info list župe danilo god. ix. br. 21. 2012. – uskrs

Pred Boži iz Splita (konzervatorskog zavoda) doneseno raspelo crkve Sv. Ivana

Krstitelja – Slivno. Desne dvije slike prikazuju stanje prije restauracije.

Troškovi: 3.000., od toga g. Mile Mrdeža donirao 16.000 KN

Info list župe Danilo GOD. IX. br. 21. 2012. – USKRS

18. III. 10,00 Danilo 11,15 Biranj Sveti Josip: 11,00 Kraljice 23. III. Put Križa 17,30 Kraljice 25. III. 10,00 Danilo 11,15 Kraljice Blagovijest 18,00 sv. Petar 30. III. Uskrsna ISPOVIJED i Križni put 18,00 Kraljice Cvjetnica: 10,00 Danilo 11,15 Slivno V. etvrtak: 20,00 Danilo V. Petak: 20,00 Danilo V. Subota: 19,30 Sv. Petar

22,00 Danilo USKRS: 10,00 Danilo 11,15 D. Biranj 12,30 Kraljice Uskrsni pon.: 11,00 Slivno 15. IV. 10,00 Danilo 11,15 Kraljice 22. IV. 10,00 Danilo 11,15 Slivno Sveti Jure: 11,00 D. Biranj Sveti Marko: 19,30 Danilo 29. IV. 10,00 Danilo 11,15 D. Biranj

06. V. 10,00 Danilo 11,15 Kraljice 13. V. 10,00 Danilo 11,15 Slivno UZAŠAŠE 20,00 Danilo 20. V. 10,00 Danilo 11,15 D. Biranj DUHOVI 10,00 Danilo 11,15 Kraljice 03. VI. 10,00 Danilo 11,15 Slivno TIJELOVO 11,00 Danilo Prva sveta Priest 10. VI. 10,00 Danilo 11,15 D. Biranj SVETI ANTE 11,00 Kraljice Blagoslov djece 18,00 i cvijea 17. VI. 10.00 Danilo 11,15 Kraljice Sv. IVAN Kr. 10,00 Danilo 11,15 Slivno Sv. PETAR 11,00 B.- sv. P. 01. VII. 10,00 Danilo 11,15 D. Biranj 08. VII. 10,00 Danilo 11,15 Kraljice 15. VII. 10,00 Danilo 11,15 Slivno Sv. DANIJEL 11,00 Danilo

iz života iz života

KRŠTENI 2011.

1. Danijela Blae, ki Dane i Anite Vukši

2. Josip Noa Jurlin, sin Ante i Katarine Milakovi

3. Veronika Galijatovi, ki Joška i Sineve uklin

4. Ivan Grubiši, sin Zdenka i Marine Kneževi

5. Matej Blae, sin Ivana i Marijane Nikši

6. Matija Ivan Vukši sin Svetina i Ivane Mikulandra

7. Šimun Samaluk, sin Pere i Daniele Rak

8. Luka Roko

9. Lovre Jakoliš, Ante i Marine Mikulandra

10. Leona Klarendi, ki Danijela i Marije Lui

11. Lovro Višnji, sin Ante Tonia i IvanE Frankovi

12. Ante Višnji, sin Željka i Stane Juriš

13. Kristina Ramadža, ki Joška i Ivane Brajkovi

14. Marta Ronevi, ki Denisa i Marice Junakovi

15. Lara Mišura, ki Ante i Matilde Vukorepa

16. Ana Junakovi ki Tomislava i Branke Sladi

4. 12. '11. krštena Lara Mišura

Krštenje!

Kako je to zauujue jednostavno.

Malo dijete spava ili pla; nekoliko

kapljica vode prelije se preko njegova

ela uz jednostavne rijei vjere:

Ja te krstim u ime oca i Sina i Duha

Svetoga…

Cijeli naš zemaljski život nedostaje

nam da do dna shvatimo što se je

time dogodilo.

Preporoeni smo za jedan novi svijet,

iz zemlje smo prešli u nebo;

ušli smo u obeanu zemlju, još više,

U SAMOGA BOGA……

POKOJ VJENI DARUJ IM GOSPODINE!

26. X. Frane Dujo Vukši, 10. XI. Matija Spahija, 30. XI. Zor-ka Mudronja ud. Mišura r. Ercegovi, 08. XII. Ljubica Erceg, 17. XII. Marija Klisovi, 18. XII. Marko Mišura, 22. XII. Zor-

ka Mišura, 28. XII. Mara Brali, 30. I. Jela Erak, 07. II. Milka Višnji, 15. II. Ivan Dušan Rak, 17. II. Marija Višnji, 17. II. Tonka Malenica,

Umjesto cvijea za crkvu sv. Danijela (10. XI. 2011. Matija Spahija) Mile i Janja Spahija 200,- Umjesto cvijea za crkvu sv. Ivana (28. XII. 2011. Mara Brali) Slavka Brali 200,-

Umjesto cvijea za crkvu sv. Jure (7. II. Milka Višnji) Luka Višnji s ob. 300, Ive Višnji p. Vice s ob. 300, Damir ular s ob. 300, Slavko Rupi s obitelji 250, Rade Škugor 50, Miro Sviri 50, Janja Višnji udova (Stipe) Stanka 200.

Umjesto cvijea za crkvu sv. Jure (17. II. Marija Višnji) Boris Višnji s ob. 300, Tomislav Protega s ob. 400, Ive Pilipac 150, Stipe Višnji 300, Gojko Višnji 300, Mate Blae 150, Šime Blae 150, Miloš Blae 200, Anelko Pai 200,

OPROŠTAJ zz (Mladenko Spahija)

“RIDER” * Informativni list župe “Sv. Danijela” * Danilo Izdava: Župni ured Danilo, Riderska - 15 - 22205 Perkovi Glavni i odgovorni urednik: fra Stanko Dotur, župnik Tel. & Fax.:022/ 779 581, Mob. 098 9298015 - E-mail: stanko.dotur @ si.t-com.hr List izlazi povremeno uz dopuštenje crkvenih i redovnikih poglavara List “Rider” uzdržava se dobrovoljnim prilozima Žiro raun: Jadranska banka d.d. 2411006 - 1100110092

Mirko Rupi naknadno

dao 150 KN za zvona

crkve sv. Petra

Dragi župljani!

Korizmeno vrijeme ili vrijeme posta jest sedmotjedno uvježbava-

nje u svojoj unutarnjoj slobodi. Odricanje je test koji nam pokazuje

jesmo li stvarno slobodni. Svi mi imamo neke svoje ovisnosti. Ako se

u ovo vrijeme odriemo alkohola npr., mi time testiramo sebe jesmo

li ovisnici ili smo slobodni. Požuda nas ini ovisnima, a ovisnost je

protivna našem dostojanstvu. Uskraivanjem želimo sebi dokazati

da smo još uvijek u stanju vladati sobom.

Korizma mora u kršaninu probuditi sjeanje na krštenje po kojem

je oišen od grijeha, ali i obavezan živjeti po “dobroj savjesti” odr-

žavajui vjeru u obeanje da e se odrei Sotone i da e služiti Bogu.

Iako kršten, kršanin nije imun od napasti. Dapae, koji puta, što

više nastoji da Bogu revno služi, to se Sotona više trudi i pokušava da

mu na putu postavlja zapreke kao što je htio zakriti put Kristu da ga

sprijei te ne izvrši svoje otkupiteljsko poslanje. Mi kršani moramo u

slinom sluaju upotrebljavati ona ista sredstva kojima se sam Isus

poslužio, a to su pokora, molitva, savršena poslušnost Božjoj volji.

Tko je vjeran Božjoj rijei, tko se njome stalno hrani toga Zli nee

moi nadvladati. Uvijek, a osobito u korizmi, Crkva kao i Isus, ljude

poziva na pokoru. Pokora u svom bitnom znaenju uvijek zahtijeva

promjenu života: od grijeha na krepost, od osrednjosti na revnost,

od revnosti na svetost. Ta se unutarnja promjena ne može ostvariti

bez božanske pomoi; ali Gospodin nije škrt; dok ovjeka poziva na

pokoru, daje mu i potrebnu milost da se može obratiti.

Nije pomirenje s Bogom potrebno samo onome tko je u smrtnom

grijehu; svaki nedostatak velikodušnosti, vjernosti milosti jest zapreka

da se razvija intimno prijateljstvo s Bogom, ohlauje našu povezanost

s njime. Svaki ovjek, pa i najkreposniji, uvijek se mora obraati, tj.

okrenuti se Bogu potpunije i revnije nadvladavajui one slaboe što

smanjuju našu potpunu usmjerenost prema Bogu.

SRETAN USKRS!

Želi vam vaš župnik fra Stanko Dotur

Molitva je put do izljeenja tijela i duše Znanstvenici su dokazali da vjernik udubljen u molitvu potpu-no iskljuuje moždanu koru, a to oznaava potpunu sigurnost i od-sustvo stresa. Ruski znanstvenici iz St. Pe-tersburga napokon su materijal-no dokazali da su udesna izlje-enja povezana s duhovnošu is-tinita te su otkrili mnoge tjelesne i duševne promjene koje ovjek može doživjeti u trenutku molitve ili vjerskog obreda. Molitva je snažan lijek te ne samo da regulira sve procese u ljudskom organizmu, nego i ob-navlja uništenu strukturu svijes-ti – tvrdi Valery Slezin, direktor Laboratorija za neuropsihofizio-logiju na Institutu za istraživanje i razvoj psihoneurologije u St. Petersburgu. Redovnik koji moli potiskuje stres Profesor Slezin uspio je izmje-riti mo molitve te je ustanovio da redovnik koji moli potpuno iskljuuje moždanu koru što je zabilježeno još jedino kod djece do tri mjeseca koja su sigurna u blizini svoje majke. Kako ljudi rastu, osjeaj sigurnosti se sve vi-

še smanjuje, a poveava se mož-dana aktivnost. Aktivnost se sma-njuje jedino tijekom dubokog sna i molitve, a to dobro utjee na ljude. Veina bolesti uzrokovana je negativnim situacijama i proble-mima koji tište naš um. Ti se pro-blemi tijekom molitve povlae ili ak potpuno nestaju. Znanstveni-ci su dokazali da se nakon mise i drugih vjerskih obreda normalizi-ra krvni tlak i druge vrijednosti izmjerene u krvi. Dokazano je i da zvuk zvona ubija viruse, a i da sveta voda mi-jenja svoja svojstva izljeenja o-visno o stupnju vjerovanja vjerni-ka. Pa sada neka netko kaže da nema znanstvenog dokaza za postojanje Boga.

5. 11. 2011. krštena Marta Ronevi

C C

72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82.

da je u gradu Asteku kod Ko-rinta naen najstariji zapis (150. pr. Kr.) o jednom Delmatu, zvao se Babos Dalmata. Bio je obredni kuhar sveenikog zbora.

da estice prašine ine siušni komadii kamenia, pepela i or-ganskih tvari. One na tlo padaju vrlo sporo, brzinom od nekoliko milimetara u sekundi.

da je šumska šljuka sama sebi lijenik. Oko noge koju ozlijedi napravi “gips” od blata, korijenja i trave. Kada noga zacijeli, “gips” razbije kljunom.

da se najstarije kino na svijetu nalazi blizu Marseillea u Francus-koj. U njemu su 1895. prikazani prvi filmovi.

da su zadarski liker maraskino u 16. stoljeu proizvodili redovnici dominikanci kao lijek i nazvali ga rosolj (lat. ros solis, sunana rosa).

da su u srednjem vijeku dok-tori preporuivali žestoka alko-holna pia kao lijek protiv kuge. Crna smrt je tada pokosila treinu ljudi Europe - 75 milijuna

da su Aneoski slapovi u Venezueli najvei sa svijetu. Visina im je 979 m.

da je Aristrah, prvi grki as-tronom, još 290. prije K. rekao da je Sunce središte našeg plane-tnog sustava.

da komarci imaju više zubi ne-go odrastao ovjek, tonije 47. Oni bodu pomou rilice, kojom dolaze do krvi. Pritom ženka ispušta ot-rov, koji sprjeava zgrušavanje kr-vi i uzrokuju svrbež.

da najstarija ljubavna pjesma potjee iz 2025. g. pr. Kr., a pro-naena je u današnjem Iraku.

da je u Londonu 1631. pri tis-kanja Biblije kod devete Božje za-povijedi stroj izostavio rije “ne”, pa ta zapovijed glasi: “Poželi tueg ženidbenog druga”. Ovo izdanje prozvano je “Luda Biblija”.

da je grb Dalmacije najstariji hrvatski grb. Na njemu su 3 ok-runjene lavlje glave, a zastavu ine dva vodoravno položena po-lja, gornje žuto, donje modro.

da je narodna odluka- psefrizma iz grkog naselja pokraj Lumbarde najstariji sauvani zapis u Hrvatskoj.

da je na indijskim obalama Goe postojala kolonija dubro-vakih doseljenika koji su tamo 1563. podigli crkvu svetoga Vlaha.

ZZZZ

CCCC

Pepelnica je prvi dan korizmenog vremena koje traje 40 dana pred Us-krs, a budui da pada uvijek u srijedu otuda i drugi naziv ista Srijeda. Vjernici ovim danom zakorauju u pokorniko vrijeme molitve i posta. Unutarnju spremnost na obraenje i vršenje duhovnih i tjelesnih djela mi-losra potvruju i izvanjskim vidljivim znakom pepeljanja. Naime, toga dana za vrijeme Mise blagoslivlje se pepeo dobiven od maslinovih grani-ca koje su bile blagoslovljene prethodne godine na blagdan Cvjetnice. Sveenik uzima pepeo i posipa ga po glavi svakog koji mu prilazi govore-i: ˝Obrati se i vjeruj Evanelju˝ ili ˝Spomeni se, ovjee, da si prah i da

eš se u prah pretvoriti ˝. Na Pepelnicu, istu Srijedu, kao i na Veliki Petak obavezan je post i nemrs. Zakon nemrsa (ne jesti meso) obavezuje sve one koji su navršili 14. g. života, a zakon posta (ne jesti meso i jesti samo jednom u danu do sita) one koji su navršili 18. g. života pa do zapoete 60. g. života. Smisao korizmenih inova otkrivaju nam i predslovlja misnih slavlja. Tako u I. predslovlju slušamo: ˝…Jer Ti nam svake godine daješ da ra-dosno ekamo vazmene blagdane, pokorom istimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi, te nas primanjem svetih otajstava ob-dariš svojim božanskim životom.˝. U II. predslovlju: ˝… Ti si nama na spasenje odredio ovo korizmeno vrijeme da se obnovimo u istoi srca, oslobodimo od sebinosti, te u ovom prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje…˝. III. korizmeno predslovlje otkriva nam smisao odricanja: ˝…i da te koriz-menim odricanjem astimo,… Odricanje kroti našu sebinu narav, otvara nam srce za potrebne po uzoru na Tvoju dobrotu…˝. IV. korizmeno predslovlje tumai plodove posta: ˝…Ti tjelesnim postom suzbijaš naše zle sklonosti, uzdižeš dušu, daješ snagu i pobjedu, po Kristu našem Gospodinu…˝. Iz korizmenih predslovlja vidljiv je smisao ovog pred uskrsnog vreme-na prožetog molitvom, postom, dobrim djelima,… Oni nisu sami sebi svrhom, ve služe za izgradnju pojedinca, ali imaju i društvenu di-menziju. Post, na primjer, nije uveden iz medicinskih razloga ili kao stanovita dijeta kojom bismo u korizmi smršavili. Isto tako nije nam, kao vjernicima, kroz odricanje cilj uštedjeti, ve ono ega se odrie-mo, dati za potrebe onih koji nemaju. To je pravi smisao naših koriz-menih djela. D. Lauš

Neki arheološki znan-stvenici drže Delmate jednim od mnogobrojnih

ilirskih plemena a drugi ih smat-raju narodom izmeu drugih ilir-skih naroda. Oni su zauzeli pod-ruje izmeu tokova rijeka Krke i Cetine, a glavno im je središte Delminij /Delminium) u Duvanj-skom polju. ini se da ime Del-mati potjee od njihovog naziva za ovcu (u alb. jeziku sauvan je naziv za Delme) koji govori da je stoarstvo odnosno ovarstvo bila glavna grana njihova privreiva-nja. Snaga Delmata posebno dolazi do izražaja nakon propasti ilirske države na elu sa Ardijejcima (Asgron, Teuta, Gentje 167. god. pr. Kr.) kada se spuštaju sa svojih utvrenih gradina prema obali ka-ko bi zauzeli obalno podruje u svom susjedstvu (Tragurion, Epe-tion, Salona) koja su do tada bila u posjedu grkih kolonija (Issa). Istovremeno napadaju i teritorij svojih susjeda Liburna na zapadu i oduzimaju im 30-tak naselja me-u njima i Promonu. Takva agre-sivnost Delmata nije mogla tek tako proi pa uskoro dolazi do že-stokih sukoba s Rimljanima.

Sada nastupa vrijeme krvavih delmatsko-rimskih ratova koji e potrajati gotovo 2. st., a završiti e velikim delmatsko-panonskim ustankom 6.-9. g. pos. Kr. I njiho-vim konanim porazom. Brzina kojom je planu ovaj posljednji i-lirski ustanak prenerazio je Rim-ljane a najviše starog cara Augus-ta (Oktavijan). Taj dogaaj jako je zabrinuo graane Rima, a još više govor cara Augusta u senatu: ako ne napnemo svu našu snagu, neprijatelj je za desetak dana pred Rimom. U grozniavoj žurbi pre-bacivale su se rimske legije iz drugih provincija u Ilirik ukupno odo 100 tisua vojnika uz druge pomone ete i konjicu. Rimskom vojskom rukovodio je budui car Tiberije i njegov neak Germa-nik. Nakon što je Tiberije na pre-varu (divide et impera) uspio pos-vaditi voe ustanka (dezitiatski baton), zarobio je breutskog bato-na (koji je suraivao s rimljani-ma) i za kaznu ga ubio. Nakon toga je bio i on poražen, zarob-ljen i odveden u Rim. U Raveni je bio zatoen. Umro je 12. g. po. K. Ubrzo e uslijediti proces ro-manizacije (rimski kolonisti - voj-nici veterani, aktivna vojska i

ZZZZ

zzzz zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz

zzz z zzz

zz z z z zzz z z z

EŠNJAK I LIMUN Otklanja naslage u žilama, operacija srca nepotrebna

Ako su žile u mozgu ili srane krvne žile sužene ili zaepljene pije se

dnevno 1 šalica napitaka (od male crne kave) od: 30 oišenih ešnja eš-

njaka i 5 na sitno izrezanih neoguljenih limuna.

Limun preko noi ostaviti u slanoj vodi s kožicom. Sve se u mikseru usit-

ni, doda se 1 l vode i kuha se. Pustiti da samo jednom zakuha. Ocijediti i uli-

ti u bocu te uvati na hladnom. Pijte 1 ašicu (šalicu) dnevno, prema želji

prije ili poslije glavnog obroka.

Ve nakon 3 tjedna svakodnevnog konzumiranja primjeuje se ugodan

mladenaki oporavak cijelog tijela. Zaepljenje i popratne pojave npr. kod

vida i sluha povlae se i pomalo u potpunosti nestaju.

Nakon 3-tjedne terapije treba napraviti stanku od 8 dana, a nakon toga

zapoeti drugu 3-tjednu terapiju. Ova terapija može se ponavljati svake go-

dine. Osobna može zaobii planiranu operaciju srca, jer su masnoe u krvi i

nakupine u žilama otklonjeni.

Ovaj napitak vrijedi i za paradentozu.

trgovci), kada e Rimljani vode-im Ilirima podijeliti rimsko gra-ansko pravo uz druge poasti (npr. titula gradskog vijenika). Tako e zahvaljujui njima lakše širiti svoj utjecaj i kulturu. Ovdje imamo prvorazredni primjer iz Danila gdje je obitavala autohto-na delmatska zajednica imenom Ridite te e prema njima kasnije osnovani ilirsko-rimski municipij dobiti naziv minicipium Ridita-rum. O tome nam govori nadgro-bni cipus s natpisom gdje se spo-minju imena dvaju duunvira (vijenika) Ilira, oca i sina, od kojih sin nosi titulu princeps Ri-ditarum, što je potvrda upravo takve taktike novih gospodara. Zahvaljujui svom izvanred-nom položaju jer se smjestio uz glavnu rimsku cestu koja je iz glavnog središta Salone kretala u

pravcu Skardone, odnosno Pro-mone, rimski se grad na Danilu brzo razvijao. Sada romanizirani Delmati (Ridite) trgovali su sa širokim zaleem pa i samim Ri-mom. Izvozili su ovje meso, vu-nu, žito, ulje, vino, te voe i pov-re, a uvozili su od hrane morsku ribu, sol, te iz Rima luksuzno ke-ramiko posue, staklene boce i boice s miomirisom i balza-mom, robu i raznovrsni zlatni i srebreni nakit. Nakon pacifikacije Ilirika (proglašenja rimskog mira PAX ROMANA) car August 31. god. prije Kr. do 14. god. poslije Kr. podijelio je Ilirik na dvije nove provincije Panoniju i Dalmaciju. Nema sumnje da je Dalmacija dobila ime po ilirima Delmatima, jer su Rimljani poštivali hrabre i jake protivnike.

I S P O V I J E D! Kakva pretvorba? Grešnik se pretvara u pravednika.

Koliki dolaze kao baštinici pakla, a odlaze kao baštinici neba!

Uskrsnue duše je vee udo nego uskrsnue tijela.

ISPOVIJED: 30. III. u 18,00 na Kraljicama i Križni put BLAGOSLOV JELA: V. Subota -

16,00 Sv. Ivan, 16,30 Sv. Ante, 19,30 sv. Petar, 22,00 sv. Danijel

Pontifikat Pija IX., koji je trajao 32 godine, od 1846. do 1878., du-boko je obilježio drugu polovinu 19. st. crkvene povijesti. Prilikom ceremonije ustolienja kardinal mu je izrekao tradicionalnu formulu koja glasi „sveti oe, neeš dostii Petrove dane“, na što je kažu Pio IX. uzvratio rijeima da to nije stvar vjere. I zaista je njegova apo-stolska služba bila najdulja, tako da je svojim vremenskim trajanjem nadmašila sve ostale Petrove nas-ljednike. Talijanski poluotok u vri-jeme Pija IX. proživljava nacional-nu revoluciju koja se sa svojim li-beralnim programom protivila Crkvi, išavši za tim da se stvori ta-lijanska nacionalna država u kojoj je trebala biti ukljuena i Crkvena država kojom je vladao sam papa. Tako je 1849. pred navalom tali-janskih revolucionara na elu sa Giuseppeom Mazzinijem uspostav-ljena Rimska republika, a Pio IX. je morao napustiti Rim i skloniti su u utvrdi Gaeta blizu Napulja, na-kon ega je vraen u Rim uz sigur-nosnu pratnju francuske vojske 1850. Kada Pijo IX. nije htio stati na elo pokreta ujedinjenja Italije i kad je odbio predvoditi rat za Lombardiju protiv Austrije 1859., talijanski nacionalizam postajao je još više antikatoliki i antipapinski

raspoložen. Dvadeset godina, od 1850. do 1870., trajala je obrana papinske svjetovne moi nad Crk-venom državom koja je malo po malo padala u ruke Kraljevine Pi-jemont, glavne sile u procesu uje-dinjenja Italije, dovršenoga poet-kom 60-ih godina 19. st. Papinska svjetovna vlast u Crkvenoj državi smatrana je nužnim uvjetom za ob-ranu mogunosti papinskog neovi-snog upravljanja sveopom Crk-vom. Otuda ustrajna borba Pija IX. s talijanskim nacionalnim pokre-tom za ouvanje svjetovne vlasti, zbog ega se 1870. dobrovoljno zatoio u Vatikanu nakon što je Vittorije Emannuele II. od Rima uinio glavni grad Italije, odbijaju-i potpisati „Zakon o garancija-ma“. Ovime je otvoreno tzv. rim-sko pitanje koje e 60 godina pot-resati odnose izmeu papinstva i vlasti talijanske države oko pitanja papinskog prava na svjetovnu vlast koju je posjedovao prije ukidanja Crkvene države. Osim politike borbe za neovis-nost papinske vlasti, Pijo IX. je vo-dio i znaajnu borbu na doktrinal-nom podruju. Tako je 8. prosinca 1864. objavio encikliku Quanta

Cura s dodatkom nazvanim Syllabus, odnosno „popisom zab-luda modernoga svijeta“

Crkva u doba Pija IX. 1846.-1878. - Stipe Kljai XII

pisali hrvatskim pismom - gla-goljicom; ali nisu slutili kako e jednoga dana jedno hrvatsko koljeno otkriti u tom zapisu svoj prastari djedovski jezik i djedovsko pismo i uspomenu na kralja svoje krvi. Da! Bašanska ploa je po-nos Hrvata. Ona je najstariji spomenik hrvatskoga jezika i pisma; ona je ak najstariji spomenik hrvatskog imena, jer na njoj prvi put u povijesti na-lazimo na hrvatskom jeziku na-slov kralj hrvatski… Budi stoga blagoslovljen, opate Dobrovite! Tvoja ploa nama svjedoi mno-go više nego o tvojemu pravu. Ona nam je svjedok da ste vi, benediktinci na Krku, bili Hrvati i glagoljaši, da ste nam donosili zapadnoeuropsku prosvjetu u hrvatskom ruhu; svjedoi nam da ste bili podanici hrvatskog kralja Zvonimira, svjedoi nam da je Hrvatska vjena. Hrvatska kultura nije od da-nas. Može ponosno stati rame uz rame s kulturama najveih eu-ropskih naroda. Ouvali smo nje-zinu životnu snagu unato nepo-voljnom zemljopisnom položaju, koji nam je onemoguio da ide-mo usporedo s ostalim narodima

zapada na usavršavanju svoje materijalne civilizacije. U viru stranih kulturnih sila sauvali smo i izgradili svoje samostalno duhovno bivstvo, osnovicu svoje autohtone kulture. Bašanska ploa kralja Zvo-nimira otkriva nam sve osobine snažne samostalne hrvatske kulture; isklesana je u vijeku kad u zapadnoj Europi još nije bilo posebnih narodnih kultu-ra, kad je tamo narodni jezik kroio tek prvim djetinjskim nesigurnim koracima. Bašanska ploa jedan je od prvih diplomatskih spomenika tadašnjeg svijeta u jednom na-rodnom jeziku, i to, u neposred-nom susjedstvu diva latinstva. Stare narodne pjesme bugarštice, sauvane na dalmatinskim otoci-ma, potjeu još iz XII. st., baš ka-o i Vinodolski zakonik. Ti dokazi zrelosti i izgraenosti narodnoga jezika takoer nemaju premca u povijesti danas velikih europskih civilizacija. Etika hrvatskih naro-dnih pjesama svjedoi o izgrae-nosti našega gledanja na svijet. Ne treba nam od drugih ono što sami imamo, što je sauvano u dušama našega puka, zapisano na svakoj stopi naše zemlje.

Hrvatski kralj Zvonimir bio je pobožan kralj. Za njega piše i s t a r i h r v a t s k i l j e t o p i s (Dukljaninov) da je poeo “crkve veoma štovati i ljubiti”. I doista, on je mnoge crkve i sa-mostane pomogao ili sagradio. A pomogao je i hrvatske glagoljaške samostane. Tako je hrvatskim be-nediktincima glagoljašima na oto-ku Krku darovao lijepo zemljište u rodnoj Bašanskoj dragi da na njemu sagrade samostan i crkvu svete Lucije. Meutim, dok je po-božni opat Dobrovit sa svojom braom redovnicima gradio crk-vu, umro je njihov zaštitnik kralj Zvonimir (1089.), a nad hrvatsko kraljevstvo nadvili se crni oblaci nesloge i borbe za hrvatsko prije-stolje. U borbi je poginuo poslje-dnji kralj hrvatske krvi Petar Sva-i, a na hrvatsko je prijestolje stupio maarski kralj Koloman

(1102.). Mleani su stali iskorištavati hrvatsku slabost i zauzimali otoke uz hrvatsko primorje. I Krku prijeti opasnost. U tim nesigurnim da-nima, kad se nije znalo što e sve sutrašnji dan donijeti, opat sv. Lucije Dobrovit, završavajui

svoju crkvu, dade uklesati na veliku kamenu plou natpis, na kojemu je htio da za vjena vre-mena bude posvjedoeno da je benediktincima sam kralj Zvo-nimir darovao zemljište, na ko-jemu su oni sagradili crkvu, i neka Bog prokune svakoga tko bi se usudio dirati u njihovo pravo. Bilo je to potrebno initi onda, u srednjem vijeku, kad nije bilo zemljišnih knjiga. Prohujala su stoljea i nitko nije dirao u prava benediktinaca sv. Lucije. Ali vrijeme je proguta-lo i njih i njihov samostan, koje-mu su ostali slabi tragovi, tek crk-va i onaj natpis dobroga opata Dobrovita. No, Dobrovit nije mogao ni slutiti kako e ta plo-a Hrvatima postati važna, ak i sveta. On i njegova braa i svi njihovi suvremenici Hrvati go-vorili su hrvatskim jezikom,

predstavljenih u 80 toaka.

Syllabus je oštro osudio apsolut-nu autonomiju razuma, vjerski naturalizam, indiferentizam, ma-terijalizam, borbu protiv braka i zagovaranje rastave itd. U vreme-nu Pija IX. došlo je do procvata duhovnog života Crkve, obnove starih redova poput Gueranguero-vih benediktinaca, dominikanaca oju je potakao Lacordaire i isu-sovaca koje je uspostavio Pio VII. a nastale su i nove redovnike za-jednice kao što su don Boscovi salezijanci. Poboljšanje stanje klera oitovalo se u poveanju broja zvanja i obnovi stege koja se izmeu ostaloga oitovala i u povratku nošenju sveenikog o-dijela. Meu klerom 19. st. osobi-to svijetli lik svetog župnika Ar-škoga Ivana Marije Vianneya koji je svojom junakom svetosti izvr-šio veliki apostolat u Francuskoj koja je u tom vremenu proživlja-vala tešku krizu vjere nakon revo-lucionarnog iskustva. Unato og-romnom antikršanskom i protu-religioznom valu koji je pogodio Europu u stoljeu poslije Fran-cuske revolucije, kršanstvo, pri-je svega ono katoliko doživljava izniman polet. U izrazito protes-tantskoj engleskoj sredini stasaju

osobnosti poput kardinala Johna Henrya Newmana i kardinala Manninga, obraenici na katoli-anstvo koji svojim dubokim pro-mišljanjem katolike vjere privla-e intelektualne snage okupljene oko tzv. oxofordskoga pokreta. Njegov voa kardinal Newman nedavno je kanoniziran za posjeta Benedikta XVI. Velikoj Britaniji 2010. godine. Inae, važno je spomenuti još dva znaajna doga-aja pontifikata Pija IX. a to su proglašenje dogme o Bezgrešnom zaeu Blažene Djevice Marije 8. prosinca 1854. i otvaranje Prvo-ga vatikanskoga koncila 1869./70. Koncil kratak zbog politike o-kolnosti oko pritiska na Crkvenu državu od strane talijanske drža-ve, donio je dvije važne odluke od iznimnoga znaenja, prva je dogma o papinskoj nepogrešivos-ti, a druga koncilska konstitucija Dei Filius koja govori o odnosu vjere i razuma, osuujui pri tom kriva uenja o fideizmu s jedne i racionalizmu s druge strane. Pos-ljednje godine pontifikata Pija IX. donose antiklerikalne i anticrkve-ne okršaje diljem Europe koje vo-de liberalne vlade na podruju po-litike, kulture, zakonodavstva i ekonomije, što se osobito osjealo

u Njemakoj gdje je Bismarckov protestantski i liberalni režim za-poeo napad na katolike poznat pod nazivom Kulturkampf.

Ono što je na kraju iznimno obilježilo ovaj najduži pontifikat u povijesti bilo je približavanje pape i Božjeg naroda kojeg je do-nio razvoj komunikacijske tehno-logije s pojavom telegrafa i tran-sportna revolucija s izumima že-ljeznica i parobroda, što je veli-kom broju katolika olakšalo ho-

doašenje u Rim. Tako da papa više nije bio daleka osoba, nego pristupaan i blizak ljudima, a njegove vlastite nedae i proble-mi još su ga više približili srcima vjernika. Tako je Pio IX. postao prvi voljeni papa moderne povi-jesti kojeg su katolici uistinu do-življavali i voljeli kao svoga oca, dok je njegova slika kao obitelj-ski portret visjela u mnogim krš-anskim kuama diljem svijeta.

SPIS IZ 1851. g. otkriva nam tko je na Danilu Kraljicama te godine držao ovce, kao i neka prezimena kojih više nema na ovom prostoru. Pavao Stani iz Danilo Birnja podnio je 1851. g. prijavu protiv vlas-nika nepoznatoga stada iz Danilo Kraljica, a koje je na njegovu posje-du - Duga Njiva napravilo štetu. Na odgovornost je pozvan glavar Da-nilo Kraljica Ante Sulje, a kako on nije uspio prokazati ime vlasnika, po odredbama zakona iz 1833. svi gospodari u Danilo Kraljicama bili su osueni na nadoknadu štete. Bili su to tada: Pajo Mišura, Ika Sama-luk ud. Krste, Josip, Nikola i Marko Samaluk. Ante, Mate i Nikola Strian i ? Sulje, Nikola, Ante i Stipan Vuenovi, Ivan, Mate, Jakov i Ante Marjanovi, Ivan Vukši, Ivan Kljaji, Mate i Andrija Klisovi, Lovre Rak, Cvita Stipe Sulje, Mate Rak, Šimun, Lovre, Bartol i Jakov Klisovi, Ante Lapo, Josip Miki, Toma Erak i Jure Mikori, Luka, Nikola i Jure Spahija, Ivan i Mate Grandeš, Ivan Grubiši, Mate Ba-novac, Mate Siardeli, Mate Gega, Toma Rak, Ante Sulje, Lovre i Paško Vukši, Jakov, Ante, Toma i Mijo Ramadža, Mate Brali, Ivan, Ivan, Jakov i Ante Mišura. Još 1843. u Danilo Kraljicama se spominje obitelj Klari koja na ovim prostorima obitava još od poetka 18. st.

krajevima u prvom redu da oslobodi Bosnu koja je 1463. pala pod tursku vlast. Dubrovani su se ve pripremali na doek pape u svom grdu. No, papa se razbolio i umro prije nego je prešao preko Jadrana. On svakako najbolje simbolizira svu onu pomo i sva nastojanja papa da pomognu Hrvatima u vrijeme njihove borbe na život i smrt protiv mone turske dr-žave. Može se rei da je turska sila upravo na našem prostoru “slomila zube”. Zahvaljujui najviše podršci koju su Hrvati imali u papinstvu.

Naša historiografija mnogo se bavila pitanjem je li papa Siksto V. (1585.-1590.) bio Hrvat. On to izrijekom nije nigdje potvrdo, ali ostaje injenica da je roen u kraju koji je bio naseljen izbjeglicama iz Hrvatske i da je u Rimu, uz Tiber, dao izgraditi crkvu i gostinjac za Hrvate. Mogli bismo rei da je na Hrvate mislio i za njih mnogo uinio. Jedna od teorija o njegovom hrvatskom podrijetlu oslanja se na njegovo prezime Peretti. Pera u hrvatskom znai kruška. To bi znailo da potjee iz nekog našeg mjesta Krušica. Takvih mjesta ima više. Još bolji dokaz za njegovo hr-vatsko podrijetlo jest injenica da je Hrvatima na istaknutom rimskom mjestu dao sagraditi crkvu i gostinjac, bilo one koji su došli, bilo za one koji su dolazili u Rim.

Važan dogaaj za hrvatski narod zbio se 1852. kada je osnovana Zagrebaka nadbiskupija i metropolija. Od svoga osnutka pa sve do te godine, Zagreb se nalazio unutar maarskih metropolija (Ostrogon i Kaloa). Do tog crkvenog uzdignua moglo je doi tek na-kon velikih promjena na državnom polju. Naime, hrvatski ban Josip Jela-i, ne samo da je spasio Hrvatsku da ne postane jedna od maarskih pokrajina, nego je izborio njezin mnogo bolji status unutar Monarhije. Na vojnom i drugim poljima imao je toliko uspjeha da su ga hrvati u najveim nevoljama zazivali da ustane i da se bori za njih. (Ustani bane..) U to vri-jeme na papinskoj stolici bio je Pijo IX. (1846.-1878.). Na prijedlog bana Jelaia i Bekoga dvora, papa je 1852. podigao Zagreb na rang nadbiskupije i metropolije i kao njezine podrune biskupije odredio Senjsku i Modrušku ili Krbavsku, akovaku ili Bosansko-srijemsku, te Križevaku (grkokatoliku) biskupiju. Time su na znaenju i važnosti do-bili zagrebaki nadbiskupi. Zagreb je u mnogoemu i prije bio kulturno i politiko središte svih Hrvata, a tada je nadošla i ova crkvena dimenzija koja je pridonijela jaanju njegove središnje uloge pod raznim vidovima.

Kada bismo tražili papu kojemu su Hrvati bili najviše na srcu, to je svakako Ivan Pavao II. On je tri puta posjetio Hrvatsku. esto je znao rei da je iz Bijele Hrvatske.

meu Hrvatima. To se dogodilo mnogo prije nego je bizantski car poslao brau irila i Metoda u Moravsku. Glagoljsko pismo u bogoslužju nalazi papa na dalmatinskim otocima i priobalju. Papa Grgur VII. (1073.-’85.) imao je viziju ujedinjene Europe i cijelo-ga svijeta. Na elu tog zajedništva bio bi Kristov namjesnik - papa koji bi imao glavnu i zadnju rije u postavljanju i skidanju svjetovnih vladara. Hr-vatski kralj Zvonimir priklonio se tome savezu i papa mu 1075. šalje po svom izaslaniku opatu Gebizonu kraljevsku krunu. Zvonimir je okrunjen u crkvi sv. Petra u Solinu. Vladao je i Dalmacijom koja je u to vrijeme obuh-vaala otoke i samo priobalne gradove. O njegovoj vlasti nad otocima svjedoe creske laude i Bašanska ploa. Prigodom krunjena obvezao se u svemu i svugdje uvati vjernost Apostolskoj Stolici ovim rijeima: Ja Demetrije koji se zovem i Zvonimir, milošu Božjom knez Hrvatske i Dalmacije, kojega si ti, Gospodine Gebizone, pošto si kao poslanik Apos-tolske Stolice primio vlast od gospodina našega papa Grgura, u solinskoj crkvi sv. Petra, nakon zajednikog i složnog izbora itavog sveenstva i naroda, zastavom, maem, žezlom i krunom uveo u upravu kraljevstva i postavio za kralja, tebi se zavjetujem, obeavam i obriem da u stalno ispunjavati sve što mi asna Njegova Svetost naloži… Zaštiivat u siro-mahe, udovice i siroad… Protivit u se prodaji ljudi i uz pomo u se Božju pokazivati pravedan u svemu što je u skladu s pravdom.

Prvi papa za kojega se sigurno zna da je stao na hrvatsko tlo bio je Aleksandar III. (1159.-1181.) 12. ožujka 1177. dospio je u Zadar.

Papa Inocent IV. (1243.-1254.) 31. ožujka 1248. daje povlasticu senjskom biskupu Filipu da može glagoljati gdje god postoji taj obi-aj. Time su postavljeni preduvjeti za “Zlatni vijek hrvatske glagolj-ske kulture” koji završava glagoljskom tiskarom modruškog bisku-pa Šimuna Kožiia Benje u Rijeci 1531. U vrijeme turske opasnosti, pape su svesrdno pomagale Hrvatsku. Posebno se istakao Pijo II. (1458.-1464.). Posebno je bio povezan s Frankopanima kojima je pomagao u svemu u emu je mogao. Tako je Stjepanu Frankopanu dopustio 1460. da premjesti biskupsko sjedište iz Krbave u njegov Modruš i da se biskupija ubudue zove Modruška. Iste godine osnovao je biskupiju u Otocu na molbu Stjepanova brata Sigis-munda. Ni jedno ni drugo nije u ono vrijeme predstavljalo neke pastoral-ne koristi. Pozvao je u Mantovu europske vladare da se dogovore kako bi složno udarili na Turke. Tu je bio i Stjepan Frankopan s krbavskim bis-kupom (i prvim modruškim) Franjom. Kada poziv nije poluio osobit us-pjeh, stavio se osobno na elo kršanske vojske i krenuo prema našim

i

CCCC

Blaženi koji slušaju rije Božju i drže je!

Ako pogledamo istini u oi, moramo priznati da ne pripadamo o-nima koji potpuno sprovode u svoj život Božju rije. I po tome se ne možemo ponositi da smo djeca Marijina, makar kao narod Hrvati spadaju u one gdje se najviše štuje Gospa. Rijeima: da! Svetištima: da! Ali u praksi - upravo kao narod Hrvate sramote tri teška narodna grijeha, a to su: psovka, gaženje dana Gospodnjega i pobaaj.

1. Ne samo muškarci, nego i žene, pa i djeca danas upotrebljavaju takav rjenik kao da su ga uili negdje na visokim avolskim školama: nema svetinje koja se psovkom ne pogruje.

2. Nedjelje i blagdani za mnoge su radni ili izletniki dani, a da ne govorimo o nemaru za misu.

3. Pobaaj je u Hrvata na svjetskoj listi - na prvom mjestu.

I nakon svega toga istiemo kako smo mi Hrvati Marijina djeca. Ne lažimo samima sebi. Biti dijete Marijino znai initi što i ona: slušati Božju rije i živjeti po njoj! inimo li to? Ne postoje u svijetu sretne i nesretne stvari. Ne postoji sretno i ne-sretno vrijeme. Vrijeme mi stvaramo i ono e biti onakvo kakvim ga mi stvorimo: stvarima oko sebe mi sami dajemo vrijednost. Koliki roditelji drže moralne pouke svojoj djeci, a svojim primje-rom sve to pobiju? Meutim, primjer je najbolji odgajatelj. Koliki misle da svoju djecu pravilno odgajaju, a po vei dio dana ne znaju gdje su im uope djeca, što rade, s kim se druže. U crkvu ih, možda, šalju, a sami nikako ili rijetko u nju zalaze. Pogledajmo se: jesmo li doista ozbiljno zaraženi zlima današnjeg vremena. I potražimo lije-nika: Gospodine, ako hoeš, možeš me ozdraviti. ut emo njegovu rije: Hou, budi ist! Ali, idi pokaži se sveeniku! Roditelji, “pokažite” se kod nedjeljne sv. Mise, a svoje dijete još i kod vjeronaune poduke i Bog e blagosloviti vaše trude. Jedino s Bogom e te sauvati zdravi naraštaj za sebe, za svoj narod i svoju Crvku. Misa nas oplemenjuje, ona nas mijenja i ini boljima pred Bogom i pred bližnjima. To je ono što se zove “svetost”.

Prastara doba

Ovo plemeni-to prodolje nije moglo ni u naj-starie doba prez opasno ostati

ljudima, kako nije ni u staro, srid-nje i najnovie. Pitome ravnice, plodne i bogate morale su pozor-nost navui prastarih stanovnika ovih okolica. Slabi smo i siromaš-ni, s toga nam nije dato raztvoriti ove davne knjige, koje se vide u nimim ostacima davnih vrimena, koje pokazuju nekadašnju budu-nost! O pridrimskim vrimenima mogla bi se zabiližiti spomena is-tih Venda u ovom mistu, ako bi se to dalo dokazati iz dva napisa ovdi našasta. 1. veli:

VENDO. TVDANIANA.

DOME. M. F. ANORVU. XXI. H. S. EST. (1)

Druga ovako:

VENDO. TRITANERI. APIN-SI. F. ANN. XXX. H. S. E.

Ako se to može tako suditi, to bi mogli lipih svidoanstava imati o stanovnicim Slovinim u ovih stranah i prvo prišastja Hrvata, i

suditi, da su Rimljani samo gos-podovali amo privrimeno, a Slo-vini starenici i pravi posidnici bili ovih mista. Ako bi stvar drugie bila, a mi emo pritrgnuti nagad-janja i na druga prii. Kako na vi-še strana našega primorja kud sam prolazio, tako i ovdi sam o-pazio velike gromile suhog kame-nja nasute ljudskim rukam. To nebi smili suditi, da je ni od rim-skih doba ni iposlidnjih vrimena; ja bi sudio, da su to ostanci daljih davnina. Na druga mista su ih lju-di razkopavali, ter bi obiajno na-šli u njima jedan ili više grobova ljudskih, po koji komad starog o-ružia ili ratila. Okolo Danila nije još niko u nje kreao, a ima ih dosta velikih i ogromnih. Na stra-ni Trtra pri onoj dolini, kud su ka-snie Rimljani saveli kolovoz u polje, stoje tri stavljene na raz-mirni trokkut. Narod sad to misto zove Ivankovae; dvi su velike, ona do sivera malo manja. Njiho-va veliina zauzimat e na tlehu do 40 stopa diametra, a u visinu do 10. Dakako u visinu su morale puno vee biti; ali suho kamenje svedjer se obara i postaje širia a nižia; morale su u prvata biti na-sute na nain piramida. Jedna je

Fra Stjepan Zlatovi, župnik - 28. I. 1865. - 15. II. 1871.

ZZZZ

Svaki katoliki narod oslanjao se u svojoj povijesti na pomo iz Rima i dobivao podršku od papa. Hrvatski na-rod tu je pomo i podršku imao i osjetio u svim presud-nim asovima svoje povijesti. Evo nekoliko sluajeva.

Prvi kontakti Hrvata s papinstvom zbili su se ubrzo na-kon njihova doseljenja, za vrijeme pape Ivana IV. (640.-642.). Mnogi misle da je on iz Solina. Taj papa poslao je opata Martina u Istru i Dalmaciju da otkupi moi dalmatin-

skih muenika. Poslije ih je pohranio u krstionicu kraj Lateranske bazili-ke. O tome i danas svjedoe slike na mozaicima u toj krstionici. Ima svje-doanstava da je ve tada zapoelo pokrštavanje Hrvata.

Bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom 10. st. u svom djelu “O upravljanju carstvom” govori da su Hrvati sklopili savez sa sv. Petrom kako oni nee nikoga napadati, a ako njih tko napadne branit e ih Bog i sv. Petar. Misli se da je to bilo u vrijeme pape sv. Agatona (678.-681.) koji 680. javlja caru Konstantinu Pogonatu da misionari uspješno propo-vijedaju meu Slavenima (Hrvatima?), Kardinal Kuhari je esto znao re-i da se ta pomo Božja i sv. Petra (Pape) jasno oitovala u vrijeme Do-movinskog rata.

Nakon što je 879. knez Branimir zavladao Hrvatskom kneževinom, poslao je pismo papi Ivanu VIII. (872.-882.) s molbom da prizna njegovu vlast i da blagoslovi Hrvatsku. Papa Ivan VIII. to je uinio svojim pismom od 7. Lipnja u kojem priznaje hrvatsku, a Branimiru “zemaljsku vlast”. To je imalo snagu priznanja najviše crkvene i svjetovne vlasti. Papa u pismu kaže: Dragom sinu Branimiru. itajui pismo tvoga gos-podstva, što si ga poslao nama po asnom sveeniku Ivanu, našem povjere-niku, razabrah jasnije od sunca koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema Crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer voljom Božjom poni-zno ispovijedaš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetom Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo tvojemu gospodstvu ovim našim apostolskim pismom, pa te s oinskom lju-bavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo … Kad smo naime na dan Uzašaša Gospodnjega služili misu na žrtveniku svetoga Petra, digos-mo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš… sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom…

Uporaba glagoljice na hrvatskom tlu prvi se put spominje 925. u pismu pape Ivana X. (914.-928.) hrvatskom kralju Tomislavu. Ona je pismo bizantskih misionara nastalo u vrijeme njihove misijske djelatnosti

Grge, a izmeu Maglova i Stania kuu je sagradio Šimun Batinica. Na ovom prostoru kasnije se spominje i kua Jakova Pekas. Katastarski slu-žbenici su 1883. sastavili popise posjeda s naznakom prihoda i veliine posjeda. Dobro stojeim posjednicima zemlju bi obraivali najamnici, a nekima i sluge. U Matici umrlih Danilo Kraljica vidi se da je jedna obi-telj Varnica iz Slivna služila u mojoj obitelji, a u sudskim spisima u par-nici Dubrave i Birnja, neki svjedoci istiu poznavanje problema, jer su bili sluge. Grgo Krni iz Konjevrata u Ivana Višnji, Pavo Naki iz Mir-lovia u Ivana Pilipac, Ivan Bili iz Pakova Sela u Grge Zori, Šimun Lalica iz D. Kraljica u Stipe Vrljac. Za nagradu su dobivali smještaj i hranu, a po navršenoj godini službe novu obuu i ovcu staru 2 godine. Vlasnici velikih stada davali bi dio stada, kao moja obitelj obitelji Mišu-ra, dijelei dobit po pola. O osobama slabog imovinskog stanja vodile bi brigu i institucije. Opinska uprava 1878. obavještava glavare sela, pa tako i naše župe Danilo Birnja, Matu Višnji p. Grge, Danilo Kraljica Nikolu Mišura i Slivna Perkovi Jakova Erceg da je od zemaljske zakla-de u Zadru isposlovala povoljne zajmove za potrebne pa traži od glavara da dostave imena. Rijetki bi bili u takvoj neimaštini ili ih uope ne bi bi-lo. Meutim, glavar Danilo Birnja Luka Višnji 1913. moli opinu da oprosti selu globe budui da je krupa otukla danilsko polje, te se nalaze u slaboj ekonomskoj situaciji. Te godine u danilskom polju živjelo je 46 obitelji s 254 stanovnika uz pravoslavnu obitelj Pavkovi u Birnju, a u Danilo Kraljicama 99 obitelji sa 657 stanovnika. To je bio i poetak du-gogodišnje i ekonomski iscrpljujue parnice s Dubravom. Idue godine zapoeo je I. svjetski rat u kojem su sudjelovali mnogi, a smrtno stradali: Ante Svraak, Šimun Pavkovi, Toma Fakac, Filip Pilipac i Nikola Ma-lenica, dok se Luka Ronevi zadržao u dugogodišnjem zarobljeništvu u Rusiji. Za potrebe rata opinska uprava dala je 27. 1. 1915. sastaviti sto-ni fond po kojem je u D. Birnju bilo 6 volova, 2 krave, 2 juneta, 1200 ovaca, 20 svinja i 10 koza, a u D. Kraljicama 15 volova, 5 krava, 1000 ovaca i 30 svinja, dok je Dubrava imala ak 150 krava sa 150 junadi. Ne-što kasnije, 14. 4., opinska uprava pod prijetnjom smrti od glavara zah-tijeva sakupljanje žita i brašna za potrebe vojske, pa ak i zvona sa crka-va. Na kraju rata 1/3 stanovništva D. Kraljica nisu imali što za jesti, a ve-lika zima 1929. izazvala je veliku glad kada je 146 osoba u D. Birnju os-talo gladno tražei pomo opinske uprave.

zzzzzzzzzzzzzzzz

zzz zz

(1) Ovaj nam napis nepoznat. Želimo, da nam vrli dopisnik i povjerenik pošalje toan prijepis svih napisa njemu poznatih, u Danilu i drugdje iznadjenih. (2) Takva izvieša veoma su va-žna po nas, te emo jih vele rado primiti i obielodaniti; a na ovomu Vam se utivo zahvaljujemo..

S. Ljubi

Iz “Viestnik narodnog zemaljskog muzeja” Zg. 1870. str. 159-160

Prikupio: Ive Blae

ZZZZ Nakon ciparskoga rata Mleani i Turci su 3.8. 1576. sklopili dokument razdiobe po kojem su podruja netom ugašenih župa Biranj ostao pod mle-takom upravom, a Orišje pod Turskom upravom u sastavu kliškog sandža-ka. Za Kandijskog rata 1645./69. Turci su zauzeli Biranj, Dubravu i Bilice iz kojih su napadali Šibenik. Nakon rata Husein paša došao je 15. 10. 1671. u Gornje Polje, danas danilsko, te je 30. 10. 1675. s mletakim upraviteljem Dalmacije Georgijem Morosinijem potpisao dokument razdiobe odustavši od Bilica, Dubrave, Birnja. Turska vojska je 1683. opkolila Be, koji je spasio poljski kralj Jan Sobietski, te je tako zapoeo tzv. Beki rat u kojem je oslo-boen najvei dio današnje Hrvatske. U ovaj rat su se 1684. ukljuili i Mle-ani potpomažui ustanike u zaleu dotadašnje Dalmacije. Mirovnim ugovo-rom u Srijemskim Karlovcima 1699. te su krajeve i preuzeli nazvavši ih no-vom steevinom. Mletaki upravitelj Dalmacije Vicenzo Vedramin dao je 1709. napraviti kartu Dalmacije s naznakom nove i stare steevine iz koje se vidi da je Biranj bio dio stare steevine, a dotadašnje Orišje, sad s novim i-menom selo svetog Danijela, dio nove steevine. U imovinsko pravnim od-nosima velika je razlika jedne u odnosu na drugu. U novoj steevini zemlja je bila državno vlasništvo na koju su državni službenici doseljavali novo sta-novništvo dijelei mu zemlju uz obvezu prema državi davanja 1/10 od uroda i vojnu službu. U staroj steevini poljoprivredno zemljište je bilo u vlasniš-tvu plemstva, Crkve i bogatih puana koju bi oni iznajmljivali najmoprimci-ma sklapajui s njima kmetske pogodbe po kojim bi najmoprimac kao kmet obraivao vlasniku zemlju dajui mu dohodak od 1/3, 1/4, ili 1/5 uroda, ovi-sno o pogodbi. Vlasnik je mogao putem suda razvri pogodbu ako kmet ne bi izvršavao preuzete obaveze. Kmet je svoje pravo mogao prodati drugom kmetu, ali se nije smio buniti protiv vlasnika. Pobuna kmetova u Gornjem Polju 1521. ugušena je odsijecanjem glave pobunjenicima, a pobunu 1797. smirili su fratri, meu kojima se istakao fra Fortunat Samaluk roen u Danilu Kraljicama. Osim po kmetskom pravu seljaci su posjedovali zemlju i kao koristovni vlasnici ogranieni vrhovnim vlasnikom kojemu su davali simbo-linu dau, te kao vrhovni vlasnici upravljali svojom zemljom po svojoj vo-lji. Ovo stanje se održalo do 1930. kada je ukinuto kmetsko pravo, a nosioci istoga na nekoj zemlji, od najkasnije 1878. dobili su pravo prvokupa iste na nain, kad bi im bilo dosueno vlasništvo država bi obeštetila bivše vlasnike, a novi bi to državi vraao narednih godina kroz plaanje poreza. Sva gore spomenuta prava bila su nasljedna, prelazei s nosioca prava na njegove za-konite nasljednike. O nasljedstvu se vodila velika briga. Nositelj imovine bi

ostavljao usmenu oporuku trojici svjedoka po kojim bi muškim potomci-ma ostavljao udio 3 puta vei nego ženskim potomcima. Udovicama bi se ostavljalo uglavnom pravo plodouživanja, esto uvjetovano njenim do u-dovikim statusom. Udovice bi dobivale imovinu umrle djece koja bi ima-la imovinu, a ne bi imala supružnika i potomstva. Sestre su se uglavnom odricale nasljedstva u korist brae. ovjek koji bi imao samo žensko po-tomstvo ostavljao im je, uglavnom, nužni dio, a veinu bi ostavio brai ili njihovim sinovima. Imovinom se osiguravao status obitelji u zajednici ko-ji se temeljio na veliini kue i posjeda. Katastarski službenici su 1846. sastavili popis estica zgrada kojih je u Danilo Birnju bilo 96. Uz dvije crkve, bile su to prizemne obiteljske kue s gospodarskim zgradama, osim jedne kule tj. kue na kat, vlasništvo Nikole Blae p. Jure. Grgo Blae p. Ivana imao je vlastitu kuu s gospodarskim zgradama, a sinovi njegova strica Marka Ivan i Lovre Blae iz Varoša imali su štalu u Birnju dok su sva trojica bili suvlasnici jedne obiteljske kue s gospodarskim zgradama u Birnju i Varošu. Grgo i Marko Višnji p. Mate, doseljenici iz Varoša bili su suvlasnici zgrada u Birnju i Varošu, zajedno sa stricem Ivanom p. Jakova koji je tada živio u Varošu. Mate elar p. Marka iz Varoša imao je meu zgradama Malenica, koje su sve bile vlasništvo Josipa p. Mije, štalu danas vlasništvo Malenica. Štalu su imali i Dominik Relja i Mate Pavi iz Dubrave. Obite-lji Braica, Aužina, Žaja, Lemac, Rudan iz Radonjia imali su 10 štala na dijelu Kremenova koji je pripadao Danilo Birnju. Na ovom prostoru kas-nije su gradili i obiteljske kue izbjegavši pri tome, osim formalno pravno i praktiki se integrirati u seosku zajednicu Danilo Birnja. Obitelj Ivana Vrljac iz Varoša se nikada nije trajno naselila u svoju ku-u u Birnju uz granicu s Dubravom, kao ni obitelj Iljadica iz Varoša u svoju kuu na južnom rubu polja uz granicu s Danilo Kraljicama, te nika-da od seoskoga zbora nisu bili priznati punopravnim lanovima seoske zajednice. Pet kua su bile u ruševnom stanju: jedna u Višnjia vlasništvo Ivana Višnji, jedna u Blaia vlasništvo Ivana Protege iz Dubrave, jedna u Maglova vlasništvo Mate Maglov i dvije u Stania, vlasništvo Pavla Stani. U meuvremenu, od sastavljanja varoškog Anagrafa 1828. do sa-stavljanja zapisnika estica zgrada, u Birnju su sagraene 4 nove kue, uz kuu Frane Zori p. Mije, danas vlasništvo Fakaca kuu je sagradio Ante Fakac. Do njega kuu je sagradio Luka Fakac, danas vlasništvo obitelji Blae reenih Gavuna. Nešto dalje od njih kuu je sagradio Mate Rupi p.