IBN 'ARABI - MISLILAC ISTOKA I ZAPADA

bu Bakr Muhammad Ibn 'Arabi al-Hatimi at--

-Akbar (Doctor maximus) i po pridjevku Muhyuddin ili vjere

-danas nije lahko opisati njegov duhovne biografije nekoliko

excellence

-ni njegova duhovna biografija nije do kraja napisan

filozof iz Andalusa snagom svog vlastitog duhovnog genija i bogatstvom svog

U Mursiji i Sevilji Ibn 'Arabi je stekao svoje formalno obrazovanje, a

be, koje su

sufijsku i

a

teozosuhrawardijanska philosophia svjetlosti - falsafa al-

duhovnog ozbiljenja, na koju stupaju samo najbolji duhovni vitezi i sljedbenici kraljevskog puta mudrosti i ljubavi (futuwwa, javanmardi

A

2

2

Andalusa postale pretijesne ovom nemirnom duhovnom sladokuscu i zaljubljeniku ovremeno izlaziti i na tlo Sjeverne Afrike,

Hal' an-na'layn (Skidanje sandala

va duhovna iskustva su postala tako

(qutb), hijerarhije koja upravlja kozmosom, a ona nije drugo doli unutarnja fizionomija awtada

sedam abdalavizija se nije zaustavila samo na gIbn 'Arabi, naime, vidio i samo nebesko rodoslovlje i metapovijesna razdoblja svih

svijesti o neporecivom transcendentnom jedinstvu svih tradicionalnih religijskih formi,

Prijestolju na svjetlosnim stupovima, Prijestolju oko Anqa'

kretanje prema zemaljskoj Mekki, putovanja na univerzalne svete geografije izvornog nebeskog

Bayt al-ma'mur) koja predstavlja u koji se ulijevaju

na Istoku islamskog imperija i sretati se sa najpoznatijim imenima u sferi znanosti i

duhovne inicijacije od strane tajanstvenog, metapovijesnog/hijeropovijesnog poslanika metaj -Hidra, a vidljivi znak njegova definitivnog

Hidrova sufijskog bratstva hirqa) u

U maloazijskom gradu Konji Ibn 'Arabi je s

Godine 621/1223., nakon godina krstarenja po cijelom islamskom imperiju, najposlije se skrasio u Damasku i ondje ostao sve do smrti 638/1240. Pokopan je u

-danas postoji njegov nih

27.

islamskom imperiju, njegova djela stoga, makar su istekla iz jednog istog duha, nemaju istovjetnu zemaljsku domovinu. Gotovo svako od njih je nastajalo u nekom drugom

27 Temeljne biografske ob Ibn 'Arabi ou la quete du Soufre des saints, Nekolikois, 1986, osobito stranice 13-19; S.H. Nasr, Tri muslimanska mudraca, Sarajevo, 1991, str. 107-149; T. Izutzu, Sufism and Taoism, Berkeley-Los Angeles-London,

Ibn 'Arabijevo filozofsko-i djelu.

3

3

oboda islamskoga imperija, i u sasvim osebujnim okolnostima. Ni dan-danas nije -

n 'Arabija, misli da

no izgubljen. Sam Ibn Podsjetnik

naslovom 251 djelo.Treba kazati da opseg njegovih djela varira u rasponu djela koja broje desetke

stranica. Dobar dio njegovih djela je danas u rukopisu razbacan po raznim bibliotekama al-

Futuhat al-Makkiyya, I-IV, Kairo, 1293. H.; Fusus al-Hikam, Kairo, 1309. H.; Targuman al- , Cambridge, 1911.; -Dawa'ir; at-Tabaqat al-ilahiyya, 'Uqlat al-mustawfiz (ova tri potonja djela je objavio H.S. Nyberg pod naslovom Kleinere Schriften des Ibn al-'Arabi, Leiden 1919; Mawaqi' an-Nugum, Kairo, 1325. H. Tafsir al-Qur'an, Kairo, 1283. H.; Muhadarat al-Abrar, Kairo, 1282. H.; Risala fi kayfiya as-suluk ila Rabbi al-'Izza, Risala al-Halwa; Risala nisba al-hirqa; Risala

- -taragim; -sufiyya (M.S. u India Office, Loth. Cat. 657). Potom slijede djela: -husna; Mahiyya al-qalb; -anwar; Al-Insan al-kamil (M.S. u India Office, Loth. Cath. 658); -kawn, Kairo, 1343. H.; Al-Agwiba al-la'iqa 'an al-as'ila al-faiqa, M.S., Loth, Cath. 659; Risala fi ma'na an-nafs wa ar-ruh, objavio ga je M.A. Palacios u Acts of the 14th Oriental Congress Wuduh al-hadit: man 'arafa nafsahu fa qad 'arafa Rabbahu, djelce koje je objavljeno u J.R.A.S., oktobra 1901. godine; Diwan, Bulaq, 1271. H..

opus magnum al-Futuhat al-Makkiyya (Makkanska osvajanja), objavljen u Kairu 1293. H.

a

raktate iz muslimanske teologije, pravne nauke islama, egzegeze i -

ovoga djela sam autor svj .Ibn 'Arabijevo djelo Fusus al-Hikam ( ) je drugo

-a Summa mistica ne samo u kontekstu njegova

poglavlja ili logosa od kojih svaki izTitusa Burckhardta ono predstavlja Ibn 'Arabijev duhovni testament, a za Abu 'Ala al-

me utjecaju na sufijska gibanja Ibn 'Arabijeva vremena i

4

4

profilirapriskrbilo osebujan i uvijek prepoznatljiv i samo njemu primjeren bitak jest bremeniti

svakodnevlje kao poseban obzir arapskoga jezika razumljiv samo najumnijima, kao

dodiruje, gra hidrovskim obzirom Ademova

absconditum-a. Stoga u Ibn 'Arabijevu jeziku i njegovim krajnje svjetlosnim idejama i

rnjost, svaki fenomen noumen, svaki tafsir je ta'wil, svaki je tanzih i svaki tanzih je apsolutni ta'til.

hayal). Za tebe je upravo uobrazilja (to jest svijet) samostojna zbilja

uobrazilja. Tako, cijeli opstoje 28."

transcendentnom jedinstvu Bitka (wahda al-wugudAndalusa dosljedno razvijao u nepretrgnutom suodnosu sa idejom o krajnje

metajezik ili jezik Ademove rajske mladosti. Tu vrstu logike Ibn 'Arabi

abscondituma i nedosezljivosti, jednako tako i u svim drugim

al-haqiqa al-mutlaqaegzistencijalnu odoru sastavljenu od devedeset i devet "lijepih Allahovih Imena", odoru koja (wugudullah

tawhid), i u njoj abscondituma -atribucijskih

enuncijacija stapa u metaficoincidentia oppositorum (ta'til apocatastaze (ta'wil). Ovo Ibn

28 Ibn 'Arabi, Fusus al-Hikam, pp. 117, 199; usp. H. Corbin, L'Imagination creatrice dans le soufisme d'Ibn 'Arabi, Nekolikois, 1958.

5

5

Palaciosa i drugih kao neka vrsta filozofijskog panteizma, panenteizma i monizma.

Bitka najdosljedniji je primjer sufijskog teomonizma."Zbilja, oslovljena Esencijom na razini jednotnosti (ad-dat al-ahadiyya), u

Wugud) u mjeri u kojoj

muqaddas) da bi se odredila bilo kakvim sopstvom ili bilo kojim imenom.

njoj29."

on zna da je On taj

ki vidljive i osjetilne poput nebesa i Zemlje i svih materijalnih stvari koje postoje u rasponu toga

materijalne stvari podudarne sa njegovim tjelesnim dijelovima. Postoja

30."

al-insan al-kamil), koja se smatra jednom od najplemenitijih ideja sufijske

ostalo, smatra autorom sufijskog traktata naslovljenog u smislu anthropologia spiritualis Homo verus, Homo perfectus, Homo universalis ili Adam ruhiyy, Adam nuraniyy, Adam kulliyy

- - -

Ibn 'Arabi oslovljava (Adam ilahiyy, Pananthropos) koji u smislu Homo politicusa (Halifa fi-l-ard) ravna svim sferama silazno-

ahadiyyatskog/wahidiyyatskog Lica

(wugud dihniyy) i milotvornom

teofanijsko- wugud mawgudiyymuhammedanskom zbiljom (al-haqiqa al-muhammadiyya)

an-nur al-muhammadiyy).

-egzistencijalna okomica svjetova u kojoj su sukusirani svi darovi ahmadovsko-

29 Fusus, p. 30 3Fusus, p. 55; usp. Ian Richard Netton, Allah Transcendant, Richmound, Surrey TW9 2QA, 1994, pp. 269-280.

6

6

e horizontale, a napose je u toj okomici smirena sva punina tri temeljne duhovne vlasti Poslanika islama: nubuwwetska, welayetska i imametska, i to Poslanika

al-mazhar al-kulliyy, al-huluq al-'azim).

egzistencijom poput maglovita i nejasna lika koji ima for

Adam

ogledala i sami duh one forme31."ruh

su toga svjesni -

32."

oz onaj vid egzistencije 33."

al-insan al-haqiqiyy) da u njemu

razini sveobuhvatnog imena Allah

U Svoju desnu ruku, koja jest Njegova ruka, stavio je Ademovu zbilju i zbilju njegovih potomaka, to jest stavio je sve Svoje aktivne Atribute i Svoja (aktivna) Imena

slabija ruka, On je a strogo

jer) svaka od te dvije ruke Milostivoga je, zacijelo, desnica. (I, slijedno tome, ne postoji tributa), jer "primanje (qabiliyyah) u odnosu na

fa'iliyyah) i njegovu

odnosu na ono potonje34."

cosmologije perennis

31 Fusus, p. 9.32 Ibid., p. 152.33 Ibid., p. 14.34 Ibid., p. 26.

7

7

oj sjaj prima od svjetlosti . Sve

Bitka in potentia in actus, sve, dakle, svoju egzistencijalnu orljavu smiruju u rasponu

sapijencijalno-egzistencijalnoj pustolovini silazno-Bitka.

al-fayd al-wugudiyy) i Dah Milostivoga neprestance

Znanju i u svijetu Nevidljivoga35."

obzorja njihove pritajenosti (al-a'yan at-tabita slu

m

glasovima ili na pergameni u zakovnim, posve konkretnim pismenima i ortografskim

duhu

horizontalno prepolovljenim s razloga takovrsne naravi arapskoga pisma, tako da motrit

na

35 Ibid., pp. 195-196.

8

8

Ali ne, oni u ponovno stvaranje ne vjeruju. (L,15) Ljudi su (zbunjeni glede tog fenomena), jer oni ne poznaju (nepretrgnutost) obnavljanja stvari sa

36."

menta

Na-koja-abad), u

qalam al-lawh al-mahfuz

poton

meta

i hronologijskog, metageografskog i svetogeografskog simbolizma37

egzistencijalne i sapijencijalne perspektive ili dimenzije fenomena stvaranja kao kontinuiranog p

svetopovijesnog dolazi jedan metapovijesni zastor i tako u nedogled, ali svaki od njih skriva Praizvor, nedodirljivo, nedosezljivo, neprirecivo i nespoznatljivo . Da

ku, svetopovijesnu ili metapovijesnu, zemaljsku ili nebesku

uzdignutija i kulturno profinjenija38.

nadosobne Zbilje, koja puninu Bitka raskriva u nepretrgnutom kozmopovijesnom

36.Ibid., p. 153; usp. M.A. Aini, La Quintessence de la philosophie de Ibn-i 'Arabi, Nekolikois, 1926, dio II.37 Titus Bourckhardt, Cle Spirituelle de l'astrologie musulmane d'apres Mohiddin Ibn 'Arabi, Milano, 1974; usp. La Sagesse des prophetes.38 Vidi: Anawati-Gardet, La Mystique musulmane, pp. 232-233; usp. T. Bourckhardt, Introduction to Sufi Doctrine, p. 96.

9

9

hipostaziranju (tagalliyyat

svrho

'Arabijeva sufijskog opusa. To sjedinjenje (ittihad -

'Arabijeva pojma koji, jednodobno, jesu zaglavnica i zasvodnica njegove sufijske eshatologije, a t(fana'

baqa'). Ovo osebujno egzistencijalno stanje u smislu optr

- ). Sama

im odlikama

fana'),

samouglinjenja (hulul) i samoucjepljenja (baqa') u svjetlosnu vertikalu 39.

40."

Allah koje je epitom svake molitve, svakog zaziva i svakog intuitivnog

zmosa ili

39 Fusus, p. 104; usp. T. Bourckhardt, La Sagesse des prophetes, pp. 103-104.40 Fusus, p. 57.

10

10

- jer molitva sufije neumitno pretpostavlja neku vrstu molitvene teomorfno-antropomorfne sinergije -

-egzistencijalni sraz

41. fana') u Apsolutu. U

tom stazove sjedinjenjem (gam' baqa')

vlastiti pojavak; one tvore svoj vlastiti pojavak jedna drugoj unutar samog Apsoluta.

(koje se pojavljuju u njemu) jesu stvorenja. Stvorenja u takvom iskustvu spoznaju jedno 42."

(stanje stvari) na toj razini u pojmovima stvorenja ukoliko su razlikovana od Apsoluta,

tako da su zakriveni snagom stvorenja da motre Apsoluta43." Na prvim stranicama ovog odjeljka o Ibn 'Arabiju u kontekstu predstavljanja

pos

transcendentnom jedinstvu tradicionalnih religijskih formi ili ideju o bezuvjetno jednom i

svome Fususuili un al-kalima al-muhammadiya

punine. Potpuni svetopovijesnipunoljetstvo predstavlja muhammedanski Logos

41 Fusus, p. 62; usp. La Sagesse des prophetes, pp. 45-46.42 Fusus, pp. 74-76.43 Ibid.

11

11

Verus Propheta), koji predstavlja univerzalnu puninu hidrovskog i

apovijesne i svetopovijesne, metageografske i svetogeografske obzire njegova univerzalna ahmedovsko-muhammedanskog, preegzistentno-osobnosti.

azidanim od opeka, zidom koji je bio skoro cijeli dozidan, osim jedne opeke kojom je trebalo

danju) da ondje nedostaje samo jedna opeka.

walayata

opeke nedostaju, a cijeli zid je bio sazidan

pod onim dvijema opekama koje ima da ucjelove zid podrazumijeva niko drugi doli

izvanjski gledano, sljedbenik Zakona utemeljenog snagom

u kojima on, jednostavno, slijedi

od Boga spoznaju o samom tom stanju u kojem je on, izvanjski, jednostavni sljedbenik

Sve je to tako s tog razlo

opeku, jer on zadobiva mudrost iz istog on

dugom povijesnom lancu

nakon iste te egzistencije onih preth- Bio sam

44."Ibn 'Arabi nikada nije nastojao razvijati ideju o transcendentnom jedinstvu

tanazzulat), hijerofaniziranog

44 Fusus, p. 35; usp. Galaluddin Rumi, Kitab fihi ma fihiDe l'Unite transcendante des

religions (O transcendentnom jedinstvu religija, prijevod na bo1996).

12

12

(tagalliyat) i epifaniziranog (mazahir) transcendentnog, nadosobnog i univerzalnog dna Tawhid). Naprotiv, on je,

egzoterijskih, izvanjskih, historiziranih formi religijskog genija i da ih se, snagom

apokatastaze i coincidentia oppositorum

anskim Prijestoljem, sa samim nadosobnim Licem

raznobojnom svjetlosnom snopu pada na srce istinskog 'Arifa, srce koje ima oblik

spektar koji se d

iznova se ulijevSrce moje je postalo primateljkom svakog oblika,

samostanom za monahe,panteonom za idole,

i Knjigom Qur'ana.

pa kamogod deve ljubavi da krenu,

ondje je moja vjera i moj Vjerozakon45. (19)

poznat, predstavljaju pravi duhovni okean u kontekstu sufijske literature islama kao

dubokog sufijskog panja sinajskognepretrgnutog lanca tradicionalnog sufijskog rodoslovlja (silsila al-'irfan

?,

dubina:

45 Ibn 'Arabi, Targuman al- , uz engleski prijevod R. Nicholsona, p. 67.

13

13

najbolj'Arabijeve misli, koji su stekli neugasivu slavu u povijesti ukupne ezoterijske literature

-Karim al- i,

Rene Guenon, Frithjof Schuon, R. Nycholson, 'Affifi, T. Burckhardt i drugi. Njegov

ko(al-ma'rifa al-aharawiya) sufizma, kojoj je Ibn 'Arabijev duhovni genij dao pravoputno