SVEUILITE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETSTUDIJ SOCIJALNOG RADA

Interdisciplinarnost u socijalnom raduSeminarski rad

Mostar, studeni 2014.

SADRAJ

Uvod31.to je socijalni rad?42.Socijalni rad u sustavu znanosti52.1.Socijalni rad i filozofija62.2.Socijalni rad, duhovnost i religijske spoznaje82.3. Umjetnost, art terapija i socijalni rad112.4.Socijalni rad i zdravoumsko razmiljanje123.Etika socijalnog rada14Zakljuak15Literatura16

UVODTema ovog rada je Interdisciplinarnost u socijlanom radu. U odgoju i obrazovanju neophodan je interdisciplinaran pristup. Socijalni se rad kao profesija, kao znanost, razvijao integrirajui znanja iz podruja drugih drutvenih znanosti, uvaavajui i primjenjujui spoznaje znanstvenih i neznanstvenih izvora. Interdisciplinarnost i integriranje spoznaja javlja se kao potreba kvalitetnijeg odgovora na kompleksne drutvene probleme, odnosno njihovo sagledavanje iz vie perspektiva. Takav pristup profesiju socijalnog rada postavlja kao iroku i tehniki sloenu disciplinu iji je cilj praktino sagledavanje socijalnih problema, briga za dobrobiti svih lanova drutva i ouvanje ljudskih prava. Uvodni lanak Povelje o temeljnim pravima Europske unije kae:Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Mora se potivati i tititi. Ljudska prava moraju biti pojedinana, drutvena, nacionalna i meunarodna. Pored upoznatih graanskih i politikih prava ( poznata kao prava slobode), pojavljuje se trea generacija prava: SOCIJALNA PRAVA - koja podrazumijevaju pravo graana na koritenje civilizacijskih tekovina drutva u kojem ive. Ne mogu se osigurati jednim potezom. Da bi se mogla zajamiti, SVI moramo preuzeti svoje dunosti i obaveze, svoj dio odgovornosti. Socijalna iskljuenost i siromatvo, kao fenomen suvremene civilizacije, modernog drutva, protivno je osnovnim ljudskim pravima te su socijalna prava bitna za njihovo ublaavanje, odnosno prevladavanje. Za praktino ostvarivanje socijalnih prava, na dugom i trnovitom putu, putu punom prepreka, teite lei u profesiji socijalnog rada, odnosno u figuri socijalnog radnika dananjice. Kroz promicanje temeljnih vrijednosti svoga zvanja - poput jednakosti, dostojanstva i vrijednosti svih ljudi bez obzira na njihovo obiljeje ( spol, dob, nacionalnost, boju koe, socijalni status.), a u okruenju razvodnjavanja tradicionalnih vrijednosti na kojima poivaju obitelj i drutvo, te globalne ekonomske recesije i znanstveno-tehnolokih dostignua -- podruje zatite i promicanja ljudskih prava socijalni radnici shvaaju i doivljavaju kao izazov koji e, sukladno s drugim zvanjima, kroz 21. stoljee podii i iznijeti na viu razinu.[footnoteRef:1] [1: http://www.czss-virovitica.hr/dansocijalnihradnika.aspx (preuzeto: 13.11.2014.)]

1.to je socijalni rad?

Socijalni rad je praktino zasnovana profesija i akademska disciplina koja promovira drutvenu promjenu i razvoj, socijalnu koheziju, te osnaivanje i oslobaanje ljudi. Principi socijalne pravde, ljudskih prava, kolektivne odgovornosti i potovanja razliitosti centralni su u socijalnom radu. Potkrijepljena teorijom socijalnoga rada, drutvenih i humanistikih znanosti, te indogenim znanjem, profesija socijalnoga rada angaira ljude i strukture na adresiranju ivotnih izazova i poveanje blagostanja.[footnoteRef:2] [2: http://www.iassw-aiets.org/uploads/file/20140407_Bosnian%20version.pdf. (preuzeto: 13.11.2014.)]

Kljuni mandati profesije socijalnoga rada su promocija drutvene promjene, socijalni razvoj, socijalna kohezija, te osnaivanje i oslobaanje ljudi. Socijalni rad je praktina profesija i akademska disciplina koja prepoznaje da sprega historijskih, socio-ekonomskih, kulturnih, spacijalnih, politikih i linih faktora moe sluiti kao mogunost i/ili prepreka za ostvarivanje blagostanja i razvoja ljudi. Strukturalne barijere doprinose perpetuiranju nejednakosti, diskriminacije, izrabljivanja i ugnjetavanja. Razvoj kritike svijesti kroz refleksiju o strukturalnim izvorima ugnjetavanja i/ili privilegija na osnovu kriterija poput rase, klase, jezika, religije, roda, invalidnosti, kulturne i seksualne orijentacije, te razvoj strategija djelovanja na adresiranju strukturalnih i linih prepreka su centralni za emancipacijsku praksu koja ima dva osnovna cilja: osnaivanje i oslobaanje ljudi. Mandat drutvene promjene zasnovan je na premise da se intervencije socijalnoga rada deavaju kada se procjeni da trenutana situacija bilo na nivou linosti, porodice, manje grupe, zajednice ili drutva zahtijeva promjenu ili razvoj. Rukovodi se potrebom da se izazovu i promjene strukturalni uvjeti koji doprinose marginalizaciji, socijalnoj iskljuenosti i opresiji. Inicijative drutvene promjene prepoznaju mjesto i ulogu ljudske agensnosti u unaprjeenju ljudskih prava i ekonomske, okoline i socijalne pravde. Profesija je podjednako posveena i odranju drutvene stabilnosti, ukoliko se stabilnost ne koristi radi marginalizacije, iskljuivanja ili ugnjevatavnja bilo koje specifine grupe ljudi. Socijalni razvoj konceptilaizira se u smislu strategija intervencije, eljenih ishoda i okvira politika, pri emu je razvojni okvir pridodat popularnijem rezidualnom i institucionalnom okviru. Zasnovan je na holistikim biopsihosocijalnim i duhovnim procjenama i intervencijama koje transcendiraju mikro-makro podjelu, ukljuuju vie razina sistema i meusektorske i interprofesionalne saradnje u cilju odrivog razvoja. Njime se prioritet daje socio-strukturalnom i ekonomskom razvoju, bez pristajanja na konvencionalnu mudrost da je ekonomski preduvjet drutvenog razvoja. Socijalni rad je interdisciplinaran i transdisciplinaran, oslanja se na iroku lepezu naunih teorija i istraivanja. 'Nauku' je u ovom kontekstu potrebno shvatiti u njenom najosnovnijem znaenju kao 'znanje'. Socijalni rad se oslanja na vlastite teorijske temelje i istraivanja koja su u konstantnom razvoju, te na teorije drugih humanistikih znanosti, ukljuujui, ali ne ograniavajui se na teorije razvoja zajednice, socijalne pedagogije, administracije, antropologije, ekologije, ekonomije, obrazovanja, menadmenta, skrb, psihijatrije, psihologije, javnog zdravstva i sociologije.[footnoteRef:3] [3: http://www.iassw-aiets.org/uploads/file/20140407_Bosnian%20version.pdf (preuzeto: 13.11.2014.)]

2.Socijalni rad u sustavu znanosti

Sumirajui mnoga odreenja znanosti (Zelenika, 2004.) daje vrlo obuhvatnu definiciju znanosti kao sustava usustavljenih i argumentiranih znanja, odnosno sustava spoznajnih injenica, pojmova, naela, podataka, informacija, teorija, zakona i zakonitosti u odreenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti (prirodi i drutvu), do kojeg se dolo primjenom objektivnih znanstvenih metoda, a kojima je temeljna svrha i cilj spoznaja zakona i zakonitosti o prolosti, sadanjosti i budunosti prirodnih i drutvenih pojava i maksimalizacija uinkovitosti ljudske prakse (Zelenika, 2004.:14). Prema Pravilniku o utvrivanju znanstvenih podruja (NN, 135/97) s izmjenama i dopunama iz 2000. (NN, 8/00 i 30/00) socijalni rad je uvrten u popis znanstvenih djelatnosti u Republici Hrvatskoj i to kao znanstvena grana u sklopu znanstvenog polja socijalnih djelatnosti, odnosno u irem sklopu drutvenih znanosti. Kada je rije o integriranju heteronomnih spoznaja u socijalni rad, tada se to najee odnosi upravo na ostale drutvene znanosti. U tom kontekstu posuenog znanja (Compton i Galaway, 1989.; Haynes i Holmes, 1994.) ili bazinog znanja u razvoju profesije (Hardiker i Barker, 1981.) najee se govori o utjecajima psihologije i sociologije na socijalni rad (Hardiker i Barker, 1981.; Compton i Galaway, 1989.; Haynes i Holmes, 1994.; Howe, 2003.). To je i danas sukladno odreenju socijalnog rada prema Meunarodnoj federaciji socijalnih radnika (International Federation of Social Workers, 2000.) u kojoj se navodi da se socijalni rad koristi teorijama ljudskog ponaanja s jedne, i drutvenih sustava, s druge strane. S obzirom da se socijalni rad bavi mikroentitetima (razvojem pojedinca) i makroentitetima (drutvenim sustavima) (Haynes i Holmes, 1994.), za njihovo razumijevanje mogu doprinijeti i druge znanosti (Mattaini, 2002.). Tako razumijevanje drutva moe polaziti iz ekonomske, pravne, demografske, etnoloke i antropoloke i politike perspektive. Tomu treba dodati i informacijske znanosti sa sve veim naglaskom na masovne medije koji mogu biti zanimljivi zbog naina prezentacije pojedinih drutvenih skupina (Periin i Kufrin, 2009.). S druge strane, razumijevanju razvoja pojedinca, uz spomenutu psihologiju, pridonose bioloke, medicinske i pedagoke znanosti. Posebno treba obratiti pozornost i na granu neuroznanosti koja e, kako nam se ini, tek dobivati svoj pravi znaaj u holistikom razumijevanju ljudskog ponaanja preko spoznavanja grae i funkcioniranja ivanog sustava. Uz postojee, mogui doprinosi koji se, barem kod nas do sada nisu iroko prihvaali u socijalnom radu, mogu doi iz ekologije, posebice u razdoblju gdje se sve vie polemiziraju ekoloki problemi i kada se o ekolokim pravima govori kao posljednjoj generaciji ljudskih prava. Konano, u kontekstu razumijevanja pojedinca u njegovom, ne samo socijalnom, ve i fizikom, biolokom i materijalnom okruenju, intrigantnim nam se ini postaviti pitanje kojim se bave tehnike znanosti o arhitektonskim i urbanistikim rjeenjima u kojima ive korisnici, te razmotriti koliko je vizualni identitet stambenog i pejzanog prostora kompatibilan sa psihosocijalnom klimom njihovih stanovnika.

2.1.Socijalni rad i filozofija

Mogui znaaj filozofije za socijalni rad vidljiv je u dva aspekta: prvi se tie filozofskogprouavanja pojedinca i drutva to je i interes socijalnog rada, a drugi se tie onoga to je filozofsko u socijalnom radu, odnosno u konceptualizaciji kao znanosti i praktine djelatnosti.Filozofija u samoj rijei oznaava ljubav (gr. philia) prema mudrosti (gr.sophosmudrost), a Pojman (2004.) ju odreuje kao kontemplaciju najvanijih pitanja postojanja ime bi se esto poljuljala, preispitivala ili odbacivala postojea drutvena vjerovanja. Do danas je razvijeno mnogo filozofskih disciplina, no uglavnom postoji slaganje o etiri velikapodruja u kojima su okupljena (Pojman, 2004.): metafizika koja trai odgovore na pitanja o prirodi stvarnosti, uma, ovjekove slobode ili predodreenosti, epistemologija koja je zainteresirana za prirodu znanja i spoznavanja, njegove izvore i oblike, aksiologija koja vie kao vrijednosni sustav trai standarde lijepog (preko estetike), dobrog (etike) i dobre vladavine (politika), odnosno o ureenju drutva i drutvenih odnosa (politika fi lozofi ja) te logika koja propisuje naine donoenja valjanih filozofskih zakljuaka i argumenata. Bisno (1952.) je naao da filozofija ima doprinos u etiri velika podruja socijalnog rada: objanjava kakva je ljudska priroda te ime je uvjetovano ljudsko ponaanje, kakva treba biti zadaa drave i drutvene zajednice za dobrobit pojedinca, razumijeva koncept loe prilagodbe u drutvu te kakav treba biti sam pristup socijalnog rada ili ono to emo u nastavku nazvati filozofijom socijalnog rada.Meu primjerima u kojima se vidi kako je filozofski diskurs utjecao na razmatranje predmetasocijalnog rada moemo navesti marksistiku, egzistencijalistiku i strukturalistiku filozofiju koje su u svoje vrijeme obiljeile opi drutveni pokret, a onda i snano utjecao na vienje uloge profesije. Tako je marksizam dao impuls radikalnom socijalnom radu od kojeg se trai da bude politiki angairan kako bi utjecao na procese podinjavanja u drutvu (Payne, 2001.; Howe, 2003.), a egzistencijalizam je potaknuo takav odnos prema korisnicima da ih potie i ohrabruje na vlastitu promjenu autonomno razvijajui svijest o svom poloaju (Howe, 2003.). Dalje se kritiko promiljanje moi nastavlja u Foucaltovoj filozofi ji koji upozorava kako se mo odrava kroz nain na koji su neki koncepti (npr. psihika bolest, zloin)u drutvu konstruirani, to dalje potie socijalne radnike na kritiko preispitivanje ustaljenih drutvenih defi nicija kako bi se mo i kontrola nad vlastitim ivotom mogla vratiti u ruke tako drutveno obiljeenih korisnika (Chambon, Irving i Epstein, 1999.). I danas, filozofija moe ponuditi doprinos razumijevanju postmodernistikog pristupa koji je iroko prihvaen u socijalnom radu. Iz filozofskog kuta postmoderna oznaava preokret ljudske misli koji ne podrava samo jednu konanu istinu, niti podrava linearnu logiku uzroka i posljedice, ve nasuprot tome, naglaava upotrebu jezika, konteksta i subjektivnost u odreenju pojava u svijetu oko nas (Craig, 1998.). To je, primjerice, prihvaeno u socijalnom radu na nain da istina strunjaka nije vie jedina relevantna, ve se stvara dijalog i razmjena perspektiva korisnika i socijalnog radnika. Osim ovih implikacija na razmatranje drutvene stvarnosti i ljudske prirode, filozofija je imala svoje praktine implikacije na mnoge znanosti i njihovo unutarnje ureenje pa se moe govoriti i o filozofiji socijalnog rada. U socijalnom radu jedno od najvanijih, a filozofskihpitanja, jest rjeavanje etikih dilema i postavljanja etikih standarda. Meu prvima, filozofsku i etiku osnovu istraivao je Edward Lindeman kako bi bolje razumio ulogu profesije u drutvu (prema Konopka, 1999.), a Reamer (2001.) daje primjere nekih etikih pitanja: opravdanosti krenja zakona za koje se vjeruje da su nepravedni, prava korisnika na ponaanje koje mu teti bez interveniranja od strane socijalnog radnika, te pitanje opravdanosti profesionalnog paternalizma u smislu donoenja odluka za korisnika, to je osobito delikatno kada se pretpostavlja da korisnik ne moe sam za sebe donijeti takve ivotno vane odluke. Kakve su perspektive daljnjeg doprinosa filozofskih spoznaja socijalnom radu? Sudei prema trenutnim istraivakim, praktinim i filozofskim pitanjima, izgledno je kako se socijalni rad i filozofija, osobito socijalna filozofija susreu u predmetu interesa. Djelovanje globalizacije, ekonomski drutveni odnosi i drutvene vrijednosti demokracije uz kritiko preispitivanje neoliberalizma i individualizma u razdoblju postmoderne ve jesu filozofska pitanja, ali u novije vrijeme i pitanja suvremenog socijalnog rada. U tom smislu smatramo korisnim da se socijalni radnici ponu zanimati za filozofski diskurs koji je kroz povijest anticipirao nove trendove za oblikovanje drutvene stvarnosti i koji su onda kao dio ope kulture ulazili i u korpus socijalnog rada. Time bi, vjerujemo, socijalni rad dobio na irini razumijevanja suvremenih pojava, moda i predvidio mogue nepovoljne socijalne trendove, ali i aktivnije se ukljuio u drutveno-politiki diskurs. Primjer takvog spajanja filozofskog s recentnim pitanjima socijalnog rada jest predavanje u jednoj koli socijalnog rada na Sveuilitu u Washingtonu pod nazivom Socijalna pravda: Istraivanje stvarnosti amerikog obeanja. Nastavnici i studenti su kritiki preispitivali vrijednosti ravnopravnosti, demokracije i pravde te komparirajui filozofski diskurs s rezultatima drutvenih istraivanja. Pokazalo se da je takav pristup studentima socijalnog rada bio poticajan za razvijanje vlastitih kritikih argumenata o drutvenoj stvarnosti i razumijevanje vanih socijalnih pitanja za njihovu profesiju (Rank, 2004.).

2.2.Socijalni rad, duhovnost i religijske spoznaje

Religijske spoznaje i duhovnost nisu nepoznati socijalnom radu. Duhovnost je jedanod vanih ivotnih aspekata, stanje svjesnosti ili svojstvo ljudskog bia kojim ovjek trai znaenja, svrhu, smisao i holistiko, moralno ispunjavajue, povezivanje sa sobom, drugima, svemirom i nekom konanom stvarnou pri emu ukljuuje temeljno vana i za ivot usmjeravajua vjerovanja, vrijednosti i aktivnosti (Conrad, 1999.; Sheridan, 2000., prema Murdock, 2005.; Canda, 2008.; Saleebey, 2008.). S druge strane, religija je institucionaliziran, organiziran i strukturiran sustav u ijoj su osnovi vrijednosti, praksa, doktrine ili uvjerenja koja se tiu duhovnosti (Sheridan, 2000., prema Murdock, 2005.; Canda, 2008.). Drugim rijeima, duhovnost moe, ali i ne mora, biti izraena i prakticirana kroz religiju. No, isto tako kao to duhovnost nije uvijek nuno vezana za religiju, tako i religija ima podruje koje nije samo usko vezano za prakticiranje duhovnosti, ve je ona i moralna zajednica ljudi koja moe osiguravati materijalnu potporu, savjetovanje, organiziranje socijalnih akcija sukladno duhovnim svjetonazorom (Canda, 2008.; Sheridan, 2000., prema Murdock, 2005.). U epistemolokom smislu, religijske spoznaje i socijalni rad imaju vrlo uoljive razlike. Prema Candi (2008.) najuoljivije su sljedee razlike: religija trai krajnju istinu ili one istine ije nadahnue dolazi iz izvora dranih kao svetima, i kao takve su uglavnom autoritativnije od veine znanja iz drugih podruja, dok su spoznaje u socijalnom radu prvenstveno usmjerene prema primjeni za dobrobit pojedinca, utemeljene su na humanistikim vrijednostima i znanstvenim istraivanjima te podlone stalnom revidiranju; pripadnici religijskih zajednica usmjereni su podravanju jednog spoznajnog sustava i vjerovanja drei ga kroz vrijeme to stabilnijim, dok socijalni rad treba biti otvoren za razliite perspektive i promjene koje se tiu korisnika; konano pomagaka djelatnost religije legitimirana je i propisana od strane pripadnika tih zajednica, ali osobito od nekog prihvaenog boanskog izvora, dok je djelatnost socijalnog rada legitimirana i propisana kroz drutvene standarde i obrazovne zahtjeve. Ipak, unato tim razlikama, do danas su razvijena udruenja socijalnih radnika koji nastoje u svom profesionalnom djelovanju integrirati koncepte religioznosti i duhovnosti poput Sjevernoamerikog udruenja krana u socijalnom radu, Kanadskog drutva za duhovnost i socijalni rad, Centra za duhovnost i integralni socijalni rad pri Katolikom amerikom sveuilitu uz izdavanje asopisa kao to su asopis religije i duhovnosti u socijalnom radu (Koenig, 2002.). Uope povijesnu vezu religije sa socijalnim radom u podruju europske kulture pronalazimo u moguim razlozima:a) Religijskog institucionaliziranog drutvenog djelovanjakroz izravnu politiku skrbi prema socijalno ugroenim skupinama. Najee govorimo o materijalnom pomaganju i zbrinjavanju, ali i skrbi za psihosocijalno zdravlje ljudi, osiguravajui i propisujui razliite pomaue strategije poput molitvi, meditacija, savjetovalinog i neformalnog sustava podrke u religijskoj zajednici i sl. (Canda, 2008.). b) Utjecaja duhovne dimenzijena razvoj i ivot ovjeka. Duhovnost, nerijetko izraena kroz pripadnost religijskoj zajednici i prakticiranje religioznosti, djelatan je initelj razvoja ljudskog ponaanja, izgradnje odnosa s drugima i uope socijalnog funkcioniranja, to je jedan i od osnovnih interesa socijalnog rada (Sheridan i sur., 1994.; Koenig, 2002.; Praglin, 2004.; SeungJa Doe, 2004.; Canda, 2008.; Saleebey, 2008.). Stoga Straughan (2002., prema Barker, 2007.) govori o bio-psiho-socio-duhovnom okviru pristupanja ljudskom razvoju. Saleebey (2008.) vidi duhovnost kao jedan od uobiajenih izvora osobnih resursa u osnaujuem socijalnom radu s obzirom da duhovna dimenzija moe predstavljati i specifiannain suoavanja osobe sa ivotnim tekoama, kroz traenje smisla, te dobivajui utjehu i ohrabrenje. Stoga i kao jedno od moguih pitanja socijalnih radnika u istraivanju resursa predlae i ono koje ispituje ima li korisnik i koje vrijednosti ili vjerovanja koji pruaju utjehu, moralno vodstvo i ohrabrenje, te kako se ona mogu ojaati ili osvijestiti. Osim na korisnika, neki autori upozoravaju i na duhovnost i religioznost socijalnog radnika. U tom kontekstu bi ju socijalni radnici, prema Killpatricku i Hollandu (1990., prema Conrad, 1999.), trebali prepoznati i osvjetavati uz prihvaanje duhovnosti korisnika (Cascio, 1998., prema Conrad,1999.), odnosno preispitati mogunosti pomirenja zahtjeva profesije te s druge strane svoje duhovne i religiozne orijentacije (Crisp, 2008.). c) Religijsko opredjeljenje je vaan dio kulturnog identitetakorisnika socijalnog rada. S obzirom da socijalni rad treba biti osjetljiv na kulturoloke razliitosti te razvijati kompetencije u skladu s njima, neki autori (Sheridan i sur., 1994.; Barker, 2007.) smatraju kako su upravo religijske teme zbog povezanosti s kulturolokim specifi nostima dobile najvie legitimiteta i postale dio nastavnih programa socijalnog rada. Tako bi, primjerice, u radu s obiteljima, bilo vano razumjeti to znai pripadnost korisnika islamskoj, katolikoj, pravoslavnoj ili nekoj drugoj religijskoj zajednici, kakve vrijednosti, obiaje i norme u njoj njihovi pripadnici usvajaju. Socijalni radnici, dodue, nisu jednoznano pristupali temama religioznosti i duhovnosti. Praglinova (2004.) identifi cira etiri mogua pristupa: u prvom se socijalni radnici odupiru ili izbjegavaju temu duhovnosti i religioznosti u svojoj praksi to Whiting (2008.) oznaava kao sekularni humanizam, a McFayden (2002. prema Whiting, 2008.) kao praktini ateizam. Drugi pristup jest posve suprotan i vodi u preopeniti sinkretizam lako prihvaajui duhovne dimenzije kao komplementarne socijalnom radu, ali nekritiki prema moguim profesionalnim ogranienjima socijalnog rada. Prema treem, radi se radikalna distinkcija termina duhovnosti i religije iz, kako ista autorica navodi, ideolokih razloga pri emu socijalni radnici poimaju religiju vrlo usko izuzimajui iz nje duhovne aspekte. Konano, etvrti pristup naziva inovativnom i autentinom interdisciplinarnou koji najozbiljnije i najcjelovitije pristupa tome da se napravi distinkcija prema socijalnom radu, no priznajui zajedniko podruje interesa i povijesnu povezanost. To bi znailo da socijalni radnici i teoretiari religije mogu pronai istraivaka i/ili praktina pitanja od zajednikog interesa (primjerice potekoe u obiteljskom funkcioniranju), no pristupajui mu svaki iz svog ugla profesionalne kompetencije.

2.3. Umjetnost, art terapija i socijalni rad

Umjetnost je ljudska djelatnost stvaranja novih i neponovljivih djela (Zelenika, 2004.),kao i sam akt produkcije koji predstavlja neto lijepog i korisno, (Mii, 2000.) razliit od prirodno nastalih pojava ili tehniko upotrebljivih predmeta (Halder, 2002.). Povjesniar umjetnosti Gombrich smatra da umjetnost izaziva ljudsku panju i divljenje jer stvara neto neostvareno ili evocira na prola iskustva, ima estetsku vrijednost prezentirajui ono to je lijepo, a katkad i sama vjetina stvaranja umjetnikog djela izaziva divljenje (Gombrich,1999.). U pomauim profesijama, pa tako i socijalnom radu, koristi se osjetilno konzumiranje umjetnosti (primjerice, fotografi je i drugih vizualnih umjetnosti, knjievnosti, filma, glazbe) kao i iskustvo produkcije nekog djela, koje iako nije optereeno umjetnikim standardima, katkad ga moe i dostii. Art terapija se specijalizirano koristi efektima kreativne produkcije koji mogu dorpinijeti i terapijskom procesu. Koristei umjetnike materijale ili medije, korisnik prolazi kroz proces stvaranja djela poslije ega daje refl eksiju na djelo i na proces (Edwards, 2004.). Pritom, vano je da se terapeut, ali i uope socijalni radnici koji koriste ove metode, pobrinu za stvaranje takvog okruenja koje e za korisnika biti sigurno i podravajue te olakavati kreativno izraavanje. Pritom, oni ne trebaju imati prethodnog iskustva s umjetnou niti biti zabrinuti oko estetskih kriterija ili dijagnostike procjene (Edwards,2004.), ve se s terapeutom ostvaruje otvorena komunikacija u tri smjera, odnosno slobodan korisnikov osvrt na tijek stvaranja, samo djelo i samoevaluacijski osvrt na samog sebe (Case i Dalley, 1992.). Doivljavanje umjetnosti ili ekspresija kroz umjetniki medij omoguuje sudionicima sljedee: u irem smislu rast i promjenu na osobnoj razini voenoj u profesionalno sigurnom ozraju (British Association of Art Therapists, 2003., prema Edwards,2004.); poveavanje samosvijesti i suoavanje sa sobom, drugima, izvorima stresa, proivljenim traumatskim iskustvima, a s druge doivljavanje zadovoljstva i ispunjenja u samoj izradi (American Art Therapy Association, 2003., prema Edwards, 2004.); posebice je pogodna korisnicima koji se tee otvaraju u verbalnoj komunikaciji, a lake se usklauje s kulturnim razliitostima u odnosu na lingvistike specifi nosti (Liebmann, 2004.); s obzirom da djelo najee ostaje zabiljeeno u vremenu, mogue je pratiti napredak u terapijskom smislu (Case i Dalley, 1992.). U grupnom pristupu omoguuje sudionicima socijalizaciju, izraavanje i dijeljenje doivljaja jaajui tako kontempliranje o sebi i drugima (Buchalter,2004.). Primjerice, upotreba filmskih produkcija ili proznih djela moe potaknuti reflektiranje na ivotne prie koje obrazlau neki slini problem, gdje korisnik nee govoriti o sebi, ve o potekoi razmiljati iz iskustava drugih, a dramska ekspresija moe potaknuti razumijevanje nekih ivotnih uloga. Kaplan (2007.:14) vidi art terapiju vanom i u irem socijalnom smislu gdje kroz proces bavljenja umjetnikom produkcijom postoji mogunost za podizanje svijesti o drutvenim problemima, razumijevanje izvora kolektivne moi i pojaavanje senzibiliteta za drutvenu uvjetovanost individualnih problema. Kaplanovo (2007.) razumijevanje art terapije moe biti poticajno i za sve socijalne radnike koji u svom radu koriste kritiku perspektivu gdje se odnosi u drutvu prouavaju s aspekta odnosa moi iz kojih proizlaze mnogi socijalni problemi.

2.4.Socijalni rad i zdravoumsko razmiljanje

Socijalni rad je profesija koja s obje strane profesionalnog procesa ima osobe, a ljudi su skloni i sami stvarati osobne teorije, osobna uvjerenja o tome kako se pojave oko njih odvijaju (Howe, 2003.:23). Zdravorazumsko razmiljanje za razliku od prethodnih epistemolokih izvora, nije institucionalno utemeljeno, ve ga izgrauje sam pojedinac (Milas, 2005.). Prema nekim teoretiarima, socijalni radnici individualno konstruiraju uvjerenja o tome kako se pojave i procesi koji se tiu korisnika i njegova okruenja odvijaju. Tako Hardiker i Barker (1981.) navode da svi ljudi, pa i socijalni radnici, imaju neke pretpostavke o ljudima i situacijama koje ne mogu biti posve socijalno neoptereene i u kojima, ak i kada integriraju neku od teorija socijalnog rada, unose i svoje osobne vrijednosne okvire. Slino Briar i Millar (1971., prema Howe, 2003.) navode da svi imamo neke pretpostavke, interpretacije dogaaja i ponaanja, kako tueg, tako i vlastitog. To nazivaju implicitnim teorijama linosti. Evans (1976., prema Howe, 2003.) govori o teorijama prakse kao onome to je implicitno u radu socijalnih radnika, odnosno kako socijalni radnici odreuju smisao onoga to rade na posve individualiziran nain, nazivajui ih teorijama zdravog razuma ili iz domae kuhinje. Ipak, unato tome to socijalni radnici razvijaju i unose svoje osobno razumijevanje pojava i procesa, treba upozoriti na neka ogranienja, posebice kada se koriste u strunom radu: zdravorazumsko razmiljanje nije za sve osobe oigledno i jednoznano, ve se ono moe uvelike razlikovati izmeu razliitih pojedinaca. ak i ako se koristi isti pojmovni sustav, implicitne defi nicije pojmova mogu se izmeu svake pojedine osobe razlikovati (Howe,2003.); one nastaju na temelju prigodnih i nekontroliranih opaanja, uz esto neprovjerljive pretpostavke i uz nekritini stav (Milas, 2005.). Hearn (1982., prema Howe, 2003.:30) se stoga protivi ideji da se implicitne teorije iz domae kuhinje mogu koristiti umjesto utvrenog teoretskog korpusa u socijalnom radu, a njihovo opravdavanje u socijalnom radu naziva izgovorom za nemarnu praksu i tehnikim nepotenjem. Iako ova opaska moe zvuati pretekom jer je zdravorazumsko razmiljanje prisutno od zaetaka intelektualne djelatnosti uope, te ga ne treba (a esto nije niti mogue) iskljuiti, naglaava potreban oprez s kojim se moemo sloiti. Na drugoj strani, u procesu socijalnog rada integriraju se, a u posljednje vrijeme i sve vie pridaje pozornost korisnikoj perspektivi. To za socijalne radnike znai da razumiju kako korisnik definira problem, percipira stvarnost, a prema Vodiu za socijalne radnike koristei konstruktivistiki pristup (Blundo, Green i Gallant, 1994., prema ainovi Vogrini, 2001.) za korisnika ija se perspektiva uvaava, korisno je i da vidi kako je svijet konstruiran iz perspektive nekog drugog. Tako prema Urbanc (2007.) socijalni radnik nije onaj koji najbolje zna to je problem i to treba uiniti, ve osoba koja se sa svojim predodbama o korisnikovoj situaciji susree s njim u zajednikom komunikacijskom prostoru. U tom se prostoru odvija razmjena razliitih perspektiva ili ideja o tome to se dogaa. Prema danas vrlo prihvaenoj paradigmi socijalnog konstruktivizma koja, rekli bismo, daje legitimitet subjektivno konstruiranim znaenjima o svijetu i pojavama u njemu, u procesu socijalnog rada dogaa se razmjena tih individualnih konstrukcija izmeu socijalnog radnika i korisnika pri emu se dogaa pregovaranje o znaenjima (Ajdukovi, 2008.). Rezultat tako pregovaranog razumijevanja o pojavama, moe utjecati na to kakve e se drutvene akcije predloiti (Ajdukovi, 2008.). U socijalno konstruktivistiki pristup povezuju se i atribucijske teorije prema kojima se naglasak stavlja na subjektivno pripisane uzroke drutvenim pojavama, a koji su znaajni u procesu odluivanja o tome kakva e se drutvena intervencija provoditi (Ajdukovi, 2008.). Ako se uzroci socijalnih problema i socijalnih rizika pripisuju obiljejima pojedinaca koji su njima pogoeni, drutvene intervencije mogu biti usmjerene prema poboljanju tih obiljeja (npr. ako je nezaposlenost rezultat nedostatka motivacije za pronalaskom zaposlenja, teit e se poveanju motivacije pojedinca za zaposlenjem). S druge strane, ako se uzroci vie pripisuju drutvenim imbenicima i odnosima moi u drutvu, onda e i intervencije biti usmjerene na ire drutvene odnose i resurse (pr.ako se nezaposlenost vidi kao rezultat loe ekonomske politike s nedostatkom radnih mjesta, promicat e se stvaranje novih radnih mjesta).

3.Etika socijalnog rada

Etika je nauka o moralu. Ona prouava i vrednuje moralne norme sa stanovita njihove drutvene prihvatljivosti. Poto moral regulie odnose meu ljudima on se nalazi u temeljnim postulatima socijalnog rada. Odnos izmeu socijalnog radnika i klijenta je moralni odnos i stoga socijalni radnik mora biti solidno educiran u pitanju morala. U moralu pojedinaca i grupa manifestuju se odreeni, za pojedinca i drutvo, vani zahtjevi i norme ponaanja prema sebi i prema drugim ljudima kao i prema drutvu u cjelini. Te norme u odreenom stepenu imaju i normativni karakter i moralno pedagoku funkciju. Kao takvi one su kompleks pravila, kriterija i predstava o misaonom djelovanju koji imaju stanovitu samostalnost.Osnovna karakteristika moralnih pravila i zapovijedi jest da su kategorike prirode. U moralnom djelovanju to je za socijalni rad vrlo vano, dotiu se uvijek i interesi drugih osoba o kojima se ne moe proizvoljno odluivati kao o vlastitim interesima (Dervibegovi, 2003).

ZAKLJUAK

Interdisciplinarnost je interakcija raznih disciplina, odnosno proimanje spoznaja iz jedne znanosti u drugu radi rjeavanjaodreenih problema i zadataka. U odgoju i obrazovanju neophodan je interdisciplinaran pristup.

Nije mogue identificirati potpunu listu svih faktora koji utiu na razvoj socijalnog rada, ali je mogue prepoznati neke karakteristike. Mnoge drutvene snage, koje nemaju nieg zajednikog sa akademskim i praktinim razvojem struke utiu na praksu i teoriju socijalnog rada. Neki primjeri takvih uticaja su promjenjive socijalne potrebe, uticaj i potrebe srodnih zanimanja, politike i zakonodavne promjene (Payne, 2001).

Moemo zakljuiti da kako u ostalim znanostima tako je i u socijalnom radu potrebna interdisciplinarnost radi proirenja znanosti i rjeavanja odreenih pitanja vezana za znanost.

LITERATURA:

1.Dervibegovi (2003) Socijalni rad teorija i praksa, Zonex ex libris, Sarajevo.2.Miljenovi, A. (2010) Integriranje spoznaja u socijalnom radu, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu. 3.Payne, M. (2001) Suvremena teorija socijalnog rada, COMESGRAFIKA, Banja Luka.4. http://www.czss-virovitica.hr/dansocijalnihradnika.aspx5. http://www.iassw-aiets.org/uploads/file/20140407_Bosnian%20version.pdf

2