ilkic_antičke plombe iz sotina

8/3/2019 Ilkic_antike plombe iz sotina

1/24

57

ANTIKE PLOMBE IZ SOTINA (CORNACUM)

Mato ILKIOdjel za arheologiju Sveuilita u Zadru

UDK 902.2 (497.5) SotinIzvorni znanstveni rad

Primljeno: 21. XII. 2005.

U radu su obraene antike olovne plombe koje su pronaene rekognosciranjem Kornakuma(Cornacum), rimskog lokaliteta 10 kilometra jugoistono od Vukovara. Prema sadraju, dijele se navie skupina. Slubenim plombama pripadaju primjerci s carskim portretima i natpisima te oni s

prikazom vojske. Vjerojatno su pripadali dravnoj blagajni i kao takvi dospjeli na limes zajedno svojnikim plaama. I dva nalaza s vojnim natpisom pripadaju skupini slubenih plombi. Na njima se

spominje cohors II Aurelia Dacorum, postrojba koja je vjerojatno sainjavala vojnu posadu u Kornakumu poetkom 3. st., a moda ak i neto ranije, u svakom sluaju ne prije cara MarkaAurelija. Od mnogobrojnih privatnih plombi najzanimljivije su one s ranokranskom simbolikom, jerpripadaju arheolokome horizontu koji je iznimno slabo poznat u kontinentalnoj Hrvatskoj. Takoer

su vrijedne i plombe s izrazito idovskom tematikom, koje su zasad jedinstvena pojava na podrujuPanonije.

Kljune rijei: antike plombe, Sotin (Cornacum), antika arheologija.

Uporaba plombi bila je uobiajena pojava u antikome svijetu. U praktinomesmislu, plombiranjem se uvala tajna i ograniavalo koritenje zapeaenih poiljki.Primjera radi navodim rimske vojne diplome kod kojih je dvaput upisan isti sadraj.Tonim i istinitim tekstom drao se onaj s nutarnjih strana diptiha koji je bio zapeaen

olovnim plombama, kako to zorno svjedoi vojna diploma iz muzeja u SlavonskomeBrodu.1 Ovisno o vlasniku, peati se dijele na tri vrste. Prvoj pripadaju carski peati,zatim fiskalne uprave, te vojne administracije. U drugu vrstu spadaju peati gradskihslubi. Posljednji se odnose na privatne osobe i vee skupine ljudi.2 Plombe trgovakogakaraktera osobito su esto primjenjivane pri obiljeavanju razliite robe. Tako zapeaene

poiljke carinjene su na granicama provincija, nakon ega je roba otpeaena i putena u

1Jasenka MIKIV, Rimska vojnika diploma iz Slavonskog Broda, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu(dalje VAMZ), XXX-XXXI, Zagreb, 1998., str. 84, 97, sl. 35.

2 Robert TURCAN,Nigra moneta, Lyon, 1987., str. 15, 16.


2/24

M. ILKI, Antike plombe iz Sotina (Cornacum),Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 48/2006., str. 5780.

58

promet.3

Iznimku ine poiljke sa slubenim peatima, u koje spadaju carski, fiskalni ivojni, s ciljem slobodnog prolaza na granici, odnosno koji su jamili osloboenje odcarinskoga poreza.4 Plombe su izraivane od olova najee krune ili ovalne osnove iredovito na plonom, stoastom i slino oblikovanom tijelu imaju bonu rupu za konopili neku drugu vrstu vezice kojom su privrene za odreeni predmet, robu ili vreicu snovcem. Reljefni sadraj, tj. likovni prikaz i natpis, moe biti na jednoj ili obje strane iuvijek je izraen kalupom.

Na podru ju Hrvatske ta vrsta arheoloke grae jo nije dovoljno prouena. IzSiska potjee vei broj antikih plombi koje su krajem 1979. bile izloene u zagrebakomArheolokom muzeju.5 Meutim, od njih 60-ak objavljena je samo jedna.6 S tog nalazita

poznata su jo etiri primjerka koji potjeu iz jedne privatne zbirke.7

Objavljena je i jednaplomba iz Salone.8Rimske olovne plombe veoma su brojne na podru ju Kornakuma (Cornacum),

antikom lokalitetu na podru ju Sotina, koji se nalazi 10 kilometra jugoistono odVukovara. Tu je pronaeno oko 90 takvih nalaza, od kojih sam 30 darovao Arheolokommuzeju u Zagrebu,9 a 10-ak Gradskom muzeju u Vukovaru. Na alost, od posljednjih jesauvano samo nekoliko primjeraka, a ostali su uniteni u srpskoj najezdi na poetkuDomovinskog rata. S obzirom na to da je rije o predmetima izraenim od mekane kovine,mnogi su tijekom vremena pretrpjeli znatna oteenja, gotovo do neprepoznatljivostisadraja. Ipak, njih 30-ak u dosta je dobrome stanju te ine solidnu osnovu za analizu.

Rije je o artefaktima iz vlastite zbirke (kat. br. 15, 713, 1530)10

i tri primjerka kojesam darovao vukovarskom Gradskom muzeju (kat. br. 6, 14, 31). Dakle, ukupno samanalizirao 31 rimsku plombu.11 I one se mogu razvrstati prema uobiajenim skupinama.

3Vujadin IVANIEVI, Rimski i bizantski peati i medaljoni iz zbirke Narodnog muzeja u Poarevcu,

Numizmatiar, 15, Beograd, 1992., str. 47.4

Vasile CULIC, Plumburi comerciale din cetatea romano-bizantin de la Izvoarele,Pontica, XII, 1971., str.197.

5Ante RENDI-MIOEVI, Rimski olovni figuralni peati iz Siska, VAMZ, 12-13/1979.80., Zagreb, 1980.,str. 247, 248.

6 Remza KOEVI, Olovne ploice posebne namjene, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 17,Zagreb, 2000., str. 96, T. I, 1.

7R. KOEVI,Arheoloka zbirka Benko Horvat, Zagreb, 2000., kat. br. 267270.

8Ema VII-LJUBI, Varia, u: Salona Christiana, Split, 1994., str. 286, 287.

9Primjerke koje sam darovao zagrebakom Arheolokom muzeju nisam temeljito obradio jer su trenutanonedostupni iz objektivnih razloga.

10Arheoloka zbirka koja je u mome vlasnitvu rjeenjem je stavljena pod preventivnu zatitu Ministarstvakulture Republike Hrvatske. Ona je gotovo u cijelosti spaena na poetku Domovinskog rata (vidi: MatoILKI, Sotinsko arheoloko blago, Glasnik, hrvatski politiki tjednik, br. 78, Zagreb, 25. listopada 1991., str.45).

11

Ilustracije je izradio autor ovih redaka, i to uz pomo

kolege dr. sc. Sinie Bilia Dujmui

a, kojemu seovom prigodom najljepe zahvaljujem.


3/24


59

Slubenim peatima sigurno pripada neto vie od 10 olovnih plombi s carskimlikovima.12 Na dvije od njih s potpuno istim prikazom nalaze se portreti etvoricevladara. Okrenuti licima jedan prema drugome, postavljeni su u paru u dva reda. Sobzirom na to da su im glave dosta krupne i bez individualnih crta, vjerojatno je rije ocarevima prve tetrarhije (kat. br. 3, 4). Na alost, prikazi na njima dosta su izlizani. Ipak,od detalja se dade zamijetiti zavrna vezica, vjerojatno od lovorova vijenca s glava.Primjerci s identinim prikazom pronaeni su u Viminaciju13 i Karnuntumu.14 Zajedniko

je obiljeje svih tih plombi s prikazom tetrarha i u dosta masivnom korpusu, koji jegotovo u obliku polovice kugle.

Druga vrsta sotinskih plombi predstavljena je primjerkom s prikazom cara u

profilu okrenutog udesno. Na neto krupnijoj glavi je vjerojatno biserni dijadem od kojeg je vidljiva vezica zavrne vrpce (kat. br. 7). Prema prikazima s novca takvo je stilskoobiljeje karakteristino za nekoliko posljednjih godina vladavine Konstantina Velikog i

poetak razdoblja samostalne vladavine njegovih sinova, to bi u tome sluaju upuivalona Konstansa.15

Na jednoj slinoj, ali znatno bolje ouvanoj plombi iz Sotina prikazan je udubljem reljefu portret golobradoga cara u draperiji. Okrenut je udesno. Na glavi imadijademu od bisera u dva reda. Uz kruni rub tekao je natpis od kojega je sauvan samodio, i to []TAN-TIV[]G (kat. br. 5). Mislim da je ovdje sigurno rije o KonstancijuII. Na to upuuje prikaz koji je po stilu vrlo slian novcu iz priblino posljednjega

desetljea njegove vladavine. Takoer, u prilog tomu iao bi i natpis koji se moerestituirati: [D(ominus) N(oster) CONS]TAN-TIV[S P(ius) F(elix) AV]G(ustus). Tomeprimjerku veoma je slina jo jedna plomba iz Sotina (kat. br. 6).16 Kod nje je prikaz isti,s tom razlikom to je zavrna vezica bisernog dijadema neto dua, a portret izveden uneto pliem reljefu. I tekstualni sadraj je morao biti isti, iako je od njega vidljiv samodio poetka natpisa: [D N] CO[NSTAN-TIVS P F AVG]. Obje plombe vjerojatnodatiraju ili iz razdoblja neposredno nakon Konstansove smrti, kada je njegov dioRimskog Carstva pripojen jo jedinom preivjelom bratu, a prije nego to je Konstancije

12Unutar skupine koju sam darovao Arheolokom muzeju u Zagrebu ima nekoliko plombi s prikazima i

natpisima careva uglavnom iz kasnoantikog razdoblja. Primjerci s prikazom Viktorije takoer pripadajuslubenim peatima.

13V. IVANIEVI, Rimski i vizantijski peati i medaljoni iz zbirke Narodnog muzeja u Poarevcu,

Numizmatiar, 15, Beograd, 1992., str. 50, T. I, 12, 13. Autor s istim tetrarsima povezuje jo i viminacijsku plombu na T. I, 14. Meutim, donji lijevi portret znatno je njenije oblikovan. Mislim da taj primjerakprikazuje vladare iz neto kasnijega razdoblja.

14Gnter DEMBSKI, Rmische Bleisiegel aus sterreich,Rmisches sterreich, 3, 1975., Tafel 8, 911; HeinzWINTER, Neue rmische Bleibullen aus Oststerreich (II), Mitteilungen der sterreichischen NumismatischenGesellschaft(dalje MNG), 36, Wien, 1996., str. 39, 40, 45, 46.

15Nakon smrti Konstantina Velikoga njegovi su sinovi razdijelili Rimsko Carstvo na tri dijela. KonstantinDrugi dobio je vlast nad zapadnim provincijama, Konstancije Drugi nad istonim, a Konstans je vladaosredinjim dijelom antike velesile, koje upravo obuhvaa i Kornakum kao nalazite ove plombe.

16 Plombu sam naao na dunavskoj obali Vruak. Darovao sam ju vukovarskom Gradskom muzeju.


4/24


60

Gal proglaen cezarom, ili pak nakon njega, kada je Konstancije Drugi samostalnovladao, sve dok mu cezarom nije postao Julijan Drugi.Znatno rjeoj vrsti pripada plomba s portretom u poluprofilu. U dubokom reljefu

prikazano je golobrado lice s nagibom udesno. Ispod pramenova kose, s lijeve stranevrata nazire se zavrna vrpca bisernog dijadema. Gornji dio plombe nedostaje (kat. br.8). Rije je o veoma zahtjevnoj izvedbi ija je vrsna vjetina ponovljena na solidima, i toza vladavine Konstancija II. Prema tome, i taj se primjerak vjerojatno odnosi na istogacara.

Na tri potpuno identine plombe nalazi se u ovalnom polju prikaz bista dvajuvladara u draperiji okrenutih licima jedan prema drugome. Iznad njih je kratica DD NN,

tj.Dominorum nostrorum (kat. br. 911). Prvi, lijevi ima dijadem i sigurno prikazujeKonstancija II. Za drugi, gologlavi prikaz, dvojbeno je jedino to to se ne moe pouzdanoutvrditi na kojega se od dvojice cezara odnosi. U obzir dolaze samo Konstancije Gal iJulijan II. U svakom sluaju, te se plombe mogu datirati u razdoblje od 15. oujka 351.

pa do zime 354. kada je cezarom bio Konstancije Gal,17 ili pak od 6. studenog 355. pa doljeta 361., odnosno do smrti Konstancija II., kada je cezarom bio Julijan II.18 Za sotinske

plombe iz razdoblja Konstantina Velikoga i njegovih sinova nema bliskih analogija.Posljednja plomba u nizu s carskim portretima, na alost dosta loe ouvana,

donosi likove trojice suvladara. Sredinji je vei i prikazan je frontalno. Prema njemu suokrenuti boni. Svi su u draperiji i na glavi imaju biserne dijademe. Povie njih je natpis

D[DD NNN]. Cijeli je prikaz obrubljen krunim tokastim nizom (kat. br. 12). Postojivie vladarskih kombinacija koje bi se mogle odnositi na tu sotinsku plombu. No, izborse ipak moe suziti. ini mi se da prva mogunost, tj. zajednika vladavina ValentinijanaI. i Valensa, kojoj se prikljuio i Gracijan, nije realna jer veliinom u kompozicijidominira samo jedan, i to sredinji lik. Time je jasno naznaeno da se bone, manje glaveodnose na suvladare koji su znatno mlai pa prema tome i neto manje vani. U obzir nedolazi niti zajednika vladavina Teodozija I. i njegovih sinova jer 393. Kornakumvjerojatno vie nije postojao, barem u vojnom smislu. Naime, za utvrivanje vremenanjegove propasti od neprocjenjivoga su znaenja upravo statistiki podatci koje sam dobioanalizom numizmatike grae. Posljednji novac s legendom SALVS REIPVBLICAE,

koji je kovan izmeu 388. i 393., odreuje vrijeme nakon kojega je gotovo prestao ivotu Kornakumu. S obzirom na to da do sada nije pronaen Honorijev novac, to se vjerojatnodogodilo 392. Prvi sljedei sotinski numizmatiki nalaz potjee tek iz razdoblja JustinijanaI. Kako je antiki ivot nezamisliv bez novanoga gospodarstva, moe se s velikomsigurnou pretpostaviti da je ta istaknuta pozicija na limesu bila naputena. Vojska izKornakuma prebaena je na Rajnu. Tu je spominjeNotitia dignitatum.19 Andreas Alfldy

17John P. C. KENT, The Roman Imperial Coinage (dalje RIC), vol. VIII, London, 1981., str. 13.

18J. P. C. KENT,RIC, vol. VIII, London, 1981., str. 1416.

19Notitia dignitatum occidentis (daljeNot. dign. occ.), VII, str. 102.


5/24


61

pretpostavlja da se to dogodilo tek izmeu 395. i 398.20

Ipak, sotinska numizmatikagraa govori o tome da je vojska krenula na dalek put bez povratka znatno ranije. To jesvakako moralo biti prije ljeta 392., kada je na zapadu vlast preuzeo Eugenije, a ne nakonnjega, kako je predloio maarski znanstvenik. Prema tome, plomba je vjerojatno izrazdoblja izmeu 375. i 392., kada se izmijenjalo vie kombinacija od trojice suvladara.Jednu su inili Valens, Gracijan i Valentinijan II. Nakon Valensove smrti carska je titula

povjerena i Teodoziju I. Ostaje kao mogunost jo samo razdoblje zajednike vladavineValentinijana II., Teodozija I. i Arkadija. No, teko je rei na koju se od tih carskihskupina odnosi sotinska plomba. Veoma joj je slian jedan primjerak iz Siska koji seuva u zagrebakom Arheolokom muzeju.21

Slubenim peatima pripadaju i plombe s prikazima vojske. Naime, nema dvojbeoko toga da je uporaba takvih motiva rezervirana iskljuivo za dravni aparat. Na njimaje istaknut temeljni ustroj Rimskoga Carstva iz kasnoantikoga razdoblja. To su vladar,vojska i kranstvo. to je antika velesila bila ugroenija, to su snanije isticane te trinjezine osnovne poluge. To se najbolje zrcali na novcu, koji oito nije bio samo platenosredstvo. U politiko-promidbenu svrhu koristile su se i plombe. Na jednoj od njih

pravilno su postrojena etiri vojnika u ovalnome polju. Svaki dri desnom rukomuspravno koplje, a lijevom se oslanja na tit (kat. br. 13). Takva kompozicija mogla bi

prikazivati i etvoricu suvladara, to bi upuivalo na razdoblje potkraj 3. st. ili netokasnije. Naime, u vrijeme vladavine Konstantina Velikoga i njegovih sinova bio je u

prometu mnogobrojan sitni bakreni novac s legendom GLORIA EXERCITVS22

nakojemu su prikazana dva vojnika izmeu kojih su dva ili jedan bojni znak. Prikazani su uistom statinom stavu kao i oni s plombe iz Sotina. Takvim su promidbenim porukamacarevi vjerojatno htjeli pridobiti naklonost vojske.

Druga plomba23 znatno je sloenijega i zanimljivijeg sadraja; ona gotovoprepriava nekakav vani vojni dogaaj. U desnom dijelu polja dominira vojnik koji je upokretu i s kopljem u ruci. Iza njega je arhitektura koju tvore dvije uske i visoke kule skrovovima na dvije vode. U gornjem dijelu spojene su zidom. Moda je rije o gradskimvratima. Pri vrhu lijeve polovice reljefnoga polja takoer je vojna tematika. Tu je znatnositnije prikazan vojnik, okrenut ulijevo i u snanom iskoraku. Prikazan je u borbenom

poloaju, i to, izgleda, u trenutku dok obara neprijatelja. Priblino u sreditu polja ovei

20Andreas ALFLDY,Der Untergang der Rmerherrschaft in Pannonien, Berlin Leipzig, 1926., str. 77.

21R. KOEVI, Olovne ploice posebne namjene, str. 95, sl. 1.

22Seth William STEVENSON, A Dictionary of Roman Coins: Republican and Imperial, London, 1982., str.421.

23Taj artefakt od olova s figuralnim prikazom nema vidljivu rupu s bone strane, kao to je to uobiajeno za

plombe. Poleina je vrlo gruba. Ipak, vjerojatno je rije o plombi, kojoj po kovini i veliini potpunoodgovara. Pronaao sam ga na dunavskoj obali Vruak, ispod sredinjeg dijela Sotina. Darovao sam ga s

nizom drugih prapovijesnih, antikih i srednjovjekovnih predmeta vukovarskom Gradskom muzeju, i toprije Domovinskoga rata.


6/24


62

je Isusov monogram, ispod kojega je prednji dio broda na uzburkanoj vodi (kat. br. 14).Na plombama iz istonih i zapadnih provincija nema niti priblino slinih sadraja.ini mi se da ta plomba vrsne izvedbe i s tako sloenom kompozicijom nije

nastala kao rezultat puke, proizvoljne mate. Na tako bezvrijednom i malom predmetu,promjera svega 20-ak mm, saeta je osnovna poruka. Autor je oito htio prikazati vojnu pobjedu u kojoj je uspjeno odbijana opsada nekoga grada smjetenog vjerojatno uzrijeku. Taj se prikaz moe povezati s jednim povijesnim dogaajem! Car Konstancije II.sukobio se 351. s uzurpatorom Magnencijem, i to nedaleko od Kornakuma, odnosno kodMurse i Cibala. Rije je o sukobu razliitih ideologija. Magnencije kao pristaa starereligije, upao je iz Galije i provalio u Panoniju.24 Legitimni vladar Rimskoga Carstva

Konstancije II., inae kranin, bio je tada zauzet ratovima s Perzijancima. Radiostvarivanja premoi u Iliriku u tim tekim vremenima, obojica su se sluila razliitimpolitikim sredstvima. Poganin Magnencije svoju je dvolinost pokazao kovanjem novcas velikim Isusovim monogramom, i to radi tobonje naklonosti prema obinome puku.Konstancije II. pak tolerirao je zapovjednika pjeatva Vetraniona, koji je u Mursi, a

potom i u Sirmiju, uz pristanak vojske doao kratko na vlast,25 kako bi taj iskusni asnikvojske Ilirika usporio napredovanje galskoga uzurpatora. Magnencije je isprva

bezuspjeno opsjedao Cibale, a zatim je krenuo i na Mursu, grad na Dravi, ispred ijih sezidina 28. rujna 351. odigrala stravina bitka u kojoj je poginulo, raunajui obje strane usukobu, oko 54.000 vojnika.26 Zahvaljujui uglavnom strijelcima na konjima i osobito

oklopljenim konjanikim postrojbama, koje su bile ustrojene po uzoru na perzijskekatafrakte, Konstancije II. izvojevao je pobjedu.27 Prenosei engleskoga povjesniara E.Gibbona, Danica Pinterovi istie: Tek kad su u boju nastupili orijentalni strijelci,

prestraeni su i oajni Gali i Germani bili prisiljeni da se bace u valove Drave. Kad jeMagnencije uvidio da je njegova stvar izgubljena, skine sa sebe carski ornat i umakne nahitrom bijegu s obala Drave do podnoja Julijskih Alpa.28 U tijeku bitke Konstancije II.

boravio je u crkvi izvan zidina Murse, gdje ga je episkop Valens pridobio za arijanstvo.29Prije sukoba car je imao predosjeaj da e protivnika pobijediti u znaku kria. Legendana novcu HOC SIGNO VICTOR ERIS iz toga razdoblja30 upravo se odnosi na tu viziju.

24 Georgije ORLOV, Novac s natpisom Hoc signo victor eris, Starinar, XVIII/1967., Beograd, 1968., str. 213.25

Hrvoje GRAANIN, Bitka kod Murse 351. i njezin odjek, Scrinia Slavonica, 3, Slavonski Brod, 2003., str. 10, 11.26

Josip BRUNMID, Colonia Aelia Mursa, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva (dalje VHAD), IV,1899./1900., Zagreb, 1900., str. 25; H. GRAANIN, Bitka kod Murse 351. i njezin odjek, Scrinia Slavonica,3, Slavonski Brod, 2003., str. 16, 17.

27H. GRAANIN, Bitka kod Murse 351. i njezin odjek, Scrinia Slavonica, 3, Slavonski Brod, 2003., str. 1317.

28Danica PINTEROVI, Mursa i njeno podruje u antiko doba, Osijek, 1974., str. 93.

29Miroslava MIRKOVI, Sirmium Its History from the I Century A. D. to 582 A. D., Sirmium, I, Beograd,1971., str. 38.

30Bartol ZMAJI, Protucar Vetranije i njegovi novci, Numizmatike vijesti, 20, Zagreb, 1963., str. 29; G.

ORLOV, Novac s natpisom Hoc signo victor eris, Starinar, XVIII/1967., Beograd, 1968., str. 213215, T.III; S. W. STEVENSON,A Dictionary of Roman Coins, str. 464, 465.


7/24


63

No, taj se slogan izvorno odnosi na dogaaj iz 312., kada je, prema Laktanciju (Demortibus persecutorum, 44, 5),31 Konstantin Veliki usnuo da e Maksencija pobijediti ubitki kod Milvijskoga mosta uz pomo nebeskog Bojeg znaka.

Prikaz na plombi ne bi se smio odnositi na raniji vojni dogaaj iz 312., kad jeKonstantin Veliki pobijedio Maksencija, ali se ne bi smio povezivati niti s bitkom kodCibala, kada je on 314. pobijedio Licinija I., budui da se u to vrijeme kristogram jo nekoristi tako razvidno u slubene svrhe. Dodue, Isusov monogram prvi se put javlja narijetkom krupnom srebrnom novcu iz 315., i to iskovanom u Ticinumu (Pavija).32Kasnije, za ivota Konstantina Velikoga, taj se kranski simbol pojavljuje na monetamasporadino, uglavnom u podreenu poloaju, upotrijebljen kao oznaka izdanja.33 On je

prikazan i na jednoj plombi34

koja se prema prikazu cara s kacigom na glavi i analognihlikova na kovanicama moe datirati u razdoblje izmeu 318. i 319.35 Meutim, odmahnakon smrti Konstantina Velikog kristogram je postao sredinji kranski simbol koji serazvidno javlja na gotovo svim vrstama kovanica.36

Plomba iz Sotina vjerojatno je takoer nastala kao svojevrsno politiko-promidbenosredstvo kojim se htjela istaknuti vojna pobjeda, i to militantnoga kranskog vladara.

Prema svemu sudei, dade se zakljuiti da se prikaz na plombi odnosi na bitku kodMurse iz 351. g.: sredinji vojnik, uz kojega je Isusov monogram, pripada pobjedonosnomlegitimnom caru; oboreni neprijatelj prikazuje poraenog magnencijevca; brod je na Dravi,a arhitektura prikazuje Mursu. Iako sveden na nekoliko stiliziranih detalja, vjerojatno je

rije o najstarijem prikazu toga panonskoga grada. No, glavna ideoloka poruka unutarikonografije na plombi nalazi se u prikazu kristograma kojim se zapravo eli istaknutipobjeda kranstva nad poganstvom.

Za razliku od privatnih plombi, koje su mogle potjecati iz veoma udaljenih krajevai to zbog toga to su trgovakog karaktera, slubene plombe, kao to je i ova, treba vezatiuz znatno ue podru je koje je odreeno administrativnim granicama. U tom sluajudolazi u obzir samo prostor ilirike dijeceze. Pitanje je samo u kojoj od njezinih sredita.ini se da to ne bi smjela biti Siscija jer su taj glavni grad Panonije Savije u kolovozu350. osvojili i opljakali magnencijevci.37 Prema tome, plomba je vjerojatno nastala na

podruju Panonije Sekunde, odnosno u njezinu glavnom gradu Sirmiju, u kojem su, kao

31LACTANTIUS, O smrtima progonitelja / Lucije Cecilije Firmijan Laktancije; proslov, predgovor, biljeke ikazalo Nenad Cambi; prijevod Nenad Cambi i Bratislav Luin, Split, 2005., str. 109.

32Katalin BIR-SEY, Kranski simboli na kovanicama kasnog razdoblja Carstva, Zbornik radova 2.meunarodnog numizmatikog kongresa u Hrvatskoj, Opatija, 1998., str. 2.

33Patrick M. BRUUN,RIC, vol. VII, London, 1966., str. 62.

34Ivana OANI Ivan RADMAN-LIVAJA Ante RENDI MIOEVI, u: Na tragovima vremena, Zagreb,2003., str. 21, sl. 8, kat. br. 166.

35Rije je o bronanome novcu serije s legendom na reversu VICTORIAE LAETAE PRINC PERP.

36Kranska simbolika se ne javlja iznimno samo u razdoblju vladavine Julijana II., koji je pokuao obnoviti

poganstvo.37 H. GRAANIN, Bitka kod Murse 351. i njezin odjek, str. 13.


8/24


64

povremenoj kovnici novca, morali postojati svi uvjeti za izradu vrsnih peata. Moda jenastala u razdoblju neposredno nakon pobjede, kada je Konstancije II. u njemu boraviodva mjeseca.38

Namee se pitanje: otkuda tako velik broj slubenih peata, i to ba u Kornakumute kojega su oni karaktera? To to se na veini njih nalaze vladarski portreti i natpisi, neznai ujedno da je rije o iskljuivo carskim peatima. Oni pripadaju dravnoj blagajni.Izravno ili posredno Kornakum je u graanskome ratu morao pretrpjeti tete. Nakon

prestanka ratnih operacija trebalo je nadoknaditi izgubljeno. Oito je najvanije bilokonsolidirati vojsku. To se moglo postii samo dobrim i redovitim plaama. Poznato jeda su one pristizale u vreicama iji je sadraj za svaki sluaj morao biti zapeaen.39

Velik broj slubenih plombi, kao i golema koliina istovremenog novca, navodi napretpostavku da je ta pojava meusobno povezana sa zapeaenim vojnikim plaama. 40U Kornakumu toga doba mogli su ih primiti samo pripadnici elitne postrojbe Cuneusequitum scutariorum41 i Equites Dalmatae,42 konjanici koji su vjerojatno sudjelovali u

borbama, i to na strani legitimnog cara Konstancija II.Iznimno vrijednim nalazima, osobito za poznavanje vojne posade Kornakuma iz

razdoblja potkraj 2. i poetka 3. st., pripadaju dvije plombe iz Sotina na kojima je natpisCOH II AVR D. Iako je jedna od njih polovina, oblikom i veliinom vrlo su sline. Nadosta krupnom tijelu imaju ovalno natpisno polje te isti sadraj, ali izveden razliitimmatricama. Na gotovo cjelovito sauvanoj plombi nalazi se tekst: COH I[I]/AVR D (kat.

br. 1). Kod polovinog primjerka natpis je neto drugaije prelomljen: [CO]H II A/[V]RD (kat. br. 2). Naziv te augzilijarne postrojbe zapoinje s COH, to je uobiajena kraticaza coh(ors). Slijedi brojka II, tj. secunda, kako je to vidljivo na polovinoj plombi.Kratica AVR odnosi se na ime cara koji ju je osnovao pa tu pokraenu rije treba itati

Aur(elia). Imenovanje kohorte zavrava samo slovom D, to oteava tumaenje tekratice. Meutim nekolicina epigrafske grae razrjeava taj problem.

Na jednom rtveniku posveenom Herkulu, navodno podrijetlom iz Dalja(Teutoburgium), prema prvoj objavi, i to u CIL-u, spominje se unutar natpisa jedan tribuncoh(ortis) II Aug(ustae) Dac(orum) p(iae) f(idelis) (milliariae) eqq(uitum).43 Meutim, J.E. Bogaers je u meuvremenu revidirao natpis te je utvrdio da u nazivu kohorte, umjesto

kratice AVG, zapravo pie AVR. Prema njemu, rtvenik je podigao T. Fl(avius)

38M. MIRKOVI, Sirmium Its History..., str. 39.

39G. DEMBSKI, Zu den Bleiplomben des 1983 publizierten Mnzhortes von Carnuntum aus der ZeitValentinianus I., MNG,34, 1994., str. 3840; Peter KOS, Leksikon antike numizmatike, Zagreb, 1998.,str. 115.

40M. ILKI, Cornacum. Sotinski prostor i njegovo mjesto u organizaciji junog dijela provincije Panonije,doktorska disertacija, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2003., str. 127130.

41Not. dig. occ., XXXII, str. 22.

42Not. dig. occ., XXXII, str. 31.

43 Corpus Inscriptionum Latinarum (dalje CIL), III, 10255.


9/24


65

Magianus, prae(fectus) coh(ortis) I Hispan(orum) eqq(uitum), trib(unus) coh(ortis) IIAur(eliae) Dac(orum) p(iae) f(idelis) (milliariae) eqq(uitum). On jo sumnja i u ispravnostpodatka o mjesto pronalaska rtvenika te negira postojanje cohors II Augusta Dacorum.44I zaista bilo bi vrlo neobino da neka kohorta Daana u svome nazivu ima i tituluAugusta,s obzirom na to da je taj narod pokoren tek za Trajana. Da je ona kojim sluajem osnovanaranije, svakako bi njezini asno otputeni pripadnici morali biti nagraeni rimskimgraanskim pravom. Ali ju vojne diplome, kao ni druga epigrafska graa, ne spominju. Tododatno potvruje da je natpis vjerojatno ispravno revidiran. Suprotno tomu, J. Spaul mislida se u njemu spominje cohors II Aurelia Dardanorum, te predlae itanje TRIB COH IIAVR D ANT P F EQQ.45 No, to je pogrjeno. Iako je rtvenik nestao u srpskoj najezdi

koncem 1991., sauvana je njegova fotografija na kojoj se unutar imena kohorte jasno vidipokraena rije DAC. Posve sigurno nju treba vezati uz nazivDac(orum). Zanimljiva je izabiljeka Antuna Dorna, koji misli da rtvenik potjee ba iz Sotina.46

Na tome lokalitetu pronaeno je mnotvo opeke i tegule s peatom C II AVR DANT.47 Zavrni poasni nazivAnt(oniniana) vremenski ih smjeta u razdoblje Karakaleili moda Elagabala. Znanstvenici su i njih razliito interpretirali. Dva takva necjelovita

primjerka prvi spominje Josip Brunmid, prema kojemu se peati odnose na cohors(prima) Aur(elia) D(ardanorum) Ant(oniniana) ili moda drugu kohortu istoga imena.48

Nasuprot njemu, neki maarski istraivai povezali su ih s cohors II Aurelia Dacorum.49Meutim, mnogi su prihvatili Brunmidovo tumaenje, odbacivi samo pretpostavku da

se peati odnose na Drugu Aurelijevu kohortu Dardanaca.50

Za tu augzilijarnu postrojbu

44Julianus Egidius BOGAERS, Auxiliaria, in: J. Fitz (Hrsg.), Limes. Akten des XI. Internationalen

Limeskongresses, Budapest, 1977, str. 610, 611.45

John SPAUL, Cohors2: The Evidence and a Short History of the Auxiliary Infantry Units of the ImperialRoman Army, BAR International Series, 841, Oxford, 2000., str. 348.

46Prema podatcima iz arhivske grae vukovarskog Gradskog muzeja, rtvenik od vapnenca visok je 102 cm.Dugo godina nalazio se ispred kapelice dvorca Eltz, odakle je 1951. premjeten u muzej. Vjerojatno je

pronaen negdje na podruju biveg vukovarskog feuda. To iskljuuje Dalj, a ukljuuje Sotin.47

Antike opeke i krovne crjepove s peatima iz Sotina pripremio sam za objavu. lanake biti publiciran usljedeem broju Vjesnika Arheolokog muzeja u Zagrebu.

48 J. BRUNMID, Arheoloke biljeke iz Dalmacije i Panonije, VHAD, 5/1901., str. 143145.49

Aladr RADNTI Lszl BARKCZI, The Distribution of Troops in Pannonia Inferior during the 2ndCentury A. D. Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae (dalje ActaAHung), 1/3-4,Budapest, 1951., str. 214; Barnabs LRINCZ, Zu den Kaiserbeinamen der rmischen Truppen im 3.Jahrhundert, ActaAHung, 37, Budapest, 1985., str. 182; B. LRINCZ, Die rmischen Hilfstruppen in

Pannonien whrend der Prinzipatszeit, Wien, 2001., str. 246.50

Jen FITZ, A Military History of Pannonia from the Marcomann Wars to the Death of Alexander Severus(180235),ActaAHung, 14, 1962., str. 95; Josip KLEMENC, Der pannonische Limes in Jugoslawien,Acta et

Dissertationes Archaeologicae ,III, Zagreb, 1963., str. 63; Mirko BULAT, Stanje istraivanja antikih naseljau Slavoniji, Materijali, XIII, Varadin, 1975., str. 80; John W. EADIE, The Development of the PannonianFrontier South of the Drava, in: J. Fitz (Hrsg.), Limes. Akten des XI. Internationalen Limeskongresses,

Budapest, 1977., str. 209222; Vesna ARANOVI

-SVETEK, Ciglarstvo kao znaajna privredna grana napodruju jugoslavenskog dela provincije Donje Panonije,Rad vojvoanskih muzeja, 32, 1990., str. 62.


10/24


66

opredjelila se Mirjana Sanader.51

Takoer, i ja sam isprva mislio da je graevinski materijals takvim peatom proizvod c(ohors) II Aur(elia) D(ardanorum) Ant(oniniana).52 Ipak,zahvaljujui podatcima iz revidiranog natpisa sa rtvenika, proizlazi da se sotinske vojne

plombe s natpisom COH II AVR D, ali i graevinski materijal oznaen peatom C IIAVR D ANT, odnose na cohors II Aurelia Dacorum, vojnu formaciju koju je osnovaoMarko Aurelije.53 Poznata je i s kotane tesere iz Ptuja (Poetovio), na kojoj se spominje

Iustus, optio cohortis II Aur(eliae) Dacorum.54 No, to nije sve. Na popisu je augzilijarnihpostrojbi Donje Panonije u vojnoj diplomi iz 193.55 Vjerojatno se spominje i u diplomi iz192.56 Pretpostavlja se da je formirana izmeu 170. i 180.57 No, ona je svakako bilaosnovana neto ranije. S obzirom na to da su njezini asno otputeni pripadnici stekli

rimsko graansko pravo nakon uobiajenih 25 godina slube, cohors II Aurelia Dacorum je morala biti unovaena najkasnije 168., a vjerojatno i koju godinu ranije, da bi njenivojnici mogli biti otputeni 192. odnosno 193. godine.

Rimske vojne plombe vrlo su rijetke. Prema objavljenoj grai one se uglavnomvezuju uz legije. Njih tri, pronaene u canabae Aeliae, spominju K(astrum) LEG(ionis)XI (Claudiae).58ini se da je ona ostavila svoje plombe i dok je jo bila u Dalmaciji. IzGarduna (Tilurium) potjee olovni predmet s kraticom LEG XI. Opisan je kao tesera,59ali e prije biti da je rije o plombi. Poznati su i primjerci s natpisom LEG(io) VIICL(audiae), otkriveni u Viminaciju (Kostolac), sjeditu te vojne formacije.60 Veoma suvani podatci o mjestu pronalaska vojnih plombi jer govore da se one vezuju samo uz

51Mirjana SANADER, The Ripa Pannonica in Croatia, in: The Roman Army in Pannonia, ed. Zsolt Visy, Pcs,2003., str. 142.

52M. ILKI, Cornacum sotinski prostor, str. 4650, 116.

53B. LRINCZ,Die rmischen Hilfstruppen in Pannonien whrend der Prinzipatszeit, Wien, 2001., str. 34.

54CIL, III, 1518416.

55Barbara PFERDEHIRT, Ein neues Militrdiplom fr Pannonia Inferior vom 11. 8. 193 n. Chr.,

Archologisches Korrespondenzblatt32, Mainz, 2002., str. 247260.56

David MACDONALD Andreas PANGERL, A New Diploma of Pannonia Inferior from 192 A.D. Archologisches Korrespondenzblatt33, Heft 2, Mainz, 2003., 259271. Ta diploma donosi popis

augzilijarnih postrojbi provincije Donje Panonije, i to 5 konjanikih i 17 pjeakih postrojbi. Isto brojanostanje donosi i spomenuta diploma iz 193. Kohorta s dakim imenom je u oba dokumenta navedena nadrugom mjestu unutar popisa kohorti, te oni posve vjerojatno spominju Drugu Aurelijevu kohortu Daana.Ispred njezina imena na vojnoj diplomi iz 192. vjerojatno je, umjesto brojke II (secunda), pogrjeno upisan

broj III (tertia). Autori ipak misle da je cohors III Aurelia Dacorum uistinu postojala. Takoer, sumnjaju unaziv kohorte s diplome iz 193. pretpostavljajui da se ona odnosi na cohors II Augustu Dacorum pia fidelismilliaria equitata.

57B. LRINCZ,Die rmischen Hilfstruppen..., str. 34.

58V. CULIC, Plombs de la Legion XI Claudia trouves dans le so de la Dobroudgea, Studii i cercetri denumismaticV, Bucuresti, 1971., 196, 197, Fig. 1, a, b, Fig. 2, 3, a, b.

59Frane BULI, Iscrizioni,Bulletino di archeologia e storia dalmata XVI, Split, 1893., str. 169.

60

V. IVANIEVI

, Rimski i vizantijski peati i medaljoni iz zbirke Narodnog muzeja u Poarevcu,Numizmatiar, 15, Beograd, 1992., str. 48, T. I, 15.


11/24


67

matine kastrume. Plombe iz Sotina s natpisom COH(ors) II AVR(elia) D(acorum)trebale bi biti neto starije od spomenutih opeka i crjepova s peatima, jer ne sadredodatakAntoniniana.61

Bilo kako bilo, spomenuta vojna diploma iz 193., a vjerojatno i ona iz 192.,potvruju da je Druga Aurelijeva kohorta Daana bila u Panoniji Inferior. Zahvaljujuirtveniku posveenom Herkulu, njezin cjeloviti naziv je cohors II Aurelia Dacorummilliaria equitata pia fidelis. Prema sotinskim plombama s kraticom COH II AVR D bila

je stacionirana u Kornakumu, i to vjerojatno nedugo nakon to je osnovana. U svakomsluaju tu je nedvojbeno sudjelovala u prvoj znaajnijoj urbanistikoj fazi, i to negdje urazdoblju izmeu 211. i 222., o emu svjedoe mnogobrojne opeke i tegule s njezinim

peatom C II AVR D ANT. Vjerojatno je rije o izgradnji augzilijarnog kastruma.Neto vie od polovice antikih plombi iz Sotina nose sadraje koji su gradskog iliprivatnog karaktera. Iako su veliinom i oblikom slini slubenim peatima, esto imaju prikaz, odnosno natpis na objema stranama. Takvoj vrsti pripada plomba s prikazomJupitera okrenutog ulijevo i s munjom u ruci. Na drugoj je strani moda Apolon sastrijelom, okrenut udesno (kat. br. 19). Na jednoj plombi prikazan je ljudski lik koji sjediokrenut ulijevo. S obzirom na to da ima ezlo u ruci, vjerojatno je rije o nekakvu

boanstvu (kat. br. 21). Na jednom dosta izlizanom nalazu vidljiv je nagi muki lik,vjerojatno takoer neko boanstvo (kat. br. 31). Lijepom primjerku sitne umjetnosti

pripada plomba s vjerojatno enskom figurom u poluprofilu okrenuta udesno i u bogato

prikazanoj odjei. U rukama dri neki kvadratni predmet. Vidljiva su i slova: E-N (kat.br. 20).Privatnog karaktera su vjerojatno i plombe na kojima su dvije biste okrenute

licima jedna prema drugoj (kat. br. 23, 24), ali i primjerak s tri biste (kat. br. 30). Nalicu jedne plombe je muka bista okrenuta udesno obrubljena plastinom krunicom. Slijeve strane unutar polja su grka slova: . Na nali ju je ptica, tijelom okrenutaulijevo, a glavom prema nazad i s vijencem u kljunu (kat. br. 25). Isti ikonografski

prikaz ptice ima i jedan primjerak koji se uva u Maarskoj, meutim s potpunodrugaijim aversom.62

Kod pojedinih primjeraka dominiraju prikazi ivotinja, kao to su moda lav (kat.

br. 22) i koza (kat. br. 26). Ta domaa ivotinja nalazi se i na jednoj plombi iz Trijera.63

ini se da je rije o prikazu munje, kakav se nalazi i na jednoj gemi s prstena izIntercise.64

61U prvoj polovici 3. st. mnoge postrojbe dobile su poasne nazive, to redovito olakava datiranje. Tako se,osimAntoniniana, javljaju i dodatci Severiana, Gordiana i sl., ovisno o vremenu cara za kojega su te vojneformacije djelovale.

62Endre TTH, Bleibullen im Ungarischen Nationalmuseum, Instrumenta inscripta Latina, Pecs, 1991., str.153, kat. br. 253.

63Wolfgang BINSFELD, Galatische Ware in Trier,Funde und Ausgrabungen im Bezirk Trier, 20, Trier, 1988.,str. 13, Abb. 1, 2.

64 Eszter B. VG Istvan BNA,Die Grberfelder von Intercisa, Budapest, 1976., str. 77, Taf. XVIII, 3.


12/24


68

Zastupljene su i plombe s grkim natpisima (kat. br. 27) te one s monogramom(kat. br. 28). Plombe s latinskim ili grkim natpisima vjerojatno pripadaju privatnimosobama ili skupinama. Takva su karaktera i dva objavljena nalaza iz Siska65 i Solina.66

Veoma rijetkoj vrsti pripada nalaz, vjerojatno, plombe s utisnutim prikazom pelena kvadratnoj osnovi (kat. br. 29). Po obliku korpusa slian je samo primjerku slokaliteta Novae u Bugarskoj.67

Veina ovih plombi iz Sotina, iako uglavnom bez izravnih analogija, mogu sedovesti u vezu s mnogobrojnim gradovima. To su primjerci s prikazima razliitihalegorijskih slika iz antike religije i mitologije. Gradski i privatni peati s velikimspektrom razliitih motiva i natpisa dosta su esta pojava u provincijama. Meutim, u

Sotinu sam pronaao i nekolicinu plombi s izrazito starokranskom te, osobito rijetkom,idovskom tematikom. Na alost, jedan loe ouvani nalaz s velikim Isusovimmonogramom propao je prilikom ienja, ali je sauvan njegov crte (kat. br. 15).Primjerci istoga sadraja poznati su iz Maarske68 i Austrije.69 Na drugoj plombi izSotina nalazi se biblijska scena Danijela u lavljoj jami. Prikazan je frontalno, ukontrapostu, okrenut glavom ulijevo i s uzdignutim rukama, odnosno u stavu oranta.Zaogrnut je platem. U njegovu podnoju simetrino su rasporeena dva lava koji su,oslanjajui se na prednje noge, tijelom i glavom okrenuti prema Danijelu (kat. br. 16).Ta starozavjetna tema, koja simbolizira spasenje, poznata je i s plombe iz rumunjskoganalazita Izvoarele.70 U Hrvatskoj se ona nalazi na starokranskome relikvijaru iz

Novalje.71

S vie prikaza Danijela meu lavovima ukraena je limena oplata koveia izIntercise (Dunajvros).72 Sotinski primjerak zanimljiv je i zato to nema rupu za vezicuna uobiajenome mjestu. Ona je nainjena vertikalno, i to uz desni rub plombe, to je vrlorijetka pojava. Pronaao sam ju, kao i onu s Isusovim monogramom, uz upnu crkvuMarije Pomonice.

Nedavno je primijeeno da ta sakralna graevina datira sigurno iz srednjovjekovnogarazdoblja. Ima li moda i stariju fazu gradnje, moglo bi se potvrditi samo arheolokimiskopavanjima. Na alost, pri nedavnoj obnovi to nije uinjeno. Veoma je zanimljivo i toda se dananja upna crkva ne nalazi u strogom sreditu Sotina, odnosno uz glavnu

65 R. KOEVI, Olovne ploice posebne namjene, str. 96, T. I, 1.66

E. VII-LJUBI, Varia, str. 286, Kat. br. 10.67

Leszek MROZEWICZ, Les Plombs de Novae,Archeologia XXXII, 1981., str. 81, Sl. 14.68

E. TTH, Bleibullen im Ungarischen Nationalmuseum,Instrumenta inscripta latina, Pecs, 1991., 155, Kat.br. 263; H. WINTER, Fnf rmische Bleibullen aus Brigetio, MNG, 36, Wien, 1996., str. 102105.

69G. DEMBSKI, Rmische Bleisiegel aus sterreich,Rmisches sterreich, 3, 1975., str. 57, Tafeln 8, 12.

70V. CULIC, Plumburi comerciale din cetatea romano-bizantin de la Izvoarele (Dobrogea),Pontica, VIII,1975., str. 242, T. IV, 41; V. CULIC, Plumburi comerciale din cetatea romano-bizantin de la Izvoarele,

Pontica, IX, 1976., T. IV, 41.71

Anelko BADURINA, Ranokranski relikvijar iz Novalje, Materijali, XII, Zadar, 1976., str. 287, T. VII.72

Johan GARBSCH Bernhard OVERBECK, Sptantike zwischen Heidentum und Christentum, Mnchen,1989., str. 88.


13/24


69

komunikaciju, kao to je to uobiajeno u drugim mjestima. Ona je malo dislocirana, i to prema Dunavu, ba na podru ju gdje je bio najznaajniji dio rimskoga Kornakuma,odnosno vjerojatno augzilijarni kastrum. ini mi se da bi ta markantna i neobino velikasakralna graevina mogla imati znatno starije korijene. Sigurno nije sluajno nastala uzrubni dio lesne zaravni. Ona zapravo jo uvijekuva uspomenu na ve odavno naputenuglavnu poziciju antikoga naselja. Na njezinu podruju ili u neposrednoj blizini u rimsko

je vrijeme svakako bilo kultno mjesto, o emu svjedoi rtvenik posveen Jupiteru.73 Tobi moda ipak upuivalo na svojevrsni locus sancti.

Starokransko je razdoblje na podruju kontinentalne Hrvatske jedno od najslabijeistraenih arheolokih horizonata. Sreom, preko povijesnih izvora poznate su etiri

starokranske zajednice: u Sisciji i Joviji na podruju Panonije Savije te u Mursi i Cibalamana podru ju Panonije Sekunde. Sve su one pripadale nadbiskupiji u Sirmiju, koja jeutemeljena u 4. st.74 Teoretski promatrajui, plombe su mogle dospjeti iz bilo kojega odnavedenih sredita, ali ipak mislim da u obzir dolaze ona koja su najblia. Ti mali olovni

predmeti iz Sotina s Isusovim monogramom, odnosno s prikazom Danijela u lavljoj jami,vjerojatno datiraju iz razdoblja nakon Milanskoga edikta, ali ne kasnije od 392. kad ivot uKornakumu ubrzano zamire. U svakom sluaju, njihova pojava vrijedna je pozornosti jer suto zasad najstariji tragovi ranoga kranstva koji se moda odnose i na manju vjersku opinuu Kornakumu, ije je sredite okupljanja moglo biti ba na mjestu dananje upne crkve.

Na dvije izvrsno ouvane olovne plombe nalazi se potpuno isti likovni i tekstualni

sadraj. U sredinjem dijelu prednje strane dominira prikaz svijenjaka sa sedam krakova kojisu neznatno asimetrini. Reljefni je korpus menore izveden u obliku tokastih nabora, a upodnoju zavrava u obliku tronoca. Lijevo je prikazana granica, a na desnoj strani nalazi sezaobljeni predmet, moda neka posuda. Cijela je kompozicija obrubljena krunim tokastimnizom. Na stranjoj strani nalazi se natpis nepoznatog sadraja, ispod kojega je vodoravnagranica. Cijeli je sadraj takoer obrubljen krunim tokastim nizom (kat. br. 17, 18).

Prikaz svijenjaka sa sedam krakova plombe iz Sotina nedvojbeno povezuje saidovskom monoteistikom religijom. Naime, svijenjak s najee sedam krakovatoliko je izraajna osobina idovstva, koliko i kri kranstva. Gotovo identini prikazmenore nalazi se na staklenome amuletu iz Salone.75 Razliiti su jedino pratei

predmeti s lijeve i desne strane sredinjeg prikaza. Osim u glavnom gradu Dalmacije,gdje je postojala judejska vjerska opina,76 jedan idov potvren je u Seniji

73Ferdo GERSTNER,Povijesne biljeke Sotina, Zagreb, 1996., str. 4; Arhiv Arheolokoga muzeja u Zagrebu,fascikl omot Sotin.

74Mirja JARAK, Povijest starokranskih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske, u: Od nepobjedivog suncado sunca pravde, Zagreb, 1994., str. 18, 19.

75 Nenad CAMBI, Neki kasnoantiki predmeti od stakla s figuralnim prikazima u Arheolokom muzeju uSplitu,Arheoloki vestnik, XXV/1974, Ljubljana, 1976., str. 147, T. I, 6.

76 Branimir GABRIEVI, Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta, Split, 1987., str. 234242.


14/24


70

(Senj).77

Meutim, za sotinske plombe s prikazom menore djelomino je vaan jedannalaz iz Murse, gdje se s jednoga fragmentiranog natpisa iz razdoblja Septimija Severanepotpuni dio teksta []seucham restituira uproseucham, rije koja se dovodi u vezusa idovskom vjerskom zajednicom, ali i sakralnom graevinom.78 S istog nalazita

potjee i zavjetni rtvenik s natpisom Deo aeterno, u kojemu se prepoznajemetaforino obraanje Jahvi.79 Sve to moda ukazuje na to da je u gradu na Dravi

postojala judejska dijaspora. Meutim, sigurnu potvrdu o postojanju idovskebogomolje u Panoniji donosi natpis iz Intercise, i to za vladavine Aleksandra Severa,na kojemu se spominje Cosmius, koji je bio pr(aepositus) sta(tionis) spondilla

synag(ogae) Iud(a)eor(um).80 G. Radan istie da je na podruju Podunavlja istonjako

stanovnitvo pripadalo najbogatijem sloju provincije, meu kojima su i idovi kaoposlovni ljudi imali znaajnoga udjela.81Obje plombe s prikazom menore potjeu s rubnoga dijela praporne zaravni, odmah

povie dunavske obale Vruak. Na istome mjestu najvea je koncentracija numizmatikihnalaza na podruju Sotina. U krugu od 20-ak metara pronaao sam u posljednjih nekolikogodina neto vie od 550 pojedinanih, uglavnom bakrenih novia. Pripadaju razdoblju od1. st. pr. Kr. pa do 376. No, golema veina datira iz posljednjih godina KonstantinaVelikoga i poetka vladavine njegovih sinova. Moda i plombe datiraju iz istoga vremena.S obzirom na to da su ovi sitni olovni predmeti s prikazom menore zasad jedinstvena

pojava na znatno irem prostoru, mogue je da pripadaju ba Kornakumu. Tome ide u

prilog i injenica da su obje izraene od istog para kalupa. Prema tome one su istovremene.Rimske olovne plombe sluajno su pronaene prigodom razliitih zemljanihradova, i to priblino ravnomjerno u svim dijelovima antikoga lokaliteta, koji uglavnomobuhvaa sredinji dio dananjega naselja. Iako sitna i esto u loem stanju ouvanosti, tamnogobrojna i sadrajno veoma raznovrsna kulturno-povijesna graa prua niz dragocjenih

podataka, vanih za cjelovitije poznavanje rimskoga Kornakuma, to vie to na njegovupodru ju jo nisu zapoela sustavna arheoloka iskopavanja. Zahvaljujui natpisima iprikazima s pojedinih plombi, ve se sada mogu sagledati neki vani problemi vezani zavojsku, ali i nazonost odreenih narodnosno-religijskih zajednica, jo uvijek slabo poznatihna irem podruju Panonije.

77Marin ZANINOVI, Stanovnitvo velebitskog podruja u antici, Senjski zbornik, 10-11, Senj, 1984., str. 35,36; Miroslav GLAVII, Natpisi antike Senije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 33 (1993./94.),Zadar, 1994., str. 75, 76.

78D. PINTEROVI, Mursa i njeno podruje u antiko doba, Osijek, 1978., str. 6365.

79Branka MIGOTTI, Arheoloka graa iz ranokranskog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj, u: Odnepobjedivog sunca do sunca pravde, Zagreb, 1994., str. 43, kat. br. 13.

80George RADAN, Comments on the History of Jews in Pannonia,ActaAHung, 25, Budapest, 1973., str. 267,268.

81 G. RADAN, Comments on the History of Jews in Pannonia,ActaAHung, 25, Budapest, 1973., str. 276, 277.


15/24


71

1 Plomba. Sotin, rubni dio prapornezaravni iznad dunavske obale Vruak.Olovo. Veliina: 2,7 x 2,5 x 0,7 cm.

U ovalnom polju je tekst u dva reda:COH(ors) I[I]/AVR(elia) D(acorum).Slovo A je bez vodoravne haste. Napoleini su tri plastine vodoravne crte.

2 Plomba. Sotin, Ulica VladimiraNazora. Olovo. Sauvana desna polovicaplombe. Veliina: 1,7 x 1,2 x 0,5 cm.

U ovalnome polju je tekst u dva reda:[CO]H(ors) II A/[V]R(elia) D(acorum).Od slova H nije vidljiva prva hasta, aslovo A je bez vodoravne haste. Odslova R nije sauvana okomita hasta.

3 Plomba. Sotin. Olovo. Veliina: 1,5x 1,4 x 0,9 cm.

Portreti etvorice vladara okrenutihlicima jedan prema drugome, prikazanisu u paru, i to u dva reda.

4 Plomba. Sotin, nedaleko od upnecrkve. Olovo. Veliina: 1,6 x 1,4 x 0,9cm.

Portreti etvorice vladara okrenutilicima jedan prema drugome prikazanisu u paru i to dva reda.


16/24


72


U ovalnom polju je bista cara sbisernim dijademom na glavi, udesno. Slijeva na desno je tekst: [D NCONS]TAN-TIV[S P F AV]G.

6 Plomba. Sotin, Vruak, obala Dunavaispod vinograda Antuna Ilkia. Veliina:2 x 0,3 cm.

U krunom polju je bista cara sdijademom na glavi, udesno. [D N]CO[NSTAN-TIVS P F AVG].

Plombu sam darovao Gradskommuzeju u Vukovaru.

7 Plomba. Sotin, Vruak. Olovo.Veliina: 1,4 x 1,2 x 0,3 cm.

Bista cara u plitkom reljefu. Okrenut je udesno i na glavi ima vjerojatnodijadem.

8 Plomba. Sotin, Vruak, ispodvinograda Antuna Ilkia. Olovo. Veliina:1,3 x 1,2 x 0,5 cm.

U dubokom reljefu prikazana jecareva bista u poluprofilu s nagibomudesno i u draperiji. Na glavi vjerojatno

dijadem. Gornji dio nije vidljiv.

9 Plomba. Sotin, nedaleko od upnecrkve. Olovo. Veliina: 1,5 x 1,1 x 0,4cm.

U ovalnome polju je prikaz bistadvaju vladara u draperiji, okrenutihlicima jedan prema drugome. Lijevi je sdijademom na glavi, a desni gologlav.Iznad [D]D NN.


17/24


73

10 Plomba. Sotin, Ulica VladimiraNazora. Olovo. Veliina: 1,4 x 1,2 x 0,5cm.

U ovalnome polju je prikaz bistadvaju vladara u draperiji, okrenutihlicima jedan prema drugome. Lijevi je sdijademom na glavi, a desni gologlav.Iznad DD NN.

11 Plomba. Sotin, sredinji dio. Olovo.

Veliina: 1,8 x 1,5 x 0,6 cm.U ovalnome polju prikaz bista

dvaju vladara u draperiji, okrenutihlicima jedan prema drugome. Lijevi je sdijademom na glavi, a desni gologlav.Iznad DD NN.

12 Plomba. Sotin, Vruak. Olovo.Veliina: 1,5 x 1,2 x 0,6 cm.

Prikaz trojice vladara. Sredinji jevei i prikazan je s lica. Prema njemu suokrenuti boni. Svi su u draperiji i naglavi imaju biserne dijademe. Povienjih je natpis: D[DD NNN].

13 Plomba. Sotin, zemljite iznadVruka. Olovo. Veliina: 2 x 1,7 x 0,7cm.

U ovalnome polju prikazana suetiri postrojena vojnika. Svaki od njihoslonjen je desnom rukom na tit ilijevom dri uspravno koplje.


18/24


74

14 Plomba. Sotin, Vruak, ispodvinograda Antuna Ilkia. Olovo. Veliina:

2 cm.U desnome dijelu polja dominira

vojnik iza kojega je arhitektura kojutvore dvije uske i visoke kule. Ispodkrovova na dvije vode one sumeusobno spojene zidom iji je gornjidio oznaen s dvije vodoravne crte.Vojnik je u pokretu i s kopljem u ruci.Priblino u sreditu polja je ovei Isusov

monogram, ispod kojega je prednji diobroda na uzburkanoj vodi. Iznad je jo jedan vojnik koji je, ini se, oborioneprijatelja.

Plombu sam darovao vukovarskomGradskom muzeju.

15 Plomba (crte). Sotin, uz upnucrkvu. Veliina: 1,5 x 1,2 x 0,3 cm.

U sreditu polja je prikaz kristograma

obrubljenog krunim tokastim nizom.

16 Plomba. Sotin, nedaleko od upnecrkve. Olovo. Veliina: 1,9 x 1,7 x 0,9

cm.U sreditu je prikaz Danijela u lavljoj jami. Stoji frontalno, u kontrapostu,okrenut glavom ulijevo i s uzdignutimrukama, odnosno u stavu oranta.Zaogrnut je platem. U njegovomepodnoju simetrino su rasporeena dvalava koji su, oslanjajui se na prednjenoge, tijelom i glavom okrenuti premaDanijelu.

Uz desni rub je rupa.


19/24


75


U sredinjem dijelu prednje stranedominira prikaz svijenjaka sa sedamkrakova koji su neznatno asimetrini.Reljefni je korpus menore izveden uobliku tokastih nabora. Lijevo je prikazana granica, a na desnoj straninalazi se zaobljeni predmet, moda nekaposuda. Cijela je kompozicija obrubljena

krunim tokastim nizom. Na stranjojstrani nalazi se neki natpis. Ispod njega

je vodoravna granica.


U sredinjem je dijelu prednjestrane menora. Reljefni je korpussedmokrakog svjenjaka izveden u

obliku tokastih nabora, a u podnojuzavrava u obliku tronoca. Lijevo je

prikazana granica, a na desnoj straninalazi se zaobljeni predmet, moda nekaposuda. Cijela je kompozicija omeenakrunim tokastim nizom. Na stranjojstrani nalazi se neki natpis. Ispod njegaje vodoravna granica.

19 Plomba. Sotin. Olovo. Veliina: 1,7

x 1,1 x 0,2 cm.Na prednjoj strani je prikaz Jupiteras munjom, okrenutog ulijevo. Nastranjoj strani je vjerojatno Apolon sastrijelom, okrenut udesno.


20/24


76

20 Plomba. Sotin, Vruak, ispodvinograda Antuna Ilkia. Olovo. Veliina:

1,5 x 1,4 x 0,5 cm.Ljudski prikaz u bogatoj draperiji,

sjedi u poluprofilu okrenut udesno. Urukama dri neki kvadratni predmet.Vidljiva su slova E-N.


U ovalnome polju je ljudski prikazkoji sjedi okrenut ulijevo. ini se da uruci ima ezlo. Vjerojatno je rije onekom mukom boanstvu.


U donjem desnom dijelu je prikazetveronone ivotinje, okrenute glavomulijevo, moda lav. Uz desni rub je prikaz polukrune granice. Prikaz ugornjem lijevom dijelu polja nije jasan.


Dvije muke biste u draperiji.Okrenute su licima jedna premadrugom.


21/24


77


U ovalnom polju su dvije bisteokrenute licima jedna prema drugoj.

25 Plomba. Sotin, rub lesne zaravni povie Vruka. Olovo. Veliina: 1,4 x1,3 x 0,5 cm.

Muka bista okrenuta udesno iobrubljena plastinom krunicom. Slijeve strane unutar polja su grka slova. Na nali ju je ptica, tijelomokrenuta ulijevo, a glavom prema nazadi s vijencem u kljunu.


U krunome polju je prikaz munjekoze okrenute udesno.


Na licu i naliju je grki tekst u trireda.


22/24


78

28 Plomba. Sotin, Jaro. Olovo. Veliina:1,6 x 1,1 x 0,5 cm.

U sreditu je monogram, gore IO,dolje IA.

29 Plomba kvadratne osnove. Sotin,Ulica Vladimira Nazora. Olovo. Veliina:1,6 x 1,5 x 0,3 cm.

U sreditu je utisnut motiv pele.

30 Plomba. Sotin, sredinji dio. Olovo.Veliina: 1,5 cm.

U polju su tri biste, od kojih jesredinja vea.

31 Plomba. Sotin. Olovo. Veliina: 1,6cm.

U krunom polju je prikazan nagimuki lik, koji pridrava neki predmet.Plombu sam darovao vukovarskomGradskom muzeju.


23/24


79

Mato ILKI: ANTIQUE LEADAN SEALS FROM SOTIN (CORNACUM)

Summary

Antique leaden seals from Sotin offer precious data about Cornacum, an antiquelocality situated some 10 kilometers southeast of Vukovar. In certain cases they are now theonly archeological traces especially as far as some aspects of religious life is concerned. A

large number of seals which have an official character relate directly or indirectly to the army.Those with the inscription COH II AVR D (Cat. no. 1, 2) belong to this group. Their greatestsignificance consists in the fact that they make a contribution to military history. Owing tothese seals but also to numerous identical seals on tiles and tegulas it can be presupposed witha great deal of certainty that coh(ors) (secunda) Aur(elia) D(acorum) was stationed inCornacum perhaps already after its formation during the reign of the emperor MarcusAurelius or 222 as the latest date. Two seals show tetrarchs (Cat. no. 3, 4). Most of these withdifferent images derive from the period of Constantius II (Cat. no. 5, 6, 911). On the mostrecent one are the busts of three emperors (Cat. no. 12). It probably displays one of the rulingparties after Valentinian I. The samples with the images of four soldiers standing at attentionsurely belong to the official seals (Cat. no. 13). Especially interesting is a seal with the imageof the army, of Chrystogram, architecture and of a ship (Cat. no. 14). Going by its content itcan be connected to the battle in 351. when Constantius II defeated the usurper Magnentianear the city of Mursa. Official seals bearing the portraits of the emperor but also showingmilitary themes probably belonged to the state treasury. They garanted that prescribed amountof money was in bags. The abundance of such seals as well as the large number of coins fromthe same period can be brought into connection only with the sealed soldiers pay which inLate Antique Cornacum was received by the members of the elite army units Cuneus equitumscutariorum and Equites Dalmatae.

In the context of this sort of archeological material it is much more difficult todetermine the origins of the city and private seals or the period when they were used (Cat. no.

1931). There are not enough established points of reference which would with certaintysolve this problematic. Probably the majority of such seals on which are shown different gods,such as the ones with Jupiter and Apollo (Cat. no. 19) belonged to some of the cities. Inaddition, it is even more difficult to determine the origins of those with animal figures (Cat.no. 22, 26). The samples with Latin and Greek inscriptions (Cat. no. 27, 28) could possiblyrelate to the personal names of their owners. Those with Christian and Jewish themes alsobelong to private seals. The sample with the image of Daniel in the lions den (Cat. no. 16) isinteresting because it belongs to the period of Early Christianity which has been insufficientlystudied in the area of continental Croatia. Because of the place where it was found, alongsidethe parish church of Mary the Helper in Sotin, the seal is significant when attempting to

designate the possibly more accurate location of the early Christian community in Cornacum.


24/24


80

The image of the candle with seven stems on two of the seals (Cat. no. 17, 18) undoubtedlyconnects them with the Jewish religion. These two also belong to the findings of interestbecause as of now they are unique phenomena. Considering that they were made according toan identical pair of models they certainly belong to the same or adjacent periods.

Roman lead seals have been found, proportionately speaking, in all the parts of theAntique locality which is mainly located in the central part of todays Sotin. Although of tinydimensions and frequently in a dilapidated state, these numerous and content-wise veryvarious cultural-historical findings are important for a fuller understanding of AntiqueCornacum especially if we take into consideration the fact that systematic archeologicalexcavations have not yet gotten under way on this multi-layered archeological locality in theCroatian sub-Danube region.

Key words: Antique seals, Cornacum (Sotin), Antique archeology.

ilkic_antičke plombe iz sotina

Documents