 člana; - Pri Okružnom NOO, aktiv SKOJ-a 5 članova;

279

- Gimnazija - 8 razred, aktiv SKOJ-a 6 članova; - Učiteljska škola, aktiv SKOJ 10 članova; - Centar Grada, aktiv SKOJ-a 13. članova. Iz navedenih podataka se vidi da je 30. maja 1945. godine bilo ukupno 103 (u originalu omaškom navedeno 100) člana SKOJ-a. Predstojalo je osnivanje aktiva SKOJ-a u još nekim razredima Gimnazije i Učiteljstke škole, zatim u Tvornici duvana i dr. Prvi sastanak MK SKOJ-a održan je 30.05.1945. godine. Tako je navedeno u radnom notesu Nevenke Petrić, kojoj je Dule Vidović prije sastanka saopštio da će biti sekretar MK SKOJ-a, a kako joj je ujedno tada saopštio da joj je poginuo brat Vojislav u borbi protiv četnika, 30.05.1945. godine, to je navedeni datum prve sjednice MK SKOJ-a Banjaluke pouzdano taccan (po{to je datum pogibije Vojislava zabilje`en). Dnevni red ovoga sastanka bio je: 1) Formiranje MK SKOJ-a i 2) Sastav komiteta. O formiranju MK SKOJ-a govorio je Du{an Vidovi} i pri tom je rekao da }e Nevenka Petri} voditi politi~ke i organizacione poslove, Kemal Halilovi} agitaciju i propagandu, Aco Hoti} srednjo{kolsku omladinu i Nura Ha|iselimovi} i Marko Savinovi} }e raditi sa pionirima. O sastavu komiteta navedeno je slijedeće: Nevenka Petrić, politi~ki sekretar, ~lanovi: Kemo Halilović, Aco Hotić, Nura Hañiselimović (nije prisustvovala sastanku, pošto još nije bila stigla u Banjaluku), Marko Savinović (takoñe još nije bio stigao u Banjaluku) i Selman (nije prisustvovao ovom sastanku niti se docnije ikada pojavio u MK SKOJ-a Banjaluka). (Nura se uskoro udala i otišla iz Banjaluke, pa je Marko sam ostao za rad sa pionirima). Na ovom sastanku je, izme|u ostalog, razgovarano o potrebi da se iz srednjih škola izbace svi koji nisu dostojni da ostanu u novoj školi, pošto su se kompromitovali sarañujući sa okupatorom. Takoñe je dogovoreno da članovi MK SKOJ-a neće biti povezani sa partijskim čelijama po mjestu stanovanja. Utvr|eno je da je u radnim jedinicama bilo okupljeno 346 omladine i to: Bojića Han 22, Predgrañe 24, Centar grada 50, Preko Vrbasa 110 i u Gornjem Šeheru 140. U USAOJ-u je bilo oko 100 omladine, koja je dolazila na konferencije i angažovala se na raznim zadacima. Bilo je aktuelno da se počne sa izgradnjom omladinskog doma. U Savezu pionira bilo je preko 1.100 ñece. Kod radničke omladine trebalo je osnivati aktive USAOJ-a. Tako, na primjer, stvoreni su uslovi da se u Tvronici duvana osnuje osnuje aktiv USAOJ-a sa 25 članova i dr. Drugi sastanak MK SKOJ-a

280

Drugi sastanak održan je 11.06.1945. godine sa slijedećim dnevnim redom: 1) Pregled organizacije SKOJ-a; 2) Reorganizacija USAOJ-a; 3) Fiskultura i kulturni rad; 4) Zadaci a) mjesna konferencija USAOJ-a i b) pioniri; 5) Razno. Na ovom sastanku, izmeñu ostalog, konstatovano je da SKOJ-evska organizacija pretežno treba da ñeluje, prije svega, na političkim zadacima, a svakako i na svim ostalim aktuelnim zadacima obnove i izgradnje. Uočeno je da se nije dovoljno ozbiljno prišlo okupljanju hrvatske i radničke omladine. zatim, zaključeno je da se osnuje školsko rukovodstvo SKOJ-a Gimnazije u sastavu: 1. Savo Marković, sekretar aktiva SKOJ-a u VIII razredu (muškom) Gimnazije; 2. Biba Harambašić, sekretar aktiva SKOJ-a u VIII razredu (ženskom) Gimnazije; 3. Rodoljub Pečarić - Pećo, sekretar aktiva SKOJ-a u VII razredu (muškom)

Gimnazije; 4. Branimir Braco Ljubičić, sekretar aktiva SKOJ-a u VI razredu (muškom)

Gimnazije; 5. Muhamed Tunjo Filipović, sekretar aktiva SKOJ-a u V razredu (muškom)

Gimnazije. Dogovoreno je da se ima u vidu osnivanje aktiva SKOJ-a u IV razredu, čiji članovi bi bili Rada Mičević i dr, a sekretar da bude Hata Osm. (nije navedeno puno prezime). Posebno je dogovoreno da Braco Ljubičić i Tunjo Filipović osnuju pionirske odrede u I, II i III. razredu Gimnazije. I za druge škole donijeto je nekoliko zaključaka, kao na primjer, da Dobrila Popović bude sekretar zajedni~kog aktiva SKOJ-a za III i IV razred u Trgovačkoj akademiji, Živko Đurić sekretar aktiva SKOJ-a u Srednje-tehničkoj školi, te da se u aktiv SKOJ-a iste škole uključi i Aco (nije navedeno prezime), zatim da sekretar aktiva SKOJ-a u Učiteljskoj školi bude Ibro Gušić, a da se poveže u odgovarajući aktiv SKOJ-a drugarica Ajša. Drugarice Čumura i Vera Sinkijević da se povežu u aktiv SKOJ-a u Ženskoj stručnoj školi, a da sekretar toga aktiva bude Fahrija Smailagić, a aktiva SKOJ-a u Tvornici duvana Tonka Banušić Žuta. Dogovoreno je da sekretar aktiva SKOJ-a bude: Kemal Galešić za Gornji Šeher, I kvart, a da se prime u SKOJ Kemo (?) i (?) Demirović, Beho (?)) u aktiv SKOJ-a Hisete, II kvart, te da se prime Behija Sobo i Dunja Štrbac u aktiv SKOJ-a, III kvart. Članovi SKOJ-a Ivan Latin, Mira Milošević, Vito Ružić i Stojanka Đurica da se povežu u aktiv SKOJ-a Centar, IV kvart, a Mito Ahmetašević u aktiv SKOJ-a Preko Vrbasa, V kvart. Takoñer je odlučeno da sekretar aktiva SKOJ-a pri OK SKOJ-a Banjaluka bude Aco Simić, a članovi Rikard Žic i Veso Trninić. Utvrñeno je i rukovodstvo SKOJ-a u Bolnici u sastavu: Hamzalija Galijašević, sekretar, a članovi (?) Mrña za interno oñeljenje i bolničku četu; Seka Gavrilović, Savo Mihajlović, Branko Ivić i Svetko Mañar, sekretari aktiva SKOJ-a na hiruškom oñeljenju i Milica Kovačić sa grudnog oñeljenja i Ljubo Vikašinović sa internog oñeljenja. U bolnici je bilo ukupno 111 članova SKOJ-a. Ukazano je da u bolnici ima još članova SKOJ-akoji nisu povezani, odnosno ima mladih ljudi koji su borci od 1941. i 1942. godine, a

281

nisu primljeni ni u SKOJ i u KPJ. Istaknuto je da je u ovoj organizaciji povećan teoretski rad. U okviru rasprave o radu USAOJ-a razmatrano je više pitanja. U vezi sa pripremama mjesne konferencije radničke omladine dogovoreno je da se treba povezati sa gradskim odborima Saveza sindikata i NOF-a, da Marko Savinović napiše referat, da se napišu pozdravne depeše J. B. Titu, gradskim odborima Saveza Sindikata i NOF-a i dr. U okviru rasprave o fiskulturi dogovoreno je da se izvrše pripreme za mjesnu konferenciju fiskulturnika, te da se u vezi s tim osnuje odgovarajući inicijativni odbor, da se obnovi rad fudbalskog kluba "Borac", da se razmotri mogučnost osnivanja novih fiskulturnih društava. Sutradan, poslije druge sjednice MK SKOJ-a, osnovano je rukovodstvo SKOJ-a u Gimnaziji, 12.06.1945. godine. Dnevni red bio je: 1) Formiranje rukovodstva; 2) Političko stanje u Gimnaziji; 3) Zadaci u vezi sa Rezolucijom o školskoj omladini i 4) Razno. U rukovodstvo su ušli: Savo Marković, sekretar, Biba Harambašić zadu`ena za kulturno-prosvjetni rad, Branimir Ljubičić za USAOJ, Muhamed Filipović za fiskulturu, Enisa Rizvanbegović za pionire. Zaključeno je da se za izvjesno vrijeme odgodi prijem u ovo rukovodstvo Tankosave Seke Đurice i Rodoljuba Pečarića Peće. Na ovom sastanku, ismeñu ostalog, razmatrani su zadaci u vezi sa: teoretskim radom, boljim rezultatima u učenju, pisanjem sadržajnijih zidnih novina i dr. Uočeno je da u VI razredu ima 5-6 klerikalno nastrojenih u~enika, zatim i bivših križara. Raspravljano je o nekim pokušajima bivših pripadnika "Mladih muslimana", "Ljotičevog zbora", "Ravnogorske omladine" i dr. Zaključeno je da se prema svim sličnim pojavama veoma oštro reaguje. Istoga dana, 12.06. 1945. godine, formirana su dva aktiva SKOJ-a u IV razredu Gimnazije, poseban za razred ženske, poseban za razred mu{ke omladine. U prvi su ušle Milka Petrović, sekretar, Rada Mičević, Ankica Laban, Branka Rakić, Husnija Kuduzović, Maida Jusufagić i Hata Omerbegović, a u drugi su ušli Rade Šukalović, Marko Talić i dr. Aktiv SKOJ-a u Hisetama-II kvart, ponovo je osnovan 12.06.1945. godine. Za sekretara je izabran Behija Sobo, a članovi su bili: Zehra Španja, Paša Čejvan i Milenko Pajić. Nakon sedam dana u ovom aktivu SKOJ-a razmatra se omasovljenje organizacije SKOJ-a, kao i druga aktuelna pitanja, a po demobilizaciji iz JNA u ovaj aktiv SKOJ-a za sekretara dolazi Grozda Bilanović. U to vrijeme članovi ovoga aktiva su: Zehra Španja, Mehmed Mujagić, dvije sestre Muhasinović, Fahrudin Kušmić i Esma Čauš. Na savjetovanju koje je organizovao MK KPJ Banja Luka, 13.06.1945. godine, sa svim sekretarima partijskih čelija, razmatrano je, izmeñu ostalog, preciznije razgraničenje granica izmeñu kvartova i utvrñeno je da I kvart pokriva Gornji Šeher, II Hisete, III od riječice Crkvena pa cijela lijeva strana gradskog šetališta do Petričevca, IV cijela desna strana od gradskog šetališta i V kvart sve preko

282

Vrbasa. Ova podjela primjenjena je na sve društvene organizacije, pa se odnosila i na omladinsku organizaciju.862 Treći sastanak MK SKOJ-a Treći sastanak MK SKOJ-a Banjaluka održan je 20.06.1945. godine, na kome je razmatrano organizaciono stanje i potreba omasovljenja orgnizacija SKOJ-a i USAOJ-a (iako je na I kongresu omladine Bosne i Hercegovine osnovan USAOBIH i dalje se radno upotrebljavao samo naziv USAO). Za samo dvadesetak dana od prvog sastanka MK SKOJ-a Banjaluka SKOJ-evska organizacija u Banjaluci je znatno povećana, što se vidi iz slijedećih podataka: Aktivi SKOJ-a u školama 1. IV razred Gimnazije 11 članova 2. V " " 10 " 3. VI " " 8 " 4. VII " " 9 " 5. VIII " " 9 " 6. Trgovačka akademija 5 " (I i II razred) 7. " " 5 " (III i IV razred) 8. Učiteljska škola 6 " 9. Srednja tehn. škola 5 " 10. Učiteljski kurs 13 " 11. @enska struč. Šk0la - nije još bio osnovan aktiv SKOJ-a,

a bilo je nepovezano 4 člana SKOJ-a U školama je bilo ukupno 85. članova SKOJ-a. Aktivi SKOJ-a u kvartovima

1. Prvi kvart 12 članova 2. Drugi " 7 " 3. Treći " 7 " 4. Četvrti " 15 " 5. Peti " 9 " Ukupno: 50 članova SKOJ-a. Aktivi skoj-a pri ustanovama 1. Pri Okružnom NOO-u 5 članova SKOJ-a 862 Svi podaci vezani za Prvi i Drugi sastanak MK SKOJ-a Banjaluka preuzeti su iz radnog notesa Nevenke Petrić, koji je voñen od 21.05.1945. do 5.08.1946. godine, sa stranica 1-31. Notes ima ukupno 123 str. (I dio od 1-56, a II dio od 56-123 str.). U daljem tekstu - Notes N. P. (Notes se nalazi u ličnoj arhivi Nevenke Petrić, a poklonio joj ga je brat Vojislav Petrić na I kongresu USAOBiH-a, odr`anom u Sarajevu, 6-9. maja 1945. godine, na kome su obadvoje učestvovali kao delegati. Kongresa. On je uskoro, 30. maja 1945. poginuo, pa je ovaj notes posebno čuvan kao uspomena).

283

2. " Gradskom " 5 " " 3. " Okruž. odb. USAOJ -a 11 " " 4. " Telefonskoj centrali 5 " " 5. " Komandi grada 5 " " Ukupno: 31 član SKOJ-a. Navedenog -datuma bilo je ukupno 21 aktiv SKOJ-a sa 166 članova SKOJ-a.863 Četvrti sastanak MK SKOJ-a Četvrti sastanak MK SKOJ-a održan je 3.06.1945. godine sa slijedećim dnevnim redom: 1) Stanje u komitetu; a. kritika i samokritika b. raspodjela rada 2) Gradska konferencija fiskulturnnika; 3) Konferencija radničke omladine; 4) Razno; a. omladinski dom b. pitanje izvještaja c. razgovor o Jankoviću. Iz podataka koji su iznijeti na ovom sastanku vidi se da je došlo do izvjesnog smanjenja broja članova SKOJ-a, pošto ima 19 aktiva sa ukupno 125 članova SKOJ-a. U USAOJ-u je bilo obuhvaćeno nešto preko 1000 omladine i to: u školama 896 (od toga u Gimnaziji 246) sa 12 odbora USAOJ-a; radničke oko 170 sa 12 osnovnih odbora USAOJ-a. U preduzećima i u četiri kvarta omladina je takoñe bila okupljena u USAOJ. Kao što se iz dnevnog reda ovog sastanka MK SKOJ-a vidi vršene su pripreme za gradsku konferenciju fiskulturnika, kao i pripreme za gradsku konferenciju radničke omladine.864 U drugoj polovini jula 1945. godine sastav MK SKOJ-a bio je: 1. Nevenka Petrić, politički sekretar, 2. Slavko Bilobrk, organizacioni sekretar, 3. Mujesira Brkić, agitacija i propaganda, 4. Sabira Mulabečirović, kulturno-prosvjetni rad, 5. Aco Hotić, srednje škole, 6. Savo Marković, srednje škole i 7. Marko Savinović, Savez pionira.865 Odlaskom Nevenke Petrić u Srednju partijsku školu pri Štabu VI Armije u Sarajevo, septembra mjeseca 1945. godine, na dužnost sekretara MK SKOJ-a zamjenjuje je Đuro Đurica, član Biroa MK KPJ Banjaluka.866 Na sastanku MK KPJ Banja Luka, održanom 13.06.1945. godine, na kome su prisustvovali svi sekretari partijskih čelija, u okviru razmatranja rada KPJ i Narodnog fronta, razmatran je i rad SKOJ-a i USAOJ-a.867

863 Svi podaci iznijeti u dijelu ovog rada pod nazivom Treći sastanak MK SKOJ-a, pa do naziva Četvrti sastanak MK SKOJ-a preuzeti su iz posebne bilješke koja se nalazi u Ličnoj arhivi N. P. 864 Zapisnik sa četvrtog sastanka MK SKOJ-a Banja Luka, održanog 30.06.1945. godine, Lična arhiva N. P. 865 Navedeni podaci preuzeti su iz Notesa N. P. i na osnovu konsultacija, obavljenih sa Mujesirom Brkić (članom Biroa MK SKOJ-a od 3.06.1945. godine) i Markom Savinovićem, (članom Biroa MK SKOJ-a od 6.06.1945. godine). 866 Arhiv BiH-a, Fond NOBiH, 281/46, Izvještaj Dule Vidovića o radu od 11 - 23.01.1946. godine. (Kao što je rečeno N. Petrić je bila na srednjem partijskom kursu. Ali, zbog potrebe angažovanja svih kadrova na pripremama izbora za Ustavotvornu skupštinu od 11 - 23.11.1945. godine, kurs je bio raspušteni nakon mjesec dana rada. Oktobra mjeseca nastavio je sa radom,po završetku izbora. U navedenom izveštaju D. Vidovića se kaže za sekretara MK SKOJ-a Banjaluka došao je drug Đurica, koji je član MK KPJ Banjluka. On je u vojsci bio polittički rukovodilac, a radio je i sa omladiniom. 867 Lična arhiva N. P.

284

Na sastanku OK SKOJ-a Banja Luka, održanom 25.06.1945. godine, pod tačkom dnevnog reda broj tri, razmatrano je organizaciono stanje i rad SKOJ-a i USAOJ-a u Banja Luci. Savjetovanje o radu SKOJ-a u Banjaluci Savjetovanje o radu SKOJ-a u Banjaluci održano je u vezi sa pripremama za opštenarodne izbore za Ustavotvornu skupštinu (održane 11 - 23.11.1945. godine). Uvodni referat na ovom savjetovanju868 podnijela je Nevenka Petrić, politički sekretar MK SKOJ-a, u kome je ukazano na aktuelne zadatke u vezi sa prestojećim izborima, potrebu mobilizacije SKOJ-evske organizacije u tom period. Do detalja je objašnjena unutrašnja i spoljno-politička situacija. Posebno je objašnjen karakter SKOJ-a, te kakve ljude okuplja, koji zajedno sa članovima KPJ stoje na čelu bitke za obnovu zemlje od ratne pustoši i bore se za izgradnju novog društva. Pored ovih opštih stavova, ukazano je na potrebu kritike i samokritike, s obzirom da disciplina i odgovornost nisu bili na visini. Naglašeno je da se u vezi sa ovim moraju prevazilaziti problemi u SKOJ-evskim aktivima Trgovačke akademije, Ženske stručne škole, zatim u aktivima SKOJ-a IV, V i VI razreda Gimnazije i Učiteljskog kursa. Istaknuto je da treba raskrinkati pojedince koji kao, raniji pripadnici mladomuslimanske organizacije, križara i ravnogorske omladine, pokušavaju da rovare u USAOJ-u i da sprovode neprijateljsku propagandu. Posebno je ukazano na značaj teoretskog rada, zatim da se vodi računa o strogom kriterijumu prilikom prijema novih članova u SKOJ. Na kraju, istaknuta je potreba punog angažovanja svih članova SKOJ-a u radu USAOBiH-a u svim domenima, te da članovi SKOJ-a budu nosioci aktivnosti u radu domova omladine, kao i na svim mjestima gñe se okupljaju mladi, a posebno u radu Narodnog fronta s obzirom na predstojeće izbore. Dolazak delegacije KOMSOMOL-a U drugoj polovini 1945. godine u Banja Luci je očekivana posjeta delegacije KOMSOMOL-a i s tim u vezi dugo su vršene obimne pripreme za njen dolazak i srdačan doček. Na primjer, dogovoreno je da se prostorije Mjesnog komiteta SKOJ-a Banjaluke i dvorište posebno srede u ukrase veoma svečano, da se u cilju dekoracije nabave umjetničke slike u ulju, zatim odgovaraju}e posude, tepisi, cvijeće u saksijama, a posebno da se stavi sveže cvijeće u vazama, da se pripreme kvalitetni sendvicći, da se posude tapecirane stolice. Zatim, da se na ulaz hotela "Bosna" stave po četiri sovjetske i jugoslovenske zastave, da se stavi parola "Dobro nam došla sovjetska braćo", a i u prostorije MK SKOJ-a da se stave odgovarajuće parole. Na samu zgradu komiteta, na ulazu, da se stavi parola "Dobro

868 Lična arhiva N. P. Sačuvan original referata koji je čitan na mjesnom savjetovanju SKOJ-a.

285

nam došli" (koja je za ovu priliku, sačuvana od Okružne konferencije omladine, koja je nedavno održana).869 Poslije tako obimnih priprema i čekanja najavljenog dana, do kasno u noć, došao je samo jedan član delegacije KOMSOMOL-a i to sutradan, kasno noću, u sasvim neočekivano vrijeme u pratnji jednog druga iz Beograda. Doček je prošao u svakom pogledu drugačije nego što je pripreman. Na kraju, taj član delegacije, na poziv jedne aktivistkinje, da spava u njenoj kući, prihvatio je poziv, tako da znatan dio priprema nije uopšte došao do izražaja. Radni program za ovu posjetu trajao je samo jedan dan. Članarina SKOJ-a Članarina SKOJ-a (kao i USAOBIH-a) počela je da se sakuplja odmah poslije osloboñenja. U MK SKOJ-a niko tada nije primao tzv. platu (čak ni tehnički sekretar Ifeta Kovačević (docije udata Gazić). Svi prihodi sa cijeloga okruga su bili skoncentrisani u OK SKOJ-a, pa je, u dogovoru sa sreskim i gradskim komitetima SKOJ-a, njima davan odgovaraju}I procenat za najneophodnije potrebe. Stav je bio da se sa 50 % cjelokupnih prihoda pokriju sve potrebe na okrugu, a da se preostalih 50 % šalje Pokrajinskom komitetu SKOJ-a za pokrivanje njihovih potreba. Meñutim, za razne značajnije potrebe u srezovima i Gradu Banjaluci prikupljan je novac od ulaznica za igranke i priredbe, što je doticalo za sve potrebe, a pored toga od tih sredstava nabavljano je suñe, hrana I dr. za ñačke menze.870 Poseban entuzijazam mladih Kao i u cijeloj zemlji i u Banjaluci su svi članovi SKOJ-a i USAOBIH-a masovno učestvovali u rasčišćavanju ruševina, odmah po završetku rata. Pri tom su bili organizovani u odgovarajuće radne jedinice po mjestu školavnja, rada ili stanovanja. Važno je istaći da su mladi na svim ovim akcijama učestvovali veoma masovno i sa velikim etuzijazmom. Pored toga, kako još nije bila organizovana komunalna služba Gradskog narodno-oslobodilačkog odbora, Mjesnom komitetu SKOJ-a bilo je stavljeno u zadatak da se odreñenog dana u sedmici metu centralne ulice u gradu (od Tvornice duvana do d`amije Ferhadije). Sve te akcije, na čelu sa sekretarom MK SKOJ-a Banjaluke Nevenkom Petrić i svim članovima MK SKOJ-a, masovno su okupljale članove SKOJ-a i USAOBiH-a.871 Slijede}i polet i entuzijazam koji je krasio one mlade ljude koji su pripadali naprednom revolucionarnom omladinskom pokretu u uslovima ilegalne borbe i mlade koji su u~estvovali u narodnooslobodila~kom ratu 1941-1945. godine, mladi u Banjaluci, kao i u cjeloj na{oj zemlji, po svom svjesnom opredjeljenju da 869 Više detalja o ovoj posjeti nalazi se u Notesu N. P., I dio, str. 36, 870 Arhiv CK SKJ, Fond OK SKOJ-a Banja Luka, III b/13, Pismo OK SKOJ-a Banjaluka od 3.12.1945. upućeno PK SKOJ-a BiH. 871 Arhiv BiH, CK NOBiH, Zaključci sa satanka Okružnog odbora USAOBiH-a, održanog 24.02.1946. godine.

286

maksimalno pomognu dru{tvena nastojanja toga vremena, i po svom ispoljenom radnom elanu u ras~i{}avanju ru{evina, izgradnji pruga, mostova, fabrika i velikih kombinata, Autoputa “Bratstvo i jedinstvo”, Novog Beograda i dr. i po svom iskrenom zanosu- ispoljavali su toliku ljubav i odanost dru{tvenoj zajednici kojoj pripadaju da se danas, za angaòvanje mladih, u prvih nekoliko poslijeratnih godina, moè re}i da su u tom svom zanosu i same zvezde dosezali. Jer, i za taj period se, posmatrano iz dana{nje perspektive moè re}i da je i to doba, tako|e bilo herojsko. Rad SKOJ-a u 1946. godini U 1946. godini rad SKOJ-a u Banjaluci bio je veoma dinamiča, kao i u predhodnoj godini. U ovoj godini bilo je dvostruko više članova SKOJ-a od predhodne godine. Tako, na primjer, u avgustu mjesecu bilo je 378 članova.872 Po socijalnom sastavu članovi SKOJ-a su bili pretežno srednjoškolci, pošto je u Banjaluci bilo najviše srednjoškolske omladine. Uočen je je nedostatak što neme više članova SKOJ-a iz redova radničke omladine. Često su održavani sastanci sa sekretarima aktiva SKOJ-a. Članovi i instruktori MK SKOJ-a, po utvrñenom rasporedu, redovno su prisustvovali sastancima aktiva SKOJ-a, kako radnim tako i teoretskim.873 Uvedena je praksa da se sa pojedinim sekretarima aktiva SKOJ-a razgovara po nekim specifičnim pitanjima izvan tih redovnih sastanaka, {to je olakšavalo, skračivalo i davalo bolji kvalitet zajedničkim sastancima sa sekretarima aktiva SKOJ-a.874 Aktivi SKOJ-a bili su formirani po teritorijalnom i proizvodnom principu i posebno po školama,875 čim su one počele sa radom. Zbog toga je rad aktiva SKOJ-a po kvartovima znatno opao, ali izvjestan broj članova SKOJ-a iz škola bio je i dalje zadužen za pomoć u radu aktiva SKOJ-a u kvartovima, posebno na teoretskim sastancima. Kakvim se aktivnostima bavila organizacija SKOJ-a grada Banjaluke sredinom 1946. godine, ilustrativno pokazuje nekoliko sastanaka aktiva SKOJ-a. Na primjer, sastanku aktiva SKOJ-a Trgovačke akademije, održanom 14.06.1946. dnevni red je bio: 1) Primanje u SKOJ novih članova, 2) Radna akcija, 3) Prorañivanje Istorije SKPb i 4) Razno. Na sastanku partijske čelije Srednje tehničke škole, održanoj 14.05.1946, dnevni red je bio: 1) Držanje članova KPJ u masovnom radu; 2) Raspoñela po sektorima; 3) Razno. U okviru prve tačke bilo je dosta kritike i samokritike. Dogovoreno je da se prime novi članovi. Ili, na primjer, u tvornici duvana, na konferenciji SKOJ-a, održanoj 11.06.1946, bilo je prisutno 13 članova. Razmatrano je okupljanje omladine, pripreme za izdavanje zidnih i organizovanje usmenih novina, uključivanje omladine u razne sekcije rada. U vezi sa proslavom "Omladinske nedelje" održan je sastanak sa svim sekretarima aktiva SKOJ-a

872 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 1a-1/11, str. 14. 873 Ibid. 874 Ibid. 875 Ibid.

287

radničke omladine. Dogovoreno je da, u vezi sa preuzimanjem obaveza, svako na svom poslu pokaže najbolje rezultate, da radna disciplina bude na visokom nivou, da se svi uključe u kulturno-prosvjetni rad i dr. Dnevni red sastanka aktiva SKOJ-a Učiteljske škole, održanom 19.06.1946. bio je: 1) Formiranje aktiva; 2) Stanje u aktivu; 3) zadaci i 4) razno (interesantno je da se opet formira aktiv SKOJ-a u ovoj školi, iako je Jugo. Članovi SKOJ-a u tom aktivu su bili: Adam Stambolija, Slavko Jovičić, Dušan Medić, Uzeir Bejtović, Gordana Stanša, Persa Zec, Nakija Bektašević, Dragica Čumura,i Irma Kontecki. Na sastanku aktiva SKOJ-a Srednje tehničke škole, održanom 10.06.1946, razmatrano je organizaciono stanje i dogovoreno da se izvjesni članovi SKOJ-a isključe iz SKOJ-a, neki kazne i dr. U proleće ove godine vršene su pripreme za omladinsku prugu Brčko-Banovići. Svi aktivi SKOJ-a u školama i Mjesni komitet veoma su se angažovali za slanje dvije srednjoškolske brigade i postavljeni zadaci su vrlo uspješno završeni. U ovoj godini su vršene pripreme i za prolazak prve Titove štafete kroz Banjaluku. Zatim, vršene su pripreme za tzv. fiskulturni dan, koji je bio 23.06.1946, proslavljena je "Omladinska neñelja", počelo se sa otkupom kao i sa utjerivanjem poreza. Brojni kadrovi iz grada anglvani su na otkupu hrane u okolnim opštinama i selima. O angažovanju omladine i članova SKOJ-a na ovim i sličnim zadacima raspravljalo se na sastanku OK SKOJ-a Banjaluka, održanom 12.06.1946. Vršene su i pripreme za slanje pionira na pionirska logorovanja, zatim za slanje radničke omladine na odmor (na primjer iz Jelšingrada je poslano 6), slanje omladine na polja državnih poljoprivrednih dobara, a obavljani su i brojni drugi zadaci. Kako još nije bila organizovana komunalna služba i dalje je SKOJ-evska organizacija, na čelu sa MK SKOJ-a, organizovala čišćenje banjalučkih ulica u centralnim ñelovima grada. Pored učešća na saveznoj radnoj akciji omladina Banjaluke je učestvovala i na lokalnoj akciji izgradnji pruge Prijedor-Drvar.876 Sredinom juna 1946. godine u MK SKOJ-a su bila samo četiri člana.877 I dalje je politički sekretar MK SKOJ-a bila Nevenka Petrić,878 a članovi su Slavko Bilobrk, organizacioni sekretar, Mujesira Brkić, zadužena za agitaciju i propagandu i Josip Milanovi}, zadu`en za srednje {kole. Na sastanku MK SKOJ-a, odr`anom, 16.06.1946. godine,879 dnevni red je bio: 1) Pitanje Milanovića; 2) Pripreme za prugu; 3) Obaveze (pioniri) i 4) Razno. Pored oštre kritike u vezi s prvom tačkom dnevnog reda dogovoreno je da se pripremi članak za "Omladinu", da se prikupi novac za članske knjižice, da Milenko Pajić ide za člana štaba brigade i dr. Uskoro je opet održana serija sastanaka po aktuelnim pitanjima. Navodimo samo neke. Sastamak aktiva SKOJ-a Ze-me (Zemaljski magacin) održan je 21.06.1946. godine sa dnevnim redom: 1) Fromiranje aktiva SKOJ-a; 2) razno. Za sekretara je

876 Navedeni podaci preuzeti su iz Notesa N. P. str: 54, 55, 60, 68, 69, 70 i 73. 877 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IIIb-4/15, Izvještaj OK SKOJ-a Banja Luka, upućen PK SKOJ-a 808.1946. 878 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IV-3/4, Izvještaj PK SKOJ-a BiH, upućen CK SKOJ-a 11.06.1946. godine sa imenima svih omladinskih rukovodstava u Bosni i Hercegovini. 879 Notes N. P., str. 85.

288

izabrana Radojka Sabljić. U aktivu je bilo 11 članova (9 drugarica i 2 druga). Te godine su osnivane partijske čelije u omladinskim sredinama. Pored Srednje tehničke škole, osnovana je i u Šegrtskom domu, 25.06.1946. godine, na sastanku na kom su istovremeno razmatrani mnogobrojni problemi. Posebno problem ishrane, teškoće u komunikaciji sa upravnikom, pošto nije bio član KPJ i dr. Na partijskom sastanku STŠ, održanom 10.07.1946, razmatran je odnos direktora, koji nije bio član KPJ, zatim da se kandiduje za prijem u KPJ profesor Rešo Kulenović. Na sastanku OK SKOJ-a, održanom 18.07.1946. godine, izmeñu ostalog razmatrane su pripreme za izbore u USAOBiH-u. Mjesne izborne konferencije trebalo je da se održe do 20, a gradske i sreske do 30. septembra 1946. godine. Na ovom sastanku utvrñeno je i radno vrijeme u rukovodstvima SKOJ-a: radnim danom od 8 - 12 i 15 - 19. časova, subotom poslije podne, a nedeljom, po potrebi, do podne. Me|utim, u praksi, kao i do tada i dalje se radilo neprekidno. Uskoro je održana još jedna sjednica OK SKOJ-a Banjaluka na kojoj je razmatrana samo jedna tačka dnevnog reda: izbor članova SKOJ-a za Titovu gardu. Kako su 1946. godine vojni otsjeci vršili mobilizaciju svih omladinaca roñenih 1920-1927. godine, SKOJ-evska organizacija trebalo je da pomogne da u Titovu gardu poñu najbolji ~lanovi SKOJ-a iz provjerenih porodica, pouzdanih u svakom pogledu. Grad Banjaluka trebalo je da obezbjedi 20-ak takvih omladinaca. Na već spomenutoj Trećoj gradskoj konferenciji Narodne srednjoškolske omladine880, održanoj avgusta 1946. godine, formirane su četiri srednjoškolske brigade (po jedna iz Ženske i Muške gimnazije, jedna iz Partizanske gimnazije i jedna iz Srednje tehničke škole). Na redovnim sastancima MK KPJ, u okviru dnevnog reda, razmatrana su pitanja koja su bila relevantna za mlade. Tako, na primjer, na sastanku MK KPJ, održanom 7.05.1946. godine, pod ~etvrtom ta~kom dnevnog reda, razmatrana su neka pitanja @enske gimnazije. Na sastanku MK KPJ, održanom 13.05.1946. razmatrane su pripreme za Titivu štafetu. Na sastanku održanom 21.05.1946, razmatrano je pod drugom tačkom dnevnog reda pitanje MK SKOJ-a. Na sastanku održanom 4.06.1946. razmatrana je proslava "Omladinske nedelje" i dr. Ovo, izmeñu ostalog, govori da je izmeñu MK SKOJ-a i MK KPJ Banjaluka bila vrlo dobra saradnja, a to je uvek bilo obezbjeñeno i organizacionom vezom, pošto je politički sekretar MK SKOJ-a bio član Biroa MK KPJ Banjaluke.881 Kako su i poslije oslobo|enja u okolini Banjaluke i šire vršljali usta{eči ~etnici i razni drugi kolaboracionisti sa okupatorom, na sastanku MK KPJ, održanom 19.11.1946. godine, pod {estom tačkom dnevnog reda, razmatrano je pitanje dobrovoljaca za borbu protiv njih. Zaključeno je je da se sutradan, 20.11.1946, u 880 Arhiv Bih, CK NOBiH, br. 2217/46, Pismo Gradskog odbora Narodne omladine Banja Luka, upućeno ZO NO BiH, 11.08.1946. godine (potpisala Nevenka Petrić). 881 Notes N. P., str. 91,92,94,104,105, 106 I 116.

289

16. Časova, održi sastanak sekretara svih partijskih čelija i da na sastanku prisustvuju: Momir Kapor, Radomir Skakić, Nevenka Petrić, Stojan Simić i Franjo Sarafin. Bilo je zaključeno da sekretari prona|u 30-40 dobrovoljaca za borbu protiv navedenih otpadnika. Dobrovoljci su obezbeñeni i sve su to, po logici stvari, bili mlañi, neoženjeni ljudi, članovi KPJ i SKOJ-a.882 Rad SKOJ-a u 1947. godini U maju 1947. godine SKOJ-evska organizacija u Banjaluci brojala je 657 članova.883 Pošto se smatralo da se vodi sektaška politika u primanju novih članova u SKOJ iz redova istaknutijih aktivista USAOJ-a, na sastanku MK SKOJ-a, održanom maja iste godine, pod prvom tačkom dnevnog reda razmatrano je povećanje broja članova SKOJ-a. Tako je zaključeno da se organizacije SKOJ-a treba da povećaju prvo u srednjim školama, pošto one završavaju sa radom za dvadesetak dana, a u ostalim aktivima do 1. jula. Plan povećavanja članstva u organizaciji SKOJ-a Banjaluke sačinjen je kako slijedi:884 Škole 1. Muška zanatska škola sa 11 na 23 2. Ženska zanatska škola sa 11 na 26 3. Trgovačka akademija sa 32 na 30 4. Srednja tehnička škola sa 56 na 76 5. Učiteljska škola sa 42 na 70 6. Učiteljska pripravna sa 43 na 60 7. Srednja poljoprivredna škola sa 28 na 55 8. Muška gimnazija sa 53 na 80 9. Ženska gimnazija sa 53 na 80 10. Osmi razred Partizanske gimnazije sa 14 na 18

Ukupno 343 ~lana, a pove}ati na 518 (za 175 novih ~lanova). Kvartovi 11. Prvi kvart sa sa 15 na 27 12. Drugi kvart sa 7 na 16 13. Treći kvart sa 9 na 18 14. Četvrti kvart sa 5 na 10 (Pilana) 15. Četvrti kvart sa 21 na 30 (Centar) 16. Peti kvart (nema podataka)

Ukupno 57 ~lanova, a pove}ati na 101 (za 44 nova ~lana). Preduzeća 17. Trgovačka preduzeća sa 26 na 54 18. Tvornica cipela sa 16 na 32 19. Ložiona sa 30 na 48 20. Tvronica duvana sa 24 na 40

882 Lična arhiva N. P., Zapisnik sa satanka MK KPJ, održanog 19.11.1946. g., str.1 i 2.. 883 Ibid., Zapisnik sa satanka MK SKOJ-a Banja Luka, održanog 15.05.1947. godine. 884 Li~na arhiva N. P.

290

21. Okružno grañevinsko preduzeće sa 11 na na 40 22. ELEKTROBiH sa 6 na 15 23.Ljevaonica Jelšingrad sa 15 na 35 24.DASP- preduzeće za prevoz sa 13 na 23 25.Zadruga sa 7 na 12 26.Krojačka zadruga sa 9 na 16 27.Dječiji dom "Kasim Hadžić" sa 6 na 9 28. Okružna bolnica sa 9 na 16 29. D.z.s.o. sa 5 na 10 30. Okružni NOO sa 16 na 24 31. Gradski NOO sa 18 na 32 32. P. T. T. sekcija sa 11 na 18 33. Gradska narodna milicija sa 11 na 19 34. Investiciona banka sa 5 na 9 35. Okružni odbor NOF-a sa 5 na 8 Ukupno 243 ~lana, a pove}ati na 460 (za 217 novih ~lanova). Svi članovi i instruktori MK SKOJ-a bili su zaduženi da odlaze na sastanke 5-6 aktiva SKOJ-a i da redovno prate kako se realizuje utvrñeni plan. Rezultat nije izostao. Avgusta iste godine u gradu Banja Luci bilo je 843 člana SKOJ-a885, ali to je, svakako, bio rezultat i nekih drugih kretanja. U ovoj godini životni standard ljudi bio je nešto poboljšan, sreñeniji.Ali, politički život i dalje je bio veoma dinamičan, pa tako i u radu SKOJ-a. Mladi ljudi su sa mnogo entuzijazma prihvatali tekuće zadatke, a bilo ih je mnogo. U toj godini se šalju brigade na omladinsku prugu Šamac-Sarajevo, mnoge akcije se odvijaju u znaku priprema za II kongres NOBiH,886 šalje se posebna radna jedinica na lokalnu radnu akciju na prugu Ljubija-Brezičani, sa kojom ide i profesorka Veseljka Grbić-Marić, {to je veoma zapa`eno I cenjeno, kako u politi~kim krugovima, tako i me|u profesorima. Banjalučke brigade vraćale su se višestruko udarne sa radnih akcija. Sastav MK SKOJ-a, maja 1947.887 godine bio je slijedeći: Nevenka Petrić, politički sekretar, Slavko Bilobrk, organizacioni sekretar, Mujesira Brkić, agitacija i propaganda, Muhamed-Tunjo Filipović, srednje škole, Branimir Ljubičić, srednje škole. Tokom ove godine u MK SKOJ-a dolazili su novi članovi, a neki koji su ve} bili članovi odlazili su. Tako, na primjer, Muhamed Filipović i Branimir Ljubičić888 otišli su na studije, a Slavko Bilobrk889 20.01.1948. godine odlazi za direktora izdava~kog preduze}a "Polet" u Sarajevo. U

885 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, str. 14. 886 Arhiv SFRJ, Fond 114, Fascikla 333 (13.06.1947) 887 Lična arhiva N. P., Zapisnik sa sastanka MK SKOJ-a od 15.05.1947. godine 888 Arhiv BiH, Fond CK NOBiH, Zapisnik sa satanka Odeljenja za kadrove ZV NOBiH, održanog 31.03.1948. Branimir Ljubičić je tada bio instruktor MK SKOJ-a Sarajevo. 889 Arhiv BiH, CK NOBiH, br. 30/47, str. 3.

291

ovoj godini su novi članovi MK SKOJ-a Grozda Bilanović,890 koja je bila zadužena za Savez pionira, zatim za finansije, Stojanka Đurica, zadužena za srednje škole, Marinko Stojnić,891 zadužen za radničku omladinu, Paša Čejvan,892 za kulturno-prosvjetni rad, Zijad Midžić, za pionire. Na jednoj fotografiji893 iz 1947. godine nalaze se tadašnji članovi biroa MK SKOJ-a Banjaluka i to: Nevenka Petrić, Mujesira Brkić, Marinko Stojnić, Grozda Bilanović, Branimir Ljubičić i Stojanka Đurica. Pred Većem Vrhovnog suda Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 01.02.1947. godine, počelo je suñenje Viktoru Gutiću, poznatom ratnom zločincu, ustaškom stožerniku na području bivše Vrbanske banovine, sa sjedišetm u Banjaluci, te njegovim pomagačima, ratnim zločincima Feliksu Neñelskom i Nikoli Bilogriniću. Vijeće Vrhovnog suda sa~injavali su: predsjednik dr Mihajlo Ili}, sudije Oto Svoboda i Vehid Begić. Feliks Neñelski od aprila do juna 1941. godine bio je zamjenik ustaškog stožernika, a od avgusta 1944. godine do maja 1945. godine, pored ostalog, bio je zapovjednik ustaške mladeži u Zagrebu. Spomenuti ratni zločinci su od aprila 1941. godine do maja 1945. godine, zauzimajući istaknute položaje u ustaškoj organizaciji i upravnom aparatu kvislišinske, tzv. Nezavisne držane Hrvatske, aktivno propagirali fašističku, nacističku i ustašku ideologiju, veličali Hitlera, Musolinija i Pavelića, obmanjuju}i narod lažnim prikazivanjem njihovih uspjeha i dr. Po nareñenju optuženog Viktora Gutića izvršena su mnogobrojna ubistva u Banjaluci. Prilikom prinudnog iseljavanja Srba iz Banjaluke, 12.06.1941. godine, naredio je da se iz transporta izdvoji veći broj Srba, koji su sprovedeni u Gospić i tamo su pobijeni. Pred Ilin-dan, krajem jula i početkom avgusta 1941. godine, Gutić je naredio svim potčinjenim da pristupe masovnom hapšenju i ubijanju srpskog stanovništava, što je i učinjeno. Masovna ubijanja, nazvana “Ilindanski pokolj”, protegla su se i u septembar i imala su tragične posljedice i velike razmjere - u Prijedoru i okolini preko 1.500 pobijenih Srba, Sanskom Mostu i okolini preko 6.000, u Bosanskom Novom i okolini preko 5.000, Ključu i okolini preko 3.500, Mrkonjić Gradu preko 1.000 itd. S obzirom na iznijeto narod i omladina Banjaluke su pomno pratili suñenje. Oko suda je bilo narodno veselje u isčekivanju smrtne presude optuženima.894 Burni dogañaji 1948. godine i SKOJ

890 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IVa-1/9, upitnik za omladinske kadrove Grozde Bilanović, popunjen 18.11.1947 u kome stoji da je tada na radu ZONO BiH, a da je bila član MK SKOJ-a Banjaluka i instruktor OK SKOJ-a Banjaluka. 891 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla 408. Marinko Stojnić je septembra 1947. godine otišao za predsednika SO NOBiH, Bosanski Novi.. 892 Arhiv BiH, CK NOBiH, br. kutije u Fondu 83, br.kutije u godini 3, ZO NOBiH, 47/48, Zapisnik sa sastanka Sekretarijata ZV NO BiH od 24.02.1948 stoji "Paša Čejvan, po završetku omladinske skole ostaje i dalje član MK SKOJ-a Banjaluka". Omladinsku školu je završila sa radom 12.02.1948. godine. 893 Lična arhiva N. P. 894 Arhiv CK SKJ, X 3-II/5

292

Za SKOJ je 1948. godina bila zna~ajna iz više razloga, a posebno zbog toga što je iste godine došlo i do njegovog ukidanja. Meñutim, od samog početka te godine, odvijale su se takve aktivnosti koje su sve vi{e išle na učvršćivanje rada te organizacije. Poslije sjednice Zemaljskog odbora Narodne omladine Bosne i Hercegovine,895odrzane 13. i 14.01.1948. godine, na kojoj se raspravljalo o zadacima poslije VIII plenuma Centralnog vijeća NOJ gdje su utvrñeni zadaci poslije II kongresa Narodnog fronta Jugoslavije, u SKOJ-evskoj organizaciji Banjaluke odvijale su se žive aktivnosti. Vršene su pripreme za izbore u Narodnom frontu za mjesne odbore, koji su održani 29.02.1948. godine, a 7.marta iste godine za gradske i sreske odbora NF. Poslije donošenja Rezolucije Informbiroa, MK SKOJ-a Banjaluka održao je svoju plenarnu sjednicu i svi članovi su podržali stavove Centralnog komiteta KPJ, a odbacili su Rezoluciju (u ovom radu docnije će o ovome biti nešto vi{e re~eno). Na V Kongresu KPJ, održanom jula 1948. godine u Beogradu, donošenje odluke o ukidanju SKOJ-a i stvaranju jedinstvene omladinske organizacije, imalo je za posljedicu veoma živu aktivnost i u organizaciji SKOJ-a Banjaluke. Na V plenarnom sastanku896 ZV NOBiH, održanom 17. i 18.9.1948. godine, pod prvom tačkom dnevnog reda razmatrano je sprovoñenje odluke V kongresa KPJ o stvaranju jedinstvene omladinske organizacije. U mjesecu avgustu u Banjaluci, iste godine, bilo je 1.304 člana SKOJ-a897. Tada je konstatovano da je organizacija SKOJ-a u Banjaluci malobrojna, s obzirom na veoma masovno angažovanje omladine na izgradnji socijalizma. Iako se SKOJ nalazio pred ukidanjem i tada se insistiralo na njegovom omasovljenju.898 Insistiralo se na disciplini i odgovronosti u SKOJ-u " ... koja je bila gotovo nikakva u kvartovima, a unekoliko i u školskim grupama SKOJ-a."899 U školama je tada bilo 49 grupa SKOJ-a od kojih je 7 imalo biroe.900 U avgustu ove godine sekretari aktiva SKOJ-a su: Šefket Aganović u Tvornici duvana, Vlado Milaković u Trgovačkoj akademiji, Husein Grbić u Tvornici obuče, Pavle Gajić u Srednjoj poljoprivrednoj školi, Avdo Muhurdarević u I kvartu, Ivana Beširević u jednoj grupi Ženske gimnazije i dr.901 U završnim dokumentima V kongresa KPJ se, izmeñu ostalog, kaže: "Do kraja ove godine treba izvršiti spajanje SKOJ-a i Narodne omladine i to na taj način što će se u vezi sa promjenjenim uslovima u zemlji promjeniti i program Narodne omladine, odnosno uzeti odlučniji kurs za ideološko podizanje, pravilno

895 Arhiv BiH, CK NOBiH, 1947/48, Serija razno, br. kutije u Fondu 86, broj kutije u godini 3, 13 i 14, januara 1948. 896 ARHIV BiH, CK NOBiH, br. 38/48,V planum ZV NOBiH, održan je 17. i 18.09.1948. 897 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, str.14, Referat Nevenke Petrić. 898 Ibid. 899 Ibid. 900 Ibid. 901 Ibid., Zapisnik sa izborne konferencije SKOJ-a grada Banjaluke, održane je 1.10.1948.

293

vaspitavanje, a to će imati za rezultat da }e se postojeći članovi SKOJ-a, prema individualnim odlukama, postepeno i bez žurbe, prije ili poslije spajanja ovih dviju organizacija, primiti u kandidate članova KPJ. Ostvarivanje toga spajanja treba da dovede do još snažnijeg jedinstva omladine, do njenog još šireg okupljanja i još odlučnijeg vaspitanja u duhu marksizma-lenjinizma."902 Ddnos MK SKOJ-a Banja Luka prema Rezoluciji Infrombiroa U Birou MK SKOJ-a (kao ni u MK KPJ) Banjaluka, neposredno poslije donošenja Rezolucije Informbiroa, niko se za nju nije izjasnio. Na prvim partijskim sastancima, kada se o njoj izjašnjavalo partijsko članstvo, tokom partijske diskusije, takoñe se niko nije izjasnio za nju, izuzev jednog člana u partijskoj čeliji Predgrañe, koji se za nju izjasnio krajem godine (prezivao se Vještica). Nešto kasnije, tri oficira UDB-e, a naredne godine i nekoliko starijih, predratnih članova KPJ (dvojica braće Sveto i Veljko Đorñević i još neki) takoñe su se izjasnili za Rezoluciju. Poslije sastanka MK KPJ na kojoj je raspravljana Rezolucija Informbiroa, održan je plenarni sastanak MK SKOJ-a903 na kome je pročitana Rezolucija Informbiroa i niko se za nju nije izjasnio. Neki bliži saradnici MK SKOJ-a (sekretari aktiva SKOJ-a iz 1945. i 1946. godine), naredne, 1949, godinu dana po dono{enju Rezolucije Informbiroa za nju su se izjasnili (Adem Čejvan, Zlatko Hadžiabdić i dr.). Poslije donošenja Rezolucije, na mnogim sastancima, posebno prilikom proslave Svetskog omladinskog dana, Svjetske omladinske nedelje i sl., a često i na redovnim plenarnim sastancima MK SKOJ-a, pokretana su pitanja o nepravednom napadu IB na našu zemlju, a posebno o napadu Svjetske federacije demokratske omladine na na{u zemlju na sastanku Centralnog vijeća Narodne omladine Jugoslavije. U jednom referatu, podnijetom skupu , održanom na nivou grada Banjaluke, kaže se: " ... Mi danas nismo usamljeni, kao što su to htjeli naši neprijatelji (...) Zato što je na{a omladina nedjeljiv dio svoga naroda u ovoj borbi, potpomaže je sva napredna omladina svijeta, solidarišući se sa idejama i ciljevima te borbe."904 Na III kongresu Narodne omladine BiH-e, održanom od 25-28.04.1949. godine, u komisiju za donošenje rezolucije o klevetničkoj kampanji protiv Jugoslavije i KPJ, delegati iz Banjaluke su bili: Nevenka Petrić, Vidosava Bulajić i Ostoja Balaban. U izlaganju Nevenke Petrić, na pomenutom kongresu, na kraju su citirani stihovi koji su tih dana pevani na Kozari: 902 Ibid., Referat N. Petrić, str. 18. 903 Arhiv Bih, PK SKOJ-a, 1948, br..3310, Politički izvještaj MK SKOJ-a Baja Luka, upućem PK SKOJ-a BiH, 31.08.1948. (Izvještaj je predhodno bio na uvidu u MK KPJ Banja Luka). 904 Lična arhiva N. P. (Autor referata je N. Petrić. Sačuvano je samo nekoliko strana ovog referata.), str. 1.

294

"Ko je danas protiv našeg Tita, on je protiv svega razborita. Klevete nas pokoriti neće, jer nas vodi Tito, naše cvijeće."905 Prilikom slanja omladinskih radnih brigada na radne akcije, kao i njihovog dočeka, održavani su mitinzi sa narodom Banjaluke. Sa jednog takvog mitinga poslano je pozdravno pismo CK SKJ u kome mu se daje podrška za sve što preduzima protiv klevetničke kampanje, a u potpisu pisma stoji "Partijci i vanpartijci Banjaluke".906 I na sastancima u aktivima Narodne omladine, pored rasprave o rezoluciji, odmah poslije njenog donošenja, kojim su prisustvovali članovi i instruktori MK SKOJ-a i sekretari partijskih čelija, raspravljani su i drugi materijali, posebno na sastancima čitalačkih grupa.907 Meñu ñacima banjalučkih škola nije bilo pristalica Rezolucije IB. U Izvještaju Oblasnog komiteta Narodne omladine se kaže: "Meñu ñacima škola sa naše oblasti nema pristalica Rezolicije IB".908 Kako izvještaji PK SKOJ-a BiH-e odra`avaju stanje na terenu, to se i iz njih za stanje u Banjaluci može zaključiti iz slijedećih dijelova jednog od tih izvještaja, upućenog CK SKOJ-a, u kome se kaže: "Posmatrano u cjelini rezolucija je naišla na jedinstven otpor naše omladine i naših rukovodstava. Karakteristično je da u unutrašnjosti nije bilo ni jednog takvog slučaja, kao u Sarajevu."909 "Partijski komiteti i rukovodstva SKOJ-a organizovali su pravovremeno konferencije i politički rad na terenu, a naročito poslije V kongresa KPJ (...) Pored toga održan je niz mitinga (protestnih) na gradilištima, po preduzećima i u nekim gradovima i selima, na kojima je omladina jednodušno osuñivala napade na našu zemlju i naše rukovodstvo."910 Rad na idejno-politi~kom uzdizanju Rad na idejno-političkom uzdizanju članova SKOJ-a, omladine i omladinskih kadrova, započet je odmah poslije osloboñenja. Paralelno sa osnivanjem organizacija SKOJ-a u Banjaluci, pored radnih, održavani su i teoretski sastanci, na kojim su obrañivani pojedini materijali, kao na pr. "Šta treba da zna svaki SKOJ-evac", " O KOMSOMOL-u" i dr. Nešto kasnije počelo se sa održavanjem seminara za predsjednike aktiva NO. Održani su i specijalizovani seminari za pionisrke i srednjoškolske rukovodioce. U 1947. godini organizovan je SKOJ-evski kurs sa 8 tema ( O KPJ-partiji novog tipa, o dužnostima člana KPJ u vrijeme bivše Jugoslavije, KPJ u periodu NOB, Partija i masovne organizacije, politika Partije o kulturi, KPJ i SKOJ i SKOJ i Narodna omladina).911 Sačuvano je pet predavanja, 905 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla br. 333. 906 lična arhiva, N. P. 907 Arhiv CK SKJ, Fond SKOJ-a, Iic-1/52, Pismo PK SKOJ-a BiH, upućeno CK SKOJ-a, 07.08.1848. godine 908 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla 336, Izvještaj Oblasnog komiteta NO Banja Luka o radu u srednjim školama 1948/49. 909 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IIIb-4/17, str. 1. 910 Ibid., str. 2. 911 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IVb-2/1.

295

održanih vjerovatno 1948/49, sa slijedećim temama: Narodna omladina u borbi za socijalistički preobražaj, Ideološko-politički rad u školama, O stilu rukovoñenja sekretarijata aktiva, Istorijat omladinskog pokreta u Jugoslaviji i Statut Narodne omladine.912 Kako su postojale partijske organizacije i u nekim srednjim školama (u Srednjoj tehničkoj školi osnovana je prije 10.07.1946; u Šegrtskom domu 25.06.1946; znatno docnije u gimnazijama, Učiteljskoj školi i dr.), to se i programom teoretskog rada u partijskim oragnizacijama radilo na uzdizanju omladinskih kadrova.913 U okviru teoretske izgradnje partijskih kadrova, MK KPJ Banjaluka organizovao je posebne kurseve u koje su bili uključeni ~lanovi Biroa i Plenuma MK SKOJ-a i neki izrasliji aktivisti iz baze. Uvodno predavanje na ovom kursu bilo je "Dijalektički i istorijski materijalizam", drugo predavanje, održano 1.07.1948, "Kakav treba da bude lik komuniste", treće 6.01.1949. "Privredna struktura stare Jugoslavije"914. Iz dokumentacije se vidi da je dvanaesto predavanje na temu "Statut KPJ" održano 10.04.1949. godine. Ovi kursevi, sa istim predavanjima održavani su izvjesno vrijeme u kontinuitetu, ali su menjani polaznici. Održavani su i teoretski sastanci MK SKOJ-a tako što su svi članovi Biroa, po utvrñenom redoslijedu, održavali predavanja, utvrñena posebnim planom. "Da bi obezbjedili dobar kadar u osnovnim organizacijama održana su tri seminara sa sekretarijatima srednjih škola, seminar sa rukovodiocima radničke omladine, 19 seminara sa rukovodiocima pionira i još nekoliko sa članovima sekretarijata, zaduženim po pojedinim sektorima u osnovnim organizacijama. Ovi seminari pokazali su, uglavnom, dobre rezultate i pokazali su se kao dobar način za uzdizanje omladinskih rukovodilaca" - kaže se u Izvještaju na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a grada Banjaluke, održanoj 01.10.1948. godine915. Centralni komitet SKOJ-a izradio je poseban plan teoretskog rada za grupe SKOJ-a u školama916 sa ukupno 37 predavanja i Plan teoretskog rada grupa SKOJ-a za radničku omladinu917 sa ukupno 29 predavanja. Gledano iz današnje perspektive to su bili preobimni programi teoretskog rada za članove SKOJ-a u osnovnim organizacijama. Ipak, kad se danas baci pogled na taj period, gotovo je nesvatljivo sa koliko su entuzijazma svi ti mladi ljudi u~estvovali u ovom radu i sa koliko su odgovornosti davali svoj li~ni doprinos izu~avanjem zadate literature. 912 Lična arhiva N. P. Od navedenih predavanja 5 je održala N. Petrić. Za prva tri njena predavanja koncepti su u rukopisu, a dva su prekucana. 913 Notes N. P., Drugi dio, str. 92 i 102. 914 Lična arhiva N. P. (treće predavanje na ovom kursu iz ekonomike Jugoslavije "Privredna struktura stare Jugoslavije održala je N. Petrić.) 915 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, str. 15. 916 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ivb-2/3. 917 Ibid.

296 Mjesna izborna konferencija SKOJ-a grada Banjaluke Izborna konferencija SKOJ-a grada Banjaluke održana je 01.10.1948. godine u prostorijama Narodnog pozorišta, a počela je sa radom u 11. časova. Rad konferencije je otvorila i podnijela uvodni referat Nevenka Petrić, politički sekretar MK SKOJ-a. Konferenciju je pozdravio Momir Kapor, politički sekretar MK KPJ Banjaluke, zatim predstavnici Saveza sindikata, Narodne omladine, SUBNOR-a, Vojnog garnizona, AF@ i Saveza RVI. Zapisničari su bili Jovanka Balaban i Boska Đorñević, a ovjerači Husein Grbić, Mira Makić i Nikola Blažević. U verifikacionu komisiju su izabrane Vidosava Bulajić, Jovan Grbić i Ranko Dervišević. Verifikaciona komisija je utvrdila da je bilo prisutno 228 delegata. Po nacionalnom sastavu bilo je: Srba 106, Hrvata 51 i neopreñeljenih 71, a po socijalnom sastavu: radnika 76, ñaka 102, seljaka 10 i ostalih 40. U uvodnom referatu918 dat je prijesek rada organizacije SKOJ-a u Banjaluci od 1919-1948. godine, sa dosta podataka o djelovanju naprednog omladinskog pokreta i SKOJ-a Banjaluke u periodu 1919-1927. godine, o III kongres SKOJ-a i zbivanjima u Banjaluci u vezi sa radom organizacije SKOJ-a, o osnivanju umjetničkog hora "Pelagoć, nogometnog kluba "Borac" i Kluba akademičara Banjaluke, koji su bili značajni za okupljanje progresivne omladine, o frakcijskim borbama koje su razjedale rad i KPJ i SKOJ-a u Banja Luci, o nasilju poslije 6-januarske diktatura, povećanom prijemu omladine u SKOJ pred II svjetski rat i političkim akcijama koje su tada voñene, stupanju omladine u partizanske jedinice, teroru okupatorskih vlasti u toku rata nad nedužnim stanovništvom i aktivnostima SKOJ-a u Banjaluci do njenog osloboñenja od okupatora i njegovih pomagača. Zatim je dat kratak presjek aktivnosti od oslobo|enja do avgusta 1948. godine. U diskusiji na ovoj konferenciji učestvovali su: Fahro Kulenović, član MK SKOJ-a, koji je govorio o istorijatu SKOJ-a i nekim neposrednim zadacima u gradu; Šefket Aganović, sekretar grupe SKOJ-a Tvornice duvana, koji je obečao da će u njegovoj radnoj organizaciji dati sve od sebe za sprovoñenje proizvodnog plana; Vlado Milaković, sekretar grupe SKOJ-a u Trgovačkoj akademiji, koji se naročito osvrnuo na neuspjehe od osnivanja grupe SKOJ-a; Husein Grbić, sekretar grupe SKOJ-a Tvornice obuće, koji je govorio o radu SKOJ-evske organizacije u njihovom preduzeću od 1945. i o pomoći koju im je pružao MK SKOJ-a; Gospava Brković, član MK SKOJ-a, koja je govorila o radu Saveza pionira; Pavle Gajić, sekretar grupe SKOJ-a u Srednjoj poljoprivrednoj školi, koji je govorio o radu članova SKOJ-a u školi; Vidosava Bulajić, koja je govorila o učešću omladine u radnim akcijama i rezultatima koje je u toj oblasti postigla od 1945. godine; Avdo Muhurdarević, koji je govorio o zadacima poslije V kongresa KPJ i Ivana Beširević, koja je govorila o radu SKOJ-evske organizacije u Ženskoj gimnaziji, ukazujući i na brojne nedostatke u radu. 918 Referat podnijela N. Petrić (broj ? str)..

297

Fahro Kulenović je pročitao predlog zaključaka koji su sadržani u devet tačaka. Data je podrsska spajanju SKOJ-a i Narodne omladine, zatim stavovima, izraženim u referatu i utvrñeni su zadaci po sektorima rada u organizaciji Narodne omladine. Predloženi zaključci su jednoglasno usvojeni. Ispred kandidacione komisije Drago Male{evi} je predložio za delegate IV kongresa SKOJ-a: Boška Kecmana, Nevenku Petrić i Fahru Kulenović. Rezultat glasanja je bio sledeći: Boško Kecman 227, Nevenka Petrić 228 i Fahro Kulenović 221, a 8 glasova je bilo nevažećih. U ime izabranih na povjerenju se zahvalila Nevenka Petrić. Na kraju rada konferencije poslana su pozdravna pisma: generalnom sekretaru KPJ Josipu Brozu Titu, Centralnom komiteti SKOJ-a i PK KPJ Bosne i Hercegovine.919 Prema instrukcijama920 za izbor delegata za IV kongres SKOJ-a, koje je uputio na teren CK SKOJ-a jedan delegat je biran na 400 članova SKOJ-a, (ako je do 600 članova SKOJ-a u jednoj sredini, takoñe se birao jedan delegat), a ako je 700 članova SKOJ-a birana su dva delegata. Trebalo je nastojati da iz svakog sreza ili rejona bude po jedan delegat, a u brojčano jačim organizacijama trebalo je kandidovati nekog od rukovodilaca SKOJ-a iz viših rukovodstava. Tako je Boško Kecman, iz PK SKOJ-a BiH-e, biran u organizaciji SKOJ-a Banjaluke. Prema istoj instrukciji na svakih 5 članova SKOJ-a biran je jedan delegat za gradsku, odnosno za sersku izbornu konferenciju SKOJ-a. Zatim, u istoj instrukciji utvrñen je jednoobrazan dnevni red za sve izborne konferencije, sa mogu~no{}u proširivanja, ukoliko se za to ukaže potreba. Za održavanje sreskih i gradskih izbornih konferencija pred zajednički kongres SKOJ-a i Narodne omladine rok je bio 5. decembar, a u osnovnim organizacijama 20. novembar iste godine. Iz Izvještaja921 sa sreskih konferencija SKOJ-a i Nardone omladine za izbor delegata za zajednički kongres SKOJ-a i NO iz Bosne i Hercegovine, izmeñu ostalog, se kaže: "Kao najbolji primjer takmičenja i maksimalnog zalaganja u njihovom sprovoñenja ističemo radničku omladinu Zenice i radnika Breze (...) Takve i slične primjere postigli su i srezovi (...) i gradovi Sarajevo i Banjaluka." Dalje se govori da su neke sreske konferencije slabo organizovane. Zatim se kaže : "Ostale sreske izborne konferencije su, uglavnom, dobro organizovane i brižljivo pripremljene, naročito u Zenici i gradu Banjaluci."922

919 Ibid., Zapisnik sa izborne konferencije SKOJ-a grada Banjaluke, održane 01.10.1948. g Svi navedeni podaci preuzeti su iz ovog Zapisnika. 920 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/1, Kongres SKOJ-a je počeo sa radom 12.10.1948. godine. 921 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ib-1/13, Izvještaj PK SKOJ-a BiH o održavanju sreskih i gradskih konferencija SKOJ-a i Narodne omladine za izbore delegata za zajednički kongres SKOJ-a i NO. 922 Ibid.

298

Na zajedničkom sastanku članova Sekretarijata i instruktora ZVNOBiH-e, održanom 08.12.1948. godine, povodom održanih sreskih i gradskih izbornih konferencija, Vlado Ožbolt, koji je prisustvovao Gradskoj izbornoj konferenciji u Banjaluci, kaže: "U Banjaluci gradu konferencija je dosta dobro uspjela. Diskusija je pokazala da tamo u osnovnim organizacijama ima dosta dobrih rukovodilaca, samo je, u stvari, u diskusiji uočeno kako je bilo prije rata, kako je sada i na kraju ništa konkretno nije iznijeto. Predviñeni delegati za kongres su jednoglasno izabrani. Razmatranje predloga Statuta Narodne omladine završeno je 28.11.1948. godine u gradu Banjaluci."923 Tokom 1948. godine u MK SKOJ-a su bili: Nevenka Petrić, politički sekretar, Fahro Kulenović, organizacioni sekretar, Mujesira Brkić, agitacija i propaganda, Tomo Savić,924 fizička kultura, Vidosava Bulajić925 radne akcije, Drago Malešević,926 srednje škole, Avdo Malkočević, radnička omladina, Zijad Midžić, Savez pionira i Gospava Brković, Savez pionira. Navedeni članovi nisu bili u sastavu MK SKOJ-a tokom cijele 1948. godine. Na primjer, Tomo Savić, Vidosava Bulajić i Gospava Brković primljeni su u MK SKOJ-a 24.02.1948. ali Tomo je došao na rad 26.05.1948, po završetku omladinske škole. Gospava Brković927 na izbornoj konferenciji SKOJ-a grada Banjaluke govorila je u svojstvu člana MK SKOJ-a grada Banjaluke, pa se može pretpostaviti da je primljena u MK SKOJ-a za sektor pionira, kada je dotadašnji član MK SKOJ-a, za isti sektor, u septembru otišao na studije. Mujesira Brkić bila je organizacioni sekretar MK SKOJ-a, neposredno pred IV kongres SKOJ-a, 1948. godine. Proslava 30-godišnjice SKOJ-a Pripreme za proslavu 30-godišnjice SKOJ-a u Banjaluci počele su znatno prije 7. oktobra - dana 30-godišnjice SKOJ-a. Prvih dana avgusta vršene su pripreme za takmičenje u čast ove proslave, a samo takmičenje započelo je 01.09.1949. godine. Takmičenje se odvijalo po svim pitanjima kojim se bavila Narodna omladina. Planom proslave bilo je predviñeno održavanje predavanja o SKOJ-u, zatim sakupljanje dokumenata, fotosa, brošura, dnevnika, oružja omladinskih rukovodilaca i sl. s tim da se svi sakupljeni eksponmati pošalju CK NOBiH za prigodnu izložbu, povodom ove jubilarne proslave SKOJ-a, a po završetku izložbe da se predaju Muzeju revolucije.

923 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ivb-1/3, Zapisnik sa zajedničkog sastanka članova Sekretarijata i instruktora ZVNOBiH-e, održanog 08.12.1948., Izlaganje Vlade Ožbolta. 924 Arhiv BiH, CK NOBiH, br. 30/47, ZONOBiH, 1947/48, br. kutije u Fondu 83, broj kutije u godini 3, Zapisnik sa sastanka sekretarijata ZVNOBiH-e, održanog 24.02.1948. Tomo Savić tada je bio sekretar grupe SKOJ-a u Tvornici duvana do polaska u omladinsku školu u Sarajevu, treću po redu održavanja, 24.02.1948., a član MK SKOJ-a Banjaluka postao je 26.05.1948. godine. po dolasku iz škole. Isto je navedeno i u podacima o polaznicima omladinske škole. Tomo Savić je pod br. 5 u spisku polaznika, (Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ivb-4/2, 1948, (06), str. 1. 925 Ibid., str. 69. 926 Ibid. 927 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, Zapisnik, str. 2.

299

Uoči dana proslave, 07.10.1949. godine, u Banjaluci je održana svečana akademija na kojoj je referat podnijela Nevenka Petrić u kome se govori o razvoju SKOJ-a i omladinskog pokreta Jugoslavije. Jedan dio referata pisan je rukom u kom je dat prijesek razvoja omladinskog pokreta Banjaluke, odnosno Bosanske krajine, pošto je Banjaluka bila centar za širenje naprednih ideja u široj regiji.928 U Banjaluci je, povodom proslave 30-godišnjice SKOJ-a, održan omladinski miting na kome je bilo 4.500 prisutnih, o čemu je opširno pisao "Glas", glasilo Narodnog fronta Bosanske krajine. CK NOBiH tražio je da se iz gradova, odnosno sreskih centara, gdje se održavaju svečane akademije povodom ove proslave, napisani referati dostave do 25.09.1949. godine.929 U toku proslave omladinsko KUD "Veselin Masleša" i Pionirsko pozorište "Veselin Masleša" iz Banjaluke išli su u nekoliko sreskih centara u okolini i davali su prigodne priredbe, odnosno predstave, počev od 15.09.1949. godine. Glava II OSNIVANJE USAOJ-a, USAOBiH-A, NARODNE OMLADINE 6. Aktivnosti na okupljanju omladine i pionira u oslobo|enoj Banjaluci Osnivanju prvih odbora USAOJ-a u gradu Banjaluci pristupilo se odmah poslije osloboñenja, 22.IV 1945. godine. Na zajedničkom sastanku930 svih aktiva SKOJ-a, održanom 22.V 1945. godine, razmatrano je osnivanje odbora USAOJ-a u kvartovima, zatim u školama i meñu radničkom omladinom. Na ovom sastanku posebno je razmatran odnos izmeñu SKOJ-a i USAOJ-a i s tim u vezi dalji zadaci u osnivanju odbora USAOJ-a. Naglašeno je da se paralelno sa osnivanjem jedinstvene sindikalne organizacije po fabrikama, preduzećima i ustanovama, što je tada bilo u toku, istovremeno osnivaju i odbori USAOJ-a, koji bi trebalo da se bore za pravilan odnos prema radničkoj omladini, kao i ostaloj zaposlenoj omladini. Rečeno je da, nasuprot teškim uslovima života radničke omladine u predratnom periodu, treba objašnjavati da u ovoj novoj Jugoslaviji radni dan traje samo 8 časova, da nema eksploatacije čovjeka po čovjeku i sl. Posebno je naglašeno da treba podizati svijest kod radničke omladine, zatim da treba uspostaviti veze sa radničkom omladinom, zaposlenom kod privatnika (Vinklera, Helera, u garažama i sl.). Ovom prilikom je dogovoreno da se organizuje izlet u

928 Arhiv BiH, CK NOBiH, br. 86/49-50. Informacija CK NOBiH; U Ličnoj arhivi N. P. nalaze se dvije kopije referata podnijetog na svečanoj akademiji, 6.10.1949. godine. Tekst je kucan na pisaćoj mašini, od koji je jedan primjerak koji je čitan na akademiji. U toj kopiji su unete rukom manje ispravke, koje je unjeo Momir Kapor, sekretar MK KPJ. Jedan dio referata je dopisan rukom, pa je i to sastavni dio referata, {to je, takoñe, sačuvano. 929 Na primjerku referata koji je čitan na akademiji nalazi se zabilješka u kojoj stoji: "Rad na ovom referatu završen je 11.09.1949.godine - u 3. časa noću." 930 Notes N. P., str. 1-6.

300

Trapiste, 25.V 1945, i da odbori USAOJ-a preduzmu sve da poñe sva gradska omladina na ovaj izlet. S obzirom na datum ovog izleta, očigledno je da se radilo i o proslvi roñendana Josipa broza Tita, (što će nešto kasnije prerasti u Dan mladosti), a {to tom prilikom nije spominjano. Pripreme za Prvu mjesnu konferenciju USAOJ-a Banjaluke Pripreme za Prvu mjesnu konferenciju USAOJ-a u gradu Banjaluci odv ijale su se preko aktiva SKOJ-a i odbora USAOJ-a gdje su bili osnovani. Na sastanku931 aktiva SKOJ-a u Predgrañu, održanom 26.V 1945. godine, prva tačka dnevnog reda bila je omasovljenje USAOJ-a. U Bojića Hanu, 29.V 1945. održava se sastanak932 odbora USAOJ-a na kome se, takoñe, razmatra okupljanje omladine. Na ovim i sličnim sastancima razmatrani su zadaci poslije I kongresa Antifašističke omladine Bosne i Hercegovine, odr`anom od 6-9. maja 1945. godine, u vezi sa drugarskim takmičenjem, koje je trebalo da se odvija do održavanja Balkanskog kongresa, koji je pripreman da se održi od 08 - 15.VII 1945. godine, pa je tako je i odr`an. U pozivu I Kongresa antifassističke omladine Bosne i Hercegovine933 takmičenje je trebalo da započne od 20.V 1945, pa je u vrijeme održavanja ovih sastanaka ono već bilo u toku. Na sastanku MK SKOJ-a Banja Luka, održanom 11.VI 1945.934 razmatrane su pripreme za Prvu mjesnu konferenciju USAOJ-a. Istaknuto je da treba dalje raditi na okupljanju omladine, koja je još izvan USAOJ-a. Posebno je kritički sagledano da je izvjestan dio hrvatske omladine izvan USAOJ-a, pa su na ovom sastanku utvrñeni posebni zadaci na okupljanju te omladine, naročito u vezi sa pripremama spomenute mjesne konferencije. Takoñe je ukazano na potrebu većeg okupljanja radničke omladine, pošto je konstatovano da je pretežno okupljena srednjoškolska omladina i omladina po kvartovima. Dogovoreno je, izmeñu ostalog, da se u I i V kvartu osnuju sekretarijati odbora USAOJ-a, a po ostalim kvartovima da se osnuju omladinski domovi, kao privremena organizaciona forma za okupljanje omladine. Zaključeno je, takoñe, da se do prve Mjesne konferencije USAOJ-a, utvrde podaci o djelovanju križarske, ravnogorske i mladomuslimanske organizacije u Banjaluci. Na sastanku935 MK SKOJ-a, održanom 20.VI 1945, na kome je razmatrano organizaciono stanje USAOJ-a, iznijeti su slijede}i podaci: Odbori USAOJ-a u školama 1. Gimnazija - 7. odbora USAOJ-a sa 260 članova USAOJ-a 2. Trgovačka akademija - 2. odbora USAOJ-a sa 75 članova USAOJ-a

931 Ibid., I Dio, str. 7. 932 Ibid, I Dio, str. 9. 933 Arhiv SK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 45/111, Poziv na drugarsko takmičenje bratske omladine federalnih republika: Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore. . 934 Ibid., I Dio, str. 14. 935 Lična arhiva N. P., posebna bilješka.

301

3. Srednjotehnička škola - 1 odbor USAOJ-a sa 36 članova USAOJ-a 4. Ženska stručna škola - 1 odbor sa 140 članova USAOJ-a 5. Učiteljska škola - 1 odbor USAOJ-a sa 30 članova USAOJ-a 6. Učiteljsi kurs - 2 odbora USAOJ-a sa 65 članova USAOJ-a

Ukupno 14 odbora USAOJ-a sa 560 članova USAOJ-a Djelimičan pregled omladine u preduzećima i kvartovima

1. Tvrnica duhana - 1 odbor USAOJ-a sa 8 članova sa 25 čl. USAOJ-a 2. Prvi kvart - sekretarijat od 8 članova i 100 ~1anova USAOJ-a 3. Drugi kvart - uprava doma 6 članova i oko 100 članova USAOJ-a 4. Peti kvart - 1 sekretarijat od 8 članova i 100 članova USAOJ-a.

U ostalim preduzećima ukupno 94 člana USAOJ-a. Prema iznetim podacima u Banjaluci je tada bilo okupljeno oko 1.000 članova USAOJ-a.

Prva mjesna konferencija USAOJ-a za grad Banjaluku Prva mjesna konferencija USAOJ-a za grad Banjaluku održana je u prvoj polovini jula 1945. godine (tačan datum nije utvrñen). O vremenu održavanja ove konferencije može se izvesti zaključak na osnovu zapisnika sa već spomenute sjednice MK SKOJ-a, održane 11. juna iste godine, na kojoj je zaključeno da se vrše neposredne pripreme za Mjesnu konferenciju USAOJ-a, da se napišu pozdravne depeše, plakati i sl. Referat936 za ovu konferenciju napisala je i podnijela Nevenka Petri}, sekretar MK SKOJ-a za Banjaluku. Kako je to bila Prva mjesna konferencija USAOJ-a poslije osloboñenja Banjaluke, ovaj referat je, izmeñu ostalog, bio pun nabrajanja ratnih pobjeda, zatim o potrebi stvaranja novih uslova za poboljšanje položaja radnih ljudi, a posebno omladine u vezi sa potrebom mjenjanja uslova za školovanje i zapošljavanje mladih. Istaknuto je kakve su zasluge Jugoslovenske narodne armije u minulom ratu, zatim koliko je poginulo boraca NOV i POJ za osloboñenje zemlje, zatim o karakteru nove narodne vlasti i značaju odluka III zasjedanja AVNOJ-a. Posebno je istaknut značaj Narodnog fronta, čiji je sastavni dio i USAOJ. Zatim, ukazano je na potrebu objašanjavanja izjave kralja Petra Karad`or|evi}a II, koju je upravo tih dana dao o potrebi objašnjavanja najzna~ajnije tekovine NOB-a, bratstva i jedinstva naroda u našoj zemlji, o našem tadašnjem teškom meñunarodnom položaju. Iznijet je doprinos grada Banjaluke NOB-i i poimenično su nabrojani poznatiji prvoborci i narodni heroji, koje je dao grad Banjaluka. Na kraju je iznijeto koliki je doprinos omladine grada Banjaluke, kako stupanjem u partizanske redove, početkom ustanka i tokom NOB-e, zatim u ilegalnim uslovima 936 Ibid., tekst referata sa Prve mjesne konferencije USAOJ-a Banjaluke, potpisan od autora N. Petrić, sa posebnom zabilješkom da je konferencija održana jula 1945. godine.

302

rada, tako i masovnim stupanjem u partizanske jedinice i pozadinsku službu, naro~ito poslije 28. septembra 1944. godine, kada su naše snage bile privremeno ušle u grad Banjaluku s kojim su iza{li na slobodnu teritoriju brojni Banjalu~ani. Upućen je apel omladini da se suprostavi svakom pokušaju razbijenih neprijateljskih snaga, posebno neprijateljskih organizacija,937 koje su okupljale omladinu za vrijeme rata, kao što su: ustaška mladež, križarska, mladomuslimanska, ravnogorska i dr. neprijateljske snage, zatim da se nastoje razotkriti sakriveni neprijatelji: jurišnici, ustaše, četnici i dr., koji su se na razne na~ine krili, pored ostalog I po planinama oko Banjaluke. Diskusija poslije podnijetog referata bila je na opštem nivou, sa uzvikivanjem aktuelnih parola, što je tada bilo uobičajeno (a sa tri parole je završen i uvodni referat: Živio jedinstveni narodni Front!, Živjela privremena Narodna skupština! i Živio drug Tito! - što je, takoñer, tada bilo uobičajeno. Na kraju rada konferencije izabran je Mjesni odbor USAOJ-a za Banjaluku, a za predsjednika je izabrana Nevenka Petrić. Prvoj Mjesnoj konferenciji USAOJ-a Banjaluke, u ime Zemaljskog vijeća Narodne omladine BiH-e, prisustvovali su Braco Kosovac i D`evad Miñić. Po završetki rada konferencije poslane su tri pozdravne depeše: Josipu Brozu Titu, Centralnom odboru NOF-a i Centralnom vijeću Saveza sindikata. Nekoliko podataka o radničkoj omladini Na sastanku sekretara skojevskih aktiva Banjaluke, održanom 22.V 1945. godine, pod drugom tačkom dnevnog reda, razmatran je rad USAOJ-a, a kao prva podtačaka bila je rasprava o radničkoj omladini. Kako još nisu bile osnovane organizacije SKOJ-a po svim preduzećima, u mnogim diskusijama je naglašavano koliko se članova SKOJ-a radnika nalazi u kvartovskim organizacijama SKOJ-a, da bi se ubrzalo osnivanje aktiva SKOJ-a i odbora USAOJ-a po preduzećima. Tako je iznijeto da članova SKOJ-a radnika ima: u Bojića Hanu 2, Preko Vrbasa 4, Centru grada 1, Gornjem Šeheru 4, Hisetama 1938 itd. Zaključeno je da se osnuju aktivi SKOJ-a i odbori USAOJ-a po preduzećima, te da se dostavi izvještaj do 28.V 1945. godine, sa podacima o radničkoj omladini i to: koliko je ima, da li učestvuje u radu Saveza sindikata, da se posebno naglasi koliko je omladine zaposleno u državnim, a koliko u privatnim preduzećima i dr. Na sastanku MK SKOJ-a Banjaluka, održanom 30.VI 1945. godine, razmatrane su pripreme za gradsku konferenciju radničke omladine,939 što govori da je prvih dana poslije oslobodhenja pridavan poseban značaj radu sa radničkom omladinom.

937 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IIb-1/5, Zapisnik sa sastanka CK SKOJ-a, održanog 09.08.1945. godine, u kome se vidi da Rato Dugonjić kaže: "10.000 četnika i ustaša je u šumi (...) Reakcija, na primjer, Mladi muslimani, djeluju višestruko - prave izlete, organizuju sportske klubove itd." 938 Lična arhiva N. P. I Dio. 939 Lična arhiva N. P., Posebna zabilješka sa sastanka MK SKOJ-a Banjaluka, od 30.VI 1945. godine.

303

Iz dokumentacije CK SKOJ-a zaista se vidi koliki je značaj pridavan ideološko-političkom uzdizanju radničke omladine, odnosno kako je napravljen preambiciozan program. Izrañen je "Okvirni plan čitalačkih grupa za radničku omladinu, od 01.IX 1945. do 01.I 1946. godine”.940 Ukupno je predviñeno 7 tematskih cjelina i to: Nauka i društvo sa 10. podtema; Istorija i društvo sa 14 podtema; Istorija ličnosti sa 17 podtema; Izgradnja FNRJ i istorija NOB-a sa 25 podtema; Politička situacija sa 14 podtema; SSSR i sovjetska omladina sa 23 podteme i Narodna omladina Jugoslavije sa 15 podtema. Iz Izvještaja941 PK SKOJ-a BiH, od 01.VIII 1945. godine, vidi se da je 23.VII 1945. godine održano pokrajinsko savjetovanje rukovodilaca radničke omladine koji su u komitetima SKOJ-a bili zaduženi za rad sa radničkom omladinom i rukovodiocima radničke omladine iz većih preduzeća. Pokrenuto je i pitanje zanatskih škola i šegrtskih domova. U ovom Izvještaju se, izmeñu ostalog, kaže: "... U Banjaluci, na primjer, postoji 6 odbora radničke omladine, a samo jedan SKOJ-evski aktiv. Organizovanje ovoga savjetovanja već u julu 1945. godine, takoñe govori koliki je značaj pridavan radu sa radničkom omladinom. Ovom savjetovanju dato je značajno mjesto i na sjednici CK SKOJ-a,942 održanoj 22.VII 1945. godine. Okružn odbor USAOJ-a Banjaluka upu}uje Izvještaj943 ZO USAOBiH-a, odjeljenju za radničku omladinu, 02.08.1945. godine, iz koga se vidi da je angažovanje radničke omladine u fiskulturnim aktivnostima bilo, takoñe, predmet većeg interesovanja. U Izvještaju se kaže: "Fiskultura kod radničke omladine je slabo razvijena. Iako postoji Radničko društvo 'Borac’ u Banjaluci, malo je radni~ke omladine u njemu. Nogomet je omiljen kod radničke omladine, dok druge sportske discipline nisu dovoljno omiljene." U jednom dokumentu944 se kaže, izmeñu ostalog: "Omladina u radu pokazuje dosta dobre rezultate, naročito u Ložioni Banjaluka, gdje šegrti urade tri puta više nego ostali kvalifikovani radnici." U Referatu,945 podnijetom na Gradskoj konferenciji NO, održanoj 1948. godine, iznijeto je da je sindikalno organizovano 1.675. radničke omladine i da to govori da ona masovno učestvuje u proizvodnim preduzećima, pogotovo što je od ovog broja bilo 58 udarnika, od kojih neki i po 4 puta i 176 pohvaljenih omladinaca i omladinki. Istaknuto je da u nekoliko preduzeća svi zaposleni, pa tako i omladina, radi po sistemi lično preuzetih obaveza, ali da ovaj sistem nije bio usvojen u svim preduzećima. Na istoj konferenciji istaknuto je da je slaba strana radničke

940 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla 92/1946, "Okvirni plan čitalačkih grupa za radničku omladinu od 01.IX.1945-01.I.1946. 941 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, IIIb-4/1, Izvještaj PK SKOJ-a BiH od 01.VIII 1945, str. 20. 942 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, Iib-1/2, Zapisnik sa sastanka CK SKOJ-a 22.VII 1945. godine.. 943 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 532/45 br. 4, Izvještaj OO USAOJ-a Banjaluka od 02.VIII 1945. (potpisao Ljuban Bundalo). 944 Ibid.. 945 Lična arhiva N. P. (sačuvan je samo dio spomenutog referata).

304

omladine u lošim rezultatima učenja, koji su veoma slabi u stručnim produžnim školama. Istaknuto je da omladinska rukovodstva tih škola, kao i sva druga, ovom problemu treba da posvete izuzetnu pažnju, a takoñe i sindikalna rukovodstva. Neke aktivnosti omladine u srednjim {kolama Na I Kongresu Antifašističke omladine Bosne i Hercegovine donijeta je posebna Rezolucija946 o školskoj omladini. S obzirom da je donijeta neposredno poslije osloboñenja, zadaci u njoj pobrojani proistekli su iz tada specifične poslijeratne situacije, da bi se iz {kola energično prevazilazio i izbacio preostali fašistički duh, tamo gdje se bio zadrào i stari metodi rada onoliko koliko su se zadràli. U ovoj rezoluciji, sa naročitom radošću, pozdravljena je deklaracija Narodne vlade BiH, koja govori da je školsko vaspitanje djece i omladine isključivo pravo države. Zatim, kaže se: "Da bi se, zaista, stvorile nove narodne škole, potrebno je potpuno ukloniti fašistički duh iz naših škola, kako iz nastvanog programa, tako i iz metoda vaspitanja. Isto tako, treba očistiti iz prosvjetnog aparata sve fašističke elemente, a organizacije USAOJ-a moraju biti najjača potpora vlastima u rješavanju toga pitanja.”947 U trećem dijelu, pod tačkom 4 ove Rezolucije, dalje se kaže: "Ujedinjeni savez u školi ne smije se pretvoriti u političke konferencije. Njegovi odbori moraju okupiti sve ñake na produbljavanju nastave, kulturnom podizanju, ekonomskim pitanjima, organizovanju sporta i zabave, tako da škola postane pravi omladinski dom."948 Citirani stav navedene rezolucije, po mišljenu autora ovoga rada, bio je u potpunoj kontradikciji sa ostalim članovima rezolucije, a citirani stav demantovao je i sam ìvot. Jer, prve omladinske konferencije u srednjim {kolama, odmah poslije rata, bile su, prije svega, političkog karaktera. Tako je bilo i u Banjaluci. Na prvom sastanku MK SKOJ-a Banjaluka, održanom 30.V 1945. godine, zaključeno je da se pripremi za 10. juni u 11. ~asova, u bioskopu "Luxor", konferencija srednjo{kolske omladine, da se do tada obavi takmi~enje izmedju svih {kola, razreda, odjeljenja, da se o tome razgovara i sa nastavnicima, te da se uputi pismo svim direktorima škola, da podrže pripreme ove konferencije. Takoñe je zaključeno da se pripreme pozdravna pisama: Josipu Brozu Titu, Zemaljskom odboru NO BiH i Okružnom narodnom odboru Banjaluka. Zaklju~eno je da Aco Hotić, zaduèn u MK SKOJ-a za rad sa srednjo{kolskom omladinom, pronañe ljude koji će ući u odbor za zaključke i u komisije za takmičenje. Dogovoreno je da se poslije konferencije učesnicima prikaže sovjetski film "Ona brani otadžbinu", zatim da se traži odlaganje svih sportskih priredbi na stadionu, kako one ne bi privukle omladine, pa da ne doñu na navedenu konferenciju.949 Ova konferencija je održana kako je bilo predviñeno i bila je sa veoma visokim političkim nabojem. U toku rada konferencije, po tada{njem obi~aju, izme|u ostalog, izvikivane su aktuelne

946 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, 1945/111. 947 Ibid. 948 Ibid., str. 2. 949 Notes N. P., I Dio, str.10. i 11.

305

političke parole, koje su bile propraćene burnim aplauzima. Tako su, u to vrijeme, proticale sve srednjoškolske konferencije, tokom 1945. i dijelom 1946. godine. Neposredno poslije sastanka MK SKOJ-a, održanog 11.VI 1945, a u okviru priprema za Prvu mjesnu konferenciju USAOJ-a Banjaluke i dalje su osnivani odbori USAOJ-a, posebno u školama. Tako je 13.VI 1945.950 dogovoreno da se USAOJ osnuje u II razredu Gimnazije, odvojeno u muškom i ženskom odjeljenju, ali sa zajedničkim sekretarijatom. Naredne subote održana je zajednička konferencija za oba razreda i izabran je zajednički Sekretarijat u koji su ušli: Jovanka Zubović, prdsjednik, Enisa Rizvanbegović, sekretar, Tomo Hrabač, blagajnik, Hamid Zahirović za rad kružoka i dr. U Ženskoj stručnoj {koli je, takoñe, tih dana, 15.VI 1945, izabran sekretarijat u koji su ušli: Olga Ravlić, predsjednik, Fahrija Smajilagić, sekretar, Marija Štefanec, Subhija Medić i Danica Kojić. Na sastanku ovog sekretarijata istog dana je dogovoreno da se biraju sekretarijati po razredima. Tako je dogovoreno da se u sekretarijat II godine biraju Jozefina Pedroti, predsjednik, Nevenka Žitnik, sekretar, Zekira Maglajlić, blagajnik, zatim Zakira Germović, Nelzeta Kabidagić i Olgica Mrak. U Sekretarijat III godine birane su Nada Štefanec, predsjednik, Olgica Ravlić, blagajnik, Danica Kojić, kulturno-prosvjetni rad, Stanislava Adamović, fiskultura, Fahrija Smajilagić i Marija Radošević. Navedeni, kao i mnogi drugi sastanci, bili su dio priprema Prve mjesne konferencije USAOJ-a Banjaluke. U Izvje{taju Okru`nog opdbora USAOJ-a Banjaluka od 01.VIII 1945. godine, daju se podaci o broju učenika u nekoliko banjalučkih škola, pa se, izmeñu ostalog kaže: "Banjalučka gimanazija sa 1.400 ñaka (8 razreda); Trgovačaka akademija 40 ñaka (4 razreda); Učiteljska škola 71 (5 razreda); Učiteljski kurs 63 ; Srednja tehnička škola 83 (2 razreda); Ženska stručna škola 100 (4 razreda). Tih dana su se vodile i diskusije da li omladinska organizacija da se zove "Narodna srednjoškolska omladina". Sa sastanka951CK SKOJ-a, održanom 09.VIII 1945. godine, vidi se da je o tome vo|ena rasprava. Rato Dugonjić, poslije posjete Sarajevu, izmeñu ostalog, kaže: "Pitanje 'Narodne srednjoškolske omladine' nijesu postavili . Smatraju da im to nije potrebno, jer im je omladina okupljena u USAOJ-u." I iz Izvještaja PK SKOJ-a BiH-a od 01.VIII 1945. gdoine952 vidi se da u školama do tada nije osnovana "Narodna srednjoškolska omladina". “Nisu postojali odbori ’Narodne srednjoškolske omladine’ već smo stvarali odbore USAOJ-a po razredima, odnosno školama (...) Po gradovima smo stvarali srednjoškolske komitete SKOJ-a (...) Sada, kad je bio drug Rato Dugonjić kod nas, pitanje stvaranja Narodne srednjoškolske omladine pokrenuli smo i riješili da priñemo pitanju njene aktivizacije..." U tom Izvještaju se, dalje, kaže da su u svim 950 Notes N. P., I Dio, str. 23. 951 Arhiv CK SKJ, FondCK SKOJ-a, IIb-1/5, Zapisnik sa sastanka CK SKOJ-a od 09.VIII 1945. godine. 952 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IIb-4/1 - Izvještaj CK SKOJ-a BiH-a od 01.VBIII 1945. str. 14.

306

mjestima gde rade srednje škole, održane srdnjoškolske konferencije i na njima izabrani srednjoškolski odbori, što je svojevrsna potvrda da je i u Banja Luci održana navedena konferencija srednjoškolske omladine. Zatim se kaže da će srednjoškolske komitete SKOJ-a, u gradovima u kojim su oni osnovani, sada rasformirati, pošto su osnovani pomenuti srednjoškolski odbori. Meñutim, nije ni bio osnovan srednjoškolski komitet SKOJ-a na nivou grada Banjaluke (već samo u okviru Gimnazije za samu gimnaziju). Na sastanku Školskog rukovodstva SKOJ-a Gimnazije, održanom 12.VI 1945. godine, raspravljalo se, izmeñu ostalog, i o zadacima sa Konferencije srednjoškolske omladine.953 Iz do sada izu~ene dokumentacije, tokom istraživanja, utvr|eno je da predviñeni naziv za Narodnu srednjo{kolsku omladinu u srednjim školama nije odmah realizovan u Banjaluci, po{to se od samog početka omladinska organizacija po {kolama zvala Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ) sve do III kongresa NO, održanog 1946. godine. Gimnazijski tečaj954 (radno nazvan Partizanska gimnazija) od 1 do 6 razreda, počeo je sa radom 15. XII 1945. godine u prostorijama Trgovačke akademije i Učiteljske škole, sa 232 polaznika, koji su bili smješteni u internate ostalih škola. Učionice su bile pune od 08-20. časova, a internati kapaciteta 60, primali su po 130 ili više ñaka. U Partizanskoj gimnaziji, meñu ñacima, kao polaznici su bili i članovi sreskih komiteta SKOJ-a, kao, na primjer: Zijad Midžić Ziko, iz Prijedora (u 6 razredu), Smilja Petrić iz Maslovara u 1, Dragoje Lukić iz Bosanske Gradiške, takoñe, u 1 razredu i dr. Od članova Mjesnog odbora USAOJ-a Banjaluka u 7 razredu bio je Branimir Ljubičić, u 4 razredu STŠ Stojanka Đurica, u 4 razredu Trgovačke akademije Grozda Bilanović, u 3 razredu STŠ Josip Milanovi} i dr. Sa po~etkom {kolske godine, u jesen 1945. godine u srdnjoškolskoj menzi, hranilo se 150 ñaka. Član odbora te menze bio je Josip Milanović, u svojstvu člana Mjesnog odbora USAOJ-a Banjaluka, a predsjenik je bio profesor Branko Vranješević, direktor Muške gimnazije. U vezi sa radom ove menze posebno se anga`ovala Veseljka Grbi}, udata Mari}, profesorka matematike, nastoje}i da se obezbjede nov~ana sredstva sredstva ili hrana za potrebe menze. Klub banjalučkih akademičara, (KAB),955 koji je djelovao u Banjaluci od 1936. godine, kada je osnovan, ponovo je osnovan poslije osloboñenja, 31.XII 1945. godine. Na Osnivačkoj skupštini bio je slijede}i dnevni red: 1) Istorijat i zadaci KAB-a (Momir Kapor) i diskusija; 2) Čitanje pravila KAB-a i dikusija; 3) Izbor Uprave i 4) Eventualije. Za predsjednika KAB-a izabran je Momir Kapor, koji je tada bio sekretar MK KPJ Banjaluka i predsjednik Gradskog NOO. 953 Notes N. P. I Dio, str. 22. 954 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 106, Izvještaj Okružnog odbora NO Banjaluka od 03.I 1946. godine. 955 Ibid.

307

U Izvještaju956 Okružnog odbora NO Banjaluka, od 02.XI 1946. godine, sadržani su podaci o radu u 1946. godini, od januarskog poziva druga Tita do III kongresa NOJ-a, iz koga se vidi aktivnost omladine i po školama. Navesćemo rezultate rada Partizanske gimnazije po kriterijumima kako se tada vrijednovalo: (1) Opšta ocjena bila je 3,93, (2) Opšta ocjena iz vladanja 5 (odličan); (3) Održana pradavanja po selima 8; (4) Radna brigada dala je 1.066 radnih dana; (5) Održano je 56 raznih usmenih novina (od toga 2 za cjelu školu); (6) Fiskulturnim aktivnostima obuhvaćeni svi ñaci. Raspored rada radnih jedinica nije ometao nastavu. Popravljeno je pola kilometra neprohodnog seoskog puta u okolini Banjaluke. Obrañena je bašta Muškog internata i Okružnog odbora NO Banjaluka. Zatim, zatrpane su brojne rupe od bombi, a radili su zajedno sa omladinom 27. Divizije. Poslije popravke zgrade Gradskog Narodnog odbora potpuno su očistili 2 sprata i iznijeli 11.000 cigli, a u okolini zatrpali 53 rova; stucali 12. kubika kamena. U gradu popravili 30 m. ceste, a u okolini Banja Luke 80 m. Sa ovim rezultatima izvršili su sve preuzete obaveze.957 Iz Izvještaja958 Sekretarijata Učiteljske škole Banjaluka, od 18.XII 1946. godine, vidi se da su u tom sekretarijatu bili: Milenko Todorović, predsjednik, Slavko Jovičić, Zora Uzelac, Adam Stambolija i Alija Jergo. U ovom izvještaju, izmeñu ostalog, kaže se da je od 158 ñaka opomenu dobilo 90. Zatim se navodi da su dali 8 drugarskih večeri, 17 zidnih novina po razredima i 1 centralne. Održali su 14 vaspitnih konferencija, 8 omladinskih emisija, 3 popularna naučna predavanja, 1 svečanu akademija i dr. Na jednom saveznom skupu,959 odr`anom po pitanju učiteljskih škola (prdsjedavao Puniša Perović, predsjednik Komiteta za škole i nauku pri Vladi Jugoslavije), Salko Nazačić, u svom izlaganju kaže: "Od 660 ñaka, koji su diplomirali, u toku prošle godine, u učiteljskim školama u Mostaru i Banjaluci samo su po 2 - 3 u svakom odjeljenju koji nisu bili skojevci ili članovi Partije. I na kursevima na kojima su polaznici upotpunjavali svoju školsku spremu, od 447 bili su 250 članovi Partije, 100 skojevci, a ostali članovi Narodne omladine. Na istoj konferenciji Kasim Hadžimustafić, direktor Učiteljske škole Banjaluka,960 zastupao je stanovište da i dalje treba održavati učiteljske kurseve, te da polaznici tih kurseva postižu odlične rezultate, a na terenu je velika potreba za učiteljima. U Izvještaju961 ZV NO BiH, upućenog CV NO Jugoslavije, 01.I 1947. godine, kaže se da su u Banjaluci osnovane naučne grupe: biološka, istorijska, geografska, astronomsko-matematička. Isti Izvještaj tretira i izbore za sekretarijate aktiva

956 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 2217/46, Izvještaj Okružnog odbora NO Banjaluka od 02.XI 1946. godine. 957 Ibid. 958 Ibid. 959 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla 98, Stenografske bilješke. 960 Ibid., str. 75. U stenografske biljeske. Na ovoj strani stoji Kasim Mustafić, zbog greške stenografa, umjesto Kasim Hadžimustafić. 961 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla 98/47.

308

Narodne srednjoškolske omladine962, pa se vidi da su izbori počeli krajem septembra, a završili krajem novembra 1947. godine. "Pravilno i na vrijeme sprovoñenje izbora uglavnom je zavisilo od sreñene evidencije, administrativnog i finansijskog poslovanja, od agitacionih i tehničkih priprema, ali u mnogome i od sreskih (gradskih) odbora NO, odnosno od toga kako su shvatali važnost izbora i kakvu pomoć su pružali u organizaciji i pripremama. Tako, na primjer, u Mostaru i Banjaluci izbori su sprovedeni na vrijeme, jer je gradsko rukovodstvo uložilo truda oko priprema za izbore" - kaže se u pomenutom Izvještaju. U istom Izvještaju ZV NO BiH, upućenom CV NOJ, 13.X 1947. godine, pohvalno se govori o aktivnostima u Banjaluci, a u vezi sa podjelom članskih knjižica gdje se kaže da su u Banjaluci postignuti dobri rezultati u djeljenju omladinskih članskih knjižica i da je podjeljeno ukupno 3.123 članske knjiižice. Najbolja književno-umjetnička družina963 u 1948. bila je u Ženskoj gimnaziji. Zvala se "Zora Kovačević". Od ukupno 144 omladinki u toj školi ovom družinom bilo je okupljeno 125. učenica, a u okviru družine najbolja je bila književna sekcija. Izmeñu ostalog, pripremane su književne večeri na francuskom i ruskom jeziku. Na tada upravo održanoj Gradskoj konferenciji SKOJ-a i NO grada Banjaluke, ova škola je pohvaljena kao najbolja, pošto je pored vanškolskih rezultata imala najbolje rezultate i u učenju. Pored veoma uspješnih kulturnih priredbi, datim u svojim školama, srednjoškolska omladina davala je kulturne priredbe u pojedinim kvartovima u gradu, kao i u okolini grada. Pomo} u radu knjièvno-umjetni~kih druìna pruào je Gradski odbor Savez sindikata Banjaluke i Gradski odbor kulturno-prosvjetnih društava Banjaluke. Srednjoškolska omladina učestvovala je masovno i u radu Omladinskog KUD “Veselin Masle{a”. Posebna briga MK KPJ i MK SKOJ-a Banjaluke bila je u vezi sa rezultatima učenja, po{to su naročito loši rezultati bili su u nižim razredima Gimnazije. U vezi sa rezultatima u~enja u pojedinim razredima nekih drugih škola, u Banjaluci je održan sastanak sa direktorima odgovarajućih škola i predsjednicima omladine iz tih škola, kao i sa predstavnicima Gradskog odbora NF. Ovom akcijom rukovodio je Gradski podbor Nardone omladine Banjaluka. Zaključeno je, izmeñu ostalog, da se u svim kvartovima, pronañu sobe u kojim će slabi ñaci učiti, uz neposrednu pomo} profesora i pojedinih drugih intelektualaca. U praksi se ova mjera pokazala efikasnom. Najlošiji ñaci pozivani su i u Gradski odbor NO i savjetovani su da poprave rezultate učenja. Na primjer, maturanti velike mature, koji su na prvoj klasifikaciji prošli sa svega 43 % na pologodištu su prošli sa 64 %, a na trećoj klasifikaciji 72 %, dok su na kraju školske godine prošli su sa 100 %. Nešto kasnije u svakom razredu, u grupama za učenje, obi~no je izabran za rukovodioca član KPJ ili SKOJ-a, koji su bili meñu najboljim ñacima, pa ovom mjerom, kao i uzimanjem ličnih i kolektivnih obaveza za poboljšanje rezultata učenja, postignuti 962 Ibid. 963 Lična arhiva N. P., Izlaganje N. Petrić ,a Plenarnom sastanku ZO NO BiH u 1948. godini

309

su veoma dobri rezultati. Posmatrano u cjelini bitno su poboljšani rezultati učenja. Uporeñenja radi, u 1938/39 školskoj godini u Muškoj gimnaziji je prošlo svega 57,36%, a školske 47/48 godine prolazi 97,47 %, pa ovaj podatak sam za sebe govori. U Izvještaju964 Oblasnog komiteta NO Banjaluka, upućenom CK NO BiH o radu u srednjim školama u školskoj 1947/48 godini, govori se o manjim političkim ispadima u Muškoj gimnaziji, najviše u VIII razredu. Na primjer, Đorñe Pribičević isključen je iz KP i kažnjen je od direkcije škole, ali je i dalje nastavio sa neprijateljskim djelovanjem, pa je isključen iz NO. Dalje se kaže da je u Ženskoj gimnaziji Banjaluke u debatnom klubu obuhvaćeno 80 % ñaka, a predavanja su održavali, svakog mjeseca, članovi MK KPJ i Gradskog odbora NO Banjaluka. Jednim pogrešnim uputstvom, upućenim u pismu CK NO BiH, debatni klubovi su rasformirani u Trgovačkoj akademiji, Srednjoj tehničkoj školi, Srednjoj medicinskoj školi i Učiteljskoj školi u Banjaluci. Poslije odreñene intervencije, nakon tri mjeseca, ponovo su osnovani, po{to se smatralo da je to dobar oblik rada za razmjenu mi{ljenja. U Banjaluci je osnovana komisija od predstavnika |aka, nastavnika i omladinskih rukovodilaca Muške gimnazije, koja je obišla sve stanove slabih ñaka, što se, tako|e, pozitivno odrazilo na rezultate učenja. U istoj školi kažnjen je isključenjem iz Narodne omladine Stevo Petrović zato što je učeniku iz III razreda u meñusobnoj tuči izbio dva zuba. U istom Izvještaju se navodi da je u Ženskoj gimnaziji 130 članova Narodne omladine u toku školske godine pročitalo 3.333 knjige. Knjige "Kako se kalio čelik" i "Mladu gardu" pročitale su sve učenice ove škole, zatim Trgovačke akademije i Učiteljske škole Banjaluke, {to je i svojevrsni indikator ideolo{ke usmjerenosti tada{njih banjalu~kih srednjo{kolki.. Naučne grupe su postojale u Muškoj i Ženskoj gimnaziji, Trgovačkoj akademiji, Srednjoj medicinskoj školi i Srednjoj poljoprivrednoj školi Banjaluke, ali ozbiljnije su radile samo grupe u Ženskoj gimnaziji i Trgovačkoj akademiji. Dalje se kaže da Muški ñački dom u Banjaluci služi primjerom u svakom pogledu i zato su djeca ovoga doma postigla odlične rezultate u učenju. Statut NO je prou~en u svim aktivima ovih škola i sprovodi se u život. U svim školama su izabrana razredna rukovodstva i sekretarijati škola, a u Trgovačkoj akademiji, Srednjetehničkoj školi, Učiteljskoj školi i Stručno-produžnoj školi industriskog smjera osnovani su i školski komiteti NO - kaže se u navedenom Izvještaju. Izbacivanje učenika iz škola zbog neprijateljskog djelovanja U 1945. godini počelo se sa izbacivanjem učenika iz srednjih škola zbog iskazanog neprijateljskog djelovanja, a ista praksa nastavljena je i u narednoj godini. Avgusta mjeseca 1945. godine bili su osnovani odbori USAOJ-a u svim 964 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla br. 336, Izvještaj Oblasnog komiteta NO Banjaluka o radu u srednjim školama u 1948/49 školskoj godini.

310

školama Banja Luke,965 ali, kako je tada uo~eno, djelovale su paralelno i neke druge organizacije. U izvještaju PK SKOJ-a BiH-e, upućenom CK SKOJ-a, 2.VIII 1945. se kaže: "Mi danas imamo skojevsku organizaciju u svim {kolama koje su proradile.966 Ali, djelovale su i druge organizacije. U navedenom izvještaju, u vezi sa uvoñenjem vjeronauke kao predmeta, se kaže: "Negdje u nekim školama (Sarajevo, Banjaluka) u nekoj omladini iz redova ‘Mladih muslimana’ i ‘Križarske organizacije’ pokušali su da na to pitanje skrenu pažnju da obe}avaju kako će oni platiti nastavnike vjeronauke za sve u razredu.”967 U jednom drugom izvještaju se kaže: "Dvije učenice u Trgovačkoj akademiji sastavile su pjesmu u stihovima protiv partizana, NOB-e i Tita…” Ve}ina u~enika bila je za izbacivanje ovih u~enica iz {kole i o tome je zaklju~eno na gradskoj konferenciji Narodne srednjo{kolske omladine ove {kole i putem razrednog delegata dat je predlog nastavnom vije}u da obe budu izba~ene. Ali, na sastanku nastvanog vije}a Pavle Ravli}, delegat razreda, energično je zastupao svoj lični stav, a ne stav organizacije Narodne srednjoškolske omladine i zalagao se da te u~enice ostanu u školi. "U ovom slučaju, kao i u mnogim drugim, rad reakcionarnih dječaka i reakcionarnih profesora ( ... ) bio je povezan i jedinstven",968kaže se u navedenom pismu Okružnog odbora USAOJ-a Banjaluka, poslanog 1.VIII 1945. godine. Nekoliko u~enica iz VII i VIII razreda Gimnazije u Banjaluci, (sa značkom M. P.) redovno odlazi na sastanke u crkvu, sa kojima rukovodi katolički sveštenik.969 Omladina Gimnazije Banjaluke izbacila je iz škole Zlatka Latkovića, zato što je bio funkcioner u ustaškoj mladeži. Podršku ovoj mjeri dale su sve organizacije omladine u školama, kao i prosvjetne vlasti.970 U 1946. godini u {kolama se pristupilo radikalnijem čišćenju od neprijateljsih elemenata. Na trećoj konferenciji Narodne srednjoškolske omladine, na kojoj su uzete obaveze pred III Kongres Narodne omladine Jugoslavije, kojoj je prisustvovalo 1.500 mladih, izmeñu ostalog, zaključeno je da se iz redova ñaka isključe klero-fašistički i četnički elementi. Na ovoj konferenciji bio je najaktivniji profesor Gimnazije Ljubo Trivić. Neposredno pred njeno održavanje održane su konferencije Narodne srednjoškolske omladine u svim školama. Zaključeno je da se isključe971 Iz Partizanske gimnazije:

965 Arhiv BiH, CK NOBiH, broj 97/45 966 Ibid. 967 Ibid. 968 Ibid., str. 16. 969 Ibid. 970 Ibid., i br. 126/45, pismo Okruž. odbora USAOJ-a Banjaluka od 29.VIII 1945. 971 Arhiv BiH, CK NOBiH, br. 414/46, Izvještaj Okružnog odbora USAOJ-a Banjaluka, upućen Zemaljskog odboru NOBiH (potpisao Svetko Brkić).

311

1. Kemal Pašić, IV razred 2. Fuad Topić, " " 3. Fadil Handžić, " " 4. Slavko Grubač, V " 5. Jovanka Grubor, " " 6. Bakir Drljačić, " " 7. Bogdan Bogdanović, V razred 8. Velimir Marković, V/IIb razred 9. Bogdan Bogdanović, V/IIb " 10. Stojan Čurčić, VI razred 11. Dušan Despinić, II " 12. Mesud Alagić, IV " 13. Ago Jakupović, " "972 Iz Učiteljske škole: 1. Maja Lipovac 2. Štefica Starčević 3. Marija Radić 4. Magdalena Kezić 5. Ifeta Reñepović Interesantno je napomenuti da je do isključivanja nepodobne omladine iz srednjih škola uslijedilo znatno kasnije nego što je to u direktivama iz viših rukovodstava dato. To se vidi iz zapisnika sa sastanka CK SKOJ-a, održanog 16.I 1946. godine u kome stoji: "17. januara održavaju se po srednjim školama konferencije u vezi sa izbacivanjem reakcionarnih učenika. Pošto je stvar vrlo osjetljiva rečeno je da Rato (Dugonjić), Stana (Tomašević), Mile (Neoričić), Milutin (Baltić) i Slavko (Komar) prisustvuju po jednoj konferenciji."973 Rad Saveza pionira Odredi Saveza pionira prvo su osnovani po kvartovima i to odmah prvih dana poslije osloboñenja, mjeseca maja 1945. godine, pošto osnovne škole još nisu bile počele sa radom. Tako, na primjer, konferencija Saveza pionira u kvartu Centar grada, održana je 21.V 1945. godine, a prisustvovalo je 60. pionira. Osnovan je štab odreda sa dvije čete. Za komandira u Dolcu izabran je Mehmed Subašić, a za uži Centar grada Žika Subašić.974

972 Ibid., br. 2217/46, Pismo gradskog odbora Narodne omladine, upućeno ZO BiH, 11.VIII 1946., (potpisala Nevenka Petrić). 973 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, II b - 1/16 974 Notes N. P., I Dio.

312

Na sastanku sekretara skojevskih aktiva, održanom 22.V 1945. godine, u okviru druge tačke dnevnog reda, u kojoj se raspravljalo o USAOJ-u, posebna podtačka bila je o radu sa Savezom pionira. Odbori USAOJ-a tada su već bili osnovani po kvartovima, a u okviru njih osnovani su i brojni odredi Saveza pionira. Na ovom sastanku razmatrani su i zadaci omladine, kao i pionira, na rasčićavanju ruševina, kako bi se stvorili uslovi za početak rada osnovnih škola.975 U podjeli po sektorima rada, na sastanku MK SKOJ-a Banja Luka, održanom 30.V 1945. godine, za rad sa pionirima bila je zadužena Nurka Hadžiselimović. Iste godine MK SKOJ-a na sastanku, odr`anom 11. juna, razmatrao je rad Saveza pionira i to u okviru priprema za prvu Mjesnu konferenciju USAOJ-a Banjaluke. Izmeñu ostalog dogovoreno je da se za izradu pionirskih marama obezbijedi materijal odgovarajuće crvene boje. Na istom sastanku dogovoreno je o organizovanju Saveza pionira i u Gimnaziji.976 Za obavještavanje javnosti o dogañajima, koji su se tako burno zbivali tih prvih dana poslije rata, pošto radio-aparat nije imao skoro niko od stanovništva, u samom centru grada bili su postavljeni zvučnici tzv. gradska razglasna stanica. U njenom programu rada bile su posebne emisije za pionire, svake subote u 6.30 časova ujutro.977 Na svim kulturnim priredbama pioniri su uvjek bili uključeni i obično je priredba počinjala sa pionirskim tačakama. Ilustracije radi, dajemo jedan program kulturne priredbe, iz koga se to vidi: (1) "Bukvar" - izvode pioniri, (2) "Evo danas osmo veče"-solo pjevaju dvije pionirke Mersada Hadžiabdić i Hasiba Lañarević, (3) Narodno kolo-izvodi Učiteljski kurs, (5) Narodno kolo izvodi omladina Gornjeg Šehera, (6) "Zvijezda petokraka" - solo recituje Mersada Hadžiabdić, (7) Pionirski hor, (8) Dvije pjesme - "Kačuša" i "Malo milo dijete".978 Ve} u mjesecu maju 1945. godine u Banjaluci je bilo organizovano oko 1.100 pionira.979 PK SKOJ-a BiH u svom pismu CK SKOJ-a, upućem 25.IV 1945. godine, izmeñu ostalog kaže: "... 6. maja, na dan početka našeg kongresa u svim našim krajevima biće i formiranje pionirskih organizacija. Čak i u krajevima u koje smo tek došli ... Djeca se nevjerovatno brzo i rado okupljaju. Sa svim drugovima dobro smo prodiskutovali kako treba postaviti rad pionirske organizacije. Prema zaključcima CO USAOJ-a980 u Rezoluciji o školskoj omladini, koju je usvojio I Kongres antifa{isti~ke omladine BiH-e, u tački br. 5 se kaže: "Pionirska organizacija, koja se sada stvara po osnovnim školama, kao svoj glavni zadatak treba da shvati da treba postići dobre rezultate u učenju, u čemu će im pomagati učitelji, produbljavanjem znanja, discipline i dobrog ponašanja, što ñaci treba da 975 Ibid. 976 Ibid., I Dio, str. 14, 15 i 20. 977 Ibid, I Dio, str. 40. 978 Ibid.. 979 Lična arhiva Dule Vidovića, Zabilješka Dule Vidovića. 980 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 100/1945, Pismo PK SKOJ-a BiH od 25.IV 1945.

313

stiču u školi."981 Rukovodeći se i ovim stavom iz Rezolucije u Banjaluci je 20.VI 1945. godine, bilo ukupno 8 odreda Saveza pionira sa 2.360 članova, 64 člana štaba odreda, 32 štaba četa sa 136 članova i ukupno 236 desetina.982 Odmah poslije rata u Banjaluci je bilo dosta ratne siročadi, kako od samih banjalučkih porodica, stradalih u ratu, tako i djece koja su došla u Banjalku iz okolnih srezova. Od stradalih banjalučkih porodica ostalo je 118 ratne siročadi od ukupno 4.630 na Okrugu Banja Luka. Iz grada Banjaluke kolonizirano je u Sloveniju 20, a u okolinu Banjaluke 98 djece. U grad Banjaluku je kolonizirano 483 ratne siročadi iz drugih krajeva, od toga 358 je smje{teno u porodi~ni smje{taj besplatno, a 135 djece uz plaćanje. Nešto docnije uz plaćanje je bilo 223 ratne siročadi. Poslije prihvatanja ove djece bilo je prijavljeno još 260 grañana da prime ratnu siročad bez plaćanja i 225 djece uz plaćanje.983 O aktivnosti Saveza pionira nalazimo podatke i u Izvještaju Okružnog odbora USAOBiH-a, u kome stoji: "U Banjaluci su pioniri za poslednji mjesec dana dali 3 emisije, koje su s njima pripremili pionirski rukovodioci. U tim emisijama davane su horske i solo recitacije i iznošeni su rezultati pionirskog rada."984 U 1946. godini, povodom Titovog roñendana, organizovane su logorske vatre,985 na kojima su pionirski i omladinski rukovodioci, kao i oficiri JA govorili o NOB-u. Pored zaduženih u MK SKOJ-a, u ovoj godini u Mjesnom odboru USAOJ-a Banjaluka, u svojstvu člana Plenuma za rad sa pionirima bila je zadužena Gospava Brković.986 U Gradskom štabu Saveza pionira radila je i Nevenka Radanović, koja je došla iz Sanskog mosta, odmah poslije odlaska Nurke Hadžiselimović (zbog udaje). O potrebi organizovanju pionirskih logorovanja za siromašnu djecu zaključeno je na sastanku OK SKOJ Banjaluka, održanom 09.VII .1946. godine.987 Prvo pionirsko logorovanje za banjalu~ke pionire organizovano je u staroj zgradi osnovne škole na periferiji Gornjeg Šehera, koja je bila sva u zelenilu. S obzirom da su se po šumama nalazile odbjegle ustaše i četnici, objektivno je postojala opasnost od nekog prepada i sl., pa je tražen bataljon vojske za obezbjeñenje. Logorovanje je bilo od 17.VII 1946. godine (prva smjena) u trajanju od 10 dana. Pošto je bilo nekoliko smjena ranije je bio osnovan odbor za organizovanje ovog logorovanja, kao i štab logorovanja. Jedan od sastanaka odbora za organizovanje logorovanja, održan je u stanu Bibe Harambašić, 09.VIII 1946. godine. Pored neophodnih stvari za ovo logorovanje prikupljene su i igračke za djecu. Pioniri su 981 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, 111/1945, Rezolucija o srednjoškolskoj omladini, usvojena na I Kongresu omladine BiH, 09.V 1945. 982 Lična arhiva N. P., Posebna zabilješka od 20.VI 1945. godine, sa satanka MK SKOJ-a. 983 Arhiv BiH-a CK NO BiH, br. 377/1946. godinu. 984 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 532/1945. godinu, br. 7, Izvještaj Okružnog odbora USAOBiH-a, upućen ZO USAOBiH-a, Odjelu za pionire. 985 Lična arhiva N. P., Izlaganje N. Petrić na logorskoj vatri Saveza pionira Banjaluke. 986 Notes N. P., II Dio, str. 109. 987 Ibid. II Dio, str. 98.

314

bili angažovani, pored ostalog, i na branju ljekovitog bilja, o čemu su dobijene instrukcije od Rade Cisarža, farmaceuta, iz Gradskog narodnog odbora. Neposredno po održavanju V Plenuma CV NOJ, održanog 18.VIII 1945. godine, na kome su razmatrani stanje i zadaci u Savezu pionira, održano je Gradsko savjetovanje o radu Saveza pionira u Banjaluci, u čijem radu su učestvovali svi pionirski rukovodioci i učitelji, zaduženi za rad sa pionirima. U referatu,988 podnijetom na ovom savjetovanju, iznijeti su rezultati rada u protekloj godini, zatim poslije V Plenuma CV NOJ. Kao osnovni nedostatak u radu iznijeto je da aktivi NO ne daju najbolje omladince za pionirske rukovodioce. Takoñe je iznijeto da su zapažanja pionrskih rukovodilaca i predstavnika škola bila odlična. Posebno je istaknuto da treba da se vodi računa da pionirska organizacija ne poprimi elemente krute vojničke organizacije. Na kraju su istaknuta četiri osnovna zadatka: produbljivanje kod djece ljubavi prema domovini, zatim ljubavi prema marljivom radu, učenju i istrajnosti u prevladavanju teškoća. O obavezama989 koje je Gradski odbor NO Banjaluka preuzeo za mjesec april 1947. godine, preuzeto je 9 tačaka u vezi sa radom Saveza pionira, kao na primjer: održati sastanak sa pionirskim rukovodiocima i učiteljima u V Osnovnoj školi, (15. aprila); sastanak pionirskih rukovodilaca (18. aprila); otpočeti sa pripremama za pionirsku priredbu (20. aprila) itd. U Izvještaju Gradskog odbora NO Banjaluka, upućenog ZO NO BiH, od 10.IV 1947. godine, o radu pionirske organizacije se kaže: " U ovom periodu održano je 3 seminara za pionirske rukovodioce (od 1.I - 15.III 1946.) sa slijedećim temama: 1. Statut Saveza pionira, 2. Zaključci V Plenuma CV NOJ-a, 3. Literatura u Savezu pionira i 4. Vaspitanje pionira. Poslije svakog navedenog seminara održavane su konsultacije. Pionirski prilog u posljednja dva mjeseca povečao se za 15 %. Izvršene su 3 akcije za ureñenje pionirskog doma, date su dvije priredbe u svrhu otvaranja doma. U toku "Svjetske omladinske nedjelje" obavljene su od strane predstavnika Narodne omladine dvije posjete pionirskim domovima.990 "U Savezu pionira Banjaluka-grad kroz pretkogresno takmičenje formiran je centralni pionirski hor sa 107 članova, koji vrši ozbiljne pripreme za Festival Saveza pionira,"991 kaže se u kongresnim materijalima. Na sastanku sekretarijata Gradskog odbora NO Banjaluka, održanom 13.IX 1947. godine, pod drugom tačkom dnevnog reda osnovan je Gradski štab Saveza pionira u sledećem sastavu: 1. Gospava Brković - za uspjeh u školama, 2. Jovanka Krivaja

988 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, IIc-1/12, Peti Plenum CV NOJ, održan 18.VIII 1945. godine, Lična arhiva N. P., Izlaganje N. Petrić na Gradskom savjetovanju o radu Saveza pionira održanom poslije Petog plenuma CV NOJ.. 989 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 716/1947., Obaveze Gradskog odbora NO za april. 990 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 761/1947., Izvještaj Gradskog odbora NO od 10.IV 1947. godine. 991 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. kutija 58, str. 4.

315

- za uspjeh u školama, 3. Nevenka Petrić, bez sektora, 4. Dragoljub Zečević, na~elnik za prosvjetu u GNO - uzdizanje pionirskih rukovodilaca, 5. Đorñe Pribičević, kulturni rad, 6. Jovanka Torbica - pionirski dom, 7. Mirjana Pra~a - evidencija i finasije, 8. Hatiña Sarač – štampa, 9. fiskultura (nije niko zadu`en) i 10. Seka Masleša - dječiji domovi.992 U Zapisniku993 sa gradske izborne konferencije SKOJ-a, održane 01.X 1948. godine, stoji : "Gospava Brković je vrlo lijepo prikazala ulogu SKOJ-a u razvoju pionirske organizacije.” Prvi broj "Pionirskog lista" izašao je 01.XI 1948. godine. Gradski štab Saveza pionira nastojao je da se obezbjedi da svaki štab Saveza pionira prima najmanje po jedan primjerak lista. Druge polovine maja 1949. godine, održane su sreske i gradske smotre Saveza pionira, na kojima su birani najbolji da učestvuju na smotri Saveza pionira Bosne i Hercegovine. Veoma uspjela smotra Saveza pionira održana je i u Banjaluci.994 Smotra, odnosno pionirski festival održan je 27.VII 1949. godine. Oblasni komitet NO Banjaluka organizovao je seminar sa načelnicima i sekretarima Saveza pionira u Banjaluci od 15-30.01.1950. godine. Izmeñu ostalih pitanja na ovom seminaru istaknut je problem pojave bezprizornih.995 Prva okružna konferencija omladine Okruga Banjaluka Okružna konferencija omladine Banjalu~kog okruga održana je 11.VI 1945. godine. Za pripreme ove konferencije, 11 dana ranije osnovan je prireñivački odbor u koji su u{li uglavnom ljudi iz grada Banjaluke i to: profesor Ljubo Trivić, predsjednik Gradskog odbora NOF-a, iz OK SKOJ-a četiri člana: Dule Vidović, Miloš Glišić, Svetko Brkić i Nevenka Petrić, zatim Branimir Ljubičić i Beso Afgan. Konferencija je održana u Narodnom pozorištu. Za pripreme sale bili su zaduženi Bato Janković i Alija Kozarčanin. Bilo je predviñeno da delegati sami donesu svoju hranu, koliko mogu, a sreski odbori USAOJ-a da obezbijede dovoljno hrane za delegate sa svoga sreza, tako što bi se ta hrana zajednički spremala za sve delegate. Za smještaj delegata osnovan je odbor od predstavnika svih kvartova, s tim da si obezbijede pomo~nike iz ulica u koje će biti smješteni delegati, kako bi ih mogli razvoditi na spavanje. Za prevoz i razmještaj delegata u 996gradu bili su zaduženi Mira Kaos i Miloš Glišić.

992 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 24/1947, Zapisnik sa sastanka Gradskog odbora NO Banjaluka od 13.09.1947. godine. 993 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, Ia-1/11 Zapsnik sa Gradske izborne konferencije SKOJ-a grada Banjaluke od 01.X .1948. godine. 994 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 1458/1949. 995 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, br. kutije u Fondu 95, br. kutije u godini 7, str. 277, Informacija Org-instruktorskog odjeljenja. 996 Notes N. P., str. 12. i 13.

316

Predviñen je i kulturni programa za učesnike konferencije, s tim da MK SKOJ-a Banjaluka organizuje samo nekoliko tačaka kulturnog programa, a ostale će drugi. Zatim, dogovoreno je da Beso Afgan organizuje ureñenje grada, Kemo Halilović da pripremi ulaznice i pozivnice za goste. Za sportski dio programa bilo je predviñeno: bacanje kugle, nogomet, rvanje, gañanje puškom, skakanje, vučenje konopca i dr., a za organizovanje ovoga bili su zaduženi Beso Afgan, Branimir Ljubičić i Srećo. Kao što se iz iznijetog vidi na sastancima prireñivačkog odbora razmatrane su samo organizaciono-tehničke pripreme okružne konferencije USAOJ-a, dok su sadržinske razmatrane na sjednicama OK SKOJ-a. U stvari, bila je uobičajena praksa da MK SKOJ-a, odnosno Mjesni odbor USAOJ-a preuzme uglavnom cjelokupne pripreme ove vrste, s obzirom da su se svi okru`ni skupovi odr`avali u gradu Banjaluci, pa su tako preuzete i ove organizaciono-tehni~ke pripreme, kao i za druge sli~ne skupove. O svemu naprijed iznijetom o radu USAOJ-a u Banjaluci, mogu se naći pouzdani podaci i u Izvještaju997 PK SKOJ-a BiH-e u kome, izmeñu ostalog, stoji: "Poslije I kongresa antifa{isti~ke omladine BiH, održane su okružne i sreske (gradske) konferenije omladine, a naročito se razvijalo takmičenje pred Balkanski kongres, što je mnogo aktiviziralo omladinske rukovodioce i SKOJ-evsku organizaciju i zna~ajno doprinijelo jačanju našeg pokreta", kaže se u prvom pasusu Izvještaja. Dalje se kaže "Mi smo u ovom vremenu osjetili veće prilaženje našem pokretu i hrvatske omladine, čije je okupljanje bilo i još uvijek je, najveći problem u nas ... jedan dio muslimanske omladine ... nalazi se pod jakim uticajem reakcije, koja nastoji da na muslimansku omladinu djeluje preko organizacije "Maldi muslimani" ... Računa se da u BiH ima 10.000 naoružanih neprijatelja. Reakcionari u BiH vrlo su uporni u odbrani ratnih zločinaca ... Činjenica je da mi imamo jo{ uvijek jedan dio omladine, a naročito hrvatske van našeg pokreta. U većim gradovima (Sarajevo, Banjaluka), meñu neobuhvaćenom omladinom, najveći je broj onih iznad 18 godina, odnosno upravo onih koji će imati pravo glasa na slijedećim izborima."998 U zaključcima sa sastanka999 Mjesnog odbora USAOJ-a Banjaluka, održanom 05.X 1945. godine, vidi se da svu predstojeću aktivnost treba usmjeriti na pripreme za izbore. Stoga treba nastojati da svi omladinci budu u biračkim spiskovima i oni koji nisu u omladinskoj organizaciji; sa ljudima treba i pojedinačno raditi, a onu omladinu, koja još nije okupljena, pridobijati putem organizovanja sijela; isticati da Narodni front nije homogena organizacija već da okuplja najšire narodne mase, pošto prvobitni polet omladine, kakav je bio neposredno poslije oslobodhenja po~inje da stagnira; treba pojačati aktivnosti neposredno pred izbore koji će se održati 11. novembra, a po svom značaju su daleko važniji nego mnogi drugi, takoñe važni dogañaji. Pored toga, naglašeno je da je Narodni front opštemasovna 997 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IIIb-4/1, Izvještaj PK SKOJ-a BiH-e od 1.VIII 1945. godine (ima 24 strane). 998 Ibid., str. 5. 999 Notes N. P., I Dio, str. 33.

317

organizacija, pa bi se i pred inostranstvom trebalo pokazati da on okuplja narod masovno, zatim treba pristupati svim ljudima prijateljski i objašnjavati im značaj predstojećih izbora, a ljude koji nisu uključeni u politički život ne treba izolovati, već ih treba kroz razne forme pridobijati. Na kraju je naglašeno da treba pojačati aktivnost na svim poljima rada u USAOJ-u u cilju priprema za predstojeće izbore. Krajem 1945. godine ponovo je došla direktiva1000 od CK SKOJ-a da se u agitaciji i štampi treba posvetiti posebna pažnja raskrinkavanju akcija reakcionarnog klera ("Pastirsko pismo"), njihov otpor i revolt protiv agrarne reforme i dr. Učešće omladine grada Banjaluke na radnim akcijama od 1945-1950. godine Prilikom osnivanja tzv. mjesnih frontovskih radnih brigada u organizacijama Narodnog fronta, a po preduze}ima tzv. sindikalnih brigada, odmah po oslobañanju Banjaluke omladina je bila masovno okupljena u omladinske čete, koje su bile u sastavu pomenutih brigada. Prvi radni zadaci tih brigada bili su rasčišćavanje ruševina od bombardovanja i drugih ratnih razaranja, a kako je vrijeme odmicalo omladinske radne jedinice angažovane su i na novim zadacima koji su u tim poslijeratnim danima velikog entuzijazma cjelokupnog naroda bili mnogobrojni. Mora se ista}i da je me|u svim učesnicima na radnim akcijama, bez obzira na godine u~esnika, vladao neviñeni radni polet, toliki entuzijazam, da se to, gledano iz dana{nje perspektive, ne mo`e ni zamislit, a posebno meñu omladinom. Nešto docnije po školama, kao i po kvartovima, započelo se sa osnivanjem omladinskih radnih brigada, tako da je sva omladina, izuzev one koja je bila neprijateljski raspoložena prema novoj revolucionarnoj vlasti u Jugoslaviji, bila okupljena i angažovana na tadašnjim radnim zadacima. Tako su bile osnovane omladinske srednjoškolske brigade: Muške gimanazije, @enske gimnazije, Partizanske gimnazije, Srednjtehničke {kole, Trgovačke akademije i td. Na izgradnji omladinske pruge "Brčko-Banovići" iz Banjaluke su učestvovale dvije srednjoškolske brigade, a u okviru njih bila je uključena i omladina iz kvartova. One su bile na izgradnji pruge Br~ko-Banovi}i u julu i avgustu 1946. godine. Srednjoškolska brigada "Šoša Mažar" bila je sastavljena od omladine: Učiteljske škole, Učiteljskog kursa i Učiteljskog kursa II, a imala je ukupno 250 brigadira. Srednjoškolska brigada "Veselin Masleša" bila je sastavljena od omladine Muške i Ženske gimnazije, Trgovačke akademije i Srednje poljoprivredne škole sa 270 brigadira.1001

1000 Arhiv CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, IIc-1/15, br. 545 od 12.10.1945., Pismo upućeno CK SKOJ-a, potpisao Milovan Đilas. 1001 Lična arhiva N. P.,

318

Iz odgovarajuće dokumentacije1002 Štaba omladinskih radnih brigada na izgradnji pruge Brčko-Banovići vidi se da su bile dvije omladinske srednjoškolske brigade, nazvane I i II banjalučka brigada. Iz dokumentacije se vidi da su i nešto ranije bile dvije brigade iz Banjaluke na izgradnji ove pruge. Odlukom br. 4 spomenutog štaba proglašeni su za udarnike iz I Banjalučke brigade: Stanka Zmijanović, Bojana Jelić, Milivoj Talić, Đuro Topić, Boško Marić, Žarko Talić, Mladen Čulić, Niko Simić, Ljubo Radonjić, Božica Petković, Gojko Hrva}anin, Đuro Kos, Milan Garić, Muharem Muratović, Ljubomir Glujić, Žarko Damjanić, Milan Ostojić i Petar Marić. Iz II Banjalučke brigade proglašeni su za udarnike: Savka Mazalica, Stana Radić, Stojan Sančević, Mile Samardìja, Milorad Diljević, Milan Jekić, Pero Obradović, Bosa Dukić i Luka Gičić. U drugom proglašavanju udarnika iz I Banjalučke brigade proglašeni su: Stojan Mrña, Angijat Bošnjak, Milan Babić, Trivo Babić, Boško Samardìja, Dragan Grčić i Alija Đakulić. U II banjalučkoj brigadi proglašeni su: Gojko Toroman, Vida Čelica, Sveto Tešanović, Drago Rak, Jovan Marjanović, Radoslav Mrña, Milan Sarajlić, Živko Ilić, Branko Toroman, Slavko Jauz, Novak Kesić, Bogdan Todorović, Mile Miladinović i Hajdija Hadìsulejmanović.1003 Na sastanku Okružnog komiteta SKOJ-a Banjaluka, odrànom zajedno sa svim sekretarima sreskih i gradskih komiteta SKOJ-a Banjalu~kog okruga, održanom 12.VI 1946. godine,1004 u okviru dnevnog reda razmatrane su i pripreme za omladinsku prugu Brčko-Banovići i zaključeno je da se obezbjedi da bude što više članova KPJ i SKOJ-a, da se odmah formiraju partijske }elije i aktivi SKOJ-a po četama brigada, da sekretari partijskih organizacija i aktiva SKOJ-a u brigadama budu ljudi koji su te poslove obavljali i prije polaska u brigade, a brigadni komitet SKOJ-a da bude sastavljen od sekretara partiskih }elija i sekretara aktiva SKOJ-a. Zatim, da svi članovi SKOJ-a ponesu karakteristike, da se odmah jave osobama koje su partijski sekretari, kako bi se po ugledu na njih javila i ostala omladina. Utvrñeno je da u jednoj brigadi iz Banjaluke treba da poñe 200 omladine, izmeñu ostalih u štab brigade da uñe Milenko Pajić, da Banjaluka grad treba da obezbijedi do 20 omladinskih aktivista za kulturno-prosvjetne referente u ostalim brigadama sa okruga Banjaluke, da svi brigadiri ponesu: porcije, kašike i }ebad, da se svakom brigadiru od odjeljenja za socijalnu zaštitu obezbijedi po jedan paketi} sa hranom za put i osnovnim sredstvima za higijenu. I na sastanku MK SKOJ-a Banjaluka, održanom 16.VI 1946. godine, razmatrane su pripreme za omladinsku prugu po direktivama sa ve} spomenute sjednice OK SKOJ-a.1005

1002 Arhiv SFRJ, Fond 114, Fascikla br. 127. 1003 Na Omlad. pruzi Brčko-Banovići ukupno je proglašeno 2.768, a pohvaljeno je 4.295. Ova pruga, u dužini od 88,5 km sagrañena je od 01.V - 07.XI 1946. godine, odnosno za samo 190 dana, a ranije je za gradnju pruge u ovoj dužini trebalo oko 3,5 vi{e vremena. Na pruzi je bilo ukupno 62.268 omladine (50.341 mu{ke i 11.923 ženske omladine. 114 brigada je proglašeno udarnim dva puta, pohvaljeno je 52 brigade, jedan puta 196. Pruga je završena na Dan Oktobarske revolucije, 07.XI 1946. godine.. 1004 Notes N. P., II Dio, str. 73. 1005 Ibid,, II dio, str. 85.

319

Na sastanku OK SKOJ-a Banjaluka, održanom 03.VII 1946. godine,1006 izmeñu ostalog, raspravljano je o otpremi srednjoškolske brigade, sedamnaeste po redu (verovatno sa okruga), pa se kaže da Branko Cerovac, maturant banjal~uke Gimnazije, treba da bude komandant brigade i da 16.VII 1946. godine treba da bude smotra ove brigade. Okružna konferencija omladine Banjaluka, održana 16. i 17.II 1947. godine, utvrdila je plan slanja omladine na omladinsku prugu Šamac-Sarajevo. Prema tome planu iz grada Banjaluke trebalo je poslati 4 brigade i to: 250 omladine od 01.IV - 01.VI 1947. I srednjo{kolska brigada 250 “ “ 01.V - 01.VII 1947. II " " 250 " " 01.VII- 01.IX 1947. III " " 250 " " 01.VII- 01.IX 1947. IV " " Ukupno: 1.000 omladine iz grada Banjaluke u 4 brigade.1007 Iz pregleda prijavljene omladine1008 za izgradnju pruge Šamac-Sarajevo vidi se da je do 24.III 1947. godine bilo prijavljeno 1.366 omladine, što znači 366 više nego što je bilo predviñeno, pa i to govori o radnom entuzijazmu srednjo{kolske omladine u gradu Banjaluci, a u isto vrijeme i o dobroj agitaciji koju su izvršili MK SKOJ-a i Mjsni odbor Narodne omladine Banjaluka. U Arhivu BiH pronañen je izvještaj Gradskog odbora NO Banjaluka o pripremama za prugu, pa pošto je veoma ilustrativan, dajemo neke djelove.: " ... Prva gradska brigada broji 305 brigadira, od toga 54 % muslimana, 27 % Srba, 19 % Hrvata. Nacionalni sastav štaba brigade je: 4 muslimana, 2 Srbina i 2 Hrvata. Socijalni sastav štaba je: 1 radnik, 1 intelektualac i 6 ostalih. Štab brigade je potpun, tj. ima 8 članova. Brigada je podjeljena na 6 četa i to: I četa sastavljena od omladine I. kvarta, II i III četa od omladine II kvarta, IV ~eta od omladine IV kvarta i V i VI četa od omladine V kvarta. Nacionalni sastav štabova četa (komandira i zamjenika komandira) je slijedeći: 7 muslimana i 5 Srba, socijalni sastav: 8 radnika, 4 ostali. Svaki brigadir je po odlasku na prugu dobio slijedeće: 1 zimski kaput (brigadirke su dobijale ženske kapute), 1 kratki kaput (brigadirke jakne), jedne hlače (brigadirke suknje) i 1 cipele. Svaki drugi brigadir-brogadirka dobio-la je peškir i maramice, a svaki treći-a majicu. Za svaku četu napravljena je republička zastava, četna (150/75 cm) i dvije brigadne FNRJ (2/1 m).

1006 Ibid, II, str. 94. 1007 Ibid.., Drugi dio, str. 98. 1008 Arhiv BiH-a, CK NO BiH, br. 607/47, Izvještaj Okružnog odbora NO Banjaluka od 24.03.1947. godine.

320

Za intendaturu je nabavljeno 5 kazana. Od fiskulturnih rekvizita nabavljeni su 2 diska i 2 kugle. Za sanitet je nabavljena mala ambulanta, zatim biblioteka sa 150 knjiga) itd. U brigadi je bilo 12 nepismenih i 18 polupismenih, pa je ponijet materijal za analfabetske te~ajeve. Od muzi~kih instrumenata sa brigadom je otišlo: 2 gitare, 1 prim i 1 truba. Brigadna intendantura ponijela je sa sobom 15 paketa konzerviranog mlijeka (u tečnom stanju), 1 sanduk karamela-bombona, 2 sanduka sira (ementalera), 20 košulja za udarnike, 1 sanduk praška za zube (u tubama), 1 sanduk brija}eg sapuna i 20 komada crnog i bijelog konca. Gradski odbor NO nabavio je i podijelio na svaka dva brigadira po jedno }ebe (UNRI-na ćebad od razli~itih komadi}a platna). Prije otpreme brigade vr{eno je prikupljanje novčanih priloga sa organizovanih priredbi u tom cilju. I Gradski odbor NO dao je jednu priredbu sa koje je dobijen prihod u iznosu 11.000,00 dinara. Takoñe je data priredba u Kotor Varošu na kojoj je bio prihod svega 1.100,00 dinara. Prilozi su sakupljani od Okružnog i Gradskog narodnog odbora - ukupno 3.500,00 din. (Prikupljena sredstva su bila sasvim simboli~na. Na primjer, za otpremu prve gradske brigade kupljene su čarape za minersku brigadu, tako da je odmah potrošeno oko 3.000,00 din). Poslije odlaska I Banjalu~ke brigade Gradski odbor NO Banjaluka pristupio je formiranju II brigade, za koju je već bio prijavljen dovoljan broj omladine. “Već su odreñeni članovi štaba brigade i komandiri četa, sa kojim će se održati sastanak 31. marta. Predviñeno je da se sa brigadirima po četama održe konferencije do 06. aprila, a 13. aprila prva brigadna smotra sa predavanjem o tehničkoj zaštiti. Zadnja smotra brigade, prije polaska, odr`a}e se do 21 aprila, sa predavanjem o higijeni. Do 24. aprila treba brigada izvesti jednu lokalnu radnu akciju. Što se tiče materijalnog opremanja II gradske brigade, za nju su već pronañeni kazani, odjeća i obu}a - kompleti za dvije čete, a s obzirom da je u okružnom skladištu bilo robe vjerovalo se da će i ova brigada sa te strane biti zadovoljna. Najmanje 4 dana prije polaska trebalo je sačiniti definitivne spiskove brigade po četama ...."1009 Na sastanku Gradskog odbora NO Banjaluka, održanom 13.IX 1947. godine, zaključeno je o sastavu štaba brigade III grupe III smjene za prugu Šamac-Sarajevo. U štab su ušli Vlado Jurić, komandant, Mišo Vojinović, zamjenik komandanta, Fahira Čaušević, statističar, Smilja Žutić, kulturno-prosvjetni rukovodilac, Ibrahim Abešić, intendant, (trebalo je jo{ prona}ićmedicinskog radnika za referenta saniteta).1010 U 1948. godini, u vrijeme napada Informacionog biroa na KPJ, odnosno na na{u zemlju, osnovana je u gradu Banjaluci srednjo{kolska brigada, kombinovana od omladine iz vi{e srednjih {kola, koja je po{la na izgradnju aluminijskog metalnog

1009 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 25/47, Izvještaj Gradskog odbora NO Banjaluka o pripremama za prugu (potpisali N. Petrić, predsjednik i Slavko Bilobrk, sekretar Gradskog odnora NO Banjaluka). 1010 Arhiv BiH, CK NO BiH, Zapisnik sa sastanka Gradskog odbora NO Banjaluka, od 13.IX 1947. godine.

321

kombinata u Doboj, ~iju izgradnju je trebalo da finansira SSSR. Po{to je, s obzirom na politi~ke prilike, ugovor od strane SSSR-a jednostrano raskinut, odustalo se od izgradnje ovog kombinata. Banjalu~ka brigada je u Doboju preno}ila samo jednu no} i sutradan je preba~ena u Zenicu na regulaciju rijeke Bosne radi pro{irenja metalur{kog kombinata Zenica. Komandant brigade bio je Vojsilav Jak{i} iz Srednje poljoprivredne {kole. I u ovoj brigadi radilo se sa velikim elanom. Na primjer, omladinac Ranko Stupar, u~enik II razreda Srednje poljoprivredne {kole, za samo jedan dan prevozio je ta~ke pune zemlje na prostoru koji odgovara du`ini od 60-70 kilometara. Po zavr{enom radu u svojoj smjeni ~lanovi SKOJ-a i KPJ jo{ su obra|ivali materijale u vezi sa napadom IB na KPJ i na{u zemlju. Brigada je imala oko 15 ~lanova KPJ, a partijski sekretar je bio Nikola Simeunovi}. Iz ove brigade progla{eno je 25 udarnika, a veliki broj omladine je pohvaljen. "Naših 8 brigada koje su se vraćale sa izgradnje objekata po tri i četiri puta udarne, sa mnogo pohvaljenih i udarnika su izraz političke svijesti i spremnosti naše omladine da da od sebe onaj doprinos koji treba da da svaki član naše društvene zajednice u izgradnji naše socijalističke domovine ....”1011 - kaže se u uvodnom referatu na Gradskoj konferenciji SKOJ-a grada Banjaluke, održanoj 01.X 1948. godine. Izvršavanje zadataka na izgradnji pruge Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo, sve banjalučke brigade proglašene su udarnim, tako što je jedna proglašena 3 puta, jedna 2 puta i dvije po 1 puta udarnim brigadama. Pored toga poslana je 1 četa na izgradnju pruge Ljubija-Brezičani, zatim dvije čete na izgradnju šumskih objekata za povećavanje eksploatacije šume u drvnoj industriji. Zatim, omladinske čete i brigade, na lokalnim radnim akcijama u gradu Banjaluci, radile su svakodnevno na izgradnji radničkih stanova. U svim navedenim brigadama bilo je 142 udarnika, nekoliko brigadira su bili nosioci više udarničkih značaka, a stotine omladine je pohvaljeno, navedeno je u jednom predizbornom govoru u gradu Banjaluci.1012 U dokumentima Arhiva SFRJ1013 o omladinskoj pruzi Šamac-Sarajevo utvrñeno je da su meñu brigadama I smjene nagrañene i banjalučke brigade. U jednom dokumentu toga Arhiva se kaže: "Glavni štab omladinskih radnih brigada na gradnji pruge Šamac-Sarajevo, Zenica, br. 3290, datum 27 maj 1947. godine, nagrañuje I Banjalučku udarnu brigadu (pod. red. br. 73) i Banjalučku fiskulturnu udarnu brigadu (pod red. br. 106). Zatim, vanrednom odlukom pomenutog Štaba (odluka br. 8 od 14.VII 1947. godine, pod br. 8984), pohvaljuje 2 puta udarnu II Banjalučku brigadu i 1 puta udarnu I Banjalučku brigadu."

1011 Arhic CK SKJ, Fond CK SKOJ-a, Ia-1/11, Uvodni referat N. Petri} na Gradskoj izbornoj konferenciji SKOJ-a Banjaluke, podnijet 01.10.1948. godine. 1012 Lična arhiva N. P., Govor na predizbornom mitingu (za izbore koji su održani 28.IX 1947 . godine. 1013 Arhiv SFRJ, Fond 11e, fascikla br. 128. Gradnja ove pruge trajala je ukupno 5 mjeseci - od 01.IV- 29.XI 1947. godine. Učestvovalo je ukupno 31.000 omladine.

322

U izvještaju Štaba II sekcije Glavnog štaba, br. 1508 od 22.VIII 1947. godine, izmeñu ostalog stoji: "Banjalučka brigada - Ova brigada je sastavljena od škola: Učiteljske, Poljoprivredne, I Muške, I Ženske gimnazije. Sa slabim ocjenama ima ukupno 40 učenika (dvojica po dvije slabe ocjene. Nema ni jednog profesora u brigadi, koji su prijeko potrebni. Najviše ima slabih iz matematike, fizike, prirodopisa, hemije i knjigovodstva ... . Sve potrebne knjige imaju na raspoloženju, a svi obavezno uče po dva i po sata dnevno. Kružoci se formiraju po predmetima i po razredima, a redovno ih obilaze drugovi iz Štaba brigade. Jedan odličan učenik je direktno odgovoran za rad svih kružoka, a sa svakim kružokom rukovodi po jedan odličan učenik, kome pomažu i ostali učenici koji nemaju slabe ocjene. 17. učenika Učiteljske škole idu na praktični rad 07. avgusta. Tako|e, 35 ñaka Poljoprivredne škole ide na praksu 07. avgusta. Na njihovo mjesto će doći četa Muške gimnazije (iz Banja Luke), koja je bila na Varešu na sjeći drva. Rad se u ovoj brigadi dobro vodi i, svakako će biti uspjeha. Jedino nedostatak profesora će uticati da ne budu postignuti jo{ bolji rezultati.”1014 U ovoj Banjalučkoj brigadi je 15. jula 1947. godine bilo 294 brigadira (od 16-18.VII - 287); i od 19-20.VII 1947. godine 256 brigadira, što se vidi iz brigadnog trebovanja hrane od 15-20. jula 1947. godine, a iz čega se može zaključiti da nije bila naglašena fluktuacija brigadira, izuzev navedenih datuma pred kraj boravka brigade na radili{tu, ali tada su učenici dviju škola otišli na praksu, kao što je naprijed već navedeno.1015 Iz jednog izvještaja1016 Štaba VI sekcije na pruzi Šamac-Sarajevo vidi se da je I Banjalučka brigada zadužena sa: 260 }ebadi, 1 kantom za ulje, 6 kanti za vodu, 1 loncem, 100 kašika, 1 sandukom za hranu, 1 pekarskom korpom, 130 cipela, 124 odjela, 58 kapa i 50 peškira. Brigade su vodile dnevnike. Iz dnevnika I Banjalučke udarne brigade "Danko Mitrov" vidi se da je brigada stigla na svoje odredište 27.III 1947. i da je sa radom na radili{tu po~ela tri dana kasnije 01. aprila, na terenu VI sekcije. U 8 časova ujutro bio je miting za sve brigadire ove sekcije. Komandant Daco u ime brigade je preuzimao radne obaveze da će brigada za 50 radnih dana izbaciti 8.999 kubnih metara zemlje, kako je po planu predviñeno, ali brigada je uzela obavezu da to završi za 45 dana. Ustajalo se u 5 časova, potom se radila gimnastika, zatim umivanje, dizanje zastave, doručak, uzimanje alata. Na rad se išlo u dvije smjene: I, II i III četa od 6.30 do 12.30 časova, a IV, V i VI četa od 12.30 do 18.30 časova i to radi pomanjkanja alata, naročito kolica. 2. aprila su se posebno istakli u radu Vlado Sime, zbog čega je toga dana uveče spu{tao logorsku zastavu, Ivan Orulin, Muhamed Hadžisaković, Branko Mikulić; 3. aprila najbolji je bio Meho Tabaković. Zatim, 4. aprila Husein Šantara, Meho Varjača, Mehmed Nezić, koji su

1014 Arhiv SFRJ, Fond 114, Fascikla br. 128, Izvještaj Štaba II sekcije upućen Glavnom Štabu omladinskih radnih brigada. 1015 Ibid. 1016 Arhiv SFRJ, Fond 114, Fascikla br. 114, Izvještaj Štaba VI sekcije upućen Glavnom štabu omladinskih radnih brigada.

323

iskopali 286 kolica zemlje. Toga dana, iako nisu bili u smjeni, dobrovoljno su došli na radilište Drago Kekenc sa još 10 drugova. U krugu brigade bila je izgrañena pozornica za kulturne potrebe. Muzički kvintete iz Slovenije I Banjalu~koj brigadi je priredio koncert, a prisustvovali su i brigadiri Tršćanske i Grčke brigade. Mina Dizdarević, 10. aprila, kao najbolja toga dana na radilišti i podiže i spušta logorsku zastavu. Narednog dana cijela brigada ide na radilište u jednoj smjeni, pošto su dobili dovoljno alata. Prvoga maja održan je miting povodom praznika rada, zatim je bio zajednički ručak i poslije fiskulturna natjecanja. U želji da postanu udarnici brigadiri su odlučili da ustaju u 03. časa, a na radilište su išli u 04. časa ujutro. Posljednji dan rada brigade na radilištu bio je 01. juni. Svi su se razdužili sa alatom. Rezultat dvomjesečnog rada bio je 19.358 kubnih metara iskopane zemlje i očišćeno 11.004 kvadratna metra terena i dr. Iz dnevnika II Banjalučke srednjoškolske brigade, koja je radila u Lašvi, vidi se da je prvi dan rada bio 9. juli. Kulturni rad se odmah počeo odvijati. Zatim, odmah su riješavani neki praktični problemi. Tako, na primjer, odmah je za šefa kuhinje izabrana Ljubica Sučar i dvije pomoćnice. Meñu prvima koji spuštaju zastavu, a s obzirom na rezultate njihovog rada, bio je Sakib Ibrišagić, a nešto docnije (27. jula) Nevzeta Keviljegić, zatim Devka Sikirlić, Irfan Neprelac i dr. Poslije nekoliko dana opet zastavu spušta Irfan Neprelac, po{to je imao najbolje rezultate rada toga dana. Brigada vodi bitku da postane udarna. U tom cilju brigadiri prenose ciment u spremište koje je dosta udaljeno. Zalivanje propusta trebalo je završiti 29. avgusta. Meñu najboljima su bili: Vitas, Zec, Žiško, Božo, Mile, Vili, Tiho, Vilko i td., koji su svi postali udarnici. Brigada je završila rad 31. avgusta i krenula je za Banjaluku. Dnevnike su vodile i čete. Tako se iz dnevnika III i IV čete Banjalučke brigade (ne kaže se koje) vidi da je meñu najvrijednijim bila Lenka Mutić, koja je 21. aprila prevezla 96 kolica, pa je 22. aprila ona podigla logorsku zastavu, kao najbolja toga dana. Dan kasnije bio je najbolji Hazim Hamzić. Pjevačkim horom rukovodio je Refik Midžić. Brtan Stjepan jednoga dana prevezao je 150 kolica, a isto toliko i Ksenija Kulenović, zatim se, takoñe, ističu Grujo Vukelić, Salih Filipović i dr. Lenka Mutić opet se ističe, 3. maja, zatim Ksena Kulenovi} i Mirjana Mijić, koje su prevezle po 95 kolica. Čete su završile rad 1.III 1947. godine.1017 Na spomen-ploči, stavljenoj 10 godina po završetku pruge Šamac-Sarajevo u stanici Lašva, stoji: "Ovde je mladost naše zemlje bila upornu bitku sa prirodom za ispunjavanje svoje velike i časne obaveze, savlañujući kamene masive Lašve, pobjeñujući, korak po korak, tvrdu otpornu stijenu". Ispod ovoga teksta navedena su imena svih brigada, koje su radile na ovom terenu, a meñu njima i II Banjalučka srednjoškolska brigada, koja je proglašena za udarnu.

1017 Arhiv SFRJ, Fascikla br. 130, Dnevnici radnih brigada i četa.

324

Na drugom mjestu zabilježeno je "Na omladinskoj pruzi Šamac-Sarajevo izgrañeno je 17 mostova u dužini od 2.267 metara. Na njihovoj izgradnji graditelji pruge pokazali su visok radni heroizam i upornost. Časno su odužile svoj dug i 9 omladinskih radnih brigada, meñu kojima je i III Banjalučka srednjoškolska brigada, koja je dva puta udarna. Iz Banjaluke, kao razvijenijeg gradskog centra, često su traženi istaknuti aktivisti za članove štabova drugih brigada ili nekih drugih tijela na omladinskim radilištima. Tako je Šemso Sitnica, aktivista pri Gradskom odboru NO Banjaluke, izmeñu mnogih drugih, 13.IV 1948. godine, upućen za člana štaba sekcije na saveznu radnu akciju da radi na sektoru fiskulture.1018 Na radnoj akciji "Udarni dan za domovinu" u gradu Banjaluci učestvovalo je 3.450 omladine sa 15.250 radnih časova. U tadšnjoj vrijednosti to je iznosilo 150.000,00 dinara. U ostalim radnim akcijama te godine dato je 141.642 radnih sata u ukupnoj vrijednosti 1,413.420,00 dinara. Ukupna vrijednost lokalnih radnih akcija iznosila je 2,491.143,00 dinara. I iz ovih podataka se vidi da su lokalne radne akcije u gradu Banjaluci bile široko organizovane i to putem samostalnih omladinskih radnih četa, koje su radile kao samostalne radne jedinice, a ponekad su radile i u okviru brigada Narodnog fronta.1019 Na saveznim omladinskim radnim akcijama, 1948. godine, iz grada Banjaluke učestovale su dvije brigade od kojih je I banjalu~ka brigada bila 4 puta udarna i nosilac je prelazne zastave Glavnog štaba i Spomen diplome sa festivala, a II Banjalučka brigada bila je dva puta udarna. U obe ove brigade bilo je 59 udarnika i 85 pohvaljenih. Pored toga, iste godine iz Banjaluke su išle radne čete na republičke akcije i druga radilišta, sa kojih se vratilo 20 udarnika i 15 pohvaljenih. Na primjer, u Topoli je izvedena akcija sa tri banjalu~ke omladinske radne čete, sa 79 brigadira, na sakupljanju ljetine u vrijednosti od 73.704,00 dinara. Na svim akcijama u 1948. godini, kurseve je završilo 47 omladinaca i omladinki iz Banjaluke.1020 U 1949. godini iz grada Banjaluke poslana je 1 brigada na autoput "Bartsvo i jedinstvo". U brigadi je bilo 193 brigadira, iako se u prvi mah bilo prijavilo samo 164, a bilo je planirano 250. Kako je u Banjaluci bilo najviše srednjoškolske i radničke omladine, to za ovu smjenu nije bilo lako poslati brigadu iz grada Banjaluke, ali ipak, to je, uglavnom, ostvareno. Za ovu smjenu, na primjer, srez Banjaluka, zatim Bihać, Drvar, Visoko, Maglaj, Teslić i dr. nisu uopšte poslali brigade, iako je to bilo planom predviñeno.1021

1018 Lična arhiva N. P. 1019 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, Ia-1/11. 1020 Ibid. 1021 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 4158/49.

325

Nešto kasnije, 1949. godine, na ovu saveznu radnu akciju iz Banja Luke upućene su kompletne brigade i za dobre rezultate su dobile i odgovarajuće nagrade. Tako je ukazom br. 306/49 odlikovana Ordenom "Bartstva i jedinstva" I Banjalučka brigada (Ordenom br. 1085) i Ordenom rada I reda IV Banjalučka brigada (Orden br. 1696).1022 Na III plenarnom sastanku Oblasnog komiteta NO Banjaluuka, održanom 23.II 1950. godine, razmatrane su pripreme za otpremu omladinskih brigada za izgradnju Novog Beograda. Iz grada Banjaluke u 6 smjeni trebalo je pripremiti 100 brigadira1023 {to je i u~injeno. Kulturnoprosvjetni rad sa mladima Neposredno poslije osloboñenja, s obzirom na entuzijazam koji je vladao u društvu, a posebno meñu mladima, odmah se započelo i sa kulturno-prosvjetnim radom. Kako tada nije radilo pozorište, a i bioskopske predstave su bile samo povremno, sav kulturno-zabavni život se odvijao preko tzv. kulturnih priredbi. Na tim priredbama bili su zastupljeni svi žanrovi - od operskih arija i baleta, do krajnje improvizovanih skečeva. Ipak, mora se ista}i da je u Banjaluci u tom periodu bilo kulturnih priredbi veoma visokog umjetničkog nivoa. Poslije svake priredbe, skoro bez izuzetka, bila je igranka, a one su zakazivane i bez kulturnog programa, kao i bez ulaznica, ali i sa ulaznicama, kada su se prikupljala finansijska sredstva za odreñene namjene. Igranke su se održavale i neposredno poslije lokalnih radnih akcija, koje su se izvodile na rasčišćavanju ruševina od bombardovanja i drugih ratnih razaranja, na pošumljavanju predjela u neposrednoj blizini Banjaluke i sl. U MK SKOJ-a Banjaluka u tzv. sektorskoj podjeli rada, nije odmah nañeno lice koje bi bilo zaduženo isključivo za kulturno-prosvjetni rad. Meñutim, taj rad se odvijao kroz ostale sektore, na primjer, agitacija i propaganda, srednje škole, radnička omladina i dr. Odmah poslije osloboñenja najrazvijeniji kulturno-prosvjetni rad bio je po kvartovima, pošto je tada sva omladina (i školska i radnička) bila okupljena u kvartovskim organizacijama omladine. Kasnije, kada su škole počele sa radom, najrazvijeniji kulturno-prosvjetni rad bio je u školama. Ali, i u preduzećima, u okviru kulturno-prosvjetnog rada koji je organizovao Savez sindikata, u kome je bila okupljena skoro sva radnička omladina, tako|e je bio dobro razvijen kulturnoprosvjetni rad. Tako, na primjer, na Okružnoj smotri1024 kulturnoumjetničkih društava Banjalu~kog okruga grad Banjaluka bio je zastupljen preko KUD "Pelagić" sa šest tačaka programa (“Splet pjesama o Titu”, 1022 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla br. 152. 1023 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla 339, Zapisnik sa sastanka Oblasnog komiteta NO Banjaluka od 23.II 1950. godine. 1024 Lična arhiva N. B., program Kultirno-umjetničke smotre Okruga Banjaluka, 13. i 14.IV 1946. Ovaj program je štampan u štampariji.

326

“Pjesme iz stare Bosne”, "Ognjeni Vuk", "Pavlovo suñenje" M. Gorkog, Narodna kola-folklor, "Kosidba"-balet) i sa još 4 tačke preko kulturnih ekipa pojedinih preduze}a ("Titovo kolo" - Kulturna ekipa Zemaljskog grañevinskog preduzeća, "Pjesma Prvom petogodišnjem planu" - Tvornica obu}e Banjaluka, “Narodna kola” - P.T.T. Banjaluka i “Narodna kola Učiteljske škole u Banjaluci). U svim navedenim kulturnim grupama, odnosno u KUD "Pelagić", omladina je bila najbrojnija, a sve sadržinske pripreme ove okružne smotre pretežno je vodio Okružni odbor NO Banjaluka. Za Prvi Okru`ni festival NO, odr`an 25 – 27.IX 1946. godine, u Banjaluci su bile žive pripreme i odgovarajuće kulturne grupe imale su znatno učešće. U vezi sa Prvim festivalom Narodne omladine Jugoslavije, održanom oktobra 1948. godine, u CK SKOJ-a izrañeno je Upustvo za organizaciju i rad omladinskih kulturnih društava.1025 U Banjaluci je osnovano Omladinsko KUD "Veselin Masleša", koje je, i pored kriza u koje je ponekad zapadalo, naročito zbog nedostatka finansijskih sredstava, postalo centrom za okupljanje mladih u njegove brojne sekcije kulturno-prosvjetnog rada. Već početkom 1947. godine kulturno-prosvjetni rad sa mladima je bio svestrano razvijen. To ilustrovano pokazuje i jedan podsjetnik za teren,1026 rañen u OK SKOJ-a Banjaluka i to samo za oblast kulturno-prosvjetnog rada. U ovom podsjetniku su 24 tačke koje, izmeñu ostalog, sadrže: izvještaj o kampanji narodnog prosvjećivanja (tačka 2); kako se odvija agitacija za prugu i kongres (tačka 3); da li se koristi popust za gledanje filmova prema dopisu (tačka 6); izvještaj o Svjetskoj omladinskoj nedjelji trebalo da bude zavr{en do 5.IV 1947. godine (tačka 10); dopisnička mreža (tačka 12) vidjeti šta je sa planom za festival, smotrama i izložbama, što treba da se pošalje do 20.IV 1947. (tačka 16); plan čitalačkih grupa (tačka 19); rezultati rada u školama - prvog tromjesečja (tačka 20); rad literalnih grupa (tačka 21) itd. Na izložbi na temu "Narodna omladina Bosne i Hercegovine u 1948. godini" omladina Banjaluke bila je zastupljena sa nekoliko grafikona1027. Na Opštenarodnom festivalu Bosne i Hercegovine, održanom 1949. godine, učestvovalo je, izmeñu ostalih KUD "Veselin Masleša" iz Banja Luke.1028 U ovom dijelu rada navedene su samo neke specifi~ne aktivnosti anga`ovanja mladih u ovoj oblasti, a kulturno-prosvjetni rad sa mladima odvijao se integralno u okviru cjelokupne aktivnosti i stvarno je bio dosta razvijen, posebno s obzirom na prilike u kojim se odvijao. Fizička kultura i mladi 1025 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, VI-1/5, 1946, Upustvo za organizovanje i rad omladinskih društava, str. 13. 1026 Lična arhiva N. P., Podsjetnik za teren, kulturno-prosvjetni rad, šta treba uraditi na terenu po pitanju kulturno-prosvjetnog rada. 1027 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 4158/49. 1028 Ibid.

327

Poslije osloboñenja Banjaluke odmah se počelo raditi na osnivanju i razvijanju pojedinih oblika fiskulturnog rada za omladinu i odrasle, u kojim je omladina najbrojnije učestvovala. Tako, na primjer, u pripremama za I Okružnu konferenciju USAOJ-a u Banjaluci, održanu 22.VI 1945. godine, bilo je predviñeno da se obezbijedi i sportski program iz raznih disciplina. Na sastaknu MK SKOJ-a Banjaluka, odrànom 11.VI 1945. godine, treća tačka dnevnog reda bila je fiskultura. Zaključeno je da se na predstojećoj Mjesnoj konferenciji USAOJ-a Banjaluka razmotri osnivanje omladinskog fiskulturnog društva i da se pronañe naziv za njega. Za organizovanje ovog dijela aktivnosti bili su zaduèni Beso Afgan, Braco Ljubi~i} i dr.1029 U svim aktivima SKOJ-a, odnosno odborima USAOJ-a, bili su pojedinci zaduženi za fizičku kulturu (na primjer, za Mušku gimnaziju tada je bio zadužen Muhamed Filipović Tunjo).1030 Pripreme za Gradsku fiskulturnu konferenciju razmatrane su na sastanku MK SKOJ-a Banjaluka, održanom 30.VI 1945. godine. Ova konferencija održana je u Fiskulturnom domu u Banjaluci, uz masovno učešće omladine iz svih sredina - škola, preduzeća i kvartova. înjenica da je odràna ova konferencija govori sama za sebe koliki je značaj tada pridavan fiskulturi,1031 s obzirom da je to bilo vrijeme ra{~i{}avanja ru{evina, da bi se uspostavili elementarni uslovi za ìvot (prostor za stanovanje, rad osnovnih i srednjih {kola i sl.). U Izvještaju1032 PK SKOJ-a BiH od 1.VIII 1945. godine, u odeljku o fiskulturi se kaže: "Najznačajnije primjedbe bile su sletovi. U Banja Luci je na sletu učestvovalo aktivno 1.000 učesnika, gdje su izvoñene sletske vježbe, lakoatletska natjecanja itd. Okružni slet je održan i na Bihaćkom okrugu, a u najskorije vrijeme će se održati i na ostalim okruzima". Na ovim okružnim fiskulturnim sletovima vršen je izbor pojedinih tačaka za fiskulturni slet u Beogradu. U 1945. godini održana je i konferencija Skauta Bosne u Hercegovine. Raspravljalo se o dostignu}ima ovog pokreta i ulozi ove organizacije u staroj Jugoslaviji. Na ovoj konferenciji usvojena je Rezolucija, 15.X 1945. godine, koja je zavedena pod br. 274, 19.X 1945. godine, a potpisnik rezolucije iz Banjaluke bio je Vojislav Zonović (potpis nije dovoljno čitak).1033 U 1946. godini započete su pripreme za organizovanje prve Titove štafete. Skoro svi poslovi oko organizacije Štafete odvijali su se u Okružnom odboru USAOJ-a

1029 Ibid., I Dio, str. 11. 1030 Ibid., I Dio, str. 13. i 14, 1031 Lična arhiva N. P., Posebna zabilješka sa satanka MK SKOJ-a Banjaluka, održanog 30.VI 1945. godine. 1032 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, Iib-4/1, Izvještaj PK SKOJ-a BiH, od 1.VIII 1945. godine, str. 22. 1033 Arhiv SFRJ, Fond 114, Fascikla 337.

328

Banjaluka, a sve što se odnosilo na grad Banjaluku u Gradskom odboru USAOJ-a, ponajviše u sektoru fizičke kulture. Ali, koliki je zna~aj pridavan Titovoj {tafeti vidi se i iz toga {to je odr`an sastanak Plenuma MK KPJ Banjaluka, 13.V 1946. godine1034 na kome su razmatrane pripreme za organizovanje Titove štafete. Iz podsjetnika za teren, usvojenog na sastanku OK SKOJ-a Banjaluka, održanom 3.V 1947. godine, vidi se da su iz oblasti fizičke kulture bili usvojeni slijedeći zadaci: (1) Titova štafeta; (2) Sastanak sa sreskim fiskulturnim odborima-uzeti punomoćje od Okružnog fikulturnog odbora; (3) Sve~ana parada za Deveti maj-Dan pobjede; (4) Sreski sletovi; (5) Zašto nisu došli drugovi na fiskulturni kurs i dr.1035 Ovo samo po sebi govori o razvijensoti rada u oblasti fizičke kulture u omladinskoj organizaciji, u ovom periodu. U 1948. godini za člana MK SKOJ-a Banjaluka, došao je Toma Savić, poslije završene Omladinske škole u Sarajevu, koji je zadu`en za fizi~ku kulturu. Tako je ranije osnovani Gradski odbor za fizičku kulturu dobio profesionalnog radnika za ovo područje, što se bitno odrazilo na povećavanje aktivnosi u oblasti fizi~ke kulture. Savjetovanje instruktora za fizičku kulturu, pri Izvršnom odboru FISABiH-a i Oblasnog odbora FISABiH-a za Bosansku krajinu, održano je 11.XI 1949. godine u Banjaluci, uz prisustvo glavnog sekretara FISABiH-a D. Fetahagića.1036 Savjetovanju je prisustvovalo više učesnika iz Banjaluke i iz gradskog garnizona JNA. Zvanični predstavnik Gradskog odbora FISABiH-a Banjaluke na ovom savjetovanju bila je Nata Vogrin, koja je iznijela da je rad gimnastičke organizacije znatno razvijeniji u gradu Banja Luci nego u mnogim srezovima Banjalučkog okruga, pošto grad Banjaluka raspolaže sa više stručnog kadra. Iznijela je, takoñe, da je u toku osnivanje 15 gimnastičkih društava po školama i preduzećima, a pri manjim ustanovama vodovi, sa čijim osnivanjem će se završiti 15. decembra iste godine. I u ovoj prilici je naglašen problem fiskulturne sale, pošto se samo jedna može koristiti, a u druge dvije je bilo smješteno žito. Zamolila je predstavnike društveno-političkih organizacija da se više ne obraćaju za fiskulturnu salu da u njoj održavaju svoje konferencije, pošto im Gradski gimnastički odbor neće izaći u susret. Na sjednici Oblasnog odbora NO, održanoj decembra 1949. godine, izmeñu ostalog, govorilo se o pripremi omladine za sreske, odnosno gradske fiskulturme sletove, koji su pripremani za maj 1950. godine, kao i za republički fiskulturni slet, koji je, takoñe, pripreman za maj navedene godine.1037 1034 Notes N. P., I Dio, str. 49. 1035 Lična arhiva N. P., Zapisnik sa sastanka Sekretarijata Okružnog odbora NO Banjaluka, od 3.V 1947. godine. 1036 Lična arhiva N. P., Zapisnik sa savjetovanja instruktora Zemalj. odb. FISABiH-a i Oblasnog odbora FISABiH-a Bosanske krajine, održanog 11.XI 1949. godine. 1037 Lična arhiva N. P., Referat sa II Plenarnog sastanka Oblasnog odbora NO Banjaluka, održanog 1949. godine, koji je podnijela N. Petri}. Referat je u rukopisu.

329

Mladi Banjaluke su se angažovali i u "Nedjelji Narodne tehnike", koja je bila od 05 -12.VI 1949. godine. Neke proslave u omaldinskoj organizaciji Sa proslavama "Omladinske nedjelje" započelo se već za vrijeme rata. Sresko povjereništvo za Banjaluku, u svom petnaestodnevnom izvještaju1038 (od 15 - 29.III 1945.) izvještava, izmeñu ostalog "... Održana je proslava omladinske nedjelje, 25. marta, koja je bila slabo posjećena uslijed ispada i nadiranja neprijatelja toga dana. Toga dana, od jutra pa do poslije podne, prema Ivanjskoj i Piskavici nadirale su...". U periodu neposredno poslije osloboñenja u organizaciji mladih aktivnosti su bile znatno življe povodom nekih proslava, koje su predstojale, kao, na primjer, Prvi maj, Dvadest deveti novembar i sl. Pored toga, posebne aktivnosti odvijale su se povodom proslave Svjetskog omladinskog dana, 10. novembra, Dana KOMSOMOL-a i dr. "Svjetska omladinska nedjelja” poslije rata počela se proslavljati u 1946. godini. Na sastanku CK SKOJ-a, održanom 20.V 1946,1039 u vezi sa ovim se kaže: " ... Što se tiče Omladinske nedjelje konstatovano je da Kongres nije dovoljno podvukao Omladinsku nedjelju i da delegati nisu dobili razrañen plan za samu Nedjelju ...." Ova proslava u 1946. godini započela je petog juna1040. Na sastanku MK KPJ Banjaluka, održanom 04.VI 1946,1041 pod drugom tačkom dnevnog reda, razmatrana je "Svjetska omladinska nedjelja". Kako su prisustvovali i svi sekretari partijskih }elija, sekretar MK SKOJ-a Nevenka Petrić, upoznala je sve prisutne sa značajem ove proslave i zamolila ih da se, na odgovarajući način uključe u ovu proslavu, a posebno da se angažuju na realizaciji obaveza, koje su preuzete od strane mladih u vezi sa ovom proslavom. Istoga dana održan je i sastanak1042 sa sekretarima aktiva SKOJ-a radničke omladine na kome je bila samo jedna tačka dnevnog reda "Omladinska nedjelja". Tom prilikom je istaknuto da, u vezi sa ovom proslavom, treba preuzeti obaveze iz oblasti rada: radne discipline, pojedinačne obaveze da svako na svom poslu postane majstor svoga zanata, zatim korišćenja svih mašina do maksimuma, povećanja proizvodnje do maksimuma, povećanja proizvodnje u okviru: pojačati rad u čitalačkim grupama, kulturnim sekcijama i rad na izdavanju zidnih, odnosno organizovanju usmenih novina. Na sastanku OK SKOJ-a Banjaluka, održanom 12.VI 1946,1043 pod prvom tačkom dnevnog reda razmatrani su rezultati proslave "Omladinske nedjelje". Sastanku su

1038 Arhiv CK SK BiH, Fond OK KPJ Banjaluka, nova sign. 5001/6, 1945, Petnaestodnevni izvještaj Sreskog komiteta KPJ Banjaluka. Potpisao Branko Suričić, sekretar. 1039 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, IIb-1/34, Zapisnik sa sastanka CK SKOJ-a od 20.V 1946. godine. 1040 Arhiv CK SKJ, CK SKOJ-a, IIb-1/35, Zapisnik sa sastanka CK SKOJ-a od 03.06.1946. godine. 1041 Notes N. P., II Dio, str. 66. 1042 Ibid, II Dio, str. 68. 1043 Ibid., II Dio, str. 73.

330

prisustvovali svi sekretari sreskih i Gradskog komiteta SKOJ-a Banjaluka. Iz Izvje{taja Zemaljskog odbora NO BiH, od 18.VI 1946, o proslavi "Omladinske nedjelje", izmeñu ostalog, se kaže: "... Na Banjalučkom okrugu 'Omladinska nedjelja', u većini srezova, otpočela je sa frontovskim konferencijama na kojima su istupali naši stariji drugovi, ugledni rukovodioci. Istoga dana je otvorena izložba u gradu Banjaluci ... Duvanska tvornica u Banjaluci se obavezala i u toku ‘Omladinske nedjelje’, izradila je masu eksera i klamfi za radnu zadrugu u Maglajanima ... Na Banjalučkom okrugu održano je 33 predavanja, 49 kulturnih priredbi ... dato je 31.860 radnih dana i popravljeno je 126 km puta; izvañeno je 1.343 kubna metra šljunka ... U toku 'Omladinske neñelje' organizovane su i fiskulturne priredbe u Banjaluci ...”1044 Kao što se vidi, navedeni podaci za Banjalučki okrug govore i o aktivnosti Narodne omladine grada Banjaluke u okviru proslave "Svjetske omladinske nedjelje" u 1946. godini. O proslavi "Svjetske omladinske nedjelje" govori se u Izvještaju Zemaljskog odbora NO BiH od 24.IV 1947. godine,1045 ali u tom izvještaju ne spominje se ni grad Banjaluka, ni Banjalu~ki okrug, zato što njima nije bio dostvljen izvještaj o tome. Ali, iz podsjetnika za teren, koji je pravljen u OK SKOJ-a Banjaluka1046 vidi se da izvještaj o proslavi "Svjetske omladinske nedjelje" treba da bude završen do 05.IV 1947. godine, što, tako|e, upućuje na činjenicu da su aktivnosti povodom ove proslave organizovane i na ovom okrugu, odnosno u gradu Banjaluci. Osnivanjem Oblasnog komiteta Narodne omladine za Bosansku krajinu, početkom 1949. godine, Banjaluka je opet postala centar političkih zbivanja za cijelu Bosansku krajinu, a kako je to bio period neposredno poslije Rezolucije Informbiroa, kada je naša zemlja bila sasvim izolovana, pridavan je nešto veći značaj proslavama meñunarodnih omladinskih praznika. Tako je organizovana i proslava "Svjetske omladinske nedjelje". U Banjaluci je, povodom ove proslave, održana svečana akademija na kojoj je podnijet referat1047 u kojem su dati detaljni podaci o razvoju svjetskog omladinskog pokreta, posebno poslije dono{enja rezolucije IB, zatim o odnosu internacionalnih i nacionalnih omladinskih organizacija socijalističkih i drugih zemalja. Ova proslava je bila prilika da se omladina u okviru Narodne omladine upozna sa izdajničkom ulogom Informacionog biroa i uopšte političkom situacijom u svijetu, s obzirom na donošenje te Rezolucije. Na ovoj svečanosti, po pravilu, prisustvovao je Gradski odbor NO Banjaluka (Biro i Plenum), svi predsjednici aktiva NO i brojni drugi omladinski aktivisti iz grada Banjaluke, poznate li~nosti iz politi~kog i kulturnog `ivota Banjaluke, kao i gra|anstvo.

1044 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 1017/1946. 1045 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 912/1947. 1046 Lična arhiva N. P., Podsjetnik za teren za članove OK SKOJ-a Banjaluka. 1047 Lična arhiva N. P., Referat za svečanu akademiju povodom "Svjetske omladinske nedjelje", pročitan na svečanoj akademiji u gradu Banjaluci; autor referata je N. Petrić, tada organizacioni sekretar Oblasnog komiteta NO za Bosansku krajinu.

331

U istoj, 1949. godini, bila je još jedna omladinska proslava "Svjetski omladinski dan", koji je proslavljen 10.XI 1940. godine. Pored niza aktivnosti u bazi, opet je organizovana svečana akademija na kojoj je podnijet referat1048 o zbivanjima u svjetskom omladinskom pokretu, zatim o odnosu nacionalnih organizacija omladine iz zemalja tzv. narodne demokratije i dr. I druge proslave, na primjer, proslava 7-godišnjice I Kongresa USAOJ-a, koja je održana krajem 1949. godine, pored činjenica koje su iznijete u vezi sa tom proslavom, opet je ukazano u referatu1049 na razlike u našoj zemlji, nastale u vezi sa situacijom poslije donošenja rezolucije IB, na borbu rukovodstva naše zemlje za prevazilaženje krize u vezi s tim i dr. U poslijeratnim godinama na svim paradama povodom Prvog maja najmasovnije je učestvovala omladina, ne samo u povorci sa svojim preduzećima, školama i kvartosvskim organizacijama Narodnog fronta, već i posebno u folklornim grupama, koje su ispred svečane tribine izvodile kulturno-umjetnički program, zatim u grupama fiskulturnika, koji su, takoñe, kad su prolazili ispred sve~ane tribine, izvodili pojedine tačke svoga programa i sl. Proslava Dana mladosti 25. maja, kojim je ujedno proslavljan i ro|endan Josipa Broza Tita, može se reći da je nosila omladina. Pored nošenja Titove štafete, koju je prenosila omladina, i na fiskulturnom sletu i drugim sportskim natjecanjima, povodom ove proslave, omladina je najmasovnije učestvovala. 7. Dva kongresa i Okru`na konferencija Narodne omladine III kongres Narodne omladine Jugoslavije III kongres Narodne omladine Jugoslavije, koji je odr`an od o9.V 1946. godine u Zagrebu, bio je najznačajniji dogañaj u omladinskom pokretu Jugoslavije u 1946. godini. Pripreme za ovaj kongres protekle su u takmičenju, koje je bilo prožeto značajnim tekućim aktivnostima. Radilo se na omasovljavanju organizacije, pripremama proslave "Svjetske omladinske nedjelje", Titove štafete, Festivala omladine Jugoslavije, omladinskih radnih brigada za prugu Brčko-Banovići i dr. Za delegate III kongresa NOJ u Banjaluci su izabrani Antonija Banušić @uta i Veselin Trninić, na osnovu dokumenta1050 u Arhivu SFRJ. Meñutim, na osnovu dokumenta1051 u Arhivu BiH, vidi se da je izabrani delegat bila i Nevenka Petrić, 1048 Lična arhiva N. P., referat pročitan na svečanoj akademiji,10.XI 1949. godine u Banjaluci, autor referata N. Petrić. 1049 Lična arhiva N. P., Referat za svečanu akademiju povodom 7-godišnjice I Kogresa USAOJ-a; autor referata je N. Petrić. 1050 Arhiv SFRJ, Fond 114, Fascikla br. 2, br. 1489, BiH br. 198. 1051 Arhiv BiH, CK NO BiH, 1945-1949, broj kutije u fondu 81, broj kutije u godini 1, broj spisa 4.

332

~ije ime se nalazi u spisku delagata okruga Banjaluka, pod rednim brojem 78,1052 koji su izabrani za III kongres Narodne omladine Jugoslavije. Postojala je i lista počasnih delegata.1053 U završnom dokumentu III kongresa NOJ naglašeno je, izmeñu ostalog: "Izgradnja naše domovine, obnavljanje ratom opustošene privrede i stvaranje novog i boljeg života našim narodima i omladini ne može se ni zamisliti bez uporne i istrajne borbe za savlañivanje nepismenosti."1054 Rad na osnivanju novih analfabetskih tečajeva bila je jedna o značajnijih u nizu aktivnosti u danima poslije odr`avanja ovog Kongresa. Na jednom sastanku1055 Okružnog odbora USAOJ-a Grozda Bilanović, u ime Mjesnog odbora USAOJ-a Banjaluka, podnijela je finansijski izvještaj. Iznijela je da je pri Mjesnom odboru USAOJ-a osnovan finansijski odbor i ukazala je tom prilikom da se zbog potrebe ubiranja novca, organizuju igranke, koje traju do 24. časa, pošto je školskoj omladini bilo dozvoljeno kretanje samo do 20. časova. Na sastanku1056 Sekretarijata Mjesnog odbora USAOJ-a Banjaluke, održanom 13.IV 1946, bio je slijedeći dnevni red: 1) Gradnja puteva; 2) Titova štafeta; 3) Razno a) članarina, b) predavanje književnika, c) neodgovornost članova Sekretarijata. I ovaj dnevni red je samo mala ilustracija o raznovrsnosti akcija u Narodnoj omladini u ovo vrijeme. Nešto kasnije, na sastanku1057 Mjesnog odbora USAOJ-a za Banjaluku, održanom 21.VII 1946, primljeni su u Mjesni odbor USAOJ-a Adem ]ejvan, zadužen za organizaciona pitanja, Adem Begović, za radničku omladinu, Gospava Brković za pionire i Mujesira Brkić, koja je ve} bila u Mjesnom odboru USAOJ-a, tada je zadu`ena za fiskulturu, a u Plenum su primljeni Muhamed Gazić i Jovanka Krivaja. Okružna konferencija NO Banjaluka poslije spajanja Bihaćkog i Banjalučkog okruga Na sjednici Okružnog odbora NO Banjaluka,1058 održanoj 28.I 1947. godine, zaključeno je da se u znaku priprema II Kongresa NO BiH održi okružna konferencija NO, 16. i 17.II 1947. godine, a to je ujedno bila i zajednička konferencija NO dva okruga, Bihaća i Banjaluke, pošto je predhodno u

1052 U vrijeme izbora delegata za III kongres NOJ N. Petrić je bila na bolovanju zbog žutice, pa je verovatno neko nastojao da se na njeno mjesto ubaci druga osoba. 1053 Arhiv CK SKJ, fond CK SKOJ-a, IV-3/2. 1054 Ariv SFRJ, Fond 114, fascikla br. 2. 1055 Arhiv Bih, CK NO BiH, br. 127746, Zapisnik sa satanka Okružnog odbora USAOJ-a od 15.01.1946. godine. 1056 Notes N. P., I Dio, str. 49. 1057 Ibid.,str. 107. 1058 Lična arhiva N. P., Zapisnik sa sastanka Okružnog odbora NO Banjaluka od 28.I 1947

333

Zemaljskom odbora Narodne omladine Bosne i Herecgovine zaklju~eno da se ova dva okruga spoje. Izbor delegata za ovu konferenciju trebalo je završiti do 10 februara iste godine. Osnovna tema predviñena za ovu konferenciju bila je pripreme za II Kongres NO BiH. Raspored članova OK SKOJ-a Banjaluka za obilazak terena u vezi s pripremama ove konferencije bio je sljede}i: Dule Vidović-Bosanska Gradiška i Srbac; Nevenka Petrić-Banjaluka grad, Prnjavor i Prijedor; Vajan Ožegović-Sanski Most i Ključ; Mira Kaos (instruktor OK SKOJ-a)-Bosanski Novi i Bosanska Krupa; Jovanka Karapetrović (instruktor OK SKOJ-a)-Jajce i Glamoč i Mira Šinik-Banjaluka-srez i da ostane u sjedištu Okružnog odbora Narodne omladine Banjaluka za tekuće poslove. Osnovan je odbor za organizaciono-tehničke priprreme ove okružne konferencije u koji su ušli: Mirjana Šinik, rukovodilac, Slavko Bilobrk, organizacioni sekretar Gradskog odbora NO Banja Luka, Jovanka Karapetrović, instruktor OK SKOJ-a Banjaluka i aktivisti Gradskog odbora NO Banjaluka Vlado Dobrović, Aleksandar Simić i Milenko Pajić. Pored drugih izvršenih priprema obezbjeñene su i dvije besplatne predstave za delegate konferencije u Narodnom pozorišti i bioskopu "Kozara". U Arhivu BiH-a nalazi se Zapisnik1059 sa te okružne konferencije novog Banjalučkog okruga, s obzirom da je izvr{eno spajanje dva okruga, iz koga se može vidjeti da je konferenciji prisustvovalo 280 delegata. U ime Okružnog odbora NO konferenciju je otvorio Dule Vidović, a pozdravili su: Hajro Kapetanović, sekretar OK KPJ Banjaluka, Vaso Trikić, predsjednik Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora Banjaluka i Braco Erceg, predsjednik Zemaljskog odbora NO BiH. U ime dotadašnjeg okruga Bihać Svetko Kačar je podnijeo referat o pripremama za izgradnju omladinske pruge Šamac-Sarajevo. Na predlog kandidacione komisije, čiji predsjednik je bila Nevenka Petrić, izabran je Okružni odbor NO Banjaluka, a u Sekretarijat toga odbora izabrani su: Veljko Bašić, predsjednik, Dule Vidović, Svetko Kačar, Nevenka Petrić, Slavko Bilobrk, Mirjana Šinik, Milan Ciganović, Dragan Rodić, Šemso Sitnica i Vlado Malinović. Na ovoj konferenciji je utvrñen plan otpreme omladinskih radnih brigada na prugu Šamac-Sarajevo. Iz grada Banjaluke trebalo je da se pripremi 1.000 omladine u 4 brigade. Cijeli tok rada ove konferencije protekao je u znaku priprema za predstojeći II kongres NO BiH. Na sastanku VIII plenuma Centralnog vijeća NOJ, održanom 18. i 19.XI 1947. u Beogradu, učestvovali su i predsjednici nekoliko gradskih1060 i sreskih odbora Narodne omladine, pa tako i predsjednik Gradskog odbora NO Banjaluka. Na ovoj

1059 Arhiv BiH-a, CK NO BiH, br. 394/47, Zapisnik sa Prve okružne konferencije NO za okrug Banja Luka, održana 16. i 17.II 1947. godine. 1060 Ibid., Razno, br. kutije u fondu 83. Iz Zapisnika CV NOJ od 15.X 1947. se vidi koji srezovi i gradovi su odreñeni, čiji predsjednici NO treba da prisustvuju ovoj plenarnoj sjednici CV NOJ.

334

sjednici razmatrana su slijedeća pitanja: 1) II kongres NF; 2) Učešće NO u ispunjavanju zadataka Petogodišnjeg plana u poljoprivredi i 3) Rad omladinskih radnih brigada. Na izborima za Saveznu skupštinu, u 1947. godini, u Banjaluci je kandidovan Osman Karabegović,1061a za zamjenika Dujo Ivezić. Omladinska organizacija bila je potpuno uključena u sve faze priprema za ove izbore. U 1947. godini bilo je u gradu Banja Luci upisano 19.274 birača. Glasalo je 13.910 (97,86), apstiniralo je 303 (2,14) i otsutno 5.066. Tako je za NF glasalo 13.713 (98,61 %). Za kutiju bez liste glasalo je 192 (1,39). II Kongres Narodne omladine Bosne i Hercegovine Pripreme za II Kongres Narodne omladine Bosne i Hercegovine započete su u januaru 1947. godine. To se vidi iz Izvještaja1062 Gradskog obora Narodne omladine Banjaluke, upućenog Zemaljskom odboru NO BiH za period od 01.I - 15.III 1947. godine. Iz ovog Izvještaja se vidi da je u gradu Banjaluci bilo ukupno 3.240 omladine, a da je bilo obuhvaćeno Narodnom omladinom 2.890 mladih, što znači da je bilo neobuhvaćeno radom Narodne omladine oko 150 mladih. Zemaljskom odboru Narodne omladine BiH, u navedenom periodu, poslato je 22.543,00 dinara od članarine. Okružnom odboru NO Banjaluka od dobrovoljnih priloga poslato je 50 %, što je iznosilo 10.559,00 dinara i od ostalih prihoda takoñe 50 %, što je iznosilo 6.088,50 dinara. Poslije izvršenih priprema za slanje omladine na prugu Šamac-Sarajevo, održan je poseban sastanak sa graditeljima pruge Brčko-Banovići. U februaru se počelo sa održavanjem konferencija po kvartovima, {kolama i dr. kako bi se za prugu obezbijedio dovoljan broj omladine. Od 01.I -15.III 1947, održano je pet seminara za omladinske rukovodioce, a ukupan broj učesnika ovih seminara bio je 748. Obrañene su slijedeće teme: O statutu NO; O finnsijskom poslovanju, O evidenciji; Kakva je država FNRJ; Kapitalizam i istorijski materijalizam. Čitalačke grupe radile su po planu Okružnog odbora USAOJ-a Banjaluka, a povećao se broj prstojećih za 18. Bilo je ukupno 904 člana NO obuhva}ena ovim oblikom rada. U školama su održani posebni sastanci sa slabim, a posebni sa odličnim i vrlo dobrim ñacima i sačinjen je razred |aka za rad po kružocima za popravljanje ocjena. Pročitano je 574 knjige. U toku zimske kampanje formirani su analfabetski tečajevi u kojim je bilo okupljeno, do 15.III 1947. godine, 1.496 omladine. Do navedenog datuma položilo je ispit sa uspjehom 483 polaznika, koji su bili okupljeni u 30 tečajeva (sa odličnim je položilo 140, vrlo dobrim 142, dobrim 154 i nedovoljnim 15 polaznika). Najbolji rukovodilac tečaja bio je Ismet Bahtijarević, ñak STŠ, čiji svi polaznici su položili ispit sa odličnim uspjehom.

1061 Ariv CK SKJ, XIX/3 1062 Arhiv BiH, CK NO BiH, br. 761, Izvještaj Gradskog odbora NO Banjaluka od 07.IV 1947.

335

Gledano iz današnje perspektive veoma su zanimljive obaveze1063 Gradskog odbora Narodne omladine u predkongresnom takmičenju, u kojim, izmeñu ostalog, stoji: 4. aprila sastanak finansijskog odbora; održati seminar sa dopisnicarima; 5. aprila sastanak sekretarijata Gradskog odbora NO; sastanak sa blagajnicima; 6. aprila sastanak sa statističkom komisijom; 7. aprila plenarna sjednica Gradskog odbora NO sa dnevnim redom 1) referat o II kongresu NO BiH; 2) Priprema za prugu; 8. aprila pregled pravljenja i usvajanja bud`eta itd. I tako sve redom po datumima sve do kraja mjeseca. Na II Kongresu NO BiH-e iz Banjaluke bila su dva govornika i to Nevenka Petrić,1064 koja je govorila o radu srednjoškolske omladine i pripremi omladinskih radnih brigada iz Banjaluke i Gospava Brković,1065 koja je govorila o radu Saveza pionira u Banjaluci. Na kongresu je organizacija NO grada Banjaluke pohvaljena.1066 Na str. 4 kongresnog dokumenta za grad Banjaluku se kaže: "Ovu organizaciju karakteriše masovnost i organizaciona sreñenost. U toku takmičenja u organizaciju je obuhvaćeno 163 nova omladinca, tako da van organizacije ima samo 10 omladinaca, odnosno omladinki. Svi sekretarijati su učvršćeni i organizaciono sreñeni, a sa svim članovima NO prorañen je Statut NOJ. U toku takmičenja održano je 178 predavanja sa 4 prorañene teme, a sastanci kružoka se redovno održavaju. U svakom aktivu održavane su petnaestodnevne i mjesečne političke informacije. Pročitano je 7.860 novih knjiga i održano 136 sastanaka čitalačkih grupa.” Dalje se u dokumentu govori o obuhvatu omladine u radu gimnastičkih društava, zatim obuhvatu omladine u radnim brigadama, zalaganju radničke omladine na svojim radnim mjestima i o radu Saveza pionira. Na sastanku1067 Sekretarijata Gradskog odbora NO Banjaluka, održanom 01.IX 1947. godine, uz prisustvo člana Zemaljskog vijeća NO BiH Dušanke Ostojić, razmatrana su slijedeća pitanja: 1) Zadaci sa sastanaka predsjednika u ZV NO BiH; 2) Hitni zadaci u srednjim školama; 3) Sastanak Gradskog štaba saveza pionira; 4) Sreñivanje karakteristika za vojne konkurse i 5) Razno. Prisutni su upoznati sa zadacima koji su podvučeni na sastanku u Sarajevu, a posebno priprema treće smjene radnih brigada i dr. II kongres Narodne onladine BiH usvojio je uvoñenje prelazne zastavice i usvojio sve predložene nagrade. Na ovom Kongresu aktiv Narodne omladine Tvornice duvana Banjaluke proglašen je najboljim u Bosni i Hercegovini. Kao materijalna nagrada dodjeljena mu je biblioteka. Delegati iz Okružnog i Grdskog odbora Narodne omladine Banjaluka učestvovali su u radu pojedinih radnih tijela 1063 Arhiv BiH, CK NO Bih, br. 716, Obaveze za mjesec april 1947 - Plan rada Gradskog odbora NO Banjaluka za mjesec april 1947. godine. 1064 Arhiv BiH, CK NOBiH, 1945-49, Razno, broj kutije 81. 1065 Ibid. 1066 Arhiv SFRJ, Fond 114, Fascikla br. 58. 1067 Ariv BiH, CK NO BiH, br. 24/47.

336

kongresa. Tako je Dule Vidović bio u verifikacionoj komisiji, Svetko Kačar u komisiji za doñeljivanje nagrada, Nevenka Petri} u odboru za donošenje zaključaka i dr. U novo Zemaljsko vijeće Narodne omladine BiH iz Banjaluke izabrani su: Dule Vidović, Svetko Kačar, Mirjana Šinik, Nevenka Petrić i Dragan Rodić.1068 U navedenom periodu omladina grada Banjaluke dala je 2.245 radnih dana na raznim poslovima, kao na pr. čišćenje grada, krećenje i obrezivanje voća, čišćenje škola, omladinskih domova i drugih ustanova, te u prekovremenom radu u tvornicama i ustanovama. ÊTVRTI DIO ÊTVRTI DIO ÊTVRTI DIO ÊTVRTI DIO SKOJEVSKI KADROVI U REVOLUCIONARNOM SKOJEVSKI KADROVI U REVOLUCIONARNOM SKOJEVSKI KADROVI U REVOLUCIONARNOM SKOJEVSKI KADROVI U REVOLUCIONARNOM OMLADINSKOM I RADNI^KOM POKRETU U BAN OMLADINSKOM I RADNI^KOM POKRETU U BAN OMLADINSKOM I RADNI^KOM POKRETU U BAN OMLADINSKOM I RADNI^KOM POKRETU U BANJALUCIJALUCIJALUCIJALUCI (1919 (1919 (1919 (1919----1949)1949)1949)1949) U okviru istraìvanja revolucionarnog omladinskog pokreta Banjaluke do{li smo do odre|enih saznanja o skojevskim kadrovima u revolucionarnom omladinskom i radni~kom pokretu u Banjaluci. Iako su i sada na{a saznanja nepotpuna, ona, ipak, daju sliku o odre|enom kontinuitetu u tridesetogodi{njem djelovanju SKOJ-a i revolucionarnog omladinskog pokreta ne samo u Banjaluci ve} djelimi~no i {ire. U ovom radu nastojalo se utvrditi kontinuitet u radu SKOJ-a, odnosno revolucionarnog omladinskog pokreta u navedenom periodu {to je postignuto ali ne u potpunosti. Ipak i to {to je postignuto je svojevrsna potvrda kontinuiteta u radu, pa se moè o~ekivati da }e dalja istraìvanja dati potpunije rezultate. Vode}i kadrovi u SKOJ-u u Banjaluci (1924-1949) 1. Djelovanje vode}ih li~nosti u MK SKOJ-a u Banjaluci od osnivanja SKOJ-a 10.X 1919. Do 15.XII 1948. Godine Zanimljivo je ista}i da su pojedine li~nosti po dva puta obavljale du`nost sekretara MK SKOJ-a u Banjaluci, {to je slu~aj sa Idrizom Maslom.

Tako|e treba ista}i da su u cijelom periodu djelovanja SKOJ-a bili te{ki uslovi za rad. Ipak, u 1941. godini, a i kasnije u toku okupacije 1941-1945. u Banjaluci su bili veoma te{ki uslovi za sprovo|enje aktuelnih zadataka toga perioda, ali ~lanovi KPJ i SKOJ-a su ulagali sve svoje umje}e i snala`ljivost, entuzijazam, veliku odgovornost i patriotizam, oslanjaju}i se u svom radu na visoki stepen antifa{isti~kog raspoloènja velikog procenta gra|anstva, bez ~ega bi ilegalni NOP te{ko opstao. O tome govori i podatak da je od 1941 – 1944. u Banjaluci bilo ukupno 8 sekretara MK SKOJ-a, (iako u 1943. i od kraja septembra 1944. do oslobo|enja Banjaluke 22. aprila 1945, kako smo utvrdili, nije djelovao Mjesni komitet SKOJ-a u Banjaluci, iako je postojala i djelovala organizacija SKOJ-a, a posebno dobro je djelovala u drugoj polovini 1943. godine. Samo u 1941. godini u Banjaluci je bilo,

1068 Arhiv SFRJ, Fond 114, fascikla br. 333.

337 odnosno promjenilo se ~etiri sekretara MK SKOJ-a - Rudi Kolak, Mujo Deli}, Rada Vranje{evi} i Zagorka Zaga Umi~evi}; u 1942. godini tri: Zumra ]ejvan, Nevenka Dadasovi} i Mehmedalija-Dalko Dervi{i} i u 1944. godini Alija Maglajli}.

U poimeni~nom pregledu 19. pro~elnika, upravnika, odnosno sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci, u periodu 1919 – 1949, dajemo podatke samo za osobe za koje je utvr|eno da su u navedenom periodu rukovodile banjalu~kom organizacijom SKOJ-a. Me|utim, za odre|ene periode se zna da je postojala i djelovala organizacija SKOJ-a u Banjaluci, ali nije utvr|eno da li je djelovao MK SKOJ-a i ko je tada njegov sekretar. To se, prije svega, odnosi na period od 1919. do 1923, i jo{ neke periode gdje se ne radi o cijeloj godini. Ali, prije svega, ovaj kadrovski pregled skojevskih rukovodilaca je potvrda da je u periodu 1919-1949. godine, odnosno periodu postojanja i djelovanja SKOJ-a u Jugoslaviji, SKOJ i u Banjaluci djelovao, {to je u nekim prilikama osporavano, posebno za 1935. godinu. Imaju}i u vidu sve naprijed iznijeto dajemo pregled vode}ih li~nosti koje su stajale na ~elu Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci od 1924 – 1949. godine smatraju}i i dalje ovaj pregled nepotpunim. 2. Pro~elnik, upravnik, odnosno sekretari MK SKOJ-a u Banjaluci i zaduèni za SKOJ i rad sa omladinom u MK KPJ Banjaluka (1919 – 1949):

1. Velimir-Veljko Drakuli}, zaduèn u MK KPJ za rad SKOJ-a i omladine od polovine IX 1924. do IX.1927. godine (na osnovu indicija bio je i pro~elnik MK SKOJ-a). 2. Abduselam gvo`|ar, pro~elnik MK SKOJ-a od 1926-1927. godine. 3. Veljko \or|evi}, upravnik MK SKOJ-a od 1927, sekretar MK SKOJ-a od

1928. do1929. godine. 4. Idriz Maslo, sekretar MK SKOJ-a od 1929-1930. i od po~etka 1933. godine. 5. Vilko Vinterhalter, sekretar MK SKOJ-a od 1930 -1933. godine. 6. Nikola-Nikica Pavli}, od kraja 1933. go 30. XII.1934. godine. 7. Slobodan Kokanovi}, od 30.XII 1934. do 25.IX.1935. godine. 8. Kasim Hadì}, od 25.IX.1935. godine 9. Stojan-Stole Kova~evi}, sekretar MK SKOJ-a poslije provale 2.IX 1936.

godine. 10. Ivan-Ivica Maàr, sekretar MK SKOJ-a od 1937. do kraja 1939. godine. 11. Rudi Kolak, Sekretar MK SKOJ-a od kraja 1939. do sredine VI 1941. godine. 12. Mujo (Avde) Deli}, od VI (mo`da sredine) do po~etka VII 1941. godine. 13. Rada Vranje{evi}, od po~etka do krajaVII 1941. godine. 14. Zaga Umi~evi}, sekretar MK SKOJ-a od kraja VII do polovine X 1941. g. 15. Zumra êjvan, od 24.V do VII 1942. godine. 16. Nevenka Dadasovi}, zaduèna u MK KPJ za SKOJ i rad sa omladinom od

kraja VII 1942; sekretar MK SKOJ-a od VII do VIII 1942. godine. 17. Mehmedalija-Dalko Dervi{i}, sekretar MK SKOJ-a od VIII do XI 1942. g. 18. Alija (Muhameda) Maglajli}, od III do kraja IX 1944. godine.

338

19. Nevenka Petri}, zaduèna u MK KPJ za SKOJ i rad sa omladinom od 11. V, a sekretar MK SKOJ-a od osnivanja 30.V 1945. do 15.XII 1948. godine.

Zaduèni u Mjesnom komitetu KPJ za SKOJ i rad sa omladinom

1. Nevenka Dadasovi}, od kraja VII do XI 1942. godine. 2. Munib ]erimi}, od kraja 1942. do V 1944. godine. 3. Ishak Maglajli}, od V do 28.IX 1944. godine. a) Pro~elnik, odnosno sekretari MK SKOJ-a koji su dali ìvot za ideale svog ìvotnog opredjeljenja (1941-1945) 1. Velimir-Veljko Drakuli} 2. Idriz Maslo 3. Nikola-Nikica Pavli} 4. Slobodan Kokanovi} 5. Kasim Hadì} 6. Ivan-Ivica Maàr 7. Rada Vranje{evi} 8. Nevenka Dadasovi} 9. Mehmedalij-Dalko Dervi{i}

b) Sekretari MK SKOJ-a progla{eni za narodne heroje

1. Kasim Hadì} 2. Ivan-Ivica Maàr 3. Rada Vranje{evi}

c) Periodi u kojim je obavljana du`nost rukovodilaca SKOJ-a

u Banjaluci:

Od 1924-1941. godine, kao {to se iz spiska vidi, djelovalo je 11; od 1941-1945. godine 8; od 1945. do

1949. godine 1.

Zanimljivo je ista}i da je samo u 1941. godini djelovalo 4 sekretara MK SKOJ-a – Rudi Kolak, Mujo

Deli}, Rada Vranje{evi} i Zaga Umi~evi} (napominjemo da se Rudi Kolak javlja i u predratnom

periodu i u 1941); u 1942. godini 3 – Zumra ]ejvan, Nevenka Dadasovi} i Mehmedalija-Dalko

Dervi{i}, u 1944. godini Alija Maglajli} i u 1945-1949. godini 1 – Nevenka Petri}.

d) Ostali podaci (sastav po polu, nacionalni sastav i {kolska sprema)

339

Od ukupno 19. vode}ih li~nosti u organizaciji SKOJ-a u 30-godi{njem

djelovanju SKOJ-a sastav po polu je: 5 èna i 14 mu{karaca. Nacionalni sastav:

Srba 7, muslimana 7 i Hrvata 5. [kolska sprema dok su obavljali du`nost

sekretara MK SKOJ-a: zavr{ena srednja {kola, odnosno zapo~ete studije 9,

zapo~eto {kolovanje u srednjoj {koli 6 i radnika 4. Kasnije ili u toku obavljanja du`nosti sekretara MK SKOJ-a ili kad su se nalazili na drugim poslovima stekli su fakultetsku spremu, odnosno obrazovni stepen fakultetske spreme 8 - Veljko \or|evi}, Vilko Vinterhalter, Nikola-Nikica Pavli}, Rudi Kolak, Mujo Deli}, Zaga Umi~evi}, Alija Maglajli} i Nevenka Petri}.

S obzirom da je {est sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a kasnije obavljalo i du`nost sekretara Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci, a vjeruju}i da }e se imati puniji uvid u djelovanje skojevskih kadrova u revolucionarnom omladinskom i radni~kom pokretu u periodu 1919-1949, odlu~ili smo da, proslije pregleda skojevskih kadrova, u ovom dijelu damo i pregled sekretara MK KPJ u Banjaluci zbog cjelovitijeg uvida.

3.Kra}i biografski podaci pro~elnika, upravnika, odnosno sekretara MK SKOJ-a u Banjaluci od osnivanja SKOJ-a (10.X 1919) do spajanja SKOJ-a i Narodne omladine (15.XII 1949) u jedinstvenu organizaciju Narodnu omladinu Jugosl. 1. Poslije Osniva~ke konferencije SKOJ-a, odràne 10.X 1919. godine osnovano

je Mjesno udruènje SKOJ-a u Banjaluci. O tome su u ovom radu iznijeti odre|eni podaci koji to potvr|uju. Me|utim, u ovom istraìvanju nije utvr|eno ime osobe koja je bila pro~elnik Mjesne organizacvije SKOJ-a u Banjaluci 1919. godine.

2. Utvr|eno je da je na Prvom redovnom kongresu SKOJ-a, odrànom u Beogradu od 10 – 14.VI 1920, prisustvovao predstavnik Mjesnog udruènja SKOJ-a iz Banjaluke Miladin-Mida Vukomanovi}. Naime, tada je Miladin bio sekretar Oblasnog izvr{nog vije}a KPJ za Banjalu~ku oblast, ali kako je u isto vrijeme bio i ~lan Centralnog odbora SKOJ-, a u Banjaluci mu je dat mandat da na Prvom redovnom kongresu SKOJ-a u Beogradu, koji je odràn od 10-14.VI 1920, predstavlja i Mjesno udruènje SKOJ-a Banjaluke. Nije utvr|eno da li je s njim i{ao i tada{nji rukovodilac SKOJ-a u Banjaluci. U nemogu}nosti da damo imena rukovodilaca SKOJ-a Banjaluke za 1919. i 1920. dajemo samo ove ~injenice, pa stoga po~injemo sa 1924. godinom.

1. VELIMIR-VELJKO DRAKULI], zaduèn u MK KPJ za rad SKOJ-a i za politi~ki rad sa omladinom, od druge polovine septembra 1924. godine. Ro|en je 31. januara 1898. u Rakovici u Lici, gdje mu je otac Stevo slu`bovao kao u~itelj. ^lan SRPJ(k) postao je 1919, a 1920, u legalnom periodu, ~lan je KPJ. Na [eremetov poziv do{ao je u Banjaluku u drugoj polovini septembra 1924. godine kada je zbog rada u redakciji partijskog lista “Borba” protjeran iz Zagreba. Prije dolaska u Banjaluku u Zagrebu je radio na organizovanju klasnih sindikata i bio je ~lan i jednog partijskog rukovodstva. Bio je vr{njak sa [eremetom i njegov drug i

340

prijatelj. Kad je do{ao u Banjaluku Akif [eremet ga je nagovorio da privatno polaè ~etiri razreda vi{e gimnazije. Prihvativ{i taj predlog veliku maturu je poloìo 26. juna 1927. godine, privatno, uz svesrdnu pomo} Akifa [eremeta, kao profesora u gimnaziji. On mu je pomagao u pripremama skoro svih ispita. Pod firmom pripremanja ispita Drakuli} je, istovremeno, ìvo komunicirao sa u~enicima u gimnaziji, pa mu je privatno polaganje razreda u gimnaziji bilo “pokri}e” za tu komunikaciju sa {kolom, po{to je bio po godinama znatno stariji od uzrasta onladine u srednjoj {koli. 1069 Po dolasku u Banjaluku odmah se angaòvao u radu banjalu~ke skojevske i partijske organizacije. Njegovo organizaciono iskustvo bilo je dragocjeno za dalje razvijanje politi~kog rada i na sindikalnom polju i me|u omladinom. Ali, u banjalu~kom partijskom rukovodstvu bio je zaduèn za rad SKOJ-a i politi~ki rad sa omladinom. U toku 1924-28. godine primio je u SKOJ vi{e omladinaca Veselina Masle{u, 1924.1070 i druge; Abduselama Gvo`|ara, Fahrudina Dìna i Ferida Hasanba{i}a, 1925.1071 i druge; Veljka \or|evi}, Gojka Gaji}, Edhema Ledu Karabegovi}, 1926.1072 i druge; Berislava Berka Supek, Tankerdi Solu, Ekrema Maglajli}a, Vilka Vinterhaltera, 1927. i druge; Mladena Paternostera Borislava Boru Ili}a, 1928. i druge. “U periodu do 1927. godine u SKOJ ili KPJ primio je i ve}u grupu omladinaca iz redova radnika: Fahrudina Dìna, Edhema Ledu Karabegovi}a, Muhameda Kazaza, Stjepana-[tefka Martaka, Milovana Sandi}a, Jusufa-Joju Tuli}a i dr. Politi~ki je bio zaduèn za rad organizacije SKOJ-a i formiranje }elija na industrijskom principu u Fabrici duvana, na Pilani i rudniku uglja Lau{..”1073 – kaè Milan Vukmanovi} o Veljku u okviru studije o Akifu [eremetu. “Akif [eremet je davao zadatke preko Velimira Drakuli}a, koji je rukovodio radom SKOJ-a u Banjaluci”.1074 U akcijama kojim je rukovodio Akif [eremet pomagao je i Veljko. Isto kao i u februarskim izborima 1925. godine, [ereme angaùje Veljka u politi~kim pripremama izbora, zakazanih za 11.IX 1927, posebno oko kandidatske liste Republikanskog saveza radnika i seljaka.

1069 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 4, str. 85. Vidi se da Veljlo ponovo dolazi u Banjaluku: “Velimir Veljko Drakuli} je do{ao u Banjaluku u jesen 1930. ili 1931, kada je imao razgovor s Masle{om.” 1070 Dr Du{an Luka~, n. d., str. 23, “U 7. ili 8. razredu gimnazije 1924. godine, u vrijeme najve}ih progona od strane policije, postao je ~lan skojevske organizacije.” 1071 Fahrudin Dìn, Formirali smo skojevsku grupu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 165. “U 1925. godini osnovana je skojevska grupa u koju su u{li Abduselam Gvo`|ar, Ferid Hasanba{i} i ja…” 1072 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, U 1926. g. primljeni su u SKOJ:Veljko \or|evi}, fusnota br. 263, Gojko Gaji}, fusnota br. 341, Edhem Leda Karabegovi}, fusnota br. 368; u 1927: Berislav Berko Supek, fusnota 255, Tankredi Sola, fusnota br. 312, Ekrem Maglajli}, fusnota br. 313, Vilko Vinterhalter, fusnota br. 317; u 1928: Mladen Paternoster, fusnota br. 368, Borislav Boro Ili}, fusnota br. 433. itd. 1073 Milan Vukmanovi}, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta, Glas, Banjaluka, 1-23, od 17. septembra do 26. oktobra 1979.godine, nastavak feljtona od 1. oktobra. 1074 Abduselam Gvo|ar, Okupljao je naprednu omladinu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, Zbornik sje}anja, knj. 1, str. 381, fusnota 221.

341

Poslije odlaska iz Banjaluke radio je u Savezu bankovnih, osiguravaju}ih, trgova~kih i industrijskih ~inovnika (SBOTI^) u Beogradu. “Uo~i Drugog svjetskog rata radio je u Beogradu sa Radom Vranje{evi}. Otpu{ten je iz dràvne slu`be 6. januara 1941, a 1943. ubijen je u Ljubljani.”1075 “Velimir Veljko Drakuli} je do{ao u Banjaluku u jesen 1930. ili u prolje}e 1931, kada je imao razgovor s Masle{om.”1076 Iz perioda kada su u Banjaluci djelovali Velimir Veljko Drakuli} i Akif [eremet, stasala je plejada skojevaca, Banjalu~ana, o kojima je bilo rije~i u ovom radu, ali vjerovatno nedovoljno, odnosno nesrazmjerno njihovom doprinosu. U ovoj prilici èlimo ista}i da su dvojica izme|u njih ve} 1931. godine imenovani u Privremeno rukovodstvo SKOJ-a u Be~u. To su Eduard Edo Kun{tek1077 i Jusuf-Joja Tuli}1078. 2. ABDUSELAM GVO@\AR, pro~elnik omladine u Banjaluci; rukovodio je

SKOJ-em od 1926. do 1927. godine. Ro|en je 1906. godine. U~esnik je u revolucionarnom radni~kom i komunisti~kom pokretu. Zbog odràvanja komunisti~kih sastranaka prije rata bio je vi{e puta hap{en.1079 Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je ilegalac od 1941-1943. godine u Banjaluci. Borac NOV je od 1943. Umro je 1960. godine. U vezi sa djelovanjem organizacije SKOJ-a u Banmjaluci kada je on bio pro~elnik tog udruènja Gvo`\ar kaè: “Nas |ake realne gimnazije u Banjaluci prijatno je

1075 Huse Me{inovbi}a [trajkovi pilanskih radnika, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1,fusnota br. 238, str. 155. 1076 Veljko \or|evi} Rad MK KPJ poslije progla{enja diktature, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB , knj. 2, fusnota br. 4, str. 85. 1077 “Eduard-Edo Kun{tek, ro|en je u Banjaluci 29. avgusta 1910; ~lan Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju od 1928. Poslije odlaska u Be~ u ljeto 1931, zajedno sa Jusufom-Jojom Tuli}, imenovan je za ~lana Privremenog rukovodstva SKOJ-a, a kasnije i za instruktora CK KPJ. Po nalogu zagreba~ke policije uhap{en je u Banjaluci 26. avgista 1929; isle|ivan u Zagrebu i Sarajevu i osu|en je na godinu dana strogog zatvora.. U partijskom radu imao je pseudonime Darsula, Edgar, Hamer, Janko i Stanko., naro~ito u razdoblju 1933-35, kad je po zadacima CK KPJ putovao po Jugoslaviji… Trinaestog maja 1935.sa Blagojem Parovi}em napisao je direktivno pismo CK SKOJ-a svim pokrajinskim komitetima SKOJ-a. Poslije povratka iz SSSR-a (1936), gdje je navodno bio na nekom kursu, pasivizirao se… Nakon pu{tanja iz zatvora nastavio je studije…U jesen 1941. oti{ao je u Vara`din i tu boravio za vrijeme rata…” – preuzeto iz Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 20, str. 349. 1078 “Jusuf Tuli} (1904-1941/42), kolarski i stolarski radnik, revolucionar, politi~ki u~enik Akifa [eremeta. U Banjaluci je imao pseudonim Joja, a kasnije Todor u Vojvodini. U KPJ je primljen oko 1927; tokom 1928-29. radio je u Slav. Brodu i Kru{evcu gdje je bio uhap{en nakon rasturanja letaka u no}i 29/30 aprila 1929. i optuèn za pripadnost komunisti~koj organizaciji. Preko veze koju mu je dao Akif [eremet, po~etkom ljeta 1931., izbjegao je u Be~ sa Eduardom Kun{tek. Poslije {kolovanja u SSSR vratio se u Jugoslaviju 1936. Iz Moskve je upu}en na rad u Kragujevac, ali je uz saglasnost CK KPJ oti{ao u Vojvodinu. Predhodno su mu partijski drugovi u Banjaluci obezbjedili li~na dokumenta (legitimacija i radna knjiìca). Izabran je za organizacionog sekretara Pokrajinskog komiteta za Vojvodinu. Kao delegat PK KPJ za Vojvodinu, prisustvovao je Zemaljskom savjetovanju KPJ, organizobanom u Tacnu pod [marnom gorom, u junu 1939. i na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu u oktobru 1940… U~estvovao je u organizovanju osloba|anja komunista iz robija{nice u Srem. Mitrovici. Bio je ~lan Glav. NOO za Srbiju. Poginuo je prilikom povla~enja partizanskih jedinica iz Srbije.” Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 373, str. 404. 1079 Arhiv CK SK BiH – Fond RP-II/213, UPBL – Str. pov.. 74/1939 i Muzej Bosanske krajine, UPBL – policijski karton, pov. br. 953/1936.; Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 216, str. 380.

342

1923. godine iznenadio dolazak profesora Akifa [eremeta. Predavao je i to na nov na~in, isti~u}i u prvi plan dru{tveno-ekonomske odnose kao prvorazredne… Ubrzo je po~eo da okuplja naprednu omladinu. U svakom razredu zadrào bi se sa pojedinim |akom za koga je smatrao da je bistriji i na koga je odmah vr{io snaàn uticaj. U {estom razredu to smo bili Veljko \or|evi} i ja, u sedmom Fadil Maglajli} i Veselin Masle{a, u osmom Asim AlihodÌ}. Preko {kolskog raspusta 1925. godine ve} smo bili s njim u vezi, a pojedina~no je djelovao na svakog od nas na na{em intelektualnom, ili bolje re~eno, progresivnom razvoju. … Naro~ito je nastojao da okupljam omladinu, ukazuju}i na neke omladince koji bi se ve} mogli uklju~iti u rad. Pri tome mi je ukazao na [andora, Maslu, pa kasnije na Kazaza. Rekao mi je da treba da odem do Veljka \or|evi}a, s kojim je on ve} bio u vezi. Oti{ao sam kod Veljka u ljeto 1926. i pozvao ga da do|e do [eremeta. Tada nam je profesor stavio u zadatak da pro{irujemo krug omladine koju treba obuhvatiti pokretom. Nakon izvjesnog vremena, [eremet mi je dao dvije bo~ice i rekao da sam ja od sada pro~elnik omladine. U bo~icama su bile teku}ine: jedna tamna, druga providna. Ovom drugom se pisalo izme|u redova, tako da se nije ni{ta vidjelo dok se ne premaè tamnom teku}inom. Pomo}u nevidljive tinte slao sam izvje{taje u Zagreb o radu omladinske organizacije. Na{ rad se veoma brzo {irio …”1080 Abduselam Gvo`|ar u svojim sje}anjima dalje kaè: “ Jednog dana mi je [eremet rekao da predam du`nost rukovo|enja (pro~elnika omladine) Veljku \or|evi}u, a da ja ulazim u Partiju … [iri sastanak aktiva omladine i Partije odràn je negdje 1928. godine u [andorovoj ku}i. Sastankom je rukovodio [eremet, a prisutni iz Mjesnog komiteta bili su Avdo (ârdì}) i Muhsin.1081 U istom zborniku Fahrudin Dìn kaè: “U 1925. godini osnovana je SKOJ-evska grupa u koju su u{li Abduselam Gvo`|ar, Ferid Hasanba{i} i ja sa zadatkom da djelujemo u muslimanskim dru{tvima “Fadilet” i “Progres” i Pjeva~kom dru{tvu “Sloga”. Aktiv koji je obrazovan i kojim je rukovodio Avdo ârdì}, u mnogom je doprinijeoo da se muslimanska omladina usmjeri i vaspitava u duhu naprednih ideja radni~kog pokreta, a da se otrgne od uticaja “~ar{ije”. Rezultati su se pokazali kasnije kada je, na primjer, ve}ina pjeva~a “Sloge” pristupila novoosnovanom dru{tvu “Pelagi}”, a svi igra~i i uprava muslimanskog Fudbalskog kluba “Zmaj” pre{la u RSD “Borac”.1082 U jednom radu o omladinskom pokretu1083 vidi se kako je Abduselam Gvo`|ar radio sa mladina. “U jesen 1927. Abduselam Gvo`|ar mi je rekao da do|em u Aleju uzdisaja, kod tre}eg kestena… Sumrak je uveliko pao. Svi sli~ni sastanci omladinaca politi~ke prirode, a tako|e i ovaj, bili su ude{eni tako da je izgledalo kako je do susreta do{lo slu~ajno. Razumije se da je prethodno bilo dogovoreno kako }e do sastanka do}i i kakav je razlog za susret. Znao sam da }e ovo biti neki ozbiljniji sastanak i do{ao sam u ugovoreno vrijeme. Tako smo se

1080 Abduselam Gvo`|ar, Okupljao je naprednu omladinu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 139. i 140. 1081 Ibid., i fusnota 221, str. 380. 1082 Fahrudin Dìn, Formirali smo skojevsku grupu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1,str. 161. 1083 Ferid Hasanba{i}, Ja~anje omladinskog pokreta, Banjaluka u radni~kom i NOB, knj. 1, str. 185-190.

343

na{li na okupu: Edo Kun{tek, Tankredi Sola, Vilko Vinterhalter, Abduselam Gvo`|ar i ja. Obavjestili su me da sam primljen u SKOJ… Sje}am se dogovora o organizovanju ideolo{ko-politi~kog djelovanja. Veoma su te~no i znala~ki govorili Vilko Vinterhalter i Edo Kun{tek o teoriji marksizma… Sastanci su naj~e{}e odràvani na otvorenom prostoru, u grupi od tri do ~etiri ~lana. âk smo se u nekoliko navrata susretali kod ~esme ispred zgrade Uprave policije…”1084 Zatim, u istom zborniku se vidi kako je Abduselam Gvo`|ar uklju~en “U nastojanja da se zapo~ne sa radom stadiona Radni~kog sportskog dru{tva “Borac” ve} od 1926. godine. U nosioce te aktivnosti bili su uklju~eni: Mustafa Bahtijarevi}, Avdo ârdì}, Abduselam Gvo`|ar, Franjo Lemaji}, Stevo Ne{i} i dr.1085 3. VELJKO \OR\EVI], upravnik Mjesnog komiteta SKOJ od 1927, kasnije

sekretar MK SKOJ-a do januara 1929, a postoji i podatak do ljeta iste godine. Ro|en je 31. marta 1907. godine u Srpcu u u~iteljskoj porodici. Gimnaziju je zavr{io u Banmjaluci, a pravni fakultet u Zagrebu i Beogradu. Kao gimnazijalac uklju~io se u revolucionarni omladinski pokret. U SKOJ ga je primio Velimir-Veljko Drakuli} 1926. godine, koji je u banjalu~kom partijskom rukovodstvu bio zaduèn za SKOJ i za politi~ki rad sa omladinom. Iste godine primio je u SKOJ i Gojka Gaji}a i Edhema Ledu Karabegovi}a. Jo{ kao gimnazijalac Veljko je u~estvovao u masovnim organizacijama i dru{tvima, u kojima se vodila bitka da u njihovim rukovodstvima imaju ve}inu ~lanovi SKOJ-a i Partije. Tako je u \a~kom dru{tvu”Mladost”, odnosno “Jugoslavija” i u sportskom klubu “Balkan” bio veoma aktivan. Tako|e i u dru{tvu skauta, zatim SRD “Borac”, u KAB-u, u RKUD “Pelagi}”, STD “prijatelji prirode” I dr. Sekretar MK SKOJ-a bio je od 1927. do januara ili sredine 1929. godine. Sam Veljko o svom radu i odlasku sa du`nosti sekretara MK SKOJ-a kaè slijede}e: “U prvoj polovini 1928. godine, u banjalu~koj partijskoj organizaciji djelovalo je 13. ~lanova. Pored mene kao sekretara, u Mjesnom komitetu SKOJ-a bili su Idriz Maslo i Abduselam Bleki}. Skojevske grupe (}elije) bile su formirane na teritorijalnom na~elu. U drugoj polovini te godine osnovali smo grupe i na industrijskom na~elu: u fabrici duvana i Pilani “Bosna Boa”. Kada sam u januaru 1929. kooptiran za ~lana Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci, du`nost sekretara MK SKOJ-a u saglasnosti sa Pavom Radanom, tada{njim sekretarom MK KPJ, preuzeo je Idriz Maslo.”1086 Iz navedenog sadràja se jasno vidi da je Veljko sam, u svom zabiljeènom sje}anju dao podatak o toj primopredaji du`nosti sekretara MK SKOJ-a u januaru 1929. A postoji i izvor koji govori druga~ije, {to se vidi iz slijede}eg: “Mjesna organizacija SKOJ-a nije prekidala rad za vrijeme [estojanuarske diktature. Sekretari Mjesnog komiteta SKOJ-a bili su Veljko

1084 Ibid., 185. 1085 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, ., n. d., fusnota br. 262, str. 387. 1086 Veljko \or|evi}, SKOJ pred {estojanuarsku diktaturu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 201.

344

\or|evi} (do ljeta 1929), Idriz Maslo (1929-30), Vilko Vinterhalter (1930-33), Nikola-Nikica Pavli} (1933-34) i Slobodan Kokanovi} (1934-35).1087 Kao sekretar MK SKOJ-a prisustvovao je sjednicama i konferencijama KPJ, uklju~uju}i plenarnu sjednicu Okru`nog komiteta KPJ 10. januara 1928. i mjesnu partijsku konferenciju KPJ u ku}i Avde ârdì}a. Prisustvovao je Okru`noj konferenciji SKOJ-a u Zagrebu, krajem avgusta 1928. “Sje}am se jednog {ireg skojevskog sastankana, mislim plenuma, odrànog u ljeto 1928. na starom zapu{tenom groblju u Vrbas-aleji, na pravcu prema Pilani. Prisustvovalo je 10-12 ~lanova SKOJ-a, izme|u ostalih: Berko Supek, Fahrudin Dìn, Cikota, Idriz Maslo, Vilko Vinterhalter, Edo Kun{tek, Abduselam Gvo`|ar, Alija Blenti}, Ekrem Maglajli} i ja. U ime banjalu~ke partijske organizacije, sastanku je prisustvovao kao delegat Milovan Sandi}, zvani Hajduk.“1088 Na ovoj konferenciji za delegata je bio izabran Idriz Maslo, ali je bio neki razlog da je na tu konferenciju oti{ao Veljko \or|evi}. O toj Konferencije Veljko u svojim sje}anjima kaè: “Po povratku s Pokrajinske konferencije SKOJ-a u Zagrebu podnio sam izvje{taj na sastanku MK SKOJ-a. Sastanak smo odràli na slobodnom prostoru iznad “Lau{a”. Razmatrali smo zaklju~ak da se sa ovim pitanjima upoznaju sve skojevske grupe. Na{ prijedlog je bio da se poja~a politi~ki rad, posebno u radni~kim sredinama, i da se ide na prijem novih ~lanova. Prije ovog sastanka obavjestio sam Pavu Radana o tematici i donesenoj Rezoluciji Pokrajinske konferencije… Radan mi je predloìo da na sjednici Mjesnog komiteta SKOJ-a razmotrimo ne samo pitanja aktivnijeg rada na prikupljanju Crvene pomo}i nego i da teì{te na{eg djelovanja usmjerimo na radni~ke sredine i da u njima idemo smjelije na prijem novih ~lanova SKOJ-a. Posljedice na{eg poja~anog politi~kog rada u redovima omladine u jesen 1928. o~itovale su se u prijemu novih ~lanova, tako da smo imali skojevske grupe u svim banjalu~kim industrijskim srednama: Fabrici duvana, Pilani “Bosna Boa”, Rudniku Lau{ i me|u koàrcima. Istovremeno je poja~an rad i me|u srdenjo{kolcima…”1089 U vrijeme kad je Veljko bio sekretar MK SKOJ-a, grupa skojevaca se sna{la za ge{tetner, donijela ga je rasklopljenog na odre|eno mjesto i koristila ga za svoje potrebe i {ire. “Negdeje u jesen 1928. do{li su u moju radionicu Cikota, Vilko Vinterhalter i Edi Sola i donijeli su pove}i paket. U paketu se nalazio razmontiran ge{tetner koji su kri{om donijeli iz skautskog dru{tva, ~iji su bili ~lanovi. Objasnili su mi kako su do{li do tog ge{tetnera i da je potrebno da ga sklonimo u mojoj radionici. Nekoliko dana kasnije, Gvo`|ar je donio hemikalije potrebne za rad ge{tetnera. U isto vrijeme donio je nekakvu hemikaliju za nevidljiva slova s kojim je premazivao tekst da bi postao nevidljiv. Kad je trebalo umnoàvati ilegalni materijal dolazili su u moj stan. Sastavljali smo ge{tetner i umnoàvali matrice, a

1087 Banjaluka u radni~kom i NOB, knj. 1, fusnota br. 474, str. 417. Ovaj podatak je dao Milan Vukmanovi}, po{to je on pisao sve fusnote u ovom zborniku. 1088 Ferid Hasanba{I}, navedeni rad, 185-186, Prema sadràju fusnote br. 314. rije~ je o izboru Idriza Masle za Pokrajinsku konferenciju SKOJ-a koji je za delegata izabran, a zbog nekih razloga oti{ao je Veljko \or|evi}. 1089 Veljko \or|evi}, SKOJ pred {estojanuarsku diktaturu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str.

345

po obavljenom poslu opet bismo ga rastavili i sklonili na skrovito mjesto (pojedine dijelove smo krili po cijeloj ku}i). – kaè u svojim sje}anjima Ferid Hasanba{i}.1090 Obezbjer|ivanje partijske konferencije za izbor Avde ârdì}a za delegata za IV kongres KPJ u Drezdenu, koja je odràna u ârdì}evoj ku}i, vr{ili su skojevci drè}i straù. “[ira obavje{tenja nije mi dao; jedino sam znao da }e u ku}i biti odràn ilegalni sastanak i da}u vr{iti du`nost straàra. U zakazano vrijeme na{li smo se Vilko Vinterhalter, Tankredi Edi Sola i ja. Razdvojili smo se da ne bi bilo sumnjivo – Sola i Vilko i{li su jednom, a ja drugom stranom ulice… U “{etnji” du` ulice susretali smo se obi~no kod ârdì}eve ku}e, mimoilazili se {utke i sporazumjevali znakovima da je sve u redu.”1091 – kaè Ferid Hasanba{i}. Na ovoj partiskoj konferenciji u~estvovao je u radu i Veljko \or|evi}. To se vidi i iz zabiljeènog sje}anja Ferida Hasanba{i}a. “Prili~no se razdanilo kad je bio zavr{en i dok su u~esnici napu{tali ku}u vidio sam da su sastanku prisustvovali Veljko \or|evi}, Akif [eremet, Edo Kun{tek, Abduselam Gvo`|ar i jo{ neki. Izlazili su pojedina~no, tako da je bilo te{ko ustanoviti koliko je bilo u~esnika.”1092 Za jedan dio aktivnosti u 1928. godini, u vrijeme kada je Veljko bio sekretar MK SKOJ-a, u spomenutom zabiljeènom sje}anju Ferida Hasanba{i}a, nalazimo i slijede}e detalje o tome kako su odràvani teoretski sastanci: “Skojevske sastanke smo odràvali u mojoj sobi koja je sluìla i kao kroja~ka radionica. Sastanci su bili mahom teoretski na kojima je prora|ivana ilegalna partijska gra|a. Sje}am se obja{njenja pojmova Marksovog Kapitala o najamnini, profitu, vi{ku vrijednosti i sli~no. Za teoretska obja{njenja bio je naj~e{}e zaduèn Vilko Vinterhalter. Sje}am se da sam dobio zadatak da iz Talhajmerove knjige o dijalekti~kom materijalizmu pripremim jedno poglavlje. Bilo mi je te{ko, ali sam uz pomo} rije~nika savladao terminologiju.”1093 Na Mjesnoj partijskoj konferenciji 18-19. juna 1934. Veljko nije bio kandidat za partijsko rukovodstvo zbog odlaska u vojsku, ali je poslije povratka kooptiran za ~lana MK KPJ. Uhap{en je u septembarskoj provali 1936, a zatim ga je Sud za za{titu dràve 3. marta 1937. osudio na 10. mjeseci strogog zatvora. Poslije izlaska iz kaznionice u Sremskoj Mitrovici po partijskom zadatku zavr{io je studije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i nastavio politi~ki rad. Uhap{en je sa Radetom Li~inom po~etkom maja 1941, ali ne kao pripadnik komunisti~kog pokreta, ve} u sklopu hap{enja Srba. Poslije pu{tanja iz zatvora pre{ao je u ilegalnost, pa se u junu sklonio u selo Vija~ani. Neposredno je u~estvovao u pripremanju ustanka 1941. Po{to je morao na operaciju oti{ao je u Split i tamo nastavio politi~ki rad kao sekretar Reonskog komiteta Varo{, a zatim i ~lan Mjesnog komiteta KPJ (konspirativni pseudonimi u Splitu bili su mu: Mato,

1090 Ferid Hasanba{I}, navedeni rad, str. 188. 1091 Ferid Hasanba{i}, navedeni rad, str.186-187. 1092 Ferid Hasanba{I}, navedeni rad, str. 187. 1093 Ferid Hasanba{I}, navedeni rad, str. 187-188.

346

Stipo i Marko) do odlaska u partizane. U ilegalnom pokretu u Splitu, pored svestranih aktivnosti, izdavao je list “Glas”. Po oslobo|enju Splita, 1943. Godine, iza{ao je na slobodnu teritoriju, gdje je zavr{io vi{I partijski kurs u Dravaru. Po zavr{etku ovog kursa bio je na odgovornim du`nostima, kao politi~ki komesar aerodroma Vrhovnog {taba u medenom Polju kod Bosanskog Petrovca, sekretar ZAVNOBiH-a i drugim visokim politi~kim i dràvnim funkcijama.1094 U zabiljeènom sje}anju Katice Sarafin, u~esnice revolucionarnog ènskog pokreta u Banjaluci o Veljku \or|evi}u se kaè: “Policijske vlasti su tada (odnosi se na 1934. godine, napomena autora) uhapsile veliki broj komunista, a koliko se sje}am bilo ih je 17. Uglavnom su uhapsili najistaknutije komuniste: Veljka \or|evi}a, Edhema-Ledu Karabegovi}a, Nikicu Pavli}a, Milo{a Popovi}a, Jakoba [mita, Kasima Hadì}a, Ivicu Tukeri}a, Idriza Maslu, Ivicu Singlera, Franju Lemaji}a i mog muà (Franju Sarafina)1095. Veljko \or|evi} u svom radu “SKOJ pred {estojanuarsku diktaturu” kaè: “MK SKOJ-a je odràvao ~e{}e sastanke, bilo na otvorenom prostoru bilo u ku}ama. Dobijali smo neke smjernice za na{ politi~ki rad od PK SKOJ-a, a neke od MK KPJ. Po{to sam kao sekretar MK SKOJ-a prisustvovao sastancima MK KPJ, neke direktive su preno{ene i ovom linijom, jer je trebalo da zajedni~ki djelujemo u pojedinim akcijama, a tih je aktivnosti u 1928. godini bilo u ve}em obimu, naro~ioto od prolje}a pa nadalje. O svim pitanjima akcionog djelovanja utvr|ivali smo zajedni~ka gledi{ta na sastancima MK SKOJ-a, a potom se prilazilo njihovom sprovo|enju putem SKOJ-evskih grupa. U MK SKOJ-a smo davali zaduènja ko }e i}i na pojedne sastanke tih grupa.”1096 Po preuzimanju du`nosti sekretara MK KPJ, 1929. godine, neposredno je ostvarivao kontakte sa Pokrajinskim komitetom KPJ za Hrvatsku i Slavoniju. Veljko \or|evi} bio je sekretar MK KPJ Banjaluke od 1929. do ljeta 1934. godine, kada je oti{ao na odsluènje vojnog roka, pa tako na poznatoj Mjesnoj partijskoj konferenciji KPJ u Banjaluci, odrànoj 18-19. juna 1934. nije bio kandidat za izbor u partijsko rukovodstvo zbog odlaska u vojsku, ali je poslije povratka kooptiran za ~lana MK KPJ. Pred Sudom za za{titu dràve osu|en je na 10 mjeseci koje je proveo u Kaznenom zavodu u Sremskoj mitrovici. 4. IDRIZ MASLO, sekretar MK SKOJ-a od januara 1929 - 1930. godine i od

po~etka 1933 - 1934. godine.

1094 Dr Du{an Luka~, Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji, fusnota br. 27, str. 26-27; Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 263, str. 387-388. 1095 Katica Sarafin, @ivot s revolucionarom, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str. 255. 1096 Veljko \or|evi}, SKOJ pred {estojanusrsku diktaturu, Banjaluka u radni~kom pokretru i NOB, str. 202.

347

Ro|en je 1909. u Banjaluci. Po profesiji je bio tokar i mehani~ar. ^lan KPJ postao je u jesen 1928. godine. “[eremetovi politi~ki u~enici me|u radnicima bili su Abduselam Bleki} [andor, Muhamed Kazaz, Stjepan Martak, Idriz Maslo, Jusuf-Joja Tuli} i drugi. To je bila generacija koju su politi~ki vaspitavali i izgra|ivali Pavo Radan i Akif [eremet. Njihove najve}e politi~ke zasluge u komunisti~kom vaspitanju bile su u povezivanju i druènju radni~ke, srednjo{kolske i studentske omladine {to je postalo tradicija cijelog me|uratnog revolucionarnog radni~kog i komunisti~kog pokreta.”1097 Kao {to se vidi me|u u~enicima Pave Radana i Akifa [eremeta me|u mladim radnicima bio je i Idriz Maslo. ^lan Mjesnog komiteta SKOJ-a postao je po~etkom 1928. godine. Iz ve} spomenutog podatka, koji daje Veljko \or|evi}, vidi se da je Idriz Maslo postao sekretar MK SKOJ-a u januaru 1929. godine, kada je Veljko \or|evi} kooptiran za ~lana Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci.1098 Jedan podatak ukazuje da je Idriz Maslo bio sekretar MK SKOJ-a u jo{ jednom periodu {to se vidi iz slijede}eg sadràja: “Idriz Maslo je tada (po~etak 1933. godine, napomena autora) bio sekretar MK SKOJ-a, a sekretar MK KPJ postao je od juna 1934. On nije rukovodio radom partijske }elije, nego je pruào organizacionu pomo} kao i nekoliko drugih komunista, na primjer Veljko \or|evi}, Edhem Karabegovi}, Muhamed Kazaz, Nikola Pavli} i drugi.”1099 Iz ovoga se moè zaklju~iti da je Idriz Maslo jo{ jednom na kra}e vrijeme bio biran za sekretara MK SKOJ-a Banjaluka. O vi{estrukoj Idrizovoj aktivnosti nalazi se podatak u radu Gojka Gaji}a “Partijska }elija u Kolima u kome se kaè: “Zagorac i Kneèvi} su nas povezali i sa nekim drugovima iz Banjaluke; tako je sve do 1927. dolazio u Kola Avdo ârdì}, a zatim Muhamed Kazaz,Veljko \or|evi}, Idriz Maslo i drugi. Dolazili su tako|er i Safet Filipovi}, Huso Me{inovi}, a jednom prilikom je do{ao Veselin Masle{a… Tako|er su nam dolazili Edo Kun{tek i Vilko Vinterhalter…” 1100 I navedeni primjer dobro ilustruje svestrano angaòvanje Idriza Masle dok je obavljao du`nost sekretara MK SKOJ-a u Banjaluci. Iz zabiljeènog sje}anja Eve [mit vidi se da je Idriz Maslo radio i na Pilani. Ona kaè: “U to vrijeme, 1931. godine, nezadovoljstvo pilanskih radnika zbog pona{anja uprave preduze}a bilo je sve ve}e… U pripremanju ovih akcija i {trajkova pruàla je pomo} partijska organizacija grada, ali su i u Pilani radili brojni ~lanovi Partije: Idriz Maslo, Franjo Lemaji}, Ivica Sigler, Franjo Sarafin, Jakob [mit i jo{ nekolicina ~ijih se imena ne sje}am.”1101 Uhap{en je u septembru 1936, prilikom provale kada je bio sekretar MK KPJ u Banjaluci. Nakon su|enja pred Sudom za za{titu dràve osu|en je na 18 mjeseci 1097 Banjaluka u Radni~kom pokretu i NOB, fusnoti br. 207, str. 380. 1098 Veljko \or|evi}, SKOJ pred {estojanuarsku diktaturu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 201. 1099 Katica Sarafin, @ivot s revolucionarom, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str. 245 i fusnota br. 423, str. 411. 1100 Gojko Gaji}, Partijska ~elija u Kolima, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 192. 1101 Eva [mit, Me|u komunistima Pilane, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 241 i 243.

348

robije. Imao je najduù vremensku kaznu u odnosu na sve druge uhap{ene banjalu~ke komuniste, prilikom provale 1936. godine. Veljko \or|evi} u svom radu “Pred sudom za za{titu dràve” o hap{enju grupe komunista me|u kojim je i Idriz Maslo, kaè: “Banjalu~ka partijska organizacija je bila provaljena, pa su bili uhap{eni Nikica Pavli}, Idriz Maslo i Safet Filipovi}…”1102 Sekretar MK KPJ Banjaluke bio je u dva razli~ita perioda: prvi, od juna 1934. do po~etka 1935. i, drugi od aprila 1935. do hap{enja, 2. septembra 1936. godine. Nije isklju~eno da je bio sekretar MK KPJ u Banjaluci u jo{ jednom periodu o ~emu postoje podaci, koje navodimo: “U ljeto 1931. godine, na [ehitlucima je odràna Mjesna konferencija KPJ za Banjaluku. Bilo je rije~I o oìvljavanju rada partijskih organizacija nakon zavo|enja moarhofa{isti~ke diktature, o smjelijem prodoru u sindikate, te u redove radni~ke i srednjo{kolske omladine. Posebna pa`nja je posve}ena prijemu novih ~lanoca KPJ. Direktivu konferencije, na prijedlog Vese Masle{e, da se ide na osnivanje partijskih }elija, banjalu~ka partijska organizacija je uskoro po~ela provoditi u ìvot. Konferencija je izabrala Mjesni komitet KPJ na ~elu sa Idrizom Maslom. Nakon toga je odràno vi{e skojevskih i partijskih sastanaa na [ehitlucima i Star~evici.”1103 Dakle, ovaj podatak ukazuje da je Idriz bio sekretar MK KPJ tri puta. Ali, i pored vjerodostojnosti ovog izvora, po{to je podatak iznijet u uvodnom referatu na nau~nom simpozijumu u Banjaluci,te{ko ga je prihvatiri zato {to je u to vrijeme bio sekretar MK KPJ Veljko \or|evi}, {to potvr|uje vi{e primarnih izvora. Daljim iztraìvanjem ove se vjerovatno moè ras~istiti. Zatim, u istraìvanju je utvr|eno da je bio sekretar Okru`nog komiteta KPJ od jula 1934. Taj Okru`ni komitet KPJ imao je nadle`nost Oblasnog komiteta KPJ, {to se vidi i iz jednog rada Veljka \or|evi}a koji kaè: “U julu 1934. pristupilo se formiranju Okru`nog komiteta KPJ za Bosansku krajinu zbog ~ega je do{ao Stevan Rau{evi} [ojka,1104 kao delegat Pokrajinskog komiteta KPJ u Zagrebu. S tim u vezi je bio i dolazak Josipa Zmazeka iz Bosanske Kostajnice. Izabran je Okru`ni komitet KPJ koji je djelovao i kao Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu. U komitet su izabrani: Idriz Maslo za sekretara, a za ~lanove Muhamed Kazaz, Nikica Pavli} i Safet Filipovi}. Izbor je vr{en na osnovu brojki ispisaanih na listi}ima. Samo je [ojka znao imena onih koja su odgovarala ovim {iframa.”1105 Od januara do kraja marta 1941. bio je interniran u logor Me|urj~je kod Ivanjice. U vrijeme dizanja ustanka u Maslovarama i okolini, kad je stigao na ovaj teren, uklju~io se u teku}e aktivnosti u svojstvu komesara Borjanske (maslovarske) ~ete i

1102 Veljko \or|evi}, Pred sudom za za{titu dràve, knj 2, str. 359. 1103 Hare Beganovi}, pripreme, u~esnici, tok i zaklju~ci {ehotlu~kih savjetovanja, [ehitluci 41., Banjaluka 1981, str.43. 1104 Danilo Rau{evi} [ojka, ro|en u Slavonskoj poègi 17. februara 1900, kamenoklesarski radnik, ~lan Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju. Po partijskom zadatku boravio u Banjaluci u junu i julu 1934. Centralni komitet KPJ obavjestio ga je pismom od 22. jula 1936. da sa Karlom Hudomalom treba da pre|u na politi~!ki rad u Francusku. Iz Francuske je ubrzo oti{ao u [paniju (Sadràj ove fusnote je preuzet iz Banjaluka u radni~kom pokretru i NOB, knj. 1, fusnota br. 463, str. 416). 1105 Veljko \or|evi}, Pokret nije zaustavljen, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 307.

349

{ire na pordu~ju srednje Bosne. Kako sam Idriza Maslu li~no poznavala u vrijeme kada je bio komesar Maslovarske ~ete znam da je bio veoma omiljen me|u borcima. S obzirom na njegovo bogato iskustvo u revolucionarnom omladinskom i radni~kom pokretu znao je pri}i nepismenim i polupismenim ljudima, razgovarati sa tim obi~nim ljudima iz okolnih sela, a posebno sa borcima u svojoj ~eti, zatim sa omladincima koji su tada pri Borjanskoj ~eti imali predvojni~ku obuku (sa drvenim pu{kama), pa je bio, kako u ~eti, tako i me|u stanovni{tvom, veoma dobro prihva}en. Stalno se interesovao za rad SKOJ-a u tom kraju i njegovo omasovljavanje. Bio je dobar govornik, dobar organizator masovnog dru{tveno-politi~kog u kulturnoprosvjetnog rada. Kao komesara Borjanske, odnosno Maslovarske ~ete u êtvrtom kraji{kom odredu, u vrijeme ~etni~kih pu~eva, aprila 1942. godine, ubili su ga ~etnici ii tada se Maslovarska ~eta transformisala u ~etni~ku, ubiv{i tom prilikom tri osobe: Idriza Maslu, Veru Vinterhalter (suprugu Vilka Vinterhaltera) i Tihomira (iz Tesli}a), borca u Borjanskoj ~eti.1106 Interesantno je ista}i da je me|u skojevskim kadrovima izme|u dva rata jedini Idriz Maslo u dva razli~ita vremena odavljao du`nost sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a (po~etak 1929-1930, i po~etak 1933-1934. godine), a isto tako i sekretara Mjesnog komiteta KPJ (od VI 1930- do po~etka 1935, i od aprila 1935. do hap{enja 2.IX 1936). 5. VILIM JOSIP VINTERHALTER VILKO, sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci od

1930-1933. godine Ro|en u Banjaluci 1909. godine, politi~ki u~enik Akifa [eremeta, pravnik i publicist. Po poloènoj maturi u gimnaziji 1928, studirao je pravne nauke u Zagrebu, ali je prete`no boravio u Banjaluci do diplomiranja 1934. U SKOJ je primljen 1927, kad je i zaduèn za politi~ki rad sa srednjo{kolskom omladinom, ~ime se bavio do odlaska iz Banjaluke, 1934. Prema li~nom kazivanju, Veljko \or|evi} mu je 1928. saop{tio odluku o prijemu u KPJ, od kada mu je trajao neprekinut partijski sta`. O aktivnosti SKOJ-a u periodu kad je Vilko bio sekretar MK SKOJ-a govori i slijede}i sadràj: “Jedan od zadataka kome su banjalu~ki komunisti obra}ali posebnu pa`nju bila je briga o mladima. Uz pomo} Mjesnog komiteta KPJ, organizacija SKOJ-a je ve} 1931. razvila ìv rad me|u radni~kom, studentskom i srednjo{kolskom omladinom. U {kolskoj 1931/32 godini, organizacija SKOJ-a u banjalu~koj gimnaziji rukovoidila je poznatim dvodnevnim |a~kim {trajkom u kome su u~estvovali svi u~enici od prvog do osmog razreda u znak solidarnosti s beogradskim i zagreba~kim studentima koji su tako|er {trajkovali.”1107 Naredni izvor direktno govori od kada je Vilko sekretar MK SKOJ-a, {to se vidi iz slijede}eg: “Mjesna organizacija SKOJ-a nije prekidala rad za vrijeme

1106 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnote br. 374 i 423. 1107 [efket Maglajli}, Partijske akcije u Banjaluci, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 315.

350

[estojanuarske diktature. Sekretari Mjesnog komiteta SKOJ-a bili su: Veljko \or|evi} (do ljeta 1929), Idriz Maslo (1929-30), Vilko Vinterhalter (1930-33)…”1108 U 1932. godini Vilko je neposredno rukovodio ilegalnom grupom omladine u Gimnaziji. Taj podatak nalazimo u vezi sa Bogdanom Jerkovi}em, koji je tada bio predsjednik “Mlade Jugoslavije” (od 9.X 19320). U drugoj polovini 1932. jedan je od neposrednih organizatora {trajka |aka, kada je Osman Karabegovi} izba~en iz Gimnazije. Krajem avgusta 1932, s grupom naprednih jugoslovenskih knjièvnika, umjetnika i publicista Vilko Vinterhalter je potpisao pozdravno pismo Privremenom odboru Me|unarodnog kongresa za mir, upu}en preko francuskog knjièvnika Romena Rolana. Zanimljivo je zabiljeèno sje}anje Veljka \or|evi}a, koji je napisao slijede}e o Vilkovom radu iz vremena kada je Veljko bio sekretar MK SKOJ-a, a Vilko ~lan SKOJ-a, i kasnije kada je Vilko bio ~lan i MK SKOJ-a: “Me|u ~lanovima SKOJ-a u realnoj gimnaziji bili su najaktivniji Vilko Vinterhalter i Edo Kun{tek… Vilko Vinterhalter je bio na ~elu grupe skojevaca me|u srednjo{kolcima On je bio najaktivniji. Te je godine maturirao, ali je i dalje imao zaduènje da politi~ki djeluje me|u srednjo{kolcima.”1109 Od 1934. u Beogradu radi kao advokatski pripravnik i novinar lista “Politika” i ~asopisa “Blagostanje”. Rat i okupaciju do~ekao je u Beogradu. Vratio se u Banjaluku u junu 1941. godine. Jedno vrijeme krio se kod Zelinskog iz Higijenskog zavoda, zatim kod Marka Lipovca, a potom kod Hikmeta iz ~ije ku}e je oti{ao u partizane u novembru iste godine, (kod Hikmeta su se jedno vrijeme krile i Du{anka Kova~evi} i Ljubica Mrkonji}). Prilikom pretresa Hikmetove ku}e agent Josip [olc Puba 1110 susreo se pogledom sa Vilkom, stje{njenim u {pajzu, i tad je rekao “Idemo dalje. Ovde nema nikoga”- kaè Mira, Vilkova sestra, kojoj je to Vilko ispri~ao.1111 U to vrijeme Vilkova supruga Vera Vinterhalter i sestra Mira bile su u usta{kom zatvoru u Crnoj ku}i1112, odakle je Mira Vinterhalter poslana u koncentracioni logor, ali sre}om preìvila je i vratila se ku|i. I Vilkov brat Mato dospio je u koncentracioni logor u Gradi{ci.Vera i Vilko su ve} novembra 1941.

1108 Banjaluka u radni~kom pokretu I NOB, fusnota br. br. 474, str. 417. 1109 Veljko \or|evi}, SKOJ pred [estojanuarsku dioktaturu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 202. 1110 Josip [olc Puba, kao i njegova dva brata, prije rata su bili pripadnici naprednog pokreta. U 1941. sva trojica pripadaju NOP-u. Ima velike zasluge za NOP po{to je davao potrebna obavje{tenja rukovodstvu NOP-a u Banjaluci u vezi sa hap{enjima, jednom rje~ju dragocjene podatke. Po{to je za usta{ku policiju imao “lo{e rezultate” premje{ten je u Biha}, pa je i tamo uspostavio vezu sa NOP-om. Sli~no kao u Banjaluci nastavio je i u Biha}u. i sl. gurnuo bi to u pe}, pa kolegama rekao “moèmo dalje, ovde nema ni{ta…” Kad je do{lo vrijeme, preko veza NOP-a iza{ao je na slobodnu teritoriju iz Biha}a sa ènom i djecom. Ma~ehu su mu streljali Nijemci. Oba brata su u~esnici NOR-a. Mla|i, Robert, student, u partizane je oti{ao 1941 i 1942. je poginuo. Srednji brat Vili, stolar, oti{ao je u partizane 1942. i vratio se kao partizanski oficir. 1111 Zabiljeèno kazivanje Mire Vinterhalter Slavku Odi}u, 19. oktobra 1977. godine. Li~na arhiva Slavka Odi}a. 1112 Ibid., str. 1- 2.

351

preko Sitara oti{li u partizane. Vilkova supruga Vera, kako je ve} navedeno, zatekla se u Maslovarama za vrijeme ~etni~kog pu~a, koji je bio no}u izme|u 7/8 aprila, kada su ~etnici zaklali Idriza Maslu, komesara Maslovarske ~ete, pa su iste no}i zaklali i Veru Vinterhalter. Njeno tijelo ~etnici su bacili u napu{tenu rudarsku jamu u Maslovarama. Vilko je za vrijeme rata radio u redakcijama velikog broja partizanskih listova, ali u tom periodu bio je i `rtva nesre}nih okolnosti, {to se tada jako odrazilo i na njegov rad i na njegov ìvot, a i kasnije. Naime, jo{ u 1941. Vilku je jedan “drug” u Beogradu rekao “da, s obzirom na njegovo prezime, ostane na radu u Beogradu u listu ‘Vreme’ ”, ali kasnije mu je to prigovoreno, odnosno bojkotovan je {to odmah, kad je po~eo rat, nije stigao u Banjaluku. Znatno kasnije kad se postavilo pitanje njegovog rada u “Vremenu”, Vilko se pozvao na toga druga, ali… Sa Vilkovim dolaskom u Banjaluku stiglo je i pismo “odozgo” u kome je re~eno “da Vilka pritegnu da mu kosti pucaju…” Ovaj povod je uzrok kasnijim Vilkovim brojnim nevoljama. Veoma obrazovan, izrazito sposoban, daroviti politi~ki u~enik Akifa [eremeta, poznati ilegalac iz tridesetih godina, zapaèni publicist na {irim prostorima, nije od pojedinih li~nosti u Beogradu, kao ni u Banjaluci bio prihva}en. Stoga je neko vrijeme u NOR-u bio i konjovodac. Doìvljavao je i takva maltretiranja da je, iako su u partizanskoj koloni bili konji sa samarima, za vrijeme dugih, iscrpljuju}ih pokreta partizanskih jedinica, on morao nositi akumulator i sli~no, a “Po svojim sposobnostima i ranije i tada mogao je biti politi~ki komesar divizije ili korpusa”.1113 Pri kraju rata postao je urednik lista “Oslobo|enje”. Poslije rata bio je pomo}nik glavnog urednika “Borbe”, ~lan Izvr{nog vije}a NR BiH i CK BiH, savezni sekretar za informacije itd. Umro je u Beogradu 1970 godine.1114 6. NIKOLA NIKICA PAVLI], sekretar MK SKOJ-a od kraja 1933 – 30.XII

1934. godine Ro|en je u Kiseljaku 23. novembra 1912, pravnik i publicist. Gimnaziju je poha|ao u Banjaluci i maturirao je 1929/30. godine. U toku {kolovanja bio je ~lan uprave i predsjednik \a~kog literarnog i glazbenog dru{tva “Mladost”, koje je u istoj {kolskoj godini i zabranjeno. Neporedno prije ove zabrane odrào je predavanje “Indijski misticizam”. Poslije zavr{etka mature Veljko \or|evi} mu je saop{tio da je primljen za ~lana KPJ. Upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu, ali je prete`no boravio u Banjaluci, gdje je 1931-33. bio ~lan MK SKOJ-a, a sekretar MK SKOJ-a je od kraja 1933-30.XII 1934. godine. Ima osnova za pretpostavku da je bio ~lan MK KPJ od stupanja na du`nost sekretara MK SKOJ-a od kraja 1933. do 30.XII 1934. godine. 1113 Kazivanje Slavka Odi}a autoru. 1114 Dio biografskih podataka uzet je iz Banjaluka u radni~kom iI NOB, knj. 1 fusnote br. 317, str. 395., i iz drugih izvora.

352

O njegovom izboru za sekretara MK SKOJ-a, od nekoliko izvora, nave{}emo slijede}i: “Krajem 1933. na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a, odrànoj u Boriku, u novi Mjesni komitet SKOJ-a izabran je Nikica Pavli}, za sekretara, a za ~lanove [efket Maglajli} i Emil Zrelec. Sastanci MK SKOJ-a su naj~e{}e odràvani u prirodi, ali tako|e i u mojoj ku}i, kod [efketa Maglajli}a, Veljka \or|evi}a i dva puta kod Idriza Masle u Gornjem [eheru.1115 – kaè Emil Zrelec. I dalje kaè: ”… u to vrijeme je Nikica Pavli} studirao i odlazio u Zagreb radi ispita, ali je ~esto boravio u Banjaluci. Dolazio je i na sastanke na{e partijske }elije kao ~lan MK KPJ…”1116 Dakle, vidi se da je Nikica Pavli} krajem 1933. godine izabran za sekretara MK SKOJ-a, a kako je bila praksa i tada da sekretari MK SKOJ-a budu i ~lanovi MK KPJ, opravdana je pretpostavka da je Nikica od tada ~lan MK KPJ. A iz rije~i Zrelca se vidi da Nikica dolazi na sastanke partijske }elije kao ~lan MK KPJ. “Na Mjesnoj partijskoj konferenciji, odrànoj 1934. izabrani su u novi MK KPJ: Idriz Maslo, Nikica Pavli}, Muhamed Kazaz i Kasim Hadì}, a mo`da i jo{ neko” – navodi rije~i Veljka \or|evi}a Milorad Gaji} u svom radu “Partijska organizacija Banjaluke 1929-1935”1117 i dodaje da su tada u Mjesni komitet bili izabrani jo{ Safet Filipovi} i Asim Alihodì}, a da je po odsluènju vojnog roka kooptiran i Veljko \or|evi}. Dakle, vidi se da je Nikica Pavli} ~lan MK KPJ i od sredine 1934. godine, po{to je ova Mjesna konferencija KPJ odràna 18-19. juna 1934. godine, a Nikica je i dalje sekretar MK SKOJ-a do 30.XII iste godine. Na osnovu izu~ene gra|e moè se zaklju~iti da je Nikica Pavli} biran za sekretara MK KPJ po~etkom 1935. i na toj du`nosti je ostao do aprila 1935. godine. O radu KPJ u Banjaluci u tom periodu iz Informacije PK KPJ u Zagrebu upu}ene CK KPJ vidi se da se broj ~lanova KPJ pove}ao za {est novih ~lanova i da se njen rad pravilno razvija, odnosno data je veoma povoljna ocjena rada. “Svoju djelatnost razvijaju najvi{e kod prosvjetnih, tambura{kih i {portskih dru{tava u kojima imaju rukovodstva u svojim rukama…. Ukupan broj ~lanova ima partija 21, SKOJ 20, jedinica imaju tri u preduze}ima, a ostale su uli~ne i u sindikatima.”1118 U ovaj broj ~lanova nije KPJ i SKOJ-a nije uklju~eno 26 studenata u Beogradu i Zagrebu, jedan radnik na robiji i {estorica u vojsci. Postojale su i dvije seoske }elije sa devet ~lanova, - kaè Milan Vukmanovi} komentari{u}i predhodni izvje{taj.1119 Na Mjesnoj konferenciji KPJ, odrànoj u Suturliji aprila 1935. Nikica Pavli} predaje du`nost sekretara MK KPJ. Izabrani su Idriz Maslo za sekretara MK KPJ, Asim AlihodÌ}, Safet Filipovi} i Franjo Lemaji}. Nisu izabrani ni Nikica Pavli}, Pavo Radan i drugi. Jer, na ovoj konferenciji me|u komunistima Banjaluke nastalo je neslaganje u ocjenama rada u sindikatima i masovnim udruènjima, dru{tvima. 1115 Emil Zrelec, Pavo nas je uklju~io u pokret, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 225 1116 Emil Zrelec, ibid., str. 225-226 1117 Milorad Gaji}, Partijska organizacija Banjaluke 1929-1935, Banjaluka u novijoj istopriji (1878-1945), str. 341. 1118 Arhiv CK SKJ, KI-1935/130, izvje{taj br. 4 PK KPJ u Zagrebu. 1119 Milan Vukmanovi}, Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, UVOD, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, 1985, str. 42-43.

353

Grupa mla|ih ~lanova i cjelokupno rukovodstvo SKOJ-a zastupali su da Partija u oblicima masovnog rada ostvaruje politi~ki autoritet. Ispravnost toga stava utvrdila je i Pokrajinska konferencija SKOJ-a u Zagrebu, poslije koje je donijeta odluka o osnivanju organizacije Saveza radne omladine grada i sela. Jo{ 1934. Pavli} je postao ~lan OK KPJ, pa je, vjerovatno tada bio angaòvan i na poslovima izvan Banjaluke, a na tom poslu ostao je i dalje, po{to ve} u aprilu 1935. odlazi sa du`nosti sekretara MK KPJ.

Naime, prema podacima, Nikica je bio ~lan Okru`nog komiteta KPJ koji je imao nadle`nost Oblasnog komiteta KPJ od jula 1934. godine. S tim u vezi Veljko \or|evi} kaè: “U julu 1934. pristupilo se formiranju Okru`nog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, zbog ~ega je do{ao Stevan [ojka Rau{evi} kao delegat Pokrajinskog komiteta KPJ u Zagrebu. S tim u vezi je bio i dolazak Josipa Zmazeka iz Bosanske Kostajnice. Izabran je Okru`ni komitet KPJ koji je djelovao i kao Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu. U komitet su izabrani Idriz Maslo za sekretara, a za ~lanove Muhamed Kazaz, Nikica Pavli}, i Safet Filipovi}. Izbor je vr{en na osnovu brojki ispisaanih na listi}ima. Samo je [ojka znao imena onih koja su odgovarala ovim {iframa.”1120

“Negdje u junu 1934 godine Nikola Pavli} saop{tio je tada{njem sekretaru MK KPJ, da ima vezu sa komitetom u Zagrebu i da predstavnik èli da do|e u Banjaluku. Nekoliko dana posle toga stigao je delegat iz Zagreba [ojka…”1121 U 1934. Nikica Pavli} je povezao banjalu~ku partijsku organizaciju sa novoosnovanim Pokrajinskim komitetom KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, posebno kad je u Banjaluku do{ao Danilo Rau{evi}, instruktor PK KPJ iz Zagreba. Na vezama s partijskim i skojevskim forumima u Zagrebu radili su od 1923: Akif [eremet, Branko Zagorac, Veselin Masle{a, Fadil Maglajli}, Jusuf Tuli}, Edo Kun{tek, Asim AlihodÌ}, Vilko Vinterhalter, Ekrem Maglajli}, Veljko \or|evi}, dr Milo{ Aranicki i drugi, a u 1934. tu vezu je odràvao Nikica. Veze banjalu~ke partijske i skojevske organizacije sa PK KPJ i PK SKOJ-a u Zagrebu su postojale u periodu 1923-1929, a najìvlje su bile u dvije posljednje godine pred [estojanuarsku diktaturu. Izvjestan zastoj je bio u pariodu1929-1931, a ponovo su uspostavljene 1931. godine, ali su one bile prevashodno u li~nim kontaktima, a manje izme|u partijskih i skojevskih foruma. I pored dugotrajne povezanosti s partijskim i skojevskim rukovodstvima u Zagrebu, partijska i skojevska organizacija Banjaluke prvi put zvani~no ulazi u regionalnu organizacionu nadle`nost pokrajinskih komiteta KPJ i SKOJ-a u Zagrebu na osnovu odluke CK KPJ iznesene u pismu pokrajinskim komitetima 5. februara 1935. godine.1122 îm su nastala velika hap{enja, koncem 1935, Nikica Pavli} ulazi u MK KPJ (ili je i do tada bio pa se sada samo ponovo bira) i ostaje ~lan MK KPJ sve do provale partijske organizacije u Banjaluci, septembra 1936. godine1123, kada je do{lo do

1120 Veljko \or|evi}, Pokret nije zaustavljen, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1 str. 307. 1121 Ibid., str. 371. 1122 Milan Vukmanovi}, Partijska konferencija u Banjaluci 1934. godine i njen dru{tveno-politi~ki zna~aj u istoriji radni~kog pokreta, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1941), str.355. 1123 AIS, zbirka RP II/149; Mr Dubravka [karica, Djelatnost Kluba akademi~ara Banje Luke pred II svjetski rat, Prilozi, Institut za istoriju radni~kog pokreta, Sarajevo, Sarajevo 1965, br.1,

354

njegovog hap{enja, su|enja i odlaska na robiju u Kazneni zavod u Sremskoj Mitrovici gdje je ostao 12. mjeseci... Polti~ka aktivnost KAB-a vezana je za djelatnost Nikole Pavli}a, pa se moè re~i da je bio jedan od najistaknutijih pregaoca u KAB-u. “Inicijativa je potekla od nekolicine banjalu~kih studenata, me|u kojima je naro~ito mnogo zasluga u realizaciji ove zamisli imao tada ve} poznati komunista, student prava Nikola-Nikica Pavli}.”1124 – kaè u svom istraìva~kom radu o KAB-u mr Dubravka [karica. U jednom svom ~lanku Rahmija Kadeni} ukazuje na ulogu koju su istaknuti revolucionari toga vremena imali u KAB-u, pa kaè: “U KAB-u: Nikica Pavli}, Osman Karabegovi}, Milo{ Popovi}, Toma{ Perovi}, Ivica Maàr, Slavko Odi}, Ljubo Babi} i mnoigi drugi.”1125 Zatim, dalje kaè: “Nikicu Pavli} sam upoznao ne{to vi{e jer mi je bio jedno vrijeme sekretar }elije u kojoj su bili jo{ Sveto Daki}, Rade Li~ina, Du{anka Kova~evi} i Milena Bole. Bio je svestrano obrazovan intelektualac – marksista, prodorne misli i {iroke du{e. Insistirao je na doslednom sprovo|enju svih principa konspirativnog rada u Partiji. Kada sam novembra 1940. godine odlazio na odsluènje vojnog roka odrào mi je jedan mali kurs o konspiraciji i pona{anju u vojsci. Ina~e, po svom temperamentu bio je, iako na~etog zdravlja, nemiran duh bore}i se uvjek za otkrivanje i traènje novog.” 1126 U svojoj bogatoj aktivnosti Nikica Pavli} je bio pokreta~ i za osnivanje Lige za mir i slobodu. Nikica Pavli} bio je pokreta~, ali ne{to ranije, u vrijeme prvih godina djelovanja {estojanuarske diktature, i okupljanja mladih ljudi oko {aha. On je ocjenio tu igru kao vrlo prikladnu formu za masovni rad me|u omladinom i drugim gra|anima, kojoj se ne mogu pripisati nikakve ideolo{ke obojenosti. Tako {ah u Banjaluci postaje najomiljenija igra i zabava omladine i gra|ana. Nikica Pavli} organizuje simultanke svjetskih velemajstora dr Aljehina i [pilmana. Uskoro Banjaluka postaje ekipni {ahovski prvak Jugoslavije. A sve ovo se doga|a u godinama {estojanurske diktature i, {to je naro~ito va`no ista}i, prije Sedmog kongresa Kominterne, kada je zauzet novi kurs o radu komunista u masovnim i gra|anskim organizacijama. Moglo bi se re}i da je angaòvanje oko {aha u Banjaluci, u to vrijeme, bio svojevrstan vizionarski odnos prema okupljanju mladih i drugih oko {aha, a u svemu tome Nikica je bio prete~a takvih podsticaja. U septembarskoj provali 1936. uhap{en je u Beogradu i sproveden u Banjaluku. U toku istrage bio je strahovito mu~en, pa je poku{ao par~etom stakla da presje}e vene, ali je na vrijeme spa{en. Kasnije je obolio na plu}ima. Sud za za{titu dràve osudio ga je na 12 mjeseci robije u robija{nici u Sremskoj Mitrovici. Jedan detalj govori o Nikici kao ~ovjeku, koji je znao pri}i svakom i vr{iti pozitivan uticaj. Milan Banjac, straàr u istra`nom zatvoru u Banjaluci u objavljenom sje}anju

1124 Ibid., n. d. str. 109-136., citirani tekst je na str. 112. 1125 Rahmija Kadeni}, Revolucionarni pokret u Banjoj luci pred rat i u prvoj ratnoj godini, Ratna se}anja ioz NOB 1941-1945, knj. 2, Beograd 1981, str. 32 1126 Rahmija Kadeni}, n. d., fusnota br. 15, str. 32

355

kaè: “…Kako sam se pribliìo Nikici? Zapravo se on meni prvi obratio jer je u meni vidio naivno i po{teno seljka~ko dijete, {to mi je i sam rekao… Razgovarali smo kao drugovi, a ne kao straàr i zatvorenik. Nikica je kroz te razgovore i uticao na mene da pro{irim svoje saznanje. Tako sam ga i zavolio i èlio da ga {to prije oslobode, a posebno sam ga saàljevao zbog mu~enja kojima je bio stalno izloèn. Nastojao sam da mu stalno budem na usluzi i ~esto sam mu kupovao hranu i donosio u }eliju… Kad sam ja deùrao kri{om sam donosio bundu i pokrivao ga…”1127 Poslije povratka sa robije oti{ao je na lije~enje u sanatorijum Topol{~ica u Sloveniji. Pisao je reportaè, pjesme i pripovjetke, sara|ivao u {tampi i ~asopisima. (Pe~at, Na{a stvarnost), pokrenuo je partijski list Narodna pravda u Banjaluci i Toplo{~ica u Sloveniji, te bio je jedan od osniva~a Banjalu~kog {ahovkog kluba i Kluba akademi~ara Banjaluka (KAB-a) u kojem je imao izuzetno zna~ajnu ulogu. Da bi opravdao ~esta putovanja u Beograd upisao se i na Filozofski fakultet. Pred aprilski rat 1941. godine radio je kao pravnik kod advokata Raj~evi}a u Glini. Kad je zapo~eo rat do{ao je u Banjaluku, ali se ve} u aprilu sklonio u Bosanski Petrovac, po{to mu je tamo ìvila sestra Marija sa svojom porodicom, ali je odmah stupio u NOB. Na njegovu inicijativu je krajem jula 1941. osnovan Gerilski informacioni biro (GIB), partizanska novinska agencija u ustanku. Ve} 3. avgusta 1941. iza{ao je “Gerilac”, prvi partizanski list u Bosni i Hercegovini. U drugom broju lista od 7. avgusta objavljen je tekst partizanske zakletve. Rukovodio je radom Partizanskog obavje{tajnog biroa (POB), ure|ivao partizanske listove, pisao napise, nacrte proglase, ske~eve i dvije bro{ure “Jasenova~ki logor” i “Tito Kraji{nicima”. Prilikom razgovora o Nikici Pavli}, organizovanog na inicijativu izdava~ke ku}e “Svjetlost” u Sarajevu, da bi se o Nikici sakupila gra|a za izradu njegove potpune biografije, Skender Kulenovi} je, izme|u ostalog, za Nikicu rekao: “Ja bih vam mogao mnogo pri~ati o Nikici Pavli}u iz vremena NOR-a, upravo iz perioda koji po~inje negdje januara ili februara mjeseca 1942, pa sve do njegovog tragi~nog zavr{etka 1943. godine, negdje u prolje}e, u selu Bobolju{ci kod Drvara…. Ako biste me pitali koja je moja osnovna impresija, ili moj kona~ni sud o Nikici Pavli} ja bih vam odgovorio da smatram da je Nikica Pavli} jedan od najboljih u najblistavijih na{ih novinara i publicista, iako zbog svoje rane smrti nije do{ao u poziciju da te svoje velike novinarske i publicisti~ke sposobnosti manifestuje. Tome treba dodati i to, kao normalnu pretpostavku, da bi se Nikica Pavli} dalje razvijao… Ja bih vam kao primjer za organizacionu sposobnost, organizacioni smisao i inicijativnost, radni elan, odanost revoluciji itd. naveo na{ zajedni~ki rad na Kozari pred ofanzivu i za vrijeme same ofanzive. Moè se sa pravom re~i da je

1127 Milan Banjac, Bio sam straàr istra`nog zatvora, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 406-407.

356

Nikica Pavli} za vrijeme Kozarske ofanzive bio “spiritus movens” cjelokupne ove na{e propagandne aktivnosti u toku ofanzive… to je upravo fantasti~no da je u toku tako èstoke borbe u obru~u… u jednoj takvoj situaciji jedna vojska imala svoju {tampariju i da je ta {tamparija radila, a to je zasluga Nikice Pavli}… Divno je ~udo i ovo: mi smo tamo na Kozari izdavali dnevne novine “Kraji{ke novine”… Inicijativa za izdavanje i njihovo izdavanje samo je, u stvari, djelo Nikice Pavli}a… tragi~no je to da se takav ~ovjek zaboravi, a u tome tragi~nom najtragi~nije je to {to je rano zavr{io, {to su prilike u kojim je on radio bile takve da on nije mogao da do|e do punog svoga izraàja. Taj ogromni potencijal novinarski u publicisti~ki i ne znam kakav drugi jo{ nije uop{te mogao da do|e do izraàja…”1128 Sve do dana{njih dana u nekim izvorima moè se pro~itai da je Nikica Pavli}, kad je obolio od pjegavog tifusa, izvr{io samoubistvo u nesvjesnom stanju, 7. aprila 1943, u selu Boboljusci.1129 Ali… Dugo vremena, i prije izlaska na slobodnu teritoriju, Nikica Pavli} je nailazio na nerazumjevanje kod odre|enih li~nosti u pokretu. ôvjek briljantnih sposobnosti, stvarala~ka li~nost visokih potencijala i izuzetne inteligencije, sjajan student pravnih nauka, preduzimljiv u sprovo|enju akcija Partije i SKOJ-a, masovik, robijao u robija{nici u Sremskoj Mitrovici za ideale svoje mladosti, odnosno svoga ìvota, nije nailazio na razumjevanje kod nekih pojedinaca. U realnom ìvotu tako bogata li~nost nije ni mogla biti prihva}ena od odre|enih ljudi. Tragove takvog odnosa, a mo`da i vi{e od toga, osje}ao je i na slobodnoj teritoriji, gdje je, tako|e, od samog po~etka do{la do izraàja njegova svestrana li~nost kroz veoma bogate aktivnosti koje je Nikica i tada sprovodio. Kad vi{e psihi~ki nije mogao da podnosi takav odnos prema njemu, svjesno je odlu~io da prekine svoj ìvot. Prije toga ~ina napisao je pismo majci, Katarini Pavli}, i predao ga svom najboljem prijatelju Josipu Maàru [o{i u kome joj je, izme|u ostalog, rekao da sada vi{e nema Pipe1130 i Dane1131, ali da ne pla~e, da i njega, posljednjeg svoga sina, preboli, te da ubudu}e “u njegovim drugovima na|e svoju djecu”. Dakle, pismo nije napisano u agoniji tifusa, kako se pisalo o njegovoj smrti u nekim zbornicima sje}anja1132 i ~asopisima1133, posljednjih {ezdesetak godina, ve} se Nikica na taj korak odlu~io pri punoj svijesti.1134 1128 Skender Kulenovi}, Magnetofonski snimak izjave Skendera Kulenovi}a o N. Pavli}u, Narodni muzej, Banjaluka, 82/3, 1-9, strana. U citatu kori{}eni dijelovi str. 1, 2. i 7. 1129 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 482, str. 418-119. 1130 Stjepan-Pipo Pavli}, brat Nikice Pavli}, ro|en 16.IV 1916, gra|. tehni~ar. U SKOJ primljen 1933, a u KPJ 1938. Kao ranjenika neprijatelji ga zarobili i streljali, septembra 1942. Progla{en za narodnog heroja. 1131 Dane Pavli}, brat Nikice Pavli}, predratni ~lan SKOJ-a, kao omladinac u NOP u je od 1941, i uskoro izlazi na slobodnu teritoriju. U januaru 1942. godine sekretar je Op{tinskog komiteta SKOJ-a za Jo{avku; malo kasnije 1942. je ~lan Okru`nog komiteta SKOJ-a za srednju Bosnu. Zaklali ga ~etnici no}u izme|u 31 marta i 1. aprila 1942, prilikom ~etni~kog pu~a u Jo{avci – stravi~nog pokolja 28 ranjenika i za{titnice partizanske bolnice, rukovodilaca srednje Bosne i visokih vojnih rukovodilaca me|u kojima i dr Mladena Stojanovi}a, na~elnika Operativnog {taba Bosanske krajine.. 1132 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, Banjaluka 1981, knj. 1, str. 419. 1133 Mr Dubravka [karica, Djelatnost Kluba akademi~ara Banje Luke pred II svjetski rat, Prilozi, Institut za istoriju radni~kog pokreta Sarajevo, Sarajevo1965, br. 1, str.109-136. 1134 Ovo je zabiljeèno na osnovu kazivanja autoru o stvarnom uzroku Niki~ine smrti: Dimitrije Bajalice, politi~kog komesara IV kraji{ke divizije u NOR-u, Vojina Hadìstevi}a, vi{eg nau~nog saradnika Instituta dru{tvenih nauka u

357

O tome je prvi pisao Mensur Seferovi} u svojoj knjizi [o{a1135. Pojavom Seferovi}eve knjige, 29. godina poslije Niki~ine smrti, prvi put se javno pismeno demantuje glasina da se Nikica Pavli} ubio u nesvjesnom stanju, u agoniji fitusa. Seferovi} je nedvosmisleno napisao “…Nikica je bio svijestan kada je uzeo pi{tolj i ubio se. To je u~inio u selu Boboljusci, 7. aprila 1943, kada je napisao i opro{tajno pismo majci Katarini: Pismo glasi: “Mila moja majko! Pi{em Ti posljednje, opro{tajno pismo. Spopao me je pjegavac, a Ti zna{ da je moje srce slabo i da je organizam istro{en. Ne mogu ovo izdràti. [ta }e{, tako je, eto, moralo biti… âk sam veseo. Eh, da si ovdje kraj mene samo desetak minuta. A ko zna da li si ìva, i Ti i Paula. Pisao sam Ti prije nekoliko pisama, uvjek se raspitivao za Tebe, ali od one velike kozarske ofanzive ni{ta vi{e ne ~uh o Tebi. Pitala si me ranije za Stipu i Danu. Uvjek sam Ti odgovarao da ne znam, a znao sam. Znam da bi Te to te{ko pogodilo i htio sam da to, zasad jo{ ne sazna{. Pipo i Dane pali su u ovoj na{oj svetoj borbi, i to juna~ki i ~asno. Ne àli, majko, za nama! Nestalo je i nesata}e ~itavih sela i oblasti u ovom ratu. Budi ponosna {to si othranila te{kom mukom, svojom krvlju, nas trojicu i {to se nijedan od nas nije na{ao na onoj strani, gdje vladaju zlo~inci i nepo{tenje, nego na strani slobode, boljeg ìvota za one koji ostaju. Kad za`murim, vidim Tvoj lik. Ti si ipak ovdje, uza me. Samo ne pla~i. Preboli. U mojim drugovima na}i }e{ svoju djecu. Tvoj Nikica, zbog koga si se toliko namu~ila u ìvotu”1136. “Tu te{ku sudbinu porodice Pavli}, koju je Nikica, uo~i svog tragi~nog kraja prvi put predo~io majci u posljednjem pismu, veoma te{ko su podnijeli svi koji su sara|ivali s bra}om Pavli}, posebno Niki~ini najbliì prijatelji. Njegovo briljantno spisateljsko pero i dosljednost revolucionara su i u te{kim trenucima znali da obodre, osnaè i povuku u nova ostvarenja. To potresno pismo je znatno kasnije stiglo u ruke Niki~ine sestre Paule, kada je s majkom Katarinom, muèm i trogodi{njom k}erkom pobjegla iz Banjaluke, i kada je u oslobo|enom Sanskom Mostu susrela [o{u, Iliju Do{ena i druge Niki~ine drugove. [o{a1137 je tada, neobi~no uzbu|en, rekao Pauli da, po{to je izgubila brata, ubudu}e njega smatra svojim bratom, drugom koji }e uzeti na sebe brigu o porodici najvoljenijeg prijatelja. To mu se, na àlost, ne}e ostvariti.”1138

Beogradu, publiciste, posebno na teme iz omladinskog pokreta, Rahmije Kadeni}a, general-pukovnika u penziji, Slavka Odi}a, rezervnog pukovnika i poznatog publiciste i Mile Trkulje, general-potpukovnika u penziji. 1135 Mensur Seferovi}, [o{a, (drugo izdanje), “Narodna armija”, urednik Blagoje Svorcan, profesor, Beograd, 1973, str. 172., 1136 Mensur Seferovi}, [o{a, (drugo izdanje), “Narodna armija”, urednik Blagoje Svorcan, profesor ,Beograd 1972, str. 172. 1137 Josip [o{a Maàr poginuo je oktobra 1944. godine. 1138 Mensur Seferovi}, n. d., str. 173.

358

7. SLOBODAN KOKANOVI], sekretar MK SKOJ-a od decembra 1934. do 1935. godine. Ro|en je 27. marta 1914. u Banjaluci. Po zanimanju je bio pekarski radnik. “Zbog te{kih ekonomskih prilika koje su vladale u Kraljevini Jugoslaviji (bijeda, glad, nezaposlenost) djeca mnogih siroma{nih radni~kih porodica traìla su izlaz u izu~avanju zanata da bi rje{ila svoj materijalni poloàj… U to vrijeme je u pekari radio mladi pekarski radnik Slobodan Kokanovi} Kokan… Uslovi pod kojim se radilo bili su veoma te{ki. Radili smo cijelu no} i nastavljali danju u prljavim i zagu{ljivim radionicima, a poslodavci su nas pored svega jo{ i zlostavljali … Sedam mjeseci nakon mog stupanja na zanat, Kokan je dobio otkaz …”1139 Za sekretara MK SKOJ-a izabran je krajem 1934. godine na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a, {to se vidi iz slijede}eg sadràja: “Krajem 1934 (31. decembra) u ku}i Kasima Hadì}a odràna je Mjesna konferencija SKOJ-a u prisustvu devet ili deset u~esnika;1140 u ime MK KPJ prisustvovao je Idriz Maslo. U novi MK SKOJ-a izabrani su Slobodan Kokanovi}, Kasim Hadì} i Stojan Kova~evi}. Slobodan Kokanovi} je bio sekretar sve do odlaska na VI kongres Komunisti~ke omladinske internacionale (KOI). VI kongres Komunisti~ke omladinske internacionale odràn je u Moskvi od 25.IX do 16.X 1935. Godine. Jugoslovensku delegaciju predvodio je Boris Kidri~. U to vrijeme postojali su posebni studentski i srednjo{kolski komiteti SKOJ-a. Stojan Kova~evi} je bio delegat u Srednjo{kolskom komitetu, Slobodan Kokanovi} u Studentskom, a Kasim Hadì} je bio zaduèn za radni~ku omladinu i Agitprop MK SKOJ-a u kojem su bili Nedìb Demirovi}, Milorad Gaji} i Stjepan-Pipo Pavli}. Agitprop je raspolagao sa ve}om koli~inom propagandnog materijala, rukovodio je bibliotekom SKOJ-a i tehnmikom MK SKOJ-a. Tada su u Srednjo{kolskom komitetu bili Velimir Stojni}, Bo{ko [iljegovi} i jo{ jedan ~lan, a od 1935. ukupno pet.”1141 U~estvovao je kao delegat na êtvrtoj zemaljskoj konferenciji SKOJ-a u Zagrebu, kao {to se vidi iz narednog teksta: “Na êtvrtoj zemaljskoj konferenciji SKOJ-a odrànoj u Zagrebu 30-31. avgusta 1935. jedan od u~esnika je bio i Slobodan Kokanovi}, sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci i ~lan PK SKOJ-a Hrvatske u Zagrebu. Poslije zavr{etka rada konferencije, Kokanovi} je krenuo u Moskvu gdje je prisustvovao kongresu Komunisti~ke omladinske internacionale od 25. septembra do 10. oktobra 1935. godine.”1142 “êtvrta zemaljaska konferencija SKOJ-a odràna je najverovatnije 30. i 31. avgusta 1935, godine na periferiji Zagreba. Prisustvovalo je 14 delegata

1139 Mustafa Mujo Ku{mi}. Trbuhom za kruhom, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 319 1140 Arhiv CK SKJ –KI-1935/682. 1141 Milan Vukmanovi}, UVOD, Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 36-37. 1142 Ibid, fusnota br. 145, str. 48.

359

organizacija iz: Srbije (3), Hrvatske (3), Slovenije (3), Dalmacije (2), Crne Gore (2), Vojvodine (1) … Konferenciju je otvorio sekretar SKOJ-a B. Kidri~, pozdravio njene u~esnike i u kra}em govoru ukazao na zasluge KPJ u konsolidaciji SKOJ-a, a verovatno i rukovodio njenim radom.”1143 Kako se Slobodan Kokanovi} povodom njegovog u~e{}a na êtvrtoj zemaljskoj konferenci SKOJ-a na nekoliko mjesta spominje u knjizi dr Miroljuba Vasi}a, po{to je podatak bitan, nave{}emo ga: “Pored pomenutih ~lanova i instruktora Privremenog rukovodstva SKOJ-a konferenciji su, koliko smo do sada mogli utvrditi, tako|er prisustvovali: Stefan Mitrovi} (Srbija), Mirko Tomi~i}, Slobodan Kokanovi} (Hrvatska), Lojze Ocepek, Lidija [entjurc (Slovenija) … Na konferenciju nisu do{li delegati iz Sarajeva i Kumanova, odnosno Bosne i Makedonije, dok je S. Kokanovi}, iako delegat iz Banjaluke, s obzirom da je ova organizacija bila povezana sa PK za Hrvatsku, registrovan kao delegat Hrvatske.”1144 Kao {to se vidi autor Miroljub Vasi} je objasnio u svom tekstu da je Slobodan Kokanovi}, iako delegat iz Banjaluke, bio delegat Hrvatske, po{to je tada banjalu~ka organizacija SKOJ-a bila u organizacionoj nadle`nosti PK SKOJ-a Hrvatske i Slavonije. Pored Slobodana Kokanovi}a delegat je bio i \ukan Balaban iz Biha}a, tako|e tada svrstan u delegata Hrvatske, tako da su bila dva delegata iz Bosne io Hercegovine. “Poslije povratka sa Kongresa Komunisti~ke omladinske internacionale (KOI), nastavio je sindikalnu djelatnost u radni~kim dru{tvima, posebno u RKUD “Pelagi}”, ~iji je sekretar bio uo~i aprilskog rata. Me|utim, u sje}anjima banjalu~kih revolucionara toga vremena zna se da je Slobodan Kokanovi} imao odre|enih problema dok je bio na kongresu, ali, kad se sre}no vratio u Banjaluku, imao ih je jo{ vi{e. Kako se taj kongres odràvao u vrijeme poznatih ~istki u Sovjetkom savezu, ima elemenata za pretpostavku da je neko posumnjao da Slobodan Kokanovi} ima neke veze sa {pijunaòm, ali to mu je davano na znanje na sasvim bizaran na~in. Naime, za vrijeme obroka u restoranu gde su se delegati hranili, svaki dan su mu konobari sluìli istu hranu – pohovani mozak. Delegati su se hranili “a-la-cart” pa je svako naru~ivao svoj obrok, pa tako i Kokanovi}. Me|utim, svaki dan konobari su mu opet sluìli isto. U po~etku je vjerovao da je to rezultat te{ko}a koje je, prvih dana, imao sa ruskim jezikom, pa je mislio da konobari ne razumiju, pa zbog toga donose istu hranu. Kada se, na kraju, Kokanovi} sa konobarom razumio, {to se jezika ti~e, i rekao mu da to nije traìo, ovaj mu je odgovorio “To ja znam, ali Vama to nedostaje.”1145 Sve {to se desilo po povratku Kokanovi}a u Banjaluku, po{to se neko postarao da izraène sumnje o {pijunaì “stignu” u Banjaluku kada i Kokanovi}, ko{talo ga je ozbiljne nervne krize. Tako je Slobodan Kokanovi}, poslije Akifa [eremeta, koji se svojim 1143 Dr Miroljub Vasi}, Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941, Beograd 1977, str.333. 1144 Dr Miroljub Vasi|, n. d., fusnota 512, str. 333. 1145 Kazivanje Slavka Odi}a autoru.

360

radom u Banjaluci i kao profesor i kao revolucionar, ugradio u revolucionarni radni~ki i omladinski pokret Banjaluke, postao naredna `rtva sovjetskih ~istki. Ali, sre}om, poslije ne{to duè nervne krize, sve se normalizovalo. Uskoro poslije toga Slobodan Kokanovi} je veoma aktivan u sundikatu, a vidjeli smo da je uo~i aprilskog rata sekretar RKUD “Pelagi}” i ~lan MK KPJ, koji je predstavljao na poznatom Savjetovanju na [ehitlucima, odrànom 9. juna 1941. godine. Vidimo ga 22. juna, kada je Hitler napao Njema~ku, 1941. godine, u zatvoru u Crnoj ku}i. U~estvovao je u pripremama za ustanak.Vidimo ga i na [ehitlucima, u Prvom postrojenom vodu, prije ustanka, sredinom jula 1941, sastavljenom samo od banjalu~kih ~lanova Partije i SKOJ-a, kada je Danko Mitrov predao zastavu toga voda, bajaraktaru Ivici Odi}u. “Na [ehitlucima u {umarovoj ku}ici odràno je, 8. juna 1941. godine, Oblasno partijsko savjetovanje za Bosansku krajinu. Ovo savjetovanje ima izuzetan zna~aj za pripreme podizanja ustanka u Bosanskoj krajini. Na savjetovanju su razra|eni zadaci i odluke Majskog savjetovanja CK KPJ u Zagrebu … Savjetovanju su prisustvovali: \uro Pucar Stari, Branko Babi} Slovenac, [efket Maglajli}, Kasim Hadì}, Ivica Maàr, Osman Karabegovi}, kao ~lanovi Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, te komunisti Banjaluke: Josip Maàr [o{a, Karlo Rojc, dr Vaso Butozan, te Slobodan Kokanovi}; Velimir Stojni} ispred prijedorske partijske organizacije …”.1146 Iz citiranog sadràja se vidi da je Slobodan neposredno pred rat aktivan u partijskoj organizaciji grada Banjaluke. “22. juna 1941. godine, poslije napada fa{isti~ke Njema~ke na SSSR odràn je poslije podne sastanak Oblasnog komiteta u Sitarima, u Majdanu Prìne … Ve} sutradan uhap{en sam na radnom mjestu. Istog dana, koliko se sje}am, uhap{eno nas je oko 26 komunista. Gotovo svi gra|ani Banjaluke bili su spremni da u~ine sve da se pohap{eni puste ku}ama … Naime, poslije tri-~etiri dana, od oko 26 uhap{enih ostali smo u zatvoru: Du{ko \uri}, Slobodan Kokanovi}, Ivica Tukeri}, Du{anka Kovao~evi} i ja. Lisicama i lancima povezane sproveli su nas, u pratnji ~uvara kroz grad od Crne ku}e, gdje smo do tada bili zatvoreni, do Kastela, stare tvr|ave koja je i ranije sluìla kao vojni zatvor.”1147 – kaè [efket Maglajli}. Dakle, vidi se da je Slobodan Kokanovi} policiji dobro poznat i u presudnim trenucima za pokret odmah su ga prona{li. Kokan je stradao u toku IV neprijateljske ofanzive koja je trajala izme|u 20. i 30. januara 1943. godine. Prema drugoj verziji zarobile su ga neprijateljske u toku ove ofanzive i od tada se ne zna {ta se s njim dogodilo.1148 8. KASIM HAD@I], za sekretara MK SKOJ-a 1146 Muharem Hare Beganovi}, Partijska i vojna savjetovanja u Bosanskoj krajini 1941.i 1942. godine do Skendervakufske konferencije, Skendervakufska konferencija ’42, Institut za istoriju Banjaluka, Banjaluka 1982, str. 16. 1147 Ibid., str.466-467. 1148 Dio podataka preuzet je iz biografskih podataka o Slobodanu Kokanovi}u, fusnota br. 484, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj.1, str. 419-420.

361

biran je oko 25. septembra 1935. godine. Ro|en je 9. avgusta 1904. (prema policijskoj kartoteci), ili 18. decembra 1905. (prema personalnoj evidenciji za paso{). Bio je kolarski i monopolski radnik u Banjaluci. Njegova porodica nije imala sredstava da ga {koluje, pa se kao dje~ak zaposlio u Tvornicu duhana. Izvjesno vrijeme radio je u Slav. Brodu, a od 9. februara 1929. u Tvornici duvana u Banjaluci u kojoj su uslovi za rad u to vrijeme bili izuzetno te{ki. Neiscrpne energije, pravi~nosti i spremnosti da pomogne svakom radniku, uz to vedra duha, Kasim je ubrzo postao omiljen me|u radnicima. Zbog toga i aktivnosti u sindikatima, radnici su ga rado birali za svog povjerenika. U ~lanstvo KPJ primljen je 1934. godione. Kada je osnovan Inicijativni odbor Saveza radne omladine grada i sela u Banjaluci, radilo se na osnivanju takvih odbora i u gradovima i selima Bosanske krajine i srednje Bosne. Kasim HadÌ} se posebno angaòvao na ovom zadatku, zajedno sa Slobodanom Kokanovi}, Ivicom Maàr, Nikolom Pavli}, dok se za podru~je Biha}a angaòvao \ukan Balaban.1149 Uhap{en je u septembarskoj provali 1936. i su|en pred Sudom za za{titu dràve. Prije rata bio je ~lan Inicijativnog odbora za obrazovanje Stranke radnog naroda 1938, predsjednik RKUD “Pelagi}”, ~lan MK KPJ za Banjaluku i ~lan Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. Od po~etka januara do kraja marta 1941. nalazio se u koncentracionom logoru Me|ure~je kod Ivanjice. U~estvovao je u radu Savjetovanja na [ehitlucima, odrànog 8. juna 1941. godine u svojstvu ~lana Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. “Prisustvovali su \uro Pucar, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu i ~lanovi Branko Babi~, [efket Maglajli}, Kasim Hadì}, Ivica Maàr, Osman Karabegovi}, te Josip [o{a Maàr, Karlo Rojc, dr Vaso Butozan Slobodan Kokanovi} ispred banjalu~ke partijske organizacije…”1150 Kasim Hadì} je postao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a Banjaluka oko 25. septembra 1935. godine, kada je Slobodan Kokanovi} Kokan oti{ao na VI kongres Komunisti~ke omladinske internacionale u Moskvu. To se vidi iz slijede}eg sadràja: “Na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a, koja je odràna 30. decembra 1934. godine, u ku}i Kasima Hadì}a, ve}a pa`nja posve}ena je politi~kom radu na regionalnom podru~ju… U novi MK SKOJ-a izabrani su: Kasim Hadì}, Slobodan Kokanovi}, Nikola Pavli} i Stojan Kova~evi}. Slobodan Kokanovi} je bio sekretar do septembra 1935. godine, kada je oti{ao na VI kongres Komunisti~ke omladinske internacionale (KOI) u Moskvu. Du`nost sekretara je preuzeo Kasim Hadì}.”1151

1149 Milan Vukmanovi}, Neki sadràji politi~ke aktivnosti omladine Bosanske krajine krajem 1934-1936. godine, Zbornik kraji{kih muzeja VII, Banjaluka 1981, str. 189. 1150 Hare Beganovi}, Pripreme, u~esnici, tok i zaklju~ci {ehitlu~kih savjetovanja, Banjaluka 1981, str. 35. 1151 Milan Vukmanovi}, Neki sadràji politi~ke aktivnosti komunisti~ke omladine Bosanske krajine 1934-1936. godine, Zbornik kraji{kih muzeja, VII, Banjaluka 1982, str. 183.

362 Prvo je izabran za ~lana MK SKOJ-a. To se vidi iz slijede}eg: “Krajem godine (30. decembra), u ku}i Kasima Hadì}a odràna je Mjesna konferencija SKOJ-a u prisustvu devet ili deset delegata;1152 u ime MK KPJ prisustvovao je Idriz Maslo. U novi MK SKOJ-a izabrani su Slobodan Kokanovi}, Kasim Hadì} i Stojan Kova~evi}. Kokanovi} je bio sekretar sve do odlaska u Moskvu na kongres Komunisti~ke omladinske internacionale. U to vrijeme su postojali posebni studentski i srednjo{kolski komiteti SKOJ-a. Stojan Kova~evi} je bio delegat u Srednjo{kolskom komitetu, Slobodan Kokanovi} u Studentskom, a Kasim Hadì} je bio zaduèn za radni~ku omladinu u Agitprop SKOJ-a…, rukovodio je bibliotekom SKOJ-a i tehnikom MK SKOJ-a…”1153 Kao {to se vidi Kasim Hadì} je ~lan MK SKOJ-a od 31. decembra 1934. godine do 25. septembra 1935, kada je izabran za sekretara MK SKOJ-a Banjaluka. Prije rata bio je ~lan Inicijativnog odbora za obrazovanje Stranke radnog naroda 1938, predsjednik RKUD “Pelagi}”, ~lan MK KPJ i Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. Od po~etka januara do kraja marta 1941. godine nalazio se u koncentracionom logoru Me|urje~je kod Ivanjice. Za vr{ioca du`nosti v. d. sekretara MK KPJ u Banjaluci postavljen je aprila 1941. po{to je dotada{nji sekretar Branko Babi~ jo{ 1940. godine, na Prvoj oblasnoj konferenciji KPJ za Bosansku krajinu, izabran za organizacionog sekretara Oblasnog komiteta KPJ. O tome se vidi u slijede}em sadràju: “Pred napad Njema~ke na Jugoslaviju, banjalu~ka partijska organizacija je stajala ~vrsto na stanovi{tu CK KPJ za odbranu zemlje… Mjesni komitet KPJ Banjaluke, ~iji je vr{ilac du`nosti sekretara u to vrijeme bio Kasim Hadì} umjesto Breanka Babi}a Slovenca, po prelasku neprijateljskih snaga preko granice osnovao je Komitet za odbranu zemlje u koji su odre+eni Pavo Radan, Osman Karabegovi}, Ljubo Babi}, Ranko [ipka i [efket Maglajli}.”1154 Na du`nosti sekretara MK KPJ ostaje do 22. juna 1941. godine. Toga dana usta{ka policija je do{la u Tvornicui da ga hapsi, ali on je hap{enje sre}no izbjegao i, bjeè}i ispred policije, nai{ao je na Radu Li~inu, pa su istog dana, zajedno oti{li ku}i Veljka Mla|enovi}a (~lanu Partije koji je tada jo{ radio u Tvornici duhana). Tamo su ve} zatekli grupu Banjalu~ana, koji su ve} bili napustili grad. Kasim Hadì} je na Oblasnom partijskom savjetovanju, odrànom 8. juna 1941. godine, prisustvovao u svojstvu ~lana Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, zajedno sa ostalim ~lanovima istog komiteta: \uro Pucar, Ivica Maàr, Osman Karabegovi}, Josip [o{a Maàr, Karlo Rojc, dr Vaso Butozan, Slobodan Kokanovi} Kokan, ispred banjalu~ke partijske organizacije …1155 Na savjetovanju je izabran Vojni komitet pri Oblasnom komitetu KPJ za Bosansku krajinu u koji su

1152 Arhiv CK SKJ, KI-1935/682. 1153 Milan Vukmanovi}, UVOD Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 36-37. 1154 Arhiv Instituta za istoriju Banjaluka, Fond sje}anja, kut. I, broj 1 1155 Hare Beganovi}, Pripreme, u~esnici, tok i zaklju~ci {ehitlu~kih savjetovanja, [ehitluci ‘41, Banjaluka 1981, str. 35. “Mjesni komitet KPJ Banjaluke, ~iji je vr{ilac du`nosti bio Kasim HadÌ}, umjesto Branka Babi}a Slovenca…”, navodi se na 35. strani.

363

u{li Kasim Hadì} kao predsjednik, Josip [o{a Maàr kao zamjenik predsjednika, te ~lanovi Osman Karabegovi} i Branko Babi~ Slovenac.”1156 Isti podatak naveden je i u drugom izvoru u kome se kaè da je juna 1941. godine pri Oblasnom komitetu KPJ za Bosansku krajinu osnovan Vojni komitet na ~elu sa Kasimom Hadì} kome je povjereno da bude predsjednik, Josip [o{a Maàr bio je zamjenik predsjednika, a ~lanovi Osman Karabegovi} i Branko Babi} Slovenac. U~estvovao je na oblasnim konferencijama KPJ koje su odràne 1940. i 1941. Poslije Oblasne konferencije KPJ u prvboj polovini juna 1941. obilazio je partijske organizacije na {irem podru~ju Bosanske krajine. U ratu je bio komandant Banjalu~kog partizanskog odreda, komesar Prve ~ete za Bosansku krajinu, ~lan [taba Tre}eg odreda i sekretar Okru`nog komiteta KPJ za Jajce. “Vra~aju}I se iz Gornjeg Ribnika, sa savetovanja sekretara Okru`nog komiteta KPJ Bosanske krajine, s novim zadacima I planovima borbe protiv svih neprijatelja NOP-a, mu~ki je do~ekan kod Gornjeg Ratkova, nedaleko od Klju~a na Man ja~I, od grupe ~etnika. Svestan da se ne moè izvu}I iz obru~a, upustio se u borbu do posljednjeg metka i juna~ki poginuo je 6. maja 1942. godine. “Za dugogodi{nju revolucionarnu aktivnost i herojstvo u NOB, progla{en je narodnim herojom 26. jula 1949. godine.”1157 9. STOJAN STOLE KOVAÊVI], sekretar MK SKOJ-a poslije provale, 2.IX 1936, godine. Ro|en je 14. marta 1910. u Mrkonji} Gradu, ali je od vremena Prvog svjetskog rata boravio u Banjaluci gdje je zavr{io niè razrede gimnazije i jedan razred u~iteljske {kole. ^lan KPJ je od 1933. godine, {to se vidi iz slijede}eg sadràja: “Pavo (Radan, napomena autora) je bio sekretar partijske }elije u kojoj su bila tri ~lana: Pavo, Stojan-Stole Kova~evi} i ja.”1158 – kaè Emil Zrelec. Kasnije je bio u drugoj partijskoj }eliji, gdje je jedno vrijeme bio i sekretar.1159 Iz jo{ jednog podatka se vidi njegovo angaòvanje u radu partijskih }elija: “Stoga je slijede}i sastanak zakazan u ku}i sekretara partijske }elije. Na tom sastanku zatekli smo Stojana Kova~evi}a i Ejuba Spahu, pa je tako obrazovana }elija od pet ~lanova. Ona se za razliku od partijskih }elija u fabrikama nazivala “uli~na grupa”, jer je po pravilu obrazovana na teritorijalnom na~elu i sastajala se na ulicama.”1160- kaè Asim Dedi}. Izabran je u Mjesni komitet SKOJ-a na Mjesnoj konferenciji SKOJ-a odrànoj 31. decembrau 1934. godine u prisustvu devet ili deset delegata, a u ime MK KPJ 1156 Hare Beganovi}, Pripreme, u~esnici, tok i zaklju~ci [ehitlu~kih savjetovanja, [ehitluci ’41, Banjaluka 1981, str.47. 1157 Narodni heroji Jugoslavije, knj. 1, Beograd 1982, str. 279-280; Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 394, str. 407.(navedeno je djelimi~no posluìlo i za pisanje ove biografije). 1158 Emil Zrelec, Pavo Radan nas je uklju~io u pokret, Banjaluka u radni~kom pokretui i NOB, knj. 2, str. 225. 1159 Ferid Hasanba{I}, U borbi protiv komora{a, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 75. Poslije prijema u Partiju Stojan Kova~evi} je bio u }eliji KPJ zajedno sa: Franjom Sarafin, Idrizom Maslo, Mustafom Bahtijarevi}, Vilkom Vinterhalter, Muhamedom Kazaz, Kasimom Hadì} i Feridom Hasanba{i}. 1160 Asim Dedi}, Rad podru`nice brija~kih radnika, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 254.

364

prisustvovao je Idriz Maslo. U novi MK SKOJ-a izabran su Slobodan Kokanovi}, Kasim Had`} i Stojan Kova~evi}. U to vrijeme postojali su posebni studentski i srednjo{kolski komiteti. Stojan Kova~evi} je bio delegat u Srednjo{kolskom komitetu, Slobodan Kokanovi} u Studentskom, a Kasim Hadì} bio je zaduèn za radni~ku omladinu i Agitprop SKOJ-a.1161 “Poslije provale 1936. godine Stojan Stole Kova~evi} i Josip Maàr [o{a kooptirani su u MK KPJ. Poslije izbora novog MK KPJ na ~elu sa Mirkom Vi{nji}em rukovodio je radom tehnike MK KPJ.”1162 U gra|anstvu bio je ~inovnik Sreskog i Okru`nog suda na radu kod dràvnog tuìoca. O njegovoj aktivnosti u 1936. godini vidi se, izme|u ostalog, iz zabiljeènog sje}anja Ferida Hasanba{i}a, koji kaè: “Ovom sastanku prisustvovali su Pavo Radan, Stevo Ne{i}, Safet Filipovi}, Stole Kova~evi}, koji je bio zaduèn za partijske veze. Tema je bila op{ta politi~ka situacija u svijetu i Jugoslaviji, nadiru}a opasnost od fa{izma, objedinjavanje naperdnih snaga i sli~no…”1163 S obzirom na sadràj iznijet u predhodna tri pasusa vidi se da je Stojan - Stole Kova~evi} ~lan MK SKOJ-a u Banjaluci od 31. decembra 1934. godine, kada je Slobodan Kokanovi} izabran za sekretara MK SKOJ-a. Poslije, kao {to se zna, Slobodan Kokanovi} odlazi na kongres KOI, Kasim Hadì} postaje sekretar MK SKOJ-a, a Stojan Kova~evi} i dalje ostaje ~lan MK SKOJ-a. Iz sadràja predhodnog pasusa se vidi da je Stojan kooptiran u MK KPJ poslije provale, 2. septembra 1936. godine. Ima osnova za pretpostavku da je Stojan Kova~evi} postao sekretar MK SKOJ-a kada je kooptiran u MK KP ili ne{to kasnije, po{to se pouzdano zna da je na jednoj mjesnoj konferenciji SKOJ-a, poslije provale 2. septembra 1936, izabran za sekretara MK SKOJ-a, ali nije utvr|en datum ili bar bliè vrijeme kada je taj izbor izvr{en. U 1931. pokrenuo je i izdavao list “Rover”, koji je {tampan na aparatu sa vo{tanom matricom i ubrzo postao sastavni dio tehnike MK KPJ. Bio je ~lan uprave Planinarskog dru{tva “Romanija” i ~lan komunisti~ke frakcije u skautima Jugoslavije (povezane preko komunisti~ke frakcije oko lista “Novi skaut” u Zagrebu). “Po~etkom prolje}a 1934. osnovano je i Radni~ko turisti~ko dru{tvo “Prijatelji prirode”; za njegovog predsjednika izabran je Stole Kova~evi}, a ja sam postao sekretar, {to sam ostao i onda kad je za predsjednika izabran Boro Ili}.”1164- kaè u svojim objavljenim sje}anjima Emil Zrelec.1165

1161 Milan Vukmanovi}, Uvod, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB,knj. 2, str. 36. 1162 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, , knj. 2, fusnota br. 12, str. 165. 1163 Ferid Hasanba{I}, U borbi protiv komora{a, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 77. 1164 Emil Zrelec, Pavo Radan nas je uklju~io u pokret, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str.226. 1165 Akcija za osnivanje pokrenuta je u aprilu 1935. godine. Akcioni odbor priprtemio je osniva~ku skup{tinu koja je odràna 12. Maja 1935. Obrazovana je I Foto-sekcija (sadràj ove fusnote preuzet je iz Banjaluka u radni~kom pokretu…, knj. 2, fusnota br. 4, str. 226).

365

“Miroslav Lehner… sa Miroslavom Vi{nji}em i Stojanom Kova~evi} uspio je da razbije omladinsku organizaciju Narodne odbrane, koja od tada vi{e nije djelovala…”1166 Poslije provale, septembra 1936, ja~anje KPJ i uticaj u Banjaluci su posteprno rasli. U toku 1938. i 1939. komunisti su uspjeli da uzmu u svoje ruke ve}i broj Ursovih sindikalnih podru`nica, kulturnoprosvjetnih i drugih dru{tava i udruènja.1167 “Me|utim, partijski radnik Norbert Veber, koji je po zadatku CK KP Hrvatske ili CK KP Jugoslavije do{ao u Banjaluku 1. ili 2. januara 1939. godine biljeì da je u to vrijeme u Banjaluci radila partijska organizacija u Tvornici duhana i na Parnoj pilani i da je po~etkom 1939. godine obnovljen MK KPJ u slijede}em sastavu: Stojan Kova~evi}, Norbert Weber i [efket Maglajli}. U toku ljeta 1939. obnovljene su jo{ neke partijske grupe. Po{to su vlasti posumnjale u aktivnost Norberta Vebera, on je u oktobru ili novembru iste godine morao da napusti Banjaluku, pa Centralni komitet KP Slovenije, u ljeto 1940, upu}uje na rad u Banjaluku Branka Babi~a Slovenca.”1168 Po odlasku Norberta Vebera u Mjesni komitet KPJ ulaze Kasim Hadì} i Mirko Vi{nji}. Prema sje}anju Norberta Vebera koji je po zadatku CK KPH ili Jugoslavije do{ao u Banjaluku 1. ili 2. januara 1939. godine se vidi da je u to vrijeme radila partijska }elija u Tvornici duhana i na Pilani i da je po~etkom 1939. godine obnovljen MK KPJ u Banjaluci u sastavu: Stojan Kova~evi}, [efket Maglajli} i Norbert Veber. U ovom periodu Stojan – Stole Kova~evi} postaje sekretar MK KPJ u Banjaluci i obavlja tu du`nost od po~etka januara do kraja 1939. godine.1169 Du{anka Kova~evi} u vezi sa ovim kaè: “Me|utim, po sje}anju [efketa Maglajli}a , Mjesni komitet Banje Luke obnovljen je 1938. i u njega su u{li [efket Maglajli}, Norbert Veber i Stojan Kova~evi}. Sastancima komiteta povremeno su prisustvovali Kasim Hadì} i Nikica Pavli}. Kada je Veber zbog organizovanja sindikalnog rada dobio otkaz u Jel{ingradu i morao odmah da napusti Banjaluku, u komitet su u{li Kasim Hadì} i Mirko Vi{nji}.1170 Po izlasku u partizane rukovodio je Centralom koja je imala zadatak: “Da odràva veze sa svima odrdedima, kao i sa Vodom za vezu… Da prima izvje{taje odreda i da ih dostavlja {tabovima Oblasti i ête. Da svu partijsku {tampu, proglase, letke i

1166 Branko Paji}, Obrazovali smo }eliju u Gradskom vodovodu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 22. 1167 Dr Du{an Luka~, n. d., str. 62. 1168 Branko Babi~ Slovenac, U Banjalu~kom mjesnom komitetu, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, Beograd 1976, str. 82. 1169 Norbert Veber, Sje}anje na revolucionarni rad u Banjaluci od 1939-1940, Arhiv MBL, 2/56, str. 48-49. 1170 Du{anka Kova~evi}, Iz radaorganizacije KPJ u Banjoj luci1935-1941. Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str.410.

366

drugo – prima, i prema potrebi umnoàva i predaje ih komandirima pojedinih odreda, da sve rekvirirane stvari kao hranu, odje}u, obu}u i sve ostalo smje{tava na sigurna mjesta, da odràva vezu sa svima selja~kim rev./olucionarnim/ odborima koje pol./iti~ki delegati iz odreda organizuju, da organizuje politi~ki rad u svima okolnim selima. Centrala }e izdavati novine, i ve} je izra|en program novina, samo radi tehni~kih razloga nisu jo{ po~ele izlaziti. Centrala ima svoj radio i biljeì sve vijesti i odmah ih umnoàva i rastura po odredima s tim da ih pol./iti~ki deledati na svojim sastancima po odredima i selima ~itaju…”1171 Dalje se kaè da imaju jednu pisa}u ma{inu, organizovana je vojna obuka, ambulanta sa dr Vasom Butozanom na ~elu, i dr. Izvje{taj Kasim Hadì}a, ~iji smo dio citirali, pisan je 17.IX 1941. godine. Stojan Stole Kova~evi}, ranije sekretar MK SKOJ-a, a potom sekretar MK KPJ u Banjaluci, dobio je sloène zadatke, septembra 1941, po{to su nabrojane aktivnost Centrale, u stvari sve pri{tabske slu`be jedne velike vojne jedinice i to u te{kim partizanskim uslovima ìvota. U NOR-u u okviru 3. kraji{kog NOP odreda Stole Kova~evi} je bio politi~ki komesar 4. bataljona “Soko”, (kada je komandant bio Mitar Kova~evi}), ~lan Okru`nog podru~ja, ~lan {taba V korpusa, rukovodilac OZN-e V korpusa i dr.1172 10. IVICA MA@AR, sekretar MK SKOJ-a od 1937. do kraja 1939. godine. Ivica Maàr, ro|en 29. marta 1915, studirao je Vi{u ekonomsko-komercijalnu {kolu (Ekonomski fakultet) u Zagrebu. U SKOJ je primljen {kolske 1933/34. godine kao |ak Trgova~ke akademije, gdje je rukovodio radom grupe ilegalno organizovanih srednjo{kolaca. Za ~lana KPJ primljen je 1935. i istovremeno je tada rukovodio srednjo{kolskom omladinom u Banjaluci. Od 1934. godine rukovodi Bibliotekom MK SKOJ-a, preuzev{i je od Nikice Pavli}. Bio je aktivan u Tehnici MK SKOJ-a, koju je uz pomo} bra}e i svojih drugova on i osnovao u kojoj su prepisivani i umnoàvani materijali za revolucionarni omladinski pokret Banjaluke. “Svojom aktivno{}u i svestrano{}u nadma{io je sve mlade aktiviste radni~kog pokreta Banjaluke. Nema sekcije u KUD “Pelagi}”, u ~ijem radu Ivica Maàr nije u~estvovao. I u KAB-u je bio jedan od najaktivnijih. Po zavr{etku Trgova~ke akademije i odlaska na studije u Zagreb, i dalje je bio politi~ki aktivan, ali sada i u Zagrebu i u Banjaluci i uz to bio je i jedan od najboljih studenata. I tada je bio jedan od najaktivnijih u KAB-u, kao i jedan od najistaknutijih rukovodilaca skojevske organizacije u Banjaluci i Bosanskoj krajini.1173 Bio je aktivan i u Radni~kom turisti~kom dru{tvu “Prijatelji prirode”. Niko Jurin~i} kaè da ga je Ivica Maàr primio u KPJ 1935. godine1174 (Ivica je tada student prve godine), ali, iako student, mnogo vremena je provodio u

1171 Kasim HadÌ}, Izvje{taj pol./iti~kog/ komesara 1. ~ete, Srednja Bosna u NOB, knj. 2, str.57-58. 1172 Banjaluka u radni~kom i NOB, knj. 2, fusnota br. 12, str 165. Gornji biografski podaci zabeleèni su na ovoj stranici. 1173 Narogni heroji Jugoslavije, knj. 1, str. 525-526. 1174 Niko Jurin~i}, Partija u borbi za unutra{nje jedinstvo, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 103.

367

Banjaluci. Od marta 1937. godine Ivica Maàr1175 je ~lan MK KPJ Banjaluka. Na toj du`nosti je i kasnije kad je postao sekretar Oblanog komiteta SKOJ-a, 15.IX 1940, po{to u podacima nalazimo da je ~lan MK KPJ i 1941. godine, kada je Rudi Kolak u MK KPJ kao sekretar MK SKOJ-a. Godine 1936. je optuèn od Sudu za za{titu dràve, ali je pu{ten na slobodu uslijed nedostatka dokaza.1176 Sekretar MK SKOJ-a je od 1937. do kraja 1939. godine. U 1940.1177 i 1941. godini bio je i dalje ~lan MK KPJ Banjaluka.1178 U 1940-1941. godini u~estvovao je u organizovanju dviju oblasnih konferencija SKOJ-a. Na Prvoj oblasnoj konferenciji SKOJ-a, odrànoj u Banjaluci, na Star~evici, 15. septembra 1940. uz u~e{}e oko 90 delegata, podnijeta su dva referata – Niko Jurin~i} o pliti~koj situaciji, i drugi, Ivica Maàr izvje{taj o radu SKOJ-a u Bosanskoj krajini. Na ovoj Konferenciji Ivica je izabran za sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu. Druga oblasna konferencija odràna je 1. i 2. januara 1941. godine na kojoj su razmatrana dva pitanja – prvo, dotada{nji rad SKOJ-a i dalji razvoj, i drugo, angaòvanje SKOJ-a na prikupljanju narodne pomo}i. Kad je pre{ao u ilegalstvo spavao je van svoje ku}e (kod Drage Slunjskog) Dragu Slunjskog angaòvao je na kurirskim zadacima. Slao ga je Mi}i [urlan u Bosanski Nov,i do [ehi}a u Bosansku Krupu, Dragana Luki}a u Prijedor, Muje Porobi} u Derventu. Krajem jula Ivica ga je poslao u Tuzlu sa porukom Ratomiru Voki}u. Kako su bile potrebne propusnice kada se putuje u druga mjesta, nabavljala ih je, potpisane, majka Drage Slunjskog, koja je radila u srezu kao sekretarica kod Osmanefendi}a, kotarskog predsjednika . Iz svega ovoga se vidi kako je Ivica komunicirao, ne samo u Bosanskoj krajini, ve} i {ire, obavljaju}i aktuelne zadatke tog vremena.1179 U prvim danima okupacije sklonio se u Bos. Petrovac kod sestre Nikice Pavli}a, Marije Pavli}-Crni}, koja je u Petrovcu ìvila sa muèm i djetetom. Ivica Maàr u~estvovao je na Oblasnoj konferenciji KPJ za Bosansku krajinu na [ehitlucima, po~etkom juna 1941, i na savjetovanju sa Mahmutom Bu{atlijom, po~etkom jula 1941. Provaljen je i uhap{en u Jajcu 6. avgusta 1941. gdje je, prvih

1175 Milan Vukmanovi}, Klasna borba radni~ke klase Bbanja Luke i politi~ka aktivnost komunista u vrijeme odràvanja êtvrte pokrajinske konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, (rukopis u li~noj arhivi autora, inac~e je objavljen). “Poslije povratka Kasima HadÌ}a iz Beograda u martu 1937. Godine, pristupilo se obrazovanju novog Mjesnog komitet u kome su bili Pavo Radan, Kasim Hadì}, Ivica Maàr i Stojan Kova~evi}. Ovaj komitet preuzeo je rukovo|enje banjalu~kom partijskom organizacijom…”, str. 29. 1176 Arhiv CK SK BiH, RP-II/213, UPBL- str. pov. 74/1939. 1177 Ivica Maàr je ~lan MK KPJ krajem avgusta 1940. godine (to navodi Branko Babi~ u Srednja Bosna u NOB, knj. 1 str. 82 da je Ivicu zatekao da je ve} ~lan MK KPJ, a podatak kad je postao nije prona|en). 1178 Dio navedenih biografskih podataka preuzet je iz Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 483, str. 419 i iz Narodni heroji Jugoslavije, knj. 1,Beograd 1982, sdtr.525-526. 1179 Zabiljeèno na osnovu bilje{ke o razgovoru Slavka Odi}a sa Dragom Slunjskim, sa~injenom 25. marta 1977. godine.u Banjaluci u stanu Drage Slunjskog., Li~na arhiva Slavka Odi}a..

368

dana avgusta, ilegalno do{ao po zadatku Oblasmog komiteta KPJ. U zatvoru u Jajcu sreo se sa, tako|e uhap{enim, sekretarom partijske organizacije Jajca, starim ~lanom KPJ Jusufom Filipovi}em i uz njegovu pomo} uspio je na odgovaraju}u adresu u Jajcu poslati precizne direktive da se sprovedu zadaci zbog kojih je on u Jajce do{ao. Partijska organizacija u Jajcu je poku{ala da ga oslobodi., ali nije uspjela. Usta{e su ga iz Jajca sprovele u Banjaluku, zatim u Glinu i Gospi}. Ubile su ga septembra 1941. (u rje{enju Ministarstva unutra{njih poslova br. 43.307/1947. stoji da je ubijen 10. septembra 1941, Knjiga umrlih Op{tine Banjaluka, br. 906/47, str. 593). Progla{en je za narodnog heroja 27. jula 1953. godine.1180 11. RUDOLF RUDI KOLAK, sekretar MK SKOJ-a Banjaluka od kraja 1939. godine. Za sekretara MK SKOJ-a, na osnovu kazivanja autoru1181, postavljen je krajem 1939. godine, na sastanku kome su prisustvovale li~nosti zaduène za rad SKOJ-a Niko Jurin~i}, Osman Karabegovi} i Dedo Gazi}. Ro|en je 4. novembra 1918. godine u Gornjem Ribniku kod Klju~a. Po struci je pravnik. Gimnaziju je poha|ao u Biha}u i Banjaluci, gdje je maturirao 1936. godine. Dru{tveni rad, zapo~et u Gimnaziji u “Mladoj Jugoslaviji”, nastavio je u KAB-u i u revolucionarnom studentskom pokretu Pravnog fakulteta u Beogradu. U SKOJ je primljen 1936. godine, a u KPJ 10. oktobra 1940. godine. Dugogodi{nji je revolucionar. \a~ko udruènje “Mlada Jugoslavija” je od osnivanja bilo zna~ajno legalno upori{te SKOJ-a i KPJ u Banjaluci. U njemu su “…svoje prvo komunisti~ko opredjeljenje sticali Branimir i @elimir Bari}… Rudolf-Rudi Kolak… Du{anka i Mirko Kova~evi} …”1182 “Na sastanku za koji ja smatram da sam postao ~lan MK SKOJ-a, prisustvovali su zaduèni za rad SKOJ-a, odnosno u ime MK KPJ Osman Karabegovi}, Niko Jurin~i} i Dedo Gazi}, a to je, u stvari, bio sastanak odràn u vezi sa tada{njim kursom podmla|ivanja kadrova Mjesnog komiteta SKOJ-a. Na tom sastanku prisustvovali smo Anto Jaki} i ja (Rudi Kolak). Na drugom sli~nom sastanku bili su u istom svojstvu Osman Karabegovi} i Dedo Gazi}. Poslije toga sastav MK SKOJ-a bio je slijede}i: Rudi Kolak, sekretar, Anto Jaki}, radnik iz Tvornice duhana (ne sje}am se njegovog imena), Mirko Kova~evi} i Drago Lang. Ne{to kasnije ~lan MK SKOJ-a postala je Du{anka Kova~evi}, a

1180 Narodni heroji Jugoslavije, knj. 1, Beograd 1982, str. 525-526. 1181 Kazivanje Rudija Kolaka autoru, 16. oktobra 1999. godine u Beogradu.. 1182 Milan Vukmanovi}, UVOD, Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2,fusnota 34, str.19.

369

znatno kasnije i Slobodan Uzelac (navedeni ~lanovi MK SKOJ-a predhodno su pojedina~no pozivani da s njima razgovaraju odre|eni drugovi iz MK KPJ). Sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a postao sam na samom kraju 1939. godine. S obzirom da sam bio sekretar MK SKOJ-a za Banjaluku, ve} u februaru 1940. Avdo Humo i Rato Dugonji}, u Beogradu, pozivali su me na sastranke u vezi sa radom SKOJ-a, zatim organizacijom Narodni studenti i drugo..”1183 ^lan MK KPJ Banjaluka postao sam krajem 1940. godine. To mi je saop{tio Branko Babi} Slovenac, tada sekretar MK KPJ u Banjaluci. Po odlasku na studije Kolak nastavlja sa revolucionarnim radom za vrijeme studija i druì se sa studentima iz Banjaluke Radom Li~inom, Radomirom Skaki}, Ljubi{om êkrlijom, Zoranom Kova~evi}em i drugim.1184 O aktivnosti Rudija Kolaka na studijama imamo saznanje iz slijede}eg izvora: “U revolucionarnom pokretu studenata Beogradskog univerziteta do aprilskog rata bili su veoma aktivni banjalu~ki studenti: Ljubomir Babi}, Gojko Banovi}, Fikret Dedi}, Osman Karabegovi}, Rudolf Rudi Kolak, Fadil Maglajli}, Filip i Slobodan Macura, Dragica Mrkonji}, Nikola Pavli}, Ruà Olja~a, Gojko Oklobdìja, Mladen Paternoster, Branislava Perovi}, Milo{ Popovi}, Vojislav Raki}, Tankredi Sola i drugi.”1185 Razvijena saradnja izme|u napredne studentske omladine odvijala se putem politi~kih akcija protiv monarhofa{isti~kog reìma koje su bile formulisane i u otvorenom pismu bosanskohercegova~kih studenata protiv rata, za slobodu, demokratiju i ravnopravnost naroda, a aktuelizirano je i pitanje autonomije Bosne i Hercegovine, u pismu napisanom krajem 1937, {to je zabrinulo i uznemirilo odre|enu javnost.1186 Bila su tri otvorena pisma bosansko-hercegova~ke studentske omladine upu}ena “svim politi~kim i javnim radnicima i svoj po{tenoj javnosti”1187 Bosne i Hercegovine (decembar 1937, mart 1938. i 1. decembar 1939.). Prvo pismo iz decembra 1937. godine ima ukupno 374 potpisnika iz 54 grada, odnosno mjesta. Od toga broja su 53 studentkinje i 321 studenat. Iz Banjaluke je bilo 69 potpisnika me|u kojim je i Rudi Kolak. Polovinom 1940. zajedno sa Ivicom Maàrom, uz pomo} Oblasnog komiteta KPJ, pripremao je Oblasnu konferenciju SKOJ-a za Boasansku krajinu1188. Na putu za Drvar, gdje je zajedno sa Ratom Duginji} putovao zbog zadataka u vezi sa radom SKOJ-a, policija ga je uhapsila, krajem 1940. godine. Osu|en je od Suda za za{titu dràve i aprilski rat do~ekao je u zatvoru u Beogradu. Poslije martovskih

1183 Kazivanje Rudija Kolaka autoru, 31. avgusta 2000. Godine u Beogradu. 1184 Kazivanje Rudija Kolaka autoru 31. avgusta 2000. godine u Beogradu.. 1185 Veljko \o|evi}, Rad MK KPJ poslije progla{enja diktature, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 10, str. 88. 1186 Dr Vaso Butozan, Djelovanje Kluba akademi~ara, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 204. 1187 ORTVORENO PISMO bosansko-hercegova~je omladine svim politi~kim i javnim radnicima i svoj po{tenoj javnosti, Li~na arhiva Slavka Odi}a, Mjesto objavljivanja nepoznato, decembra (prosinca) 1937. godine. 1188 Rudi Kolak je osnovao Mjesn rukovodstvo SKOJ-a u Biha}u, kazivanje Slavka Odi}a autoru

370

demonstracija, 5. aprila 1941. godine, pu{ten je iz zatvora, vra}a se u Banjaluku i uklju~uje se u politi~ki rad. Poslije kapitulacije Jugoslavije radi na pripremanju ustanka u gradu i u okolini Banjaluke. Krajem juna izlazi iz grada u partizanski odred na [ehitlucima. Prilikom formiranja [taba partizanskih odreda za Bosansku krajinu, u avgustu 1941. godine u sastavu: Danko Mitrov, komandant, Branko Babi} Slovenac, politi~ki komesar, Miljenbko Cvitkovi}, zamjenik komandanta, Rudi Kolak postavljen je za sekretara toga [taba.1189 Sa Ivicom Maàr pripremao je Oblasnu konferenciju SKOJ-a, odrànu 15. septembra 1940. godine u Banjaluci. Veoma je zasluàn za stvaranje organizacije SKOJ-a na podru~ju Bosanske krajine i srednje Bosne i obrazovanja rukovodstava. Na primjer, osnovao je Mjesno rukovodstvo SKOJ-a u Biha}u.1190 U~estvovao je na mnogim sastancima i konferencijama SKOJ-a i KPJ, posebno u pripremama za ustanak. U avgustu 1940. godine u~estvovao je na Kursu SKOJ-a BiH u Bugojnu. Grupu u~esnika Bosanske krajine predvodio je Niko Jurun~i}. “Krajem 1940. na pokrajinskom savjetovanju SKOJ-a u Sarajevu iz Banjaluke su u~estvovali: Osman Karabegovi}, Rudi Kolak i Dedo Gazi}. Pored u~e{}a u radu gradskih dru{tava i sekcija, SKOJ i omladina su u ovo vrijeme razvili uspje{an rad u okviru pojedinih {kola i preduze}a kroz literarne druìne, sportske sekcije i druge skupove i grupe. U nekim {kolama izdavani su posebni |a~ki listovi. Tako je u gimnaziji izdavanan list Iskra, koji je ure|ivao Mirko Kova~evi}.”1191 - kaè D. Luka~ u svojoj monografiji “Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji”. Dvije istaknute li~nosti revolucionarnog omladinskog i radni~kog pokreta u Banjaluci Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi} u svome zajedni~kom radu, u okviru izno{enja podataka o razvoju NOP-a u 1941. godini, izme|u ostalog, kaù: “Organizacija KPJ Banjaluke do~ekala je aprilski rat i okupaciju zemlje i u organizacionom pogledu i u pogledu masovnosti uticaja na gra|ane dovoljno spremna za zadatke koji su se u toj situaciji postavili pred Komunisti~ku partiju Jugoslavije. U gradu je djelovao Mjesni komitet KPJ u sastavu: Kasim Hadì}, Muhamed Kazaz, [efket Maglajli}, Osman Karabegovi}, Ivica Maàr i Rudi Kolak.”1192 Dakle, vidimo da je Rudi Kolak ~lan MK KPJ i on i tada rukovodi Mjesnim komitetom SKOJ-a, jer poslije izlaska iz zatvora, 5. aprila 1941, stiè u Banjaluku i uklju~uje se u rad.

1189 Dr Du{an Luka~, Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji, Banjaluka 1968, fusnota br. 115, str. 72. 1190 Kazivanje Slavka Odi}a autoru. 1191 Dr Du{an Luka~, Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji, Banjaluka 1968, str. 73. 1192 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjaluc, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Banjaluka 1978, str. 585.,

371

Poslije povratka \ure Pucara sa sjednice Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hrecegovinu, odràne u Sarajevu 7. jula 1941. godine, u duhu zaklju~aka sjednice Politbiroa CK KPJ u Beogradu od 4. jula 1941, i poslije sastanka odrànog sredinom jula sa grupom banjalu~kih komunista uz u~e{}e Mahmuta Bu{atlije Bu{a, \uro Pucar Stari, krajem jula 1941. formira odred na [ehitlucima kod Banjaluke u koji su u{li najistaknutiji ~lanovi banjalu~ke partijske organizacije. Slavko Odi} u vezi s tim kaè: “Onog poslijepodneva kada je \uro Pucar iza{ao na [ehitluke, od prikupljenog ljudstva formirao je partizanski odred i za komandira odreda postavio je Kasima Hadì}a, a za politi~kog komesara [efketa Maglajli}a… Banjalu~ki partizanski odred su prete`no sa~injavali banjalu~ki komunisti, uglavnom partijci i skojevci, pored kojih je bilo i ne{to ljudi s terena, iz sela na desnoj obali Vrbasa, u nepsrednoj blizini Banjaluke. Prije polaska u akciju na Krupu na Vrbasu, odred je, kako mi je ostalo u sje}anju, imao {ezdeset ljudi. Bili su to: Branko Babi} Slovenac, Bo{ko Baji}, Vehab Habija Be}irba{i}, Tedo Brankovi}, Vaso Butozan, Stevo ]urulija, Jovan Dan~i}, Mile Davidovi}, Rajko Davidovi}, Mujo Deli}, Milo{ Duji}, Petar Gaji}, Mirko Gali}, Du{an Du{ko Grozdani}, Kasim Hadì}, Ahmet Hadìhalilovi}, Avdo Hercegovac Brzac, Niko Jurin~i}, Edhem Leda Karabegovi}, Irfan Karabegovi}, Slobodan Kokanovi}, Rudi Kolak, Du{ko Ko{}ica…”1193 Doga|aje iz tog perioda zabiljeìo je i dr Du{an Luka~. “Ovaj odred dobio je zadatak da izvr{i diverziju na neprijateljsko skladi{te municije na Kr~marici iznad Trapista. Po{to je ova diverzantska akcija bila onemogu~ena, odred je dobio zadatak da izvodi gerilske napade na komunikaciju Banjaluka – Jajce.”1194 – kaè D. Luka~ ukazuju}i pri tom da su se u datoj situaciji na{le prave li~nosti na pravom mjestu. Kao {to se vidi me|u njima bio je i Rudi Kolak. Za sekretara Okru`nog komiteta KPJ za Drvar Rudi Kolak je postavljen u oktobru 1941. godine, poslije pada Drvara u ruke italijanskih okupatorskih snaga. Iz toga perioda politi~kog djelovanja Rudija Kolaka dajemo slijede}i sadràj: “Usmene izvje{taje sekretara okru`nih komiteta [efketa Maglajli}a, Kasima Hadì}a, Branka Babi~a i Rudija Kolaka i diskusiju delegata o stanju u Partiji, Zapisnik pruà u prili~no skra}enom obimu. No, sa~uvani pismeni izvje{taji Kasima Hadì}a i Rudija Kolaka predstavljaju vrijedan izvor za rekonstrukciju brojnog organizacionog i problemskog stanja Partije na terenima okru`nih komiteta Jajce, odnosno Drvar… Sa 21. februarom 1942. godine datiran je izvje{taj sekretara Okru`nog komiteta KPJ za Drvar Rudija Kolaka, koji obuhvata analizu rada Partije od 4. januara do 12. februara na sektorima Klju~, Bosanski Petrovac, Drvar i Bosansko Grahovo …”1195

1193 Slavko Odi}, Od sastanka u Dolama do partizanskog odreda, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str.554-555. 1194 Dr D. Luka~, Banjalu~ki komunisti u ustanku u Bosanskoj krajini 1941/1942. godine, Banjaluka u novijopj istoriji (1878-1945), str. 579. 1195 Dragan Davidovi}, Osvrt na neke arhivske i druge izvore za Oblasnu konferenciju KPJ za Bosansku krajinu februara 1942. godine u Skender Vakufu, Skendervakufska konferencija ’42, Banjaluka 1982, str. 30.

372

Na Oblasnoj konferenciji KPJ za Bosansku krajinu, odrànoj novembra 1942. godine u Biha}u, u ~ijem radu su u~estvovali i Svetozar Vukmanovi} Tempo i Cana Babovi}, me|u izabranim ~lanovima je i Rudi Kolak. Naime, poslije te konferencije sastav Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu bio je: \uro Pucar, Rudi Kolak, Veljo Stojni}, Bo{ko [iljegovi} i Rada Vranje{evi}. Poslije prelaska \ure Pucara na du`nost sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ BiH, Osman Karabegovi} izabran je za sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. Po njegovom odlasku za politi~kog komesara V kraji{kog korpusa, za sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Bosdansku krajinu postavljen je Rudi Kolak, na sastanku toga komiteta, odrànom u Sanskom Mostu krajem 1944. godine.1196 Odmah poslije oslobo|enja Rudi Kolak bio je sekretar Okru`nog komiteta KPJ za Banjaluku, a potom na drugim odgovornim poslovima u Bosni i Hrecegovini i na saveznom nivou. Od 1949-1951. u Banjaluci je bio politi~ki sekretar Oblasnog omiteta KPJ za oblast Banjaluku. Nosilac je “Partizanske spomenice 1941” i brojnih odlikovanja. 12. MUJO AVDE DELI], sekretar MK SKOJ-a Banjaluka od juna (mo`da

sredine) do jula 1941. godine. Ro|en je 28. avgusta 1919. u Banjaluci. Po zanimanju bio je radnik. ^lan KPJ postao je maja 1941. godine. Dugo je bio ~lan RKUD Pelagi}. Od obrazovanja Banjalu~kog odreda obavljao je kurirske i druge poverljive zadatke. Do~ekivao je i vra~ao u grad \uru Pucara i ostao je njegov stalni pratilac do aprila 1944. godine, kada je upu}en u SSSR na {kolovanje i osposobljavanje u okviru jugoslovenskog vazduhoplovnog puka u kome je jedini specijalizirao aerosnimanje. Nosliac je Partizanske spomenice 1941.1197 Podatak da je Mujo Deli} bio sekretar MK SKOJ-a za Banjaluku do jula 1941. godine naveden je na osnovu izjave Zumre êjvan “Sje}anja data u Sarajevu 18. i 19.IX 1979.” Zumra kaè “Drago Lang mi je rekao da se poveèm sa Mujom Deli}, jer je Mujo bio sekretar MK SKOJ-a. Ja sam to odmah uradila. Tada su osnovana 3 aktiva SKOJ-a i to: u Podbr|u u kom su ~lanovi bili Nevenka ûruvija, \or|e (ne znam mu prezime) i dr.; drugi aktiv je tako|e bio u Podbr|u. ^lanovi su bili: Nura Hadìhalilovi}, Dàna Mandùka i dr. Tre}i aktiv je bio na Hisetama, a ~lanovi su bili: Ruà Kuzenkijevi}, Lutka Smailagi}, Halim Halimi}, Grozda Bilanovi}, Kemo Dùzel, Esma Buca i dr. Ta tri aktiva su bila na terenu. Za njih sam ja bila zaduèna.”1198 Mujo Deli} u svom objavljenom sje}anju, izme|u ostalog kaè: “Kad se na{a prva partizanska grupa krajem jula 1941. godine prebacila sa [ehitluka na Osma~u do Obradovi}a ku}e, tu smo se zadràli nekoliko dana i onda krenuli u akciju na Krupu na Vrbasu…”1199 - {to ukazuje da Mujo Deli} krajem jula nije u Banjaluci, odnosno ve} je na slobodnoj teritoriji.

1196 Kazivanje Rudija Kolaka autoru, 31. avgusta 2000. godine u Beogradu. 1197 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 16, str. 349. 1198 Zumra ]ejvan, Sje}anja data u Sarajevu 18. i 19. IX 1979, godine, Institut za istoriju u Sarajevu, str. 8. i 9. Kopija ovog dokumenta, koju je autor ovog rada koristio, nalazi se u posjedu Grozde Bilanovi} u Banjaluci, 1199 Mujko Deli}, Borac i kurir, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 577.

373

“[est sinova i {est k~eri Avde Deli}a rano su ostali bez oca. Njegovi sinovi, radnici rano su se uklju~ili u revolucionarni radni~ki pokret. Poslije aprilskog sloma Kraljevine Jugoslavije svi su se uklju~ili u ilegalni NOP. Deli}eva ku}a postaje jedan od istaknutih punktova ilegalnog NOP-a u Banaluci. Velike koli~ine dobrovoljnih priloga prikupljane su ovdje i preko no}i oda{iljane do Voda za vezu na Star~evici. U jesen 1941. oti{li su u partizane Mujo, Adem i Mehmed. Kasnije su i ostala bra}a i sestre iza{li u partizane. Od sedmorice aktivnih boraca ~etvorica su dala ìvot za slobodu …” 1200 Izme|u dva rata u~estvovao je u {trajka~koj grupi sa Azizom Mufti}, Antonom Marini}em i Rizom Golali} koja je imala zadatak da prati i do~ekuje {trajbrehere. Ukoliko poslije razgovora ne budu prekinuli rad ovi su ih odstranjivali, odnosno onemogu~avali da dolaze na posao. “Pri tom je bilo i fizi~kih obra~una; tako je grupa na ~elu sa Mujom Deli} do~ekala i izmlatila Mahmuta Islamovi}a..."1201 Josip Fi}o Grani} u ~lanku “Banjalu~ki gimnazijalci su pripadali grupi naprednih studenata” u fusnoti br. 2 u kojoj govori o Branku Mi{i Stupar, istovremeno govori I o tome gdje je 1941. godine bio partijski povezan Mujo Deli}. Grani} kaè: “Branko Mi{o Stupar, ro|en 1918, ~lan Mlade Jugoslavije i KAB-a, student Agronomskog fakulteta u Beogradu. U maju 1941. bio je u }eliji KPJ sa Mujom Deli}, Rahmijom Kadeni}em, Radomirom Li~inom i Radom Vranje{evi}. Kao ~lan MK SKOJ-a (odnosi se na M. Stupar, napom. autora), 1941. godine, organizovao je razne aktivnosti…”.1202 Kao {to se vidi u istoj partijskoj }eliji su: Mujo Deli}, Branko Mi{o Stupar, Rahmija Kadeni} i Rada Vranje{evi}. Izme|u njih jedinoje Rada ~lan MK SKOJ-a od maja do jula (neutvr|enog datuma) 1941, a Branko Mi{o Stupar postaje ~lan MK SKOJ-a ne{to kasnije. Ne raspolaèmo podatkom da li je Mujo Deli} bio ~lan MK SKOJ-a. Kadeni} }e uskoro postati ~lan MK KPJ. Sude}i po svemu, Mujo je mogao biti sekretar MK SKOJ-a poslije odlaska Kolaka. Mo`da je na toj du`nosti bio samo petnaestak dana, po{to krajem juna ili po~etkom jula, po odlasku Muje Deli}a, Rada postaje sekretar MK SKOJ-a i na toj du`nosti je do dolaska Zage Umi~evi}, koja u Banjaluku i dolazi da bi obavljala du`nost sekretara MK SKOJ-a i obavlja je od kraja jula do polovine oktobra 1941. Dakle, Mujo Deli} je u istoj Partijskoj }eliji sa dva ~lana Mjesnog komiteta SKOJ-a i, moè se pretpostaviti, po odlasku Rudija Kolaka iz Banjaluke, odlu~eno je da Mujo bude Sekretar MK SKOJ-a. U razgovoru autora ovog rada (u julu 2000. godine) sa Rahmijom Kadeni}, koji je bio me|u akterima doga|anja u to vrijeme u Banjaluci, po{to tada postaje ~lan Mjesnog komiteta KPJ - o tome da li se u op{ti okvir doga|anja uklapa da je Mujo Deli} tada mogao biti sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a, Kadeni} je rekao da se navodima Drage Langa mora pokloniti puno povjerenje. Pored toga, Mujo Deli} je u tim te{kim vremenima, bio ~ovjek od izuzetnog povjerenja, po{to se tada starao o li~noj bezbjednosti \ure

1200 Dr. D. Luka~, n. d., fusnota br. 60, str. 154. 1201 Aziz Mufti}, U “Pelagi}evom” horu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str. 349. 1202 Fi}o Grani}, Banjalu~ki gimnazijalci su pripadali grupi naprednih studenata, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 250.

374

Pucara Starog dok je ilegalno radio u Banjaluci, 1941. godine, a i kasnije sve do 1944. godine. Iz jednog zabiljeènog sje}anja, iako se ovde ne govori direktno da je Mujo Deli} bio sekretar MK SKOJ-a, vidi se da je imao odre|enu rukovode}u ulogu u Mjesnom komitetu SKOJ-a u 1941, {to se vidi iz slijede}eg sadràja: “Po~etkom jula odràn je sastanak u ]orkovcu, kojem smo prisustvovali Nada î`ski, Asim Buki}, Kasim Hercegovac, Danilo Dr~a, Zvonko Odi}, Fadil Dedi}, ja i mo`da jo{ neki drugovi. Direktive za rad dao nam je Mujo Deli}. On nam je tom prilikom rekao da od toga dana mi sa~injavamo skojevsku udarnu grupu, a pored ostalog zaduìo nas je za prikupljanje pomo}i za potrebe drugova koji su ve} bili oti{li u {umu.” - kaè Gusti Niki}. U istom ~lanku Gusti govori o tome {ta je spremio od hrane Zdravku Lastri} i Danku Mitrov kad su, tih dana, krenuli u partizane iz Banjaluke.1203 Kao {to se vidjelo iz navoda Muje Deli} da je u julu ve} oti{ao iz Banjaluke i da se nalazio u Banjalu~kom partizanskom odredu, isto nalazimo u jo{ nekoliko izvora.1204 13. RADOJKA RADA VRANJE[EVI],sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci po~etka jula do kraja jula 1941. godine. Ro|ena je 27. maja 1914. godine1205 u sve{teni~koj porodici u Glogovcu kod Prnjavora. êtvrti razred gimnazije zavr{ila je {kolske 1929/30. godine u generaciji sa Fahretom Dedi}em, Miloradom Gaji}em, Munibom Maglajli}em, Slavkom Odi} i drugima. Zbog angaòvanja u revolucionarnom omladinskom pokretu iz U~iteljske {kole je isklju~ena iz drugog razreda 1932, a kada je pre{la u Trgova~ku akademiju zbog istog razloga isklju~ena je, tako|e iz drugog razreda, i iz Trgova~ke akademije, 1934. godine. Na njeno politi~ko formiranje uticao je stari komunist Branko Zagorac (od 1920. godine ~lan KPJ u kontinuitetu), poznati banjalu~ki profesor gimnazije i revolucionar sve do kraja ìvota, 1941. godine, kada su ga ubili fa{isti. U SKOJ je primljena 1932, a u KPJ 1934. godine. Dok je bila u Banjaluci, izme|u ostalih aktivnosti politi~ki je djelovala i u @enskom pokretu. Katica Sarafin o tome govori u zabiljeènom sje}anju i kaè da je Rada po~etkom 1936. godine na Pilani u~estvovala u radu grupe aktivistkinja ènskog pokreta u kojoj su bile Beba Mandrovi}, Lenka Rak i Katica Sarafin. Snabdjevala je grupu literaturom. Na jednom sastanku koji je u prolje}e 1936. godine odràn u jednom {ljiviku na Hisetama, a koji je vodila Rada Vranje{evi},

1203 Augustin Gusti Niki}, Skojevci Mejdana, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 543. 1204 Slavko Odi}, Od sastanka u Dolama do partizanskog odreda,, str. 555; Momir Kapor, Mi smo vojska, str. 574; Mujo Deli}, Borac i u kurir, str. 577-780, Ova tri ~lanka se nalaze u Srednja Bosna u NOB, knj.1. 1205 U Knjizi Narodni heroji Jugoslavije, pogre{no je naveden datum 25. maj 1918. godine. Do toga je do{lo zbog kori{tenja nove kr{tenice za redovni upis u Trgova~ku {kolu poslije isklju~enja iz U~iteljske {kole u Banjaluci.

375

kandidati KPJ postale su Eva [mit, Beba Mandrovi}, Lenka Rak i Katica Sarafin.1206 U 1936. godini njeni roditelji su se preselili u Skoplje. U novoj sredini Rada se brzo uklju~ila u rad srednjo{kolske omladine. U Skoplju je zavr{ila Trgova~ku akademiju u {kolskoj 1938/39. godini. Nakon polaganja zavr{nih razreda Trgova~ke {kole u Skoplju do{la je u Beograd 1939. godine i zaposlila se u Savezu nabavlja~kih zadruga dràvnih slu`benika. Zbog organizacije {trajka u okviru akcije Saveza bankarskih osiguravaju}ih, trgova~kih i industrijskih ~inovnika Jugoslavije (SBOTI^) u kome je ona bila jedan od organizatora, uhap{ena je krajem decembra 1940. i izba~ena s posla. Nastavila je da radi u sindikalnom udruènju privatnih namje{tenika i bavila se partijskim poslovima. Po zadatku ~lana CK KPJ Svetozara Vukmanovi}a Tempa obavljala je 1941. godine odgovorne kurirske zadatke izme|u CK KPJ i Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru. U Beogradu je bila povezana sa Veselinom Masle{om od kojega je dobijala zadatke da odràva veze sa pojedinim li~nostima i pokrajinskim rukovodstvima KPJ. Pojedini autori zabiljeènih sje}anja o djelovanju mlade generacije pripadnika revolucionarnog pokreta u Banjaluci tridesetih godina govore i o Radi Vranje{evi}. Tako [efket Maglajli} kaè: “Uop{te u to vrijeme tridesetih godina, pa i kasnije, u politi~kom ìvotu Banjaluke pojavljuje se mlada generacija komunista, radnika i studenata koja daje nov podstrek radu partijske organizacije. Izme|u ostalih tu su Ivica Maàr, Mirko Vi{nji}, Osman Karabegovi}, Slobodan Kokanovi}, [efket i Dèvad Maglajli}, Kasim Hadì}, Niko Jurin~i}, Emil Zrelec, Ruà Olja~a, Rade Li~ina, Rada Vranje{evi}, Velimir Strojni}, Du{anka Kova~evi} i mnogi drugi koje je i vaspitala banjalu~ka partijska organizacija.”1207 O angaòvanju Rade u Trgova~koj akademiji u Banjaluci govori se u Uvodu jednog zbornika, gde se ukazuje da je Rada Vranje{evi} progla{ena za narodnog heroja. “[kolske 1931/32. godine zapo~ela je da radi Trgova~ka akademija, a po~eci organizovanog politi~kog djelovanja ~lanova SKOJ-a bili su vidljivi ve} u prvoj godini zahvaljuju}i posebno Ivici Maàru i Ranku [ipki. Od nekoliko predratnih generacija ove {kole, za Narodne heroje u Drugom svjetskom ratu progla{eni su Zdravko êlar, Ljubica Gerovac, Ismet Kapetanovi}, Milan Li~ina, Ivica Maàr, Ranko [ipka i Rada Vranje{evi}.1208 O Radinoj aktivnosti u revolucionarnom omladinskom pokretu govori i Niko Jurun~i}, {to se vidi iz slijede}eg: “Ta aktivnost je veoma brzo isturila na politi~ku scenu vi{e istaknutih

1206 Katica Sarafin, @ivot sa revolucinarom, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 253. 1207 [efket Maglajli}, Partijske akcije u Banjaluci, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 315. 1208 Milan Vukmanovi}, UVOD Sindikalni i komunisti~ki pokret u Banjaluci 1931-1936. godine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str.20.

376

|aka boraca kao {to su bili Zdravko êlar, Ranko [ipka, Rada Vranje{evi}, Milan Li~ina, Ismet Kapetanovi}, Ivica Maàr, Ljubica Gerovac i drugi.”1209 Zabiljeèno je i kada je Rada primljena u Partiju. “U U~iteljskoj {koli je bila obrazovana politi~ki napredna grupa |aka koju su sa~injavali Du{anka Ili}, Milo{ Popovi}, Rada Vranje{evi}, Radenko Stojni} i jo{ neki, a u Partiju su primljeni Milo{ Popovi} i Rada Vranje{evi} koja je nakon izbacivanja iz u~iteljske {kole nastavila {kolovanje u Trgova~koj akademiji, ali su je izbacili i iz nje.1210 U maju 1941. godine vratila se u Banjaluku. Odmah po dolasku u Banjaluku Rada se povezala sa partijskom organizacijom i nastavila je sa radom. Bila je partijski povezana u }eliji KPJ, obrazovanoj na teritorijalnom principu. Njeni ~lanovi su bili: Branko Mi{o Stupar, Mujo Deli}, Rahmija Kadeni}, Radomir Li~ina i Rada Vtanje{evi}.1211 Uhap{ena je 1941. godine i sprovedena zajedno sa roditeljima na Banjalu~ko Polje, ali je uspjela da pobjegne iz kolone kada su sve{teni~ke porodice i ve}a grupa Srba deportovani preko logora u Capragu u Srbiju. Od maja do kraja juna 1941. godine radila je u Mjesnom komitetu SKOJ-a. Od kraja juna do septembra 1941. bila je ~lan Mjesnog komiteta KPJ. U tada veoma te{kim uslovima za rad Rada je preuzela na sebe najve}i dio poslova Mjesnog komiteta, posebno stoga {to Radu usta{e nisu ranije poznavale, pa je mogla da radi s manje rizika i uspjela je da odrì kontinuitet u radu Mjesnog komiteta i SKOJ-a i KPJ. Da bi se imao bliì podatak kad je Rada Vranje{evi} bila sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci, navodimo slijede}I izvor: “Poslije izlaska iz grada starog Mjesnog komiteta bio je koncem juna, prema kazivanju [efketa Maglajli}a, formiran novi u sastavu: Karlo Rojc (sekretar), Rada Vranje{evi} (sekretar SKOJ-a), Du{ko Bole i Du{anka Kova~evi}…”1212 Me|utim, kako su u pitanju sje}anja, moè se pretpostaviti da je Rada postala sekretar MK SKOJ-a po~etkom jula i vr{ila tu du`nost do kraja jula, tako da je Mujo Deli} mogao biti sekretar MK SKOJ-a petnaestak dana – od sredine do kraja juna 1941. Kako je naprijed re~eno. Uskoro je Rada morala da ìvi u punoj ilegalnosti. Zato se kretala isklju~ivo u zaru, a najsigurnija je bila kada se u toj ode}i kretala preko Vrbasa u V kvartu, po{to je u to vrijeme usta{ka policija u centru grada i u Boji}a Hanu legitimisala i ènske osobe koje su bile u zaru, kad je to smatrala za potrebno. I pored toga, uz sve rizike, u bolnici je posjetila prijateljicu, Muhibu Maglajli} (suprugu [efketa Maglajli}a), koja je bila na umoru od leukemije. Do{la je u posjetu, zajedno sa

1209 Niko Jurin~i}, Partija u borbi za unutra{nje jedinstvo, Banjaluka u radni~kom i NOB, knj. 2, str. 103. 1210 Ruà Olja~a, Komunisti su politi~ki djelovali svuda gdje su se nalazili, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 65. Rada je primljena 1934. godine u KPJ {to proizilazi iz konteksta rada Ruè Olja~e. 1211 Josip Fi}o Grani}, Banjalu~ki gimnazjalci su pripadali grupi naprednih studenata, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. br. 2, str. 250. 1212 Rahmija Kadeni}, Revolucionarni pokret u Banjaluci pred i u prvoj ratnoj godini, Ratna sje}anja iz NOB 1941-1942.Vojnoizdava~ki zavod, Beograd 1981, str. 38.

377

Du{ankom Kova~evi}. Jednako su obe rizikovale, po{to se u bolnici znalo ~ija je Muhiba supruga. Ali pored svega, one su do{le u ovu posjetu, {to, svakako, govori o humanoj strani ovih dviju li~nosti. “Mimo sva pravila ilegalnosti i konspiracije posjetili smo je nekoliko dana pred smrt – bile smo u zaru – Rada Vranje{evi}, Vahida Maglajli} i ja.”1213- kaè Du{anka Kova~evi}. Tih dana Vahida Maglajli} je organizovala posjetu i [efketa Maglajli}a svojoj drugarici u bolnicu, par dana pred njenu smrt i, samo sticajem sre}nih okolnosti, nisu otkriveni. Iz jo{ jednog izvora pouzdano se vidi da je toga ljeta, 1941. godine, Rada Vranje{evi} bila ~lan MK KPJ Banjaluke, a moè se zaklju~iti da je istovremeno bila i sekretar MK SKOJ-a Banjaluke u to vrijeme. To se vidi iz slijede}eg teksta: “Nakon odlaska ve}ine drugova koji su do tada rukovodili organizacijom, formiran je novi Mjesni komitet KPJ za Banjaluku, a ne{to kasnije i Mjesni komitet SKOJ-a. Formiranje komiteta izvr{io je \uro Pucar Stari saop{tavaju}i nam pojedina~no da smo ~lanovi Komiteta. Za sekretara je postavljen Du{ko Bole, porijeklom iz slovena~kog dijela Istre… ^lanovi komiteta bili smo Rahmija Kadeni}, Rada Vranje{evi} i ja. Polovinom jula do{la je u Banjaluku Zaga Umi~evi} i postavljena je za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a. ^lanovi Mjesnog komiteta SKOJ-a su bili i Zumra ]ejvan i Mi{o Stupar.”1214 Prema jednoj ranijoj odluci Rada Vranje{evi} i Du{anka Kova~evi} trebalo je da idu na ilegalni rad – jedna u Tuzlu, a druga u Sarajevo. Me|utim, kako je naglo rasla slobodna teritorija u Bosanskoj krajini, odlu~eno je da obje treba da krenu na politi~ki rad u Drvar. Putovale su vozom u zarevima, a pratili su ih [andor Bleki}, koji je prilikom policijske kontrole putnika, pokazivao policiji Radinu legitimaciju, govore}i pri tom da mu je Rada sestra, i Muharem Alibegovi} koji je pokazivao Du{ankinu legitimaciju, govore}i pri tom da mu je ona supruga.1215 Po izlasku na slobodnu teritoriju 1941. godine Rada Vranje{evi} je bila sekretar Okru`nog komiteta SKOJ-a i ~lan Okru`nog komiteta KPJ za Podgrme~, ne{to kasnije ~lan Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, sekretar i predsjednik Oblasnog odbora AF@ za Bosansku krajinu, ~lan Centrlnog odbora AF@ Jugoslavije i vjie~nik ZAVNOBiH-a. Zarobljena je za vrijeme desanta na Drvar 26. maja 1944. Ubijena je istog dana prilikom poku{aja da pobjegne iz prostorija gdje je bila zatvorena. Progla{ena je za Narodnog heroja 27. jula 1951. godine.1216 Ima jo{ jedan izvor u vezi sa Radinom pogibijom u kome se kaè: “Polovinom maja 1944. po zadatku stiè u Drvar. Prvi talas njema~kih padobranaca 25. maja spustio se oko ku}e u kojoj se zatekla Rada. Nijemci su je savladali i odjevenu u partizansku novu odje}u odveli na [obi}a

1213 Du{anka Kova~evi}, Ilegalka u svom gradu, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 666. 1214 Ibid., str. 670-671. 1215 Ibid., str. 675. 1216 Dio podataka u ovoj biografiji preuzet je iz fusnote br. 386, knj. 1, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str. 405, a dio iz knjige dr D. Luka~a, n. d., fusnota br.106, str. 118-120 i dr.

378

groblje. Punih osam sati su Radu mu~ili i maltretirali traè}i podatke, ali ona nije odgovarala fa{istima. Bijesni i nemo}ni pokosili su je rafalom iz automatskog oru`ja. Za sve {to je za svog kratkog ìvota dala narodima i narodnostima SFRJ progla{ena je posmrtno za narodnog heroja.”1217 14. ZAGA UMIÊVI], sekretar MK SKOJ-a od kraja jula do polovine oktobra 1941. godine.1218 Ro|ena je 22.XII 1918. u Svodnoj kod Bosanskog Novog u sve{teni~koj porodici. Prva dva razreda u~iteljske {kole poha|ala je u Banjaluci do 1936, a ostala dva u Sarajevu od 1936. do 1938. Ve} u ovo vrijeme uklju~ila se aktivno u omladinski revolucionarni pokret. Kao u~enica bila je neobi~no marljiva i sposobna. U razdoblju izme|u 1938. i 1941. vanredno je poloìla 5, 6, 7. i 8. razred gimnazije sa velikom maturom i odmah se upisala na medicinski fakultet na Zagreba~kom sveu~ili{tu. U ovo vrijeme radila je u “Selja~kom kolu”, u Pokrajinskom studentskom udruènju Bosne i Hercegovine “Brazda”, u Klubu akademi~ara Banjaluke, Klubu medecinara i dr. Maja 1940. godine primljena je u KPJ. Poslije aprilskog rata javila se Pokrajinskom komitetu KPJ za BiH u Sarajevu radi rasporeda na politi~ki rad. Iz Sarajeva je upu}ena u rodno mjesto Svodnu da radi na organizovanju ustanka. Tu se angaòvala na osnivanju aktiva SKOJ-a i pripremi omladine za predstoje}u borbu. Ve} 23. juna dolaze usta{e, premla}uju je poslije ~ega se ona prebacuje preko Une u banijsko selo Javornik, gdje se na{la sa Hajrom Kapetanovi} i Mi}om [urlan i tu zajedno nastavljaju rad na pripremama ustanka. U julu 1941. na poziv Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu poslana je na politi~ki rad u Banjaluku. U Banjaluci je krajem jula 1941. postavljena za ~lana MK KPJ i sekretara MK SKOJ-a. Ve} polovinom oktobra po odlasku Jovanke ôvi} na slobodnu teritoriju, postavljena je za sekretara MK KPJ za Banjaluku, gdje radi sve do 24. maja 1942. kada izlazi na slobodnu teritoriju. Za vrijeme njenog politi~kog djelovanja u Banjaluci ostvareni su zapaèni uspjesi. Pored ostalog izvr{ene su pripreme da se na slobodnu teritoriju izvedu prvi avioni i dva avijati~ara Rudi âjevac i Franjo Kluz. O Zaginoj hladnokrvnosti u sprovo|enju zadataka koji su skop~ani sa izuzetno velikim rizikom, govori i podatak da je iz Banjaluke iza{la u automobilu sa komisijom koja je poslana da ispita slu~aj odlaènja iz Banjaluke aviona, avijati~ara i grupe aktivista NOPa iz Ureda za kolonizaciju. Po izlasku na slobodnu teritoriju postavljena je za ~lana Okru`nog komiteta KPJ za centralnu Bosnu, zatim ~lan Povjereni{tva Okru`nog komiteta za srednju Bosnu od

1217 Augustin Niki}, Pala je prkosno u Drvaru, Nedeljni”Glas” od 7. marta 1981, Banjaluka 1981, str. 7. 1218 Du{anka Kova~evi}, Ilegalka u svom gradu, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 671; Dr Du{an Luka~, n. d., str. 122. “Krajem jula na poziv Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu oti{la je na politi~ki rad u Banjaluku. Ovdje je postavljena za ~lana Mjesnog komiteta KPJ i za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a…”

379

maja 1942 – maja 1943. Od maja 1943. bila je ~lan a zatim sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu. U 1944. izabrana je za ~lana PK SKOJ-a BiH, a marta 1945 postala je ~lan CK SKOJ-a. Poslije oslobo|enja bila je na odgovornim du`nostima.1219 O djelovanju partijske organizacije u Banjaluci u periodu kada je Zaga Umi~evi} bila sekretar MK SKOJ-a se vidi i iz slijede}eg: “…\uro Pucar izvr{io je niz va`nih poslova me|u kojim centralno mjesto zauzima reorganizacija Mjesnog komiteta i u~vr{}ivanje ilegalnih veza i kanala prema oslobo|enom teritoriju oko grada. Na mjesto Jovanke ôvi} @ute, koja se u drugoj polovini oktobra prebacila na oslobo|eni teritorij, za sekretara Mjesnog komiteta je postavljena Zaga Umi~evi}, dotada{nji ~lan Mjesnog komiteta KPJ za Banjaluku i sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a.”1220 “Zaga Umi~evi} je do{la u julu 1941. godine. Na nas je sve ostavila vanredan utisak … Tada smo u MK SKOJ-a Banjaluke bili Mi{o Stupar, Zaga kao sekretar i ja.”1221 – kaè Zumra ]ejvan, tada ~lan Mjesnog komiteta SKOJ-a Banjaluke. “U reorganizovanom Mjesnom komitetu SKOJ-a poslije odlaska sekretara Komiteta Rudija Kolaka u partizane, u julu pored Zage Umi~evi}, koja je bila sekretar, bili su: Zumra ]ejvan i Mi{o Stupar,1222 a kasnije su u{li i Zdrava Korda, Jela ili Du{a Perovi}, Jusuf Selman i Muharem Karabegovi}.1223 15. ZUMRA (MEHMEDA) ]EJVAN -TE[ANOVI], sekretar MK SKOJ-a od 24. maja do jula 1942. godine. Ro|ena je 1925. u Banjaluci. Kao u~enica gimnazije u Banjaluci uklju~ila se u napredni omladinski pokret. Tako|e je radila u naprednom ènskom pokretu u Banjaluci. Poslije okupacije zemlje aktivno je radila u ilegalnom NOP-u u Banjaluci. U KPJ je primljena juna 1941. godine. Radila je sa omladinom i ènama. Vr{ila je odgovorne i povjerljive kurirske zadatke. Krajem 1941. godine zatvorena je u usta{ki zatvor. Vrlo dobro se dràla. Po izlasku iz zatvora ponovo aktivno radi u ilegalnom NOP-u. Banjalu~ka partijska organizacija je u to vrijeme imala nekoliko veoma vje{tih kurira me|u koje spada i Zumra ]ejvan. Septembra 1942. iza{la je u partizane. Za vrijeme NOR-a radila je uglavnom na politi~kim poslovima. Bila je ~lan Okru`nog komiteta SKOJ-a i ~lan Oblasnog odbora USAOJ-a za Bosansku krajinu.1224

1219 Ovi biografski podaci o Zagi Umi~evi} preuzeti su uglavnom iz fusnote br. 111, iz nvedene knjide Dr D. Luka~a, str. 121-122, zatim iz biografioje u knjizi Op{tine Kotor-Varo{ i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. 1985, str. 329. 1220 Dr. D. Luka~, n. d., str. 172. 1221 Zumra êjvan, Sje}anja data u Sarajevu na dane 18 i 19. XI 1979. godibne, str. 15. Autor ovog rada se sluìo kopijom ovog dokumenta koja se nalazi u posjedu Grozde Bilanovi} u Banjaluci. 1222 Zajedni~ko sje}anje Jovanke ôvi} i Zage Umi~evi}, str. 1-5. Arhiv MBK, Banjaluka; Zajedni~ka izjava Zage Umi~evi} i Jele Perovi}, Zumre ]ejvan i Mileve Ljubotine-Tanovi}, str. 1 i 2. – originali u arhivu MBK. 1223 Prema sje}anju Jusufa Selmana. 1224 Dr D. Luka~, n. d., str.206-207. i navedena sje}anja Zumre ]ejvan.

380

Kako je Zumra ]ejvan napisala sje}anja o svom radu u periodu ljeto 1941-septembar 1942.1225 neki dijelovi iz toga dokumenta su dobra dopuna za punije sagledavanje njenog djelovanja u tom periodu, pa ih dajemo u izvodima. “Drago Lang mi je rekao da vi{e ne dolazim, jer oni kre}u dalje (tj. iz statusa ilegalstva odlaze u partizane). Drago mi je rekao da se pove1em sa Mujom Deli}, jer je Mujo bio sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a. Ja sam odmah to uradila…” (str.8) “Du{anka Kova~evi} i Rada Vranje{evi} su u to vrijeme radile ilegalno i kretale se u zaru. Krile su se kod Hikmeta Karahasanovi}a, Vahide Maglajli} i Ismete Demirovi}…Jednog dana mojoj ku}i je do{la Du{anka Kova~evi}. To je bilo krajem jula 1941. godine i rekla mi je da do|em na sastanak kod Bebe Roter (kroja~ice)… Kad sam do{la na sastanak u sobi su sjedili drug Stari, zatim Vahida Maglajli}, Rahmija Kadeni} i Du{anka… Du{anka mi je rekla da sam sada primljena u Partiju…”1226 (str. 11) “… u julu pored Zage Umi~evi}, koja je bila sekretar, bili su Zumra ]ejvan i Mi{o Stupar, a kasnije su u Komitet u{li i Zdrava Korda, Jela i Du{a Perovi}, Jusuf Selman i Muharem Karabegovi}…”1227 kaè dr D. Luka~ iz ~ega se vidi da je u vrijeme kada je Zaga Umi~evi} do{la za sekretara MK SKOJ-a Zumra ]ejvan ve} bila ~lan MK SKOJ-a. “U ovom vremenu i pored ogromnih pote{ko}a uspje{no je djelovala partijska tehnika, u kojoj su radile Havka Sara~ i Zumra ]ejvan. Na obi~noj pisa}oj ma{ini i {apirografu umnoèno je nekoliko hiljada letaka i proglasa, radio-vijesti i drugih materijala, koji su prera|ivani u partijskim ~elijama, grupama aktivista i me|u simpatizerima NOP-a…” – kaè se u navedenom djelu dr D. Luka~a.1228 Dr Luka~ dalje kaè: “Cjelokupnim radom je uspje{no rukovodio MK KPJ sa sekretarom Zagom Umi~evi}. … U vremenu od decembra 1941. do maja 1942. godine u banjalu~koj organizaciji je djelovalo prosje~no 15-20 ~lanova KPJ. Bili su to uglavnom mla|i ~lanovi sa po nekoliko mjeseci partijskog staà. U isto vrijeme djelovao je Mjesni komitet SKOJ-a kada je iza{la na slobodnu teritoriju.”1229 Na osnovu podataka koje su prikupili usta{ki agenti Ratomir Paternoster, ranije aktivista naprednog omladinskog pokreta u Banjaluci, a potom otpadnik toga pokreta, ali kako je li~no poznavao mnoge aktiviste omladinskog pokreta iz ranijeg perioda, postav{i usta{kim agentom, istovremeno je postao i veoma opasan za 1225 Zumra ]ejvan, n. d. 1226 Zumra ]ejvan, n. d.,str. 9-11. 1227 Ibid., str.123. 1228 Dr D. Luka~ ukazuje da je navedeni podatak sadràn i u Izvje{taju sekretara Oblasnog komiteta KPJ od 4.X 1941, Izvje{taj MUP-a od 7.X 1941, Arhiv VII k. 153a 21/2-1. 1229 Dr D. Luka~, n. d., str. 197 i fusnota br. 26 na str. 242.

381

pripadnike NOP-a u uslovima okupacije, kao i Branko Mitrovi}, ranije àndar, koji se uspio uvu}i u NOP, do{lo je do masovnog hap{enja 17. oktobra, 5, 7, 13, 14 i 20. novembra i ponovo jedno masovnije hap{enje 24. decembra. “Me|u nekoliko desetina uhap{enih rodoljuba u novembru i decembru (1941) na{ao se i jedan broj ~lanova Partije i SKOJ-a: Havka Sara~, Zumra ]ejvan, Ruìca Markovi}, Rifat Karali}, Kasim ôr~au{evi}, Nada î`ska, Mustafa \ani}, Selman Jusuf, Muharem Karabegovi} itd.”1230 – kaè dr Du{an Luka~. Zumra se u zatvoru dràla veoma dobro. Pu{tena je na intervenciju nekoliko uglednih gra|ana Banjaluke. U svome navedenom sje}anju Zumra ]ejvan kaè: “… Zaga Umi~evi} je do{la u julu 1941. godine. Na nas je ostavila vanredan utisak … Tada smo u MK SKOJ-a bili: Mi{o Stupar, Zaga kao sekretar i ja. Sastanke smo naj~e{}e odràvali na Vrbasu u ~amcu (str. 15) … Ja sam se kao ~lan MK SKOJ-a skoro svakodnevno s njom sastajala i od nje dobijala zadatke koje sam prenosila na skojevce (str. 15) “Kada je Zaga odlazila rekla mi je da se poveèm sa Fahretom Dedi}, koji se krio u ku}i svoje sestre Matijevi}ke. Rekla mi je da je sada Fahret Dedi} sekretar MK KPJ. Tada ni je saop{tio Ibro Sara~ da sam sekretar MK SKOJ-a…Fahret mi je jednom prilikom dao imena 4-5 drugova, koji bi trebalo da u|u u Mjesni komitet. Na àlost ne mogu se sjetiti ni jednog od tih imena. Znam samo da sam te ljude traìla, no nisam ih na{la u ku}i… Jednog dana mi je Fahret rekao da vi{e ne dolazim, jer je na{ao vezu da se prebaci u partizane…”1231 Iz ovog Zumrinog sje}anja proizilazi da poslije Zaginog odlaska, s obzirom na izuzetno te{ke okolnosti nije se uspjelo oforrniti Mjesni komitet SKOJ-a sve do Zumrinog odlaska, septembra 1942, kada su Du{an Dule Vidovi} i Radoje Batos do{li da je izvedu iz grada i odvedu na slobodnu teritoriju, septembra 1942. godine.1232 “Povezala sam se sa Nevenkom Dadasovi}, koja me je ~ekala u ôlakovom sokaku. Nevenka me je odvela kod Halida Zubanovi}a, koji je imao ta{narsku radnju. Me|utim, kako je narednog dana do{lo do velike racije u kraju gdje sam stanovala re~eno mi je da moram odmah oti}i iz ku}e… Ovde je kasnije do{la Nevenka Dadasovi} i odvela me u ku}u kod Omerba{I} Vahida. U toj ku}i sam ostala mjesec dana jer se nije mogla uspostaviti veza. Povremeno je dolazila Nevenka da me obi|e. U to vrijeme je su|eno grupi partizana, uhva}enih prilikom ofanzive na Kozari u kojoj su bili: Mira Cikota, Atif Topi}, doktorka [tern, doktor Zukanovi} i jo{ jedan mladi} (str. 36) … Kad sam se na{la u bezizlaznoj situaciji oti{la sam na pijacu i tamo slu~ajno srela Grozdu Bilanovi}, koja me je odvela u svoju ku}u, ali ni tu nije bilo sigurno, po{to je to bila srpska ku}a, a Grozda je bila skojevka (str. 38) … Pretpostavljam da je sve to moje seljakanje iz ku}e u ku}u bilo radi toga {to Partija poslije Kozarske ofanzive nije mogla uspostaviti vezu s partizanima … Tek sam sjela da ve}eram kad neko zakuca i u|o{e dva partizana. To su bili Dule Vidovi} i Radoje Batos. Kona~no sam sa njima krenula u partizane 1230 Ibid., n. d., str. 168. i 169. 1231 Ibid, str. 33. 1232 Ibid., str. 41.

382

na Kozaru (str. 41)… S obzirom da sam najvi{e radila na organizaciji SKOJ-a i omladine u izvr{avanju zadataka, koje je Partija postavljala pred nas, bila sam u vezi sa {kolskom, kao i ostalom omladinom u gradu. Kada je rije~ o radu skojevske organizacije prvo moram posebno naglasiti aktivnost sestara Zibe i [emse Galija{evi}. Ziba je bila u~enica gimnazije, a [emsa Trgova~ke akademije. Vi{e puta sam se sastajala sa Brankom Bijel~i}, profesorkom (aktivista NOP-a) u vezi sa radom omladine po {kolama.”1233 Nosilac je “Partizanske spomenice 1941” i nekoliko ratnih i poslijeratnih odlikovanja. 16. NEVENKA DADASOVI], ~lan Mjesnog komiteta KPJ Banjaluka, zaduèna za rad SKOJ-a i omladine; sekretar MK SKOJ-a od jula do avgusta 1942. g. Sekretar MK SKOJ-a Banjaluka od kraja jula do polovine avgusta 1942. godine. U svim konsultovanim izvorima nigdje nije na|en podatak da je Nevenka Dadasovi} bila sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci, ali o tome smo saznali od Ibre Sara~, po njegovom izlasku na slobodnu teritoriju i od Zumre ]ejvan, s kojom smo se sretali u Bosanskoj krajini na savjetovanjima u toku rata, kao i poslije oslobo|enja. Iz navedenog sje}anja Zumre ]ejvan vidi se da su ona i Nevenka blisko sara|ivale u vezi sa radom SKOJ-a, ali nije naveden podatak da je Nevenka bila ~lan MK SKOJ-a Banjaluke. U jednom zabiljeènom izlaganju Muje Ku{mi}a se kaè: “Odlaskom drugarice Zage Umi~evi} i grupe ~lanova KPJ iz Ureda za kolonizaciju u partizane, u Banjoj Luci je ostao mali broj ~lanova KP i SKOJ-a, a me|u njima i dva ~lana komiteta Partije Ibro Sara~ i Zvonko Dragomanovi}. Da je to ta~no pokazuje podatak – izvje{taj Zage Umi~evi} na Oblasnoj partijskoj konferenciji u Skender Vakufu, februara 1942. godine, gdje se kaè da je u Banjoj Luci bilo 12 ~lanova KPJ i 4 kandidata. I pored ovakvih prilika, na podru~ju grada, po kvartovima, ulicama, u domobranstvu i nadle{tvima, djelovale su vrlo jake grupe aktivista NOP-a … Napominjem da smo po odlasku Zage Umi~evi} i hap{enjem Fahreta Dedi}a, formirali novi komitet Partije u kojem su bili Ibro Sara~ - sekretar, Zvonko Dragomanovi}, Nevenka Dadasovi}, |ak 7 raz. gimnazije i ja …Po uspostavljanju veze na Kozaru je preba~eno nekoliko drugova i drugarica koji su bili skriveni u gradu, kao Slavko Trenk, Zumra ]ejvan, Zaim H. Isakovi} i drugi. Rad partijskog rukovodstva u Banjaluci tekao je do novembra 1942. godine…”1234 Na osnovu iznijetih podataka vidi se da je Nevenka Dadasovi}, u periodu od osnivanja Mjesnog komiteta KPJ pod rukovodstvom Ibre Sara~a, jula 1942. bila ~lan MK KPJ, zaduèna za rad SKOJ-a i omladine. Sekretar MK SKOJ-a mogla je biti od jula ili ne{to kasnije, pa do polovine avgusta iste godine, odnosno do dolaska Zage Blaì} iz , kada se na prvom sastanku MK KPJ po njenom dolasku utvr|uje da Mehmedalija-Dalko Dervi{i} postaje sekretar MK SKOJ-a..

1233 Ibid, str. 42. 1234 Mujo Ku~mi}, Diskusija 20.XI 1976. godine, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Zbornik radova s nau~nog skupa odrànog u Banjoj Luci od 18 – 20. novembra 1976. godine, str. 769.

383

Zatim, iz pisanog sje}anja Zumre ]ejvan, kao dotada{njeg sekretara MK SKOJ-a, vidi se da je ona na toj du`nosti djelovala negdje do jula, a poslije toga imala je kao osoba u strogoj ilegalnosti velike probleme sa smje{tajem i bila u is~ekivanju kada }e iza}i iz okupirane Banjaluke na slobodnu teritoriju. Partizani koji su tada odràvali vezu sa gradom Banjalukom, Du{an Dule Vidovi} i Radoje Batos su po Zumru do{li tek septembra 1942. godine i ona je tada iza{la na slobodnu teritoriju. A, kako je ve} krajem jula ili po~etkom avgusta osnovan MK KPJ u novom sastavu u kom je Nevenka Dadasovi} bila zaduèna za rad SKOJ-a i omladine ona je, u toj svojoj funkciji, “pokrivala” podru~je rada sa mladima, nezavisno od toga da li je bila i sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a za Banjaluku. Po{to se u konsultovanim izvorima ne nalazi podatak da je neko drugi u tom periodu bio sekretar MK SKOJ-a, ukoliko je uop{te tada djelovao MK SKOJ-a, a raspolaè se informacijom iz usmenog kazivanja da je Nevenka bila kra}e vrijeme sekretar MK SKOJ-a, moè se prihvatiti pretpostavka da je i tu du`nost obavljala Nevenka Dadasovi}, ali samo do polovine avgusta 1942. godine, odnosno do dolaska Zage Blaì}, po{to je na prvom sastanku MK KPJ, odrànom po njenom dolasku, odlu~eno da sekretar MK SKOJ-a bude Mehmedalija-Dalko Dervi{i}. Za istoriju revolucionarnog omladinskog pokreta Banjaluke je bitno da je Nevenka Dadasovi} od jula do novembra 1942. godine, u svojstvu ~lana MK KPJ za Banjaluku, bila zaduèna za rad SKOJ-a i omladine o da je spadala u najodgovornije kadrove KPJ koji su rukovodili radom antifa{isti~kog i komunisti~kog omladinskog pokreta u Banjaluci u od jula do polovine avgusta 1942. godine. Pretpostavka je da je u istom periodu, a mo`da i kra}e bila i sekretar MK SKOJ-a. Nevenka Dadasovi} je poginula u IV neprijateljskoj ofanzivi, januara 1943. godine. 17. MEHMEDALIJA-DALKO DERVI[I], sekretar MK SKOJ-a od polovine avgusta do novembra 1942. godine. Mehmedalija-Dalko Dervi{i} ve} 1941. nalazi se u grupi u koja radi za NOP. To se vidi iz slijede}eg sadràja: “Ali, ve} prvih dana jula mi smo po~eli organizovano da radimo. Ja sam drào vezu s grupom drugova koji su se sklonili na Star~evicu, Rebrovac i Ponir, a u mojoj grupi su bili: “Hazim Omerba{i}, Dalko Dervi{i}, Nedìb Maglajli}, Ankica Cijan…”.1235 Zatim vidimo Dalka kako 1941. izlazi zbog odre|enog posla sa Zvonkom Odi} iznad Mejdana, na obronke Star~evice, gdje je boravio Banjalu~ki partizanski odred. Jednom prilikom, kad su Dalko i Zvonko do{li, odràvan je neki sastanak, a me|u prisutnim prepoznali su Kasima Hadì}a, Radu Li~inu i Dragu Maàra. Tada je Drago Maàr njih dvojicu angaòvao da straàre dok se taj sastanak odràvao. “ Dalka Dervi{i}a je poslao niè Dola, ispred {umarka, odakle je imao pregled terena prema Banjaluci, sa

1235 Zvonko Odi}, Dole, Ponir, [ehitluci…, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 498.

384

zadatkom da tamo ~uva straù. I Jozo Nemec je s nama bio odre|en za straù…”1236 Po obavljenom poslu oni su se vratili u grad. Koncem juna 1942. kada su uhap{eni sekretar Mjesnog komiteta KPJ Fahret Dedi}, ~lan komiteta Zdrava Korda i jo{ nekoliko ~lanova KPJ i aktivista NOP-a, me|u kojima Milan Vuku},Vojo Jankovi}, Bosa i Mara Kapor, Teofik Maglajli}, Ibro Ibri{agi}, Husein Osman~evi} i mnogi drugi, tada je do{lo do odre|enog zastoja u djelovanju NOP-a u gradu Banjaluci. Ibro Sara~ je krajem jula, u saradnji sa preostalim ~lanovima KPJ osnovao novi Mjesni komitet KPJ u ~ijem sastavu je Nevenka Dadasovi} bila zaduèna za SKOJ i rad sa omladinom. Po{to je tada od Pokrajinskog komiteta KPJ Bosne i Hercegovine traèna pomo} u kadrovima, u prvoj polovini avgusta, na zakazanu vezu uskoro je stigla Zagorka Blaì} (Zehra Avdagi}). Odmah po njenom dolasku i upoznavanju sa stanjem u partijskoj organizaciji grada Banjaluke, odràn je sastanak Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci i zaklju~eno je da se po kvartovima osnuju partijski aktivi u koje treba da se uklju~e preostali ~lanovi Parije, kandidati, ~lanovi SKOJ-a i aktivisti. Tada je odlu~eno da se formira i mjesno rukovodstvo SKOJ-a sa sekretarom Mehmedalijom-Dalkom Dervi{i}em. O tome govore Ibro Sara~1237 i Mujo Ku{mi}1238 u svojim objavljenim sje}anjima, koja se odnose i na period kada je Dalko postavljen za sekretara MK SKOJ-a Banjaluke. Grozda Bilanovi} je u 1942. bila sekretar aktiva SKOJ-a u Trgova~koj akademiji u kojem je bio ~lan i Dalko Dervi{i}. Krajem novembra 1942. godine, na osnovu kazivanja Alije Maglajli}, Dalko ga je primio u SKOJ u ulozi koju je tada imao kao sekretar MK SKOJ-a.1239 Hajro Kapetanovi}, koji je bio |ak Trgova~ke akademije, u jednom svom radu u vezi sa Dalkom kaè: “Ve} u ova 3 razreda po~ela je stasavati nova generacija koja je u narednim godinama imala sve vidniju ulogu u naprednom pokretu. Me|u njima su u prvom redu Ivan-Ivica Maàr, Rada Vranje{evi}, Lazar Latinovi}, Vuka Olja~a, Ranko [ipka, zatim Jovan Stojanovi} Braco, Jelena Kapor, Mirko Havlih, Ibrahim Latifi}, Marko Boban, Nada Olja~a, Milan Li~ina, Ljubica Mrkonji}, Abdulah Boguni}, Vera Javor, Milan Papak, Mehmed Jaki}, Raifa Kavazovi}, Nada Podgornik, Bosa i Drago [evo i mnogi drugi.”1240 Zatim, Hajro navodi imena tri heroja Zdravka êlara, Ljubice Gerovac i Ismeta Kapetanovi}a i jo{ 27 imena u~enika, me|u kojima Mehmedaliju-Dalka Dervi{i}a,Vidu Cijan, Safeta Fejzi}a, Zvonka Dragomanovi}a, Vladimira Kapora, Branislava Lastri}a,

1236 Ibid, str. 499. 1237 Ibro Sara~, Rad partijske organizacije za vrijeme okupacije u gradu Banjojn Luci, Arhiv MBK, Banjaluka, 78/3, str. 1-3.. 1238 Mujo Ku{mi}, Sje}anja o borbi naprednih snaga u Banjoj Luci pred rat i u toku rata, Arhiv MBK, Banja Luka, 73/3, str. 6. 1239 Posredno kazivanje Alije Maglajli}a autoru. 1240 Hajro Kapetanovi}, Banjalu~ki |a~ki dani, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, fusnota br. 15, str. 111.

385

Milevu Ljubotinu, Osmana Zubovi}a, Milenu Milosavljevi}, Fahiru Fejzagi} i druge.1241 Iz svega se moè izvesti zaklju~ak da je Mehmedalija-Dalko Dervi{i} bio odre|eno vrijeme sekretar MK SKOJ-a u Banjaluci, u periodu od avgusta do hap{enja, krajem 1942. godine. U vezi sa ovim zna~ajne su navedene izjave Ibre Sara~a i Muje Ku{mi}a, sekretara, odnosno ~lana MK KPJ Banjaluka u tom periodu. Na osnovu kazivanja Grozde Bilanovi}1242 autoru, 2. aprila 2000. godine, Mehmedalija Dalko Dervi{i} je uhap{en krajem 1942. Dalko je iz Crne ku}e po~etkom 1943. godine odveden u logor Staru Gradi{ku gdje je ubijen, a imao je samo 17 godina. Jedan izvor govori precizno o Dalkovom stradanju, pa ga navodimo. “Dalko Dervi{} je kasnije dospio u usta{ke logore Staru Gradi{ku i Jasenovac, gdje je, prilikom pobune logora{a 1945. godine, u proboju poginuo.”1243 18. ALIJA (MUHAMEDA) MAGLAJLI], sekretar MK SKOJ-a od marta do kraja septembra 1944. godine. “Ro|en je 1926. u Banjaluci. Uklju~io se u ilegalni NOP u Banjaluci kao petnaestogodi{nji dje~ak. U ~lanstvo SKOJ-a primljen novembra 1942. godine. Po~etkom 1944. godine, marta mjeseca, postavljen je za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a u Banjaluci. Nekoliko puta je hap{en od strane policije i gestapoa. Kad je 1944. godine iza{ao iz Banjaluke, uskoro je upu}en u vojnu akademiju u SSSR-u.”1244 Na osnovu istraìvanja utvr|eno je da je u Banjaluci organizacija SKOJ-a djelovala u kontinuitetu, ali da poslije hap{enja Mehmedalije-Dalka Dervi{i}a, novembra 1942, nije djelovao Mjesni komitet SKOJ-a do prolje}a, marta 1944. godine. O radu SKOJ-a u tom periodu u Banjaluci ima vi{e izvora. Nave{}emo slijede}e: “Tako, na primjer, u julu 1942. godine formiran je na{ punkt za prijem i otpremu po{te na oslobo|enu teritoriju. U ‘ponova{koj’ radnji Moranki}a u Gospodskoj ulici radila je kao blagajnik Nuna Filipovi}, koja je do tada bila uklju~ena u ilegalni pokret u Banjaluci… Sva po{ta koja je ovim putem dobijana, u prvo vrijeme predavana je meni, a ja sam je dalje rasturao. Istim putem je i odlazila po{ta prema Kozari. Ne{to kasnije drugaricu Nunu sam povezao sa Fahrudinom Dìn, a ovaj sa Ishakom Maglajli}… Potkraj 1942. godine, posredstvom Ishaka Maglajli}a, obavje{tena je “centralna ~elija” da se u Trapistima organizuje i

1241 Ibid. 1242 Grozda Bilanovi}, ro|ena u Banjaluci 1926. godine, Poha|ala je Trgova~ku akademiju do izlaska na slobodnu teritoriju. Za vrijeme okupacije od prvih dana veoma aktivno saradivala sa NOP-om. U 1942. godini bila je sekretar aktiva SKOJ-a u Trgova~koj akademiji. Usta{ka policija ju je hapsila i bila je u zatvoru u Crnoj ku}I, a pu{tena je na zalaganje uglednih Banjalu~ana. Krajem 1942. iza{la je na slobodnu teritoriju i stupila u Drugu proletersku brigadu. Po oslobo|enju zavr{ila je posljednji razred Trgova~ke akademije. Bila je ~lan Mjesnog komiteta SKOJ-a za Banjaluku u kome je bila do 1948., kada je pre{la na rad u Zemaljski odbor USAOJ-a Bosne i Hercegovine u Sarajevo. Poslije je dugo radila u Okru`nom privrednom sudu u Banjaluci, a u penziju je oti{la kao predsjednik Okru`nog privrednog suda u Sarajevu. Odlikovana je sa nekoliko ratnih i poslijeratnih odlikovanja. 1243 Zvonko Odi}, n. d., fusnota br. 2, str. 499. 1244 Dr D. Luka~, n. d., str. 217.

386

priprema od strane Njemaca kurs za obuku i formiranje trupova koji bi se ubacivali na oslobo|enu teritoriju, s posebnim zadacima vr{enja sabotaè i diverzija.”1245 O aktivnosti organizacije SKOJ-a u istom periodu govorio je Munir Kadi} na nau~nom skupu Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), koji je izme|u ostalog rekao: “O radu SKOJ-a u toku 1943. i 1944. godine iznosim sljede}e: odmah po izboru Mjesnog komiteta (Partije – napom. autor) zaduèni su pojedini ~lanovi Partije da se poveù s grupama skojevaca po kvartovima i {kolama i da im pomognu u radu i okupljanju omladine u svoje redove. Tako je, na prinmjer, u radu sa SKOJ-em, na terenu V kvarta bio ispred Mjsnog komiteta zaduèn Hamdija Buca, za teren Gornjeg {ehera i Hiseta Midhat Topi}, za {kole i Centar Munir Kadi}. Svi podaci o radu SKOJ-a slivali su se prema Mjesnom komitetu (KPJ-nap. autora) i poslije sjednica Komiteta davana su daljnja uputstva i direktive. Osnovna je stvar bila da se omladina upu}uje u na{e jedinice, a jedan dio ostavlja u gradu radi svakodnevnih zadataka. Tako je Suljo Mandùka bio povezan sa [emsom Galija{evi} i jedan dio poslova obavljhao njenim posredovanjem, a Munir Kadi} s Vladom Rebac i Lelom Filipovi}. To je tako trajalo sve do marta 1944. godine kada je oformljen Mjesni komitet SKOJ-a na ~elu sa sekretarom Alijom Maglajli}. Treba ista}i da su ~lanovi SKOJ-a u 1943. i 1944. godini bili u ìì borbe protiv okupatora i doma}ih izdajnika u Banjaluci. Svijest o potrebi borbe me|u omladinom je bila tako ìva da su cijeli razredi po {kolama traìli da idu u partizane. U maju mjesecu u Mjesni komitet (KPJ, napom. autora) bio je kooptiran drug Isak Maglajli} sa zadatkom odràvanja stalnih veza s Komitetom SKOJ-a.”1246 U uvodnom referatu Hare Beganovi}a, na nau~nom skupu “Izlazak Banjalu~ana na slobodnu teritoriju”, odrànom 1985. u Banjaluci, iznijeto je {ta je Suljo Mandùka izloìo u vezi sa SKOJ-em po dolasku An|e Kneèvi} na rad u Banjaluku, krajem aprila 1944, na prvom sastanku MK KPJ: “U pogledu SKOJ-a rekao je da je za njega zaduèn Munir Kadi}, da je u ovom mjesecu osnovao i Mjesni komitet SKOJ-a i da je za njegovog sekretara postavljen Alija Maglajli}…”1247 Ovaj podatak nedvosmisleno govori da MK SKOJ-a nije postojao u predhodnom periodu, a u ostalim djelovima istog referata se nagla{ava da je u tom periodu organizacija SKOJ-a djelovala i to veoma dobro na na~in kako je to ve} re~eno. U radu ovog nau~nog skupa u~estvovao je drug Alija Maglajli} i, najvjerovatnije je navedeni Mandùkin podatak u vezi MK SKOJ-a osporen, ali, mo`da je kod priporeme knjige za {tampu propu{teno da se unesu odgovaraju}e ~injenice. Ina~e, kako smo posredno dobili podatak da je Alija Maglajli} bio sekretar MK SKOJ-a od novembra 1943. godine, to smo u ovom radu nazna~ili uz napomenu da se taj podatak zasniva na bazi kazivanja Alije Maglajli}a, po{to drugi izvori nisu prona|eni. 1245 Munir Kadi}, Diskusija na dan 20. novembar 1976. godine, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Zbornik radova s nau~nog skupa odràsnog u Banjoj Luci od 18 – 20. nopvembra 1976. godine, str. 774-775 1246 Munir Kadi}, Diskusija na dan 20. novembra 1976. godine, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Zbornik radova s nau~nog skupa odrànog u Banjoj Luci od 18 – 20. novembra 1976. godine, str. 776-777, 1247 Muharem-Hare Beganovi}, Djelatnost partije i NOP-a u okupiranoj Banjaluci izme|u dva partizanska napada, Banjaluka 44. 1985, str.116.

387

19. NEVENKA PETRI], sekretar MK SKOJ-a od 30. maja 1945. do 15. decembra 1948. godine. Ro|ena je 11. marta 1927. godine u Maslovarama kod Kotor-Varo{a. Diplomirala je na Filolo{kom fakultetu u Beogradu 1963, a doktorirala iz oblasti politi~kih nauka 1980. U 1943. godini zavr{ila 1-mjese~ni, u 1945. 3-mjese~ni partijski kurs. Diplomirala na 2-godi{njoj Vi{oj partijskoj {koli “\uro \akovi}” u Beogradu {kolske 1952/53. godine sa ocjenom 10. U narodnooslobodila~kom ratu u~estvovala je od 1941. godine. U SKOJ je primljena sa 14. godina, 18. decembra 1941, a u KPJ sa 16. godina 25. aprila 1943. U 1941. bila je ~lan Op{tinskog komiteta SKOJ-a, a u 1942. sekretar Op{tinskog komiteta SKOJ-a za Maslovare i ~lan Biroa Sreskog komiteta SKOJ-a za Kotor-Varo{. U 1943. bila je sekretar aktiva SKOJ-a 3. ~ete 1. bataljona IV kraji{kog partizanskog odreda i ~lan Bataljonskog komiteta SKOJ-a Prvog batoljona. Iste godine postavljena je za sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a za Travnik i ~lana Okru`nog komiteta SKOJ-a za okrug Banjaluka. U 1944. izabrana je za predsjednika Okru`nog odbora USAOJ-a i ~lana Okru`nog komiteta SKOJ-a za centralnu Bosnu. U toku rata u~estvovala na Okru`nom savjetovanju SKOJ-a za centralnu Bosnu u Brane{cvima, marta 1942. godine, na Oblasnom savjetovanju SKOJ-a za Bosansku Krajinu u Lu{ci Palanki 1943. i na Drugom kongresu USAOJ-a u Drvaru, maja 1944. godine. Po oslobo|enju, od 11. maja 1945. ~lan MK KPJ za Banjaluku, zaduèna za SKOJ i rad omladine, a 30. maja 1945. postavljena za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a i ~lana Okru`nog komiteta SKOJ-a za Banjaluku. U 1949. bila je organizacioni sekretar, a od 1950. predsjednik Oblasnog odbora Narodne omladine za Bosansku krajinu. U Zemaljskom vije}u Narodne omladine Bosne i Hercegovine bila do 1951. ^lan je Udruènja pisaca Srbije i Saveza knjièvnioka SR Jugoslavije. Nosilac je “Partizanske spomenice 1941” i nekoliko ratnih i poslijeratnih odlikovanja. DOPRINOS BANJALU^KIH RUKOVODILACA SKOJ-a REVOLUCIONARNOM RADNI^KOM POKRETU BANJALUKE (Podaci o sekretarima MK KPJ Banjaluke od 1919-1949) Ovim istraìvanjem je utvr|eno da je u periodu od 1919-1949. godine bilo ukupno 25 sekretara MK KPJ u Banjaluci, ali ovi podaci nisu potpuni. Me|u njima je 6 koji su ranije obavljali du`nost sekretara MK SKOJ-a u Banjaluci. Dajemo njihova imena i vrijeme kada su obavljali du`nost sekretara MK KPJ: 4. Sekretari MK SKOJ-a koji kasnije postaju sekretari MK KPJ Banjaluke

388

1. Veljko \or|evi}, sekretar MK KPJ od 1929 do ljeta 1934. godine. 2. Idriz Maslo,sekretar MK KPJ od 1934-1935. i IV 1935- 2.IX.1936. godine. 3. Nikola-Nikica Pavli},sekretar MK KPJ od po~etka do aprila 1935.godine 4. Stojan-Stole Kova~evi}, sekretar MK KPJ od po~etka do kraja 1939. god 5. Kasim Hadì}, sekretar MK KPJ od aprilskog rata do 22. juna 1941. godine. 6. Zagorka-Zaga Umi~evi}, sekretar MK KPJ od polovine oktobra 1941. do 24.V

1942. godine. 5. Periodi, odnosno vrijeme djelovanja sekretara MK KPJ

a) Periodi djelovanja pro~elnika, odnosno sekretara MK KPJ

Ovim istraìvanjem tako|e je utvr|eno da su sekretari MK KPJ tu du`nost obavljali u slijede}a tri perioda: od 1919 – 1941. godine bilo je 9; od 1941-1945. godine 12 i od 1945-1949. godine 4. Zanimljivo je ista}i da je samo za ~etiri godine od aprilskog rata do 22. aprila 1945, kada je grad Banjaluka bio okupiran, bilo 12 sekretara MK KPJ, od ~ega samo u 1941. godini 6, {to je svojevrstan pokazatelj tada{njih prilika. Sekretari MK KPJ u Banjaluci u 1941. godini bili su: Branko Babi}, Kasim Hadì}, Karlo Rojc, Du{ko Bole, Jovanka ôvi} i Zaga Umi~evi}; u 1942. godini pet: Zaga Umi~evi} (koja i dalje obavlja tu du`nost do 24. maja), Fahret Dedi} (do kraja juna), Ibro Sara~ (do kraja novembra), Zaga Blaì} (s obzirom na okolnosti nije stigla da preuzme du`nost), Sulejman Suljo Mandùka krajem 1942. godine je sekretar “Centralne }elije”; u 1943. godini 1: Suljo Mandùka je sekretar MK KPJ Banjaluka od februara-marta 1943. do maja 1944; An|a Kneèvi} od maja do kraja septembra 1944. i Du{anka Kova~evi} od kraja septembra do kraja 1944. godine (ovaj komitet je brinuo o hiljadama Banjalu~ana koji su 28. septembra napustili Banjaluku prilikom povla~enja snaga NOV iz Banjaluke). Dakle, kao {to se vidi za samo ~etiri godine bilo je 12 sekretara MK KPJ, {to je pokazatelj te{kih uslova za rad u okupiranoj Banjaluci u to vrijeme. Zanimljivo je ista}i da su pojedini sekretari MK KPJ tu du`nost obavljali vi{e od jedan puta. Tako, na primjer, Pavo Radan obavljalo je du`nost sekretara MK KPJ ~etiri puta, Idriz Maslo dva puta i Sulejman-Suljo Mandùka dva puta, {to se vidi i iz pregleda sekretara MK KPJ Banjaluka u spisku koji je sa~injen tako da se vidi i vrijeme obavljanja du`nosti sekretara MK KPJ: b) Predsjednik Mjesne uprave SRPJ (k)/KPJ, odnosno sekretari MK KPJ Banjaluka od 1919-1949. godine (spisak po vremenu kada su obavljali du`nost sekretara)

389

1. Jakov Lastri}, od kraja IV 1919. do 24.VI 1920. pro~elnik Mjesne uprave SRPJ (k); od 24.VI 1920. do kraja VII 1921. rukovodi Mjesnom organizacijom KPJ u Banjaluci.

2. Pavo Radan, od VII 1921. do – 1923. ili 1924. godine 3. Akif [eremet, od 1923. ili 1924. do IX 1927. godine 4. Pavo Radan, od IX 1927. do 28. VII 1928. 5. Avdo ârdì}, od 28. VII do 30.IX 1928. godine 6. Pavo Radan, od 30.IX 1928 -1929. godine 7. Veljko \or|evi}, od 1929-VI 1934. godine 8. Idriz Maslo, od VI 1934. do po~etka 1935. godine 9. Nikica Pavli}, od po~etka do IV 1935. godine 10. Idriz Maslo, od IV 1935-do hap{enja 2.IX 1936. godine 11. Pavo Radan, od marta 1937. godine 12. Stojan Stole Kova~evi}, od po~etka do kraja 1939. godine 13. Miroslav Mirko Vi{nji}, od kraja 1939. do 20. oktobra 1940. godine 14. Branko Babi}, od 20. X 1940. do IV 1941. godine. 15. Kasim Hadì}, v. d. sekretara od aprila do 22. VI 1941. godine 16. Karlo Rojc, od druge polovine VI do po~etka VII 1941. godine 17. Du{an Du{ko Bole, od kraja VI ili po~etka VII do polvine IX 1941. godine 18. Jovanka ôvi}, od polovine IX do polovine X 1941. godine 19. Zagorka Zaga Umi~evi}, od polovine X 1941. do 24. V 1942. godine 20. Fahret Dedi}, od 24. V 1942. do kraja VI 1942. godine 21. Ibro Sara~, od VII do XI 1942. godine 22. Zagorka Zaga Blaì} (Zehra Avdagi}), 1942. -nije striktno obavlj. ovu du`nost 23. Sulejman Suljo Madùka, od kraja 1942. god. sekretar “centralne }elije” 24. “ “ “ od V 1943. do V 1944. sekretar MK KPJ 25. An|a Kneèvi}, od V do IX 1944. godine 26. Du{anka Kova~evi}, od IX do XII 1944. godine 27. Du{an Du{ko Josipovi}, od IV doVI 1945. godine 28. Momir Kapor, od VI 1945. do IX 1946. godine 29. Zdravko Preradovi} Braco, od IX 1946. do IX 1947. godine 30. Danilo \idara, od IX 1949-1951. godine.

c) Sekretsri MK KPJ koji su dali, odnosno izgubili ìvot za svoje ideale 1. Pavo Radan ……………… 15. II 1943. godine 2. Akif [eremet …………… 19.IV 1939. “ 3. Avdo ârdì} …………… IX 1942. “ 4. Idriz Maslo ……………… 7.IV 1942. “ 5. Nikica Pavli} ……………. 7.IV 1943. “ 6. Kasim HadÌ} ………….. 6.VIII1942. “ 7. Karlo Rojc ………………. kraj 1942. “ 8. Fahret Dedi} ……………. kraj VI 1942. “ 9. Zagorka Zaga Blaì} ……. III 1943. “

390

d) Sekretari MK KPJ progla{eni za narodne heroje 1. Kasim Hadì} 2. Karlo Rojc e) Ostali podaci o sekretarima MK KPJ (sastav po polu, nacionalni sastav i {kolska sprema) Od ukupno 25 sekretara MK KPJ 3 su ène, 22 mu{karci. Nacionalni sastav: Srba 12, muslimana 7, Hrvata 4 i Slovenaca 2. [kolska sprema: 11 sa srednjom {kolom, 8 sa fakultetom i 6 radnika (navedeno fakultetsko obrazovanje li~nosti koje su obavljale du`nost sekretara MK KPJ uglavnom su stekli poslije obavljanja te du`nosti ali i bez te diplome u politi~kom i kulturnom ìvotu Banjaluke u vrijeme kada su bili sekretari MK KPJ bili su veoma zapaèni i kao vrsni intelektualci). f) MK KPJ Banjaluka sa nadle`no{}u Okru`nog, odnosno Oblasnog komiteta KPJ za Banjalu~ki okrug, odnosno Oblast Treba ista}i da je Mjesni komitet KPJ u Banjaluci u tri maha od CK KPJ, odnosno CK KPJ za Hrvatsku i Slavoniju dobijao direktivu da preuzme nadle`nost Okru`nog, odnosno Oblasnog komiteta KPJ za Banjalu~ku oblast. Prvi sekretar, poslije spajanja dva okruga – Biha}a i Banjaluke bio je Miladin-Mida Vukomanovi} na funkciji sekretara Oblasnog izvr{nog vije}a SRPJ (k) u prvoj polovini 1920, a od 17. oktobra 1920. godine, sekretara Oblasnog izvr{nog vije}a KPJ za Banjalu~ku oblast u Banjaluci, koga je na tu du`nost uputio CK KPJ na rad u Banjaluku. Dakle, sekretari Okru`nog, odnosno Oblasnog komiteta KPJ su bili: 1. Miladin-Mida Vukomanovi}, sekretar Oblasnog izvr{nog vije}a KPJ za

Banjalu~ku oblast od marta do 30 decembra 1920. godine. 2. Akif [eremet je bio sekretar Okru`nog komiteta KPJ za Banjaluku od 1927. do

1928. godine. 3. Pavo Radan, sekretar Okru`nog komiteta KPJ od 1928 – 1929. godine. 4. Idriz Maslo, sekretar Okru`nog komiteta KPJ (sa nadle`no{}u Oblasnog

komiteta) od jula 1934. godine.

Kasnije, za sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu od 1940. godine pa nadalje dolazi \uro Pucar Stari, Osman Karabegovi} i Rudi Kolak u toku NOR-a. Ve} je naprijed re~eno da je 6 sekretara MK SKOJ-a obavljalo i du`nost sekretara MK KPJ {to je svojevrsna indikacija o doprinosu i zna~aju skojevskih kadrova u revolucionarnom radni~kom pokretu Banjaluke. U narednon pregledu }e se vidjeti kada su oni obavljali tu du`nost (s napomenom da su njihovi biografski podaci, uklju~iv i podatke o radu kao sekretara MK KPJ, dati u okviru pregleda sekretara MK SKOJ-a).

391

6. Kra}i biografski podaci predsjednika Mjesne uprave SRPJ (k), odnosno sekretara MK KPJ Banjaluke od kraja aprila 1919 – 1949. godine 1. JAKOV LASTRI], (1885-1938), predsjednik Mjesne uprave SRPJ (k)/KPJ u

Banjaluci, 1919-1921. godine. ^lan Socijaldemokratske stranke za BiH bio je od njenog osnivanja i ~lan Mjesne uprave do 1914. Bio je upravnik Sreske bolesni~ke blagajne u Banjaluci od njenog osnivanja 19. decembra 1909. do 28. jula 1921. godine. U~estvovao je na kongresu SDS za BiH prije i poslije Prvog svjetskog rata. Na Mjesnoj konferenciji SRPJ(k), odrànoj krajem aprila 1919, izabran je ponovo za predsjednika Mjesne uprave SRPJ (k), 14. aprila 1920. za predsjednika Mjesne uprave SRPJ(k) u Banjaluci.1248 U~estvovao je na kongresima partijskog i sindikalnog ujedinjenja - na Kongresu partijskog ujedinjenja 20-23. aprila, na Kongresu sindikalnog ujedinjenja 23. aprila 1919, na kome je izabran je za ~lana Centralnog rukovodstva sindikalnog vije}a Jugoslavije (CRSVJ). Na Vukovarskom kongresu KPJ, odrànom 20-24. juna 1920. izabran je za ~lana Centralnog partijskog vije}a KPJ. Pored toga {to je bio predsjednik Mjesne upravi KPJ bio je i ~lan Oblasnog vije}a KPJ u Banjaluci. Za vrijeme proslave Prvog maja 1919. godine uhap{en je i proveo je u zatvoru od 1. maja do 24. avgusta 1919. godine u vojnom zatvoru u Sarajevu.1249 Na poslani~kim izborima za poslanike Ustavotvortne skup{tine izabran je na listi KPJ, 1920. Kao jedan od predsjednika Izvr{nog odbora Centralnog partijskog vije}a (CPV KPJ), u~estvovao je u obrazovanju Izvr{nog odbora KPJ koji je kasnije promjenio ime u Zagrani~ni komitet KPJ (oktobra 1921). Predsjedavao je Prvoj zemaljskoj konferenciji KPJ koja je odràna u Be~u od 3. do 17. jula 1922; izabran je u Centralni odbor KPJ od 7 ~lanova ~iji je predsjednik bio Pavle Pavlovi}, a ~lanovi Ceki}, Cviji}, Lastri}, Lemez, Markovi} i Milki}.1250 Kako je i u Banjaluci razvoj komunisti~kog i revolucionarnog radni~kog pokreta u toku 1919. i 1920. godine doìvljavao uspon, na proslavi Prvog maja 1920. godine, na primjer, u~estvovalo je oko 3.000 radnika i gra|ana. Nakon sve~ane povorke odràna je skup{tina na kojoj je zahtjevano da se sklopi mir sa Sovjetskim savezom, da se prekine sa reakcionarnom politikom i nasiljom. Uve~e na priredbi govorio je Jakov Lastri}. U zgradi Radni~kog doma bilo je smje{teno Oblasno vije}e KPJ i Mjesno rukovodstvo KPJ.1251 U sje}anjima Sre}ka Dàmonje, profesora banjalu~ke gimnazije i revolucionara1252, navodi se da je prilikom njegovog dolaska u Banjaluku, 1920. godine, na ~elu rukovodstva u organizaciji

1248 Ibid., knj. 1, fusnota br. 97, str. 359. 1249 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 7, str. 348. 1250 Arhiv CK SKJ, Fond KI-1922/16, A-H, Zapisnici i materijali Prve zemaljske konferencije KPJ. 1251 Navedeno prema ~lancima Branka Paji}a i Franje Odi}a, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj.1, str. 81. i 85. i napisima u “Narodnm glasu”u Banjaluka, br. 5/20. 1252 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 89

392

KPJ u Banjaluci bio Jakov Lastri}. Uve~e u hotelu “Bosna”, na do~eku 1921. godine, dok su njih dvojica sjedili zajedno, napao ih je Davidovi}, poznati radikalski siledìja i razbija~ sa grupom istomi{ljenika, pa je Lastri} opalio nekoliko metaka u zrak da ih zastra{i, ali kad je ispraznio sarèr Davidovi}1253 je stolicom udario Lastri}a u glavu, koji je teè povrije|en, ali poslije nekoliko dana bolni~kog lije~enja pu{ten je ku}i. Kada je do{lo do zabrane rada KPJ, Jakovu Lastri}u i svim poslanicima predstavnicima KPJ (bilo ih je ukupno 59), poni{ten je poslani~u Banjaluci kod Dàmonje u stanu sakriveno je ne{to kancelarijskog namje{taja, partijska i sindikalna zastava, dio arhive i velike uokvirene litografije Marksa, Engelsa i Lenjina. Kad je Vlada Jugoslavije u no}i 29/30. decembra 1920. donijela Obznanu, iako njom nije bila predvi|ena zabrana rada sindikata, zabranjen je rad i KPJ i sindikata. Upravo naredne ve~eri, poslije dono{enja Obznane, na priredbi u Radni~kom domu 31. decembra 1920. godine do{lo je do masovnog hap{enja, sa kojim se nastavilo i u januaru. Ali, kako je u drugoj polovini 1921. do{lo do progona radnika, s obzirom na o{tre mjere reìma, a posebno do progona radnika stranaca, u 1921. godini i Jakovu Lastri}u, kome je bio poni{ten poslani~ki mandat (po{to je bio poslanimk na listi KPJ), prijetilo je hap{enje. “Prema jednom izvje{taju Ministarstva unutra{njih poslova u Beogradu iz 1921. godine u Jugoslaviji je bilo aktivno 14 mjesnih grupa KPJ od kojih su ~etiri bile na podru~ju Bosne i Hercegovine. To su sarajevska, kojom je rukovodio \uro \akovi}, tuzlanska na ~elu sa Mitrom Trifunovi}em, U~om, mostarska kojom je rukovodio Gojko Vukovi} i partijska grupa u Banjaluci sa Jakovom Lastri}em na ~elu.”1254 Poslije atentata koji je Alija Alijagi} izvr{io na Milorada Dra{kovi}a, biv{eg ministra unutra{njih djela, 21. jula 1921, o~ekivana su nova hap{enja komunisti~kih poslanika.1255 Stoga je Lastri} izvr{io primopredaju du`nosti upravnika Sreske bolesni~ke blagajne i emigrirao u Be~ u namjeri da se duè ne vra}a u Banjaluku. Pavo Radan i Upravni odbor Sreske bolesni~ke blagajne na{li su se na udaru reìma zbog Jakova Lastri}a ve} 28. jula 1921. kad je Gradski kotarski odbor pod Pov. br. 468/21 suspendovao Lastri}a i cijeli Upravni odbor, a na ~elo Sreske bolesni~ke blagajne postavio komesara. Naime, kako je Lastri} radio u upravi bolesni~ke blagajne u Banjaluci, traìo je 6-mjese~ni pla}eni dopust, koji mu je odobren. Tada je oti{ao u Beograd, uzev{i kao povod da po slu`benoj du`nosti treba da prisustvuje na sahrani ministra unutra{njih poslova Dra{kovi}a, a u stvari da na|e na~in da emigrira. Kako je ve} na samom groblju vr{eno hap{enje ~lanova i simpatizera KPJ, on je uspjeo da pobjegne zajedno sa Slovencem

1253 Vaso Davidovi}, jedan od vo|a batina{ke grupe Radikalne stranke. Zbog njegovog grubog pona{anja organizovan je i {trajk 27. maja 1920. godine. U pregovoru sa poslodavcem Davidovi}a, koji je drào kantinu u Pilani, postignut je sporazum da mu se odmah uru~i otkaz, ali se on ubrzo opet vratio na isti posao. Narodni glas, br. 5, 6 i 8/1920. 1254 Dr Ilijas Hadìbegovi} i dr Nusret [ehi}, UVOD, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, 1255 Kao dotada{nji poslanik on je znao da je za 26. juli bila zakazana sjednica Zakonodavnog odbora, a za 30. juli i Narodna skup{tina da bi se donio Zakon o za{titi dràve koji se ve} nekoliko mjeseci pripremao kao zakon o za{titi reda i rada.

393

Lemeòm. Iako je u “Politici”1256 bilo ve} objavljeno da je Jakov Lastri} uhap{en 9. avgusta, on je uspio da se prebaci preko granice. U “Jutarnjem listu” u Zagrebu objavljeno je da su ova dvojica uspjela da pobjegnu u inostranstvo. Od tada se partijsko jezgro u Banjaluci po~elo sakupljati oko Pave Radana. Iz Banjaluke je do kraja 1922. godine protjerano 66 radnika1257 u mjesto ro|enja, po{to je bila op{ta hajka na sve ljude koji su bili na udaru reìma. Lastri} je ostao u Be~u ne{to duè od dvije godine, prvo vrijeme profesionalno na partijskim poslovima, a poslije kao trgova~ki putnik za neku firmu (i dobro je zara|ivao i slao je porodici sredstva za izdràvanje preko Pave Radana). Kako je zbog potrebe obezbje|ivanja sredstava za izdràvanje porodice Lastri} sve vi{e zapostavljao partijski rad, Simo Markovi} je zahtjevao da Lastri} napusti svaki posao koji nema direktne veze sa partijskim radom i Kominternom. Poslije toga, Lastri} je odlu~io da se legalno vrati u Jugoslaviju. S pismom diplomatske slu`be Jugoslavije u Be~u, otputovao je u Zagreb u Sredi{nji ured za osiguranje radnika (SUZOR) i odmah je dobio rje{enje o postavljenju u Sredi{njem uredu u Banjaluci. Po povratku u Banjaluku, napustio je KPJ i od tada je aktivan u Socijalisti~koj partiji Jugoslavije, {to je, svakako, predstavljalo radikalan zaokret u njegovoj politi~koj orijentaciji. Supruga Jakova Lastri}, Josipa Lastri}, ~lan je KPJ od 1921. godine, kada je, poslije obnove, KPJ pre{la u ilegalnost. Imali su tri sina – u~esnika u komunisti~kom, a poslije partizanskom, pokretu @arka, Zdravka i Branka. U NOR-u su izgubili ìvot Zdravko i Branko. 3. PAVO RADAN (1890-1943), na ~elu Mjesne uprave KPJ u Banjaluci od

avgusta 1921. godine; ~lan i sekretar Mjesnog i Okru`nog komiteta KPJ u Banjaluci prije [estojanuarske diktature. Zatim, sekretar MK KPJ jo{ tri puta: od septembra 1927. do 28. jula 1928. godine; od 30.IX 1928 – 1929; od marta 1937. Jedini Pavo Radan je u istoriji KOJ u Banjaluci bio sekretar Mjesnog komiteta KPJ ~etiri puta I jednom sekretar Okru`nog komiteta.

Po profesiji je bio zidarski radnik, a po ìvotnom opredjeljenju revolucionar. Politi~kim djelovanjem osiguravao je neprekinut rad banjalu~ke partijske organizacije u cijelom razdoblju izme|u dva svjetska rata tako da je postao legenda banjalu~kog sindikalnog i komunisti~kog pokreta. Bio je ~lan i sekretar Mjesnog i Okru`nog Komiteta KPJ prije [estojanuarske diktature; li~ni poznanik istaknutih revolucionara Filipovi}a, \akovi}a, Hudomala, Krndelja, Parovi}a, Mavraka,

1256 Politika, br. 4775/21. 1257 Ba njaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 59, str. 353. Prema podacima iz Izvje{taja izvr{nog odbora Centralnog Me|usaveznog sindikalnog odbora (MSO) za Zemaljsku konferenciju Nezavisnih sindikata, iz Banjaluke je od dono{enja Obznane do odràvanja Prve zemaljske konferencije Nezavisnih sindikata, koja je odràna 27-29. januara 1923. godine, protjerano 120 radnika.

394

Milju{a i drugih; ~lan Akcionog odbora {to ga je obrazovao CK KPJ za u~e{}e Partije na izborima 5. maja 1935. godine.1258 Kao {egrt i pomo~nik uklju~io se u u sindikalni i politi~ki ìvot banjalu~ke radni~ke klase. Bio je u~esnik u Ma|arskoj socijalisti~koj revoluciji. Poslije njenog poraza vratio se u Banjaluku i uklju~io u politi~ki rad.1259 Na Mjesnoj konferencioji SRPJ(k), odrànoj 14. aprila 1920, izabran je u Mjesnu partijsku upravu srpj(k) i za delegata na Vukovarskom kongresu KPJ, a istovremeno je bio i ~lan Rukovodstva Mjesnog radni~kog sindikalnog vije}a i Radni~ke proizvodne i konzumne zadruge 1920. godine. Poslije dono{enja Obznane i izlaska iz zatvora, u februaru 1921, osnovao je zajedno sa Jakovom Lastri}em ilegalnu partijsku organizaciju. Za Lovru Vuji}, poznatog banjalu~kog revolucionara, delegata na Vukovarskom kongresu KPJ i dr. nalazi se podaci u arhivskoj gra|i da je : “… Poslije dono{enja Obznane, sa Pavom Radanom, Nikolom Vasi}em, Jakovom Lastri}em, Milanom Kova~evi}em i drugima obrazovao ilegalnu organizaciju KPJ.”1260 Ali, iz svega napisanog o Pavi Radanu proizilazi da je upravo on imao najzna~ajniju ulogu u osnivanju ilegalne partijske organizacije u Banjaluci. Odlaskom Jakova Lastri}a u Beograd, krajem jula 1921. godine, odnosno u emigraciju u Be~, avgusta mjeseca iste godine, znalo se da se on za dogledno vrijeme ne}e vratiti u Banjaluku. U “Politici”1261 je objavljeno da je Jakov Lastri} uhap{en 9. avgusta, ali je on uspjeo da se prebaci preko granice. U “Jutarnjem listu” u Zagrebu je objavljeno da su ova dvojica uspjela da pobjegnu u inostranstvo. I pored te{kog pritiska i terora od strane reìma Pavo je uz sve rizike preuzeo da skloni zastavu. “Partijsku crvenu zastavu preuzeo je od Dàmonje revolucionar Pavo Radan i potpao pod udar Zakona o za{titi dràve. Gradski kotarski ured, pod br. prez. 990/21 od 10. decembra 1921. traì od Okru`nog na~elstva da se Radan uhapsi i protjera iz grada.”1262 “Najnoviji podaci ukazuju da se tada i kasnije partijsko jezgro u Banjaluci okupljalo oko Pave Radana, ~ija je velika zasluga da se kontinuitet partijskog rada u Banjaluci nije prekidao ni u najteìm danima ilegalnog partijskog rada.”1263 – 1258 Banjaluka u radni~kom iNOB, fusnota br. 89, str. 358; fusnota br. 259, str. 387, “Du`nost sekretara preuzeo je Pavo Radan.” 1259 Ibid., knj. 1, fusnota br.35 glasi: “Ima vi{e kazivanja o u~e{}u Pave Radana u doga|ajima koji su vezani za Ma|arsku Sovjetsku Republiku. Prema pri~anju Rudolfa Rojca po~etkom 1920. drào je jedno predavanje èljezni~kim radnicima Loìonice o toku revolucijei i mnogim li~nostima u njoj Na pitanje o njegovom u~e{}U I ulozi u tim doga|ajima, samo se nasmijao i nije ni{ta rekao.” str. 351. Ivica Makor kaè da se 1260 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 137, str. 366. 1261 Politika, br. 4775/21. 1262 ABK-OOBL-br. 11.872/21)”. Ova partijska zastava izme|u dva rata nalazila se u Uprasvi policije. U toku borbe za Banjaluku 1944. prona{la ju je jedna partizanska jedinica i odnijela za svoje potrebe. 1263 Dr Ilijas Hadìbegovi} i Dr Nusret [ehi}, UVOD, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, str.38.

395

kaè Veljko \or|evi} u svojim sje}anjima. Kao {to se vidi od tada se partijsko jezgro u Banjaluci okuplja oko Pave Radana. Bio je na ~elu parijske organizacije Banjaluke do dolaska Akifa [eremeta u jesen 1923, koji tu du`nost, posije izvjesnog vremena po dolasku u Banjaluku, preuzima od Pave Radana. Od jeseni 1923. godine Pavo Radan djeluje zajedno sa Akifom [eremet. Pavo Radan, kao i [eremet, bio je za organizovanje masovnog rada u sportskim i kulturnoprosvjetnim dru{tvima, udruènjima i klubovima da bi se razvijao masovni politi~ki rad, kao najbolji osnov za djelovanje KPJ. Politi~ki u~enici Pave Radana i Akifa [eremeta, me|u radnicima, tada su bili Abduselam Bleki} [andor, Muhamed Kazaz, Stjepan Martak, Idriz Maslo, Jusuf –Joja Tuli} izme|u mnogih drugih pripadnika generacija koje su Pavo Radan i Akif [eremet usmjeravali u politi~kom ìvotu i vaspitavali, a koji su imali veoma zna~ajnu ulogu u revolucionarnom radni~kom pokretu Banjaluke i {ire ve} u ovo vrijeme, kao i znatno kasnije kad su stasali u skojevske i partijske rukovodioce, prije drugog svjetskog rata, u NOB-i, klao i poslije. Kako je jedno vrijeme Akif [eremet bio sekretar OK KPJ za banjalu~ki region, sve do odlaska na rad u Gospi} u jesen 1927, po njegovom odlasku tu du`nost preuzima Pavo Radan. Pavo Radan preuzeo je opet du`nost sekretara MK KPJ Banjaluka od Avde ârdì}a. Kad je Avdo â`dì}, dotada{nji sekretar MK KPJ Banjaluka, 30. septembra 1928, kao delegat partijske organizacije Banjaluke oti{ao na Pokrajinsku konferenciju KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, odrànu 28. oktobra 1928, a poslije kao delegat CK Hrvatske i Slavonije na IV kongreas KPJ, odràn u novembru 1928. u Drezdenu, on se vra}a u Banjaluku krajem decembra. Kako je Avdo ârdì} uskoro uhap{en du`nost sekretara MK KPJ je preuzeo Pavo Radan.1264 O istom pitanju govori se i u drugom izvoru, koji je od istog autora, u kom se kaè: “Poslije odlaska ârdì}a na Pokrajinsku konferenciju KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, odnosno na IV kongres KPJ u Drezden, du`nost sekretara OK KPJ u Banjaluci preuzeo je Pavo Radan…”1265 Ve} je re~eno da je po odlasku Akifa [eremeta i Pavo preuzeo du`nost sekretara OK KPJ. Kao {to vidimo i po odlasku Avde ârdì}a, opet Pavo Radan preuzima du`nost sekretara OK KPJ u Banjaluci. Iz teksta koji slijedi tako|er se vidi da je Pavo Radan opet sekretar MK KPJ: “Kada sam u januaru 1929. kooptiran za ~lana Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci, du`nost sekretara MK SKOJ-a u saglasnosti s Pavom Radan, tada{njim sekretarom MK KPJ, preuzeo je Idriz Maslo.”1266 Ovo su rije~i Veljka \or|evi}a, dotada{njeg 1264 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, fusnota br. 259, str.387. 1265 Milan Vukmanovi}, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta, Glas, Banjaluka, 1-23, od 17. Septembra do 26. Oktobra 1979. godine,feljton, nastavak od 10. oktobra. 1266 V. \or|evi}, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 201.

396

sekretara MK SKOJ-a Banjaluka (koji je na toj du`nosti bio u periodu od 1927. do ljeta 1929. godine,) kao {to se vidi iz predhodne fusnote. Poznavao je i druìo se sa najistaknutijim revolucionarima svoga vremena u Jugoslaviji Filipom Filipovi}em, \urom \akovi}, Karlom Hudomal, Ivanom Krndelj, Blagojem Parovi}, Antunom Mavrak, Simom Milju{ i drugim. “Poslije povratku Kasima Hadì}a iz Beograda u martu 1937. godine, pristupilo se obrazovanju novog Mjesnog komiteta u kome su bili Pavo Radan, Kasim Hadì}, Ivica Maàr i Stojan Kova~evi}. Ovaj komitet preuzeo je rukovo|enje banjalu~kom partijskom organizacijom…”1267 Na izbore odràne 28. oktobra 1928. komunisti i socijalisti su istakli posebne kandidacione liste. Pavo Radan je bio komunisti~ki kandidat na listi Republikanskog saveza radnika i seljaka, a Du{an Balaban na listi Socijalisti~ke partije Jugoslavije. Pavu Radan krasila je skromnost, svojstvena istinskim revolucionarima. Zanimljiv je, u vezi s tim, slijede}i detalj u sje}anjima Svetozara Ljuboja, koje se odnosi na period eafketu Maglajli}u da pokrenemo akciju za pomo} Pavi Radan i uspjeli smo da prikupimo mjese~no 250-300 dinara. Sje}am se da smo jednom prilikom, pored ovog, drugu Radan kupili i zimski kaput.”1268 Dao je zna~ajan doprinos osnivanju Nezavisnih sindikata kao i Nezavisne radni~ke partije Jugoslavije, kako u Banjaluci, tako je i u {irem regionu oko Banjaluke, djeluju}i u ovim sindikalnim organizacijama paralelno sa radom u partijskoj organizaciji i tako je onemogu}io reformiste iz Socijalisti~ke patije Jugoslavije da obezbijede svoje upori{te u Banjaluci. U stvari, kakav je bio odnos snaga, u to vrijeme, izme|u komunista i reformista moè se izvesti zaklju~ak i iz jednog pisma u kome sami reformisti govore o poziciji Socijalisti~ke partije Jugoslavije u Banjaluci u to vrijeme: “U jeku sukoba oko Kreki}a i [mitrana za poloàj upravnika Sreske bolesni~ke blagajne, \uri} i Smoljanovi} su u ime mjesnog rukovodstva SPJ u Banjaluci napisali pismo Glavnom odboru SPJ u Bgd (18.II 1922) u kom izme|u ostalog stoji: ‘Mi i sami znamo da je potrebno da se namjeste oni drugovi kojima je namje{tenje potrebno, ali da se drug Jovo [mitran namjesti u Banjaluci o tome ne moè biti ni govora. Radni~ki pokret u Banjaluci vrlo je rastrovan. Ovde nije bilo izrazitih predstavnika druge struje osim komunisti~ke i ceo pokret kretao se u komunisti~kim vodama. Drugovi iz centruma nisu ovdje imali nikada svog predstavnika, osim nekoliko mjeseci {to je ovdje bio drug Panto Kreki} u 1920. od februara do avgusta. Drugovi sa desnice koji se ovde zovu zvonari nisu imali tako|er nikog ja~eg, a njihova organizacija brojala je 20-

1267 Milan Vukmanovi}, Klasna borba radni~ke klase Banje Luke i politi~ka aktivnost komunista u vrijeme odràvanja êtvrte pokrajinske konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, Arhiv Bosan. Krajine Banjaluka, ABK 210-005-010, str. 29. 1268 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 181.

397

30 ~lanova. Kakva im je snaga bila vidi se po tome {to su prilikom izbora za Sresku bolesni~ku blagajnu u julu 1921. godine (poslije odlaska Jakova Lastri}a – napomena autora) dobili svega 3 glasa.’ “1269 Veljko \or|evi} u svojim sje}anjima za Pavu Radana kaè: “Istaknutiji ~lanovi KPJ me|u radnicima bili su Pavo Radan (najistaknutiji me|u banjalu~kim komunistima u cjelini), Idriz Musi}, Jusuf-Joja Tuli}, Avdo ârdì}, [tefko Martak (koji je te godine umro mlad od tuberkuloze), Muhamed Kazaz, Smajo Fazli} i drugi.”1270Njegovo bogato iskustvo u ilegalnom revolucionarnom radu bilo je veoma dragocjeno za cijelu partijsku organizaciju. Da nije ostao za stalno u Banjaluci i da je bio u nekom od na{ih ve}ih industrijskih centara, Pavo Radan bi sigurno bio u vi{im partijskim forumima. Vjerujem da ni on nije èlio da ide iz Banjaluke, jer je u njoj obezbje|ivao kontinuitet partijskog rada. Poslije dono{enja zloglasne Obznane, on je obnovio rad banjalu~ke partijske organizacije i prije dolaska Akifa [eremet. I ranije i tada i kasnije, od Radana su kao iskusnog revolucionara traìli savjet svi na{i partijski radnici, ~ak i onda kad zbog bolesti nije mogao li~no biti uklju~en u partijski rad.

“Najnoviji podaci ukazuju da se tada i kasnije partijsko jezgro u Banjaluci okupljalo oko Pave Radana, ~ija je velika zasluga da se kontinuitet partijskog rada u Banjaluci nije prekidao ni u najteìm danima ilegalnog partijskog rada.”1271 – kaè Veljko \or|eviu} u svojim sje}anjima. Pavo Radan je hap{en vi{e puta zbog revolucionarnih aktivnosti. Samo u 1921. hap{en je ~etiri puta. U stvari, tokom i posljednje dane ìvota je proveo u zatvoru. U policiji je ~esto premla~ivan. Od 1922. godine imao je slab vid zbog povrede na poslu, a od 1928. godine je skoro sasvim obnevidio tako da je mogao ~itati samo sa pove~alom. 1936. godine trebalo je da ide na lije~enje u SSSR, ali ga je u tome onemogu~ila septembarska provala. Ni bolest ga nije ometala da politi~ki djeluje do kraja ìvota. U jednom zabiljeènom sje}anju1272 nailazimo na podatak da je 1933. godine Pavo Radan sekretar partijske }elije. “Pavo je bio sekretar partijske }elije u kojoj su bila tri ~lana: Pavo, Stojan-Stole Kova~evi} i ja.”1273- kaè Emil Zrelec. U 1937. godini dobio je zadatak da reorganizuje partijsku organizaciju u skladu sa tada{njim zahtjevima partijskog rukovodstva, {to je on i uradio. U Banjaluci je 1. septembra 1940. godine odràn veliki masovni zbor na kome je obiljeèna mra~na

1269 Slobodna re~, Beograd, br. 18/1922 od 5. marta 1922. godine. 1270 Veljko \or|evi}, Rad partije prije diktature, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 210. i 213. 1271 Ibid., str. 210. 1272 Emil Zrelec, Pavo Radan nas je uklju~io u pokret, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj 2, str. 225. 1273 Ibid.

398

godi{njica po~etka II svjetskog rata. Na zboru je govorio Pavo Radan, istaknuti revolucionarni borac, kaè Du{anka Kova~evi}.1274 Mjesni komitet KPJ, ~iji je vr{ilac du`nosti umjesto Branka Babi~a tada bio Kasim Hadì}, kad su okupatorske snage pre{le granicu na{e zemlje, 1941. godine, osnovao je Komitet za odbranu zemlje u koji su odre|eni: Pavo Radan, Osman Karabegovi}, Ljubo Babi}, Ranko [ipka i [efket Maglajli}, {to govori da je stari banjalu~ki komunista, legenda revolucionarnog radni~kog pokreta Banjaluke Pavo Radan stavljen na ~elo Komiteta za odbranu u najsudbonosnijem trenutku za zemlju, odnosno generacije toga vremena. Ve} u junu 1941. godine usta{ke vlasti su ga uhapsile. Umro je od pjegavog tifusa u zatvorskoj bolnici u Banjaluci, 15. februara 1943. godine. 4. AKIF [EREMET (1899-1939), sekretar MK KPJ i OK KPJ Banjaluka

u periodu od 1923 ili 1924. do septembra 1927. godine.

Ro|en je u Kladnju 19. septembra 1899. godine. Kad je do{ao u Banjaluku, u jesen 1923. godine, odmah se povezao sa sekretarom MK KPJ u Banjaluci Pavom Radan, uz posredovanje Branka Zagorca, banjalu~kog studenta iz Han Kola (okolina Banjaluke), ~lana KPJ od 1920, s kojim se poznavao iz zajedni~kog rada na Zagrebna~kom sveu~ili{tu, a koji je tada bio student u Be~u, i Teofika Boji}a, ~lana KPJ od 1920, ro|aka koji je ìvio u Banjaluci. U konsultovanim izvorima nismo nai{li na precizan podatak o tome od kada je Akif [eremet bio sekretar MK KPJ Banjaluke. U vi{e izvora Pavo Radan i Akif [eremet su na ~elu partijskog rada sve ~etiri godina koje je [eremet proveo u Banjaluci {to je op{tepoznato. Ali, ne{to direktnije o Akifovom rukovo|enju partijskom organizacijom grada Banjaluke govori Abduselam Gvo`|ar. On izme|u ostalog kaè: “Rekao mi je ([eremet, napomena autora) da bi trebalo da odem i do Veljka \or|evi}a, s kojim je on ve} bio u vezi. Oti{ao sam do Veljka u ljeto 1926. i pozvao ga da do|e kod [eremeta. Tada nam je profesor stavio u zadatak da pro{irujemo krug omladine koju treba obuhvatiti pokretom.1275 Akif [eremet je postavljen za profesora u banjalu~koj gimnaziji rje{enjem Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu br. 62058/23 od 13. septembra 1923, pa te godine po~inje njegov profesionalni rad kao profesora u gimnaziji, kao i politi~ka aktivnost u Banjaluci. Od prolje}a 1919. djelovao je kao ~lan SRPJ(k), odnosno KPJ. Studirao je u Zagrebu i ve} 1920. upoznao se sa istaknutim revolucionarima. U izvje{taju Pokrajinske uprave u Zagrebu, br. 2540/prez. od 11. januara 1922. napisano je da je on jedan od najagilnijih komunista u Zagrebu. Po zadacima ilegalnog rada odlazio je u vi{e mjesta – Loznicu, Banjaluku, Gospi}, Livno i Prijedor. Pod njegovim pedago{kim, politi~kim i ideolo{kim uticajem 1274 Banjaluka u novijoj istoriji, str. 416. 1275 Abduselam Gvo`|ar, Okupljao je naprednu omladinu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 140.

399

izrasle su mnoge generacije istaknutih li~nosti jugoslovenskog komunisti~kog pokreta iz redova radni~ke, srednjo{kolske i studentske omladine. Saèto govore}i o [eremetovom djelu mora se istaknuti slijede}e: on je bio primjeran pedagog, dobar istori~ar, esejista dru{tveni radnik, a naro~ito izuzetan poznavalac teorije dijalekti~kog i istorijskog materijalizma i marksisti~ke politi~ke ekonomije, i primjeran organizator u praksi akcione aktivnosti komunista.1276 Poseban doprinos u Banjaluci dao je u pokretanju {ireg kruga omladine, posebno u gimnaziji gdje je bio zaposlen, a prve osobe s kojima se povezao bile su Veselin Masle{a i Dèvad Maglajli}, zatim Veljko \or|evi}, Abduselam Gvo`|ar i drugi. Zanimljivo je sje}anje iz tog perioda Abduselama Gvo`|ar, koji kaè “Nakon izvjesnog vremena [eremet mi je dao dvije bo~ice i rekao da sam ja od sada pro~elnik omladine. U bo~icama su bile teku}ine: jedna tamna, druga prozirna. Ovom drugom se pisalo izme|u redova… Pomo}u nevidljive tinte slao sam izvje{taje u Zagreb o radu omladinske organizacije…Jednog dana mi je [eremet rekao da predam du`nost rukovo|enja (pro~elnika omladine) Veljku \or|evi}u, a da ja ulazim u Partiju i dobijam zaduènja u radu kruòka ~iji su sastanci odràvani na otvorenom prostoru, uglavnom na skrovitim mjestima. [iri sastanak aktiva omladine i Partije odràn je negdje 1928. godine u [andorovoj ku}i. Sastankom je rukovodio [eremet, a prisutni iz Mjesnog komiteta bili su Avdo i Mu{in.”1277 Dolaskom u Banjaluku on je organizaciono povezao banjalu~ku partijsku i skojevsku organizaciju sa partijskim, odnosno skojevskim rukovodstvom Hrvatske u Zagrebu. Od tada su banjalu~ka i partijska i skojevska organizacija prihvatile nadle`nost pokrajinskog rukovodstva KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, odnosno skojevskog rukovodstva za isto podru~je u Zagrebu. “Ve} u prvim razredima znao sam iz pri~anja starijih drugova da su tu djelovali napredni profesori, naro~ito Akif [eremet, koji je negdje 1924. sa starim banjalu~kim revolucionarom Pavom Radan, gra|evinskim radnikom , i sa jo{ nekoliko drugih radnika obnovio partijsku organizaciju u gradu i organizovao SKOJ.” - kaè [efket Maglajli}.1278

[eremet je, zajedno sa Pavom Radan, bio za organizovanje masovnog rada u dru{tvima, udruènjima i klubovima. On je smatrao da se u masovnom radu najbolje osigurava tajnost politi~kog rada i da se stvaraju bolji uslovi za djelovanje komunista. Stoga su i osnovali \a~ko literarno dru{tvo “Mladost” i \a~ki klub

1276 Milan Vukmanovi}, Profesor i revolucionar Akif [eremet, Opredjeljenja, Sarajevo, br. 8-9/1979, str. 149-181. 1277 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 140; Fusnota 225, str. 382. U vezi sa ovim sastankom u fusnoti 225 se kaè da je to bila sjednica Okru`nog komiteta KPJ, da je Akif [eremet referisao, ali da on nije rukovodio. 1278 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 313.

400

“Balkan” u ~ijoj su upravi bili Veselin Masle{a, Fadil Maglajli} i drugi progresivni omladinci. Ovim radom rukovodio je Akif [eremet. Politi~ki u~enici Akifa [eremeta iz redova srednjo{kolske omladine bili su: Veselin Masle{a, Fadil Maglajli} ([eremet ih je primio u KPJ, prije matruriranja 1925), a ne{to mla|i bili su: Veljko \or|evi}, Safet Filipovi} Fric, Borislav-Boro Ili}, Eduard-Edo Kun{tek, Ekrem Maglajli}, Mladen Paternoster, Tankredi Sola, Berislav-Berko Supek, Vilko Vinterhalter, a jo{ ne{to mla|i bili su: Vjekoslav-Vjeko Bakuli}, Tone Filipovi}, Lazar Jovanovi}, Nikola-Nikica Pavli}, Josip Rolih i drugi, sve [eremetovi |aci. “Me|u generacijama profesora koji su djelovali na banjalu~koj gimnaziji, posebno bih istakao Akifa [eremeta. Do{ao je u na{u gimnaziju 1923 i odmah po~eo djelovati na omladinu kao napredan ~ovjek… U to doba banjalu~ka gimnazija je dala na{e najuglednije pobornike socijalizma me|u mla|im generacijama. Ove generacije nisu slu~ajno izrasle u tom duhu, nego je to, izme|u ostalog, plod djelovanja druga [eremeta koji je znao da okupi, pokrene i u ~ovjeka usadi sve ono {to je najplemenitije u na{em dru{tvu… Moè se re}i da je to prvi intelektualac koji je uz svoje {kolske kvalifikacije imao i zanat kvalifikovanog radnika (stolarski zanat) … {to i manuelnog rada. Osim toga on je i jedan od pionira sporta na Vrbasu, pa je i na taj na~in okupljao omladinu… Na ulicama se vi|ala za ono doba neobi~na pojava: profesor dolazi u {kolu i ide iz {kole okruèn svojim |acima … pa je ovaj na~in opho|enja druga [eremeta sa svojim u~enicima donosio ~ar novog i bliskog.”1279 Jedan od prijatelja Akifa [eremeta, dok je on ìvio i radio u Banjaluci, bio je dr Branko Buji} (1901-1941), istaknuti marksisti~ki teoreti~ar i revolucionar. Studirao je pravne nauke u Zagrebu i Be~u, a doktorirao 1926. Bio je jedan od najistaknutijih ekonomskih teoreti~ara izme|u dva rata. U vrijeme hap{enja 1929. bio je sekretar PK SKOJ-a u Sarajevu i ~lan PK KPJ BiH. U martu 1930, Sud za za{titu dràve osudio ga je na pet godina robije, koja je kasnije produèna za jo{ dvije. Zbog duìne robije, kasnije se na svojim radovima potpisivao pseudonimom Sedmak. êsto je dolazio kod svoje sestre Milke Hadìstevi} i njene porodice u Banjaluku i bio je prijatelj i sara|ivao sa Akifom [eremetom. Ubijen je u logoru Jadovno 1941. godine.1280

Pored [eremetove povezanosti sa banjalu~kim revolucionarima i afirmacije koju je postigao u {irim krugovima simpatizera skrenuo je na sebe pa`nju i onih “sa druge strane barikade”. Policija je budno pratila njegov rad kao i ljudi iz nekih politi~kih stranaka, kojima nije odgovarala visoka popularnost Akifa [eremeta, posebno u krugovima omladine, pa su preduzimane mjere da [eremet bude premje{ten iz Banjaluke. To se vidi i iz slijede}eg: “U zakulisnoj raboti angaònao se i advokat

1279 Mladen Pasari}, Vaspita~ i drug omladine, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 133. i 134. 1280 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 400, fusnota br. 352.

401

dr Stevo Moljevi}, po politi~kom opredjeljenju velikosrpski nacionalista, ~iji se pravi lik iskazao za vrijeme Drugog svjetskog rata u {tabu Draè Mihajlovi}a. U Banjaluci nije uìvao nikakav politi~ki autoritet, ~ak ni u redovima buròaskih stranaka na politi~koj desnici. Njegova moralna dvojnost li~nosti odbijala je reìmske ljude… Svima na desnici smetao je [eremet. On je javnost upozoravao na opasnost raspirivanja nacionalisti~kih strasti, ~iji su nosioci bili lideri Radikalne stranke. Tako je u prvi plan istaknut kateheta Damjan Grbi} da zapisni~kim saslu{anjima pribavi dokaze o ateisti~kom pristupu Akifa [eremeta u njegovim predavanjima…”1281 Poslije duè vo|enog postupka saslu{avanja u~enica, predstavku1282 Ministru prosvjete u Beogradu proslijedio je svojim potpisom mitropolit Vasilije Popovi}, preporu~uju}i katihetu Damjana Grbi}a, donosioca predstavke “Grbi} je ispravan i savjestan u svojoj du`nosti, a pri tom poznat kao nacionalni radnik i u vremenu Austrije, radi ~ega mu je visio ma~ vi{e glave sve do oslobo|enja.”1283 Nije premje{ten samo [eremet, ve} jo{ dva napredna profesora iz gimnazije, direktor gimnazije, kao i sam izvr{ilac “zavjere protiv [eremeta”, kateheta, kome je poljuljan ugled, ne samo u progresivnim krugovima ve} i me|u gra|anstvom, koje je masovno i preko svoje djece imalo svoj odnos prema [eremetu, koji je po svom svestranom angaòvanju uìvao ugled u raznim sredinama. Od 1. septembra 1927. [eremet je razrje{en svih du`nosti u banjalu~koj gimnaziji i 7. septembra je stupio na du`nost u gimnaziji u Gospi}u, gdje odmah pristupa i politi~kom radu, koji je bio sastavni dio njegove li~nosti. Kao {to je bio angaòvan oko izbora u 1925. godini, kada je u politi~ke aktivnsosti uklju~io politi~ke radnike me|u kojim je angaòvan i Velimir Veljko Drakuli}, tada{nji rukovodilac SKOJ-a u Banjaluci, zatim prijatelje, pa i u~enike - Veselin Masle{a je bio uklju~en u agitaciju na politi~kim skupovima za izbore, tako je i u vrijeme njegovog premje{taja bio, izme|u ostalog, veoma angaòvan oko kandidatske liste Republikanskog saveza radnika i seljaka na kojoj je bio nosilac liste Pavo Radan, a ovi izbori su bili zakazani za 11.IX 1927, odnosno u vrijeme kada je on ve} bio u Gospi}u. Po odlasku iz Banjaluke on je odràvao ìve kontakte dopisuju}i se sa partijskim i skojevskim rukovodiocima u Banjaluci i usmjeravao je njihov rad. Pored toga, uskoro po odlasku iz Banjaluke ilegalno dolazi u Banjaluku zbog va`nog partijskog posla. Naime, 10. januara 1928. godine zakazana je plenarna sjednica Okru`nog komiteta KPJ, koja je zbog zna~aja pitanja koja su raspravljana, u toku zasjedanja dobila status Okru`ne partijske konferencije. Kako se smatra da je ova konferencija veoma zna~ajna za istoriju KPJ, po svojim principijelnim stavovima o najaktuelnijim problemima toga vremena, {to je sadràno u usvojenoj Rezoluciji,

1281 Milan Vukmanovi}, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta, Glas, Banjaluka, 1-23, od 17. septembra do 26. oktobra 1979. godine, citirani dio je u dijelu feljtona od 28. septembra. 1282 Predstavka Damjana Grbi}a zavedena je u Eparhijskom crkvenom sudu pod br. 360/27, potpisao banjalu~ni mitropolit Vasilije Popovi}. 1283 Milan Vukmanovi}, n. d., citirani dio je u nastavku feljtona u Glasu, od 28. septembra.

402

nave{}emo samo kratko koja su to pitanja: prvo, u potpunosti su prihvata}ene sve odluke Plenuma CK KPJ, odrànog u Zagrebu od 27XI – 3.XII 1927. godine o borbi protiv frakciona{tva; drugo, pozvana je partijska centrala da se bez kolebanja bori protiv menj{evika i sabotera iz manjine i, tre}e, izraèn je stav da krizu u Partiji moè da rije{i samo IV kongres KPJ. Smatra se da je ova plenarna sjednica OK KPJ Banjaluka, odnosno Okru`na partijska konferencija Banjaluka zauzela identi~ne stavove koje }e znatno kasnije, u avgustu mjesecu 1928, zauzeti poznata Osma mjesna konferencija KPJ u Zagrebu, kada Tito predlaè ista pitanja za rezoluciju koja su i usvojena. [eremet je s porodicom preselio u Prijedor u decembru 1928, premda je honorarnu nastavu u prijedorskoj gimnaziji po~eo po~etkom jeseni. U Banjaluci je radio u gimnaziji ~etiri godine ( jesen 1923- jesen 1927). Ovi podaci govore da je [eremet u Banjaluci proveo ukupno ~etiri godine, ali njegovo intenzivno politi~ko djelovanje ostavilo je dubok trag i bitno je doprinijelo formiranju nekoliko generacija banjalu~kih revolucionara, koji su postali nosioci revolucionarne aktivnosti u Banjaluci sve do po~etka Narodnooslobodila~ke borbe, zatim u NOB-i, u poslijeratnoj izgradnji, pa sve do dana{njih dana osje}aju se tragovi njegovog djelovanja. Pored u~e{}a u radu Okru`ne konferencije KPJ Banjaluka 10. januara 1928, [eremet u~estvuje u radu Mjesne partijske konferencije u Banjaluci, koja je odràna u ku}i Avde ârdì}a, juna ili po~etkom jula 1928. kada je Avdo izbran za sekretara MK KPJ, zatim, poslije [eremetovog povratka iz Zagreba, gdje je otputovao sredinom januara 1929, hitno je sazvana Mjesna patijska konferencija u ku}i Idriza Musi}a i razmatrano je politi~ko stanje poslije [estojanuarske diktature i kritikovana je nebudnost nekih ~lanova KPJ, koji su pohap{eni prilikom rasturanja komunistio~kih zna~aka, a ilegalno dolazi i kasnije u Banjaluku. Kao esejista u svojim studijama beskompromisno je kritikovao nedoslijednost autora. On posebno isti~e da se brkanje pojmova o materijalizmu i nepoznavanje u~enja Svetozara Markovi}a “ne moè nikako oprostiti jednom Skerli}u koji je niz godina bio socijalista i marksista.” [eremet dalje pi{e: “Iz toga proizilaze samo dvije mogu}nosti: ili je dr Jovan Skerli} godinama bio socijalista, a nije mogao da shvati elementarne stvari iz istorijskog i dijalekti~kog materijalizma, na ~emu se osniva cijelo socijalisti~ko shvatanje, ili je on namjerrno vr{io ‘zame{ateljstvo’ tako opreopre~nih pojava, kao {to je gore re~eno. I u jednom i u drugom slu~aju mi moramo istati u odbranu Svetozxara Markovi}a I sprije~iti, da se i dalje njegovo ime prlja ovakvim identifikovanjima onog, za ~im je on teìo i onog, protiv ~ega se on borio. Bilo da je Skerli} to radio svijesno, bilo da je radio nesvjesno, bilo iz nepoznavanja onog o ~emu pi{e, bilo iz te`nje da se ono {to pi{e dopadne ~ar{iji,

403

taj se postupak mora osuditi.”1284 Posebno o{tar je bio u kritici studija Vase Glu{ca i Bogdana Popovi}a o dr Jovanu Skerli}u. Kad je [eremet protjeran u Livno tada u Banjaluci prodaje ku}u, ali sa dobijenim novcem ne moè da pokrije tro{kove {tampanja svojih studija. Tada banjalu~ka partijska organizacija odlu~uje da mu pruì pomo}. Sekretar MK KPJ (poslije [estojanuarske diktature, 1929. ukinut je OK KPJ u Banjaluci) Pavo Radan, odmah je krenuo u Livno, po{to je dobro poznavao politi~ke prilike u ovom gradu, da tamo pomogne [eremetu oko povezivanja u lokalnim uslovima. Veljko \or|evi} tada od Pave preuzima du`nost sekretara MK KPJ, koji je tada bio ~lan MK KPJ i sekretar MK SKOJ-a, a Idriz Maslo preuzima du`nost sekretara MK SKOJ-a Banjaluka.1285 Uskoro je u Banjaluci zakazano su|enje po Zakonu o za{titi dràve za 9. decembar 1929. u Okru`nom sudu u Banjaluci. Ali Upravno odjeljenje {alje povjerljiv telegram (Pov, II br. 1421/29 Kraljevskoj banskoj upravi Primorske banovine u Splitu da je komunista Akif [eremet pobjegao. Nastupila je vi{emjese~na ilegalsnost kao i potraga.1286 U 1930. godini izbjegao je u Be~ i odmah po dolasku uklju~io se u rad Centralne partijske instance KPJ, kako se tada zvalo partijsko rukovodstvo. Kao prvo obavio je razgovor sa svim ~lanovima rukovodstva KPJ i SKOJ-a koji su emigrirali iz Jugoslavije, a on je tada kooptiran u centralnu partijsku instancu KPJ. Paralelno je radio na zadacima Me|unarodne organizacije za pomo} revolucionarima (MOPR). Bio je zaduèn za saradnju sa rukovodstvima komunisti~kih partija Zapadne Evrope.1287 Dok je bio u Parizu od 1930-1931. godine ure|ivao je ilegalni list “Plamen”. Kad se iz Pariza ponovo vratio u Be~ slao je partijske instruktore u pojedina mjesta u Jugoslaviju. Tako je 1931. poslao u Banjaluku \uru [poljari}a i preko njega poslao odre|ene direktive Veselinu Masle{i, izme|u ostalog da pre|e na politi~ki rad u Beograd. U to vrijeme Izvr{ni komitet Kominterne izmjenio je sastav CK KPJ u Be~u: smjenjen je politi~ki sekretar Jovan Mali{i}; umjesto CK KPJ obrazovana je Centralna rukovode}a ustanova KPJ na ~elu sa Filipom Filipovi}em i Antonom Mavrakom, kao organizacionim sekretarom. Ubrzo je Mavrak preuzeo du`nost politi~kog sekretara, a organizacione poslove Akif [eremet. U Be~u je uhap{en 5. oktobra 1931. Iz Be~a je, na poziv rukovodstva Kominterne, zajedno sa suprugom i dva sina, do{ao u Moskvu, gdje ubrzo pada u nemilost. Smje{ten je bio u hotelu “Luks”. Sara|ivao je s mnogim na{im i internacionalnim revolucionarima, pisao istorijske studije, sve dok jednog dana po njega nisu do{li agenti. Protjeran je u Kazahastan u

1284 Milan Vukmanovi}, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta, Glas, Banjaluka, 1-23, nastavak feljtona od 7. oktobra. 1285 Ibid., nastavak feljtona u Glasu u broju od 10. oktobra 1979. 1286 Ibid., nastavak feljtona u Glasu u broju od 15. oktobra. 1287 Ibid., nastavak feljtona u Glasu u broju od 17. oktobra.

404

Alma-Atu, u stvari na ledinu u blizini grada. Kako je jo{ u Banjaluci, kada je gradio ku}u, imao drveni sanduk sa alatom – po ugledu na svoga djeda, ~estitog dun|era iz Livna , koga je mnogo volio, [eremet ga se sada sjetio. Po~eo je graditi brvnaru za svoju porodicu. “Pisao je pisma Josifu Visarionovi}u – gre{ka, kao {to su vjerovali i toliki drugi. Nekoliko godina potom kad mu je kazna progonstva istekla, zaposlio se u Dnjepropetrovsku, odakle je otpu{ten kad je odbio da primi dràvljanstvo. Poginuo mu je jedan sin, a potom drugi. @elio je da se bori u [paniji, ali nisu dozvoljavali iozlazak. Posljednje boravi{te mu je bilo Rjaminsk, u okolini Moskve, odakle je bezuspje{no poku{avao da do|e u Moskvu i dokaè svoju nevinost. Na sve strane je bio zid {utnje. I tu je profesor uzeo ~eki} i dlijeto. Na~inio je da~u jednom ~ovjeku, koji mu je zauzvrat dozvolio da stanuje u jednoj maloj, nadogra|enoj prostoriji. Na vrata te sobice zakucali su agenti, bezizraznih lica, koji su ga odveli u nepoznato…”1288 Poslije mnogih stradanja ubijen je u Alma Ati. 19. aprila 1939 (ali ovaj podatak nije sasvim pouzdan). Dvije decenije poslije smrti Akifa [eremeta, dolaskom Hru{}eva na vlast, kada je Akif rehabiltovan, 10. VII 1958. godine, nakon skoro godinu i po, navedeni datum njegove smrti 19. IV 1939 unijet u knjigu umrlih u Alma Ati 14. decembra 1959. godine.1289 4. AVDO ÂRD@I] (1893-1942), sekretar MK KPJ Banjaluka od juna ili jula 1928. do 30.septembra 1928. godine. âsovni~arski radnik, ~lan KPJ u legalnom razdoblju i ponovo od 1925. godine. Poslije Obznane bio je odsutan iz Banjaluke dvije do tri godine. Jedno vrijeme bio je horovo|a u “Pelagi}u”. Za sekretara MK KPJ izabran je na Mjesnoj partijskoj konferenciji koja je odràna krajem juna ili po~etkom jula 1928. To se vidi iz slede}eg: “Mjesna konferencija KPJ u ku}i Avde ârdì}a odràna je poslije mjesne konferencije SKOJ-a. Po{to je prisustvovao i Akif [eremet, koji je u Banjaluku do{ao dan ili dva poslije atentata u Narodnoj skup{tini, najvjerovatnije je odràna krajem juna ili po~etkom jula. Osnovna ta~ka dnevnog reda bilo je razmatranje i usvajanje Otvorenog pisma KI. Za sekretara MK KPJ izabran je Avdo ârdì}, koji je otputovao iz Banjaluke 30. septembra i nije se vratio do kraja decembra 1928. U Zagrebu je 28. oktobra 1928. prisustvovao Pokrajinskoj konferenciji KPJ za Hrvatsku i Slavoniju i kao jedan od ~etiri delegata iz Hrvatske bio izabran za delegata za êtvrti kongres KPJ, odràn po~etkom novembra 1928. u Drezdenu. Nisu poznati razlozi za{to je otputovao u Zagreb ve} 30. septembra, mnogo prije odràvanja Pokrajinske konferencije. Du`nost sekretara Mjesnog komiteta KPJ preuzeo je Pavo Radan.”1290U njegovoj

1288 Irfan Horozovi}, Skica za biografiju Akifa [eremeta, Nedeljni “Glas” od 23. maja1981, str. 7. 1289 Dio podataka preuzet je iz Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 379, fusnota 206 i knj. 2, fusnota br. 25, str. 16. 1290 Banjaluka u radni~kom pokretu NOB, knj. 1, fusnota br. 259, str. 387.

405

ku}i odràne su zna~ajne partijske konferencije predstavnika Republikanskog saveza radnika i seljaka. “Poslije odlaska Avde ârd`}a du`nost sekretara OK KPJ preuzima Pavo Radan.”1291 – iz ~ega proizilazi da je do tada Avdo bio sekretar OK KPJ u Banjaluci. U Banjaluku se ileglano vratio po~etkom januara 1929, ali je uhap{en ve} 16 januara. Sud za za{titu dràve osudio ga je na 10 godina robije presudom DS br. 354/29 od 1. novembra 1929. U robija{nicu u Sremskoj Mitrovici doveden je 9. novembra iste godine i dobio je ka`njeni~ki broj 4.970. Ovdje je za vrijeme tamnovanja vodio partijsku blagajnu. Tu se sukobio sa Petkom Mileti}, nekada{njim sekretarom Oblasanog komiteta KPJ za Srbiju i instruktorom CK KPJ, poslije ~ega je isklju~en iz KPJ. Na tu odluku je reagovao tako {to se odrekao komunizma 1936. Nakon osam godina robije rje{enjem ministra pravde 1937. godine je pu{ten na uslovni otpust koji je vaìo od 16. januara 1937. do 14. aprila 1939. Dobio je uvjerenje datirano sa 16. januarom koje mu je vaìlo i kao legitimacija, te se morao stalno prijavljivati referentu za javnu bezbjednost u Upravi policije. Zbog ilegalnog rada ponovo je uhapen 1941. i opet 1942. U septembru je upu}en u logor gdje je i ubijen.1292 Na sjednici Politi~kog biroa CK KPJ koja je odràna u Zagrebu 29. decembra 1928, \uro \akovi} je dobio zadatak da sazna o hap{enju Milorada Petrovi}a i Avde ârdÌ}a u Gracu, 24. novembra 1928, i da uspostavi vezu s njima, te da preko Crvene pomo}i “dozna kako stoji stvar sa njima”… Vjerovatno je \akovi}ev dolazak u Banjaluku u to vrijeme bio povezan sa odlukom Politbiroa CK KP.1293 U ku}i Avde ârdì}a su vi{e puta odràvani ilegalni sastanci u vrijeme stroge ilegalnosti rada KPJ. Tako je 10. januara 1928. odràna plenarna sjednica Okru`nog komiteta KPJ i docnije mjesna prtijska konferencija.1294 Avdo ârdÌ} je bio veoma muzikalan – dirigovao je rani~kim horom i svirao je nekoliko instrumenata. Ima vi{e podataka o angaòvanju A. ârdì}a 1941. godine do samoga hap{enja. Navodimo samo dva primjera: “U decembru 1941. godine organizovan je i odràn sastanak na kome su bili prisutni neki ~lanovi Partije V kvarta, predstavnici SKOJ-a i provjereni saradnici NOP-a. Ovim sastankom rukovodio je Fahret Dedi} (sekretar MK KPJ Banjaluke, nap. autora)… Uskoro je odràn sastanak ~lanova

1291 Milan Vukmanovi}, Revolucionarno djelo profesora Akifa [eremeta, Glas, Banjaluka, 1-23, feljton od 17. septembra do 26. oktobra 1979, nastavak feljtona od 10. Oktobra. 1292 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, skra}eni tekst fusnote br. 318, str. 395. i 396. 1293 Banjaluka u radni~kom pokretu NOB, fusnota br. 259, str. 387. 1294 Banjaluka u Radni~kom pokretu i NOB, fusnota br. 263, str. 387.

406

Partije s terena V kvarta u ku}i Avde ârdì}a. Sastankom je rukovodio Fahret Dedi}, a prisutni su bili: Avdo ârdì}, Munib ]erimi}, Suljo Mandùka i dr.”1295 5. VELJKO \OR\EVI], sekretar MK KPJ od 1929. do juna 1934. godine

(Biografski podaci se nalaze u pregledu sekretara MK SKOJ-a).

6. IDRIZ MASLO (1909-1942), sekretar MK KPJ od juna 1934-1935; i od aprila 1935. do septembra 1936. godine) . (Biografski podaci se nalaze u pregledu sekretara MK SKOJ-a).

7. NIKOLA NIKICA PAVLI], sekretar MK KPJ od po~etka do aprila 1935.

godine. 8. STOJAN STOLE KOVAÊVI], sekretar MK KPJ od po~etka do kraja 1939. godine. (Biografski podaci nalaze se u pregledu sekretara MK SKOJ-a). 9. MIROSLAV-MIRKO VI[NJI] (1915 – 1940), sekretar MK KPJ vjerovatno od

kraja 1939. do 20. oktobra 1940. Godine (iako ima I drugih podataka). “Ro|en je 11. marta 1915, slu`benik OUZOR-a, sekretar Mjesnog komiteta KPJ 1938-40. Maturirao je u gimnaziji 1933, gdje je bio primljen u SKOJ u jesen 1932, a za ~lana KPJ primljen je 1934. Odlikovao se staloèno{}u, izuzetnom sposobno{}u za organizacione poslove u ilegalnim zadacima i uìvao ugled i me|u komunistima starijih generacija. Kad je umro u jesen 1940, policija je tek tada saznala da je bio istaknut komunist jer ga je u evidencijama vodila kao filokomunistu (simpatizera).”1296 Ovaj sadràj je naveden u zborniku Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, u prvoj knjizi, fusnota br. 295. Ve} je re~eno da je sve fusnote za tu knjigu radio Milan Vukmanovi}. U toj fusnoti je navedeno da je Vi{nji} bio sekretar MK KPJ od 1938-40.godine. Kako je umro u jesen 1940. (20.X), dok je bio na du`nosti sekretara MK KPJ (taj podatak je vi{estruko provjeren i potvr|en), godinu ili datum kad je postao sekretar MK KPJ, nije lako provjeriti, po{to je o Vi{nji}u malo pisano. Vjerovatno nije bio sekretar od 1938. godine, kako je navedeno, a mo`da je to i {tamparska gre{ka, ve} ne{to kasnije.1297 Jer, kao {to je naprijed ve} re~eno, od po~etka do kraja 1939. sekretar MK KPJ bio je Stojan-Stole Kova~evi}, za {to postoji vi{e izvora. U vezi sa pitanjem od kada je Mirko Vi{nji} sekretar MK KPJ, zanimljiv je podatak koji iznosi [efket Maglajli} u svom zabiljeènom sje}anju, koji kaè da Mirko du`nost sekretara MK KPJ obavlja od aprila ili maja 1940, {to se vidi iz slijede}eg sadràja: - U aprilu ili maju 1940. godine odràva se Mjesna konferencija KPJ uz prisustvo ~lanova PK KPJ za BiH Avde Hume i \ure Pucara 1295 Banjaluka u novijoj istoriji, str. 773. 1296 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 295, str. 392. 1297 U daljim istraìvanjima o ovom }e se, nadajmo se, govoriti sa vi{e preciznosti.

407

Starog na periferiji Banjaluke, pod Star~evicom. Prisustvovalo je desetak najistaknutijih komunista iz grada, izvr{ena je detaljana analiza rada, a posebno uzroci pojave frakciona{ke borbe i nesnala`ljivosti kod izvjesnog broja komunista u periodu poslije provale. Donesen je program budu}ih zadataka i izabran novi Komitet u koji su u{li Mirko Vi{nji}, za sekretara, i Kasim Hadì}, Muhamed Kazaz i [efket Maglajli}, kao ~lanovi. Tada je u Banjaluci bilo oko 28 ~lanova KPJ.1298 Nagla{avamo da u ovom istom zabiljeènom sje}anju [efket govori da je Stojan-Stole Kova~evi} postao sekretar MK KPJ po~etkom 1939, pa bi se to moglo uklapati sa vi{e drugih izvora, odnosno da je Mirko Vi{nji} bio sekretar MK KPJ od prolje} 1940. do 20. oktobra iste godine. Pored toga, u knjizi dr Du{ana Luka~ Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji, kaè se: “Sli~no u svojim sje}anjima kazuju i drugi u~esnici revolucionarnog radni~kog pokreta, me|u i [efket Maglajli}, koji pi{e da su da su poslije odlaska Norberta Vebera u Komiteta KPJ za Banju Luku u{li Mirko Vi{nji} i Kasim Hadì}.”1299 Dr Luka~ u kra}oj Biografiji o Vi{nji}u kaè: “…Krajem 1939. Izabran je u Mjesni komitet KPJ za Banjaluku, da bi ne{to kasnije bio sekretar tog komiteta. Jedan je od organizatora gostovanja “Pelagi}a”…”1300 “Svoje prvo komunisti~ko opredjeljenje sticao je u gimnaziji u “Mladoj Jugoslaviji”.1301 “U jesen 1932. godine odràn je sastanak gimnazijskog aktiva u ku}i Miroslava Vi{nji}a. Ovom sastanku prisustvovali su Miroslav Vi{nji},Osman Karabegovi}, Bogdan Jerkovi} i Milorad Gaji}. Sastanak je vodio u ime Mjesnog komiteta Safet Filipovi}...”, kaè Milorad Gaji}.1302 Mirko Vi{nji} je je niz godina bio ~lan Uprave RKUD “Pelagi}”, a od 1938. godine bio je sekretar “Pelagi}a”, kada su u upravi bili Kasim HadÌ}, predsjednik, [efket Maglajli}, potpredsjednik, a ~lanovi uprave Slobodan Kokanovi}, âmil Bu}o, Josip Maàr-[o{a, Drago Lang, Edhem Karabegovi}, Rahmija Kadeni}, Muhamed Kazaz i dr. Svi ~lanovi uprave koristili su turneje “Pelagi}a” u cilju povezivanja sa ljudima u vezi sa njihovim partijskim radom. Vi{nji} je jedan od organizatora brojnih gostovanja “Pelagi}a” u raznim mjestima Bosanske krajine. Na proslavi 10-godi{njice rada “Pelagi}a”, Mirko vi{nji} je odrào zapaèn referat o Vasi Pelagi}u. Izabran je i u upravu “RSK “Borac”, marta 1940.1303 Kada je RKUD “Pelagi}” gostovao u Tesli}u, 19. avgusta 1940, odràn je sastanak izme|u rukovodilaca Partije iz Banjaluke i Tesli}a, a legalnost toga sastanka bila je tako obezbje|ena da se odràva sastanak izme|u dva srodna dru{tva. Tim sastankom je rukovodio Mirko Vi{nji}.1304

1298 [efket Maglajli}, Banjalu~ka partijska organizacija od 1938. do po~etka 1941. godine, Zbornik sje}anja 40 godina, knj. III, str. 76. 1299 Dr Du{an Luka~, Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji, Banjaluka 1968, str. 49. 1300 Dr Du{an Luka~, n. d., str. 52. 1301 Milan Vukmanovi}, Uvod, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj.2, str. 19. 1302 Milorad Gaji}, Partijska organizacija Banjaluke 1929-1935, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 339. 1303 “Vrbaske novine” od 15.marta, Banjaluka 1940, str, 3. 1304 ]amil Bu}o, Gostovanje u Tesli}u, Glas br. 1200 od 20. maja 1968.

408

10. BRANKO BABI^-SLOVENAC, od 20. oktobra 1940. do aprila 1941. godine.

Ro|en je 18. oktobra 1912. u mjestu Dolina kod Trsta, u siroma{noj zanatlijskoj porodici. Po zavr{teku osmogodi{nje osnovne {kole zavr{io je dvogodi{nju trgova~ku {kolu. Jo{ kao u~enik priklju~io se radni~kom pokretu u Italiji. Zbog toga je proganjan od italijanskih fa{ista zbog ~ega je 1930. morao da napusti Italiju i nastavlja sa revolucionarnim radom u Mariboru. Maja 1935. primljen je u KPJ, a u 1937. za ~lana Okru`nog komiteta za Mariborski okrug. “Zbog u~estalih policijskih progona i hap{enja kojima sam bio izloèn, Centralni komitet KPJ Slovenije odlu~io sam u ljeto 1940. godine da napustim Maribor, gdje sam ve} vi{e od tri godine vr{io du`nost organizacionog sekretara Okru`nog komiteta KPJ. Oti{ao sam tada u Banjaluku, kamo su se ne{to ranije doselili moji roditelji i otvorili malu trgova~ku radnju, u kojoj sam se i ja formalno zaposlio.”1305 Po dolasku u Banaluku uspostavio je vezu sa MK KPJ u Banjaluci, krajem avgusta 1940. Tada je sekretar MK KPJ Banjaluka bio Mirko Vi{nji}, a ~lanovi Ivica Maàr, Kasim Hadì}, Safet Filipovi} i Osman Karabegovi}. Branko Babi~ je odmah kooptiran za ~lana Mjesnog komiteta KPJ.1306 20. oktobra, kada je iznenada umro Miroslav Vi{nji}, sekretar MK KPJ Banjaluka, za nove rukovodioce Mjesnog komiteta su izabrani Branko Babi} Slovenac i Kasim Hadì}. “Organizacija KPJ Banje Luke do~ekala je aprilski rat i okupaciju zemlje i u organizacionom pogledu i u pogledu masovnosti uticaja na gra|ane dovoljno spremna za zadatke koji su se u toj situaciji postavili pred Komunisti~ku partiju Jugoslavije. U gradu je djelovao Mjesni komitet KPJ u sastavu: Branko Babi~-Slovenac, sekretar i ~lanovi Komiteta: Kasim Hadì}, Muhamed Kazaz, [efket Maglajli}, Osman Karabegovi}, Ivica Maàr i Rudi Kolak. ^lanova Partije bilo je oko 40, a ~lanova SKOJ-a oko 80…”1307 Po zadatku CK KPJ Branko Babi~ 1940. dolazi u Banjaluku da pomogne (u toku 1939. godine poslali su jo{ neke druge da pomognu- na pr. Norbert Veber) sre|ivanje prilika u Banjaluci, do kojih je do{lo posle provale, 1936, i uslijed toga organizacione nesre|enosti u mjesnoj partijskoj organizaciji, u 1937. i 1938. godini, a i uslijed izvjesnih trvenja zbog aktivnosti Asima Alihodì}a i njegovih istomi{ljenika, s jedne, i revolucionarne struje, s druge strane koju je u cjelosti podràvao MK SKOJ-a Banjaluka. Nakon prevazi|enog navedenog stanja u partijskoj organizaciji Banjaluke, stiè Branko Babi~-Slovenac. Odmah je izabran u Mjesni komitet. Na Prvoj oblasnoj konferenciji, odrànoj 1940. izabran je u

1305 Branko Babi~ Slovenac, U banjalu~kom Mjesnom komitetu, Srednja Bosna u NOB, knj. 1, Beograd 1976, str. 82. 1306 Ibid. 1307 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjaluci, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 585..

409

Oblasni komitet za Bosansku krajinu na du`nost organizacionog sekretara, zajedno sa \urom Pucarem, sekretarom Oblasnog komiteta KPJ, radi na u~vr{}avanju partijske organizacije u Bosanskoj krajini. Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu imenovao je Oblasno vojno rukovodstvo u koje su u{li Kasim Hadì}, Josip-[o{a Maàr,Osman Karabegovi} i Branko Babi~. Jedan je od organizatora Drugog oblasnog savjetovanja KPJ na [ehitlucima.1308 Izbjegao je hap{enje po dolasku okupatora u Banjaluku i ubrzo je iza{ao na slobodnu teritoriju. Prilikom osnivanja Banjalu~kog partizanskog odreda na Star~evici izabran je za njegovog komesara i u isto vrijeme bio je ~lan Vojnog {taba za Bosansku krajinu zajedno sa Osmanom Karabegovi}, Kasimom Hadì} i Josipom Maàr-[o{om. Po~etkom oktobra izabran je za sekretara Okru`nog komiteta KPJ za Kozaru, a po~etkom 1943. pozvan je u Sloveniju da tamo nastavi politi~ki rad. Bio je sekretar KPJ za Slovena~ko primorje, komesar 30. divizije, zamjenik politkomesara 3. operativne zone i 9. korpusa. 11. KASIM HAD@I], v. d. sekretara MK KPJ poslije aprilskog rata 1941. do kraja juna iste godine. (Biografski podaci nalaze se u pregledu sekretara MK SKOJ-a). 12. KARLO RUDOLFA ROJC1309, sekretar MK KPJ od

druge polovine juna do kraja jula 1941. godine. Ro|en je 16. juna 1915. godine u Banjaluci, u siroma{noj radni~koj porodici. Rano djetinjstvo proveo je na periferiji grada na Vrbasu, poha|aju}i osnovnu {kolu i dva razreda gimnazije. “Odmah po dolasku, Rojca su smjestili u moju klupu; tako smo se upoznali i zbliìli. Bio je odli~an poznavalac istorije, veoma je mnogo ~itao, naro~ito istorijske romane. Prosto je gutao sve ono {to je bilo vezano za istorijske nauke, od obi~nih knjiga i studija do romana…”1310 Zbog materijalnih te{ko}a nije i{ao u gimnaziju ve} je oti{ao u Marinsko-ma{insku {kolu, koju je zavr{io sa odli~nim uspjehom. Osposobio se za ma{inistu broda i bio raspore|en na “Podmornicu smjelih”. U vrijeme {kolovanja dolazio je u kontakt sa ~lanovima SKOJ-a, i vrlo brzo se uklju~io u rad revolucionarnog omladinskog pokreta. Bilo je to u vrijeme kada je revolucionarni omladinski pokret po~eo uspje{nije da se probija u redove pripadnika trgova~ke i ratne mornarice kraljevke jugoslovenske vojske.

1308 Dr Du{an Luka~, n. d., fusnota br. 74, str. 53. Navedeni podsaci su djelimi~no preuzeti iz navedene knjige. 1309 Pravo ime narodnog heroja Karla Rojca nije Karlo; u knjizi ro|enih zapisano je Dragutin Rudolf Rojc, ro|en 17. jula 1914, a u knjizi kr{tenih Vjekoslav Rojc, U {koli i mornarici zaveden je kao Dragutin. Od drugova i kolega u {koli i mornarici je traìo da ga zovu Drago, ali su ga naj~e{}e zvali Karlo. (Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1. fusnota br. 288, str. 391). 1310 Veljko Vidovi} i Svetozar Ljuboja, [kolski dani s Karlom Rojcom, “Glas” Banjaluka od 13 aprila 1983,, Feljton “Banjaluka u radni~kom pokret”, nastavak br. 14, Banjaluka 1983, str.10.

410

^lan KPJ postao je po~etkom 1938. godine. Me|utim, ubrzo je rad njegove partijske organizacije otkriven, pa su svi njeni ~lanovi pohap{eni i su|eni. Karlo ni{ta nije priznao. Osu|en je na godinu dana strogog zatvora, u samici. Poslije toga, istjeran je iz mornarice kao “nedostojan”, i protjeran je u rodno mjesto. Poslije dolaska u Banjaluku uklju~io se u rad partijske organizacije zajedno sa mnogim svojim drugovima iz {kolskih klupa. Isticao se u organizovanju {trajkova, posebno na obezbje|ivanju u~esnika {trajka od policije i àndarmerije. Prema {trakbreherima bio je nemilosrdan. Zbog odlu~nosti i neustra{ivosti uìvao je ugled u sredini svojih partiskih drugova. Ku}a njegovih roditelja postala je stalno sastajali{te komunista. U njoj je odràna i Prva oblasna konferencija KPJ za Bosansku krajinu, u jesen 1940. Tada je cijela Karlova porodica bila uklju~ena u obezbje|ivanju rada konferencije. Iako nedovoljno pokretan, zbog oboljelih nogu dok je bio na izdràvanju zatvora u samici, Karlo je u vrijeme rasula kraljevske jugoslovenske vojske bio jedan od najaktivnijih banjalu~kih komunista u prikupljanju i sklanjanju oru`ja, municije i drugog materijala; sve je to ~uvao u praznoj grobnici na katoli~kom groblju, a kada je po~eo ustanak, sve {to je skupljao slao je Banjalu~kom partizanskom odredu na [ehitluke, nedaleko od Banjaluke. Sekretar Mjesnog komiteta KPJ postao je u drugoj polovini juna 1941. godine, {to se vidi iz slijede}eg sadràja: “Poslije izlaska iz grada starog Mjesnog komiteta bio je koncem juna, prema kazivanju [efketa Maglajli}a, formiran novi u sastavu: Karlo Rojc (sekretar), Rada Vranje{evi} (sekretar SKOJ-a), Du{ko Bole i Du{anka Kova~evi}. Me|utim, Karlo Rojc je, zbog nemogu~nosti opstanka, morao napustiti grad veoma brzo. Za novog sekretara je polovinom jula imenovan Du{ko Bole i u taj komitet je tada kooptirana Zaga Umi~evi} Mala, koja je tih dana iz Bosanskog Novog do{la na ilegalni rad u Banjaluku, i Rahmija Kadeni}. (U tom sastavu komitet je djelovao do sredine avgusta 1941. kada je Rahmija Kadeni} uhap{en i zadràn u zatvoru. Ne{to kasnije, u septembru 1941. morali su napustiti Banjaluku Du{anka Kova~evi}, Rada Vranje{evi} i Du{ko Bole. Za slijede}eg sekretara imenovana je Jovanka ôvi} @uta, ali po{to je i njoj uskoro zaprijetila opasnost od hap{enja morala je vrlo brzo napustiti grad).1311 Karlo Rojc je u~estvovao na poznatom partijskom savjetovanju, 8. juna 1941. godine, odrànom na [ehitlucima. Krajem mjeseca juna izbjegao je usta{ko hap{enje i priklju~io se Banjalu~kom partizanskom odredu. Ubrzo je vra}en u grad, po{to je po direktivi Oblasnog komiteta KPJ bio zaduèn za organizovanje i pro{irenje ilegalnog pokreta i slanje boraca, oru`ja i opreme partizanima, te za odràvanje veze s partizanskim jedinicama na terenu. Na tim poslovima radio je do sredine septembra, kada je, zbog opasnosti od hap{enja, a po odobrenju MK KPJ Banjaluke, iza{ao na slobodnu teritoriju i uklju~io se u Vod za vezu. U~estvovao je 1311 Reahmija Kadeni}. Revolucionarni pokret u Banjoj Luci pred rat I u prvoj ratnoj godini”, Ratna sje}anja iz NOB, 1941-1942, str. 38-39.

411

u svim akcijama svoje jedinice na uni{tenju: oru`ni~ke stanice u Krupi na Vrbasu, upori{ta u Bo~cu i Skender-Vakufu, ~etni~kog upori{ta u selu Memi}i i na onesposobljavanju komunikacija izme|u Banjaluke i Jajca. U prolje}e 1942. godine postavljen je za komandira Za{titnog voda partizanske bolnice na êmernici, gdje je u mnogim borbama s ~etnicima pokazao izvanredno juna{tvo, dovitljivost i odlu~nost. Odbijao je napade vi{estruko brojnijih ~etni~kih bandi. Kada je ponestalo hrane, a municija je bila gotovo pri kraju, Karlo donosi odluku da preseli bolnicu, nadaju}i se da }e tako spasiti ranjenike. U èstokom juri{u po{lo mu je za rukom da bolnicu prebaci u pe}inu, nedaleko od u{}a Ugra u Vrbas. êtnici su opet opkolili pe}inu, ovog puta jo{ brojniji. Nekoliko dana trajale su borbe, izmje{ali su se borci i ranjenici i zdruìli u odlu~nom otporu. U posljednjem juri{u ve}ina je izginula. Te{ko ranjen, Karlo Rojc je s nekoliko drugova uspio da se probije do druge pe}ine; nastavio je borbu do posljednjeg metka. Da ne bi pao ìv u ruke razbje{njelom neprijatelju, posljednji metak sa~uvao je za sebe. Bilo je to krajem 1942.1312 Progla{en je za narodnog heroja 20. decembra 1951. godine.1313 13. DU[AN DU[KO BOLE, sekretar MK KPJ Banjaluka od kraja jula do polovine septembra 1941. godine. “Ubrzo poslije napada nacisti~ke Njema~ke na Sovjetski savez, posljednjih dana juna ili prvih dana jula 1941. godine, napustio sam Beograd i oti{ao u Banjaluku, gdje su mi ìvjeli roditelji. Na{ao sam se odmah sa svojim starim poznanikom i drugom Brankom Babi}em, koji je tih dana ìvio u Banjaluci poluilegalno; nekoliko puta no}io je kod mene. On me je jednog dana povezao s Du{ankom Kova~evi}, a zatim je napustio grad i oti{ao u {umu. Mjesni komitet KPJ za Banjaluku sa~injavali smo jula-avgusta 1941. Du{anka Kova~evi}, Rada Vranje{evi} i ja, a na{im sastancima je obi~no prisustvovala i Vahida Maglajli}… Krajem avgusta ili po~etkom septembra, u Mjesni komitet je kooptirana Jovanka ôvi}, koja je ne{to kasnije postala sekretar MK. Ubrzo poslije Jovanke u Banjaluku je do{la i Zaga Umi~evi} i odmah se uklju~ila u rada Mjesnog komiteta.”1314 “Krajem juna, po odlasku Branka Babi}a-Slovenca i ve}ine ~lanova Mjesnog komiteta KPJ, kao i ve}eg broja usta{koj policiji poznatih ~lanova KPJ, SKOJ-a i antifa{ista, na slobodnu teritoriju, u gradu je ostalo desetak nekompromitovanih ~lanova KPJ i ne{to ve}i broj ~lanova SKOJ-a, a me|u njima ostalo je i nekoliko koji su bili u ilegali. Tada je u Banjaluci osnovan novi Mjesni komitet ~iji sekretar je bio Du{an Du{ko Bole, a ~lanovi Du{anka Kova~evi}, Rada Vranje{evi} i dr.

1312 Biografski podaci za Karla Rojca preuzeti su, najve}im dijelom , iz knjige Narodni heroji Jugoslavije, knjiga 2, str.173-174. 1313 Narodni heroji Jugoslavije, knjiga 2, str.173-174. 1314 Du{an Bole, Na radu u MK Banjaluka, Srednja Bosna u NOB, knj. 2, str. 516-117

412

Ali, od posebnog je zna~aja {to se u to vrijeme veoma ~esto u Banjaluci nalazio \uro Pucar Stari, koji je Mjesnom komitetu KPJ, u tada veoma sloènim uslovima za rad, pruào neposrednu pomo}. Odlazak velikog broja komunista iz grada postavio je pred Mjesni komitet primanje novih ~lanova KPJ i SKOJ-a. Tako je uskoro primljeno novih dvadesetak ~lanova KPJ, a isto toliko i ~lanova SKOJ-a, kaè Du{anka Kova~evi}.”1315 Ilegalni NOP Banjaluke 23. septembra 1941. godine sproveo je uspje{nu akciju spa{avanja ~lanova KPJ i SKOJ-a iz usta{kog zatvora. Akcijom je rukovodio ~lan MK KPJ Du{ko Bole u saradnji sa saradnicima NOP-a dr Danicom Perovi}, dr Suzanom ânji, dr [imom Fabijani} i dr. Grupa zatvorenika pripadnika NOP-a, a me|u njima i ~lanovi KPJ i SKOJ-a: Milan Radman, Jozo Nemec, Ante Marini} i Zvonko Odi}, 14. septembra 1941, preba~ena je iz zatvora Sudbenog stola u Ko`nu bolnicu. Odmah poslije ovoga izvr{ene su detaljne pripreme za njihovo osloba|anje, kako bi pre{li na slobodnu teritoriju i to je realizovano 23. septembra 1941. godine pod rukovodstvom Du{ka Bolea.1316 “Podmla|ena partijska organizacija u Banjaluci, vo|ena od strane veoma snala`ljivih partijskih sekretara (Du{ka Bole u vrijeme podizanja ustanka, Jovanke ôvi} @ute od avgusta do polovine oktobra 1941. i Zage Umi~evi} od polovine oktobra 1941. do prolje}a 1942.)” – kaè Du{an Luka~.1317 “Po~etkom novembra 1941. godine policija mi je bila na tragu pa sam morao da napustim Banjaluku: preko Ponira sam oti{ao na Tisovac. Datuma se sje}am: bio je to 10. novembar… Za Novu 1942. godinu oti{ao sam u Krmine gdje smo formirali tehniku i radionicu. Po~eli smo da izdajemo list “Karji{ki partizan”. Tehniku, a istovremeno i redakciju lista, sa~injavali smo Sida Jeli}, ja i jo{ jedan drug ~ijeg se imena ne sje}am, ali znam da je bio bilje`nik neke op{tine u oklini…“ kaè Du{ko Bole.1318 14. JOVANKA ÔVI] @UTA, sekretar MK KPJ od sredine septembra do sredine oktobra 1941. godine. Jovanka Riste ôvi} @uta ro|ena je 1916. u Sarajevu u radni~koj porodici. Zavr{ila je zanatsku {kolu. Do rata je radila kao tekstilna radnica u Sarajevu. U~estvovala je u revolucionarnom radni~kom pokretu u Sarajevu – u Ursovim sindikatima. U KPJ je primljena 1939. godine. Poslije kapitulacije Jugoslavije radila je kao politi~ki radnik u Sarajevo – tada je bila ~lan MK KPJ Sarajevo. U Tuzlu prelazi 22. juna 1941, poslije napada Njema~ke na SSSR, kako bi izbjegla hap{enje kao osoba poznata policiji zbog svoga revolucionarnog rada. Ni u Tuzli 1315 Du{anka Kova~evi{, Iz rada organizacije KPJ u Banoj Lluc 1935 –194, Banjaluka u novijoj istoriji (1948-1945), str. 422. 1316 Dr Du{an Luka~, n. d., str. 159-160 1317 Dr Du{an Luka~, Razvoj, organizaciono ustrojstvo i unutarpartijski rad KPJ u Bosanskoj krajijni od ustanka so Skendervakufske konferencije, Skendervakufska konferencija ’42, str. 144. 1318 Du{ko Bole, “Kraji{ki partizan”, Srednja Bosna u NOB, knj. 3, str. 47.

413

nije mogla ostati duè neotkrivena od policije. Kad su je usta{ki agenti poku{ali uhapsiti uspjela je da pobjegne, pa se morala povu}i u ilegalnost {to je bio razlog da je morala napustiti Truzlu. Sredinom septembra (13. ili 14.) 1941. upu}ena je na rad u Banjaluku za sekretara MK KPJ da se javi na vezu Vahidi Maglajli}. îm se javila Vashidi, tu je zatekla Du{anku Kova~evi} i Radu Vranje{evi}, ~lanove MK KPJ Banjaluka. U Vahidinom stanu je srela \uru Pucara, sekretara Oblasnog komiteta KPJ, koji joj je saop{tio da treba da preuzme du`nost sekretara MK KPJ Banjaluka. Kad je stigla u Banjaluku i Du{anka i Rada ve} su bile u ilegalstu, pa su se kretale po gradu samo u zaru, a kod Vahide su, u stvari, ~ekale ve} desetak dana vezu da odu u partizane. Na prvom sastanku MK KPJ Du{anka i Rada nisu mogle prisustvovati, pa su bili samo Jovanka ôvi}, sekretar, Zaga Umi~evi} i Du{ko Bole (u ovo vrijeme Zaga je bila sekretar MK SKOJ-a), a ovom sastanku je prisustvovao i \uro Pucar. Izme|u ostalih poslova Jovanka je preko odre|ene veze preuzimala oru`je i bombe koje je predavala Muharemu Alibegovi}u, koji je dolazio na biciklu da to od Jovanke preuzme. U to vrijeme sve veze sa partizanskim jedinicama odràvane su direktno preko MK KPJ, tako ko god je èlio ili trebalo da ide u partizane morao je imati ili javku uli ne{to odgovaraju}e da bi mogao da bude primljen, odnosno da uspostavi pravu vezu. Kada je Jovanku poku{ao da uhapsi poznati agent Ratomir Paternoster hap{enje je svojom spretno{}u izbjegla, ali je morala da stupi u potpunu ilegalnost zbog ~ega je morala ubrzo da napusti Banjaluku. U Banjaluci je ostala da radi do polovine oktobra 1941. godine kada je iza{la na slobodnu teritoriju. Prvo je bila u êmernici, do polovine decembra, zatim u Skender Vakufu, a potom dolazi u Partizansku bolnicu u Borju za politi~kog komesara te bolnice. Tokom rata bila je na politi~kim du`nostima, kao i oslije rata. Pored “Spomenice 1941” nosilac je nekoliko ratnih i drugih odlikovanja.1319 Po dolasku u Banjaluku odmah je stupila u kontakt sa Du{ankom Kova~evi}, Radom Vranje{evi} i Vahidom Maglajli}. U Vahidinom stanu \uro Pucar Stari joj je saop{tio da treba da primi du`nost sekretara MK KPJ Banjaluke. Prvom sastanku MK KPJ prisustvovali su Jovanka ôvi}, Du{ko Bole, Zaga Umi~evi}, Muharem Alibegovi} i \uro Pucar Stari. Svako ko je èleo da ide u partizane morao je imati saglasnost MK KPJ, po{to su njegove veze sa partizanskim jedinicama jedino bile sigurne. Uslovi za rad u Banjaluci bili su sve teì. Ne{to poslije 10. novembra 1942. Zaga Umi~evi} trebalo je da iza|e iz Banjaluke da prisustvuje sastanku {taba jedne partizanske jedinice i kada je iza{la je iz Banjaluke, preko veze u Gornjem [eheru, s njom je po{la i Jovanka ôvi}, kako sama kaè u navedenom ~lanku. Zaga se po zavr{enom poslu vratila u Banjaluku, 1319 Jovanka ôvi} @uta, Na partijskom radu u Banjaluci, Srednja Boasna u NOB, knj. 2, str.513-516; Dr D. Luka~, n. d., fusnota br. 112, str. 123; li~na saznanja autora ovog rada o Jovanki ôvi} iz perioda 1941/1942. godine.

414

i nastavila da radi kao sekretar MK KPJ, a Jovanka je, preko Ponira oti{la na êmernicu, gdje je ostala do polovine decembra, kada se, zajedno sa Vahidom Maglajli} prebacila u Skender-Vakuf. Jovanka je bila komesar Partizanske bolnice na Borju. Politi~ki je djelovala i u Maslovarama prije polaska za Kozaru. Poslije oslobo|enja obavljala je odgovorne poslove u Sarajevu. 15. ZAGORKA ZAGA \OR\A UMIÊVI], sekretar MK KPJ Banjaluka od polovine oktobra 1941. do 24. maja 1942. godine. (Biografski podaci se nalaze u pregledu sekretara MK SKOJ-a Banjaluke). 16. FAHRET DEDI], sekretar MK KPJ od 24. maja do kraja juna 1942. godine. Ro|en je u Te{nju 20. juna 1915. godine u u~iteljskoj porodici. Po nekim izvorima ro|en je navedene godine u Banjaluci.1320 Pripadnik je revolucionarnog omladinskog pokreta jo{ iz gimnazijskih dana. Maturirao je {kolske 1933/34. godine u Ljubljani. Isticao se u radu “Mlade Jugoslavije. Kao u~enik gimnaZije bio je vrlo aktivan u omladinskom pokretu. U SKOJ je primljen 1934, a u KPJ 1941. Studirao je rudarstvo u Ljubljani I diplomirao 1940. Bio je aktivan i u KAB-u i drugim studentskim udruènjima, kao i u politi~kom radu za vrijeme studija u Ljubljani. U toku ljetnog raspusta politi~ki je djelovao u Banjaluci i po partijskim zadacima i{ao je i u Maslovare. Od osnivanja ilegalnog NOP-a u Banjaluci vrlo aktivno u~estvuje u njegovom radu. Po~etkom 1942. godine kooptiran je u MK KPJ. Poslije odlaska Zage Umi~evi} na slobodnu teritoriju, 24. maja 1942, odre|en je za sekretara MK KPJ Banjaluke i na tom poslu bio je do hap{enja, krajem juna ili po~etkom jula 1942. godine.1321 U zatvoru Crne ku}e je strahovito mu~en. “Dok je bio u zatvoru, povremeno su odràvane veze s njim. U ceduljicama koje nam je slao stajalo je da se rad nastavi i da on policiji ni{ta nije odao. Samo zahvaljuju}i njegovom drànju pred neprijateljem }elija KPJ V kvarta ostala je na slobodi, kao i ve} ostvarena i uhodana linija rada za NOP. Zbog nepodno{ljivih muka prerezao je sebi vene na ruci i stavljen je u zatvorsku bolnicu. Kad se malo oporavio agenti su ga vratili u Crnu ku}u i opet nastavili sa mu~enjem. U februaru 1943. po{to je bio ozbiljno bolestan zbog posljedica stra{nog mu~enja, opet je prenijet u zatvorsku bolnicu gdje je umro 28. februara 1943. godine.”1322 Zajedno sa Fahretom uhap{ena je i Zdrava Korda, ~lan MK KPJ (ranije je bila ~lan MK SKOJ-a) i jo{ nekolioko ~lanova KPJ i aktivista ilegalnog pokreta. U zatvoru su komunisti, simpatizeri i aktivisti strahovito mu~eni.

1320 Dr Du{an Luka~, n. d., fusnota br. 49, str. 253 1321 Munir Kadi}, Diskusija na nau~nom simpozijumu (20.XI 1976), Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 773-774. 1322 Ibid., str. 774.

415

Treba ista}i da je do po~etka avgusta 1942, ne ra~unaju}i gra|ane srpske nacionalnosti koji su masovno proganjani, bilo otjerano u logore ili stavljeno u zatvore oko 800 muslimana i oko 300 Hrvata, gra|ana Banjaluke, aktivista i simpatizera NOP-a.1323 Poslije Fahretovog hap{enja1324 ~lanovi Mjesnog komiteta KPJ bili su Ibro Sara~, Ivan @ic i drugi. Jo{ u doba rada \a~kog dru{tva“Mladost” u gimnaziji posebna pa`nja je posve}ivana predava~koj djelatnosti. “Iz velikog broja predavanja, naro~ito su bila zapaèna: Razvoj socijalisti~kje misli od Platona do Marksa, Psihoanaliza i individualna psihologija i Problemi nacionalnosti - Hasana Brki}a; Quo vadis Europa i Ekonomsko stanje Evrope - Vuka{ina ûka; Kino i omladina - Fahreta Dedi}a, O feudalizmu - Ifeta Filipovi}a …”, iz ~ega se vidi da se Fahret angaòvao u predava~koj aktivnosti jo{ kao gimnazijalac.1325 Tri brata Dedi} - Muhamed, Fikret i Fahret i sestra Fahreta (Fahira), u~estvovali su u revolucionarnom radni~kom i komunisti~kom pokretu. Muhamed Dedi}, ro|en je 1909. u porodici u~itelja [a}ira Dedi}a koji je imao mnogo djece (Muhamed, Fikret, Fahret, Taiba, Tehvida, Zumreta, Emira, Fahira i Fadil). Muhamed je maturirao u gimnaziji 1927. Zavr{io je pravne nauke u Zagrebu. U~estvovao u revolucionarnom radni~kom i komunisti~kom pokretu. Umro je 1950. godine. Fikret Dedi}, ro|en u Banjaluci 14. marta 1911. Aktivnost zapo~etu u \a~kom dru{tvu “Mladost” nastavio je u KAB-u, gdje je izabran za ~lana Nadzornog odbora i bio zaduèn za pripremu kongresa studenata Vrbaske banovine. Na vanrednoj skup{tini KAB-a, 8. septembra 1935. godine, bio je predlaga~ “Smernica za dalji rad KAB-a” u 10 ta~aka. Istovremeno je bio aktivan na Tehni~kom fakultetu u Beogradu. Uhap{en je i 2. februara 1935. upu}en u koncentracioni logor u Vi{egrad. Pred rat je radio u po{ti u Maglaju, gdje je oktobra 1940. osnovao prvu partijsku }eliju. U toku rata bio je organizator i u~esnik ustanka na podru~ju srednje i isto~ne Bosne. Umro je 16. juna 1979. godine. Iz ovih nekoliko podataka o Fahretovoj porodici vidi se njegovo okruènje i u porodici {to je, tako|e, usmjeravalo njegovo revolucionarno opredjeljenje i djelovanje.1326 17. IBRO SARA^, sekretar MK KPJ Banjaluka od jula do novembra 1942.

1323 Izvje{taj Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu od 15.VIII 1942, Arhiv Instituta za izu~avanje radni~kog pokreta, Sarajevo, br. dok. 451-854. 1324 Dr Du{an Luka~, n. d., fusnota br.49, str. 253. Iako u strogoj ilegalnosti policijski dou{nik Zijad Hodì} uspio je otkriti Fahreta Dedi}a, pa je do{lo do hap{enja. 1325 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 2, str. 17 i fusnota br. 16, str. 332. 1326 Banjaluka u redni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 222. Str. 381; knj. 2, str. 155 i fusnota 11, str. 188.

416

Ro|en je 1919. godine u Banjaluci. Diplomirao je pravo. U~esnik je revolucionarnog studentskog i komunisti~kog pokreta zbog ~ega je jo{ u toku studija bio hap{en. ^lan KPJ je od 1940. U NOB-u je od prvih ustani~kih dana 1941. U toku 1941/42. bio je ~lan MK KPJ za Banjaluku, a od sredine 1942. postaje sekretar MK KPJ za Banjaluku, poslije hap{enja Fahreta Dedi}a, dotada{njeg sekretara MK KPJ. Svoje prvo opredjeljenje za revolucionarni omladinski pokret Ibro je stekao u \a~kom dru{tvu “Mladost” u gimnaziji u Banjaluci. Do rata kao student, Ibro Sara~ je aktivno radio u naprednom studentskom pokretu i SKOJ-u. Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi} u jednom svom radu kaù “Rad partijske organizacvije bio je sve teì. Od 1941. godine nekoliko puta se mjenjao sastav Mjesnog komiteta i partijskih organizacija. Od po~etka ustanka sekretari komiteta bili su Du{an Bole, zatim Jovanka ôvi}, a od oktobra tu du`nost vr{ila je Zaga Umi~evi}. Nakon odlaska Zage Umi~evi}, u maju mjesecu 1942, i hap{enja Fahreta Dedi}a, koji ju je zamjenio na funkciji sekretara Mjesnog komiteta, formiran je novi komitet pod rukovodstvom Ibre Sara~a., koji je tu du`nost vr{io do dolaska Zage Blaì}, koja je odlukom Pokrajinskog komiteta poslana na rad u Banjaluku. Zaga Blaì} je nakon izvjesnog vremena uhap{ena i pristala je na saradnju s policijom. ipmoviziran je njen bijeg iz zatvora, ali je to bilo sumnjivo drugim ~lanovima komiteta pa je povu~ena na slobodnu teritoriju, gdje joj je su|eno.”1327 Poslije odlaska Zage Umi~evi} na slobodnu teritoriju, od dotada{njih ~lanova MK KPJ, na slobodi je ostao samo Ibro Sara~. Krajem jula ili po~etkom avgusta Ibro je osnovao novi Mjesani komitet u koji su, pored njega u{li Zvonko Dragomanovi}, Mujo Ku{mi} i Nevenka Dadasaovi}. U izuzetno te{kim uslovima rada Ibro je traìo od Pokrajinskog komiteta KPJ da po{alje pomo} kako bi se dobilo poja~anje u izuzetno te{kim uslovima rada. Poslao je kurira u Sarajevo i dobio pozitivan odgovor. Tako je, na predhodno utvr|enu lozinku, u prvoj polovini avgusta 1942, Zagorka Blaì} stigla u Banjaluku. Ibro Sara~ je sa navedenim sastavom MK KPJ radio sa Zagom BlaÌ} oko dva mjeseca, sve do izlaska na slobodnu teritoriju. Po izlasku iz Banjaluke raspore|en je za ~lana Sreskog komiteta KPJ za Kotor-Varo{, zatim za ~lana Sreskog komiteta KPJ za Travnik. Do oslobo|enja je obavljao i druge odgovorne politi~ke du`nosti, kao i poslije rata. 18. ZAGORKA ZAGA BLA@I] (ZEHRA AVDAGI]), u Banjaluka stigla iz Sarajeva u prvoj polovini avgusta i radila do novembra 1942. godine. Zagorka Zaga Blaì}, apsolvent filozofije na Filozofskom fakultetu Beogradskog univerziteta. U Sarajevu je radila pod pseudonimom Mevluda [eri}, Zehra 1327 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjaluci, Banjaluka u novijoj istoriji (1978-1945), str. 599 ,

417

Avdagi} i Avdakovi}. Pod imenom Mevluda [eri} Zaga je 24. jula 1942. uhap{ena u Sarajevu, ali je iz zatvora pobjegla. U Banjaluku je do{la kao delegat PK KPJ BiH da pomogne u radu, odnosno da primi du`nost sekretara MK KPJ. Kada je u Banjaluci uhap{ena, polovinom novembra, po izlasku iz zatvora, zbog nastale situacije Zaga Blaì} je pozvana u Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu da se rasprave sva pitanja u vezi s njenim hap{enjem u Banjaluci. Poslije odlaska Zage Umi~evi} na slobodnu teritoriju, 24. maja 1942. koncem juna iste godine uhap{eni su: sekretar Mjesnog komiteta KPJ Fahret Dedi}, ~lanovi Mjesnog komiteta Zdrava Korda i Ivan @ic i jo{ nekoliko ~lanova KPJ i aktivista NOP-a, me|u kojima Milan Vuki},Vojo Jankovi}, Bosa i Mara Kapor, Teofik Maglajli}, Ibro Ibri{agi}, Husein Osman~evi} i mnogi. Tada je velika grupa uhap{enih odvedena u logor smrti u Staroj Gradi{ci. U to vrijeme najve}i broj pripadnika ilegalnog pokreta NOP-a bio je razbijen. Od ~lanova Mjesnog komiteta KPJ na slobodi je ostao samo Ibro Sara~. On je krajem jula, u saradnji sa preostalim ~lanovima KPJ, osnovao novi Mjesni komitet KPJ u sastavu: Zvonko Dragomanovi}, Mujo Ku{mi}, Nevenka Dadasovi} i Ibro Sara~, kao sekretar. Tada je od Pokrajinskog komiteta KPJ Bosne i Hercegovine traèna kadrovska pomo}, a poruku o tome Pokrajinskom komitetu KPJ uspje{no je prenio Hajrudin Smailagi} i donio je javku kojom }e se sluìti osoba koju po{alje PK KPJ iz Sarajeva. Uskoro, u prvoj polovini avgusta, na zakazanu vezu iz Sarajeva je stigla Zagorka Zaga Blaì}1328 pod imenom Zehra Avdagi}. O ovom doga|aju pisalo je vi{e autora: dr Du{an Du{ko Luka~, Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, zajedno u istom radu, zatim Mustafa Ku{mi}, Milan Vukmanovi} i drugi. Neve{}emo samo kra}e izvode iz nekih radova. 1. “Prema nekim veoma ozbiljnim podacima ve} ranije u vrijeme boravka u usta{kom zatvoru u Sarajevu Zagoraka Blaì} je po~ela da se koleba i praistala je na saradnju sa fa{istima. U jednom momemtu poku{ala je skokom kroz prozor usta{kog zatvora u Banjoj Luci da izvr{i samoubistvo. Me|uitim, ovim skokom je zadobila samo blaè ozljede, poslije ~ega je preba~ena u bolnicu na lije~enje. Prilikom daljeg islje|enja priznala je {efu usta{ke slu`be Vajsu da je poslana iz Sarajeva za partijskog rukovodioca, ali da nije imala vremena da upozna ~lanove KPJ u gradu. Vajs joj je ovo povjerovao i dao prijedlog da se inscenira njeno bjekstvo, a zatim da ona u gradu upozna sve komuniste i saradnike i preda spisak istih u usta{ku policiju. Blaì}eva je ovaj prijedlog prihvatila pravdaju}i se kasnije prilikom ispitivanja pred sudom NOP-a da je to u~inila namjerno, da predloèno vrijeme iskoristi za izvla~enje komunista i saradnika iz Banjaluke kojima je prijetila opasnost otkrivanja. Po izlasku iz zatvora ona je priznala Muji i Stani

1328 Prema izvje{tajima Politi~kog odsjeka @upske redarstvene oblasti u Sarajevu od 13. i 31 maja 1943. godine ona je pod pseudonimima Mevluda [eri}, Zehra Avdagi} i Avdakovi} radila u partijskoj organizaciji u Sarajevu. Dvadeset ~etvrtog jula 1942. godine ona je pod imenom Mevluda [eri} uhap{ena u Sarajevu, ali je uspjela pobje}i iz zatvora. (Arhiv VII, Beograd, kutija 166, 31/5-4 I 31/1-2).

418

Ku{mi} svoju saradnju sa Vajsom. U ovakvoj situaciji MK KPJ je donio odluku da {to prije napuste Banjaluku i iza|u na slobodnu teritoriju svi ~lanovi KPJ i aktivisti za koje je doznala policija. Pored ostalih iza{li su Ibro Sara~, Mujo Ku{mi}, Stana Ku{mi}, Nevenka Dadasovi} i Zvonko Dragomanovi}.”1329 2. “Nakon odlaska Zage Umi~evi} u maju mjesecu 1942. godine i hap{enja Fahreta Dedi}a, koji ju je zamjenio na du`nosti sekretara Mjesnog komiteta KPJ, formiran je novi Mjesni komitet pod rukovodstvom Ibre Sara~a, koji je tu du`nost vr{io do dolaska Zage Blaì}, koja je odlukom Pokrajinskog komiteta (KPJ za BiH-napomena autora) poslana na rad u Banja Luku. Zaga Blaì} je nakon izvjesnog vremena uhap{ena i pristala je na saradnju s policijom. Improvizovan je njen bijeg iz zatvora, ali je to bilo sumnjivo drugim ~lanovima komiteta pa je povu~ena na oslobo|enu teritoriju, gdje joj je su|eno… Zaga Blaì} je izvedena na oslobo|enu teritoriju i tamo je zajedno sa Zvonkom Dragomanovi}, koji je tako|e bio pristao na saradnju sa usta{kom policijom i Gestapoom, osu|ena na smrt.”1330 3. “Napominjem da smo, po odlasku Zage Umi~evi} i hap{enjem Fahreta Dedi}a, formirali novi komitet Partije u kojem su bili Ibro Sara~, sekretar, Zvonko Dragomanovi}, Nevenka Dadasovi}, |ak 7. raz. gimnazije i ja…U avgustu je u Banjaluku do{la Zaga Blaì} (Zehra Avdagi}) kao delegat Pokrajinskog komiteta i prisustvovala sastancima Mjesnog komiteta kojem je sekretar i dalje bio Ibro Sara~… Rad partijskog rukovodstva u Banjaluci tekao je do mjeseca novembra 1942. godine. Do{lo je do provale kada je Zaga Blaì} prihvatila saradnju s usta{kim redarstvom, izdala partijsko rukovodstvo, te nakon nekoliko dana pu{tena iz zatvora. Uspjeli smo da je razotkrijemo i da je kao takvu prebacimo na oslobo|enu teritoriju gdje je njen slu~aj bio rasvjetljen u Oblasnom komitetu partije u Bos. Petrovcu i kao takva dobila je zasluènu kaznu.”1331 “Osamnaestog novembra 1942. obavje{ten sam da je Zaga Blaì} uhap{ena na spavanju u ku}i Fatme Pa{i}… U toku no}i otkriven je i Ibro Sara~ koji je, zbog duljeg ilegalnog rada i stalnog traganja policije za njim, bio smje{ten kod Idriza Muhsinovi}a, rezervnog domobranskog oficira, ~ekaju}i da se prebaci u partizane. Svojom prisebno{}u Ibro je uspio da pobjegne usta{kim agentima, a oni hapse i odvode Idriza Muhsinovi}a, koji je u usta{kom redarstvu bio na razne na~ine mu~en… Ve} 22. novembra oti{ao sam na vezu u Lijev~e polje, gdje sam na{ao Iliju Stojanovi}a i Voju Stupara. Traìo sam od njih da odmah obavjeste Oblasni komitet KPJ o Zaginom hap{enju…”1332 U Banjaluci su tada bili veoma te{ki uslovi za sprovo|enje aktuelnih zadataka, ali ~lanovi KPJ i SKOJ-a su ulagali maksimalne napore da odole svemu {to se postavljalo u tom periodu. Zbog novonastale situacije i hap{enja 17/18. novembra

1329 Dr Du{an Luka~, n. d., 275-276. 1330 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banja Luci, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 599. 1331 Mustafa Ku{mi}, Diskusija (20. novembra 1976), Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Zbornik radova s nau~nog skupa odrànog u Banjoj Luci od 18-20. novembra 1976. godine, str. 769-770. 1332 Mustafa Mujo Ku{mi}, Sje}anje - Preko trnja so slobode, Institut za istoriju u Banjaluci, Banjaluka 1990, str. 105-106.

419

1942. morali su da iza|u na slobodnu teritoriju svi ~lanovi Mjesnog komiteta – Ibro Sara~, sekretar, Mujo Ku{mi}, Nevenka Dadasovi} i Zvonko Dragomanovi}, kao i mnogi drugi ~lanovi KPJ i aktivisti. U tim burnim doga|anjima, kada se ìvjelo tako dinami~no i stalno pod pritiskom policije, Zaga Blaì} je, kad je uhap{ena, do{la u konflikt sa osnovnim principom ilegalnog rada: maksimalna konspiracija, po cijenu ìvota. Godinama se u krugovima poznavalaca ovog slu~aja postavljalo vi{e pitanja, ali izme|u njih tri su dominantna: a) da li je Zaga Blaì} izdala Partiju i samim tim otkrila policiji ilegalce u gradu Banjaluci i

okolini? b) ili je, pod odre|enim okolnostima, prihvatila djelimi~nu “saradnju” na pitanjima koja su

policiji ve} bila poznata zbog toga “da se spasi {to se spasiti moè”, kako se to kaè, i c) da li je Zaga Blaì}, kad je ve} prihvatila tu takvu saradnju sa usta{kim agentom Vajsom, u

mjeri u kojoj je prihvatila, o svemu tome govorila istinu, po izlasku iz zatvora, pred drugovima u Banjaluci, kao i u Oblasnom komitetu KPJ, kada je tamo odvedena, rekav{i im da je to u~inila zato da bi se obezbjedilo, da u utvr|enom roku od 30 dana, koji je njoj dao Vajs, da preda podatke za sve ~lanove KPJ, SKOJ-a i simpatizere u Banjaluci, svi ti ~lanovi KPJ, SKOJ-a i simpatizeri, u tom intervalu, iza|u na slobodnu teritoriju, kako Vajs ne bi mogao da ih pohapsi?

Postavilo se, dakle, pitanje: zbog ~ega je ona, navodno, pu{tena iz zatvora i kakvom mjerom odrediti to njeno, uslovno re~eno, prihvatanje saradnje sa usta{ama, kako odrediti teìnu kazne, kona~nu presudu. I, kona~no, poku{avamo na}i odgovor na postavljena pitanja. Sada, poslije skoro {ezdeset godina. Dosta obja{njenja na sva ova pitanja daje Ibro Sara~, sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci, u periodu od kraja juna do polovine novembra 1942. godine. Nave{}emo dio njegovog ~lanka - izjave “Usta{ki {pijun me|u nama”1333: “Koliko se sje}am Zaga Umi~evi} je oti{la iz Banjaluke na slobodnu teritoriju 23. maja 1942. godine. Rastali smo se kod ku}e Stanka Rimca usred bijela dana, oko deset sati prije podne… Rad Partije bio je zamro. Razmi{ljaju}i {ta da u~inimo odlu~ili smo da po{aljemo kurira u Sarajevo i zatraìmo pomo} i savjete. U Sarajevo je otputovao Hajrudin Smailbegovi}… Smailbegovi} se vratio iz Sarajeva s porukom da }e nam pomo} ubrzo sti}i. Ta pomo} je, zaista, jednog dana, u septembru ili oktobru 1942. godine, i stigla. Bila je to Zaga Blaì} ili Blaèvi}, ne sje}am se ta~no njenog prezimena, koju sam poznavao jo{ sa studija na Beogradskom univerzitetu. Kada sam je ugledao mnogo sam se obradovao: sje}ao sam se da je kao student Filozofskog fakulteta vaìla, uz Ivu Lolu Ribara, kao jedan od najboljih govornika pa i masovika. Uz to, bila je i djevojka Mahmuta Bu{aatlije pa smo je ~esto nazivali “Bu{ova Zaga”. U toku idu}a dva mjeseca Zaga je banjalu~koj partijskoj organizaciji mnogo pomogla u njenom radu. Me|utim, sredinom novembra pohap{eni su neki domobranski oficiri koji su radili za nas. Me|u njima je bio Muhamed Hadìhalilovi}. Uslijedilo je, 18. novembra, hap{enje Idriza Muhsinovi}a i Zage Blaì} (Blaèvi}), koja je stanovala kod Fatime Pa{i}, a zatim su, nekoliko dana kasnije, uhap{eni Zvonko Dragomanovi}, Mustafa Kozaragi}, Munib Jusufovi} i jo{ neki drugovi… I{li smo drumom Banjaluka – Bosanska Gradi{ka nekoliko kilometara a onda skrenuli

1333 Ibrp Sara~, [pijun je me|u nama, izjava u formi ~lanka napisana je prije najmanje 24. godine za objavljivanje u ediciji Srednja Bosna u NOB, knj. 4, ali kako zbog nedostatka finansijskih sredstava nije do{lo do objavljivanja ove knjige, tako ni taj ~lanak nije objavljen. Cjeli tekst ~lanka daje se u prilogu br. 11. ove knjige.

420 i do{li u selo Mr~evac do ku}e neke babe Mare. Tu sam se na{ao s Mujom Ku{mi}, njegovom ènom Stanom, Zagom Blaì} (Blaèvi}) i Zvonkom Dragomanovi}. Zvonko mi je onda za~as ispri~ao {ta mu se dogodilo kada se na{ao u usta{kom zatvoru. Ve} u toku prvih saslu{anja shvatio je da policija zna sve o na{oj partijskoj organizaciji. On nije htio ni{ta da prizna ali kada su mu rekli da }e ga suo~iti sa Zagom, koja je u me|uvremenu pu{tena iz zatvora kao njihov agent, priznao je pa i sam pristao da radi za usta{ku policiju. Tako je i on pu{ten iz zatvora. ‘Do{ao sam da mi sudi Partija’ – rekao je Zvonko pla~u}i. I Zaga je pristala na saradnju s usta{kom policijom tvrde}i da je to bio jedini na~in da se izvu~e iz zatvora i obavjesti ostale aktiviste da se sklone.”1334 Dalje Ibro Sara~ nastavlja: “Poslije toga Starom je privedena Zaga i on je s njom imao dug razgovor. Mujo i ja smo iz Bosanskog Petrovca oti{li u Biha}… Ne{to kasnije saznao sam da im je opro{teno: Zaga je raspore|ena u Drugu kraji{ku brigadu1335, u bataljon Muniba Maglajli}a, a Zvonko u neku drugu jedinicu.”1336 Vojin Hadìstevi}, vi{i nau~ni saradnik Instituta dru{tvenig nauka u Beogradu (u penziji), publicist, Banjalu~anin, u ~lanku pripremljenom za objavljivanje razrje{ava mnoge dileme u vezi sa Zagom Blaì}, pa njegov rad u ovoj prilici objavljujemo u cjelosti. “Za{to je od svoje Partije osu|ena na smrtnu kaznu Zagorka Blaì} Bela – negda{ni ~lan i predsjednik akcionog odbora studenata Beogradskog univerziteta i delegat Pokrajinskoh komiteta KPJ za BiH u Banjaluci1337 Zagorka Blaì} Bela – apsolventica filozofije, jedna od najistaknutijih studentskih prvaka u Beogradu, neko vrijeme (1938-1939?) pretsjednica “Akcionog odbora” stru~nih studentskih udruènja Beogradskog univerziteta, ~lan ratnog Okru`nog komiteta KPJ za Romaniju, delegat PK KPJ za BiH u Banjaluci i potom borac Druge kraji{ke brigade – ro|ena u skromnoj porodici jednog pravoslavnog sve{tenika u Srebrenici – izgubila je glavu od svojih zbog “izdaje” koju nije po~inila. Tako govore svi podaci do kojih sam do sada do{ao. U istom pravcu su i sje}anja Muhameda Hadìhalilovi}a, koja za ìvota \ure Pucara nisu mogla biti nigdje objavljena, ali do kojih nakon jednog davna{njeg povr{nog uvida nikako opet da do|em. Muhamed je bio Zagin povjerenik za rad u Hrvatskoj vojsci – {to je neko vrijeme 1941. bio i \uri Pucaru. Uhap{en je u istoj provali, 17. novembra 1942. uve~e, a Zaga sutradan izjutra. Ta sje}anja bacaju vi{e svjetla na iskonstruisane optu`be koje u svojim sje}anjima iznosi Mustafa (Mujo) Ku{mi}, negda{nji pekarski radnik i u ono vrijeme ~lan Mjesnog komiteta KPJ za Banjaluku. Ku{mi} je prvi Zagin “tuìlac” i pokreta~ prave hajke na Zagu i prije nego {to je njen slu~aj raspravljen pred Oblasnim komitetom, pa }e to nastaviti ni{ta manje nametljivo i u svojim ratnim sje}anjima. Na njega, kao na nekog 1334 Ibro Sara~, n. d., ovaj ~lanak-izjava o Zagorki Zagi Blaì} ima 8 strana. 1335 “Kada su iz Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu stigli podaci da je Zaga Blaì} (Blaèvi}) jo{ prije dolaska u Banjaluku bila uhap{ena u Sarajevu i pu{tena iz zatvora pod, uslovom da radi za usta{ku policiju, ona je ponovno uhap{ena, izvedena pred vojni partizanski sud i osu|ena na smrt strijeljanjem. Kazna je i izvr{ena. Napomena autora” – tj.ovaj sadràj je napomena br. 5 ~lanka-izjave Ibre Sara~a, u njegovom neobjavljenom ~lanku iz koga je, u stvari, preuzet sadràj u na{oj fusnoti br. 93. 1336 Ibro Sara~, n. d., - skra}eni ~lanak. 1337 ^lanak Vojina Hadìstevi}a, publiciste koji se duè vrijeme bavi izu~avanjem slu~aja Zage Blaì}. Ovaj ~lanak se, sticajem okolnosti, sada prvi put objavljuje.

421

krunskog svjedoka pozivaju se i drugi autori, kojima kao da je sama smrtna kazna, i autoritet koji je iza nje stajao, dovoljan dokaz Zagine “izdaje”. Me|utim, ~ak i sje}anje tog njenog neobi~no upornog memoarskog “progonitelja” koja sam ~itao – prilog “Ilegalna aktivnost Banjaluci od maja do novembra 1942.”, objavljen u knjizi “Kozara”1338 i knjiga “Kroz trnje do slobode”1339, pruàju mogu~nost pa`ljivom i kriti~nom ~itaocu da doku~i pravi istinu. Da Zaga nije bila nikakav izdajnik, ve} naprotiv, spasilac svega {to se poslije tada{nje provale i njenog hap{enja dalo jo{ spasti, te da njena smrtna kazna nije imala nikakvog osnova. Njen slu~aj spada u jednu posebnu kategoriju interpersonalnih odnosa unutar onda{nje KPJ, kada je neko – u sticaju jo{ nekih za njega nepovoljnih okolnosti – mogao da izgubi glavu i zbog ne~ijeg primitivisti~kog animoziteta. To je ona druga, tamna strana tada{njih unutarpartijskih odnosa – modeliranih prema tada vaè}im staljinisti~ko-bolj{evi~kim {ablonima iz Istorije SKP (b) – od kojih savremene lijeve politi~ke snage moraju da se radikalno distanciraju, tako {to }e upravo one uzeti da takve doga|aje iz na{e pro{losti do kraja rasvjetle, bezpo{tedno osude i tako se oslobode njihovog kompromituju}eg tereta. Zaga, kao i svaki smrtnik, nepogre{iva nije bila. Ali, nikakvu stvarnu izdaju nije po~inila. Policija nije otkrila ni njen pravi identitet, ni njenu pravu partijsku funkciju. Da zavara {efa usta{kog redarstva Vajsa, priznaje stvari koje je policija saznala ve} od drugih. U tom nadmudrivanju sa lukavim Vajsom, intelektualno superiornija Zaga mogla je da ~ini i neka takti~ka priznanja – kako bi zadobila njegovo “povjerenje” i kako bi mogla da ga u toj opasnoj igri ostavi na kraju praznih {aka – a sve ~injenice svedo~e da takva priznanja nisu uzrokovala ni~ije hap{enje. Uspjeva da uvjeri Vajsa u svoju budu}u saradnju, ovaj inscenira njeno bjekstvo, koje ona odmah pretvara u istinsko bjekstvo. Ne ostavlja mu nikakav “zalog” - neku izdaju zbog koje bi neko stradao – pomo}u kojeg bi Vajs mogao da je i napolju ”drì na uzici” pod prijetnjom da }e podatke o toj izdaji dostaviti partizanima. Tako, nadmudriv{i Vajsa i prebaciv{i se u Lijev~e, Zaga je uspjela da izvu~e iz grada cio Mjesni komitet i neke druge kojima je policija bila na tragu (dok njen pretenciozni “tuìlac” u svojim sje}anjima ovo predstavlja kao svoje “djelo”). U krajnjoj liniji, Zaga je izgubila glavu zbog animoziteta nekih partijskih funkcionera – lokalnih u Banjaluci, oblasnih u Bosanskoj krajini, mjesnih i pokrajinskih u Sarajevu. Da je bio ìv Mahmut Bu{atlija Bu{, Zagin saborac i ìvotni saputnik, koji je poginuo ve} 1941, ti animoziteti ne bi mogli da se tako drasti~no ispolje i ko{taju Zagu glave. Svi moji sagovornici – ovde pominjem samo Milo{a Vuksanovi}a, borca Prve proleterske brigade i autora njene monografije, koji me je kao stariji drug sa Tehmi~kog fakulteta vodio u neke “po~etni~ke” ilegalne akcije u Beogradu, i koji je pomagao Bu{atliji u nekim njegovim ilegalnim aktivnostima, pa je uz to ~esto bio u dru{tvu sa njim i Zagom – 1338 Kozara, zbornik sje}anja, Vojnoizdava~ki zavod, Beograd 1978. 1339 Mustafa Mujo Ku{mi}, Kroz trnje do slobode, Institut za istoriju Banjaluka, Banjaluka 1990.

422

misle isto: da je bio ìv Bu{, Zagi se ne bi to moglo desiti, izraàvaju}i tako svoju nevjericu u navodnu Zaginu “izdaju”. Mahmut Bu{atlija, apsolvent prava iz Bugojna i profesionalni partijski radnik, ~lan PK KPJ za BiH i Vojne komisije pri CK KPJ, koji je jo{ prije rata sa Njema~kom mnogo zaduìo ustani~ku Banjaluku i Bosansku krajinu, gdje }e njegova Zaga od svojih izgubiti glavu, bio je jedan od potomaka zetskog kneza Ivana Crnojevi}a, od koga je, kako neki pi{u, naslijedio dosta “vrele ratni~ke krvi”. U ona te{ka vremena, kada je Kominterna vodila svoju zlo}udnu kampanju protiv tzv. “velikosrpskog hegemonizma” - pa se de{avalo i da neki po ro|enju Srbin u svojim partijskim dokumentima napi{e da je “Hrvat” – Mahmut Bu{atlija se nije libio da se deklari{e kao Srbin i da se ponosi svojim srpskim porijeklom, {to je kod nekih njegovih “saboraca” tako|e budilo nekakav animozitet. Mahmutov ro|eni brat Vahid, sarajevski skojevac iz vremena kada je Mahmut djelovao u Sarajevu – dok \uro Pucar jo{ nije bio poslat u Bosansku krajinu – pri~ao mi je, kao neposredan svjedok, kako su se animoziteti nekih tamo{njih partijskih funkcionera Mahmutu – kome su bili zavidni i kao intelektualcu – prenosili sa Mahmuta na Zagu. Neki Banjalu~ani su vi{e ili manje doprinijeli (mada su odluke donosili drugi) Zaginom tragi~nom kraju. Neki su stajali po strani, ne u~iniv{i ni{ta da do toga ne do|e. Stoga, kao jedan od Banjalu~ana (kako se osje}am) mada sam ro|en u Gra~anici), i ujedno kao negda{nji borac Druge kraji{ke brigade, u koju je Zaga poslata poslije “slu~aja” u Banjaluci – i u kojoj je na jedan apsurdan glas, izvorno iz Sarajeva, izvr{eno njeno smaknu}e – osje}am ve} dugo, kao svoju veliku moralnu obavezu, da negdje iznesem ovako kategori~nu odbranu Zage Blaì}. Da iz Banjaluke (makar i preko Beograda), iz koje su krenule i prve ru`ne optu`be protiv Zage, kao i da iz Druge kraji{ke brigade, u kojoj se njen ìvot tako tragi~no ugasio – poslije rata pri~a}e mi Banjalu~anin Du{an Trebovac, koji je i tada bio u Banjalu~koj ~eti te brigade, sa kakvom je sve nadom Zaga o~ekivala trenutak, kako mu je to sama pri~aala, kada }e se sresti sa Vrhovnim komandantom, za koga je jo{ jedino vjerovala da }e je razumjeti do kraja… - sada pote~e i jedan druk~iji glas. Glas koji ne moè vi{e da vrati Zagi glavu, ali bi mogao da doprinese, da se napokon skine ljaga sa njenog ~asnog i Mu~eni~kog imena i da bude kakav-takav melem za njene i Mahmutove najbliè koji su u nju uvjek vjerovali. Vojin Hadìstevi}1340, s. r. U Beogradu, 17. juna 2000.godine

1340 Sa Vojinom Hadìstevi}em sam se srela prvi put , 2. februara 1943. godine, na Petrovu Polju kada je formiran, odnosno obnovljen êtvrti kraji{ki NOP odred. I Vojin i ja smo raspore|eni u 3. ~etu 1. bataljona, (koji smo mi svi zvali Banjalu~ki, po{to je u njemu bilo dosta Banmjalu~ana). Vojin je tada do{ao iz 2. kraji{ke brigade. Sociolog po obrazovanju, do penzionisanja, radio je u zvanju Vi{eg nau~nog saradnika Instituta dru{tvenih nauka u Beogradu. Nosilac je “Spomenice 1941”.

423

19. SULEJMAN SULJO MAND@UKA, od kraja 1942. godine sekretar “centralne }elije” u Banjaluci. Sekretar MK KPJ od februara (ili marta) 1943. do maja 1944. godine. Sulejman Suljo Asima Mandùka ro|en je u Kupresu 1917. godine. Gimnaziju je zavr{io u Sarajevu, gdje se uklju~io u napredni omladinski pokret. U Beogradu je studirao biologiju. Na studijama je bio ~lan uprave studentske zadruge “Samopomo}” i u~estvovao je u Udruènju bosanskih studenata “Petar Ko~i}”. Za vrijeme ljeta djelovao je politi~ki u Kupresu. Prije Drugog svjetskog rata dva puta su ga àndari i policija hapsili. Poslije dolaska usta{a na vlast bjeì iz rodnog kraja i dolazi u Banjaluku, gdje se uklju~uje u ilegalni rad. ^lan KPJ postao je jula 1941. “Krajem 1942. jedna grupa ~lanova KP formirala je novo rukovodstvo pod nazivom “centralna }elija” u koju je u{lo 5 ~lanova, a sekretar je bio Suljo Mandùka. Ova }elija radila je kao Mjesno rukovodstvo. Tada je bilo u gradu 28 ~lanova KPJ raspore|enih u 4 organizacije po kvartovima grada.”1341 Poslije provale u partijskoj organizaciji ilegalni pokret NOP-a u Banjaluci bio je na udaru policije. Stanovni{tvo je ispoljavalo pasivan otpor prema usta{koj vlasti, a organizovana aktivnost omladine i ~lanova SKOJ-a odvijala se djelimi~no u V kvartu i u Boji}-Hanu. “U februaru ili martu 1943. godine pri{lo se izboru novog mjesnog komiteta Partije. Sastanku je prisustvovao pro{iren broj ~lanova Partije, a odràn je u podrumu zgrade Socijalnog osiguranja i to no}u. Zgradu je obezbjedila grupa ~lanova SKOJ-a, koji su bili naoruàni… Na tom pro{irenom sastanku izabran je novi Mjesni komitet KPJ. Sekretar je bio Suljo Mandùka. O ovom izboru obavje{ten je Okru`ni komitet KPJ za Kozaru, kome je podnijet izvje{taj. Poslije kra}eg vremena Mjesni komitet je putem postoje}e veze, dobio pismo od Okru`nog komiteta za Kozaru, koje je potpisao Milo{ Stojakovi}, u kome se prihvata izbor novog Mjesnog komiteta i daju uputstva za budu}i rad… Nekako kratko vrijeme poslije izbora Mjesnog komiteta Partije, s oslobo|ene teritorije od strane Povjereni{tva OK KPJ za centralnu Bosnu bila je upu}ena u Banja Luku Viktorija Kapor, ro|ena Petri}, koja je, poslije uvida u rad partijske organizacije, podnijela izvje{taj Okru`nom komitetu.”1342 Uskoro poslije izbora Mjesnog komiteta KPJ [efket Maglajli}, sekretar Povjereni{tva OK KPJ za centralnu Bosnu, sa slobodne teritorije iz Maslovara, {alje Viktoriju Petri} (udatu Kapor, a sada Glava{) u Banjaluku da uspostavi vezu sa rukovodstvom Partije u gradu. Poslije uvida u stanje uputila je izvje{taj Povjereni{tvu OK KPJ za centralnu Bosnu i ostala da i dalje djeluje u Banjaluci, dok opet nije povu~ena na slobodnu teritoriju. Da bi bezbjednije pro{la na putu kod legitimisanja od strane usta{kih vlasti sa sobom je u Banjaluku povela dvoje svoje maloljetne djece, stare 1 i 3 1341 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, n. d., str. 599. 1342 Munir Kadi}, Diskusija (20. novembra 1976), Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Zbornik radova s nau~nog skupa odrànog u Banoj Luci od 18-20. novembra 1976, str.775.

424

godine. “Na temelju pisma [efketa Maglajli}a koje je u Banjaluku donijela ilegalni politi~ki radmik Viktorija Kapor-Glava{ u jesen 1943. formiran je ilegalni Narodnooslobodila~ki odbor u gradu, u koji su u{li dr [ime Fabijan~i}, Franjo Odi}, Dervi{ Tafro, \uro \urica, Be}ir Galija{evi}, Vito Lastri} i Zajim Ibrahimbegovi}.”1343. Suljo Mandùka na du`nosti sekretara MK KPJ Banjaluke ostaje do maja 1944 (kada za sekretara MK KPJ dolazi An|a Kneèvi}), a od maja do septembra 1944. dalje je u MK KPJ, ali kao ~lan. U isto vrijeme bio je i povjerenik Ozne za Banjaluku. 20. AN\A KNE@EVI], sekretar MK KPJ od maja do septembra 1944. godine. An|a Kneèvi} je ro|ena 1921. godine u Brezi~anima kod Prijedora u porodici èljezni~ara. Prije rata poha|ala je gimnaziju u Prijedoru. I do rata radila je u naprednom omladinskom pokretu. Aktivno se uklju~ila u borbu 1941. godine, a posebnmo se angaòvala u radu sa omladinom na Kozari. U KPJ primljena je 1942. U toku rata bila je sekretar OK SKOJ-a za Kozaru i za Jajce i ~lan OK KPJ. Odmah po dolasku u Banjaluku An|a Kneèvi} je odràla sastanak sa rukovode}im aktivom u gradu i tada je izabran novi Mjesni komitet u koji u{li Suljo Mandùka, Munib ]erimi}, Matko Gali}, Mithad Topi} i Isak Maglajli}. Tada je grupa ~lanova KPJ Munir Kadi}, Munib ]erimi} i drugi zaduèna za organizaciju obavje{tajne slu`be. Uspostavili su redovnu vezu sa OZN-om na slobodnoj teritoriji. Uslovi za rad u Banjaluci su postali mnogo bolji, pa je i rad postao organizovaniji. Ilegalni NOP je oja~ao u svim vidovima aktivnosti. Svake no}i odvoèna je roba za Kozaru, kao i naoruànje sakupljeno od simpatizera u domobranskim jedinicama.1344 An|a Kneèvi} je od maja do septembra 1944. bila sekretar MK KPJ za Banjaluku, kao i rukovodilac ilegalnog NOP-a u Banjluci. S obzirom na op{te prilike i uspon NOP-a na {irim planu i u Banjaluci su postignuti zna~ajni rezultati. Prilikom drugog napada na Banjaluku, septembra 1944. li~no je pripremila predaju nekoliko neprijateljskih jedinica na{im snagama. Odmah po dolasku u Banjaluku An|a Kneèvi} je odràla sastanak sa rukovode}im aktivom u gradu. Izabran je novi Mjesni komitet KPJ, u koji su pored nje kao sekretara, u{li Suljo Mandùka, Munib êrimi}, Matko Gali}, Mithat Topi} i Ishak Maglajli}, koji je dobio zadatak da kao ~lan ovog Mjesnog komiteta KPJ organizuje aktivnost preko Mjesnog komiteta SKOJ-a sa omladinom. Rad Mjesnog komiteta KPJ se stabilizovao, ilegalni NOP u Banjaluci je opet oja~ao u svim aspektima djelovanja – otprema boraca na slobodnu teritoriju, rad 1343 Dr Du{an Luka~, n. d. str. 291. 1344 Dr Du{an Luka~, n. d., 334-336.

425

Narodnooslobodila~kih odbora u gradu, rad USAOJ-a i AF@, rad OZN-e i dr. U pripremama za drugi napad na{ih snaga na Banjaluku Mjesni komitet KPJ je redovno slao odgovaraju}e podatke. Nosilac je “Partizanske spomenice 1941” i nekoliko ratnih odlikovanja.1345 21. DU[ANKA KOVAÊVI], sekretar MK KPJ od 28.IX 1944. Ne raspolaè se podatkom do kada je djelovao ovaj komitet, a vjerovatno do kraja 1944. Godine. Prilikom drugog napada snaga NOV i POJ na neprijateljski garnizon u Banjaluci, septembra 1944. godine, Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu odmah je osnovao Mjesni komit KPJ u sastavu: Du{anka Kova~evi}, ~lan Oblasnog Komiteta KPJ, za sekretara, An|a Kneèvi}, dotada{nji sekretar MK KPJ, za ~lana i Vojo Savi}, dotada{nji seketar Okru`nog komiteta KPJ Kotor-Varo{ - Banjaluka, tako|e za ~lana. U vezi sa radom ovog novoosnovanog Mjesnog komiteta KPJ za Banjaluku Vojo Savi} je, u okviru svoje diskusije na nau~nom skupu “Banjaluka 44.” , tako plasti~no govorio o doga|anjima tih desetak dana u Banjaluci, kada je taj Mjesni komiteta po~eo djelovati, pa, da bi se do~arala atmosfera u kakvim uslovima je djelovao komitet, dajemo dio njegove diskusije: “Odmah je zapo~eo veoma intenzivan rad – politi~ki, organizacioni, agitacioni i sl. Radilo se onako kako se to praktikovalo prilikom oslobo|enja jedne nove teritorije. Uostalom, tu u gradu su se nalazila oblasna rukovodstva Partije i SKOJ-a, {tabovi jedinica koje su napadale Banjaluku, {tab Petog korpusa, itd. Svaki svojom linijom u~inio je da je u Banjaluci zavladala neobi~na ìvost: mladi}i i djevojke masovno su se javljali u na{e jedinice, formirani su organi vlasti, odràvani su politi~ki skupovi i sastanci na sve strane, formirane su organizacije i aktivi Partije, omladine, èna, gra|ani su se natjecali u iskazivanju svoje radosti {to su stigli partizani i svoje privrènosti NOP-u. Svi na{i aktivisti, do tada ilegalci, ~lanovi Partije, SKOJ-a i drugi saradnici i simpatizeri, iza{li su iz ilegalnosti i preuzimali su zadatke u organizovanju ìvota u gradu, zatim su pomagali da se prona|u skriveni neprijatelji i otkriju njihovi saradnici i sl. Banjaluka je poprimila izgled oslobo|enog grada sa svom onom dinamikom koju su partizani sobom donosili – veselje, pjesma, kolo kozara~ko, radost, a zatim konferencije, skupovi, sastanci. Moè se slobodno re}i da su svi oni koji su simpatisali NOP, ili na bilo koji na~in bili pod njegovim uticajem, tu svoju privrènost iskazivali u onih nekoliko dana dok je Banjaluka bila slobodna.”1346 “Mjesni komitet Partije odmah je formirao tehniku. [tampan je proglas Oblasnog komiteta, zatim dva ili tri tri broja lista “Sa fronta slobode… sve to u jednoj omanjoj {tampariji koju neprijatelj nije uspio o{tetiti…”.1347 1345 Dr Du{ko Luka~, n. d., str. 334. 1346 Vojo Savi}, Diskusija, Banjaluka 44., Izlazak Banjalu~ana na slobodnu teritoriju, Banjaluka 1985, str.275-276. 1347 Vojo Savi}, n. d. str. 276.

426

U navedenim uslovim, Oblasni komitet KPJ je izabrao parvu li~nost za sekretara Mjesnog komiteta KPJ. Du{anka Kova~evi}, (Banjaluka, 1917 – Sarajevo 1985), prije rata apsolvent Filozofskog fakulteta u Beogradu. ^lan SKOJ-a od 1937, ~lan KPJ od 1940. Isticala se kao politi~ki aktivista u naprednom omladinskom, studetskom i ènskom pokretu. Jedan je od osniva~a Omladinske sekcije u @enskom pokretu Banjaluke. U vrijeme priprema za ustanak 1941. godine bila je ~lan Mjesnog komiteta KPJ u Banjaluci do septembra, kada je iza{la na slobodnu teritoriju. U~esaik NOB-e od 1941. godine. Do ljeta 1943. godine bila je ~lan Okru`nog komiteta KPJ za Podgrme~, ~lan Okru`nog komiteta KPJ za Drvar, sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu i ~lan Politodjela Sedme kraji{ke udarne brigade. U srednju Bosnu je je do{la 1943. i od oktobra iste godine do juna 1944 bila je sekretar Okru`nog komiteta KPJ za okrug Banjaluka – Kotor-Varo{. Nakon toga oti{la je na du`nost ~lana Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. U ratu je izgubila brata Mirka, autora pjesme “Po {umama i gorama …”. Kao srednjo{kolac ure|ivao je list za srednjo{kolce u Gimnaziji. Pred drugi svjetski rat bio ~lan Mjesnog komiteta SKOJ-a. Sestra Zora postala je partizanka u sedamnaestoj godini. Prvo je bila bolni~arka na êmernici, zatim politi~ki radnik u Podgrme~u, borac, ~etni skojevski rukovodilac i bomba{ u Drugoj kraji{koj brigadi. Poginula je u devetnaestoj godini, 1. aprila 1943, kao zamjenik politi~kog komesara ~ete u 12. kraji{koj brigadi. Sutradan, za vrijeme obilaska popri{ta bitke gdje je Zora poginula, Josip [o{a Maàr, komandant 4. kraji{ke divizije, prepoznav{i u jednom od poginulih svojih boraca Zoru, u njenoj stisnutoj {aci na{ao je cedulju na kojoj je Zora zapisala “Za slobodu sam ìvjela – za slobodu umirem!” Povodom Zorine pogibije napisala je pjesmu Milka Hadìstevi}, u~iteljica, sestra poznatog marksisti~kog teoreti~ara i revolucionara, dr Branka Buji}a, sekretara PK SKOJ-a BiH izme|u dva rata i robija{a u Sremskoj Mitrovici gdje je proveo 7 godina. Ova pjesma Milke Hadìstevi} ~esto je recitovana u Banjaluci, u godinama poslije oslobo|enja. Du{anka Kova~evi} poslije rata bila je na vi{e partijskih i dràvnih funkcija u SRBiH i Federaciji. Bila je nosilac “Spomenice 1941”, vi{e ratnih i mirnodopskih odlikovanja.1348 22. DU[AN DU[KO JOSIPOVI], sekretar MK KPJ Banjaluka od aprila do juna 1945. godine.1349

1348 Ovi biografski podaci preuzeti iz monografije Op{tine Kotor-Varo{ i Skender-Vakuf u NOB 1941-1945, Izdava~ Radni~ki univerzitet “\uro pucar Stari” Kotor-Varo{, glavni i odgovorni iurednik dr Nevenka Petri} , Kotor-Varo{ 1985, str. 308-309. I drugih izvora. 1349 Biografski podaci za Du{ka Josipovi}a preuzeti su iz monografije Op{tine Kotor-Varo{ i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945, str. 305.

427

Ro|en je 1920. u Donjem Obodniku, Kotor Varo{. Diplomirani je pravnik. Prije rata bio slu`benik u Poljoprivrenoj {koli u Bosanskoj Krupi. ^lan KPJ je od oktobra 1941. Jedan je od organizatora ustanka1941. u Podgrme}u. Bio je pomo~nik politi~kog komesara Komande Gerilskih odreda Krupa-Sana, politi~ki komesar Odreda Majki}-Japra i Ljubijsko-prijedorske ~ete u 1941. godini. U aprilu 1942. po zadatku je do{ao u srednju Bosnu, gdje je izvjesno vrijeme bio politi~ki komesar Prve ~ete êtvrtog kraji{kog odreda. Od po~etka 1943. do kraja rata, u srednjoj Bosni stalno je bio ~lan okru`nih komiteta KPJ (za Banjaluku, za Banjaluku i Kotor-Varo{, za centralnu Bosnu). Od maja 1944. je sekretar Okru`nog NOO za okrug Banjaluku - Kotor-Varo{, odnosno Okru`nog NOO za srednju Bosnu. Od novembra 1943. je vije~nih ZAVNOBiH-a, a potom i vije~nik AVNOJ-a. Odmah posliije oslobo|enja Banjaluke, od aprila do juna 1945. u Banjaluci je bio sekretar MK KPJ, kada odlazi u Sarajevo na rad u Vladu Bosne i Hercegovine. Nosilac je “Spomenice 1941” i drugih brojnih odl;ikovanja. 23. MOMIR KAPOR, sekretar MK KPJ za Banjaluku od juna 1945. do septembra 1946. Zatim, od septembra 1947. do septembra 1949. godine.1350 Ro|en je 1918. u selu Krnete kod Banjaluke. Pripadnik je porodice koja je cijela u~estvovala u NOB-i. Spasoje i Milja Kapor imali su {estero djece: Vaso, Bosa, Jela, Momir, Mara i Vlado. Za vrijeme {kolovanja u gimnaziji u Banjaluci Momir je bio uklju~en u rad \a~kog literalnog udruènja “Mlada Jugoslavija.” Tako|e je bio uklju~en u sportske organizacije u Banjaluci, u kojim je i politi~ki djelovao. Studirao je agronomiju na Univerzitetu u Beogradu, gdje je bio aktivno uklju~en u revolucionarni studentski pokret. Istovremeno je bio aktivan i u Klubu akademi~ara Banjaluke (KAB). Sa KAB-om je prije rata dolazio u Maslovare gdje je ina~e politi~ki djelovao, po{to je tu dolazio kod brata Vase koji je tu ìvio. Poslije kapitulacije Jugoslavije 1941. godine vratio se u Banjaluku i odmah se uklju~io u organizovani rad za pripreme ustanka 1941. pod rukovodstvom MK KPJ. ^lan KPJ je od oktobra 1941. Jedan je od organizatora ustanka 1941. na srezu Kotor-Varo{. Iste godine bio je politi~ki komesar ~ete na Manja~i, a 1942. u Drugoj kraji{koj brigadi. Zatim je bio na du`nostima politi~kog komesara u srednjoj Bosni: ~ete, bataljona, odreda i brigade. Pored toga bio je na~elnik Odjeljenja za propagandu Petog bosanskog korpusa. U ratu je izgubio dva brata, starijeg Vasu i mla|eg Vladu i dvije sestre u usta{kom logoru u Staroj Gradi{ki stariju Bosu i mla|u Maru. Poslije rata u Banjaluci je obavljao najvi{e partijsko-politi~ke du`nosti, kao i odgovorne funkcije u SRBiH i Federaciji. Sekretar MK KPJ bio je od juna 1945. do septembra 1946, kada odlazi u jednogodi{nju Vi{u partijsku {kolu “\uro

1350 Ibid., str.305-306. Kao I li~nmog saznanja autora.

428

\akovi}”. Po zavr{etku ove {kole opet je sekretar MK KPJ za Banjaluku od septembra 1946. septembra 1949. godine. Nosilac je “Spomenice 1941” i drugih brojnih odlikovanja. 24. ZDRAVKO PRERADOVI] BRACO, sekretar MK KPJ od septembra 1946. do septembra 1947. godine.1351 Jovan Preradovi}, sve{tenik iz Vija~ana imao je sedmero djece: @ivojin @ivo, Zdravko Braco, Stanka Seka, Beba, Radmila, Veljko i Mladen. Njihov ujak Veljko \or|evi} bio je veoma aktivan krajem 20-ih godina u revolucionarnom omladinskom i komunisti~kom pokretu u Banjaluci i {ire. Izme|u dva rata bio je sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a, Mjesnog komiteta KPJ i ~lan Okru`nog komiteta KPJ za Banjaluku. Zbog revolucionarne aktivnosti bio je na robiji u Sremskoj Mitrovici. Tako su Veljko i dvojica njegove bra}e Vojo, koji je u~estvovao u Oktobarskoj revolucviji i Sveto, koji je tako|e bio aktivan u~esnik revolucionarnog omladinskog i radni~kog pokreta u Banjaluci, neposredno uticali na politi~ko opredjeljenje i angaòvanje svojih sestri}a i sestri~ina. Tako je Zdravko, zvani Braco, od rane mladosti bio uklju~en u revolucionarna previranja svoga vremena. Srednju {kolu zavr{io je u Banjaluci. Za vrijeme {kolovanja bio je uklju~en u revolucionarni omladinski pokret. Kao student tako|e je bio uklju~en u napredni studentski pokret. S obzirom da je njegov stariji brat @ivojin-@ivo bio ~lan KPJ prije rata, i Braco je, zajedno s njim politi~ki djelovao u Vije~anima i okolini. Kako je KPJ dala instrukciju da se svi njeni sljedbenici u aprilskom ratu odazovu pozivu na mobilizaciju, poslije kapitulacije Jugoslavije, 1941. godine, oba brata @ivo i Braco stupili su u Jugoslovensku vojsku. Ve} u junu i julu iste godine u Vije~anima i okupljaju njihove istomi{ljenike i zajedno rade na podizanju ustanka 1941. Braco je stupio u Prnjavorsku ~etu. Radi na osnivanju aktiva SKOJ-a po vodovima te ~ete. Tako je novembra 1941. primio u SKOJ Stevu Samardìju1352 U êtvrtom krai{kom odredu, osnovanom 3. februara 1943, Braco bio komesar ~ete. Na Prnjavorskom okrugu bio je ~lan Okru`nog komiteta KPJ, a poslije spajanja dva okruga – za Banjaluku i za Prnjavor, 15. decembra 1944, postaje komesar Komande podru~ja za centralnu Bosnu i ~lan Okru`nog komitetau KPJ za centralnu Bosnu. Poslije oslobo|enja do{ao je na rad u Banjaluku. Politi~ki sekretar Mjesnog komiteta KPJ za Banjaluku postao je septembra 1946. Na toj du`nosti ostao je do septembra 1947. kada prelazi na du`nost javnog tuìoca za grad Banjaluku. Nosilac je “Spomenice 1941” i drugih brojnih odlikovanja.

1351 Biografski podaci za Zdravka Preradovi} Bracu sakupljeni prema Indeksu imena u Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 308, 321, 333, 355, 374, 378, 381, 386, 408, 523 i 640. I li~nog saznanja autora. 1352 Stevo Samnardìja je 3. februara 1943. godine postavljen za komandanta IV krai{kog odreda (Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 308).

429

25. DANILO \IDARA, sekretar MK KPJ od septembra 1949. do 1951. godine.1353 Ro|en je 1919. godine. Za vrijeme poha|anja gimnazije bio je aktivan u \a~kom literarnom udruènju “Mlada Jugoslavija”. U SKOJ je primljen 1939. godine. Po profesiji je diplomirani pravnik. U partizane je stupio 1941. Iza{ao je preko veze na Ponir, a potom je upu}en u Osma~u. “Uskoro su na teren Janja i Pljeve upu}eni Vaso Butozan i Albert Trinki, u Podgrme~ Du{anka Kova~evi} i Rada Vranje{evi}. Dio komunista iz odreda na Star~evici (Drago Maàr, Kasim Hadì}, [efket Maglajli} … Danilo \idara i Drago Lang) raspore|en je u sela u {iroj okolini Banjaluke i u centralnoj Bosni.”1354 U KPJ je primljen 18. decembra 1940. godine. Od 1942-1944. godine bio je u Sedmoj kraji{koj brigadi. U 1944. godini postavljen je za politi~kog komesara Petnaeste kraji{ke brigade, a nekoliko mjeseci prije oslobo|enja zemlje 1945. postavljen je za politi~kog komesara Trinaeste kraji{ke brigade. Na politi~ki rad u Banjaluku do{ao je jula 1945. kada postaje organizacioni sekretar MK KPJ i sekretar Gradskog NOO. Od 1947-1949. godine poha|ao je Vi{u partijsku {kolu “\uro \akovi}” u Beogradu. Po povratku u Banjaluku postavljen je za politi~kog sekretara MK KPJ i na toj du`nosti ostaje do 1951. godine. Bio je i na du`nosti javnog tuìoca za grad Banjaluku i pomo~nika okru`nog javnog tuìoca (u vrijeme kada je javni tuìlac za Banjalu~ki okrug bio Veljko \or|evi}). 1952. godine pre{ao je u Beograd, gdje je radio u Op{tini Terazije, a zatim u Skup{tini grada Beograda kao na~elnik Odjeljenja za rad i radne odnose. Nosilac je “Spomenice 1941” i drugih brojnih odlikovanja. Z A K LJ U Â K Kako je Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije djelovao od 10.X 1919 - 15.XII 1948. godine, prate}i njegov 30-godi{nji rad posmatrali smo organizaciju SKOJ-a u Banjaluci kroz tri perioda njenog revolucionarnog djelovanja. SKOJ i revolucionarni omladinsig pokret Banjaluke, osnovani prije osamdeset godina, imaju i danas istorijski zna~aj koji je odre|en i potvr|en ulogom koju je revolucionarni omladinski pokret, na ~elu sa SKOJ-em, imao u istoriji revolucionarnog i demokratskog pokreta uop{te po kome je Banjaluka poznata i u {irim razmjerama ve} dugo vremana. Kad se govori o revolucionarnom omladinskom pokretu Banjaluke, neizbje`no je, u isto vrijeme, govoriti o banjalu~kim velikanima iz 30-godi{njeg perioda revolucionarne borbe SKOJ-a, zajedno sa KPJ, za humanije dru{tvo u kome je “o~ovje~enje ~ovjeka” bio njihov ideal. Pisati o njima nemogu}e je bez visokog emotivnog naboja, proìvljavanja njihovih ìvota, raduju}i se i pate}i zajedno s njima, i u njihovom dru{tvu prolaze}i ìvotne putanje njihovih bogatih ìvota. 1353 Biografski podaci za Danila \idaru napisani na osnovu Danilovog kazivanja autoru I li~nog saznanja autora.. 1354 Osman Karabegovi} i Velimir Stojni}, Pripreme za oruàni ustanak u Bosanskoj krajini, Zbornik -sje}anja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radni~kog pokreta, knj. 1, str. 206-308.

430

Saznajemo da zbog ideala kojim su teìli – da im uop{te nije te{ko padao odlazak u zatvore, policijsko batinanje u Crnoj ku}i u Banjaluci, odlazak u Glavnja~u, ~ak i u robija{nicu u Sremsku Mitrovici na duù vremensku kaznu, po{to su znali za{to se bore i nisu ni{ta dobro ni mogli o~ekivati od suprotne strane. Drugarstvo, kao jedna od osnovnih vrlina ~lanova SKOJ-a, ljubav prema ~ovjeku, saborcu i drugu, spremnost za svijesno `rtvovanje, uklju~iv spremnost osloba|anja druga iz zatvora, po cijenu i vlastitog ìvota, poistovje}ivanje individualnog interesa sa kolektivnim, po{tenje i druge vrline svojstvene dobrim ljudima, krasili su Savez komunisti~ke omladine i u Banjaluci kao revolucionarni pokret u kome je svako koliko je mogao i umjeo, a naj~e{}e i vi{e od toga, slijede}i revolucionarne tokove pokreta kome su pripadali, davao svoj doprinos na ostvarivanju zajedni~kog cilja. I ^lanovi Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije u Banjaluci u periodu izme|u dva svjetska rata nisu bili vremenski organi~eni u svome djelovanju. Sa jakom dozom revolucionarnog romantizma, koji je odigrao pozitivnu ulogu u oblikovanju lika mladog komuniste i razvijanja njihove snage da uti~u na svu omladinu, oni su bili okrenuti budu}nosti i gledali su daleko unaprijed.1355 Nestvarno zagledani u lijepotu ìvota! A, ìve}i u dru{tvu koje je bilo nau~no prevazi|eno, borili su se protiv nehumane stvarnosti, knute diktatorskog reìma i snosili su te{ke i najteè posljedice svoje borbe za pravednije dru{tvene odnose, za revolucionarni preobraàj dru{tva, spremni i ìvot dati za svoje ideje i revolucionarna stremljenja. “Ma{tali su o budu}nosti i pomalo idealizovali novo dru{tvo za koje su se borili.”1356 – {to im danas ne moèmo zamjeriti. Naprotiv. U svojoj revolucionarnoj borbi oni su visoko na pijedestal stavili ~ovjekovu SLOBODU - bore}i se za nju ustreptala srca. Sa mnogo hrabrosti, entuzijazma, àra, poleta, zanesenosti! Borili su se samoprijegorno protiv dehumanizovanog ìvota, za bolju bu}nost onih generacija koje to doìve. êsta hap{enja, progoni, batinjanja bili su sastavni dio ìvota tada{njih revolucionara. Izme|u mnogih drugih hap{enja, pred Sudom za za{titu dràve su|eno je ~etvorici biv{ih sekretara MK SKOJ-a Banjaluke, koji su u vrijeme su|enja ve} bili partijski rukovodioci: Maslo Idriz koji je osu|en na 18, Nikola Pavli} na 12, Veljko \or|evi} na 10 mjeseci. Zatvorsku kaznu proveli su robija{nici Sremske Mitrovice, dok je Kasim Hadì}, uslijed nedostatka dokaza oslobo|en optu`be. II Visoke domete revolucionarne borbe ~lanova KPJ i SKOJ-a u periodu izme|u dva svijetska rata, slijedili su ~lanovi KPJ, Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije, kao i rodoljubivi gra|ani Banjaluke u periodu borbe protiv okupatora i doma}ih 1355 Milan M. Miladinovi}, n. d.,str, 384-385. 1356 Ibid., str. 385.

431

izdajnika od 1941-1945. godine. “Rad u ilegalnom NOP-u u Banjoj Luci bio je po svojoj {irini i doprinosu ravan u~e{}u u oruànoj borbi… O tome svjedo~i podatak da je Banjaluka dala 3.016 aktivnih boraca u NOV, od ~ega je 933 poginulo, da je oko 2.700 gra|ana stradalo u logorima i zatvorima.”1357 Ne treba ni isticati da je mladost Banjaluke me|u izginulim i stradalim u najve}em broju. Za ideale svoje mladosti, odnosno svoga ìvota, ugradilo je svoj ìvot za bolje sutra 9 sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a i 9 sekretara Mjesnog komiteta KPJ za Banjaluku. Sekretari MK SKOJ-a bili su: Velimir-Veljko Drakuli}, Idriz Maslo, Nikola-Nikica Pavli}, Slobodan Kokanovi}, Kasim Hadì}, Ivan-Ivica Maàr, Rada Vranje{evi}, Nevenka Dadasovi} i Mehmedalija-Dalko Dervi{i}; sekretari MK KPJ su: Pavo Radan, Akif [eremet, Avdo ârdì}, Idriz Maslo, Nikica Pavli}, Kasim Hadì}, Karlo Rojc, Fahret Dedi} i Zagorka-Zaga Blaì}.1358 Me|u narodnim herojima je 21 Banjalu~anin. To su: Rudi âjevac, Kasim Hadì}, Ante Jaki}, Osman Karabegovi}, Bo{ko Karali}, Franjo Kluz, Dragutin-Drago Lang, Rade Li~ina, [efket Maglajli}, Vahida Maglajli}, Veselin Masle{a, Drago Maàr, Ivan-Ivica Maàr, Josip-[o{a Maàr, Danko Mitrov, Stjepan-Pipo Pavli}, Branko Popovi}, Karlo Rojc, Ranko [ipka, Milorad Umljenovi} i Rada Vranje{evi}.1359 A me|u banjalu~kim narodnim herojima su, kao {to se vidi, i sekretari MK SKOJ-a i MK KPJ Banjaluke: Ivan-Ivica Maàr, Rada Vranje{evi} i Kasim Hadì}. III Slijede}i polet i entuzijazam mladih pripadnika revolucionarnog omladinskog pokreta iz vremena ilegalne borbe do 1941. i u~esnika u narodnooslobodila~koj borbi od 1941-1945, mladi u gradu Banjaluci, kao i u cjeloj na{oj otad`bini, u prvih nekoliko poslijeratnih godina, po svom svjesnom opredjeljenju da maksimalno pomaù dru{tvena nastojanja toga vremena, po svom ispoljenom radnom elanu u ra{~i{}avanju ru{evina, izgradnji pruga, mostova, fabrika, velikih kombinata, Autoputa “Bratstvo i jedinstvo”, Novog Beograda i dr. - i po svom entuzijazmu i po svom iskrenom zanosu bili su istinski borci za bolje sutra. Za sve, skoro sve mlade, okupljene u Savezu komunisti~ke omladine Jugoslavije, USAOJ-u, odnosno Narodnoj omladini u dru{tvenim akcijama koje su pokretane i ostvarivane u Banjaluci prvih poslijeratnih godina, u~e{}e u njima bilo je veoma va`no. Mo`da najpre~e u ìvotu tada{njih mladih ljudi u Banjaluci. Na{a savremena poetska misao jo{ nije izrazila domete htjenja tih mladih revolucionara, mladih komunista, iz perioda tridesetogodi{njeg djelovanja 1357 Du{anka Kova~evi} i Zaga Umi~evi}, Neki podaci o djelovanju narodnooslobodila~kog pokreta u okupiranoj Banjaluci, Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), str. 603; Spiskovi boraca i `rtava fa{isti~kog terora na podru~ju Banjaluke, Muzej revolucije, Sarajevo. 1358 Kao {to se vidi 3 ista imena se javljaju u obe liste stradalih sekretara i MK SKOJ-a i MK KPJ. To su Idriz Maslo, Nikica Pavli} i Kasim Hadì}, {to se nije moglo izbje}i po{to je to ~injeni}no stanje, 1359 Narodni heroji Jugoslavije, Institut za savremenu istoriju Beograd, Beograd 1982, knj. 1. i 2.

432

generacija mladih revolucionara. A kada je rije~ o periodu narodnooslobodila~ke borbe, ovaj rad je pokazao da je u jedinicama Narodnooslobodila~ke vojske, kao i u ilegalnom narodnooslobodila~kom pokretu Banjaluke, bilo mnogo omladine, {to je bilo karakteristi~no za tu vojsku i uop{te za narodnooslobodila~ki pokret. Ali, me|u njima su mnogi bili mali za vojnike, a veliki za junake. O tim malim velikim junacima niko nije napisao knjigu. A treba. Da se ne zaboravi. IV Ovaj rad, uzev u cjelini, samo je skroman poku{aj da se prezentuju dometi borbe i angaòvanja ~lanova Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije i revolucionarnog omladinskog pokreta, kako u ilegalnim tako i u legalnom uslovima – u njegovom tridesetogodi{njem revolucionarnom djelovanju – od osnivanja 1919. do 1949. godine u Banjaluci, sve do spajanja SKOJ-a i Narodne omladine u jednu organizaciju 15. decembra 1948. godine. Ali, pripremaju}i ga za objavljivanje stalno smo imali na umu i na{ savremeni ìvot. Danas se vr{e poku{aji prevrednovanja istorije. Inspirisani sadrìnom i aktuelno{}u veoma zapaène knjige dr Slavoljuba Cvetkovi}a Jugoslavija 1939-19411360, a posebno studijom Poku{aj prevrednovanja istorijskih ocena o Drugom svjetskom ratu1361 nastojali smo da {to reljefnije obradimo djelovanje SKOJ-a i antifa{isti~ke omladine – integralnom dijelu NOR-a u ratnim godinama Banjaluke od 1941 – 1945. godine, kao autenti~noj antifa{isti~koj borbi u na{oj zemlji u tom periodu, {to se, po~ev od osamdesetih godina, nastoji osporiti od strane jednog broja autora1362, te da tako i Banjalu~ani, dodaju jo{ jedan kamen~i} bogatom mozaiku objavljenih radaova o narodnooslobodila~koj borbi Jugoslavije, kao zna~ajnoj antifa{isti~koj borbi u svjetskim razmjerama toga vremena, kao i sada, i u okviru nje borbi slobodarske Banjaluke. “Preispitivanje karaktera Drugog svjetskog rata i posebno uloge nema~ke dràve u njemu naro~ito je potencirano u vreme konstituisanja i sprovo|enja ideja novog svetskog poretka. Pored istori~ara koji su na osnovu nove raspoloìve dokumentacije dolazili do nau~ne istine i korigovali svoja ili saznanja drugih nau~nika pojavila su se i istoriografska dela koja su po svemu sude}i bila u funkciji dnevne politike ili strate{kog opredeljenja velikih sila u globalnoj podeli sveta.”1363 Podràvaju}i stavove citirane u predhodnim redovima poku{ali smo da ovaj istraìva~ki rad stavimo i u taj kontekst. Da zaklju~imo: Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije u Banjaluci imao je veliku podr{ku u svome djelovanju od Mjesnog komiteta KPJ, u cijelom periodu njegovog djelovanja, posebno od dvije li~nosti Pave Radana i Akifa [eremeta, veoma zaslu`nih za revolucionarno djelovanje i radni~kog i omladinskog pokreta u Banjaluci – Radana, legende banjalu~kog sindikalnog i komunisti~kog pokreta u 1360 Dr Slavoljub Cvetkovi}, Jugoslavija 1939-1941, Institut za savremenu istoriju, Beograd 1999. 1361 Dr S. Cvetkovbi}, n. d., str. 301-313. 1362 Doma}i i strani autori objavljuju knjige o Ravnogorskom pokretu ~esto bez kori{}enja literature i kritike izvora. U Narodnoj biblioteci u Beogradu registrovano je 509 publikacija i tempo njihovog publikovanja istraìva~i te{ko mogu da prate. – (fusnota br. 29 u n. d. dr S. Cvetkovi}a, str. 311). 1363 Dr. S. Cvetkovi}, n. d., str.301.

433

cijelom periodu izme|u dva svjetska rata, a [eremeta, profesora i revolucionara, primjernog pedagoga, istori~ara, esejiste, izuzetnog poznavaoca dijalekti~kog i istorijskog materijalizma i marksisti~ke politi~ke ekonomije - za vrijeme njegovog boravka u Banjaluci od 1923-1928. godine, a djelimi~no i poslije. Dragocjenu pomo} SKOJ-u pruàlo je i 6 sekretara MK KPJ koji su predhodno bili sekretari MK SKOJ-a – u Banjaluci: Veljko \or|evi}, Idriz Maslo, Nikica Pavli}, Stojan-Stole Kova~evi}, Kasim Hadì} i Zaga Umi~evi}, kao i drugi. ^lanovi Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije i pripadnici revolucionarnog omladinskog pokreta u Banjaluci, na ~elu sa 19 sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a: Velimir-Veljko Drakuli}, Abduselam Gvo`|ar, Veljko \or|evi}, Idriz Maslo, Vilko Vinterhalter, Nikola-Nikica Pavli}, Slobodan Kokanovi}, Kasim Hadì}, Stojan-Stole Kova~evi}, Ivan-Ivica Maàr, Rudi Kolak, Mujo Deli}, Rada Vranje{evi}, Zagorka-Zaga Umi~evi}, Zumra ]ejvan, Nevenka Dadasovi}, Mehmedalija-Dalko Dervi{I}, Alija Maglajli} i Nevenka Petri} - u djelovanju SKOJ-a, tokom tri spomenuta perioda u: - revolucionarnoj borbi izme|u dva svjetska rata od 1919 – 1941; - narodnooslobodi~koj borbi od 1941 – 1945.godine i - u prvih nekoliko poslijeratnih godina – u Banjaluci, po svom svijesnom opredjeljenju da maksimalno podsti~u i pomaù progresivna dru{tvena nastojanja svoga vremena, po svom ispoljenom radnom elanu u doprinosu borbi revolucionarnih progresivnih snaga, po svojoj hrabrosti, poletu, ponesenosti idejama u ~ije ostvarenje su ulagali sve svoje snage i znanje, a kada je bilo potrebno i svoj ìvot - hrlili su SLOBODI – ispoljavaju}i veliku ljubav i odanost prema svome narodu i domovini, pa se za to njihovo takvo angaòvanje danas mora re~i da je to herojsko doba mladosti na ovim na{im prostorima! Sagorjevaju}i u svojoj mladala~koj zanesenosti potrebom za revolucionarnim preobraàjem dru{tva, bore}i se za taj preobraàj svako prema svojoj mogu}nosti i vi{e od toga, od generacije do generacije, tokom 30-godi{njeg perioda djelovanja Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije u Banjaluci i zvijezde su dosezali…

Dr Nevenka Petri} I ZVIJEZDE SMO DOSEZALI Revolucionarni omladinski pokret Banja Luke, 1919-1949. R E Z I M E U ovom radu obra|eno je djelovanje Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije i naprednog omladinskog pokreta Banjaluke u tridesetogodi{njem periodu od 1919 – 1949. godine. Rad je podjeljen na ~etiri dijela.

434

Prvi dio Djelovanje revolucionarnog omladinskog pokreta od 1919 – 1941. Ovaj dio podjeljen je na pet glava. Obra|uje slijede}a pitanja: osnivanje SKOJ-a i napredni omladinski pokret Banjaluke 1919; borba protiv nasilja i terora 1924; Konsolidacija i uspon SKOJ-a Banjaluke i borba protiv terora 1924-1929. godine; Djelovanje SKOJ-a u Banjaluci kroz legalne forme masovnopoliti~kog rada; Uspon u radu SKOJ-a Banjaluke do 1939. i Revolucionarna omladina Banjaluke uo~i i u po~etku Drugog svjetskog rata 1939 – 1941. godine. Drugi dio Otpor napredne omladine protiv okupatora i doma}ih izdajnika u okupiranoj, ali nepokorenoj Banjaluci Ovaj dio podjeljen je na dvije glave i obuhvata period od 1941 – 1945. godine. U prvoj glavi obra|ena je borba banjalu~ke omladine u okupiranoj, ali nepokorenoj Banjaluci i stupanje omladine u NOV i POJ. U drugoj glavi obra|ena je izvjesna stagnacija u razvoju NOP-a u Banjaluci, a zatim nagli uspon sve do oslolobo|enja grada, 1945. godine. Tre}i dio Djelovanje SKOJ-a u oslobo|enoj Banjaluci Ovaj dio je, tako|e, podjeljen na dvije glave. U prvoj je obra|eno djelovanje SKOJ-a poslije oslobo|enja u Banjaluci, od 1945 – 1949. godine. U drugoj glavi obra|en je rad USAOJ-a, USAOBiH-a i Narodne omladine u prvih nekoliko godina poslije Drugog svjetskog rata, kada je došlo do spajanja SKOJ-a i Narodne omladine u jednu organizaciju, odnosno do ukidanja SKOJ-a. Svaka godina uglavnom predstavlja posebnu cjelinu, u zavisnosti od dokumentacije s kojom se raspolagalo. Nešto više je obrañena 1945, od samog osnivanja prvih aktiva SKOJ-a i odbora USAOJ-a i 1948. godina, s obzirom da su u ovoj godini bile pripreme za IV Kongres SKOJ-a i Zajednički kongres SKOJ-a i Narodne omladine, kao i svi dogañaji vezani za Rezoluciju Informbira. U drugoj glavi obra|en je rad USAOJ-a, USAOBiH-a, odnosno Narodne omladine. I, na kraju, s obzirom na ulogu i značaj djelovanja okružnih komiteta SKOJ-a za Banjaluku i Oblasnog komiteta Narodne Omladine Banjaluka za rad Mjesnog komiteta SKOJ-a i Mjesnog odbora USAOJ-a, odnosno Narodne omladine, dat je samo kraći osvrt na njihov rad. ^etvrti dio Skojevski kadrovi u revolucionarnom omladinskom i radni~kom pokretu (1919-1949) U ovom dijelu date su biografski podaci za 19 sekretara MK SKOJ-a od osnivanja SKOJ-a (10.X 1919) do spajanja SKOJ-a i Narodne omladine u jednu organizaciju – Narodnu omladinu Jugoslavije (16.XII 1948). S obzirom na doprinos banjalu~kih rukovodilaca SKOJ-a revolucionarnom radni~kom pokretu u Banjaluci, dati su biografski podaci za sve sekretare MK KPJ Banjaluke – ukupno 25 za period 1919 – 1949. godine, me|u kojim je {estero koji su predhodno bili sekretari MK SKOJ-a u Banjaluci. U Zaklju~ku je dat presjek djelovanja SKOJ-a u tridesetogodi{njem periodu od 1919 – 1949. godine. Istaknut je revolucionarni entuzijazm mladih, karakteristi~an za cjelokupan period djelovanja SKOJ-a i {ireg revolucionarnog omladinskog pokreta u Banjaluci za sve vrijeme djelovanja SKOJ-a.

435

Rukopis ima trinaest priloga za pregledniju ilustraciju pojedinih dijelova ovog rada i kra}i napis o gradu Banjaluci kroz istoriju. P R I L O Z I P R I L O Z I P R I L O Z I P R I L O Z I

Prilog br. 1. Spisak pro~elnik, upravnik, odnosno sekretari MK SKOJ-a Banjalka; zaduèni u MK KPJ za rad SKOJ-a i omladine koji nisu bili sekretari MK SKOJ-a Banjaluke (1924-1949) 1.Velimir-Veljko Drakuli}, zaduèn u MK KPJ za rad SKOJ-a i omladine od polovine IX 1924 do IX.1927. godine; postoje indicije da je bio i pro~elnik MK SKOJ-a u Banjaluci.

2. Abduselam Gvo`|ar, pro~elnik, od 1926-1927. godine 3. Veljko \or|evi}, upravnik, sekretar od 1927. do ljeta 1929. godine 4. Idriz Maslo, od 1929-1930. i od po~etka 1933. godine neko vrijeme 5. Vilko Vinterhalter, od 1930-1933. godine 6. Nikola-Nikica Pavli}, od 1933. go 30. XII.1934. godine 7. Slobodan Kokanovi}, od 30.XII 1934. do 25.IX.1935. godine 8. Kasim Hadì}, od 25.IX.1935. godine 9. Stojan-Stole Kova~evi}, poslije provale 2.IX 1936. godine. 10. Ivan-Ivica Maàr, od marta 1937. do kraja 1939. godine. 11. Rudi Kolak, od kraja 1939. do druge polovine VI 1941. godine 12. Mujo (Avde) Deli}, od VI (mo`da sredine) do po~etka VII 1941. godine 13. Rada Vranje{evi}, od po~etka do kraja VII 1941. godine 14. Zaga Umi~evi}, od polovine VII do polovine X 1941. godine 15. Zumra ]ejvan, od 24.V do VII 1942. godine 16. Nevenka Dadasovi}, zaduèna u MK KPJ za SKOJ i rad sa omladinom od VII 1942; sekretar MK SKOJ-a od VII do VIII 1942. godine 17. Mehmedalija-Dalko Dervi{i}, od VIII do XI 1942. godine 18. Alija (Muhameda) Maglajli}, od III do 28.IX 1944. godine

19.Nevenka Petri}, zaduèna u MK KPJ za SKOJ i rad sa omladinom od 11.V 1945, a sekretar MK SKOJ-a od osnivanja 30.V 1945 do 15.XII 1948. godine.

Zaduèni za rad SKOJ-a i omladine u MK KPJ koji nisu

bili sekretari MK SKOJ-a Banjaluke 1. Munir Kadi}, maj 1943. do maja 1944. godine 2. Ishak Maglajli} od maja do kraja septembra 1944. godine. Prilog br. 2

Spoisak pro~elnika Mjesne uprave SRPJ (k), odnosno

sekretara MK KPJ Banjaluka 1919-1949)

436

31. Jakov Lastri}, pro~elnik Mjesne uprave SRPJ (k), od kraja IV 1919. do kraja

juna 1920; od kraja VI 1920. do kraja VII 1921. godine 32. Pavo Radan, od krajaVII 1921. do 1923 ili 1924. godine 33. Akif [eremet, od 1923. ili 1924. do IX 1927. godine 34. Avdo ârdì}, od 28. VII 1928 do 30. IX 1928. godine 35. Veljko \or|evi}, od 1929. do ljeta 1934. godine 36. Idriz Maslo, od VI do kraja 1934. godine 37. Nikica Pavli}, od po~etka do IV 1935. godine 38. Stojan Stole Kova~evi}, od po~etka do kraja 1939. godine 39. Miroslav Mirko Vi{nji}, od IV ili V do. 20.X 1940. godine 40. Branko Babi}, od 20.X 1940. do IV 1941. godine 41. Kasim Hadì}, v. d. sekretara od IV do 22.VI 1941. godine 42. Karlo Rojc, od druge polovine VI do po~etka VII 1941. godine 43. Du{an Du{ko Bole, po~etka VII do polovine IX 1941. g. 44. Jovanka ôvi}, od polovine IX do polovine X 1941. godine 45. Zagorka Zaga Umi~evi}, od polovine X 1941. do 24. V 1942. godine 46. Fahret Dedi}, od 24.V do kraja VI 1942. godine. 47. Ibro Sara~, od VII do XI 1942. godine 48. Zagorka Zaga Blaì} (Zehra Avdagi}), (nije obavljala du`nost sekretara) 49. Sulejman Suljo Madùka, od kraja 1942. do V 1944. godine 50. An|a Kneèvi}, od V do kraja IX 1944. godine 51. Du{anka Kova~evi}, od kraja IX do kraja XII 1944. godine 52. Du{an Du{ko Josipovi}, od 22.IV do VI 1945. godine 53. Momir Kapor, od VI 1945. do IX 1946. godine 54. Zdravko Preradovi} Braco, od IX 1946. do IX 1947. godine 55. Danilo \idara, od IX 1949. do 1951. godine Prilog br. 3. Spisak predsjednika Mjesne uprave SRPJ (k)/KPJ, odnosno Sekretara MK KPJ Banjaluke po vremenu kada su obavljali navedenu du`nost) (1919-1949) 1.Jakov Lastri}, od kraja IV 1919. do 24.VI 1920. pro~elnik Mjesne uprave SRPJ (k) godine; od 24.VI 1920. Do do kraja VII 1921. rukovodi Mjesnom organizacijom KPJ Banjaluke. 2.Pavo Radan, od VII 1921. do – 1923. (ili 1924). godine 3.Akif [eremet, od 1923. ili 1924. do IX 1927. godine 4.Pavo Radan, od IX 1927. do 28. jula 1928. 5.Avdo ârdì}, od 28. jula do 30.IX 1928. godine 6.Pavo Radan, od 30.IX 1928 -1929. godine 7.Veljko \or|vi}, od 1929-VI 1934. godine 8.Idriz Maslo, od VI 1934. do 1935. godine 9.Nikica Pavli}, od po~etka 1935. do IV 1935. godine 10.Idriz Maslo, od IV 1935-do hap{enja 2.IX 1936. godine 11.Pavo Radan, od III do jeseni 1937. godine

437

12.Stojan Stole Kova~evi}, od po~etka do kraja 1939. godine 13.Miroslav Mirko Vi{nji}, od IV ili V do 20. X 1940. godine 14.Branko Babi}, od 20. X 1940. do IV 1941. godine. 15.Kasim Hadì}, v. d. sekretara od IV 1941. do 22.VI 1941. godine 16.Karlo Rojc, od druge polovine VI do po~etka VII 1941. godine 17.Du{an Du{ko Bole, od po~etkaVII 1941. do polvine IX 1941. godine 18.Jovanka ôvi}, od polovine IX do polovine X 1941. godine 19.Zagorka Zaga Umi~evi}, od polovine X 1941. do 24. maja 1942. g. 20.Fahret Dedi}, od 24. V 1942. do kraja VI 1942. godine 21.Ibro Sara~, od VII do XI 1942. godine 22.Zagorka Zaga Blaì} (Zehra Avdagi}), 1942 (nije obavlj. du`. sekr.) 23.Sulejman Suljo Madùka, od kraja 1942. sekretar “centralne }elije” 24. “ “ “ sekretar MK KPJ od V 1943. do V 1944. godine 25.An|a Kneèvi}, od V 1944. do kraja IX 1944. godine 26.Du{an Du{ko Josipovi}, od IV 1945. do VI 1945. Godin7 27.Momir Kapor, od VI 1945. do VI 1946. godine 28.Zdravko Preradovi} Braco, od IX 1946. do VI 1947. godine 29.Momir Kapor, od IX 1947. do IX 1949. godine 30.Danilo \idara, od IX 1949-1951. godine. Prilog br. 4. Nekoliko sastava Mjesnog komiteta SKOJ-a Banjaluke (1927-1949) Prva polovina januara 1927. godine1364 1. Veljko \or|evi}, upravnik, sekretar 2. Idriz Maslo 3. Abduselam Bleki}

Jesen 1928. godine1365

1. Veljko \or|evi}, sekretar

2. Tankredi-Edi Sola 1. Ferid Hasanba{i}

Januara 1929. godine1366

1. Idriz Maslo, sekretar 2. Muhamed Kazaz 3. Nikica Pavli} 4. Safet Filipovi} 1364 Veljko \or|evi}, SKOJ pred {estojanuarsku diktaturu, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str.201. Ina~e, Veljko \or|evi} je sekretar MK SKOJ-a od 1927-1929. godine. 1365 Ferid Hasanbaba{i}, Ja~anje omladinskog pokreta, Banjaluka u Radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str. 188. 1366 Veljko \or|evi}, Pokret nije zaustavljen, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB,knj. 1, str.307.

438

1930. godina1367 1. Vilko Vinterhalter, sekretar 2. Idriz Maslo Kraj 1933. godine1368 1. Nikola-Nikica Pavli}, sekretar 2. Idriz Maslo 3. Vilko Vinterhalter 4. [efket Maglajli} 5. Emil Zrelec

30. decembar 1934. godine1369

1. Slobodan Kokanovi}, sekretar 2. Nikola-Nikica Pavli} 3. Vilko Vinterhalter 4. Kasim Hadì} 5. Stojan-Stole Kova~evi} 6. Emil Zrelec (do jeseni 1934)1370 Od 25. septembra 1935.1371 1. Kasim Hadì}, sekretar 2. Nikola Pavli} 3. Stojan-Stole Kova~evi} Poslije 2. septembra 1936. godine 1. Dedo Gazi}

2. Niko Jurin~I} 3. Osman Karabegovi}

Mart 1937. godine1372

1367 “Mjesna organizacija SKOJ-a nije prekidala rad za vrijeme [estojanuarske diktature. Sekretari Mjesnog komiteta SKOJ-a bili su Veljko \or|evi} (do ljeta 1929), Idriz Maslo (1929-1930), Vilko Vinterhalter (1930-1933), Nikica Pavli} (1933—34) i Slobodan Kokanovi} (1934-35)…”, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br. 491, str. 417., 1368 Emil Zrelec, Pavo Radan nas je uklju~io u pokret, “Koncem 1933. U Boriku je odrtàna Mjesna konferencija SKOJ-a, kad su u novi Mjesni komitet izbrani Nikica Pavli}, kao sekretar, [efket Maglajli} i ja kao ~lanovi, Banjaluka u radni~kom popkretu i NOB, knjk. 1, str. 225 I fusnota br. 473, str. 417. 1369 Milan Vukmanovi}, UVOD, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOV, knj. 2, str.36 “U novi MK SKOJ-a izabrani su Slobodan Kokanovi}, sekretar, Kasim Hadì} i Stojan-Stoke Kova~evi}…”, str. 36; M. Vukmanovbi}, Neki sadràji politi~ke aktivnosti komunisti~ke omladine Bosanske krajine 1934-36, Zbornik kraji{kih muzeja VII, Banjaluka 1982, str. 179-198. 1370 Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, fusnota br.486, str. 420. 1371 Po odlasku Slobodana Kokanovi}a na VI kongres Komunisti~ke omlad. Internac. izabran je K. Hadì} za sekretara 1372 M. Vukmanovi}, Klasna borba radni~ke klase Banjaluke i politi~ka aktivnost komunista u vrijeme odràvanja IV partijske konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, Ivica Maàr je marta 1937. izabran za ~lana MK KPJ. Pretpostavka je da je vodio SKOJ, a zna se da je te godine bio ~lan MK SKOJ-a., str. 29, rukopis u li~noj arhivi N.

439

1. Ivan-Ivica Ma`ar, sekretar 2. Jusuf Selman

Kraj 1939. godine1373

1. Rudi Kolaak, sekretar 2. Anto Jaki} 3. Radnik iz Tvornice duhana 4. Mirko Kova~evi} 5. Drago Lang 6. Du{anka Kova~evi}, ne{to kasnije 7. Slobodan Uzelac, znatno kasnije

Po~etak jula 1941. godine1374

1. Rada Vranje{evi}, sekretar 2. Zumra ]ejvan 3. Branko Mi{o Stupar Kraj jula 1941. godine1375 1. Zaga Umi~evi}, sekretar 2. Zumra ]ejvan 3. Branko Mi{o Strupar 4. Zdrava Korda Kraj jula/avgust 1941. godine1376 1. Zaga Umi~evi}, sekretar 2. Zumra ]ejvan 3. Zdrava Korda 4. Jela Perovi} 5. Du{a Perovi} 6. Jusuf Selman 7. Muharem Karabegovi}

Kraj maja 1944. godine1377

Petri}, rad je objavljen; Niko Jurin~i}, Partija u borbi za unutra{nje jedinstvo, Banjaluka u radni~kom pokretu i NOB, knj. 1, str.104. Niko govori o Ivici kao sekretaru MK SKOJ-a Banjaluka. 1373 Rudi Kolak je sekretar MK SKOJ-a od kraja 1939. do druge polovine VI 1941.godine, kazivanje Rudija Kolaka autoru 31.VIII 2000. godine. 1374 Rahmija Kadeni}, Revolucionarni pokret u Banjoj Luci, pred rat i u prvoj ratnoj godini, Ratna se}anja iz NOB 1941 - 1942. Vojniizdava~ki zavod, Beograd 1981, str. 38. 1375 Milan Vukmanovi}, Banjaluka u uslovimaa okupacxije I rata, BANJALUKA,Izdava~Instritut za istoriju Banjaluka, Banjaluka 1990, str. 112. “Za sekretara je do{la Zagorka Zaga Umi~evi}…”. 1376 Dr Du{an Luka~, Banjaluka i okolica u ratu i revoluciji, Banjaluka 1968, str. 135. 1377 Muharem Hare Beganovi}, Djelatnost Partije i NOP-a u okupiranoj Banjaluci izme|u dva partizanska napada, [ehitluci44., Banjaluka 1985, str.118.

440

1. Alija Maglajli}, sekretar 2. Kemal \uzel 3. Subha Abdurahmanovi} 4. [efket Eki} [okara 5. Antonija Banu}i} @uta Sastav MK SKOJ-a 30.V 1945. godine 1. 1. 1. 1. Nevenka Petri}, sekretar 2. Kemo Halimovi}, agitacija i propaganda 3. Aco Hoti}, srednje {kole 4. Nurka Had`iselimovi}, Savez pionira 5. Marko Savinovi}, Savez pionira Sastav MK SKOJ-a 30.VI 1945. godine 1. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar 2. Slavko Bilobrk, organizacioni sekretar 3. Sabira Mulabe}irovi}, agitacija i propaganda 4. Aco Hoti}, srednje {kole 5. Savo Markovi}, srednje {kole 6. Marko Savinovi}, Savez pionira Sastav MK SKOJ-a 16.VI 1946. godine 1. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar 2. Slavko Bilobrk, organizacioni sekretar 3. Mijesira Brki}, agitacija i propaganda 4. Josip Milanovi}, srednje škole Sastav MK SKOJ-a 15.V 1947. godine 1. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar 2. Slavko Bilobrk, organizacioni sekretar 3. Mujesira Brki}, agiracija i propaganda 4. Muhamed Tunjo Filipovi}, srednje {kole 5. Barnimir Ljubi~i}, srednje {kole Sastav MK SKOJ-a u drugoj polovini 1947. godine 1. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar 2. Slavko Bilobrk, organizacioni sekretar 3. Stojanka Đ\urica, srednje {kole 4. Marinko Stojni}, radni~ka omladina 5. Pa{a ]ejvan, kulturno-prosvjetni rad 6. Grozda Bilanovi}, Savez pionira 7. Zijad Mid`i}, Savez pionira Sastav MK SKOJ-a u 1948. godini 1. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar

441

2. Fahro Kulenovi}, organizacioni sekretar 3. Mujesira Brki}, agitacija i propaganda 4. Drago Malev{evi}, srednje {kole 5. Tomo Savi}, fizi~ka kultura 6. Vidosava Bulaji}, radne akcije 7. Avdo Malko~evi}, radni~ka omladina 8. Gospava Brkovi}, Savez pionira 9. Zijad Mid`i}, Savez pionira Napomena: Neki sekretari, odnosnoč~lanovi MK SKOJ-a su bili du`e, neki kra}e. Sastavi Mjesnog komiteta SKOJ-a, tokom navedenih godina, ~esto su se mjenjali, a ovi koji su prezentovani su bili u jednom dijelu navedene godine. Prilog br. 5. Dnevni redovi {est sastanaka MK SKOJ-a Banjaluka od 1945-1948. i Mjesne konferencije SKOJ-a 1.X 1948. Dnevni red sastanka MK SKOJ-a 30.V 1945. godine 1. Formiranje MK SKOJ-a 2. Sastav komiteta 3. Razno Dnevni red sastanka MK SKOJ-a 11.VI 1945. godine 1. Pregled organizacije SKOJ-a 2. Reorganizacija USAOJ-a 3. Fiskultura i kulturni rad 4. Zadaci a) Mjesna konferencija USAOJ-a b) Savez pionira 5. Razno Dnevni red sastanka MK SKOJ-a 20.VI 1945. godine 1. Organizaciono stanje SKOJ-a 2. Omasovljavanje SKOJ-a i USAOJ-a 4. Razno Dnevni red sastanka MK SKOJ-a 30.VI 1945. godine 1. Stanje u komitetu a) kritika i samokritika, b) raspodjela rada 2. Fiskulturna konferencija 3. Konferencija radni~ke omladine 4. Razno a) dom b) pitanje izvje{taja c) Vojo Jankovi}ć Dnevni red sastanka MK SKOJ-a 16.VI 1946. godine 1. Pitanje Milanovi}a 2. Priprema za prugu 3. Obaveze (pioniri)

442

4. Razno (novac za "Omladinu" poslati do 20. juna; novac za kartice; pitanje knji`ica; č~lanarina; sre|ivanje arhive; za {tab brigade predlog da ide Milenko Paji} za komandanta; pitanje delegacije)

Dnevni red sastanka MK SKOJ-a 15.V 1947. godine 1. Omasovbljenje organizacije SKOJ-a 2. Sastanak sekretara aktiva SKOJ-a 3. Razno

Mjesna izborna konferencija SKOJ-a Banjaluke 1.X 1948. godine

Dnevni red: 1. Izbor zapisni~ara, ovjerova~a zapisnika, kandidacione i verifikacione komisije 2. Referat o razvoju SKOJ-a u Banjaluci od osnivanja, Nevenka Petri} 3. Izvje{taj o radu 4. Izbor delegata za IV Kongres SKOJ-a 4. Razno Prilog br. 6. Dnevni redovi jednog savjetovanja i {est sastanaka MK KPJ Banjaluka relevantnih za rad MK SKOJ-a Banjaluka Savjetovanje MK KPJ Banjaluka sa sekretarima svih partiskih }elija, 13.06.1945. godine o organizaciono-politi~kim pitanjima i radu Narodnog fronta. Sastanak MK KPJ Banjaluka 21.X 1945. godine, na kome se, izme|u ostalog, predvi|a organizovanje omladinskog mitinga u okviru predizbornih priprema. Sastanak MK KPJ Banjaluka 26.X 1945. godine, na kome se raspravljalo o prijemu omladine u KPJ i da se Seka \urica pove`e u partijsku č}eliju III kvarta, kako bi bila sekretar aktiva SKOJ-a. Sastanak MK KPJ Banjaluka 07.V 1946. godine, sa dnevnim redom: 1. Deveti maj - proslava 2. Odnos preduze}a prema berzi rada 3. Pitanje zadruga 4. Razno (okru`na konferencija, financiski nedostatci, @enska gimnazija, u~e{}e

komunista u dru{tvima). Sastanak MK KPJ Banjaluka 13.05.1946, godine, sa dnevnim redom: 1. Razmatranje priprema za Titovu {tafetu 2. Organizaciona pitanja 3. Razno

443

Sastanak MK KPJ Banjaluka 21.05.1946. godine, sa dnevnim redom: 1. Pitanje zadruga 2. Pitanje MK SKOJ-a 3. Organizaciono pitanje 4. Pitanje gradske rampe 5. Razno (sindikati, agitacija, odlikovanja, nedelja higijene) Sastanak MK KPJ Banjaluka 4.VI 1946. sa dnevnim redom: 1. Pitanje izvje{taja 2. Omladinska nedelja 3. Razno Napomena: Navedeni su samo sastanci za koje je utvr|eno da su odr`ani i za koje su u dokumentima prona|eni navedeni podaci. Prilog br. 7. Okru`ni komiteti SKOJ-a za srednju Bosnu – Banjaluku, 1941-1945. Okru`ni komitet SKOJ-a za srednju Bosnu, januar 1942. 1378

1. Safet Fejzi}, sekretar 2. @eljo Bari} 3. Vlado Ivanovi} 4. Mira Jotanovi} 5. \or|e \oko Perovi} 6. Stanko Vuka{inovi} 7. LazoVidovi}

Okru`ni komitet SKOJ-a za srednju Bosnu, 18. mart 1942.1379 1. Safet Fejzi}, sekretar 2. @eljo Bari} 3. Stanko Vuka{inovi} 4. \oko Perovi} 5. Dane Pavli} 6. Mira Jotanovi} 7. Vlado Ivanovi} Okru`ni komitet SKOJ-a za srednju Bosnu, 19. ili 20. marat 1942.1380

1378 Ovaj Okru`ni komitet izabran je na Prvoj okru`noj konferenciji SKOJ-a srednje Bosne, odr`anoj na Kara~u januara 1942; Kazivanje Vlade Ivanovi}a autoru; Safet Fejzi}, Djelatnost SKOJ-a i Partije na podru~ju Bosanske krajine, 21.VI 1959, str. 7, Arhiv BK Banjaluka, ABK 209-146-II/79. 1379 Ovaj Okru`ni komitet SKOJ-a izabran je na Drugoj okru`noj konferenciji SKOJ-a srednje Bosne 18. marta 1942;

444

1. @eljko- @eljo Bari}, sekretar 2. Dane Pavli} 3. Lazo Vidovi} 4. Mira Jotanovi} 5. \or|e-\oko Perovi} Okru`ni komitet SKOJ-a za srednju Bosnu osnovan 2. maja 1942.1381 1. \or|e-\oko Perovi}, sekretar 2. Mira Jotanovi} 3. Vlado Ivanovi} 4. Branko Fistri} Malac 5. Stanko Vuka{inovi} Povjereni{tvo Okru`nog komiteta SKOJ-a za srednju Bosnu 14.I 1943.1382 1. Pero Kolundìja, sekretar 2. Mira Jotanovi} 3. Vlado Kecman 4. Stanko Vuka{inovi} 5. Branko Fistri} Malac Okru`ni komitet SKOJ-a za srednju Bosnu maja/juna 1943.1383 1. Pero Kolundìja 2. Aj{a Mili~evi} 3. Du{an-Dule Vidovi} Okru`ni komitet SKOJ-a za Banjaluku- Kotor-Varo{1384, djelovao od IX 1943. 1. Pero Kolundìja, sekretar 2. Nada Podgornik 3. Milo{ Milakovi} 4. Nevenka Petri}, sekretar Sreskog komiteta SKOJ-a za Travnik. Okru`ni komitet SKOJ-a Banjaluka koji djelovao od novembra 1943.1385 1. Pero Kolundìja, sekretar 2. Milo{ Milakovi} 3. Nevenka Petri}, sekretar MK SKOJ-a Travnik 1380 Safet Fejzi}, Omladinska konferencija u Brane{cima, Li~na arhiva Slavka Odi}a, str. 7; Zbog odlaska Safeta Fejzi}a u Proletrski bataljon za rukovodioca SKOJ-a dan-dva poslije Konferencije u Brane{cima postavljen je @eljo Bari} za sekretara Okru`nog komiteta SKOJ-a za srednju Bosnu. 1381 Regesta dokumenata o srednjoj Bosni u NOB 1941-1943, Dokumenta narodnooslobodila~kog pokreta, 067: “2. maja 1942. Milan Radman izvje{tava da je 21. marta fromiran Okru`ni komitet KPJ u sastavu: Rajko Bosni}, sekretar, Zaga ~evi}, Milan Radman, Milo{ Gli{i} I @eljo Bari} (SKOJ), ali da tak komitet zbog izuzetnih prilika nije djelovao te da jeponovno formiran 2. maja u sastavu Milan Radman, sekretar, Zaga Umi~evi}, Milo} Gli{I}, \oko Perovi} (omladina). 1382 Pero Kulundìja, Autorizovano kazivanje, u li~noj arhivi autora. 1383 Izvje{taj OK KPJ za srednju Bosnu od 16. juna 1943, IPIRP, Sarajevo, 38/247; Pero Kolundìja, Autorizovano sje}anje, str. 18. i 19. 1384 Izvje{taj OK KPJ Banjaluka od 9. septembra 1943, Arhiv CK SKBiH, Fond SKOJ-a, br. 203. 1385 Izvje{taj OK KPJ od19 XII 1943, Arhiv CK SKBiH, Fond SKOJ-a, br. 203.

445

(Kasnije dolaze u OK SKOJ-a Pero Divjak i Milan Mar~eta, Veljko Vejinovi}). Okru`ni komitet SKOJ-a Banjaluka koji je djelovao od novembra 1943. godine 1. Pero Kolundìja, sekretar 2. Milo{ Milakovi}, organizacioni sekretar 3. Nevenka Petri}, sekretar Srekog komiteta SKOJ-a Travnik Okru`ni komitet SKOJ-a Banjaluka od prolje}a do septembra 1944. godine 1. Pero Kolundìja, sekretar 2. Pero Divjak 3. Nevenka Petri}, sekretar SK SKOJ-a Travnik 4. Milka Pilipovi}, sekretar SDK SKOJ-a Kotor-Varo{ 5. Milan Mar~eta Veljko Vejinovi} Okru`ni komitet SKOJ-a za Banjaluku pred spajanje sa Okru`nik komitetom SKOJ-a Prnjavor u Okru`ni komitet SKOJ-a za srednju Bosnu (6.IX 1944) 1. Veljko Vejinovi}, sekretar 2. Milan Mar~eta 3. Nevenka Petri} 4. Milka Pilipovi} Okru`ni komitet SKOJ-a za srednju Bosnu osnovan 15. XII 1944. koji je djelovao do oslobo|enja zemlje 1. Mile Trnjakovi}, sekretar 2. Veljko Vejinovi}, organizacioni sekretar 3. Milo{ Gli{i} 4. Nevenka Petri} 5. Rada Ostoji} 6. Mirko San~anin Prilog br. 8.

Okru`ni komiteti SKOJ-a i Oblasnog komiteta Narodne

omladine Banjaluka od 1945-1949. godine

OK SKOJ-a Banjaluka, 04.IV 1945. godine1386 1. Dèvad Midì}, politi~ki sekretar 2. Du{an-Dule Vidovi} 3. Su{anka Ostoji} 4. Rada Ostoji} 5. Milo{ Gli{i} Sastav OK SKOJ-a Banjaluka, juna 1945. godine 1. Milan Trnini}, politi~ki sekretar 2. Du{an DuleVidovi}, organizacioni sekretar 1386 Ovo je predvi|eni sastav OK SKOJ-a Banjaluka, ali se nikad nije sastao.

446

3. Du{anka Ostoji}ć 4. Mira [inik 5. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar MK SKOJ-a Banjaluka 6. Svetko Brki}ć 7. Milo{ Gli{i}ć Sastav OK SKOJ-a Banjaluka, 7.II 1946. godine 1. Bo{ko Kecman, politi~ki sekretar 2. Du{anka Ostoj}, organizacioni sekretar 3. Mira [inik 4. Ljuban Bundalo 5. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar MK SKOJ-a Banjaluka 6. Svetko Brki}ć 7. Jovanka Balaban 8. Du{an Dule Vejinovi}ć Sastav OK SKOJ-a Banjaluka, januara 1947. godine 1. Du{an Dule Vidovi}ć 2. Du{anka Ostoji}, organizacioni sekretar 3. Mira [inik 4. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar MK SKOJ-a Banjaluka 5. Svetko Brki}ć 6. Ljuban Bundalo 7. Vajan O`egovi}ć Sastav OK SKOJ-a Banjaluka, 17.II 1947. godine 1. Du{an Dule Vidovi}, politi~ki sekretar 2. Svetko Ka~ar, organizacioni sekretar 3. Mira [inik 4. Nevenka Petri}, politi~ki sekretar MK SKOJ-a Banjaluka 5. Dragan Rodi} 6. Vlado Malinovi}ć 7. Vajan O`egovi}ć Agit-prop pri Okru`nom komitetu SKOJ-a 1945. godine 1. Bata Jankovi}ć 2. Kemo Halilovi}ć 3. Alija Kozar~anin 4. Mujo \umruk~i}ć 5. Nikola Vicari} Vi~ara Sastav Oblasnog komiteta NO Banjaluka, maja 1949. godine 1. Svetko Ka~ar, predsjednik 2. Nevenka Petri}, organizacioni sekretar 3. Dragan Stojkovi}, kadrovik

447

4. Du{an Dule Vejinovi}, seoska omladina 5. Marko Glu{ac 6. Jovanka Karapetriovi}, agitacija i propaganda 7. Svetko Vrebac, radne akcije 8. Husein Sabljakovi}, {kolska omladina 9. Halid Bajramovi}, fizi~ka kultura Sastav Oblasnog komiteta NO Banjaluka, juna 1951. godine 1. Nevenka Petri}, predsjednik 2. Dragan Stojkovi}, organizacioni sekretar 3. Du{an Dule Vejinovi, seoska omladina 4. Jovanka Karapetrovi}, agitacija i propaganda 5. Marko Glu{ac 6. Husein Sabljakovi}, radne akcije 7. Svetko Vrebac, radne akcije Napomena: Sastavi Okru`nih komiteta SKOJ-a i Oblasnog komiteta NO Banjaluka navedeni su na osnovu do sada istra`enih dokumenata. To ujedno zna~i, da je, mo`da, jo{ neko bio u navedenim sastavima, ali to do sada nije utvr|eno. Prilog br. 9.

Dnevni redovi sastanaka OK SKOJ-a Banjaluka u 1945/1946. godini

Dnevni red sastanka OK SKOJ-a 25.VI 1945. godine 1. Rad i budu}e djelovanje OK SKOJ-a 2. Kritika i samokritika 3. Rad i sre|ivanje organizacije u Banjaluci 4. Balkanski kongres 5. Razno Dnevni red sastanka OK SKOJ-a 03.VI 1946. godine 1. "Omladinska nedjelja" 2. Omladinska pruga (slanje brigada, obaveze) 3. Organizaciono pitanje 4. Stanje u {kolama Dnevni red sastanka OK SKOJ-a 10.VI 1946. godine 1. Slanje izvje{taja o "Omladinskoj nedjelji" 2. Sastanak 12. juna 3. Slanje omladine na prugu Dnevni red sastanka OK SKOJ-a 03.VII 1946. godine 1. Plenarni sastanak Zemaljkog odbora NO BiH 2. Pionirska logorovanja i druga ljetovanja

448

3. Otpremanje srednjo{kolske brigade 4. Rad na dràvnom imanju 5. Organizaciono pitanje 6. Takmi}enje sa Slovenijom 7. Razno Dnevni red satanka OK SKOJ-a 09.VII 1946. godine 1. (Pionirska logorovanja) 2. (Stanje u {kolama) Napomena: Ovaj dnevni red je naveden po sadràju iz zabilje{ke sa sastanka, po{to dnevni red nije bio preciziran. Dnevni red sastanka OK SKOJ-a 18.VII 1946. godine 1. Sporovo|enje zaklju~aka Zemaljskog odbora NO BiH a)Kadrovi

b) Izbori c) finansije 2. Odràvanje sreskih plenarnih sastanaka

Napomena: Podaci za sastanak MK SKOJ-a, odràn 25.VI .1945. na|en je u li~noj arhivi Nevenke Petri}, a za narednih pet, u Notesu N. Petri} u kome je to zabiljeèno, a koji se, tako|e, nalazi u li~noj arhivi Nevenke Petri}.

NEKOLIKO RIJEÎ O BANJALUCI Istorija Prema arheolo{kim iskopinama, podru~je dana{nje Banjaluke u predistorijsko vrijme naseljavalo je veliko ilirsko pleme Mezeji, koje je 9. godine na{e ere pokorio rimski vojskovo|a Germanikus. Rimljani su na podru~ju dana{njeg grada izgradili vojno utvr|enje Kastra (Castra), na mjestu gdje je sada tvr|ava Kastel. U VI i VII vijeku ove krajeve naselili su Sloveni. Pod dana{njim imenom Banjaluka se prvi put spominje 6. februara 1494. godine. Istorijski jezgro grada bilo je podru~je Gornjeg [ehera. Turci ga zauzimaju 1528 godine i, s kra}im prekidima, u njemu ostaju do 1878. godine. U toku drugog svjetskog rata, od 14. aprila 1941. godine, pa do 22. aprila 1945. godine, nalazi se pod okupacijom fa{isti~ke Njema~ke. îtavo to vrijeme u Banjaluci je djelovao narodnooslobodila~ki pokret. Buran poslijeratni razvoj grada u svim oblastima ìvota prekinuo je katastorofalni zemljotres 26. i 27. oktobra 1969. godine. Banjaluka je postala glavni grad Republike Srpske, uskoro poslije njenog osnivanja , kao jednog od entiteta Bosne i Hercegovine. Geografski podaci

449 Banjaluka se nalazi na 44 strepenu 46 minuti 27 sekundi sjeverne geografske {irine i 17 stepeni 11 minuta 44 sekunde isto~ne geografske duìne. Srednje temperature: najhladniji mjesec januar – 0,8 stepeni, a najtopliji juli 21.3 stepena po Celzijusu. Prosje~na nadmorska visina 163 m. Prosje~no ima 125 ki{nih dana. Stanovni{tvo Po broju stanovnika Banjaluka je u SFRJ bila jedanaesti grad, a drugi u SR Bosni i Hercegovini. Broj stanovnika-grad: 1931. godina 20.400 1948. godina 29.627 1971. godina 90.831 1980. godina oko 140.000 1990. godina oko ? Broj stanovnika op{tina: 1980. godina oko 180.000 1990. godina oko ? Op{ti podaci - Leì u Banjalu~koj kotlini koju presjecaju rijeka Vrbas i njena desna pritoka Vrbanja. - Kroz grad prolazi vaàn put i èljezni~ka pruga koji omogu~avaju zna~ajnu vezu na relaciji

Jadransko more-centralni dio Bosne i Hercegovine-Panonska nizija. - Centar velikih industrijskih, trgovinskih, poljoprivrednih i saobra~ajnih preduze}a. - Univerzitetski grad i {kolski centar. - Centar radija, televizije, novinske i izdava~ke djelatnosti. - Grad mnogih kulturno-istorijskih znamenitosti, muzeja, galerija i kulturnih dru{tava. - Doma}in mnogih me|unarodnih i drugih kulturnih, nau~nih, sportskih i drugih skupova,

odnosno manifestacija. - Privla~na izleti{ta u blizini grada, ljekovite banje u Gornjem [eheru, Slatini i Lakta{ima. - Grad ima 405 ulica s ukupnom duìnom 375 km. - Grad ima oko 470.000 kvadratnih metara zelenih povr{ina. (Dio podataka preuzet iz :BANJALUKA Li~na karta, izdava~ NIGRO “Glas” Banjaluka, 1980.)

i zvijezde smo dosezali - nevenka...

Documents