Imena grkih bogova na grkim magijskim papirusima u helenistikom i rimskom Egiptu

1.

Uvod

a) Zato su papirusi vani? Suha egipatska klima sauvala nam je mnotvo papirusa bez kojih danas ne bismo bili u posjedu mnogih knjievnih djela, npr. nekih Menandrovih komedija. Osim knjievnih djela, na papirusima su sauvani i razni kraljevski proglasi, uredski spisi, ugovori, privatna korespondencija graana, a jedan dio ine i papirusi s tekstovima posvedenim magiji. Magija nije bila bezazlena djelatnost u antikom svijetu zamalo je stajala glave Apuleja iz Madaure, a mnogi nisu bili jednako uspjeni kad se trebalo braniti od optubi za arobnjatvo no ipak su je mnogi potajno prakticirali. Svoja znanja, arobne formule, horoskope, zavjete i prokletstva zapisivali su, izmeu ostalog, i na papirusu, a ono to nam je od tih zapisa sauvano do danas dopunjava sliku koju imamo o religiji i vjerovanjima tog doba. Da bismo stvorili tu sliku, djelomino nam mogu pomodi antiki pisci, prije svega povjesniari i geografi. Vaan je i Apulejev prikaz Izidine svetkovine u Metamorfozama1. Ti tekstovi, meutim, ne odraavaju u potpunosti vjerovanje naroda, a prikazi bogova u tekstovima na papirusima razlikuju se od onih u knjievnim djelima. Molitve, bajalice i arolije su pisane za osobnu upotrebu, bez knjievnih pretenzija; nisu namijenjene za prenoenje potomcima niti oblikovane prema ukusu profinjene italake publike i kraljevskog dvora2. Papirusi nam pruaju uvid u ivot masa, esto zapostavljen od strane povjesniara u odnosu na visoku kulturu; njihovu svakodnevicu i neslubena vjerovanja koja su prirodno nastala u kontaktima razliitih etnikih skupina u antikom Egiptu, a nisu, poput Sarapisa i dinastikog kulta Prolemejevida, nametnuta s dvora. Moemo samo nagaati koliko je papirusa izgubljeno, a koliki udio u ukupnom broju papirusa ine ovi koji su sauvani do danas, i pitati se kakva bi bila naa slika o vjerovanjima u antikom Egiptu kad bismo bili u posjedu svih dokumenata s tog podruja. Osim papirusa, korisne podatke mogu pruiti i drugi materijali kao to su glinene ploice i razni artefakti poput figurica koje su se upotrebljavale u magijskim obredima3.

1 2

Vie u: Henderson to se ne bi moglo redi za npr. Kalimahove himne pojedinim boanstvima. 3 O epigrafskim dokazima v.....

1

Imena bogova na pairusima odraz su arolikosti i multikulturalnosti Egipta u helenistikorimskom razdoblju. Vedinu stanovnika Egipta inili su Egipdani; njima od Aleksandra Velikog vladaju Grci. Da bi uvrstili svoju vlast, Ptolemejevidi ohrabruju imigraciju iz cijelog grkog svijeta, od Siclije do Male Azije, tako da Grci ne pripadaju samo tankom vladajudem sloju nego svim drutvenim staleima. Osim Grka, Ptolemejevidi blagonaklono prihvadaju i idove koji ine dobar dio aleksandrijske populacije. Nakon Kleopatre VII vlast prelazi u ruke Rimljana, a u stoljedima nakon toga poinje kristijanizacija Egipta koja je zavrena u 6 st. Prije nego to je krdanstvo istisnulo sve ostale religije osim judaizma, u antikom Egiptu vladao je relativno miran suivot nekoliko vjerskih zajednica. Jedino to se u antikom svijetu smatralo neprihvatljivim bila je magija4 koje je esto bila sankcionirana zakonima, a optube za bavljenje magijom mogle su imati pogubne posljedice po optuenoga. Magija se smatrala neprihvatljivom djelatnodu kojom se bave ljudi na rubovima drutva. arobnjaci, magoi, su se hvalili da mogu skinuti Mjesec s neba, sakriti Sunce, uzrokovati kiu ili suu, itd., to se smatralo podrujem boje djelatnosti u koje se smrtnici ne bi smjeli mijeati.Meutim, zakonima usprkos, mnogi su prakticirali magiju, a svoje rituale, prokletstva i arolije su zapisivali na raznim materijalima, ukljuujudi papirus, dobro sauvan zahvaljujudi suhoj egipatskoj klimi. Papirusni nalazi iz helenistikog i rimskog Egipta sadre mnoge tekstove magijskog karaktera koji nam opisuju obrede i molitve upudene raznim boanstvima s raznim ciljevima: ozdravljenje, uspjeh u ljubavi, stjecanje bogatstva, itd. Imena tih boanstva predstavljaju naoko neobinu kombinaciju svega dostupnog u to vrijeme na tom mjestu: egipatske i grko-rimske religije, judaizma, krdanstva i mitraizma. Iz dananje, monoteistike perspektive, moe izgledati bizarno spominjanje boanstava iz etiri razliita sustava vjerovanja u jednom jedinom tekstu, kao to je npr. sluaj u Mitrinoj liturgiji, ali starim Grcima i Rimljanima (a oito ni Egipdanima) nije bilo mrsko preuzimanje stranih bogova jer su smatrali da ih oni mogu dodatno zatititi5. Pri susretu s novim narodima uobiajena praksa je bila da se nove bogove poistovjeti sa starima, tzv. interpretatio Graeca/Romana6. Vjerovalo se da su bogovi osobito modni na svom podruju, pa je svaki novi bog na novoosvojenom teritoriju bio dobrodoao. Misao vodilja oito je bila to vie, to bolje, a suivot etnikih zajednica doveo je do religijskog sinkretizma koji je vidljiv ne samo u slubenim kultovima poput Sarapisovog nego i u nedozvoljenim magijskim praksama zabiljeenim na papirusima. Naa slika duhovnosti u antikom Egiptu bila bi nepotpuna bez ovih tekstova koji su se prenosili i uvali u tajnosti, pa i po cijenu ivota.

4 5

August naredio spaljivanje svitaka, Betz. neki mislioci poput Epikura su je smatrali obinom prijevarom Bilo bi zanimljivo znati to su o tome mislili potlaeni narodi ije bogove su tako preuzimali. 6 Cezar u De bello Gallico opisuje bogove lokalnog stanovnita

2

b)

Zato su papirusi na grkom?

Magijski papirusi iz Egipta kojima se bavi ovaj rad, pisani u helenistikom i rimskom razdoblju, najvedim su dijelom na grkom jeziku. Grki je nakon Aleksandrovih osvajanja postao jezik administracije na podruju cijelog njegovog carstva, dio kojeg je bio i Egipat. Da bi se olakalo vladanje masama i sporazumijevanje meu govornicima razliitih jezika, koristila se tzv. koine dialektos, varijanta grkog jezika zasnovana na atikom dijalektu ali liena nekih tipino atikih obiljeja. Koine se i u rimsko doba odrala kao lingua franca istonog Mediterana. Postoje i magijski papirusi na demotskom i koptskom, srednjoj i kasnoj fazi u razvoju egipatskog jezika.

2.

Korpus

Za objavljivanje zbirke pod nazivom Papyri Graecae Magicae najzasluniji je izvjesni Jean d'Anastasi (1780? - 1857), diplomat na aleksandrijskom dvoru. Za svojeg boravka u Egiptu uspio je u Tebi otkupiti velike zbirke papirusa, dobar dio kojih su inili tekstovi posvedeni magiji. Te je zbirke poslao u Europu gdje su ih na aukcijama otkupile sljedede institucije: British Museum u Londonu, Bibliothque Nationale i Louvre u Parizu, Staatliche Museen u Berlinu te Rijksmuseum u Leidenu. Vrlo je vjerojatno da su se svi ti papirusi uvali na istom mjestu, moda u hramskoj knjinici ili grobnici7. Tko je bio prvi kolekcionar koji je skupio sve te spise? Betz pretpostavlja da se radi o putujudem arobnjaku koji ih je skupljao za vlastite potrebe, a moda je imao i filozofskih interesa, dok Gee8 smatra da se radi o egipatskom svedeniku, arhivaru u nekom od tebanskih hramova. Sredinom 19. st. poelo je znanstveno prouavanje zbirke: objavljuju se pojedini papirusi, ponekad i s komentarom i prijevodom. Tematika nije bila popularna meu povjesniarima i filolozima neki su je, dapae, smatrali potpuno neprihvatljivom, pa ak i degradirajudom za struku, te je Albrecht Dieterich, veliki prouavatelj grke religije, u naslovu svog kolegija koji je 1905. drao na sveuilitu u Heidelbergu izbjegao rije magija, nazvavi ga jednostavno Izabrani ulomci s grkih papirusa. Taj je kolegij okupio brojne studente zainteresirane za povijest religija, te se ukazala potreba za stvaranjem7 8

Betz 1992. Gee 2005.

3

prve zbirke grkih magijskih papirusa. Iako su Dieterichova nenadana smrt 1908. i 1. svjetski rat usporili rad na njoj, zbirka Papyri Graecae Magicae ugledala je svjetlo dana 1928. (prvi svezak; drugi je slijedio 1931). Urednik prvog izdanja, Dieterichov uenik Karl Preisendanz, neumorno je radio i na tredem svesku koji je ved bio spreman za objavljinje kad je uniten u bombardiranju Leipziga 4. prosinca 1943. Nakon Preisendanzove smrti 1968. izdavaka kuda Teubner odluila je objaviti drugo izdanje, a za urednika je izabran papirolog Albert Heinrichs. Drugo izdanje se takoer sastojalo od dva sveska (objavljena 197374), s tim da je drugi bio proiren dokumentima koji su se prvotno trebali pojaviti u tredem svesku. Korpus za ovaj seminarski rad ine prijevodi sakupljeni u zbirci The Greek magical papyri in translation, including the demotic spells, nastaloj u sklopu projekta uz Corpus Hellenisticum Novi Testamenti. Ona osim Preisendanzove zbirke ukljuuje i kasnije otkrivene papiruse, a za razliku od Preisendanza, donosi i prijevode dvojezinih tekstova (Preisendanz u svoje izdanje nije ukljuio dijelove pisane na koptskom i demotskom). Urednik obaju izdanja, prvog iz 1986. i drugog iz 1992., je Hans Dieter Betz, professor emeritus na Sveuilitu u Chicagu.

3.

Imena

a) Koji grki bogovi i zato?

Na ovom mjestu donosim imena grkih bogova i broj njihovih pojavljivanja u Betzovom The Greek magical papyri in translation, dakle u prijevodu, bududi da cijeli korpus nije bio dostupan u grkom originalu u trenutku pisanja ovog rada. Imena koja se rijetko pojavljuju u naoj tradiciji su transliterirana ili, ako oznaavaju prirodne pojave ili osjedaje, prevedena. Podijeljena su u tri grupe.

I)

Imena koja se pojavljuju 10 ili vie puta: Helije 101, Hermes 55, Zeus 40, Selena 36, Tifon (Tifoej) 29, Dobro boanstvo 26, Eon 25, Apolon 23, Hekata 22, Afrodita 19, Kronos 19, Eros 18, Feb 16, Ares 15, Mojra (sing.) 15, Mojre (pl.) 15, Pean 10.

II) Imena koja se pojavljuju manje od 10 puta: 9: Sarapis, Psiha 8: Svjetlost 7: Kora 6: Perzefona, Tiha 4

5: Leta, Bezglavi bog, Hefest, Pan, Nunost 4: Muze, Brimo, Kairos, Asklepije 3: Klota, Melijuh, Ieios, Hamadrijada, Daimon, Pravednost, Um, San, Harite 2: Atropa, Laheza, Titan, Krates, Mod raanja, Plodnost,Svjetlost, Tama, Artemida,Razum, Nagovor, Atena, Erinija, Priroda, Razdor, Hera, Heraklo, Hestija, Had.

III) Imena koja se pojavljuju samo jedanput: Hore, Persephassa, Ainona, Skamander, Uran, Temida, Himer, Dioskur, Ljubav, Semesilamps, Sirius, Dardania, Phaiara, Diona, Zora, Izlazak Sunca, Zalazak Sunca, Okean, Nod, Megaira, Allekto, Hermekata, Smrt Sudac, Smintej, Vuica (Lykaina), Razdor, Junatvo, Napad, Zemljotresac, Mnemozina, Zlode, Glad, Ljubomora, Heba, Dioniz, Strah, Providnost, Roenje, Vatra, Kastor, Kazne, Tetija, Zemlja, Arista, Arktos, Sudbina smrti, Tihe (pl. od Tiha).

Vodedi grki bog na ovoj listi je, bez konkurencije, Helije. Njegova sestra Selena takoer se esto pojavljuje ona je boica mjeseca, a njezin kult se ponekad stapao s Artemidinim ili Hekatinim. Mnoge arolije imaju za cilj osvajanje voljene osobe, to u nekim sluajevima objanjava imena Afrodite i Erosa. Eros, osim to je Afroditin sin i pomodnik, moe predstavljati iskonsku silu stvaranja prema Heziodu, on je nastao zajedno s Gejom. Neki se olimpski bogovi, iako su inae utjecajni zatitnici gradova, obrta, itd., spominju vrlo rijetko (Hera, Atena). U svijetu antike magije glavnu rije vode bogovi povezani s podzemnim svijetom i Suncem. Perzefona, kraljica podzemnog svijeta koja se svake godine iznova vrada u gornji svijet, se pojavljuje ukupno 14 puta, od toga 7 puta pod imenom Kora, a jedanput pod svojim starim imenom Persephassa. Hermes je drugi najedi bog; njegova dunost u grkoj mitologiji je, izmeu ostalog, da vodi due umrlih u podzemni svijet. Izjednaavali su ga s egipatskim Totom, izumiteljem pisma, bojim pisarom koji prisustvuje smrtnom trenutku svakog ovjeka. Apolon se, jo kao Feb, Pean i Smintej, pojavljuje 50 puta. On je bog proroita i svjetlosti; njegova svedenica sjajnim rijeima obznanjuje istinu9. Muze, Leta i Artemida nisu neoekivane zbog svoje povezanosti s Apolonom kojem su, redom, pratilje, majka i sestra. Artemida je, kao i Selena i Hekata, boica mjeseca. Mjeseeva boanstva nisu imala tako snaan utjecaj u grko-rimskom svijetu, te bi njihova prisutnost na papirusima mogla biti odraz istonog utjecaja. Neoekivana je ne samo uestalost, nego i sama pojava nekih boanstava. To su u prvom redu Tifon i Eon. Tifon je, prema Heziodu, bio udovini sin Geje i Tartara; Geja ga je rodila da bi se borio9

PGM VI 17

5

protiv Zeusa, ali ovaj ga je pobijedio i sunovratio u Tartar. Inae nije imao kultova, a umjetnici su ga prikazivali rjee nego ostale nemani. Kako je minorno boanstvo postalo tako vano za ljubitelje okultnog u antikom Egiptu? Tifon se u magijskim tekstovima spominje kao Helijev protivnik, a pojavljuje se i kao Tifon-Set; moe se pretpostaviti da je izabran da bude pandan egipatskom Setu, Ozirisovom neprijatelju. Eon, bog dugog vremenskog perioda, boanstvo je ija priroda nije dovoljno poznata. Vrlo esto se spominje i Kron. Pod tim imenom se u helenistikom razdoblju kriju dva boanstva: Titan Kron (Kronos), Zeusov otac, i bog vremena ije ime je slino njegovom (Khronos), a koji nije bio osobito popularan izvan helenistikih misterijskih kultova. Ostala tipina helenistika boanstva su Dobro boanstvo (Agathos daimon), Bezglavi bog, Sarapis i Tiha. Sarapis,bog lansiran s dvora Ptolemejevida da bude vjersko uporite vladajudoj dinastiji, bio je kombinacija Ozirisa, Apisa, Zeusa, Asklepija i Dioniza. Uspjeno je zaivio u Egiptu i proirio se i izvan njega - tovali su ga kasnije i Rimljani, ali na papirusima nije meu najznaajnijima. Tiha, boica dobre srede, dobila je na vanosti u helenistiko doba jer je predstavljala ansu da pojedinac, koji nije vie dio kompaktnog polisa, nego izgubljen na ogromnom podruju Aleksandrovog carstva, ostvari kakvu-takvu sredu u svijetu u kojem su politika previranja, ratovi i borbe za vlast dugo bili jedina konstanta. , Dobro boanstvo, bilo je boanstvo koje su Grci zazivali na gozbama, a na papirusima moe predstavljati nekoliko boanstava. Bezglavi bog je vjerojatno potekao iz starije egipatske religije, a Plutarh10 i Pauzanija11 izvjetavaju o bezglavom bogu Molosu na Kreti, odnosno Tritonu u Tanagri. Brimo moe biti Artemida, Selena, Perzefona ili Hekata, a Melijuh je inae nepoznat bog. Pojavljuju se mnoge personificirane prirodne pojave i apstraktni pojmovi poput Nodi i Ljubomore, ali nijedno vie od 10 puta. Imena bogova mogu se pojaviti u raznim kombinacijama. Izjednaavanje bogova koji pripadaju razliitim tradicijama nije bilo neobino: Hekata- Erekigal; Helije-Ra; Helije-Mitra; Tifon-Set; ZeusHelije-Mitra-Sarapis; vano je da bogovi imaju neke zajednike osobine i dunosti. Hekata je bila boica Mjeseca, arolija i podzemnog svijeta, a Erekigal babilonska boica podzemnog svijeta. Hekatino ime se na papirusima pojavljuje i u kombinaciji sa Seleninim i Perzefoninim, a zajedno s Hermesom ona se pojavljuje kao Hermekate. Tifon i Set su obojica neprijatelji vrhovnog boga. Koja je poveznica izmeu Zeusa, Helija, Mitre i Sarapisa? Mitra i Helije su bogovi Sunca, a Zeus (koji je jedno od boanstava

10 11

Def. orac. 417E 9.20.5

6

sadranih u liku Sarapisa) bog neba. Zeusova sveta ivotinja je, kao i Mitrina, orao. Helije je est kao Helije-Oziris ili Helije-Ra Ra je bio kao i Helije bog Sunca, a Oziris se kasnije izjednaio s njim. Grki bogovi bi se, prema svojim osobinama i podrujima djelatnosti, ugrubo mogli podijeliti u sljedede vede grupe: oni povezani s nebom i Suncem (Zeus, Helije, Apolon), mjeseeva boanstva (Hekata, Selena, Artemida), boanstva podzemnog svijeta (Hekata, Had, Perzefona, Hermes; da li Tifon?) i vremena (Eon, Kron, Kairos), te neumoljive sile (Eros, Mojre, Nunost).

b) Koja egipatska boanstva? Izida i Oziris, bogovi plodnosti i vegetacije, bili su glavni likovi u prii o smrti i ponovnom roenju. U mitu koji je zabiljeio Plutarh zli brat Set ubija Ozirisa, a Izida ga oivljava uz pomod drugih bogova. S Izidom i Ozirisom su povezani Neftis, Izidina sestra i Ozirisova ljubavnica, Izidin i Ozirisov sin Horus, te Tot, boji pisar koji u Ozirisovoj pristunosti biljei rezultate vaganja ovjejeg srca s jedne i istine s druge strane u trenutku kad ovjek treba prijedi na drugi svijet. Vjerovanje u zagrobni ivot bilo je vrsto ukorijenjeno u Egiptu. U poetku se vjerovalo da kralj svoj zagrobni ivot provodi pokraj boga sunca, Ra. U sljededoj fazi vjerovanja bog s kojim kralj provodi zagrobni ivot postao je Oziris, a s vremenom su pravo na zagrobni ivot ostvarili aristokrati, a naposljetku i obian puk. Amon, kralj bogova, poistovjeden je u kasnijoj fazi egipatske religije s bogom sunca i postaje Amon-Ra. Anubis, bog umrlih i uvar grobova, takoer je esto ime na papirusima. Mogu se uoiti neke podudarnosti meu grkim i egipatskim teonimima. Bogovi Sunca, Mjeseca i neba, te bogovi povezani s prelaskom na drugi svijet i ponovnim roenjem najedi su i na egipatskoj strani. Kombinacije imena grkih i egipatskih bogova mogu nam otkriti koje njihove osobine su bile posebno cijenjene i potovane kod molitelja, te do kojih pomaka u vjerovanjima je dolo u odnosu na dravnu ili klasinu religiju (Hekata je, recimo, zanemarena kao boica mladih, a Perzefona se ne pojavljuje u vezi s Demetrom kao arhetip mlade djevojke na pragu braka, nasilno otrgnute iz majinog krila12; oba boanstva se pojavljuju iskljuivo kao vladarice mranih sila, arolija i Mjeseca).

c) Ostali Uz grka i egipatska boanstva pojavljuje se i cijeli niz teonima iz idovske mitologije, te imena Isusa Krista i Mitre kao jedinih predstavnika krdanstva, odnosno mitraizma. idovska imena za vrhovnog Boga, Jahvu, kao to su Adonai i Iao, postaju u helenistikoj magiji zasebna boanstva, vrlo utjecajna i esto zazivana u magijskim tekstovima. Imena anela i arhanela su takoer esta: Rafael, Gabrijel,12

Kao to je npr. prikazana u Himni Demetri.

7

Mihael, itd. Babilonska boica Erekigal jedino je ensko boanstvo koje ne pripada ni grko-rimskom ni egipatskom svijetu, i jedino babilonsko boanstvo uopde. Svakako bi trebalo dalje istraiti idovske teonime u magijskim tekstovima; Betzov leksikon uz Greek magical papyri donosi tek tura objanjenja za neka od njih (Sabaoth, Erbeth, Pakerbeth...)

d) Tajna imena i arobne rijei U jednom zazivu molitelj se obrada Hekati koja ima mnogo imena ; u drugom mnogoimenom Febu. Meu ta mnoga imena ubrajala su se i tajna imena. U mnogim magijskim tekstovima spominju se tajna imena bogova koja treba izgovoriti da bi se obavezalo dotinog boga na suradnju. Tajna su imena poznata samo upudenima; ponekad su skrivena u arobnim formulama. PGM VII 443: Zazivam te, Ozirise, tvojim svetim imenima OUCHICH OUSENARATH, Ozirise, OUSEEANNOUPHTHI OSORNOUPH itd. Unutar palindroma ABERAMENTHUTHLERTHEXANAXETHRELTHOUTHENEMAREBA nalazi se ime boga Tota u obliku Thouth. Neke arobne rijei (voces magicae) nisu razjanjene, npr. ABLANATHANABLA, za koju se nagaa da je moda hebrejskog porijekla.

e) Kakva korist od onomastike? Takozvanu Mitrinu liturgiju (PGM IV) neki smatraju mitraistikim tekstom (Dieterich, Betz, Meyer), dok se drugi tome otro suprotstavljaju (Gee). Moe li nam onomastika pruiti koristan uvid? Popis boanstava u Mitrinoj liturgiji, broj pojavljivanja i redak13: Mitraistika: Mitra (1, 481) idovska: Iao (1, 593) Egipatska: Bibiou (1, 489), Harchandara (1, 631), Harei (1, 511), Harpi H9r-P .Horus of Buto (?). (1, 511), Horus (1, 672), Harmachis (1, 672), Pre / Re (2, 505 i 717), Thoth (1, 575) Grko-egipatska: Eon / Shai (2, 520-21, 594), Arktos / Mshtyw (1, 700), Helije / Re (2, 481 i 640), Tiha / Rnnwtt (2, 665-666). Gledano samo po imenima boanstava, bilo bi jednako logino pretpostaviti da je tekst idovski, kao i da je mitraistiki, a velik broj egipatskih i grko-egipatskih boanstava prije upuduje na egipatska vjerovanja i obrede nego na mitraistike. Gee u svojem lanku iz 2005. u potpunosti pobija Dieterichovu i Betzovu tezu da se radi o mitraistikom kultu navodedi arheoloke, kulturno-povijesne i jezine dokaze, te pozivajudi se na strunjake za mitraizam poput Waltera Burkerta i Franza Cumonta13

Preuzeto iz: Gee 2005.

8

koji ovaj tekst nikad nisu smatrali mitraistikim. Ved je sama teonimija mogla uputiti istraivae na toan zakljuak, ali moda se taj nije inio tako spektakularnim kao ideja o mitraizmu u antikom Egiptu.

f)

Teonimi u kranskom Egiptu

Mnogi grki i egipatski teonimi postali su u razdoblju rimske vlasti u Egiptu vlastita imena. U 4. i 5. st. vedina tih imena izlazi iz mode zbog irenja krdanstva, a zadrana su samo ona koja su nosili krdanski muenici i sveci. Nova popularna imena bila su ona starozavjetnih i novozavjetnih linosti te apstraktne imenice i pridjevi koji su oznaavali vrline. Takvo je stanje potrajalo sljededih tisudu godina.14

4. Zakljuak

Na magijskim papirusima iz helenistikog i rimskog razdoblja egipatske povijesti, pisanima uglavnom na grkom jeziku, odraava se multikulturalnost te zajednice i njezina otvorenost prema stranim boanstvima. Da bi se razumjela arolikost bojih imena i vjerovanja, treba razumjeti kako povijest Egipta nakon Aleksandrovih osvajanja, tako i stavove antikih naroda prema raznim oblicima religioznosti. Kombinacije imena nekoliko boanstava, kao Hekata-Erekigal ili Helije-Mitra predstavljaju onomastiki dokaz religijskog sinkretizma. Papyri Graecae Magicae nude mnogo materijala za onomastika istraivanja i za prouavanje magije u antikom svijetu. Postoje brojne studije o grkoj magiji, no malo njih je usredotoeno na helenistiku magiju u Egiptu. Svakako ima jo prostora za istraivanje vjerovanja na egipatskom podruju u helenistikom i rimskom razdoblju, s naglaskom na bogove i odnose u kojima se oni pojavljuju u tekstovima. Odnos grkih i egipatskih bogova nije teko protumaiti, no u kakvom odnosu prema njima stoje idovska boanstva? Koju ulogu igraju Mitra i Isus? to su htjeli postidi oni koji su zazivali njihova imena? Na ta i mnoga druga pitanja odgovori de morati biti dani na nekom drugom mjestu.

5.

Popis literature

Bagnall, Roger S. Reading papyri, writing ancient history.

14

Bagnall

9

Betz, Hans Dieter (ed.) The Greek magical papyri in translation, including the demotic spells, second edition, volume I: texts. Chicago & London 1992. Collins, Derek. Magic in the ancient Greek world. Malden MA & Oxford 2008. Dickie, Matthew W. Magic in classical and Hellenistic Greece. Dieterich, Albrecht. Eine Mithrasliturgie. Berlin & Leipzig 1910. Gee, John. Review of The Mithras Liturgy by Hans Dieter Betz. RBL 02/2005. Graf, Fritz. Magic in the ancient world. Cambridge MA & London 1997. Henderson, Ian H. Apuleios of Madauros. u: The historical Jesus in context. Meyer, Marvin. The Mithras liturgy. u: The historical Jesus in context. Preisendanz, Karl. Papyri Graecae Magicae II. Leipzig & Berlin 1931. Religije svijeta Zamarovsky Junaci antikih mitova

10