industrija osiguranja - solvency ii.pdf

SEMINARSKI RAD

Tema: SOLVENCY II

Mentor: Doc. dr. Jasmina Selimović Studenti: Ajla Kršin, 1946 Merima Marić, 2035

Industrija osiguranja

Maj, 2013.

2

SADRŽAJ UVOD......................................................................................................................................... 3

1. ULOGA DRŢAVE U NADZORU TRŢIŠTA OSIGURANJA EVROPSKI MODELI

OCJENE SOLVENTNOSTI .............................................................................................. 4

2. SOLVENCY II ................................................................................................................... 9

2.1. Osnove Solvency II...................................................................................................... 9

2.2. Novi regulatorni zahtjevi ........................................................................................... 11

2.2.1. Vrednovanje imovine, obaveza i tehničkih rezervi ............................................ 11

2.2.2. Solventni kapital (Solvency Capital Requirement – SCR) ................................. 12

2.2.3. Minimalni zahtjevani kapital (Minimum Capital Requirement – MCR) ............ 14

2.3. Kvantitativne studije uticaja (Quantitative Impact Study – QIS) .............................. 15

3. SOLVENCY II U BOSNI I HERCEGOVINI.................................................................. 17

ZAKLJUČAK........................................................................................................................... 20

LITERATURA ......................................................................................................................... 21

3

UUVVOODD

Finansijski sektor predstavlja veoma vaţan dio svake privrede te je zbog toga podloţan

strogoj regulaciji i nadzoru. Kao tradicionalno najznačajniji dio finansijskog sistema, društva

za osiguranje i reosiguranje, takoĎer su predmet stroge regulacije. Na taj način se ţeli očuvati

stabilnost i odrţivost ovog sektora i nesemetano ispunjavanje njegovih vaţnih funkcija.

Upravo se zbog toga kao jedan od argumenata uvoĎenja nove i sloţenije regulacije često

ističe zadrţavanje postojeće stabilnosti i prilagoĎavanje regulacije budućim izazovima.

Solvency II predstavlja tu novu regulativu koja bi trebala osigurati dugoročnu stabilnost

finansijskog sektora i sektora osiguranja te se prilagoditi budućim vremenima. Ova regulativa

u biti predstavlja najuţu uključenost upravljanja rizicima i prepoznavanja rizika u poslovanju

društva. Primjenom Solvency II društvo bi bilo adekvatno kapitalizirano s obzirom na sve

preuzete rizike te bi prilagodilo svoju poslovnu politiku i ţeljenu profitabilnost vlastitoj

izloţenosti riziku.

U radu se prvo prikazuje uloga drţave u nadzoru trţišta osiguranja uz kratak osvrt na

prethodne dvije europske regulative (Solvency 0 i Solvency I), zatim se prikazuje osnovna

struktura Solvency II, zahtjevi pojedinih stubova kao i kvantitativne studije uticaja kojim se

testiraju uticaji cjelokupnih odredbi i direktive na poslovanje društava za osiguranje u

Europskoj uniji.

4

11.. UULLOOGGAA DDRRŽŽAAVVEE UU NNAADDZZOORRUU TTRRŽŽIIŠŠTTAA OOSSIIGGUURRAANNJJAA

EEVVRROOPPSSKKII MMOODDEELLII OOCCJJEENNEE SSOOLLVVEENNTTNNOOSSTTII

Drţava igra veliku ulogu kao regulator na trţištu osiguranja, s obzirom na samu

kompleksnot ovog trţišta. Činjenica da osiguravatelj moţe doći u situaciju da dovede u

pitanje isplate naknada osiguranicima po osnovu zaključenih ugovora o osiguranju, nameće

potrebu da se u ove poslove umješa drţava kao bitan regulator poslovanja. Drţava ima svoje

agencije i institucije koje prate poslovanje osiguravatelja i posrednika u osiguranju, a sve u

svrhu zaštite osiguranika, kao i cjelokupnog trţišta osiguranja. Zakon je nametnuo

osiguravateljima obavezu da saraĎuju sa ovim drţavnim institucijama, te svoje poslovanje

moraju uskladiti sa njihovim zahtjevima. Osim toga, drţava donosi i zakonske propise kojim

se regulišu sva pitanja od značaja za osiguravajuću djelatnost, a to su: solventnost, rezerve,

investiranje, stručnost posrednika i sl. Iako ima izvjesnih razlika po pitanju zakonskih

propisa i nadzora u osiguranju zavisno o kojoj drţavi se radi, uopšteno se mogu definisati tri

osnovna područja regulacije:

- Premije osiguranja,

- Solventnost i

- Zaštita potrošača.

Govoreći o prvom segmentu, napominjemo da se osnovna funkcija osiguranja sastoji u

nadoknadi štete osiguranicima i visini koja je odreĎena ugovorom u osiguranju.

Osiguravajuće društvo mora da naplati premiju od osiguranika koja će mu omogućiti da

ispuni svoje obaveze iz ugovora o osiguranju, ali da i odgovori drugim potrebama. Premija je

izvor sredstava osiguravajućeg fonda.1 Dakle, aktuari imaju dosta teţak i kompleksan zadatak.

S jedne strane premije moraju biti dovoljne za pokriće svih obaveza, sa druge ne smiju biti

previše viskoke kako proizvod ne bi bio skup, a takoĎer ne smiju biti niti diskriminatorne.

Drugi segment, kontrola solventnosti osiguravatelja je jedan od najvaţnijih zadataka

nadzornih institucija. Mora biti zasnovana na kriterijumima koji garantuju objektivnost i

onemogućavaju diskriminaciju. Nekoliko je ključnih razloga zbog kojih se javlja potreba za

kontrolom solventnosti osiguravatelja. Obzirom da premije osiguranja osiguravatelji

naplaćuju unaprijed za cijeli period pokrića osiguranjem mora se obezbijediti da osiguravatelj

1 Jelena Kočović, Predrag Šulejić: „Osiguranje“, prvo izdanje, Beograd 2002., str.223-224.

5

ima finansijske mogućnosti plaćanja naknada koje nastaju tokom cijelog perioda. Gubitak

finansijske snage osiguravatelja moţe dovesti u pitanje njegovu sposobnost za izmirenje

obaveza za nastale osigurane slučajeve. Ovo bi dovelo do toga da odreĎeni period rizici ne bi

bili pokriveni osiguranjem. Zatim, nemogućnost plaćanja naknade osiguraniku moţe istog

dovesti u lošu finansijsku situaciju. Ukoliko se radi o većim gubicima kada se ugroţava

egzistencija osiguranika, onda je problem još više izraţeniji. Slična situacija je i sa

korisnicima osiguranja, odnosno licima koja imaju pravo na naknadu. Insolventnost

osiguravatelja izaziva i druge ekonomske i socijalne probleme. Prestanak rada osiguravatelja

znači gubitak zaposlenja za njegove zaposlenike. Poreski prihodi drţave se smanjuju ako je

premija osiguranja oporeziva. Svi navedeni razlozi dovode do zaključka da je sprečavanje

insolventnosti osiguravatelja od opšteg interesa.2 Regulatorne institucije drţave u svojim

zakonskim okvirima kroz regulatorne mehanizme moraju natjerati osiguravatelje da odrţavaju

solventnost na neophodnom nivou. Pri tome se mora kreirati takvo zakonsko okruţenje koje

ne smije negativno uticati na razvoj sektora osiguranja, te se mora istovremeno obezbijediti i

mogućnost da se identificiraju osiguravatelji koji ugroţavaju vlastitu solventnost. 3

Razlozi koji mogu izazvati insolventnost osiguravatelja mogu biti:

- Katastrofalne štete,

- Neadekvatne premije,

- Brzi rast koji nije praćen odgovarajućim rezervama,

- Precjenjivanje aktive,

- Problemi sa reosiguranjem,

- Problemi u organizacijskoj strukturi,

- Širenje laţnih informacija i

- Greške menadţmenta.

Sve ovo govori koliko je finansijska regulacija koju provode agencije i drţavne institucije,

bitna, i koliko vaţnosti joj treba pridavati. Obično su predmet finansijske regulacije:

- Kapitalni zahtjevi,

- Tehničke rezerve i

- Ulaganja.

2Prof.dr Safet Kozarević: “Rizik menadžment i osiguranje”, CPA, 2010.godina, str.6.33.

3Ibidem, str.6.33. i 6.34.

6

Za kapitalne zahtjeve drţavna regulacija najčešće odreĎuje minimalni iznos osnivačkog

kapitala koji osiguravatelji moraju obezbijediti da bi mogli da posluju na trţištu. Tehničke

rezerve su prevashodno namjenjene za izmirenje obaveza iz zaključenih ugovora o

osiguranju, a sastoje se od: matematičke rezerve osiguranja ţivota, prijenosne premije,

rezerve naknada za nastale osigurane slučajeve, rezervisanja za povrate premija i izravnavanje

rizika, te drugih rezervisanja vezanih za poslove osiguranja. Drţava odreĎuje procedure

utvrĎivanja tehničkih rezervi osiguravatelja, tako da one predstavljaju statistički mjerene

obaveze osiguravatelja prema vlasnicima polica osiguranja i povjeriocima. Osiguravatelji

moraju imati dovoljno sredstava za pokriće svojih obaveza. To znači da sredstva koja

osiguravatelji imaju u obliku gotovine, nekretnina, obveznica, dionica i drugih dozvoljenih

oblika ulaganja moraju biti realno iskazana u njihovim finansijskim izvještajima. 4

Treći segment koji se odnosi na zaštitu potrošača se provodi kroz:

- Licenciranje osiguravatelja,

- Licenciranje posrednika,

- Odobravanje uslova za pojedine vrste osiguranja,

- Provjeru ponašanja osiguravatelja na trţištu i

- Istraţivanje ţalbi potrošača.

Sve navedene stavke se provode u smislu zakonskih propisa za licenciranje osiguravatelja i

posrednika, te kontrolu kroz proces izdavanja licence. Provjera ponašanja na trţištu se vrši

sveobuhvatno, a reaguje se i na ţalbe korisnika.5

Jedan od glavnih ciljeva koji su postavljeni u Evropskoj uniji je stvaranje jed instvenog trţišta

za finansijske usluge, u koje spade i osiguranje. U cilju postizanja ujednačenog pravnog

reţima za obavljanje osiguranja na čitavoj teritoriji zemalja članica Evropske unije, bitno je

postići harmonizaciju u sljedećim oblastima:

o Uslovi za osnivanje,

o Uslovi za poslovanje,

o Uslovi za gubitak prava bavljenja osiguranjem,

o Nadzor nad radom osiguravajućih društava,

o Knjigovodstvo

4 Prof.dr Safet Kozarević, “Rizik menadţment i osiguranje”, CPA, 2010.godina, str.6.35

5 Ibidem, str.6.36.

7

o Pravni oblik osiguravajućeg preduzeća i

o Javnost rada.6

U novembru 2008. Evropska komisija je zaduţila Radnu grupu da preloţi izmjene kako bi se

ojačala integrirana evropska supervizija sa ciljem učinkovitije zaštite potrošača i vraćanja

povjerenja u finansijski sistem. U tu svrhu razvija se makroprudencijalna regulacija koja ima

za cilj stabilnost ukupnog finansijskog sistema i nadopuna je prudencijalnoj regulaciji

pojedine finansijske institucije. Institucijalnu podršku makroprudencijalnoj regulaciji čini

Evropski odbor za sistemski rizik (European Systemic Risk Bord – ESRB) u svrhu ranog

otkrivanja rizika finansijskog sistema u cjelini.7

Slika 1: Nova arhitektura regulacije i nadzora u Evropskoj uniji8

Prije upoznavanja sa Solvency II, kao novog zakonodavnog i regulatornog okvira ukupnog

poslovanja društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Evropskoj uniji, kratko ćemo se

osvrnuti na okvire koju su prethodili pojavi Solvency II, i čiji su nedostaci bili osnova i razlog

nastanka Solvency II.

6 Jelena Kočović, Predrag Šulejić, „Osiguranje“ - prvo izdanje, Beograd 2002., str.306

7 http://www.huo.hr/hrv/uskladjivanje -s-eu-regulacijom/100/, pristupljeno 11.05.2013.godine

8 Ibidem.

http://www.huo.hr/hrv/uskladjivanje-s-eu-regulacijom/100/

8

Solvency 0 je, moţe se reći, temelj nastanka i Solvency I i Solvency II, jer su pomenuti okviri,

nastajali da bi upotpunili loše strane Solvency 0. Solvency 0 je sa jedne strane bio jednostavan

za shvatanje, imao je lako administriranje te lako primjenljive obračune, ali sa druge strane

imao je mnogo više nedostataka, a samo neki od njih su to da: rizici nisu eksplicitno

obuhvaćeni, ne uvaţava povećanje trţišne kompleksnosti, ne uvaţava povećane potrebe

zaštite osiguranika, vrednovanje imovine nije usaglašeno, izračuni su vršeni samo na

posljednji dan poslovne godine. Zbog prevazilaţenja ovih nedostataka nastao je Solvency I.

Solvency I, kao zakonodavni i regulatorni okvir, 90-tih godina p.v., bio je prvi korak u

sveobuhvatnom nadzoru osiguravajućih kompanija u Evropi. Jedno od najvaţnijih načela

nadzora je da se osigura dovoljan kapital za osiguranje solventnosti. Solvency I je relativno

jednostavan za izračunavanje i postoje standardna pravila izračunavanja u EU, osim iznosa

margine solventnosti, u obzir se uzima i sastav margine solventnosti i garantnog fonda,

izračuni se kontinuirano provjeravaju i osiguravatelj u svakom trenutku treba raspolagati

sredstvima, zemlje članice EU su, ukoliko ţele, za svoja osiguravajuća društva mogla i

pooštriti kriterije, rezultati izmeĎu osiguravajućih društava se mogu komparirati, povećan je

stepen zaštite osiguranika u odnosu na S 0, meĎutim S 1 je isto tako imao i brojne nedostatke

koji su ustvari i bili razlog da se donese novi zakonodavni okvir koji će te nedostatke riješiti.

Neki od tih nedostataka su: model nije sofisticiran, model nije sveobuhvatan, u odnosu na

svjetske standarde sistem je zastario, upravljanje rizikom postaje nezaobilazan dio svakog

poslovanja - ovaj sistem to ne prepoznaje, rizici nisu eksplicitno obuhvaćeni.

9

22.. SSOOLLVVEENNCCYY IIII

2.1. Osnove Solvency II

Solvency II predstavlja novi zakonodavni okvir ukupnog poslovanja društava za osiguranje i

društava za reosiguranje u Europskoj uniji. Ono po čemu se razlikuje od prethodnog sistema

(direktive) su nova pravila solventnosti i upravljanja rizikom. Kao sistem zakonodavnih i

regulatornih odredbi Solvency II bi trebao prepoznavati i vrednovati sve rizike kojima su

društva za osiguranje i reosiguranje izloţena, poticati ih na cjelovito upravljanje rizicima,

unaprijediti odnos s nadzornim tijelom te povećati otvorenost poslovanja svim učesnicima.

Projekt usvajanja novog zakonodavnog i regulatornog okvira osiguratelja i reosiguratelja u

Europskoj uniji započeo je još 2000. godine, 28. lipnja, preliminarnim „otvorenim danima“ na

kojima su razmatrane različite ideje i prijedlozi širokog kruga zainteresiranih strana. Proces

usvajanja i implementacije Solvency II provodi se kroz četiri razine:

1) Donošenje Solvency II direktive - usvojena od strane Europskog parlamenta i Vijeća

ministara 5. maja 2009.g.;

2) Provedbene mjere za primjenu i implementaciju direktive - nastale kao rezultat

saradnje Europske agencije za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina (EIOPA) i

Europske komisije.

3) Preporuke i načela supervizije – predlaţe EIOPA;

4) Nadzor usklađivanja nacionalnog zakonodavstva i provođenje direktive – Europska

komisija će nadzirati i vrednovati implementaciju te usklaĎivanje koje se treba provesti

najkasnije do 31. oktobra 2014. godine.

Temeljni ciljevi Solvency II su: 1) zaštita osiguranika; 2) postavljanje granice solventnosti

koja će predstavljati ukupnu izloţenost svim rizicima ; 3) anticipiranje trţišnih promjena; 4)

utemeljenost na principima, a ne na strogim pravilima; 5) odrţavanje finansijske stabilnosti i

6) izbjegavanje procikličnosti regulatornih odredbi. U okviru Solvency II, svi rizici u

poslovanju društava za osiguranje i društava za reosiguranje trebali bi biti kvantitativno i

kvalitativno prepoznati i upravljani (risk – based model), a izloţenost i upravljanje rizicima

društva determiniralo bi potrebnu razinu kapitala – adekvatnost kapitala. Prethodni sistem bio

je zasnovan na pravilima i mjerama koje definiraju granicu solventnosti koju moraju ispuniti

10

osiguratelji. To je jednostavan model koji uzima u obzir samo osigurateljni rizik na principu

indeksa premije i šteta. Finansijski rizik je upravljan zakonskim pravilima i ograničenjima

ulaganja i ne utiče na adekvatnost kapitala i granicu solventnosti. Kroz ovaj sistem, brojni

rizici kojima je društvo izloţeno nisu vrednovani i upravljani na adekvatan način, niti su

primjereno vrednovani instrumenti zaštite i diversifikacijski učinci. 9

Struktura Solvency II sastoji se iz tri stuba. Prvi stup se odnosi na kvantitativne mjere, drugi

na sistem upravljanja rizicima i nadzor nad poslovanjem društva od strane nadzornog tijela, a

treći na trţišnu disciplinu i veću transparentnost poslovanja.

KVANTITATIVNE MJERE PROCES NADZORA TRŽIŠNA DISCIPLINA

Granica solventnosti

Minimalno potrebni kapital

Vlastita sredstva

Kapitalna oslobađanja

Interni modeli

Standardna formula

Tehničke rezerve

Vrednovanje ulaganja

Sistem upravljanja

Interna kontrola

Upravljanje rizikom

Stres testovi

Stalna kontrola izloženosti

riziku

Proces nadzora i supervizije

Izvještavanje

Transparentnost poslovanja

MRS

MSFI

I. STUB II. STUB III. STUB

Slika 2: Struktura Solvency II10

Prvi stub predstavljaju kvantitativne mjere kojima se odreĎuje iznos sredstava koji društvo

mora da obezbjedi da bi bilo solventno. Prema Solvency II postoje dva nivoa minimalnog

kapitala koji se zahtjeva od osiguravajućih društava: solventni kapital (SCR – Solvency

Capital Requirement) i minimalni zahtjevani kapital (MCR - Minimum Capital Reguirement).

Solventni kapital (SCR) je ona razina kapitala koja omogućuje društvu za osiguranje i društvu

9 Hrvatski ured za osiguranje, Temeljni tečaj Solvency II, dostupno na: http://www.huo.hr/hrv/publikacije -i-

prezentacije/82/ (pristupljeno 29.04.2013.) 10

Ibidem.

11

za reosiguranje apsorpciju gotovo svih štetnih dogaĎaja i solventno poslovanje s obzirom na

preuzete rizike, dok minimalni zahtjevani kapital (MCR) predstavlja najniţu dopuštenu

razinu kapitala društva.

Drugi stub analizira solventnost osiguravača uključujući i izloţenost riziku koji ne moţe biti

meren uz pomoć matematičkog aparata i definiše kontrolu nadzornih organa. On od

osiguravača zahtjeva da procjenjuje, upravlja i izvještava o rizicima kojima je izloţen.11

Treći stub zahtjeva da informacije koje osiguravači objavljuju javnosti budu razumljive i

uporedive, te da se poveća transparentnost i dostupnost informacija svim učesnicima na

trţištu.

2.2. Novi regulatorni zahtjevi

2.2.1. Vrednovanje imovine, obaveza i tehničkih rezervi

U skladu sa Solvency II direktivom vrednovanje imovine i obaveza vrši se po

ekonomskim/trţišnim vrijednostima na temelju ukupnog pristupa cjelokupnim bilansnim

pozicijama. To znači da će se trţišno vrednovati svi rizici kojima su izloţene bilansne

pozicije.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje u okviru Solvency II direktive će vrednovati

imovinu i obaveze na sljedeći način:12

imovina se vrednuje po iznosu za koji bi se mogla razmijeniti izmeĎu dobro

obaviještenih voljnih strana u transakciji po trţišnim uvjetima;

obaveze se vrednuju po iznosu za koji bi se mogle prenijeti ili namiriti izmeĎu dobro

obaviještenih voljnih strana u transakciji po trţišnim uvjetima.

Tehničke rezerve predstavljaju izvor sredstava kojima se pokrivaju sve obaveze osiguravatelja

prema osiguranicima vlasnicima polica i korisnicima osiguranja. Iznos tehničkih rezervi mora

biti jednak iznosu koji bi osiguravatelj ili reosiguravatelj platio drugoj strani, ukoliko bi došlo

11

Lid ija Barjaktarović, Bojana Kordanuli: Uticaj svetske ekonomske krize na razvoj osiguravajućih kompanija

u Republici Srbiji, 2011., str. 4, dostupno na: http: //www.singipedia.com (pristupljeno 30.04.2013.) 12

Hrvatski ured za osiguranje, Temeljni tečaj Solvency II, dostupno na: http://www.huo.hr/hrv/publikacije -i-

prezentacije/82/ (pristupljeno 03.05.2013.)

12

do trenutnog transfera obaveza po osnovu sklopljenih ugovora na tu drugu stranu. Drugim

riječima, vrijednost tehničkih rezervi je jednaka zbiru najbolje procjene i riziko margine.

Najbolja procjena treba opisivati vjerovatnoćom ponderisani prosjek budućih novčanih tokova

(uz uvaţavanje koncepta vremenske vrijednosti novca – očekivana sadašnja vrijednost

budućih novčanih tokova). Riziko margina je iznos koji treba da osigura da je vrijednost

tehničkih rezervi ekvivalentna iznosu koji (re)osiguravatelj moţe potraţiti da bi ispunio

obaveze iz osiguranja i reosiguranja.13

Ključne razlike u pristupu vrednovanju imovine i obaveza u okviru regulacije Solvency I i

Solvency II prikazane su na slici 3.

Slika 3: Vrednovanje imovine i obaveza u okviru Solvency I i Solvency II14

2.2.2. Solventni kapital (Solvency Capital Requirement – SCR)

Kao što je već spomenuto, solventni kapital (SCR) je ona razina kapitala koja omogućuje

društvu za osiguranje i društvu za reosiguranje apsorpciju gotovo svih štetnih dogaĎaja i

13

Dr. sc. Jamina Selimović: Prezentacija „Solventnost u osiguranju“, Ekonomski faku ltet Sarajevo, april 2013.,

sl. 53-56 14



13

solventno poslovanje s obzirom na preuzete rizike. SCR bi trebao obuhvatati bar sljedeće

rizike:15

1) Preuzeti rizik neţivotnog osiguranja,

2) Preuzeti rizik ţivotnog osiguranja,

3) Preuzeti rizik zdravstvenog osiguranja,

4) Trţišni rizik,

5) Kreditni rizik i

6) Operativni rizik.

SCR se izračunava korištenjem internog modela kojeg društva individualno razvijaju ili

standardne formule – standardnog pristupa, propisanog direktivom o Solvency II i mjerama

implementacije.

Slika 4: SCR – interni model16

15

Official Journal o f the European Union, Directive 2009/138/EC of the European Parlament and of the

Council, december 2009., str. 51 16

Dr.sc. JasminaSelimović, op.cit., sl. 61

Odobrenje

Odluka

Odobrenje

Ograničeno odobrenje

Kalkulacija SCR-a

korištenjem internog modela

Može sadržavati uslove i odredbe

Može iziskivati plan usvajanja datih uslova

i odredbi

Odbijanje internog modela šireg obima

Istovremeno odobrenje djelomičnog internog modela užeg obima

Dopušteno samo ako odobreni dijelovi stvarno funkcionišu kao interni model

Kalkulacija SCR-a korištenjem parcijalnog modela i standardne

formule (ostali dijelovi)

Dostavljanje razloga Prije odbijanja,

preduzede ima mogudnost povlačenja

aplikacije Kalkulacija SCR-a

korištenjem standardne formule

Može se odrediti „period čekanja“ za podnošenje nove aplikacije

14

Društva mogu upotrijebiti pojednostavljeni izračun za specifični podmodul ili modul rizika

kad to opravdavaju priroda, obim i sloţenost rizika s kojima se suočavaju i kad bi bilo

nerazmjerno zahtijevati od svih društava da primjenjuju standardni izračun.

Solventni kapital – SCR, izračunat na temelju standardne formule, jednak je zbiru sljedećih

stavki:17

a) osnovnog kapitalnog zahtjeva glede solventnosti (basic solvency capital requirement -

BSCR),

b) kapitalnog zahtjeva za operativni rizik (capital requirement for operational risk -

SCRop);

c) prilagodbe za sposobnost tehničkih pričuva i odgoĎenih poreza da apsorbiraju gubitke

(adjustment for the loss-absorbing capacity of technical provision and deferred taxes -

Adj).

Osnovni kapitalni zahtjev glede solventnosti – BSCR obuhvata sljedeće rizike: preuzeti rizik

ţivotnog osiguranja, preuzeti rizik neţivotnog osiguranja, preuzeti rizik zdravstvenog

osiguranja, trţišni rizik, rizik neispunjenja obveza druge ugovorne strane i rizik nematerijalne

imovine. Svaki od prethodno navedenih modula rizika BSCR-a, ispravlja se upotrebom mjere

rizične vrijednosti (VaR) uz nivo pouzdanosti od 99,5% u toku jedne godine.

2.2.3. Minimalni zahtjevani kapital (Minimum Capital Requirement – MCR)

Minimalni zahtjevani kapital (minimum capital requirement – MCR) odgovara iznosu

prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava ispod kojeg bi osiguranici i korisnici bili izloţeni

neprihvatljivoj razini rizika kad bi društvima bilo dopušteno daljnje poslovanje.

MCR se izračunava na jasan i jednostavan način, i to kao linearna funkcija skupa ili podskupa

sljedećih varijabli: tehničkih rezervi društva, obračunatih premija osiguranja, rizikom

ponderiranog kapitala, odgoĎenih poreza i administrativnih troškova. Upotrijebljene varijable

izračunavaju se bez reosiguranja.18

17

Official Journal o f the European Union, Directive 2009/138/EC of the European Parlament and of the

Council, december 2009., str. 52 18



15

OdreĎeni su minimalne apsolutne vrijednosti MCR-a zavisno od vrste osiguranja kojim se

društva bave:

2.200.000 eura za društva za neţivotno osiguranje,

3.200.000 eura za društva za ţivotno osiguranje,

3.200.000 eura za društva za reosiguranje, osim u slučaju vlastitih društava za

reosiguranje, kada MCR mora biti najmanje 1.000.000 eura;

zbir navedenih iznosa za društva koja istodobno obavljaju poslove ţivotnog i

neţivotnog osiguranja.

Iznos MCR-a ne smije biti niţi od 25% SCR-a ili biti viši od 45% SCR-a (bez obzira da li je

SCR izračanat standardnom formulom ili internim obrascem). 19

Glavna područja nove Solvency II direktive sadrţana su u drugom i trećem stupu koji se

zasnivaju na cjelovitom sistemu prepoznavanja i upravljanja svim rizicima, drugačijem

odnosu s nadzornim tijelom i većoj transparentnosti poslovanja.

Slika 5: Ključni zahtjevi II. i III. stuba Solvency II20

2.3. Kvantitativne studije uticaja (Quantitative Impact Study – QIS)

Kvantitativne studije uticaja (Quantitative Impact Study – QIS) se odnose na vjeţbe i studije

koje provodi EIOPA (Europska agencija za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina ), u

ime Europske komisije s ciljem da testira uticaj pojedinih odredbi, cjelokupne direktive ili

prijedloga provedbenih mjera na poslovanje društava u EU. U razdoblju od oktobra 2005. do

19

Dr. sc. Jamina Selimović, op.cit., sl. 63 20



16

marta 2011.g. EIOPA je provela i objavila rezultate pet kvantitativnih studija utiecaja koje su

testirale različite odredbe Solvency II regulative na osigurateljni sektor u Europskoj uniji.

Slika 6: Kvantitativne studije uticaja

QIS 5 je bila najzahtjevnija i sveobuhvatnija provedena kvantitativna studija uticaja. Testirala

je novi način vrednovanja imovine i ostalih obaveza, vrednovanje i izračun tehničkih rezervi,

vlastita sredstva, izračun solventnog kapitala (SCR – Solvency Capital Requirements) i

minimalnog zahtjevanog kapitala (MCR – Minimum Capital Requirement), načine izračuna

SCR-a, tretman grupa i ostale kvantitativne odredbe Solvency II. 21 U QIS 5 je sudjelovalo

skro 70% od svih društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Europskoj uniji čije će

poslovanje biti regulirano Solvency II direktivom, što predstavlja značajno povećanje

sudjelovanja u odnosu na QIS 4 u kojoj je sudjelovalo svega 33% osiguravatelja i

reosiguravatelja u Europskoj uniji.

21



17

33.. SSOOLLVVEENNCCYY IIII UU BBOOSSNNII II HHEERRCCEEGGOOVVIINNII

Bosna i Hercegovina je zemlja koja zasigurno treba da teţi uvoĎenju Solvency II, i svih

aktivnosti za pripreme u vezi pomenute directive. MeĎunarodna osiguravajuća društva koja

imaju svoje ogranke u Bosni i Hercegovini provode aktivnosti u okviru svojih organizacijskih

struktura.

Veliku ulogu u pripremi aktivnosti za uvoĎenje Solvency II ima Agencija za osiguranje BiH.

Djelatnost Agencije je usko povezana sa djelatnošću svih institucija i organizacija koje

djeluju u sektoru osiguranja BiH. U skladu sa ustavnom organizacijom Bosne i

Hercegovine na entitetskom nivou postoje dvije institucije koje vrše nadzor i regulaciju trţišta

osiguranja BiH i njenih učesnika. To su Agencija za nadzor osiguranja Federacije Bosne i

Hercegovine i Agencija za osiguranje Republike Srpske. Agencija za osiguranje u Bosni i

Hercegovini je nadleţna za nacrte zakona na nivou entiteta, izmjene i dopune tih zakona i

drugih zakonodavnih dokumenata; arbitraţu u slučaju sporova izmeĎu entitetskih agencija za

osiguranje; meĎunarodne odnose Bosne i Hercegovine na polju osiguranja i voĎenje statistike

o aktivnosti trţišta osiguranja u Bosni i Hercegovini. Ovdje jako bitno spomenuti Twinning

light projekt22 i Twinning projekt, koje je provela upravo Agencija za osiguranje BiH, a

finansirane od same Evropske unije. Ovi projekti su, izmeĎu ostalog, imali za cilj obuku i

pripremu za aktivnosti implementacije Solvency II direktiva. Aktuarsko drušvo u BiH u

saradnji sa Agencijom za nadzor osiguranja F BiH je organizovalo do sada pet seminara

kreiranih kao pet modula u okviru kojih se regulatorni i nadzorni organi u oblasti osiguranja,

kao i društva za osiguranje upoznavaju i obučavaju za provedbu Solvency II direktive.

06.12.2012 i 07.12.2012 je odrţan peti u setu seminara-Modul V-na temu Solvency II. Na

seminaru je bilo prisutno 40 učesnika predstavnika Agencije za nadzor osiguranja FBiH,

Agencije za osiguranje BiH, Agencije za osiguranje RS, i skoro svih društava koji se bave

osiguranjem i reosiguranjem u BiH.23 Sve nam ovo govori da su agencije svjesne vaţnosti

uvoĎenja Solvency II, ali da trebaju prije svega da prevaziĎu sve nedostatke našeg trţišta za

osiguranje i implementiraju directive Solvency II.

22

Agencija za osiguranje u BiH (2013.) Dostupno na:

http://www.azobih.gov.ba/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=99&Itemid=115, pristupljeno

13.05.2013.godine 23

http://www.aktuari.ba/seminarSOLVENCY5_sarajevo.html, p ristupljeno 13.05.2013.godine

http://www.azobih.gov.ba/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=99&Itemid=115

http://www.aktuari.ba/seminarSOLVENCY5_sarajevo.html

18

Izvor: Prezentacija „Solventnost u osiguranju“, doc.dr. Jas mina Selimović, Ekonomski faku ltet Sarajevo



20%

30%

0%

30%

20%

Dali ste počeli testiranje Solvency II u Vašem društvu za osiguranje?

Ne, i ne planira se u narednih 12 mjeseci

Da, samo na strateškom nivou

Da, primjenjujemo sve odredbe

Još ne, ali se planira u narednih 12 mjeseci

Da, primjenjujemo samo neka rješenja

10%

50%

40%

Kako biste ocijenili stepen razumijevanja Vaše uprave sistema Solvency II?

Uprava vrlo dobro shvata zahtjeve Solvency II

Uprava se primjereno uključuje u novi sistem

Uprava uopšte ne razumije izazove koji su pred kompanijom

1

3

3

5

6

7

8

SCR de biti manji od trenutno zahtjevanog

Iznos kapitala se nede mijenjati

Bolja interakcija sa Agencijom

SCR de biti vedi od trenutno zahtjevanog

Bolji balans rizika, kapitala i povrata

Napredniji sistem upravljanja kapitalom

Efikasnije upravljanje rizikom

Prema vašoj procjeni na koji de se od sljededih načina Solvency II odraziti na Vaše poslovanje?

19


Prethodni grafikoni pokazuju stvarno stanje na trţištu osiguranja u BiH vezano za

implementaciju Solvency II. Iako agencije, kao što smo na početku ovog dijela i vidjeli, ulaţu

u obuke i rade na podizanju svijesti društava za osiguranje koliko je bitan Solvency II, ipak

stvarna slika je drugačija od one kojoj se teţi. Zaključak je da veoma malo osiguravatelja

djeluje proaktivno, nedovoljno radne snage u osiguravajućim društvima je upoznato sa ovom

tematikom, testiranja S II nisu počela u dovoljnoj mjeri, 20% ispitanika ne planira početi

ispitivanja u narednih 12 mjeseci, 50% ispitanika ne smatra da novi sistem predstavlja

materijalno značajnu promjenu u koncepta ocjene solventnosti, a većina ispitanika nema

interni model ocjene solventnosti. Još dosta vremena i truda je potrebno da se u našoj zemlji

implementira Solvency II, a ono što bi ubrzalo taj proces je adekvatan zakonski okvir koji bi

podrţao novi sistem.

40%

50%

10%

Prema Vašem mišljenju da li uvođenje novog Solvency II pristupapredstavlja značajnu promjenu koncepta ocjene solventnosti upogledu kvantitativnih zahtjeva (vrednovanje tehničkih rezervi,imovine, obaveza, vlastitih fondova) u odnosu na sistem koji setr

da ne ne znam

20

ZZAAKKLLJJUUČČAAKK

Globalna ekonomska i finansijska kriza povećala je pritisak na poslovanje društava za

osiguranje, kao i na njihov finansijski rezultat. Uz stalni pritisak na prihode od premija,

financijsku imovinu, ulaganja i optimizaciju procesa upravljanja štetama, tu je i pojačan

nadzor regulatora, koji osigurateljnom sektoru donosi nove obaveze. Najveći izazov koji stoji

pred društvima za osiguranje je direktiva Europske unije 2009/138/EC, poznata i pod nazivom

Solvency II. Solvency II je nova europska direktiva koja osigurava savremeni, na riziku

temeljen okvir za nadzor osiguravajućih firmi, s ciljem da se odrazi na njihove tekuće

poslovanje i razne ponuĎene usluge. Sastoji se od tri stuba: stub I se bavi modeliranjem rizika,

stub II problemima upravljanja rizikom, a stub III problemima otkrivanja rizika. Aktivnosti

oko pripreme, usaglašavanja i donošenja direktive Solvency II do danas su bile veoma

dugotrajne i sveobuhvatne. I pored svega toga Europsko udruţenje osiguravatelja i

reosiguravatelja je zabrinuto kako su dosadašnji zahtjevi regulative Solvency II preteški,

prekompleksni i preskupi za društva koja ih trebaju provesti. Predloţeni zahtjevi iz direktive

Solvcency II trebaju se primjenjivati proporcionalno – razmjerno veličini osiguravatelja, jer

će jedino na taj način Solvency II postati provediv. Proces implementacije će najviše brinuti

male i srednje osiguravatelje, te se stoga treba smanjiti ili izbaciti nepotrebna kompleksnost u

proračunima, administrativni teret i sl.

Što se tiče implemetacije ovih direktiva u Bosni i Hercegovini, još dosta vremena je potrebno

da bi se to zaista i dogodilo, jer, ma koliko se drţava i agencije trudile da upoznaju društva sa

vaţnosti i prednostima Solvency II, ta društva su još uvijek skeptična. I na kraju, još jednom

napominjemo, da pokušavajući odgovoriti na rastuću kompleksnost trţišta i proizvoda,

evoluciju tehnoloških standarda kao i trendove vezane uz globalizaciju i ko nsolidaciju

poslovanja, Solvency II ţeli uspostaviti jedinstven i dosljedan okvir za evropske

osiguravajuće kompanije, potičući veću transparentnost kao i jedinstvenu regulatornu okolinu

za sve sudionike, transformirajući time uobičajenu praksu poslovanja unutar industrije.

21

LLIITTEERRAATTUURRAA

Prilikom pisanja rada korištena je sljedeća literatura:

o Jelena Kočović, Predrag Šulejić: „Osiguranje“, prvo izdanje, Beograd 2002.;

o Prof. dr. Safet Kozarević: „Rizik menadžment i osiguranje”, CPA, 2010.;

o Doc. dr. Jamina Selimović: Prezentacija „Solventnost u osiguranju“, Ekonomski

fakultet Sarajevo, april 2013.;

o Official Journal of the European Union, Directive 2009/138/EC of the European

Parlament and of the Council, december 2009.;

o Lidija Barjaktarović, Bojana Kordanuli: Uticaj svetske ekonomske krize na razvoj

osiguravajućih kompanija u Republici Srbiji, 2011., str. 4, dostupno na: http:

//www.singipedia.com (pristupljeno 30.04.2013.);

o Hrvatski ured za osiguranje, Temeljni tečaj Solvency II, dostupno na:

http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-prezentacije/82/ (pristupljeno 03.05.2013.);

o http://www.huo.hr/hrv/uskladjivanje-s-eu-regulacijom/100/, (pristupljeno 11.05.2013.)

o Agencija za osiguranje u BiH (2013.), Dostupno na:

http://www.azobih.gov.ba/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=99&It

emid=115, (pristupljeno 13.05.2013.)

o http://www.aktuari.ba/seminarSOLVENCY5_sarajevo.html,(pristupljeno 13.05.2013.)

http://www.huo.hr/hrv/uskladjivanje-s-eu-regulacijom/100/



http://www.aktuari.ba/seminarSOLVENCY5_sarajevo.html

industrija osiguranja - solvency ii.pdf

Documents