Šibenik, u subotu 23. studenoga 1907. Br. 188.

RVATSKA RIEČ .dplatna ciana: na god inu K. 12 - 7-, „ A

i god inu donaftanjem u kuću K 12 v , K ° d l n e K G

¿ - - Za Inozemstvo na godinu K tttviic poátarsk i i U kuću K. 12. ' a k - ~ s jed in i br. 10 para.

Šibeniku.

Za Šibenik dinu K. 12

Plat ivo i utuž ivo u

Uredništvo, uprava i Tiskara l ista nalazi se u ul ic i Bazi l ike sv. Jakova. — Oglasi, priobćena pisma i zahvale tiskaju se po 30 para peti t redak i l i po pogodb i . — Nefrankirana pisma ne pr imaju se. — Rukopis i se ne

vraćaju.

)vadeseti viek. Gle čuda dobe r imske! Na milijune ro-

ova i glad.atora oružanih do zubi, na milijune snažnih i zdravih l judi otetih svojoj zemlji i g d b i n i , mrcvare se medju sobom, muče se cieh svoj z.vot, ubijaju se u cirkusu, a sve samo da udovol je potrebama, želji, hirovima svoj.h gospodara. T i mil i juni bezpravnih stvo­rova, u kojima je snaga i rad, odievaju, obu­vaju, kite, hrane, zabavljaju svoga gospodara, oni ga podržavaju u razkošju i moći, bez njih on bi bio nesretnik, prosjak, izmet, a ipak dosta je, da im on iz onog obil ja, koje su mu oni namakli, dobaci koji zalogaj, dosta je, da fen se on iz onog zadovoljstva, kojeg su mu oni pr ibavi l i , osmjehne, već su robske duše pripravne da se na gospodarev mig bace na

bijanje, na mrcvarenje, na najgnjusnije i naj-'amotnije posle.

Od ove i ovakove rimske dobe prošlo je blizu dvadeset viekova, a ipak l judi su se

alo u čem promieni l i . Istina, oblik l judskog življenja, odnošaj medju l judima je vanjštinom promienjen, ali suština, jezgra je pri l ično jed­naka. I danas ima robova i gospodara. Samo je danas to robstvo i to gospodstvo u malo većem obsegu nego pri je. Nije danas samo pojedinac, nege su cieli narodi ili gospodari ili r obov i ; medjunarodno je to danas obilježje i uredjenje.

Danas ili jedan narod robuje ili gospo-lari drugom narodu. Veličajno je to, jer je

sve tako krasno uredjeno medjunarodnim ugo­vorima, zakonima, i jao ga se onomu, koji bi se medjunarodnom uredjenju opro. Ogriešio se uzakonjenom poredku, suprotstavio se čovje-čanskoj prosvjeti , metnuo je u pogibelj do­brobit, napredak, mir i razvitak gospodujućeg čovječanstva, i za to treba da se svali na njega cíela kultura, prah i olovo i sve, što je podobno da ga opet svede na posluh i p r i ­znavanje gospodujućeg naroda.

Pravo na vlastiti narodni život i na vla-tito gospodarenje — toga kod slabijih nema. Tko za to i p i ta? Poljak, Čeh, Marokanac, ndijanac, Crnac i Hrvat — zar da mogu na

misliti V Al i ostavimo medjunarodne, prodj imo na

iše odnošaje, na odnošaje u ovoj monarhiji prejasnih Habsburgovaca, pa zar ; ovdje u ovoj parlamentarnoj monarhij i ne gospodare dvojica nad mnogima V

Blaženi dual izam! Ime mu već označuje bivstvo, suštinu, jezgru. Kao u doba rimsko, ivojici treba da služe mnogi, jači, zdravij i , ra­

ni j i . 1 ako ne služe pokorno, oni su svi ntovnici, veleizdajnici, i može se na njih

pucati kao u Černovi, ili baciti ih po tamnicam kao nedavno po Banovini i cieloj Ugarskoj, ili prietiti se posljedicama velikih odgovornosti kao Laginj i Beck ili Wekcrle ostalim Hrvatima, koj i se ne smiju medjusobno sastajati, jer da spremaju bunu sa življ ima izvan granica države. A ipak sve hrvatske zemlje su pod jednim vladarom sve po zakonu spadaju u jednu cjelinu ; nego što za to kad je tu dualizam, :oji ih dieli, koji ih sili da služe dvojem go-podaru? Nu nismo sami ; ima nas još dosta lačiruga: Čeha, Poljaka, Rumunja, Slovaka, !usina i tko bi ih sve nabrojio.

Ne samo to, nego Sto je najsmješnije i poniziva razum i dostojanstvo ljudsko jest,

da svi ovi moraju da uzakone svoje p o d u -i jeno, neodgovorno, ponizujuće stanje; moraju

sami odluče, kako su za samostalno zivlje-j nesposobni, kako su nevriedm, kako su

ištetni, kako su kukavni, kako im treba go­spodara, koj i će im kao robovima *apov.cdat., dok će oni svoj rad, svoju snagu, svoj z.vot ulagati na korist gospodarevu.

1 pravo je tako da bude, jer dok: sv. p n -e d a ' i , d a J s e dualizam ruši, dok s v to, le e

aok svi kažu, da « to rade, eno ,h kako -h ministar Beck ili Weckerle predob.va za s l u z u

^ novac ; eno ih, gdje se na nj.hov m.g Ma jaju pokorno i glasuju. U v.eku smo parla

Jentarizma, pa što je stalo komu, što takovo glasovanje znači robstvo naroda i

Jesmo li u dvadesetom vieku ili u rimsko doba ? Tko bi rekao, da se na isti način sada kao i onda služi i za službu ljude predobiva. A ipak bi bilo tako lako, da ljudi budu svoji, da se narodi urede kako žele. Dosta bi im bilo, da čuvaju svoj ponos i svoje ljudsko dostojanstvo. Dosta bi to bilo, jer bi tada ču­vali i ponos i dostojanstvo i korist svojih naroda.

Nu, narodi su mala stvar prema velevlast-nom položaju i prema ravnovjesju europejskom. l a j položaj i to ravnovjesje zahtjeva velikih žr tava: jedinstvo, snagu, vojsku. Tomu treba sve drugo žrtvovati, a glavno je, da^se uzdrži dualizam, koji sve to stvara i koji je^ već pro­kušan kao čimbenik velevlastnog položaja. Po­kušati da svi narodi budu zadovoljni, da svi budu imali svoje, da svi budu vezani vezom obće zajedničke koristi i obće zajedničke štete, da svi budu za jednoga, a jedan za sve — to je pogibeljno za jedinstvo magjarske države i za jedinstvo nasljednih zemalja. Drugim riečima : to je pogibeljno, za velikomagjare i velikoau-strijance, a kad je njima to pogibeljno, valja da svi narodi budu o tom uvjereni i da tu pogibelj sprieče bilo silom bilo milom.

Ovako ili slično ovome govore gospodu-jući življi i sve njihove sluge, kojih je medju svim narodima ove monarhije.

Takovih sluga ima i medju Hrvatima, ali ako svi znaci ne varaju — većina, ogromna većina Hrvata nije za službu, nije za robstvo svoga naroda.

Hrvati u ovim težkim časovima izstupaju kao jedinstven narod; ne diele ih umjetne gra­nice ; ne razdvajaju ih prividni interesi; ne plaše ih ni grožnje niti ih ciepaju obećanja ili opo­mene, da će morat povući sami posljedice.

Laginja je dobro rekao, da su Hrvati uviek sami, svojim silam boril i se i nisu se borbe plašili, niti su kr ivi , Što se pod njihov barjak nisu još okupil i drugi potlačeni narodi.

Kad je Laginja ovo odgovorio bahatosti Beckovoj, on je samo kao ponosit Hrvat rekao povjestnu istinu, da su se Hrvati u kršćanskoj ljubavi uviek za druge žrtvovali. Tako će oni i ovom borbom raditi požrtvovno za se i za drugoga, a Bog će dati, da će se pod njihov barjak slobode okupiti svi potlačeni narodi ove monarhije.

Tada će sinuti pobjeda potlačenih, i Hr­vatima će svi narodi priznati, da su čeda one svoje ljudske prosvjete, koja nije nikad i u ničemu oponašala rimski robski život.

Parlamentarno izvješće. (Posebno dopisivanje).

Beč, 21. studenoga.

H l i n k a u Beču. Skupštinama u češkom sam „Narodnom

Domu" prisustvovao mnogo puta, ali se ne sje­ćam da je i jedna od onih sjednica, kojim sam tamo prisustvovao, izpala tako sjajno, kao si-nošnja, na kojoj je slovački župnik Hlinka u dvosatnom govoru ocrtao u sve tančine tuge, nevolje i patnje Slovaka pod magjarskim su-žanjstvom. Ne ću Vam nabrajati brojke pro­gonstva i tlačenja Slovaka; ne ću nepraved­nosti, koje im počinjaju Magjari dnevice. Više ili manje sve su Vam poznate, nego ću se osvrnuti jedino na živu rieč ovoga slovačkog apostola za oslobodjenje svoga naroda od ma-gjarskog kopita. Hlinkova rieč teče kao med, osvaja slušaoca dokazima, a u njoj se zrcali govornikovo duboko uvjerenje, da će u Ugar­skoj pobiediti pravica. Skupštini je prisustvo­vala slavenska creme družtva, a Grof Seilem darovao je K 11.000 u slovačke svrhe u gor­njoj Ugarskoj. Da je Hlinka bio burno pozdra­vljen i da mu se je obećala svaka podpora o tomu je suvišno da vam išta pobliže javljam. Svi su prisutnici bili oduševljeni ne samo za borbu Slovaka proti Magjarima, nego dapače z a borbu svih naroda u Ugarskoj proti ma-gjarskom zulumu.

„Deutsche Obs t ruk t i on h e r a u s ! "

Ovo je parola njemačkih agraraca (ne za­stupnika, već birača), kojom u cieloj Češkoj i

Moravskoj centralni odbor agraraca radi proti svim njemačkim strankama, te su se dru. Bečku obvezale, da će glasovati za nagodbu. Naš sta-račac Laginja dobro je prorokovao u odboru za nagodbu, kad je izrazio svoju bojazan, ia ne zna, da li su birači složni sa akcijom

njihovih kolovodja, koji su ušli u Beckov ka­binet. Ova je parola njemačkih agraranih birača već dovela u nepriliku njihove kolovodje, a u kuloirima parlamenta već se javno govori da Dr. Laginja nije bio „ein schlechter Prognostiker, kako ga je bajagi nazvao jedan član novog kabineta.

S lavensk i b l ok . Češki su zastupnici moravske pučke stranke

Dr. Bulin, Dr. Stransky i Dr. Slama izstupili iz mladočeskog kluba, te se pridružiše opozicio-nalnim češkim zastupnicima i utemeljiše s ovima slavenski blok. Ovomu pripadaju : Češki radi-kali, realiste, moravska pučka stranka (gornji zastupnici) i Starorusinci. Slavenski blok je u principu proti svakoj austrijskoj vladi. On će svim silama raditi da se osujeti glasovanje na-godbene osnove.

H l i nka u pa r l amen tu .

Češki zastupnik pater Zahradnik, premon-stenac, jučer je doveo župnika Hlinku u za­stupničku kuću. Na viest, da se Hlinka nalazi u mramornoj dvorani navalilo je zastupnika raznih stranaka u dvoranu da vidi slovačkog apostola. Zast. Zahradnik je predstavio Hlinku raznim zastupnicima, a napokon i samomu pred­sjedniku, koji ga primio veoma ljubezno.

Sad govore o tvo reno .

Prije riešenja ministarske krize kršćanski su socijali govoril i po tajno, da će tražiti, da njihova stranka bude u ministarstvu zastupana sa tri glasa. Onda su govori l i , da u njihove ruke mora pasti stolica ministra predsjednika. Izgleda da ovaj njihov zahtjev ne nalazi još odobrenja dvorskih krugova pogledom na Ma-gjare, ali im se u tim krugovima ne će nitko protivit i da se njima poda i treći portafelj jed­nog resortnog ministra. U kršćanskim se socijal­nim krugovima kolportiraju razne viesti ob ovom zahtjevu stranke, a zast. Steiner već je u jednoj skupštini birača izjavio, da čim se poprimi nagodba, morati će s*. ponovno promieniti Beckovo ministarstvo, u kojem kršćanski soci­jali ne će ostati na da im se ne podieli i treći ministarski frak.

V o j n i č k a p i t an j a .

U pitanjima je vojničke naravi veoma ma­leni broj zastupnika dobro informiran. Nikomu niesu poznati do sada pravi razlozi zašto se u zajedničkomu proračunu ne će predložiti dele­gacijama uredjenje vojničkih plata. Kako u jav­nosti vlada sveobće mnienje, da su ovomu svemu jadu krivi Magjari, a jer se već pogo-vara, da će ministar rata Schönaich odstupiti iz ureda, ne uspije li mu tekom godine 1908 postignuti uredjenje ovog pitanja sa retroaktiv­nom snagom zakona od 1. siečnja 1908, to se već pojavljuju sporadični glasovi, koji traže, da ministarstvo predade sve tajne spise, koji se odnose na sva vojnička pitanja. Svak zna, naime, da Schonaich-ova glavna zadaća nije povišenje vojničkih plata, već povišenje rekruta. Takodjer se pitanje zastave i grba ne ubraja u glavna pitanja. Čvor, koji treba riešiti, jest povišenje rekruta i magjarskog komanda. Da li će mini­star rata udovoljit i ovomu zahtjevu pojedinaca, te izdati sve tajne u ovom pitanju, ne da se još ništa reći, ali izgleda da će on prije od­stupiti nego li javnosti predočiti istinu.

K. k. Kr ieger .

U nas u Dalmaciji malo je l judi, kojim je poznata umišljenost austrijskih veterana, ljudi naime, koji su vojničku službu izvršili, prešli u reservu. Kod Niemaca obstoje t. zv. veteranska družtva. Članovi su istih jedino bivši soldati. Ovi imaju svoje muzike ; mogu marširati i td. Ali njihova je vruća želja bila, da im se do­zvoli nositi oružje. U tu svrhu moljahu i kum-ljahu milo i nedrago. Ali jok! Svak se je do sad bojao ipak da se veterani iza koje njihove pijanke ne počupaju medju sobom, pa da ne stanu sjeći sabljama desno i lievo, dužno i ne­

dužno. Nego, rek bi, kako se u ovećim gra­dovima s dana na dan povećava broj nezado­voljnika, lupeža, lopova, „apacha", a vladi nije lako povećavati proračun za policijalne svrhe, to izgleda, da je želja veterana da mogu no­siti oružje sada dobro došla vladi u susret. Tko danas može znati, u koje će se svrhe moći jedan dan uporabiti veteransko oružje ? U jučerašnjoj je sjednici parlamenta ministar obrane podastro kući zakon glede utemeljenja jednog c. k. austrijskog ratnog kora. Novim će veteranskim družtvima biti zabranjeno svako po­litičko djelovanje. Punkt !

Jučerašnja sjednica. zastupničke kuće trajala je punih deset

sati, a na koncu konca, još nije svršila raz-prava o prešnom predlogu Schrammela i Ren-nera glede skupoće hrane. Na početku sjednice vlada je podastrla tri zakonske osnove. Onu o veteranima, a onda radi dozvole vladi, da može sklapati medjunarodne ugovore na polju rad­ničkog osiguranja pri nesrećama. Treća se za­konska osnova odnosi na Dalmaciju. Ministar pravde podastire zakon radi uporabe (Tei l -schuldverschreibungen (tehnički izraz ?) trećeg dalmatinskog meliorativnog fonda od K 600.000 za koristnije ulaganje zakladnih, pupilarnih i sličnih kapitala.

Medju interpelacijama se nalazi i ona zast. Mandića na ministra pravde radi postupanja državnog odvjetničtva i nadzemaljskog suda u Trstu, proti bivšem ministru predsjedniku Ra-doviću radi sumnje tobožnjeg sudjelovanja aten­tatu proti knjaževoj obitelji ne Cetinju i proti knjaževim ministrima.

Ministar pravde Dr. Klein odgovara na interpelacije zastupnika Prodana i Biankina u pitanju nadglednih pomoćnika u dalmatinskim tamnicam, te veli, da odredba ministarstva pravde ne ide u nijednom slučaju za t im, da već namještene i podpuno sposobne pomoćnike izključi.

Da se izbjegne krivom shvaćanju one na­redbe, ministar pravde upozorio sudbeno pred-sjedničtvo u Zadru, da ministarstvo ne može odobravati, ako se tamničarski naglednički po­moćnici, koji su sposobni za tu službu, jedino radi toga odpuštaju iz službe, jer niesu svoje­dobno služili u vojsci, ili jer nisu za vrieme službe u vojsci avancirali.

JJoojeMt predsjednik po treći put? New-York-ska „Narodna Obrana" bavi

se pitanjem novih izbora predsjednika Unije, te piše o tome:

Veoma važno pitanje, kojim se sada bavi ne samo američko, nego i evropsko novinstvo, jest pitanje o izborima za predsjednika Sav. Država, koji se imadu obaviti nastajuće godine. Pitanje je, hoće li omiljeli sadanji predsjednik T. Roosevelt po treći put kandidirati za pred­sjednika? Ovo piianje bijaše se potaklo još za Grantova vremena, pa onda već bijaše se reklo sve i za i proti , što se sada govori i piše o Rooseveltovu slučaju.

Dva su se puta predstavnici naroda izja­vili proti „trećemu predsjedniku". Kada je bio izabran po treći put predsjednikom Grant, koji izjavi, da pod nijednu cienu ne bi po treći put kandidirao, Harrison iz Illinoisa predloži neka se ustav promieni tako, da se odlučno zabrani jednome izbor za predsjednika po drugi put. Godine 1876. bude ogromnom ve­ćinom glasova primljen predlog, kojim se utvr-djivala odluka Jurja Washingtona. Malo za tim opet se potvrdi isto, i to prigodom protu-predloga.

Mnogi su ipak držali, da se tim načinom ne može ograničiti pravo biranja i pravo biti biran. Ipak predsjednik Roosevelt, na večer dne 8. studenoga 1904., kad je bio potvrdjen u službi, objelodani izjavu sa svojim podpisom, u kojoj je kazivao, da ,,u nikakovoj okolnosti ne bi se primio treće kandidature, jer da opravdano drži, da one tri godine i pol, za kojih je zamienio oplakanog Mc Kinleva, znače njegovo prvo predsjedništvo".

To je isto Roosevelt ponovio Johnu Morlev, kada ga je ovaj pohodio.

Nego ima nekoliko vremena, što su Roo-8eveltovi prijatelji potakli opet ovo pitanje, uz želju da bi se Roosevelt opet birao. Pri tome oni ovako računaju:

„Prvi put Roosevelt nije bio biran, pa i kada bi bio biran, tako zvan Wasliiglonov precedens spada već u prošlost".

1 sada se počne izpitivati i pretresati javno mnienje. Bilo bi novina, koje su javnosti metala otvorena pitanja, a odgovori su dakako glasili u ogromnoj većini, da Roosevelt i opet bude biran.

Razumije se, da se predsjednik o ovome nije otvoreno izjavio, ali tajnik Root, polazeći put grada Meksika, rekao je dne 24. rujna :

„Predsjednik Roosevelt ne će kandidirati. On je otvoreno izjavio, da ne može primiti po­novno imenovanje za republikanskoga presjed-ničkog kandidata".

Pošto pak Roosevelt ne bi mogao biti demokratski kandidat, to bi Rootova izjava imala biti odlučno opovrgavanje glasina, prema kojima Roosevelt bi bio voljan žrtvovati sama sebe, da može nastaviti borbu proti „ trusto­vima".

Medjutim početkom minulog mjeseca iz­javio je guverner New Meksika, tiesni prijatelj predsjednikov, da će ovaj primiti kandidaturu, jer da ne može usvojiti sebi pravo, da ju od ­bije. Drugim riečima, Roosevelt bi i proti svo­joj volj i pokorio se volj i naroda.

Nego imade još nešto. Čulo se je gla­sova, da je povratak ubojnog brodovlja sa Pacifika utanačen baš tako, da pade u doba republikanske konvencije, a to za to, da upliva na njezinu odluku.

Roosevelt se je tome samo nasmijao re­kavši, da bi njegovi pijatelji težkom mukom uspjeli odvratit i konvenciju od njegovog ime­novanja.

Prošlih dana guverner Kansasa, nakon po­sjeta predsjedniku, izjavi, da republikanci mo­raju ponovno birati Roosevelta i zaprieti, da će svakog drugog kandidata slomiti u svojoj državi.

Ovih pak dana republikanska novina „Sun" pisala je o Rooseveltu kao čovjeku na upravi ne baš najlaskavije.

Ovako u kratko ovo važno pitanje stoji. A sada prema svemu tome da se zapi­

tamo : Kako stoji treće predsjedničtvo ? Hoće li Roosevelt i opet biti biran ? Hoće li mu to njegova stranka dozvoliti ?

Težko je na ova pitanja odgovorit i , pa valjda niti najupućeniji ne bi smogao odgovora.

Nazivlje OoydoVib parobroda. Austrijski Lloyd ima sada u svemu 71 pa­

robrod, od kojih se 7 nalazi u gradnji. Da Lloyd nije bio nikad prijatelj naše zemlje, a još manje jezika našega, stara je i poznata stvar. To nje­govo nerazpoloženje očituje se medju ostalim riečito u nazivlju njegovih parobroda, protiv ko­jemu je u više navrataka biio govora ne samo u javnim glasilima, nego i u carevinskom vieću.

Kad čovjek čita imenik parobroda podilare ga čudni osjećaji. Vidiš ih svakojakih, samo ne takovih, koji bi mu bili najbliži i najviše mu dolikovali. Hrvatskoga imena nema ni jednoga! Četri su uzeta iz hrvatske zemlje, ali si: ortograf-ski iznakažena, samo da im se oduzme svaki trag hrvatskog obilježja. „Dalmatia" i „Bosnia", pa „Metcovich" i „Almissa"! Što bi imala da bude koncesija Hrvatima, zapravo je uvrieda. Zar bi Lloyd propao, da su ti njegovi parobrodi, —

koji su gradjeni i doprinosom hrvatskoga naroda, a rukovodjeni većinom sinovima naše zemlje: — Bosna, Dalmacija, Metković i Omiš? Kad Lloyd ;

ima imena Bucovina, Galicia, Goritia, Styria i sve druge austrijske pokrajine, pa čak Persia, India, China itd., zar nebi bilo pravo, da jedan parobrod prozove „Croatia" ? ! U gradnji se nalazeći parobrodi dobili su već imena Prinz Hohenlohe, Baron Gautsch, pa čak Graz i sirotni Bregenz ima svoj parobrod, — ali Zadar, Šibe­nik, Spljet, Dubrovnik i Kotor ne će zar nikad' doživjeti Časti, da ih austrijski Lloyd hrvatskim" jezikom zapiše u svoj registar? To je žalostilo i i sramotno, ali za naš narod veoma poučno, jer ili se hrvatsko ime ne smatra vriednim, da bude iztaknuto najednom po državi subvencijoniranom poduzeću, ili se to ime mrzi. Jedno i drugo nije prikladno, da u Hrvatima budi osjećaje, koje nam iz Beča preko Trsta sugeriraju, već sasvim protivne, onakove naime, koji se gore ne vole, ali koji nam se silom narivavaju.

Dva Lloydova parobroda, koji se još nalaze u gradnji, nemaju još opredieljenog imena. Pr i ­lika je dakle tu, da Lloyd bar donekle popravi nepravdu, koju je Hrvatima na 69 svojih paro­broda učinio. Za te dvie ladje tražimo čisto hr­vatsko ime, i to u prvom redu „Croatia" a u drugom na izbor „Zagreb" ili „Šibenik". Mi smo rekli svoju, a tu se slaže čitav narod hrvatski. Idemo da vidimo, da li nas čuju i razume nad­ležni čimbenici.

Naši dopisi. Sinj.

(Gavran grče, mrcina je blizu:) ,,N. Je­dinstvo" zagračalo na „ iztragu" u sinjskoj ob-ćini, mrcina je stalno. Grakće po Zem. Odboru ; na ćeli je; na Sinjane i njegove poštenjakoviće. Grče li ti gavran, mrcina je stalno! Nije li se gavran nakljuvao?!

,,N. Jedinstvo" iznaša za izgled Kalabriju. U Kalabriji se nosilo, kralo, deralo; lopov do lopova bio, )a nikomu — veli „Jedinstvo" — ni vlas s glave nije pao. Što će to reći? Ako se nije znalo, neka se znade; to će reći : bit će i u Sinju svega toga, pa za što će Zem. Odbor iztraživati, kada jedna Italija ne iztraživa?! Rekosmo: Gavran grče, mrcina je stalno!

,,N. jedinstvo" pozivlje sve načelnike, da se ujedine i slože proti iztragi, jer tim se ruši njihov ugled; tim se dovodi do toga, da se ne će nitko primati načelništva. Po „Jedinstvu" iztraga znači nepovjerenje, sumnjičenje. Dakle po njemu svi činovnici na sudu, na poglavar­stvu, na poštam, na poreznim uredima, kojim se pregledaju uredi, svi su nepošteni, svi su osumnjičeni, a oni, koji pregledavaju,, svi su tirani bez milosrdja, bez obzira i bez delikat-nosti. Ovako piše pero urezano za dobro na­roda ! Ne zaboravimo : Gavran grcao nad Vrgorcem, pa i nehotice kazao je, da je tamo mrcina bila.

,,N. Jedinstvo" zagnalo se za opozicijom u obćini, da ju smrvi. Ali jadno ne bilo, znade li ono, da baš sadašnji načelnik Kruno Tripalo proglasiva na sve četiri strane, da je on tražio iztragu, dapače, da ju je pospješio, jer da mora putovati u R i m ? " S čega „ N . Jedinstvo" udara dakle u opoziciju?

,,N. Jedinstvo" veli, da se je načelnik i prvi prisjednik odrekao. Pa što to ulazi u iz­tragu ? To su njihovi posli, ako jesu, ako nisu. Ovako to stoji. Na obć. vieću 29. pr. mjeseca bio i predračun. Opozicija imala većinu i od­

godila pretresanje. Načelnik digao se iz po­stelje, uvriedjen u svoj ponos, i javno obećao, da će se odreći načelništva nakon iztrage. Za­želio, da obe stranke izaberu odbore od 5 osoba i kroz 24 sata da izmjenično dojave imena odbora i njihovo konstituiranje. Pristalo se, dojavilo se i sa strane opozicije tražilo se, da se odbori sastanu. Ali jok — uzalud ! Je li odreka iskrena, je li igračka? Hoće li se da se napusti načelnička stolica, a zadrži nesvjestna većina, pa da se može svaki čas puhnuti u opozicionalnoga načelnika, kako je to još jed­nom gosp. Petar Tripalo učinio sa Antom Perkovičem? Ne zaboravimo: Gavran grče, mrcina je blizu !

„Jedinstvo" se nadimlje, da naveze, da izkiti upravu sinjske občine. Baš mu je trag u repu. Poteže te za jezik, kad si mislio mučati. Ako gavran još jednom zagrakče, bojim se posuti će grad i krupa, što se upamtilo nije. Ja sam od te, da se mrcina odaleči i zaspe, da krupa ne tuče, a gavran da ne grče !

Pa i kumpar Marin Križgoni vrcnuo se u „Slobodi" . Demokrat j e ; vas da se razbije za dobro naroda. U zauzimanju za njegovo dobro izgubio oko. Slipičavi jadnik, pa s toga nije se ni rugati, ako mu se što pričinja, kao n. pr. da narod mora biti rob i u doba demokrata. Ako se tkogod javi za narod, a na njemu je mantija, da pobjesue. Odjeća daje čovjeka, veli o n ; ali i mi mislimo : jedno oko manje -— pola čovjeka manje. Ovo je po pri jateljsku; ali ako zagrnemo rukave, tada tko što drnu.

Imotski Naša „Hrvatska Rieč" očepila sa „nov im"

i „najnovi j im", prikazujuć dielovanje g. načelnika Tripala i prvog prisjednika Jerkovića. Evala „novom" i „najnovi jem", a sada je red na „sta­romu", da i on iz svoje strunjavače izvadi koju pogačicu sa kolačićem, a za liepe zube i dobru utrobicu g. načelnika.

Ja ne ću s repa, jer do glave nikad stigao ne bih, ma taman me brzi Jušto sa liepim Pantom gonio. Ja ću ovako:

Načelnice! što seje učinilo od onoga novca od pojedinaca pobrana za vrieme kužnih bolesti? Koliko si zla počinio manito naredjujuć pojedin-cim da kopaju jarugu od Vinjanskog progona put Ercegovačkih zemalja. Jaruga je u duljini 2 kil. u širinu 3 m. u dubinu 2 m, čini mi se do 12.000 kubičnih. Svaki da je potrošio za svaki kubik 60 helera, svota bi potroška iznašala do 72 hiljade kruna. Na ovoj gladnoj godini jaruga neprovedljiva odniela je 500 tovara klipa ku­kuruza.

Radi ovoga imao bi se g. načenik staviti pod obtužbu. Ovo je nepodnošljivo, dostojno svake kazne i prikora, pa i svrgnuća sa časti, kad ju upotrebljava na štetu siromašnoga naroda.

Naš radišni narod odseli u tudj inu, a glavni krivac, obćinski veliki prirez, travarina, muša i nepravda. Narod ove godine plače, a načelnik se smije, nakrivi klobuk, te gleda u zapad, oda­kle mu sunce izlazi i zalazi.

Načelnice! Kad si kupio ono zemlje zvane Bil i lo? Zaludu ti izpravak na ,,P. Glasu". Primit ćeš protuizpravak.

Što je od klaka kupljena za Vinjanske kova­če? eno ga na gvozdenom mostu Sipovači, dao si ga Stipi Poštenjaku, a Vinjane ga je kupilo za se,

Koje ono godine zaprieči 50 vaguna žita, bez ulaznine da dodje u krajinu? Kazuj Truc-coli, kazuj Vucem.iloviću! Na ovo moj načelnice, odgovori, pa ću ti druge upite postaviti.

Tvrda je ovo kost, koja se neda lako zgri-sti, al ipak utrobica g. načelnika lasno će ju pr i-žvakati, jer on muči i ve l i : ja sam načelnik, ja sam gospodar, svak nek mi se pokloni i svak nek muči i to pod mus. Stari.

Kašte l Sućurac. (Pristranost naše obćine u gradjevnim dozvo­

lama). U pokrajinskom zakonu 15. veljače 1886., kojim je uveden gradjevni pravilnik za Dalma­ciju, sasvim razborito i pravedno je odredjeno, da gradjevna vlast, to jest, obćina ima smje­rati na to, da učini lakše i jeftinije zgrade na selu. S toga § 52 istoga zakona glasi doslovce : Ako se radi o novih gradnja male vriednosti po varošima i selima, gradjevna vlast može oprostiti od prikazivanja nacrta propisanih i od saslušanja osoba ovlašćenih na gradjenje zgrada". „Da drugih i potankih odredaba ne nava-djamo navesti ćemo samo zadnju tačku § 55 koja čisto i bislro kaže: " U obće gradjevna vlast ima smjerati na to, da učini lakše i jef­tinije zgrade na selu, ograničivši se narediti samo ono što je neizbježivo radi obzira javne bezbjednosti,,. U Kaštet-Sućurcu ove pogod­nosti zakona ne obstoje za svakoga obćinara. Tko je pokazao da misli svojom glavom, tko u obćinskom vieću nije glasovao svaki put kako hoće načelnik, ili tko se načelniku zamjerio i u najmanjoj stvari, taj ima li potrebe da gradi novu zgradu pa bilo i neznatne vriednosti, sje-guran je, da će mu biti uzkraćena dozvola gradnje, ako ne prikaže redovitu prošnju sa svima formalnostima zakona, kao da gradi go­spodsku palaču na gospodskom trgu u Splitu ili u Zadru. Do sada se obćina zadovoljavala nacrtima izradjenim od tajnika ili jednoga mje­štanina koji je bio i učiteljem risanja na gra-djanskim školama. Nacrte ovoga zadnjega odo-briše i namjestničtvo i uprava državne željeznice, i obćine K. Lukšića i Splita, — ova za zgradu u Velom Varošu — i pokrajinsko školsko vieće za školske zgrade u Kambelovcu i Lukšiću. Nego u zadnje doba obćina Kaštel-Sućurca za­htjeva, da obćinari koj i nisu u milosti na­čelnika ili tajnika prikažu nacrte sastavljene od ovlaštenih strukovnih vještaka. Razumiju se po sebi, da to se plaća skupim novcem ; jer ovla­štenih vještaka u selu nema, pa ih valja do­vesti iz Splita. Da se vidi kako su ove naše tužbe temeljite, napomenuti ćemo što sliedi : Stipi Plepelu p Mate — koji je inače oprav­dano po §. 48 pozvan od gradjevne vlasti da obnovi zid kuće, jer je u istinu bilo bojati se da se obori , naredjeno je pismeno, da prikaže nacrt i obsluži sve formalnosti §. 4. Dozvola gradnje mu je tek tada udieljena, kad je pr i ­kazao nacrte podpisane od jednoga ovlaštenoga vještaka iz Spljeta ; premda se radilo o gradnji male vriednosti jer trošak je svega dosegao 200 forinta. Mate Bratinčević Domjanov pitao je dozvolu da sagradi kućicu za smještenje gvozdenoga turnja za vino. Kućica će biti u njegovom dvoru, visoka do 3 metra, duga 4l/2

a široka 4 m. Dozvola mu je zaniekana, dok n i prikaže nacrt kako i Stipe Plepel. Stipe Plepel javio se — prem da nije potreban — da će se upisati u seosku blagajnu, kad se ljetos o zasnovanju iste govori lo, i za to mu se načelnik osvetio. Mate Bratinčević ne samo što je za blagajnu — premda na dobrom te­melju - nego u obćinskom vieću glasovao je nekoliko puta protiv volje načelnika. Za to kad se pružila pril ika, valja da oćuti moć osvetljive ruke načelnika Mijol ina ; i oćutio jer je. Da ne spominjemo gradnje drugih godina, napomenut

P. Mantegazza:

Žene mojega doba. Preveo S. Z.

Bila je umjetnica već prije nego će se ro­dit i , jerbo je njen otac bio kipar, koji naredja galerije i palače naljepšim mramornim ženama, što ih je ljudska ruka mogla zamisliti. Obitelji čestite i gradjanske izraste kao sve djevojke njenog doba u umjerenom kraju gradjanskog vjerovanja, gradjanske naobrazbe, gradjanskog imutka. Ele, njena crkva bio je atelir njezinog otca, te liepe stvari, cvieće ili l judi, ptice ili leptiri, bijahu njeni svetci. Kad nije bila u školi, bila je u ateliru otčevu, i ondje, imavši u ru­kama lutku, zaboravljala je da motri ruke kipa-reve, koji je nemirnim prstima miesio glinu, utiskivajuć svoju misao.

Njoj je bilo zabranjeno dirati onu glinu, što bi bila zamusala njene ručice i njene oprave, nu nije mogla odoljeti upornoj napasti, i više no jedan put ukravši šaku gnjile, kad atelir bio napušten, nosila ju u vrt ili u spavaču sobu, i ondje smiešeč se kradji, koju je na koncu konca smatrala bezazlenom šalom, tvorila je sviećnjake, bebke, mačke, koje je metala sušiti na sunce, gdje ih nitko nije mogao da vidi. Kolikom je slasti radila, koli joj se činila sladka, Ijubka^ dobra ona glina, što se podavala njenoj radja-

jućoj umjetničkoj misli. I one male tvorine b i ­jahu njoj osladjene ljudskom ugodom jednog grieha, onog, da čini stvar samo njoj poznatu i pored toga zabranjenu.

Njezin san bio je pako onaj, da speče koji svoj sitni kipić i da ga po tom prikaže otcu. Činilo joj se, da njeni izradci ne bi bili toliko grubi i da joj kipar, pokle bi ih posmotrio, ne bi više branio da dira glinu. Ali kamo naći jednu peć, koja bi mogla speci njene kipiće i podati zemljanoj tjestini liepu crvenu boju ,,ter-racotte".

Pokušala je staviti jednu mačkicu, koja joj se vidjala mnogo liepom, na kuhinjsko ognjište, nu visoka toplina u tili čas smrvi joj je u sto komada. Nagovori pekara i njemu dade jednu malu kokoš raztvorenih krila, nu pekar joj je donese bez jednog krila i povrh toga sa onom istom mrzkom bojom zemljane tjestine. Bila je jako razžaloščena ovim neuspjesima i prosliedi tvorit i svoje kipove da ih suši na suncu. Po­pevši se na jedan brežuljak vrta, upazi jedan široki zid, koji nalikovaše nekakom nasipu kroz cio dan obasjanu suncem, gdje načini pravi muzej svojih djela, koje je pokrivala velikom rogozom, da ih ne bi kiša promočila. Da ih je mogla pretvoriti u toliko pečene gline, njeni bi kipići bili mogli odoljeti nevremenu bez uštrba, ali vajme-, ni domaća kuhinja ni pekareva peć

ne mogoše pretvoriti sirovu glinu u terracottu. Nego jednoga dana otac šetajuć u vrtu,

ugleda onu rogozu na zidu, i znatiželjan da vidi što je, nadje pod njom kćerin mali muzej. Bila su nedonoščad, bili su djetinjski radovi, ali ve­liki umjetnik na njima odma odkrije lavju pandžu i nemirnom brigom pozove k sebi malu grješnicu, pitajuć je, tko je načinio ona dva kipića.

Nju polije velika crven, oči joj se napune suzama.

— Oprosti mi, tato, ja se tako zabavljam miesenjein gline.

I otac porumeni i njegove se oči zališc suzama. On je podosjećao, bio je siguran, da u djevojčici vidi svojega nasljednika. S bljeskom života on je bio pretočio u nju svjetlost genija.

— Ne, dragice moja, zlato moje, nemam ti ništa da oprostim. Za što si se skrivala da činiš ovakove Irepe stvari? Ja bih ti isti bio dao glinu i bio bih te činio raditi u mom atelirn.

I uze ju u naramak i ogrli je jedan, dva, deset puta i suze radostnice slavnog umjetnika sastaše se u jednom samom valu nježnosti i sreće.

O d onoga dana mala kiparica učila se je svakdan u risanju i počne raditi s otcem. U šestuaest godina učestvovala je već u natjecanju za jedan kip stare Čamile, na kojemu dobi drugu nagradu.

Jedan bogati mecena ganut i zadivljen ta­kovim prerano razvitim umom, htjede njoj po­dati posebiti nauk, ne mogavši uviek da se bez povriede nadje u doticaju s modelima neizvjestne prošlosti, koje je otac morao sjedati u svom ateliru.

I ja ju vidjeh više od jednog puta u onoj njenoj skromnoj radionici sakritu medju stablima jednog vrta. Vidjeli ju u njenoj sivoj haljini, što je obavijala njeno mlado tielo, vidjeh ju s ravnalj-kom u ruci gdje gleda glinu, što je pri sva­kom dotiku poprimala oblik žive stvari, dočim njene svietle i spokojne oči praćahu ruku tvori-teljicu i onu glinu, kojoj je udisala dah života.

Ona se je odkad dokad udaljivala od stalka i gledala svoje djelo, sad jednim okom samim, sad su obadva, prateći s ravnaljkom vinutom u zraku profi l nastajučeg kipa ; sad se smijuć, sad nabiruć obrve, kao onaj, koji nije zado­voljan svojim djelom.

Više od jednog puta sjedala je, ko da bi se odmarala, i onda bi iz proste čaše digla velik stručak ljubica duboko ih udišuć, zarivši u nj svecielo lice i raskošećj se u onom mirluhu, kojim je disala i koji jo j , kako mi je ona go­vorila, zaoštravao smisao umjetnosti i činio ju bolje raditi. To je moja kava — govorila je, smiešeći se.

(Svršit će se).

bez naličja gradil i i ZL***™. ™crt* ' Marinović, Petar Alfirević T"16- Z g T a d e P a v e

Lte Luketin, š i m , n K r a H f

a m Cf K a t a , i n i ć-td. Ako je igdje, o t l t ^ K ° V a *

Kaštel S u ć i i r P , , J t a k o 1 s v a k ° n u . , (Vastei Mićurcu n , ] e stanovito. - N o '

ino sto se naš načelnik •• « P r

kako dokazas.no p r o t J V d u l i u

Cod Ph a Tonv! t i " ^ Nazad n ^*° fe t s t i l o dozvo U n O V , C P M a t C P 0 k l c

Je post.gao dozvolu za gradnju kuće po pri­kazanom nacrtu, svjetovan od zidara ' p o k l e

ego ,e počeo graditi - p i t a o j e dozvolu da ole otvorit , još jedan prozor na iztočnom

idu Otvorenje prozora bilo je potrebito rad, jetlost, a s estet.čne strane bilo je podesnije. ačelmk da inu se osveti što u nekoj prigodi ije se pokazao spremnim da mu učini na olju, samovoljno, uzkratio mu je dozvolu da tvoii prozor. Rekoh samovol jno: jer sam na-!nik nije vlastan uskratiti i l i dozvolit i gradnju

oSto po §. 65 nije načelnik gradjevna vlast ego obćmsko upraviteljstvo, i bez istoga na-elnik nije vlastan, o gradjevnim dozvolam od-čivati. U poslu gradnje u Kaštel-Sućurcu tako

s prkosima tjera mak na konac ; da kad Ivan Žegarac ovoga ljeta gradio kuću u

Celinania" uzkraćeno mu je prevoziti kolima tiene preko potoka, i došlo se do toga, da u je prisjednik Jerkunica rekao, da mu stiene enesu na ramenima družinari čitalačkoga

ružtva Putal j , komu i Žegarac pripada. Sam načelnik, koj i bi u vršenju zakona

ao biti uzor svojim obćinarima, tako poštuje akon, da premda pod slovom e) §. 55 za-ranjeno je da buništa i zahodi budu prema utim i tržištim, ipak u vlastitoj kući, prema lavnom putu kod poštarskoga ureda, ima bu-

nište i zahod s vratima bez vranića. Iz zahoda osobito za ljetne žege ispariva kužni smrad, "li to ne smeta. Dosta je, da se načelnik ataji, kad vladini zdravstveni referenti obalaze elo.

Poslie ovoga ne znamo, hoće li nam još ko u Dalmacij i zaviditi radi urednosti naše bćine.

"iesti. Z a „ D r u ž b u Sv. C i r i l a i M e t o d a za

s t r u " primila je mjestua podružnica od gosp. I. Kulića K 17.18, skupljenih na predlog istog a vjenčanom piru gg. Dumice Vukšić i Šime išure Čarije iz Mandaline.

Svega K 17-18 Prije izkanih „ 348-33

Ukupno K 365-51

Napried za našu Istru! 1 Kaza l i š te . U sriedu večer opetovala se

Geisha" s jednako liepim uspjehom, ali pred "njim brojem publike. U četvrtak večer englezka pereta: „Les petites Mischou", u kojoj su se p tetakle g.dje Gattini i Scotti. Ciela izvedba ] , Sinoć davala se komična opera u 3 čina

7 slika „Cvrčak i mrav" (La cicala e la formi-%fu kojoj je g.djica Gattini ponovno dokazala Jje umjetničke sposobnosti, svoju vještinu u ^ | B U s komičnog na ozbiljno prikazivanje. Uz

J § | » takodjer iztakla i gosp. E. Darvia, a gosp. ¡felini ugodan, komičan ko uviek u pravoj

* $ r i . Dopali su se gg. G. Breda i G. Malteni. scenacija razkošna. Ples na koncu prvog čina Can, a plesačice Tani i Bazzaneilo apiaudirane

a osobtii način. Orhestar preko cielc večeri do-ar, tek pri prizoru Terezinog sna morao pre-T ^ - U obće opaža se da orhestar bolje ide 1 ravnanjem Fulignola, nego li pod ravnanjem | la Rosa. — Večeras ,,L' augcllin Baiverde".

Z a m a t e r i n s k u r ieč . Pri porotničkoj raz­vi svjedok c. k. bilježnik g. Vidovič iz Skradina itivao se jučer talijanski. Zastupnik oštećene

Jnke Dr. Gazzari predlaže: da bi predsjednik j o r a to svjedočanstvo preveo na hrvatski, jer . porotnici ne razume talijanski. Ustaju porot-

ici Cvitan, Bujaš, Jareb i drugi i t v rde : da tah-anski ne razume. Predsjednik Dvova savj. Ben-

Vić izjavl ja: da porotnici moraju (?!) znati i albanski; pridržaje se u svom izvededenju raz-

inlti hrvatski svjedočanstvo g. V idov ica. . Švabska s v i n j a r i j a . U restauraciji gosp.

3 i ć a na obali jučer neki Švabo drzovito vriedi Dalmaciju i Dalmatince rekavši: da su Vinje! U blizini naši. se gg. Ante Lor.c iz "odica, Ivan Meštrović iz Zadra . Štipan i .u-

ndžija iz Skradina. Gosp. Meštrov.c, kako uvriedu dobačenu opra u * w a njemački, na 9kitom Švabi glavu i bez vode

1 htjedue mu privit i jednu uz obraz ah e - da ne će gnjusiti lice o svinjsko o ri lo. Evala gosp. Meštroviću '

187. „ H i " Rieči" pod p r a v i . U oroju I O I . » , M R

' „ te l j i , pazite na svoju djecu , , , , r i izvukao Maričiča lučki ^ k o A n d r i ć s pomoću Ivana M i š k a , grine.

Po ro ta . U utorak i sriedu vodila se raz-prava radi zločinstva umorstva 16-godišujeg Crnogača Tome Šimina iz Šibenika, izvedena po 18-godišnjem Ivanu Stošiču pok. Vice reč. Karadjus iz Šibenika. Na Malu Gospu o. god. bio bio okrivljenik Ivan Stošić predbacio javno ua „Pol jan i " Jerku Stošiću: da je nepošten, jer da je ubio i pojeo jednog pievca, koji je

»vojina njegova i Leonarda, brata Jerka Stošića. Na dobačenu mu uvriedu Jerko Stošić reagirao nogom na Ivana Stošića, ali ga ne dohvatio. To bilo i prošlo. Nakon 4 dana i uprav dneva 12. pr. rujna oko 10 sati u večer sastaše se u „Vrul jam" kod kuće Stošića: okr iv­ljenik Ivan Stošić, braća Jerko, Leonardo i Ante Stošić, Frane Stošić brat okrivljenika, te umoreni Crnogača Tome. Ante Stošić nasrnu na Ivana Stošića: da mu Boga njegova, za što ga nazva da je nepošten? Ivan Stošić odvrat i : da je nepošten, da će mu to pred trista ljudi reci, jer da je pojeo njegova pievca. Umješaše se Ante Stošić i Pere Vrbota, te ih razstaviše. To i ne svršilo, uplete se Crnogača Tome sa necima, po nekojim svjedocima: „što se tu čujemo, mislit će tko, da se tučemo", dočim drugi svjedoci kažu: da nisu razumili, što je Crnogača izlanuo. Okrivljenik pak tv rd i : da mu je Crnogača napalio Boga, i kad bi njemu rekao, da je nepošten, da bi mu dao pljusku. On da je Crnogači odvrat io: „Dodj i t i , pa mi ju d a j ! " Crnogača narupi na nj, a ovaj da ga odturio od sebe tako da je pao. Crnogača se podiže, zgrabi kamen i baci se u okrivljenika, ali ga ne dohvati, jer okrivljenik omanuo gla­vom. Po kazivanju svjedoka, tad bi bio okriv­ljenik povadio nož i navalio na Crnogaču, na što i ovaj povadio nož te stao natražke uz­micati. Videći, da će slabo proći : da Crnogača okrenu ledja, bacio preko ramena unatražke kamen, kojega je u ruci držao i dade petam vatru. Za njim da se otisnu okrivljenik. Na 15 koračaja stiže ga. Crnogača okrenu se i da će s jednog zida dohvatiti kamen, a okrivljenik zamahnu nožem — kako bio ljevoruk — i za-bode mu ga s lieve strane u drob. Crnogača potrka još malo koračaja, odbacio svoj nož preko puta u obližnji vrt i pade na zemlju. Prenesen u pokrajinsku bolnicu, nakon obavljene operacije, preminu u jutro.

Po kazivanju okrivljenika, ovaj bi ga bio nožem dohvatio odmah u početku tučnje, a da se on za Crnogačo.n otisnuo, jer za njim po-trkalo kamenjima i noževima ostalo družtvo. Nakon učina, da se zaklonio u gradsku klao­nicu, gdje ga oružnici uapsiše. Porotnički pro-voriek odbio pitanje umorstva, a prihvatio p i ­tanje ubojstva. Dvor je osudio Ivana Stošić Karadjusa pok. Vice na 4 godine tvrda zatvora pooštrena svaka tri mjeseca na 12. istoga jed­nim danom samotnog zatvora ; na K 176-10 troška pogreba ; na K 120 troška zastupstva oštećene stranke, a za drugu naknadu uputio na redoviti gradjanski sud.

U četvrtak započela je razprave protiv Miletić Blaža pok. Ante iz Stankovaca, nasta­njena u Skradinu, radi zločinstva prevare i pro-nevjerenja. Predsjeda savj. Benković, obtužbu državni pododvjetnik Dr. Ucović, oštećenu stranku skradinsku obćinu Dr. Gazzari, okrivljenika Dr. Bakotić. Razprava još traje.

Sa žel jeznice. Javljaju nam : Sinoć u vlaku iz Splita za Kastel-Lukšić nepomnjom ili nespret-nošću onih, koji su postavljeni da paze na vlak i na čeljad u njemu, za malo da se ne dogodi nesreća. Djevojče jedno od 14 godina u K. Kam-belovcu taman još salazilo, a vlak projuri. Dje­vojka se strmoglavi, a majka joj ne smogne izići, već morade kasnije iz K. Lukšića pješke kćeri u Kambelovac sva zaplakana, čupajuć kose, ne znajuć što joj je od kćeri. Srećom nije bilo zlo, ali moglo ga je bit i , pa bi za to bilo već vrieme, da se i na našoj željeznici počine imati obzira na čeljad.

B laga jna u D rn i šu . Na 16. ov. mj. bila jc prva, poslie ustanove, izvanredna skupština „Hrvatske seoske blagajne" u Drnišu. Pristupio je veliki broj članova, te točno u 11 ' / 2 otvorio predsjednik dekan O. S. Perković skupštinu sa biranim riečima, pozdraviv članove, iztičuć zna­menitost blagajne za drnišku okolicu, kojoj je jedina svrha, da narod izbavi iz prevelike ka­mate i da se tako oslobodi dugova i u bla­gostanju žive. Zatim je Dr. Buić izvjestio o radu blagajne. Dr. Buić jezgrovitim govorom osvrnuo se poslie svog izvještaja na zadružni život, na družtvenu raztrovanost, na žalostne prilike u pogledu zapuštenosti težaka. Iz nje­gova izvješća saznajemo: da ima 10 mjeseci da blagajna djeluje. Odmah u početku upisalo se 146 članova, a sad ih ima 478, a dnevno ih se upisuje. Prometa da je kroz ovo kratko razdoblje blagajna imala 32.000 K. Zatim je skupština jednoglasno glasovala povišenje osobne vjeresije na 6000 K, otvorila tekući račun tr­govcima i primila u svoje područje selo Sti-

kovo. Iza svestranog i bratskog pretresanja družtvenih posala, družinari zahvalili su upravi na nastojanju, a osobito priznanje iztakli gg. predsjedniku i tajniku-blagajniku, te na 1 sat po podne predsjednik zatvorio skupštinu, potla koje uprava je popisala svakom družinaru što treba, kao žita, siena, galice i drugo, za da na vrieme može narediti. Po tom družinari za­dovoljni pošti svojim kućama.

Hrvatsko p jevačko druž tvo „ P r i m o r s k i H r v a t " na T r s a t u priredjuje u slavu posvete svog novog družtvenog barjaka sutra dne 24. studenoga u prostorijama ondješnje „Hrvatske čitaonice" s v e č a n i k o n c e r a t sa p l e s o m . Program svečanosti je ovaj : Na 23. (t. j . danas): U 8 i pol sati na večer bakljada i serenada u počast kumi novoga družtvenoga barjaka mil. g-dji Ernesti L i n i ć . — Dne 24. studenoga pr. podne: U 10 sati sv. misa u župnoj crkvi sv. Jurja, kamo družtvo korporativno polazi iz doma „Hrvatske čitaonice". Pjeva mali zbor Kuklinu misu. Poslie svete mise povratak u veliku dvoranu „Hrv. čitaonice", gdje se obavlja blagoslov nove zastave. Sv. misu služi i bla­goslov obavlja trsatski župnik velč. gosp. Dr. R a č k i . Nakon toga podielit će se gg. pjeva­čima Stjepanu Doričiću, Egidiju Peltzeru i Dragu Čoharu pjevački počastni srebrni znak. Prvi i drugi dan kod svih točaka sudjeluje „Trsatska Glazba". — Razpored koncerta: 1. Ivan pl. Zajc: „T i si moj" , glazba; 2. Proslov „Stjegu Primorskog Hrvata" od M. Potočnjaka; 3. Na-pravnik: Ouvertura iz opere „Vlasta", glazba ; 4. Vj. Ružić-Rosenberg: „Himna o posveti za­stave", mužki zbor; 5. Nigel : „Hrvatske na­rodne pjesme", glazba; 6. H. Volarić: „Divl ja rožica", ženski zbor; 7. Lisinski: Chor i pjev iz opere „Por in" , glazba; 8. P. H. Sattner: „Nazaj v planinski ra j " , mješoviti zbor ; 9. Stiegel: Odlomak iz „Isoline", glazba; 10. Vj. Ružič-Rosenberg: „Pletimo vience", kantata za mješoviii zbor uz samopjev, proslov i pratnju orkestra; 11. Ples. — Zborovima ravna druž-tveni zborovodja g. Karei Kukla.

BjBrnson u Zagrebu . Ovaj se mjesec na zagrebačkom kazalištu pripravlja krasan BjOrnsovon „Fallissement", pa će na predstavu biti pozvan i sam auktor slavni pjesnik Bjorn-stjerne Bjornson, te će tako Zagrebčani imati prilike da vide slavnog pjesnika i plemenitog branitelja potištene nam slavenske braće.

Zemal j sk i Odbor je spao, viče splitsko glasilo klike, odkada je na njemu došao Dr. Dulibić, jer da on tu vedri i oblači sam i proti volji istog Dra. Ivčevića. A što je u stvari ? Svak zna. Zemaljski Odbor je, krivnjom bilo čijom, došao na tanke grane, i baš zadnjih go­dina počeo je njegov ugled rasti. Je li to za­sluga Dra. Dulibića ili drugih prisjednika ili svih zajedno — ne znamo, a sjegurno je, da je Dr. Dulibić širom pokrajine poznat kao ra­dišan, uman i savjestan. Za što dakle „Jedin­stvo" udara na radišnost, vriednost, savjestnost Dra. Dulibića? Mislit će mnogi radi Sinja ili Skradina i sličnih pregledanja, ali nije tomu tako. U poslu Sinja ili Skradina — kako ču­jemo — Dr. Dulibić nije bio referenat, niti je dakle te posle riešavao. Nije dakle splitsko klepetalo radi Tripala ili Matasa proti Dulibiću, nego za treći jedan razlog, biva radi praved­nosti Dra. Dulibića i njegova štičenja pučke koristi. A taj treći razlog isto „Jedinstvo" se stidi otvoreno spomenuti, jer se ne usudjuje u to ime napadati.

Samobsjena. Sa stanovite strane i dalje se hoće da tjera zanat zavaravanja u pogledu p-.ič. gradskih škola. Htjela bi se slavit pobjeda, htjela bi se izkazati radost, zasluga, što l i , — a kad tamo u stvari je, da se ovdašnja školska vlast sama od sebe brine za bolje školsko pomješće, i to opet samo radi škole, a ne radi onih, kojima je škola uobće deveta briga. Ali se ova okolnost, ko i obično izrabljuje, jer pošto su stanovita gospoda već bila duboko, nastoje sada izvući se na površinu, te izvlačeć se iz školskih zahoda ulaze sada u školska pomješća, da odahnu i reku : evo, ovo smo mi postigli ! Slaba utjeha ! Komedija je svršena, ali smieh i rug traju još uviek. Prisvajat i upi­sat sebi u zaslugu ono, što drugi rade, za što se drugi brinu, naprosto je sramota i očita himba. — Poboljšaju li se, dakle, školska po­mješća, bit će izvršeno nešto, čemu spomenuta stanovita gospoda nisu prigovarala i što bi po njima bilo moglo ostati, da se nije sama mjestna školska vlast zauzela već onda, kad pučka gradska ženska škola nije još bila otvorena.

Bistrenje žestokih pića (likera).

Često se sluči da razna žestoka pića i likeri ostaju mutni, te se vrlo lagano očiste. Razni mogu biti uzroci koji mogu uplivati da liker ostane mutan, nu najglavniji uzrok s kojeg pre­često likeri ostaju mutni, jest voda, koja se rabi

u njima Rado sebi

pri njihovu priredjivanju, a to da »c » umanji preveliki postotak žeste (alvonoia. se liker pomuti, ako se rabi voda, koja »•» sadržava mnogo vapnenastih i magneziev.h soli.

Ovakova voda može se upotreb.ti za uma­njenje postotaka žeste u likeri, samo tada aKo se prije prokuha. Svakako je najbolje rabdi kod pravljenja likera destiliranu vodu ih vodu Rismcu, koja neka se prije uporabe filtrira.

Ako u likeru imade previše etericnin ulja, to će liker u tom slučaju takodjer postat, mutan, pa da se ukloni to zlo, najbolje jc rabiti pr. pr i ­redjivanju raznih likera takova ulja, koja su pro­sta od terpentina, i koja neprouzroLUju mutez.

Dogodi li se kod likera izlučenje eteričnih ulja uslied studeni, tada treba takav liker staviti u umjereno toplu prostoriju, a osobito liker koji naginje ovoj mani, jer će se on opet pomuti t i , ma da ga se i očistilo.

Ovdje treba još spomenuti da pomućenju likera može uz eterična ulja biti uzrokom i pre­velika množija vapna, koje se u vodi nalazi.

Samo filtriranje ovakvih mutnih likera riedko kada pomaže, već treba mutne likere čistiti po­moću raznih čistila.

Najobičnija čistila, kojima se mutni likeri dadu posvema očistiti, jesu: morunji mjehur, gelatina, bjelance od jaja, škrob, asbest, mlieko, kisela-magnezija itd.

Morunjim mjehurom i gelatinom čiste se obično samo likeri, koji sadržavaju veliki posto-ugljičnotak alkohola.

Liker koji sadržava preveliku množiju ete­ričnog ulja, a inače je bogat na alkoholu, dade se vrlo dobro očistiti sa ugljično-kiselom magne-zijom, kojoj jer je veoma lagana, treba nadodati malo šroba, da joj se poveća specifična težina, uslied koje brzo pada na dno bačve, te pospje­šuje bistrenje likeca.

Ugljično-ktsela magnezija ne ostavlja u likeru nikakav neugodni tek, jer je neraztopiva, a pošto se vrlo lako i jednako porazdieli po cielom likeru, to može povući za sobom na dno bačve eterično ulje, koje je glavnim uzrokom da se liker pomutio.

Treba spomenuti da pri priredjivanju likera mora da vlada podpuna čistoća da se izbjegne neugodnoj mutležini likera, a dogodi li se ipak, da se ovaj pomuti, tad je najbolje pustiti ga, da se sam po sebi očisti, što obično biva u 6—8 sedmica.

Treba li pako liker očistiti na brzu ruku, onda se postupa ovako:

35 grama morunjeg mjehura (Ichthvocolla, Colla piscium) izreže se u sitne komade i raztopi se u 1 It dobre žeste ili rakije, koja se malo ugrijala. Da se očisti 1 hl finog likera treba ove raztopine 250 crn'1. Ova raztopina ulije se kroz vranj (tapun) bačve u liker, koji se dobro izpre-mieša, a zatim pusti na miru, a za malo dana on će biti posvema čist i bistar. Prosti liker č i ­sti se i mliekom, te se za 1 hl upotriebi 1—2 lt mlieka, koje se ulije u bačvu i dobro sa like­rom pomieša. Poslie 4 dana mlieko se već uta-ložilo na dnu bačve, a liker ostao je sasvim bistar.

Sa bjelančevinom od jajeta može se mutan liker takodjer dobro očistiti a potrebito je za 1 hl likera 3—4 jaja. Tvornica za razna vinska č i ­stila pripravljaju bjelančevinu u suhom stanju u obliku praška, te se za čišćenje 1 hl likera rabi 20—25 grama ove bjelančevine, koju treba razto-piti u 7* lt svježe vode, pa onda ovu raztopinu uliti u liker.

Gelatina je takodjer dobro sredstvo za č i ­šćenje mutnih likera, ali se rabi obično samo kod onih koji imadu malen postotak alkohoha. Za 1 htl likera treba raztopiti 50 gr. gelatine u 3 lt vrele vode, pa se ovom raztopinom čisti liker. Mutni liker može se očistiti i sa magnezi-j o m : 100 grama pečene magnezije raztopi se u 1 lt vrele vode, pa se ovom raztopinom, koje treba uzeti prema potrebi, čisti mutni liker.

Po A. W. Z. piše A. V.

NAŠE BRZOJAVKE. Budimpešta, 23. Zakon predložen u bu­

dimpeštanskom saboru, kojim se vlada upuno-vlašćuje, da provede nagodbu, kako je utanačena, i tim prihvatom da se skrši hrvatska obstrukcija, nije dobro primljen u parlamentarnim krugovima, te izgleda, da ne će biti prihvaćen.

M a d r i d , 23. Viesli iz Portugalske javljaju, da je položaj ondje strašno kritičan, Očekuju se sudbonosni dogadjaji.

Hrvatska tiskara (Dr. Krstel j i dr.) Vlastnik, izdavatelj i odgovorn i urednik Josip Drezga

O G L A S . Javljam P. n. obćinstvu, da sam iza zgrade

c. k. okružnog Sudišta u Varošu otvorio vlastitu

Mastilnicu (Tangariju) za sukno, povjesmo i odiela.

Radnja se izradjuje tačno i brzo. Ciena umjerena : 20 novč. svaki metar.

Preporučujem se, sa štovanjem IVE Č1ČMIRKO p. T O M E .

Broj 307.

OGLAS NATJEČAJA. Razpisuje se kod podpisane mjesto posluž-

nika odnosno kontrolora bolestnih članova sa mjesečnom plaćom od Kruna 50 izplativih svaki mjesec naknadno.

Molbe obložene svjedočbom ponašanja, od­nosno dosadanje službe, imaju se upraviti ovoj Blagajni najkašnje do 10. prosinca t. g.

Od Kotarske Bolestničke Blagajne. Š i b e n i k , 21. studenoga 1907.

Upravitelj: J. GRIMANI.

I N T PODRUŽNICA H R V A T S K E V J E R E S I J S K E B A N K E « Š I B E N I K .

0 rtffen Q f% B A N K O V N I O D J E L

prima uloŽke na knjižice u konto korentu u Ček prometu; eskomp-tuje mjenice, financira trgovačke poslove, obavlja inkaso, pohra­njuje i upravlja vriednine. Devize se preuzimljti najkulanlnije. lzplate na svim mjestima tu i inozemstva obavljaju se brzo i uz povoljne

uvjete.

0

0 Q D i o n i č k a g l a v n i c a

K. 1 . 0 0 0 . 0 0 0 Pričuvna zaklada 1 0 0 . 0 0 0

Centralka Dubrovnik

- - Podružnica u Splitu i Zadru.

Priskrbljuje zajmove uz amorti­

zaciju kotarima, općinama, i jav­

nim korporacijama.

o 0

M J E N J A Č N I C A 0 0 *^ 0

k u p u j e i p

razteretnic lu te , kupe

id aje državne papire, založnice, srećke, va-

B. Prodaja srećaka na obročno odplaćivanje. Osjeguranje proti gubitku kod ždriebanja. Re­vizija srećaka i vriednostnih pa­pira bezplatno. Unovčenje kupona

bez odbitka.

0 C l 1

Z A L A G A O N I C A

daje zajmove na ručne zaloge,

zlatne i srebrne predmete, d r a g o

kamenje itcl. uz najkulantnije

uvjete.

•0

NE Č I T A T I samo već k u š a t i s e m o r a

davno prokušani medicinski

STECKENPFERD - - -ljiljanova mlieka SAPUN

, od BERGMANNA i Druga, Draždjani i Tetschen n a / L . od prije poznat pod imenom

BERGMANNOVA SAPUNA od ljiljanova mlieka

| da se lice oslobodi od sunšanih pjegica, da zadobije bieli tein i nježnu boju. Pretplatilo komad po 8 0 para

: u drogariji VINKA VUČIĆA ft S.BEN.K. g

** BattHa CommmiaU Tricjtina *E pr ima:

Uložke u krunom uz ulo'zničke Listove: sa odkazom od 5 dana uz 2Vi0.'«

„ 15 „ „ 3 % „ 30 „ „ 4 7 4 %

Uložke u zlatnim Napoleonima ili u engl. funtim. (šterlinam) uz uložničke Listove: sa odkazom od 15 dana uz 2 % . ' i 30 „ „ 2 1 / , ,

„ 3 „ „ 3 % NB. Za uložne listove sada u toku, novi

kamatnik ulazi u kriepost 15.og Novembra i lO.og Decembra o. g . ; izdaje blagajničke doznačnice na donosioca sa škadencom od 1 mjeseca uz kamatnjak od 1 l/s %•

Banko-Žiro i Tekući račun. Valuta od dana uloženja, uz kamatnjak koji će se ustanoviti; obavlja inkasso mjestnih računa, mjenica glase-čih na Trst, Beč, Budimpeštu, Prag i druge glav­ne gradove Monarhije, te plaća domicile svojih korentista bez ikakvog troška.

Izdaje uložne knjižice nu štednju uz dobit od 3 V / o

Otvara tekuće račune u raznim vriednotama. Jnkassi: Obavlja utjerivanje mjenica na sva mje­sta Inostranstva, odrezaka i izžriebanih vriednost­nih papira uz umjerene uvjete.

Izdaje svojim korentistima doznačnice na Beč, Aussig, Bielitz, Brno, Budimpeštu, Carlsbad, Cervignano, Cormons, Cernovicu, Eger, Rieku, Friedek, Oablonz, Goricu, Graz, Innsbruck, Kla­genfurt, Lavov, Linz, Olomuc, Pilsen, Polu, Prag, Prossnitz, Dubrovnik, Solnograd (Salzgburg), Split, Peplitz, Troppau, Warnsdorf, Bučko-Novo-mjesto i druge gradove Monarhije bez ikakvog troška, a na Inozemstvo po najboljem dnevnom tečaju.

Izdaje Kreditne listove na sva mjesta Monar­hije i Inozemstva.

Bavi se kupnjom uz tovarne dokumente u Novi Jork, London, Pariz, Hamburg, i td. ltd. uz umjereni kamatnjak.

Daje predujme na vriednostne papire, robu, warrants i tovarne dokumente uz uvjete, koje će se ustanoviti.

Daje jamčevinu za carine skladišta Kontira-nja (Contirungs-Lager).

Preuzimlje u pohranu i upravljanje: U sobi sigurnosti, koja pruža najveću garan­

ciju proti kojoj mu drago pogibelji provale i va­tre i kojoj je posvećen osobiti nadzor sa strane bankovnih organa, primaju se u pohranu vriedno-stni papiri, zlato, srebro i dragocienosti, uz povolj­ne uvjete, te se na zahtjev preuzima i upravlja­nje istih.

Osjegurajc vriednote protigubitcim žriebanja.

Banka Commerciale Triestina.

togr i svih nuzgrednih potrebština.

K I V J I ^ A R A i PAPIRJVICA

oiavu« uiloa - Š I B E N I K - Glavna uUoa

p r e p o n i č a svoj veliki izbor liepili HRVATSKIH, TALIJANSKIH, NJEMAČKIH I FRANCUZKIH

KNJIGA, r o m a n a , slovnica, r iečnika,

onda pisaćih sprava , trgovačkih knjiga, uredovnog papira,

elegantnih l istova za pisma, razglednica i t. d.

P r i m a pretplate na!* sve hrva t ske i m\rane časopise

uz or iginalnu cienu sa tačnim i brzim dostavl janjem u kuću. Velika zaliba svakovrstnih

toplomjera, zwteker»nooč ,Mlo od najbolje vrsti i leća u svim gradac i jama. VANJSKE NARUĆRE OBAVLJA"KRETOM POŠTE.

i i r

Preduzimlje naručbe svako­vrstnih pečata od kautsehucka

i kovine.

Skladište najboljih i najjefti­nijih šivaćih strojeva

„SINGER" najnovijih sistema.

JEDINA HRVATSKA TVORNICA VOŠTANIH SV1EĆA U ŠIBENIKU.

Častim se preporučit p. n. obćinstvu, poštovanom svećenstvu, crkvama, bra­tovštinama, svoju krasnu uredjenu

TVORNICU VOŠTANIH SVIEĆA Kod mene se dobit mogu izvrstne, a od mnogih J j r i f l & r a a t e u

svim veličinama

— svieće od pravog pčelinjeg voska — kao i finog crkvenog tamjana.

Prodajem dobra vrcanog — po zdravlje — koristna meda Klg. po K. 1:20. Kupujem uz dobru cienu u svim kolikoćama žutog voska. Svaku i najmanju naručbn p. n. mušterija obavljam najspremnue, kao i

uz najpovoljnije uvjete. S veleštovanjem

VLADIMIR KULIĆ . Šibenik (Dalmacija) Glavna ulica.

JEDINA HRVATSKA TYORNICA VOŠTANIH SVIEĆA U ŠIBENIKU.

1

Svaki trgovac koji ne , . . , S HRVATI,

oglasuje svoju robu, ustu­pa mjesto svojim takma­cima, koji oglasuju. JADRANSKA BANKA

I2| U TRSTU 0 Bankovne prostorije u ulici Cassa di risparmio, Br. 5.

Vlastita zgrada.

Obavlja sve bankovne i mjenične poslove: eskomptuje mjenice, daje predujmove na vried­nostne papire, kao i na robu ležeću u javnim skladištima.

Kupuje i prodaje vriednostne papire, svake vrsti, devize, inozemni zlatni i srebrni novac, te banknote i unovčnje kupovne i izždriebane pa­pire uz najpovoljnije uvjete.

Izd.-je doznake na sva glavnija tržišta monarhije i inozemstva, te otvara vjeresije uz izprave (dokumutc) ukrcavanja.

Prima novac na štedioničke knjižice u te­kući i giro račun.

Obavlja sve burzovne naloge najbrže i najsavjeslnije uz vrlo umjerene uvjete.

Posreduje i kouvertira hipoteke kod prvih hipoti'karnih zavoda uz najniže uvjete.

jß ¥3f N O V O rç*

Jftt/mM ustanovljena

öS" ^tt *

^ v i Äibeniku tft ^ ( u l i c a S t o l n e C r k v e ) .

* Justin I