IsabelAllende

Zorro

Ovo je pripovijest o Diegu de la Vegi i o tome kako je postaolegendarni Zorro{1}. Konano mogu otkriti njegovo ime, koje smotolike godine drali u tajnosti, i inim to s nekim oklijevanjem, jerneispisani list plaime poput isukanih sabljiMoncadinih ljudi. OvimstranicamaelimpreduhitritisvekojiZorroanastojeocrniti.Brojnisunai protivnici, kako obino biva s onima koji tite slabe, spaavajudjeviceiponizujumonike.Prirodno,svakiidealiststjeeneprijatelje,nomi radijevodimobriguonaimprijateljima,kojih jemnogovie.Moram ispripovjediti ovepustolovine, jermalo bi vrijedilo daDiegoizlae ivot zapravduako tonitkone zna. Junatvo je slabo isplativpoziv, koji esto vodi preranu kraju, stoga privlai zanesenjake iosobenezdravoopinjenesmru.Rijetkisujunaciromantinaivedrasrca.Recimootvoreno:samojejedanZorro.

DIOPRVI

Ponimoodpoetka,oddogaajabezkojegseDiegodelaVeganebirodio. Zbio se u Gornjoj Kaliforniji, u misiji San Gabriel, ljetagospodnjeg1790.UonodobavodiojemisijuotacMendoza,franjevacs pleima drvosjee,mladolik za svojih etrdeset dobro proivljenihgodina, odrjeit i zapovijedan, kome je u sveenikoj slubi najteepadalo oponaati poniznost i blagost svetoga Franje Asikoga. UKaliforniji jebilovieredovnikaudvadeset i trimisije,zaduenihzairenje Kristova nauka medu mnotvom bezbonika iz plemenaCumaa, Soona i drugih, koji ga nisu uvijek dragovoljno primali.Uroenici s kalifornijske obale imali su trgovaku mreu koja jeopstala tisuama godina. Okoli je obilovao prirodnimbogatstvima iplemena su razvila razne djelatnosti. panjolce je zadivilogospodarstvo Cumaa, toliko sloeno da se moglo usporediti skineskim.Indijancisukaonovackoristilikoljkeiredovitobiupriliilisajmove,gdjesuse,osimrazmjenedobara,sklapalibrakovi.

Domorocejezbunjivalootajstvoovjekamuenognakriu,kojisubijelcioboavali,inisupoimaliprednostpatnjinaovomesvijetu,kakobi uivali upitnu dobrobit na drugom. U kranskom raju mogli biprebivati na oblaku i svirati harfu s anelima, no veina njih bi,zapravo, poslije smrti, radije lovila medvjede sa svojim precima uzemljiVelikogDuha.udiloihjeitotostrancizabijajubarjakutlo,povlae zamiljene crte, proglauju to svojimvlasnitvom i vrijeajuse ako tko stupi na nj progonei jelena. Pomisao o posjedovanjuzemljebilaimjenevjerojatnapoputonedarazdijelemore.KadasudoocaMendozedoprlevijestioustankunekolikoplemena,predvoenihratnikom vuje glave, usrdno je molio za rtve, ali nije se odvezabrinuo jer vrsto je vjerovao da je San Gabriel izvan opasnosti.Pripadati njegovojmisiji bila je povlastica, dokazivahu to indijanskeobiteljikojesudolazilezatraitizatituuzamjenuzakrtenje i radosuostajalepodnjegovimkrovom;onnikadnije trebaovojnupomoprinovaenjubuduihobraenika.Skoranjubunu,prvukojajeizbilau Gornjoj Kaliforniji, pripisao je zloporabi panjolske soldateske istrogoi brae misionara. Plemena, podijeljena u skupinice,razlikovalasuseobiajimaisporazumijevalasusesustavomznakova;

nikad se ni oko ega ne bi sloila, osim u trgovini, a jamano nikadokorata.ZaocaMendozu,tisiromasibijahubezazlenijaganjciBoji,kojigrijeeizneznanjaaneizporoka;zacijeloimajuvaljanerazlogezapobunuprotivosvajaa.

Rame uz rame s Indijancima, misionar je neumorno obraivaopolja, tavio koe, mljeo kukuruz. Poslijepodne, kad bi se drugiodmarali,lijeiobiraneodmanjihnezgodailiupaoponekitruozub.Uztojepoduavaovjeronauk,kaoiaritmetiku,dapokrtenicikakosuzvaliobraenedomorocemogubrojkikoe,svijeeikrave,alineitanjeipisanje,znanjabezpraktineprimjeneutomekraju.

Naveer jepraviovino, raunao, zapisivaoubiljenice imolio.Uzoru je zvonio u crkvi pozivajui svoju zajednicu na bogosluje iposlije bi pomno nadzirao zajutrak, kako nitko ne bi ostao bez jela.Zbogsveganavedenog,anezbogsuvikavjereusebeilitatine,biojeuvjeren da plemena na ratnoj nozi nee napasti San Gabriel. Ipak,kako su loe vijesti tjednima uporno stizale, na kraju im posvetipozornost. Posla dva pouzdana ovjeka da izvide to se zbiva i oviuskoro otkrie gdje su zaraeni Indijanci i doznae pojedinosti, jerprimili su ih kao prijatelje oni isti koje su poli uhoditi. Vratie seispripovjediti misionaru da je neki junak iz dubine ume, opsjednutvujim duhom, ujedinio vie plemena kako bi otjerali panjolce izzemlje svojih predaka, gdje su uvijek slobodno lovili. Ustanicima jenedostajala jasna strategija, napadali su misije i sela u trenutanuporivu,palilisvepredsobomizaassepovlailiustrokakosuistigli.Novaili su pokrtenike, koji jo nisu smekali od dugotrajnaponienjasluenjabijelcima,itakopoveavalisvojeredove.Izvidnicidometnue da poglavica Sivi Vuk ima u vidu San Gabriel, ne zbogosobite kivnosti na misionara, kome se nita nije moglo predbaciti,nego zato jermu stoji na putu. S obzirom na to, sveenik jemoraonetopoduzeti.Nijebiovoljanizgubitiploddugogodinjegrada,ajomanje ostati bez svojih Indijanaca, koji bi daleko od njegovaskrbnitva zapali u grijeh i iznova ivjeli poput divljaka. Napisaporuku satniku Alejandru de la Vegi molei brzu pomo. Boji senajgoreg, ree, jerpobunjenici suvrloblizu, spremninapasti svakogasa,aonseneemoiobranitibezprikladnavojnogpojaanja.Posladva istovjetnapismauutvrduSanDiegopohitrimkonjanicima,kojipooerazliitimputovima,paakobijednogpresreli,drugibiuspiou

naumu.NekolikodanaposlijesatnikAlejandrodelaVegadojuriumisiju.

Sjaha skokom u dvoritu, strgnu teak ogrta odore, rubac i eir, iuroni glavu u korito gdje su ene ispirale rublje. Konj je bio prekritzapjenjenim znojem jer ligama{2} je nosio konjanika s opremomdraguna panjolske vojske: kopljem, maem, titom od dvostrukekoeikarabinkom,aprieisedlo.DelaVegajedoaoupratnjidvavojnika iviekonjanatovarenihzalihama.OtacMendozapodemuususret raskriljenih ruku, no vidjevi njegovu dronjavu pratnju,iznurenukaoikljuseta,nijemogaoprikritirazoaranje.

alim, oe, dobio sam samo ova dva srana ovjeka. OstatakodredaostaojeuseluLaReinadelosAngeles{3},jerionojeugroenoustankom,ispriasesatnik,otiruilicerukavomkoulje.

Nek' nam Bog pomogne, kad panjolska to ne ini, promrsisveenik.

ZnatelikolikoeIndijanacanapasti?Malotkoovdjeznabrojiti,satnice,nokakosumojiljudiizvidjeli,

moglobiihbitiakpetstotina. To znai da ih nema vie od sto pedeset, oe. Moemo se

obraniti.Skimeraunamo?upitagaAlejandrodelaVega.Samnom,kojisamnekobiovojnik,isjodvamisionara,mlada

ihrabra.Tusu i trivojnikadodijeljenamisiji,kojiiveovdje. Imamonekoliko muketa i karabinki, naboje, dvije sablje i barut kojikoristimoukamenolomu.

Kolikopokrtenika?Sinko,budimorealni:veinaseneeboritiprotivsvojegnaroda,

odgovori misionar. Mogu se osloniti na pet-est mladih odgojenihovdje i naneke ene koje bi nampomoglepuniti oruje.Ne smijemizvrgnutiivotepokrtenika,satnice,poputdjecesu.uvamihkaodasumojiroeni.

Dobro, oe, prionimo poslu, u Boje ime. Crkva je, oito,najvrazgradaumisiji.Tamoemosebraniti,zakljuidelaVega.

IduihdananitkoseuSanGabrielunijeodmarao,aksumaludjecuupregliu rad.OtacMendoza,dobarpoznavatelj ljudskedue,nije semogaopouzdatiuodanostpokrenikakadabuduokruenislobodnim

Indijancima.Zapanjen,zamijetidivljisjajuoimanekihibezvoljnostskojom su vrili zapovijedi; isputali su kamenje, poderali bi vree spijeskom, zapletahu se u uad, prevrtala su im se vjedra smole.Prinuen okolnostima, prekri vlastito pravilo samilosti i, nepokleknuvi, osudi dvojicu na klade, a treem odredi deset iba, zaopomenu. Potom dade debelim daskama utvrditi vrata spavaoniceneudanih ena, izgraene poput zatvora, kako najodvanije ne biizlazile vrljati pod mjeseinom s ljubavnicima. Bila je to okruglazgradaodkrupniherpia,bezprozoraisdodatnomprednoudasemogla zakraunati izvana eljeznom polugom i katancima. Ondjezatvorie vei dio mukih pokrtenika, okovanih glenjeva, kako uvrijemebitkenebisuraivalisneprijateljem.

Indijanci nas se boje, oe. Vjeruju da posjedujemo monuaroliju,reemusatnikdelaVegaipotapakundakkarabine.

Oviljudiipredobropoznajuvatrenooruje,iakojonisuotkrilikakoradi.Onoegasedoistaboje,jestKristovkri,odvratisveenik,pokazujuinaoltar.

Onda emo impokazatimo kria i baruta, nasmija se satnik iizloimusvojnaum.

Bilisuucrkvi,gdjesu,nasuprotvratima,podiglizaprekeodvreapijeska i na stratekim mjestima postavili gnijezda s vatrenimorujem. Prema satnikovumiljenju, dok god budu napadae dralidovoljno daleko da stignu iznova nabiti karabine i mukete, jeziacvagenaginjat e senjimauprilog,nouborbiprsaoprsanjihovi sunedostacistrani,jerIndijanciihnadmaujubrojemizvjerstvom.

Oca Mendozu zadivi smionost toga ovjeka. De la Vegi bijaetridesetak godina i ve je bio veteran, prekaljen u talijanskimratovima, odakle se vratio obiljeenponosnimoiljcima.Bio je treisin obitelji hidalga{4} ija se povijest mogla pratiti do CidaCampeadora{5}.NjegovipreciborilisuseprotivMaurapodkatolikimstjegovimaIsabeleiFernanda,noodtolikezanesenehrabrostiitolikekrviprolivenezapanjolsku,nije imostaoimetak,samoast.Poslijeoeve smrti nastariji sin naslijedio je obiteljsku kuu, stoljetnokamenozdanjeurasloukomadsuhezemljeuKastilji.Srednjegbratazatraila je Crkva, a njega je zapalo postati vojnik; nije bilo drugogputazamladianjegovekrvi.KaoplauzasranostpokazanuuItaliji,dobio je vreicu zlatnika i doputenje da ode u Novi svijet potraiti

sreu. Tako je zavrio u Gornjoj Kaliforniji, kamo je stigao prateidonu Eulaliju de Callis, suprugu namjesnika Pedra Fagesa, zvanogMedvjed zbog prijeke naravi i zbog broja tih ivotinja koje jevlastorunoulovio.

Misionar je uo naklapanja o epskom putovanju done Eulalije,dame vatrene poput supruga joj. Njezinoj karavani trebalo je polagodine da prijee udaljenost od grada Meksika, gdje je ivjela kaokakva kraljevna, do Monterreya, negostoljubive tvrave gdje ju jeekao mu. Napredovala je puevljim korakom, vodei povorkuvolovskihkolaibeskrajannizmazgisprtljagom;osimtoga,gdjegodbi se utaborili, upriliila bi dvorsku sveanost koja bi potrajala viedana.ukalosedajenastrana,dasekupaumagariinumlijekuidacrvenkastimmirisnimmastimavenecijanskihkurtizanabojikosutojoj see do peta; da se iz puke rasipnosti, a ne iz kranske vrline,odvajalaodsvilenihibrokatnihhaljinakakobipokrilagoleuroenikekoje je sretala na putu; a, kao vrhunac sablazni, zagrijala se zazgodnogsatnikaAlejandrade laVegu. Napokon, tko sam ja,ubogifranjevac, da sudim o toj gospoi, zakljui otac Mendoza, motreiispodokadelaVegui,sebiusprkos,radoznalosepitajuikolikolijeistineutimglasinama.

U pismima ravnatelju misija u Meksiku misionari su se alili daIndijanci radije ive goli, u slamnatim kolibama, naoruani lukom istrijelama, bez odgoja, vlasti, vjere i poretka, posveeni jedinozadovoljenju svojih bestidnih nagona, kao da ih udotvorna vodakrtenja nikad nije oistila od grijeha. Ta tvrdoglava privrenostnjihovim obiajima moralo je biti Sotonino djelo, nije bilo drugogobjanjenja,zatosubjeguncelovililasomiodmahihiibalinebiliihpoduili nauku ljubavi i oprosta. Doim je otac Mendoza proivioprilino razuzdanu mladost prije negoli se zaredio i pomisao ozadovoljenju bestidnih nagona nije mu bila strana, stoga je osjeaosklonost prema domorocima. Usto, potajno se divio naprednimnazorima svojih suparnika, isusovaca. On nije bio poput drugihredovnika, ukljuujui vei dio njegove brae franjevaca, koji su odneznanja pravili vrlinu. Godinama prije, dok se pripremao zapreuzimanje misije San Gabriel, proitao je s mnogo zanimanjaizvjee nekog Jeana Francoisa de la Perousea, putnika koji jepokrtenikeizKalifornijeopisaokaotunabia,bezosobnosti,satrta

duha, to podsjeaju na traumatizirane crne robove s karipskihplantaa.panjolskevlastipripisalesulaPerousevamiljenjaalosnojinjenici da je ovjek Francuz, ali oca Mendozu ona su se dubokodojmila.UdnudueuzdaoseuznanostgotovokolikouBoga,zatojeSan Gabriel odluio pretvoriti u uzor napretka i pravde. Nakanio jezadobiti pristae uvjeravanjem a ne lasom, i zadrati ih dobrimdjelima a ne ibama. Ponjeo je nevien uspjeh. Pod njegovomupravomivot Indijanaca toliko sepoboljaodabi laPerouse, da jeproaoonuda,ostaozadivljen.OtacMendozamogaosehvalitiiakotonikadnijeiniodaseuSanGabrieluutrostruiobrojpokrtenihida nitko ne utekne zadugo, rijetki bjegunci uvijek se pokajnikivraaju.Unatotekomraduispolnimogranienjima,vraalisusejerjepremanjimabiomilosrdanijernikadprijenisuimalitriobrokanadannivrstkrovpodkojibisesklonilizanevremena.

Misija je privlaila putnike iz cijele Amerike i panjolske, kojidolaahuutajdalekkrajkakobispoznalitajnuuspjehaocaMendoze.Krasnobi ihsedojmilaitnapolja ivrtovi,vinogradikojidajudobrovino, sustavnatapanjanadahnut rimskimakveduktima,konjusnice iobori,stadatopasuponepreglednimbregovima,spremitadupkompunatavljenihkoaimjeinamasti.udilisusemiruskojimprotjeudaniipitomostipokrtenika,kojisuseprouliizvangranicakaovrsnipletaikoaraikaokoari.Puntrbuh,zadovoljnosrce,bijaegesloocaMendoze, jerbiojeopsjednutishranomotkadjeuodapomorcikatkad umiru od skorbuta, a jedan limunmogao bi sprijeiti bolest.Lakejespasitiduuakojetijelozdravo,vjerovaoje,pajepodolaskuu San Gabriel najprije zamijenio vjeitu kukuruznu kau, osnovuprehrane,pirjanimmesom,povremimaslomzatortille.Pribavljaojemlijeko za djecu uz golem trud, jer svako se vjedro pjenuavetekuinedobivalopocijenubitkesdivljimkravama.Bilasupotrebnatrikrnamomkazamunjusvakeiestobikravapobijedila.Gaenjedjecenadmlijekommisionarjesuzbijaoistimpostupkomkojimihjejednom namjesec istio od crijevnih glista: svezao bi ih, stisnuo imnosigurnuolijevakuusta.Tolikaodlunostmoralajedonijetiploda.Zahvaljujui lijevku, djeca su rasla snana i blage naravi. itelji SanGabrielabijahuosloboeniodglistai jedinipoteenikobnihpoastikoje su desetkovale druga naselja, iako bi katkad jedna prehlada iliobianproljevotpravilipokrtenikeravnonadrugisvijet.

Indijancisunapaliusrijeduupodne.Prikralisuseposvetiho,ali,kad su upali na podruje misije, ve su ih ekali. Prvi dojamraspaljenih ratnika bio je da je mjesto pusto; zatekli su samo dvamravapsairastresenukokoudvoritu.Nigdjenijebiloniivedue,nisuuliglasovenividjelidimsognjitakoliba.Nekisunosilikoe ijahali, no veina je bila gola i ila pjeice, naoruana lukovima istrijelama, toljagama i kopljima. Naprijed je jurio tajanstvenipoglavica,obojencrvenimicrnimprugama,odjevenukratkutunikuodvujegkrznaiokienglavomtezvijeri,poputeira.Lice,ovijenodugomtamnomkosom,jedvasenaziralokrozvujeeljusti.

Ustanicisuzaasobilimisiju,zapalilislamnatekolibeiporazbijaliglinene upove, bave, orue, tkalake stanove i sve to im bijaenadohvat ruke,nenailazeininakakavotpor.Groznibojnipoklii isilna urba onemoguili su im uti dozivanje pokrtenika,zakraunatihunastambizaene.Ojunaeni,uputilisusepremacrkvii odapeli kiu strijela koje su se zalud skrhale o vrste zidove oderpia.NazapovijedpoglaviceSivogaVuka,srnuenavrat-nanosnadebela drvena vrata i ona zadrhte pod udarom, ali nisu popustila.Graja ipoklici jaali susasvakimupinjanjemskupinedasruivrata,dok se neki gipkiji i odvaniji ratnici domiljahu kako se popeti nauskeprozorieizvonik.

U crkvi je napetost postajala sve nepodnoljivija. Branitelji, trimisionara,estvojnikaiosampokrtenika,smjestilisusepostranceulai,zatienivreamapijeskaipotpomognutidjevojkamazaduenimzapunjenjeoruja.DelaVegaihjeuvjebaokakojeznaoiumio,alinijesemogloprevieoekivatioduasnutihdjevojakakojenikadnisuizblizavidjelemuketu.Zadataksesastojaoodnizakretnjitoihsvakivojnik obavlja bez razmiljanja, a njima ih je satnik morao satimaobjanjavati. Kad bi oruje bilo nabijeno, djevojka bi ga pruilamukarcukojiega ispalitidokonapripravljadrugo.Pripovlaenjuorozaiskrabizapalilanabojuleitu,kojibi,prasnuvi,izbaciokuglu.Vlaan barut, istroen kremen i zapuen otvor uzrokovali su brojnepromaene hice, a i esto bi zaboravili izvui ipku iz cijevi prijepucanja.

Ne klonite duhom, rat je uvijek takav, sama buka i strka. Akojednoorujezataji, iduemorabiti spremno,bijahuuputeAlejandradelaVege.

Uprostorijiizaoltarasklonilesuseostaleeneisvadjecamisije,koju je otac Mendoza prisegao braniti do smrti. Prstiju zgrenih naorozimai licadopolazatienarupcimanatopljenimvodomsoctom,opsjedani sunijemo ekali zapovijed satnika, jedinogneosjetljivanakriku Indijanaca i gromot njihovih nasrtaja na vrata. De la Vega jehladnoprocjenjivaootpornostdrva.Uspjehnjegovanaumaovisiojeodjelovanju u pravom trenutku i u savrenoj usklaenosti. Nije imaoprilikuboriti seod talijanskih vojni, nekoliko godinaprije, nobio jesabranimiran;jediniznakzebnjebilisutrnciudlanovima,kojibigauvijekpodilaziliprijepucnjave.

Opsadnikejeuskoroiscrpilonavaljivanjenavrata,pasepovukoeprikupiti snagu i primiti upute od poglavice. Prijanju sablazanzamijeni prijetei muk. Taj trenutak izabra de la Vega i dade znak.Crkveno zvono poe bijesno zvoniti dok su etiri pokrtenika palilakrpeumoeneusmolu,stvarajuigust ismradandim.Drugadvojicadiglasuteakzasunsvrata.ZvonjavarazjariIndijance,kojisenanovoskupe i jurnu u napad. Sada vrata popuste na prvi dodir i popadaejedni na druge u krajnjoj pometnji, tresnuvi o zapreku od vreapijeska i kamenja. Jo zaslijepljeni suncem, nali su se u polutmini igustomdimu.Desetmuketazapucajednodunosastrana,ranjavajuivieratnika,kojisesrueurlajui.Satnikzapalistijenjiplamenuhipudoseevreebarutapomijeanasmauistreljivom,poredaneispredzapreke.Prasakuzdrmatemeljecrkve,hitnutuukomadiakovineikamenja na Indijance i, poput slamke, iupa velik drveni kri nadoltarom.Braniteljiosjetevruudarkoji ihodbaciunatrag izaglunubuku, nodospjee vidjeti napadae kakopoput lutaka lete u riastuoblaku.Zatieniprsobranima, imalisuvremenapribratise,napunitiorujeiiznovazapucatiprijenegolisuprvestrijelezafijukalezrakom.Vie Indijanaca lealo je na tlu, a oni koji se jo drahu na nogamakaljali su i suzilioddima,nemogavinaciljati lukove,doimbijahulakametazahice.

Tri puta su nabili mukete prije nego to je poglavica Sivi Vuk,praen svojimnajhrabrijim ratnicima,preao zapreku iupaou lau,gdjegadoekaepanjolci.UmeteubitkeAlejandrodelaVeganijegubio iz vida indijanskog poglavicu i, im se uspio osloboditineprijateljakojisugaokruili,srnunanjsazvjerskomrikomimaemu ruci. Svom snagom zamahnu otricom, no pogodi u prazno, jer je

asakprijeSiviVuknagonskiosjetioopasnostivjetoseizmakao.Odsilovite navale satnik izgubi ravnoteu, poletje naprijed, spotae se,padenakoljenairaskolima,zarivigaupod.SpobjednikimkrikomIndijanac dignu koplje da probode panjolca, ali ne stie dovritipokret,jeroborigaudarackundakomuzatiljak.

Oprosti mi, Boe! uzviknu otac Mendoza, drei muketu zacijevimlateinasvestranesdivljakimuitkom.

Tamna lokva hitro se razli oko poglavice i ponosita vuja glavazacrvenje se pred zapanjenim de la Vegom, koji se ve smatraomrtvim. Misionar okruni svoje neprilino veselje tresnuvi nogomnepomino tijelo paloga. Dostajalomu je omirisati barut pa da opetpostanekrvoloanvojnikkakavjebioumladosti.

U trenokapronije seglasmeuustanicimada jepoglavicapao ipoee uzmicati, prvo kolebljivo a zatim trkom, nestajui u daljini.Obliveni znojem i napol ugueni, pobjednici priekaju da se slegnepraina od neprijateljeva uzmaka kako bi izali udahnuti ist zrak.Mahnitoj zvonjavi pridrui se puana paljba i beskonano klicanjepreivjelih, nadglasavajui jauke ranjenika i histerian pla ena idjece,jouvijekzatvorenihizaoltaraiutonulihuoblakdima.

Otac Mendoza zasue rukave mantije natopljene krvlju i lati seobnavljanjaSanGabriela,neopaajuidajeizgubiouhoidakrvnijeodprotivnikanegonjegova.Pobroji svojeneznatnegubitke iusrdnosepomoli,zahvaljujuinebuzapobjedu imoleioprost jer jeuarubitke zaboravio na kransku samilost. Dva njegova vojnika bila sulakeranjena,a jednomjemisionarustrijelaprobolaruku.Valjalo jeoplakati jedino pogibiju jedne od djevojaka to su punile oruje,petnaestogodinje Indijanice koja je ostala ispruena potrbuke,lubanjesmrskaneudarcemtoljage i sazauenim izrazomuvelikimnujnim oima. Dok je otac Mendoza rasporeivao svoje za gaenjepoara,briguoranjenimaipokapanjemrtvih,AlejandrodelaVegajes tuimmaemu ruci obilazio lau crkve traei truplo indijanskogpoglavice, jerkaniojenabitinjegovuglavunakopljeipostaviti jenaulaz umisiju kako bi obeshrabrila svakog tko poeli poi njegovimstopama.Pronaegaondjegdje jepao.Bijaetekbijednaspodobaulokvi vlastite krvi. Strgnu vuju glavu i vrhom izme prevrnu tijelo,mnogomanjenegolisedoimalodokjevitlalokopljem.Jozaslijepljengnjevom idahuiodnaporaborbe, satnikuhvatipoglavicuzadugu

kosu i zamahnu maem da mu odrubi glavu, ali, prije nego ga jedospiospustiti,paliotvorioiipogledagasnenadanomznatieljom.

SvetaDjeviceMarijo,ivje!uzviknudelaVega,ustuknuvi.Nije ga toliko iznenadilo to neprijatelj jo die, koliko ljepota

njegovihizduenihoijubojeprenaeera,gustihtrepavica,svijetleoi jelenana tom licuprekritukrvlju i ratnikimbojama.De laVegaispustima,kleknuistavimurukupodzatiljak,paljivogapridiui.Jelenjeoisesklopieiizgrudimuseizvidugjecaj.Satnikseobazreoko sebe i shvati da su sami u tom kutu crkve, nadomak oltara. Unaglu porivu podie ranjenika hotei ga prebaciti preko ramena, nobio je mnogo laki nego to je mislio. Ponio ga je u naruju, poputdjeteta,zaobiaovreepijeska,kamenje,orujeitijelapoginulih,kojapokrtenici jonisuuklonili, i izaaoizcrkvenasvjetlotogajesenjegdanakojiepamtiticijeliivot.

ivje,oe,objavi,polauiranjenognatlo. U zao as, satnice, jer svejedno emo ga morati pogubiti,

odgovorimumisionar,koji jesadanosiokouljuomotanuokoglavepoputturbana,dazaustavikrvarenjeododsjeenoguha.

Alejandrode laVeganikadnijemogaoobjasnitizato je,umjestodaiskoristitajtrenutakiobezglavineprijatelja,poaopovoduikrpeda ga opere. Uz pomo jedne pokrtenice razmrsi crnu kosu i oistidugu posjekotinu, koja je pri doticaju s vodom opet obilnoprokrvarila. Prstima opipa lubanju, utvrujui da postoji upaljenarana, no kost je bila netaknuta. U ratu je vidio mnogo gore stvari.Dohvati jednuod konjskih struna i krivih igala za ivanje slamarica,to ih je otacMendozanamoiou tekilu za krpanje ranjenika, i zaivlasite. Zatimopra poglaviino lice, otkrivajui svijetlu put i njenecrte. Bodeom razreza okrvavljenu tuniku od vujeg krzna traeidrugeozljedeitadmusekrikoteizgrudi.

Tojeena!vikneuplaen.OtacMendoza i svi ostali pohrlie k njemu i, nijemi od uenja,

zapiljieseuratnikovedjevianskegrudi. Sada e pogubljenje biti mnogo tee... uzdahnu naposljetku

misionar.Zvala seTovpurnia i bilo joj je jedvadvadeset godina.Uspjela je

povesti ratnike iz vie plemena, jer prethodila joj jemitska legenda.Njezinamajkabila jeBijelaumskaUara,amanividaricaplemena

Indijanaca gabrielena, a otac mornar utekao s nekog panjolskogbroda.ovjeksegodinamakriomeu Indijancima,dokganijeubilaupalaplua,kadanjegovakivebijaedjevojka.Tovpurniajeodocanauilaosnovekastiljskogjezika,aodmajkeuporabuljekovitogbiljai predaje svojeg naroda. Njena iznimna sudbina oitovala se malomjeseci nakon roenja, jednog predveerja kad ju jemajka ostavilausnulu pod stablom i pola se okupati u rijeci, a neki je vuk priaozaveljaju ovijenu koom, zgrabio ga u eljusti i odvukao u umu.Oajnamajkadanimajepratilatragovezvijeri,alikernijepronala.Toga je ljeta Bijeloj umskoj Uari posijedjela kosa, a pleme jeneumornotrailodjevojicu,doknijeiiljelaiposljednjanada,tadjeodraloobredekakobijepovelodoprostranihravnicaVelikogDuha.Majka jeodbila sudjelovatiupogrebu i sveudilj jemotrilaobzor, jerosjeaeukostimadajojjekiiva.Jednezorepoetkomzimevidjelisukakoizmagleizranjamrav,prljavinagstvor, iduinasveetiri,nosa pripijena uz tlo. Bila je to izgubljena djevojica, koja je stizalareuipoputpsaivonjajuikaozvijer.NazvalisujeTovpurnia,tonajezikunjezinaplemenaznaiVujaKi, i odgojili jekaomukarca, slukom,strijelamaikopljem,jerizumesevratilaneukrotivasrca.

Svejeto iduihdanaAlejandrodelaVegadoznaoodzarobljenihIndijanaca, koji su alili svoje rane i svoje ponienje zatvoreni umisionarskimnastambama.OtacMendoza odluio je putati ih kakosebuduoporavljali,jernijeihmogaodratizatoeneunedogled,abezpoglavice kao da su opet postali ravnoduni i posluni. Nije ih htioiibati, iako je smatrao da to zasluuju, jer kazna bi samo pobudilaveumrnju,nitijepokuaoobratitiihnasvojuvjeru,jerinilomusedanijedannijekranskogkova;poputtrulihjabuka,kaljalibiistounjegovastada.MisionarunijepromaklodajemladaTovpurniaposveoparala satnika, koji je smiljao izlike kako bi svaki as svraao upodzemnupiljugdjejestarjelovinoikamosusmjestilizatoenicu.Izdva je razloga misionar odabrao vinski podrum kao eliju: jer semogao zakljuati i jer e tmua dati Tovpurniji priliku da razmisli osvojimdjelima.BuduidasuIndijancitvrdilikakosenjihovpoglavicapreobraava u vuka i da umije odsvakud pobjei, iz opreza ju jeprivezao konatim remenjem za grube daske koje e joj sluiti kaoleaj. Djevojka je danima lebdjela izmeu nesvijesti i komara,promoena grozniavim znojem, hranjena licama mlijeka, vina i

meda iz de laVegine ruke.Katkadbi se probudila umrklommrakustrepei da je oslijepjela, no poslije bi otvorila oi pri treperavojsvjetlosti svijee i ugledala lice neznanca koji ju je oslovljavaoimenom.

TjedanposlijeTovpurnia jeinilaprveskrovitekorakeoslonjenao pristalog satnika, koji je odluio ogluiti se o zapovijedi ocaMendozeda jedresvezanu iumraku.Tadasusedvojemladihvemoglisporazumijevati,jeronasesjealaulomakakastiljskogkojemjujeuiootac,aonsepotrudionauitinekolikorijeinjezinajezika.Kadihjemisionarzatekaosrukomuruci,zakljuikakojevevrijemedasezarobljenicusmatrazdravomisudijojse.Nijemusenimalomililopogubiti nekog, nije, zapravo, ni znao kako to izvesti, ali on je bioodgovoranza sigurnostpokrtenika i SanGabriela, a ta je ena ipakprouzroila vie pogibija. Tunopodsjeti satnikada je u panjolskojkazna za zloin pobune, kakav je Tovpurnijin, nita manje negopolagano davljenje, gdje mueni ostaje bez daha dok mu eljeznaogrlicasteevrat.

Nismoupanjolskoj,odgovoridelaVega,uzdrhtavi.Vjerujemda ete se sloiti, satnice, da smo, dok ona ivi, svi u

opasnosti, jer opet e pobuniti plemena. Pustimo davljenje,preokrutnoje,no,sboliudui,valjajeobjesiti,nemanamdruge.

Ta je enamestiza{6}, oe, u njoj tee panjolska krv. Vi imatesudskeovlastinadIndijancimanavaojbrizi,alinadnjomne.JedinojenamjesnikGornjeKalifornijemoeosuditi,odvratimusatnik.

Otac Mendoza, kome je pomisao da ponese na savjesti smrt jojednog ljudskog bia bio odve teak teret, spremno prista uz toobrazloenje. De la Vega ponudi osobno otii u Monterrey kako biPedro Fages odluio o Tovpurnijinoj sudbini i misionar prihvati sdubokimuzdahomolakanja.

AlejandrodelaVegastigaojeuMonterreyzamanjevremenanegotojeinaetrebalokonjanikuzaprelaenjeteudaljenosti,jeruriojeizvriti zadatak, a imorao je izbjei indijanske ustanike. Putovao jesam, zaustavljajui se u misijama du puta promijeniti konja iodspavatikoji sat.Ve jeprije jahaoonuda idobro jepoznavaoput,nouvijekbigazadivilaonaraskonaprirodabeskrajnihuma,tisuuraznolikih ivotinja i ptica, ljupki potoci i vrela, bijeli pijesak alovaTihog oceana. Nije imao okraja s Indijancima, jer oni maloduno

lutahu bregovima, bez poglavice i bez cilja. Ako su misionarovapredvianja tona, oduevljenje je posve splasnulo i proi e godinedokseponovnoneudrue.

Tvrava Monterrey, izgraena na osamljenu rtu, esto liga odgrada Meksika i pola svijeta udaljena od Madrida, bijae sumornapoputtamnice,grdosijaodkamenaibukegdjejebiosmjetenmalenodred vojnika, jedino drutvo namjesnika i njegove obitelji. Toga jedana vlana magla pojaavala lomljavu valova o hridi i krikugalebova.

Pedro Fages primi satnika u gotovo praznoj dvorani, kroz ijeneugledneprozoriejedvaprosijavaesvjetlost,aliprodiraojeledenmorski vjetar. Zidovi bijahu ukraeni punjenimmedvjeim glavama,sabljama,pitoljimaizlatomoptoenimgrbomdoneEulalijedeCallis,noveotrcanimiizblijedjelim.Pokustvosesastojaloodtucetagolihdrvenih naslonjaa, golema ormara i vojnikog stola. Strop crn odade i pod od utabane zemlje odgovarali bi najprostijoj vojarni.Namjesnik, krupan uglednik orijaka glasa, odlikovao se rijetkomvrlinomneprijemivostizalaskuimito.Vladaojeupotajnojvjeridajenjegova prokleta kob izvui po svaku cijenu Gornju Kaliforniju izbarbarstva. Usporeivao se sa panjolskim konkvistadorima,muevima poput Hernana Cortesa, koji su za carstvo osvojili tolikosvijeta. Obnaao je svoju dunost s povijesnim osjeajem, iako bi,zapravo, radije uivao u eninu imetku u Barceloni, to je onaneprestanotraila.Posilniihposluicrnimvinomuekimkristalnimaama,donijetimizdalekaukovezimaEulalijedeCallisizaudnimutojoskudnonamjetenojutvrdi.Nazdraviedalekojdomovini i svomprijateljstvu, osvrui se na revoluciju u Francuskoj, koja je dignulanarod na oruje. Dogaaj se zbio prije vie od godine, no vijest jenetom stigla uMonterrey. Sloie se kako nema razloga za uzbunu,dotadjevezacijeloiznovauspostavljenredutojzemljiikraljLouisxvi. opet sjedi na prijestolju, premda su ga smatrali plaljivcem,nevrijednimaljenja.UbitiihjeradovalotoseFrancuzimeusobnoubijaju,alipristojnostimjeprijeiladatoizgovore.Izdalekadopirahuprigueni glasovi i povici, koji su sve vie jaali, dok vie nije bilomogueneposvetitiimpozornost.

Oprostite, satnice, enska posla, ispria se namjesnik, ljutitoodmahnuvi.

Je li Njezina preuzvienost, dona Eulalia, dobro? upitaAlejandrodelaVega,rumeneidokorijenakose.

Pedro Fages prikova ga elinim pogledom, nastojei prozretinjegovenakane. Znao je za glasine o naoitom satniku i svojoj eni,nije bio gluh.Nitko nijemogao shvatiti, a ponajmanje on sam, da jeoni Eulaliji trebalo pola godine da stigne u Monterrey, kad seudaljenost mogla prijei u mnogo kraem roku; ukalo se kako seputovanje hotimice oduilo, jer se nisu htjeli rastati. Naklapanje jeiskienopretjeranompriomorazbojnikomprepaduzakojeg jedelaVegatoboeizloioivotnebi lispasionjezin.Istinajebiladruga,ali je don Pedro nikad nije doznao. Napadai bijahu tek aicaIndijanacaraspaljenihesticom,kojisuserazbjealiimsuodjeknuliprvi hici, a rana koju je de la Vega zadobio na nozi nije nastala uobranidoneEulalijedeCallis,kakosegovorilo,negojesatnikanekakrava lako ubola rogom. Pedro Fages vjerovao je da dobroprocjenjujeljude,nijezaludutolikegodinevladao,i,ispitavisatnika,prosudikakonevrijeditrudatroitisumnjenanj,biojesigurandamujesuprugupredaonenaetevjernosti.Znao jesvojuenuuduu.Dase todvoje zaljubilo, nikakva ljudskani boanskamonebi uspjelanagnatiEulalijudaostavi ljubavnika ivrati semuu.Moda jemedunjimabiloplatonskenaklonosti,aliniegtobimimoglooduzetisan,zakljui namjesnik. Bio je estit ovjek i osjeao se dunikom togaasnikakoji je imaopolagodineda zavedeEulaliju, anije touinio.Pripisivae mu svu zaslugu, jer drao je da, ako se katkad i moepouzdati u mukarevu odanost, u ene, bia prevrtljive naravi,nesposobnazavjernost,nevaljasenikadpouzdavati.

Dotle su pomutnja sluinadi koja je trala po hodnicima, lupavrata ipriguenipovicisveudilj trajali.Alejandrode laVega je,kao isviivi,znaozasvaetogapara,epskepoputnjihovihpomirenja.uoje da si Fagesi u bijesu bacaju posue u glavu i da don Pedro nijejednompotegaosabljunanju,noposlijebisezatvoriliidanimavodililjubav. Krni namjesnik udari akom po stolu da su ae zaplesale ipriznagostukakojeEulaliavepetdanazakljuanausvojimodajamauzagriljivunastupubijesa.

Nedostaje joj otmjenost na koju je navikla, ree mu, dok jeluakiurlikpotresaozidove.

Modajemalousamljena,Preuzvienosti,promrmljadelaVega,

tekdanetokae.Obeaosam jojda emoseza tri godinevratitiuMeksiko iliu

panjolsku, ali ne eli uti razloge. Nemam vie strpljenja s njom,satnicedelaVego.Poslatujeunajbliumisiju,nekajefratriupregnuuradsIndijancima,paenauitipotovatime,riknuFages.

Dopustitemidarazgovaramsgospodom,Preuzvienosti,zamoligasatnik.

U tih pet dana divljanja namjesnica je odbila primiti ak i svogtrogodinjeg sina. Balavac je plakao uuren na podu i mokrio oduasa kad bi njegov otac uzalud navalio na vrata tapom. Prag jeprelazila samo Indijanka koja je donosila hranu i odnosila nonuposudu,alikadEulaliadoznadaihjeposjetioAlejandrodelaVegaidajeelividjeti,njenahisterijauhipuispari.Umise,prepletecrvenupletenicu, odjenu svilu boje sljeza i okiti se svim svojim biserjem.Ugledavi je kako dolazi divna i nasmijeena kao u dobra vremena,don Pedro s enjom prizva toplinu mogue pomirbe, iako nije biovoljan prebrzo joj oprostiti, ena je zasluila neku kaznu. Tijekomskromneveere,ublagovaonicineveselojpoputorunice,EulaliadeCallis i Pedro Fages obasuli su jedno drugo prijekorima koji su imtrovali duu, uzimajui gosta za svjedoka. Alejandro se sklonio unelagodnuutnjusvedoslastica,kadzamijetidajevinouinilosvojeida gnjev suprunika polako jenjava, i tad iznije razlog svog posjeta.Objasni imdaTovpurnia ima panjolskekrvi, opisanjenuhrabrost ium, no izostavi ljepotu, i zamoli namjesnika neka prema njoj budeblag, u skladu sa svojim ugledom milosrdna ovjeka i u imeuzajamnog prijateljstva. Pedro Fages nije se dao moliti, jer mu jerumen Eulalijina poprsja odvratila pozornost, i prista preinaitismrtnukaznuudvadesetgodinazatvora.

UzatvoruetaenapostatimuenicauoimaIndijanaca.Bitedovoljnozazvatinjezinoimepadaplemenaopetstanunaratnunogu,prekinugaEulalia.Sinulomi jeboljerjeenje.Prijesvega, treba jekrstiti, kako Bog zapovijeda, zatimmi je dovedite ovamo i ja u sepobrinuti za nju. Kladim se da u za jednu godinu preobratiti tuToypurniju,VujuKer,ratobornuIndijanku,ukranskuipanjolskudamu.Takoemozauvijekunititinjezinutjecajnaddomorocima.

A k tome e se imati ime zabaviti i nekog tko e ti pravitidrutvo,dometnunjenmu,udobrovoljen.

Tako je i uinjeno. Alejandra de la Vegu dopalo je otii pozarobljenicuuSanGabriel idovesti jeuMonterrey,naolakanjeocaMendoze,kojijeseelioimprijerijeiti.Mladicajebilavulkanpredprovalom, jerseduhovi jonisusmiriliodratnegungule.TovpurnijukrstieimenomReginaMariadelaInmaculadaConcepcion{7},altonaodmahzaboraviveidio izadrasamoReginu.Misionar jeodjenuugrubu halju pokrtenika, ovjesi joj oko vrata medaljicu s Djevicom,pomoejojuzjahati,jerrukesujojbilesvezane,iblagoslovije.imsuniske zgrade San Gabriela ieznule u daljini, satnik oslobodizatoenicu i, pokazujui joj beskraj obzorja, pozva je da utekne.Reginamalopromisli ibit eda je zakljuilakako,uhvate li jeopet,neebitioprostazanju,jerodmahnuglavom.Amodanijeodbilatekiz straha, nego zbog ista arkog uvstva to je smuivalo panjolevum. Kako bilo, slijedila ga je bez znaka pobune tijekom putovanja,kojejeonotegaokolikojegodmogao,jervjerovaojedajevieneevidjeti. Alejandro uivae u svakoj stopi Kraljevskog puta s njom, usvakoj noi prespavanoj pod zvijezdama, u svakoj prigodi kad bi sezajedno okupali u oceanu, dok je vodio upornu bitku protiv elje imate. Znao je da jedan plemi de la Vega, ovjek njegove asti ipodrijetla,nemoenisanjatiosjedinjenjusmjeankom.Akosenadaoda e mu ti dani na konju s Reginom po osami Kalifornije ohladitiljubav,prevariose, jerkadsuneminovnostigliutvravuMonterrey,biojezaljubljenpopututokljunca.Moraoseuteidugojvojnojstezikako bi se oprostio od ene i tvrdo se zarekao da nikad vie neepokuatidoiudoticajsnjom.

Tri godine poslije Pedro Fages ispuni obeanje dano supruzi i dadeostavkunamjestonamjesnikaGornjeKalifornije,naumivivratitiseucivilizaciju. U biti je bio sretan zbog te odluke, jer vladanje mu jeuvijek djelovalo kao nezahvalna dunost. Suprunici su natovarilikovezimapovorkemazgiivolovskakola,okupilisvojumalenusvituiotpoeli putovanje uMeksiko, gdje je Eulalia de Callis dala ukrasitijednubaroknupalausgizdavousvojstvenomsvojempoloaju.Odpotrebesezaustavljahuusvakomseluimisijinaputu,daseokrijepeiprime poasti naseljenika. Unato njihovoj nagloj udi Fagese suvoljeli, jeron jevladaopravednoanju jepratioglasdareljive lude.

iteljiLaReinedelosAngelesudruesredstvasonimaoblinjemisijeSan Gabriel, najnaprednije u pokrajini i udaljene etiri lige, kako biputnicima priredili dostojan doek. Izgraeno u stilu panjolskihkolonijalnih gradova, selo bijae etverokut sa sredinjim trgom,dobrosmiljenozarast inapredak, iako je tadaraunalo teksetiriglavneuliceistotinjakkuaodtrske.Imalojeikrmu,ijajestranjaprostorija sluila kao trgovina, crkvu, zatvor i pet-est zgrada oderpia, kamena i crijepa, gdje su prebivale vlasti. Unatomalobrojnosti i opem siromatvu, seljani bijahu uveni pogostoljubivostiipogozbamatosuihobiteljinaizmjencedavalecijelegodine.Veeribioivjeleuzgitare,trube,violineiglasovire,subotomi nedjeljom plesao se fandango{8}. Vladarski posjet bio je najboljaizlika za slavlje koju su imali od svog osnutka. Podigoe oko trgalukove s barjacima i papirnatim cvijeem, postavie duge stolove sbijelimstolnjacimaitkogodjeumiosviratinekoglazbalounovaenjeza nonu zabavu, ak dva uznika, koji su izbavljeni iz klada kad sedoznalo da znaju prebirati po gitari. Pripreme trajahu nekolikomjeseci i sve vrijeme se o drugom nije ni govorilo. ene su sailesveane haljine,mukarci ulatili srebrna puceta i kope, glazbeniciuvjebaliplesovedonijeteizMeksika,akuharicesesvojskizaloilezanajraskonijipirikadavienutomkraju.OtacMendozapristigaojesasvojim pokrtenicima, opskrbljen bavama najboljeg vina, s dvijekraveivieprasadi,kokoiipataka,rtvovanihzatuprigodu.

AlejandrodelaVegabiojezaduenzaredtijekomnamjesnikovaboravka u selu. Od asa kad je uo za njihov dolazak, Reginin likprogoniogajebezmilosti.Pitaosetolijebilosnjomutatristoljeaodvojenosti,kako jepreivjelau turobnojutvrdiMonterrey,pamti ligajo.Sumnjeseraspreuslavljenikojnoi,kadprisvjetlostibakljiiuzzvukeorkestraugledaoaravajuudjevojku,poeljanuiodjevenupo europskoj modi, nezaboravnih oiju boje prena eera.Razaznavi ga u mnotvu, ona mu odluno prie i stade preda njsmrtno ozbiljna lica. Prepukle due, Alejandro htjede pruiti ruku ipozvati je na ples, no umjesto toga je bre-bolje zaprosi.Nije to bioneobuzdan poriv, razmiljao je o tome tri godine i naposljetkuzakljuio kako vie vrijedi oskvrnuti dinu lozunego ivjeti bez nje.Uviaojedajenikadneemoipredstavitisvojojobiteljinidrutvuupanjolskoj, ali nije mario, bio je pripravan pustiti korijene u

KalifornijiinemicatisevieizNovogasvijeta.Reginaprista,jergajeu potaji voljela otkad ju je vratio u ivot, dok je umirala u vinskompodrumuocaMendoze.

ItakosesluidajesjajanvladarskiposjetLaReinidelosAngelesokrunjensatnikovimvjenanjemstajanstvenomdrubenicomEulalijedeCallis.Misionar,koji jepustiokosudo ramenadaprikrijegroznubrazgotinu odsjeenog uha, odra obred, iako do posljednjeg asanastojaeodvratitisatnikaodenidbe.Nijegasmetalotojezarunicamestiza, mnogi su panjolci enili Indijanke, nego sumnja da podRegininimbesprijekornimlikomeuropskegospoicevrebanetaknutaTovpurnia,VujaKi.SamPedroFagespredazarunicupredoltarom,jer bio je uvjeren da mu je ona spasila brak, budui da se u arunjezinapreodgojaEulalijiublailaudiprestalagajekinjitibijesnimispadima.Smatrajuipriedade laVegidugujeeninivot,kakosutvrdile glasine, zakljui kako je to dobra prigoda da se pokaevelikoduan. Jednim potezom pera dodijeli mladencima ispravu ovlasnitvunadstoarskimposjedomivietisuagrlablaga,jerbiojeovlaten dijeliti zemlju naseljenicima. Ucrta obrise na zemljovidpratei kretanje olovke, a kad su poslije utvrivali stvarne graniceimanja, pokazalo se da obuhvaaju mnoge lige panjaka, bregova,uma,rijekaiala.Trebalojenekolikodanadagaseobienakonju:bijae to najvei i najbolje smjeten posjed u kraju. I ne traei,AlejandrodelaVegapostaojebogatovjek.Kojitjedanposlije,kadsuga ljudipoeli zvatidonAlejandro,dadeostavkuuKraljevojvojsci iposveti se napretku nove zemlje. Godinu poslije, izabran je zanaelnikaLaReinedelosAngeles.

De la Vega je podigao prostran, vrst i jednostavan dom oderpia, s krovovima od crijepa i podovima od glinenih ploica.Opremio ga je glomaznim pokustvom, koje je u selu izradio nekigalicijskistolar,nimalonemareizaljepotu,tekzatrajnost.Poloajjebiopovlaten,nadomakala imalo ligaodLaReinede losAngeles iodSanGabriela.Velika zidanicau stilumeksikihposjednikihkuastajala je na rtu i pruala irok pogled na obalu i ocean. Nedalekobijahuzlokobnaprirodnaleitapakline,kamonitkonijeradozalaziojerondjesu trpjeleduemrtvihzarobljenihukatranu. Izmeuala ikueprotezaoselabirintpilja,indijanskosvetite,zastraujupoputlokvi pakline. Domoroci ga nisu posjeivali iz potovanja prema

precima, a panjolci zbog estihodrona i jer seunutramogloodvelakozalutati.

De la Vega je na imanju nastanio vie indijanskih obitelji imestikih kravara, obiljeio je stoku i nakanio uzgajati rasne konje,poevi od primjeraka koje je dao dovesti iz Meksika. U slobodnovrijeme otvorio je malu radionicu sapuna i posvetio se pokusima ukuhinjinebilipronaaosavrennaputakzadimljenjemesazainjenailijem.eliojedobitisuhoaukusnomeso,kojebitrajalomjesecima.Pokusjecrpionjegovesateizastiraonebovulkanskimdimomtogaje vjetar odnosio daleko na puinu, mijenjajui ponaanje kitova.Nadao se da e, postigne li sklad izmeu dobra okusa i trajnosti,proizvod moi prodavati vojsci i pomorcima. inilo mu se stranorasipnikideratikouisalosastokeigubitibrdadobrogmesa.Dokjenjenmuumnaaobrojgoveda,ovacaikonja,vodioseoskupolitikuiposlovao s trgovakim brodovima, Regina je brinula o potrebamaIndijanaca s posjeda. Nije ju zanimao drutveni ivot kolonije iolimpskimjeravnodujemodgovaralanaprimjedbekojesukruileonjoj. Naklapalo se o njezinoj osornoj i prezrivoj naravi, o vie negosumnjivupodrijetlu,objegovimanakonju,onagukupanjuuoceanu.BuduidajestiglapodzatitomFagesa,majunodrutvosela,kojejesada skratilo ime i zvalo se naprosto Selo Los Angeles, bilo je upoetkusklonoprihvatitijebezpitanjausvojeokrilje,noonasesamaiskljuila.UskorosuhaljineukojimajeblistalapodutjecajemEulalijedeCalliszavrilekaohranamoljcima.Boljeseosjealabosaiugrubojodjei pokrtenika. Tako bi provela dan. Poslijepodne, kad se bliiotrenutaksuprugovapovratkakui,opralabise,smotalakosuupunduiodjenulakakvujednostavnuhaljinu,tobijojpridalabezazlenizglednovakinje.Zaslijepljenljubavljuivjeitozauzet,Alejandrojepreviaoznakove koji odavahu njeno duhovno stanje; elio je usreiti je, alinikad je nije pitao je li sretna, iz bojazni da mu ne kae istinu.Reginine udnovatosti pripisivao je zatvorenoj prirodi i neiskustvumladeene.Odagnaobipomisaokakojeuglaenagospoatosnjimsjeda za stol onaj isti namackani ratnik koji je ne takodavnonapaoSan Gabriel. Vjerovao je da e jemajinstvo izlijeiti od posljednjihloih navika prolosti, no, unato dugim i estim pocupkivanjima ubranojposteljisetiristupa,eljenodijetestiglojetek1795.

UmjesecimatrudnoeReginapostajoutljivijaidivljija.Podizlikomudobnosti, nije se vie odijevala ni eljala po europski. Plivala je uoceanu s dupinima, kojih je na stotine dolazilo pariti se blizu ala,praena umiljatom pokrtenicom Anom, koju joj je poslao otacMendoza. I djevojka je bila nosea, ali nije imalamua i ustrajno jeodbijala rei ime ovjeka koji ju je zaveo.Misionar nije elio taj louzormeu svojim Indijancima, no, kako nije imao srca otjerati je izSanGabriela,nakrajujepredaobiteljidelaVegakaoslukinju.Bijaetosretnazamisao, jer izmeuRegine iAneuasserodi tihabliskostvrlokorisnazaobje,takojeprvasteklaprijateljicu,adrugazatitnicu.Anasedosjetilakupanjusdupinima,svetimbiimatoplivajuukrugodravajuisvijetsigurnimiuredu.Plemenitesuivotinjeznaledasuene trudne i prolaahu uz njih dotiui ih velikim barunastimtijelima,kakobiimdalesnaguihrabrostutrenutkuporoda.

U svibnju te godine Ana i Regina donijee djecu na svijet u istojsedmici, koja se poklopi s uvenim tjednom poara, zabiljeenih uljetopisimaLosAngelesakaonajrazornijiodnjegovaosnutka.Svakogljetavaljalosepomiritis izgaranjemuma, jerbi jednaiskradoseglasuhe panjake. Nije bilo strano, sagale bi se ikare i stvarao seprostor za njene izdanke idueg proljea, ali te su godine poaribuknuli rano i, prema ocu Mendozi, bijahu Boja kazna za tolikeneokajane grijehe u koloniji. Vatra je poharala vie posjeda,unitavajui zgrade i stoku,kojanije imalakamopobjei.UnedjeljuvjetarokrenuipoarsezaustavietvrtligeoddelaVeginaimanja,toIndijanciprotumaekaoizvrstanznamenzadvanovoroenadjeaka.

Duh dupina pomogao je roditi Ani, ali ne i Regini. Dok je prvadonijeladijetenasvijetzaetirisata,ueinadpokrivaemnapoduismladom Indijanicom izkuhinjekaosvompomoi,Regina je svojeraala pedeset sati, stoiki trpei muke, s komadom drva meuzubima. Oajni Alejandro posla po jedinu primalju u selu, no onaprizna poraz shvativi da je dijete okrenuto poprijeko i da Reginiponestaje snage za borbu. Nato se utekao ocu Mendozi, koji je bionajsliniji lijeniku u cijeloj okolici. Misionar ree sluinadi nekamole krunicu, poprska rodilju blagoslovljenom vodom i dade se navaenje djeteca rukom. Od iste odrjeitosti uspje uhvatiti ganaslijepo za noge i povue ga prema svjetlu bez mnogo obzira, jervrijeme je istjecalo. Djeai izroni modar i s pupanom vrpcom

omotanomokovrata,aligamisionarmolitvamaipljeskanjemnagnadadie.

Kako e se zvati? upita, poloivi ga u oevo naruje. Alejandro,poputmene,mogocaidjeda,odgovorion.

ZvateseDiego,prekinugaRegina,iznurenaodvruiceistalnenitikrvitojenatapalaplahte.

ZatoDiego?UobiteljidelaVeganitkosetakonezove.Jermujetoime,otpovrnulaje.Alejandrojepodniosnjomdugomuenjeivieodsveganasvijetu

bojaosedajeneizgubi.Vidiojedaeiskrvaritiinijesmogaohrabrostproturjeitijoj.Zakljuida,akonasamrtnojposteljiodabiretoimezasvog prvoroenca, zacijelo ima valjane razloge, pa odobri ocuMendozi da hitro krsti dijete, jer doimalo se slabo poput majke iprijetilomujedazavriulimbuizdahneliprijenegotoprimiSvetootajstvo.

Regina se tjednimaoporavljalaodubitanogporoda, auspjela jejedinozahvaljujuimajci,BijelojumskojUari,kojajestiglapjeice,bosaisvreomljekovitabiljanaleima,kadasuvepravilivotanicezapogreb.Vidaricanijevidjelakersedamgodina,odvremenakadjeotila u umu pobuniti ratnike drugih plemena. Alejandro udnovatpuniin dolazak pripisa domorodakom sustavu prenoenja vijesti,tajni koju bijelci nisu mogli otkriti. Poruci poslanoj iz tvraveMonterrey trebalo je dva tjedna bjesomuna jahanja da dosegneDonjuKaliforniju,akadbistigla,vejebilastarazaIndijance,kojisuje pukom arolijomprimili deset dana prije. Kako drukije objasnitidajetaenaizniklaniotkudbezpoziva,upravokadaimjebilanajviepotrebna. Bijela umska Uara bez rijei nametnu svoju prisutnost.Prolajeetrdesetu,bijaevisoka,jedra,krasna,prekaljenasuncemiradom.Njenomladolice,oijumedenihpoputkerinih,uokvirivaojeneukrotivgrmkosebojedima,kojoj jedugovala ime.Udenetraeidoputenje,odgurnude laVegukad jehtioprovjeriti tko je,odlunose uputi kroz zamren zemljovid kue i stade pred kerinu postelju.Zazva jenjenimpravim imenom,Toypurnia, i govorae jojna jezikupredakadoksamrtnicanijeotvorilaoi.Tadizvadi izvree ljekovitetrave,prokuha ihnaeravniku idade jojpopiti.Cijelasekuaprozemirisomkadulje.

DotlejeAna,sasebisvojstvenomdobromvoljom,stavilanagrudi

Reginina sina, koji je plakao od gladi; tako su Diego i Bernardootpoeli ivot s istim mlijekom i u istome naruju. To ih zauvijekpretvoriubraupodui.

Kada se osvjedoila da ki moe ustati i da jede s tekom, Bijelaumska Uara stavi biljke i pribor u vreu, obazre se na Diega iBernarda, usnule u istoj kolijevci, ne pokazujui ni najmanjezanimanje da utvrdi koji je njezin unuk, i otie bez pozdrava.Alejandro je isprati pogledom s velikim olakanjem. Bio joj jezahvalanto jespasilaReginuodsigurnesmrti,noradije ju jedraopodalje, jer se pod utjecajem te ene osjeao nelagodno, a jo su iIndijanci s posjeda postali drski. Ujutro bi osvanuli na radunamackanih lica,nou suplesalipoputmjesearauz zvuke turobnihokarina i openito bi se ogluili o njegove zapovijedi, kao da suzaboravilikastiljski.

Uobiajenost se vraala na posjed kako se Regina oporavljala.Iduegproljeasusvi,osimAlejandradelaVege,zaboravilidajebilajednomnogomu grobu.Nije bilo nuno razumjeti se umedicinu dapogodekakovieneemoiroditi.Adanisamnijebiotogasvjestan,ta okolnost poe udaljavati Alejandra od ene. Matao je o velikojobitelji, poput onih drugih donova u kraju. Jedan njegov prijateljzaeojetridesetiesterozakonitedjece,uzkopiladkojojnijeznaonibroja.ImaoihjedvadeseteroizprvogbrakauMeksikuiesnaesteroizdrugog,posljednjihpeterorodiloseuGornjojKaliforniji,po jednonagodinu.Strepnjadabinekozlomoglo snai tognenadomjestivogsina,kao tolikudjeicutosuumirala ineprohodavi,nijemunoudala spavati. Stekao je navadu glasne molitve, kleei uz sinovukolijevku, vapei za nebeskom zatitom. Beutna, ruku prekrienihna grudima, Regina bi s praga promatrala ponienog mua. U timtrenucima vjerovae da ga mrzi, no poslije bi se nali meuponjavama, gdje bi ih toplina i miris prisnosti pomirili na nekolikosati.UzorubiseAlejandroodjenuoisiaouradnusobu,kamobimujedna Indijanka donijela gustu i gorku okoladu, kakvu je volio.Zapoeobidansastajuisesupraviteljemidajuimunalogeuvezisimanjem,potombi se zaokupio raznovrsnimnaelnikimobvezama.Suprunicisudanprovodiliodvojeni,svakisasvojimposlovima,dokzalazak sunca ne bi oznaio trenutak ponovna susreta. Ljeti suveerali na terasi s rascvjetanim penjaicama, praeni glazbenicima

koji svirahu njihove omiljene pjesme, a zimi u dvorani velja, gdjenitkonikadnijezaionijednopuce; imejedobilaposliciNizozemketo je vezlapri svjetlosti svijee.Alejandrobi estoprespavaouLosAngelesu, jerbiostaodokasnananekojzabavi ilikartajuisdrugimdonovima. Plesovi, kartanje, glazbene veeri i domjenci okrunili bisvaki dan u godini, nije bilo druge razonode, osim sportova nasvjeem zraku, u kojima je jednako sudjelovalo i muko i ensko.Regina se svega toga klonila, bila je samotna dua i u naelu jezaziralaodsvihpanjolaca,izuzeviAlejandraiocaMendozu.Nijejumamilo ni pratiti supruga na putovanjima ni posjeivati amerikekrijumarske brodove, nikad se nije uspela na palubu trgovati smornarima. Barem jednom na godinu Alejandro je zbog poslovaodlazio uMeksiko; ta izbivanja trajahu dva-trimjeseca, a vraao sepundarovainovina,kojimanebiodvedirnuosvojuenu.

Reginasevratidugimjahanjima,sadasasinomukouprivezanuna leima, i izgubi svaku sklonost za voenje kuanstva, koje jepovjerenoAni.ObnovistarunavaduposjeivanjaIndijanaca,akonihkojinisupripadaliimanju,ueljidaupoznanjihovenevoljei,kolikojemogue, ublai ih. Razdijelivi zemlju i pokorivi tamonja plemena,bijelci su uspostavili sustav prinudne slube, koja se od ropstvarazlikovala jedino time to su i uroenici bili podanici panjolskogakralja i u teoriji su uivali stanovita prava. A zapravo je ta pukasirotinjaradilazahranu,esticu,duhanidoputenjedauzgojikakvuivotinju. Stoari bijahu mahom dobrohotne starjeine, posveenijisvojimuicimaistrastimanegozemlji inadniarima,nokatkadbi ihdopaogazdazleudiitadajeindiada{9},kakosujezvali,trpjelagladibi. Pokrtenici San Gabriela bili su jednako siromani, ivjeli su sobiteljimau okruglimkolibamaodmotki i slame i radili od zoredomraka,anjihovjeopstanakpotpunoovisioofratrima.AlejandrodelaVega nastojao je biti dobar gospodar, no izjedalo ga je to Reginauvijek trai vie za Indijance. Tisuu puta joj je objasnio da se snjihovima ne moe ophoditi drukije nego s onima na drugimposjedima,jertostvaraneprilikeukoloniji.

Otac Mendoza i Regina, udrueni tenjom da zatite domoroce,naposljetkupostanuprijatelji; on jojoprostinapadnaSanGabriel, aona mu je bila zahvalna jer je donio Diega na svijet. Stoari su ihizbjegavali, jer misionar je uivao moralni ugled, a ona bijae

naelnikovasupruga.Uprigodamakadbizapoelasvojepravednikepohode,Reginabiseodjenulakaopanjolka,skupilabikosuustrogupundu,ovjesilaokovrataametistnikriiuputilaseuotmjenojkoijiza etnju,Alejandrovudaru, umjestonaneosedlanoj vatrenoj kobili.Primali su je suho, jer nije bila jedna od njih. Nijedan gazda ne bipriznaodomorodakepretke,isticahusvojeistepanjolskekorijene,bijelu put i dobru krv. Zamjerali su Regini to ak i ne pokuavaprikritisvojepodrijetlo,premdaseotacMendozaupravotomenajviedivio kod nje. Kada se pouzdano doznalo da je ki Indijanke,panjolska jojkolonijaokrenu lea,alinitkoseneusudiotvoreno jeomalovaavati,izpotovanjasprampoloajaiimetkaAlejandradelaVege.Idaljejepozivahunadomjenkeifandange,spokojnijerjeneevidjeti;njezinjemudolaziosam.

Onako zaokupljenu upravljanjem selom, imanjem, trgovinom irjeavanjemsporova,kojihmedumjetanimanikadnijemanjkalo,dela Vegi nije ostajalo mnogo vremena za obitelj. Svakog utorka ietvrtkaodlaziojeuLosAngelesizvritipolitikedunosti,povlatenpoloaj s vie obveza nego zadovoljstava, no kojeg se nije odricaozbog portvovna duha. Nije bio lakomniti je zlorabio vlast. Imao jeprirodandarzavladanje,alinijebioovjekirokihobzora.Rijetkobisudio o nazorima naslijeenim od predaka, i kad se nisu uklapali ustvarnostAmerike.Zanjsesvesvodilonapitanjeasti,naponostojetajkojijestbesprijekorankatolikiplemiitoideuzdignutaela.Brinuloga jetoDiego,odveprivrenmajci,Bernardu i indijanskojsluinadi, ne preuzima poloaj koji mu pripada po roenju, nozakljuiobikakojejopremalen,jednomegaveskrenutinapraviput. Nakanio je posvetiti se njegovu odgoju im uzmogne, ali taj setrenutakuvijekodgaao,bilojepreihstvariokojimajemoraovoditibrigu. Cesto bi ga elja da zatiti sina i usrei ga ganula do suza.Zbunjivae ga ljubav prema djeaku, bolna poput uboda maem.Snatriojeoveliajnojbudunostizanj:bitehrabar,dobarkraniniodan kralju, kao svaki plemeniti de la Vega, i bogatiji nego to jeijedannjegovroakikadabio,gospodarprostraneiplodnezemlje,ublagompodneblju i s obiljemvode, gdje je prirodadareljiva i ivotsladak, ne kao u pustoi njegove obitelji u panjolskoj. Imat e viestada krava, ovaca i prasadi od kralja Salamona, uzgajat e najboljeborbenebikoveinajotmjenijemaurskekonje,postatenajutjecajniji

ovjek Gornje Kalifornije, dogurat e do namjesnika. Ali to e bitiposlije, prvo se mora prekaliti na sveuilitu ili u vojnoj koli upanjolskoj. Raunao je da e u vrijeme kad Diego bude u dobi zaputovanje,Europaboljestajati.Mirsenijemogaooekivati,jerganaStaromekontinentunikadnijebilo,aliuzdaosedaeseljudiprizvatiksvijesti.Vijestibijahuporazne.TakojetogovorioRegini,alionanijedijelila njegovo oinsko astohleplje, a kamoli zabrinutost zbognedaa onkraj oceana. Nije poimala svijet izvan granica koje bidosegla na konju, pa je nisu mogla ganuti francuska posla. Mu jojispripovjedi da su 1793., upravo godine njihova vjenanja, kraljuLouisu xvi. u Parizu odrubili glavu pred svjetinom eljnom osvete ikrvi. JoseDiaz,zapovjednikbroda iAlejandrovprijatelj,darovaomujesiunugiljotinu, jezivuigrakutomujesluilazarezanjevrakacigara i,usput,zaopisivanjekakoleteplemeniteglaveuFrancuskoj,pogubanprimjerkojibi,smatraoje,mogaogurnutiEuropuusveopikaos.Reginijezamisaozvualazamamno,jerpretpostavljalajedabibijelcipoelipotovatinjezinnarodkadbiposjedovaotakvunapravu,no bijae prerazborita da ta umovanja povjerimuu.Medu njima jebilodovoljnorazlogazagorinu,paemudodavatijojedan.Samaseudilakolikosepromijenila,pogledalabi seuzrcalo inebinalanitraga Tovpurniji, vidjela bi tek enu tvrda pogleda i stisnutih usana.ivotustranomokruju inunost izbjegavanjaneprilikauinilisu jeopreznom i prepredenom; rijetko bi se suprotstavilamuu, radije jedjelovalaizanjegovihleda.AlejandronijenislutiodaDiegugovorinasvom jeziku, pa se neugodno iznenadio kada su prve rijei to ih jedijete izreklo bile indijanske. Da je znao da ga Regina za svakognjegova izbivanja vodi u posjet majinu plemenu, bio bi joj tozabranio.

Kad bi se Regina pojavila u indijanskom zaselku s Diegom iBernardom,bakaBijela umskaUara zapustilabi rad iposve imseposvetila. Pleme se prorijedilo uslijed smrtonosnih bolesti ipanjolskog novaenja ljudi. Ostalo je tek dvadesetak obitelji, svebjednijih.Indijankajedjearcimapunilaglavumitovimai legendamasvojeg naroda, istila im due dimom slatkih trava koje je rabila uobredima i vodila ih brati udotvorne biljke. im su mogli vrstostajatinanogamaipograbitimotku,zaduimukenekaihuvjebajuuborbi. Nauie pecati probadajui ribe otrim prutovima i loviti.

Darovali su im cijelu jelenju kou, ak s glavom i rogovima, da sepokriju njome tijekom lova i tako privuku divlja. Nepomino biekalidaseplijenpriblii iondaodapelistrijele.Najezdapanjolacaupokorila je Indijance, no u prisutnosti Toypurnije-Regine iznova biim uzavrela krv pri sjeanju na asni rat koji je povela. UdivljenopotovanjetosujojgaiskazivaliprevodiloseunjenostpremaDieguiBernardu.Vjerovahudasuobojicanjenisinovi.

Bijela umskaUarabijae takoja jemomieodvelauobilazakpilja nadomak de la Vegine posjednike kue, nauila ih itatiznakoveurezaneu stijene tisuu godinaprije i pokazala imkako senjima sluiti za kretanje po unutranjosti. Objasni im da su piljepodijeljene u Sedam Svetih Pravaca, to je temeljni zemljovid zaduhovnaputovanja,zatosuudrevnodobaposveeniodlazilionamoupotrazi za sreditem sebe, koje se moralo poklopiti sa sreditemsvijeta,odakleizvireivot.Kadbisetodogodilo,izdnazemljeizbiobijarki plamen i dugo plesao u uzduhu, kupajui posveenognadnaravnom svjetlou i toplinom. Upozori ih da su pilje prirodnihramovi zatieni viom silom, stoga se u njih smije ui jedino istasrca. Onog tko ue u zloj nakani, pilje iva progutaju i poslijeispljunu njegove kosti, ree im. I dometnu kako ovjek koji, pozapovijediVelikogDuha,pomaedrugima,otvaraprostoru tijelu zaprimanjeblagoslova,tojejedininainpripremezaOkaue.

Prije dolaska bijelaca ili smo u ove pilje traiti sklad idosegnutiOkaue,asadvienitkoneide,reeBijelaumskaUara.

tojetoOkaue?upitajeDiego.Tojepetbitnihvrlina:ast,pravednost,potovanje,dostojanstvo

ihrabrost.Jaihelimsve,bako.Ondamoraproimnogekunjebezsuza,suhoeIndijanka.

OdtogadanaDiegoiBernardopoeesamiistraivatipilje.Dokjonisu upamtili putokaze orisanih stijena, koje im je pokazala baka,oznaavali su put oblutcima. Smiljali su vlastite obrede, nadahnuteonim to su uli i vidjeli u plemenu i pripovijetkama Bijele umskeUare.MolilisuindijanskogaVelikogDuhaiBogaocaMendozedaimdopuste steiOkaue, ali nikadnisu vidjeli da iz zemlje iznie ueni

plamen i plee u zraku. Zauzvrat, znatielja ih odvede prirodnimprolazom,kojisluajnonaoekadasupomicalikamenjekakobinatlu nainili arobni Kota, poput onih koje je baka crtala: trideset iest kamenova u krugu i jedan u sredini, odakle polaze etiri ravnaputa. Odvalivi okruglu gromadu, koju su mislili staviti u srediteKotaa,sruisevienjih,otvarajuipoglednamalenulaz.Diego,tanjii okretniji, zavue se unutra i otkri dug hodnik, koji se uskorodovoljnouzdigaodajemogaoustati.Vratiesesasvijeama,pijucimailopatamaiiduihsugatjedanaproirili.JednogdanavrhBernardovapijukaprobi rupukrozkojuprosinu zraka svjetlosti.Djeca seushiteshvatividasuizbilaravnougolemikaminvelikedvoranekuedelaVeginih. Pogrebni otkucaji pozamanog sata poeljee imdobrodolicu.MnogogodinaposlijedoznalisudajeReginapredloilapoloajkueupravozbogblizinesvetihpilja.

Nakon tog otkria prionuli su na utvrivanje prolaza daskama ikamenjem, jer glinovite stijenke bijahu sklone odronima, i uz to seizmeu opeka kamina otvore skrovita vrataca, povezujui pilje skuom. Ognjite bijae toliko visoko, iroko i duboko da bi u njegastalacijelakrava,kakojeipriliilodostojanstvenostitedvorane,gdjenikadnisuaenigosti,nokatkadjesluilazaAlejandrovepolitikesastanke.Pokustvo,skromnoineudobnokaoucijelojkui,nizaloseduzidovakaodajenaprodaju,skupljajuiprainuionajvonjueglemasti svojstven starudiji. Najuoljivije je bilo golemo ulje na platnukoje jeprikazivalo svetogaAntuna, ve stara i kotunjava, prekritoggnojnim mjehuriima i ritama, kako odolijeva Sotoninim kunjama;jednaodonihnakaradanaruivanihpoetvornojstopiizpanjolske,uKaliforniji vrlo cijenjenih.Upoasnukutu, gdje imsemoglodiviti,bijahu izloeni tap i naelniko ruho, koje je glava kue nosio naslubenim sjednicama. Na njima su se raspravljali vani predmeti,kakavjenacrtulica,kaoisitnice,primjericeodobrenjepodoknica,jerdasuostavljanenavoljuzaljubljenimgospodiiima,nitkouselunebimogaomirnospavati.Nadvelikimstolomodmezquitea{10}visjelajeeljeznasvjetiljkaveliinecedra,sastopedesetnetaknutihsvijea,jernitkonijeimaosranostispustititugrdosijuiupalitiih;urijetkimtrenucima kad se otvarala, dvorana bi se osvijetlila uljanicama. Nikaminsenijeloio,iakojeuvijekbiopripravljensviedebelihklada.DiegoiBernardostekoenavaduskraivanjaputaodalakrozpilje.

Poli bi tajnim prolazom i poput utvara iskrsnuli u mranom oknukamina.Sasveanomozbiljnoudjeceutonuleuigru,prisegnuedanikad nikom nee odati tajnu. Jednako su Bijeloj umskoj Uariobealiupiljeulazitisamoudobrojnakanianeradinestaluka,alinjima je svetosuondjeinilibilodiopripremazaostvarivanjesnaOkama.

Otprilike u doba kad se Bijela umska Uara trudila odnjegovatidomorodake korijene djeaka, Alejandro de la Vega zapoeo jeDiegovplemikiodgoj.TegodinestiglasudvakovegakojejeEulaliadeCallisposlalanadarizEurope.Bivinamjesnik,PedroFages,umrojeuMeksiku,zagromljenjednimodsvojihnastupabijesa.Usredsvaestrovaliosepredeninenoge,kvarei jojzauvijekprobavu, jer jezanjegovu smrt okrivljavala sebe. Nakon to se cijeli ivot prepirala snjim, ostavi udovica, Eulalia pade u najdublju tugu, jer shvatila jekolikoejojnedostajatitajodrjeitimu.Znalajedanitkoneemoizamijenititogsjajnogmukarca,lovcanamedvjedeivelikogvojnika,jedinog koji je bio kadar suprotstaviti joj se ne prigibajui iju.Njenostkojuzanjeganikadnijeosjealashrvajepoputpoastikadjegavidjelau lijesu iuvijeke jemoritiuspomenamapoljepanimsvremenom. Umorna od plaa, najzad poslua savjet prijatelja iispovjednika i vrati se sa sinom u rodnu Barcelonu, gdje se moglaoslonitinasvojimetakimonuobitelj.TuitamosjetilabiseRegine,koju je smatrala tienicom, i pisala joj na egipatskom papiru sazlatom otisnutim grbom. Iz jednog od tih pisama doznae da jeFagesovasinaodnijelakuga,ostavljajuiEulalijuujodubljemoaju.Kovezisustigliprilinoulubljeni, jerkrenulisuizBarcelonegotovogodinu prije i plovilimnogimmorima dok nisu dosegli Los Angeles.Jedanjebiokrcatraskonihhaljina,obuevisokihpotpetica,eirasperjem i trica koje e Regina rijetko imati prilike nositi. Drugi,namijenjen Alejandru, sadravao je svilom podstavljen crni plat stoledskim pucetima od srebrna filigrana, vie boca najboljegpanjolskog jereza{11}, par pitolja za dvoboj optoenih sedefom,talijanskifloretiRaspravuomaevanjuiprirunikzadvobojmaestraManuela Escalantea. Kako je objanjeno na prvoj stranici, bijae tozbirkadragocjenihuputadanikadnezadrhtirukakadavaljabranitiastpanjolskomsabljomilifloretom.

Eulalia de Callis nijemogla poslati prikladniji dar. Alejandro ve

godinamanijevjebaomaevanje,nozahvaljujuiprirunikumogaojeosvjeitiznanjeipoduitisina,kojijonijeznaoobrisatinos.Daojeizraditi floret, varirani prsnik imajunu obrazinu zaDiega i uveo jeobiajuvjebavanjasnjimdva-trisatanadan.Djeakjeumaevanjupokazaoistuprirodnudarovitostkojujeimaozasvakutjelovjebu,alinijegashvaaoozbiljno,kakojeotachtio;njemujetobilatekjednaod mnogih igara to ih je dijelio s Bernardom. Njihova postojanabliskostbrinulajedelaVegu,doimalamuseslabousinovaznaaja,jer ve je bio u dobi da prihvati svoju sudbinu. Volio je Bernarda iisticao ga je medu Indijancima u slubi, ako nita, znao ga je odroenja, ali nije zaboravljao razlike koje razdvajaju ljude. Bez tihrazlika, to ih je Bog odredio s jasnim ciljem, svijetom bi zavladaokaos, tvrdio je. Njegov omiljeni primjer bila je Francuska, gdje se,krivnjommrskerevolucije,sveokrenulonaglavce.Utojzemljinijesevieznalotkojetko,vlastjeprelazilaizrukeurukupoputkovanice.Alejandrosemoliodatakvozlonikadnepogodipanjolsku.Premdaje zbog slijeda nesposobnih vladara carstvo neumitno tonulo upropast, nikada nije posumnjao u boansku zakonitost monarhije,jednakokaotonijedovodioupitanjestarjeinskiporedakukojemjeodgojen,nitibezuvjetnunadmosvojerase,narodaivjere.Smatraojeda su seDiego iBernardo rodili razliiti, danikadneebiti isti i toprije to shvate, manje e neprilika imati u budunosti. Bernardo tousvojiadamunitkonijezanovijetao,aliDiega jetopitanjetjeralouplakadbimugaotacspomenuo.Dalekoodtogadapodupremuaudidaktikomnaumu,Regina se i dalje ophodila sBernardomkaodajoj je sin. U njenom plemenu nitko nikom nije bio nadmoan poroenju,jedinoposranostiimudrosti,adralajekakojejoranozaspoznajukojijedjeakhrabrijiilimudriji.

Diego iBernardoodvajalisuse tekuvrijemezaspavanje,kadbisvakismajkomotiaoupostelju.Obojicujeugrizaoistipas,izbolesuihpele iz istih saa i istodobno sudobili ospice.Kadbi jedan izveokakvuvragoliju,nitkonebimariootkritikrivca;prinudilibiobojicuda se sagnu i dali im jednak broj iba po stranjici, a oni bi otrpjelikaznunepisnuvi, jerinila imsesavrenopravedna.Svisuih,osimAlejandra de la Vege, smatrali braom, ne samo zato jer bijahunerazdvojni,negojersunaprvipogledbilislini.Sunceimjeopaliloputuistojbojidrva,Anaimjeilajednakeplatnenehlae,aReginaih

ialapoindijanski.ValjaloihjepomnopromotritikakobisevidjelodaBernardoimaplemenitecrteIndijanca,dokjeDiegovisokitanak,majinih oiju boje prena eera. Iduih godina nauili su rukovatifloretompremadragocjenimuputamamaestraEscalantea, jahatibezsedla, sluiti se biem i lasom, vjeati se stopalima o kunu strehu,poputimia. Indijanci ihnauiezaranjatiumoreiotkidatikoljkesa stijena, danima slijediti plijendokganeulove, izraivati lukove istrijele,bezjadanjapodnositiboliumor.

Alejandro ih je vodio kao ispomo na rodeo{12} u vrijemeobiljeavanjastoke, svakogs reatom ili lasom.Bio je to jedini fizikiradplemia,prijezabavanegolimuka.Donoviizkrajaokupilibisesasvojim sinovima, kravarima i Indijancima, sabrali stoku, odijelili je iutisnuli joj biljege, koji su se poslije unosili u knjigu, da se izbjegnuzabuneikrae.Bijaetoidobaklanja,kadsuseskupljalekoe,solilomeso i kuhalo salo. Nuqueadori{13}, legendarni jahai, kadri jednimubodomuijuubitibikaupunomtrku,bilisukraljevirodeaisnjimase za taj posao pogaalo godinu unaprijed. Stizahu iz Meksika ili samerikih panjaka, na vjetim konjima i s dugim dvosjeklimbodeima.Kadbisekojegovedostropotalo,zaskoilibigapeladoriiutrenokamuoderalikou,zatimtasajeri,zaduenizarezanjemesa,inaposljetku Indijanke, iji je skroman zadatak bio skupiti salo,rastopiti ga u golemim kodovima i uskladititi u mjeinama odmjehura,crijevaiuitekoe.Njihbidopaloiustavitikou,struuijeotrim kamenjem u beskonanu kuluku na koljenima. Miris krviizludio bi stoku i nikad nije manjkalo rasporenih konja ni ponekiizgaen ili proboden kravar. Trebalo je vidjeti zadahtano tisuglavoudovitekakojuriupakluuzvitlanepraine,idivitisekravarimapodbijelim eirima, priljubljenim uz atove, s lasima to fijuu zrakom iblistavim noevima za paom; trebalo je uti podrhtavanje tla, vikuzanesene mukadije, njitanje konja, psei lave, i osjetiti zapahzapjenjenihivotinja,znojakravara,mlakiskrovitmirisIndijankikojizauvijeksmuujemukarca.

Poslijerodeaselobiproslavilodobroobavljenposaoviednevnomterevenkomukojojsudjelovahubogatiisiromani,bijelci iIndijanci,mlade i rijetki starci iz kolonije. Hrane i estice bilo bi napretek,plesalo se sve dok se parovi ne bi oamueni sruili uz zvukeglazbenika pristiglih iz Meksika, padale su oklade u borbama ljudi,

takora,pijetlova,pasa,medvjedasbikovima.U jednojveerimoglase izgubiti zarada s rodea. Slavlje bi doseglo vrhunac treeg dana sbogoslujem ocaMendoze, koji bi pijane biem dotjerao u crkvu, azavodnike pokrtenikih djevica s muketom u ruci prisilio navjenanje, jer izraunao je da se devetmjeseci nakon svakog rodeaizrodiudodjecenepoznatihoeva.

Nekesunegodinevaljalo jertvovatidivljekonjekakobi ispauostavili stoci.Diego se pridrui kravarima, aBernardoprvi put odbipoi s njim, jer znao je o emu je rije i nije to mogao podnijeti.Opkolilibikrdakonja,preplailiihbarutomipsimainagnaliubijeg,gonei ih prema liticama, odakle bi se sunovratili u slijepoj jurnjavi.Nastotinebi ihpalouprazninu, jedniprekodrugih,slamajuinogeivratove na dnu ponora. Nasretniji bi odmah izdahnuli, drugi sudanima ugibali u oblaku muha i smradu izmrcvarena mesa koji jeprivlaiomedvjedeistrvinare.

Dva puta na tjedanDiego jemorao putovati u SanGabriel da gaotac Mendoza podui osnovnim znanjima. Bernardo ga je uvijekpratiopamisionarnakrajuinjegapriminanastavu,iakojesmatraonepotrebnim, ak opasnim odve obrazovati Indijance, jer to bi imudahnulosmjelemisli.DjearacnijebiobrzaumakaoDiegoiobinobizaostao,alibijaeuporaninijesepredavao,makarcijelenoiuiopri svjetlosti svijea. Bio je uzdrana i mirna znaaja, nasuprotDiegovoj prtavoj vedrini. S neupitnom odanou pomagaomu je usvim nestalucima koji bi mu pali na pamet, a kad bi zagustilo,prihvatiobi bez snebivanjakaznu zaneto tonijebilanjegova, veDiegova zamisao. Otkad je prohodao, preuzeo je ulogu zatitnikabrata pomlijeku, vjerujui da je predodreen za velika djela, poputjunakihratnikaizmitolokezbirkeBijeleumskeUare.

Diego, kome sjediti u kui bijae pravo muenje, esto bi sedovinuo kako izmigoljiti od misionarova skrbnitva i utei na svjezrak.Gradivomujeulazilonajednouhoihitrobigaodcvrkutaoprijenegobiizalonadrugo.DrskoujeuspijevaozavaratiocaMendozu,aliposlijebigarijeporijemoraopokazivatiBernarduitakobiga,pukim ponavljanjem, najzad nauio. Bilo mu je toliko stalo do igre,kao Bernardu do uenja. Nakon mnogo natezanja sloie se da epoduavatibrata,aovajezauzvratsnjimvjebatirukovanjelasom,biemimaem.

Ne shvaam zato se trudimo uiti ono to niemu ne slui,pobuni se Diego jednog dana, nakon to je satima ponavljao istupjesmunalatinskom.

Sve jednomdobrodoe, odgovorimuBernardo. To je poputmaevanja.Vjerojatnonikadneubitidragun,alinijenaodmetnauitiga.

UGornjojKaliforniji rijetkisuznaliitati ipisati,osimmisionara,koji su, iako neuglaeni i mahom seljakog podrijetla, stekli baremzerukulture.Nijebiloknjiga,akadbizalutalokakvopismo,zacijeloje donosilo loe vijesti, pa se naslovnik nije odve urio odnijeti ganekom fratru na odgonetanje, ali Alejandro de la Vega bijae eljanznanja i godinama se trsio dovesti uitelja iz Meksika. Los Angelestadavienijebioselosetiriulicekojejevidioupovojima;postaojeobvezatno putniko konaite, odmorite za pomorce, trgovakosredite pokrajine. Glavni grad Monterrey bio je tako daleko da seveina upravnih pitanja pretresala u Los Angelesu. Izuzevi vlasti ivojne asnike, stanovnitvo je bilo mjeovito i nazivalo se ljudimarazuma,nebi li serazlikovaloodistokrvnih Indijanaca i sluinadi.Poseban stale tvorili su panjolci dobre krvi. Selo je ve dobiloograenprostorzaborbusbikovimainovunovcatujavnukuustrimestizeneprocijenjenih vrlina i bujnommulatkinjom iz Paname ijacijena bijae stalna i povisoka. Postojalo je posebno zdanje zavijeanje,kojejeuztosluilokaosudnicaikazalite,gdjesedavahuzarzuele{14}, udoredna i domoljubna djela. Na Plai de Armaspodignutajesjenicazaglazbenike,kojisuoivljavaliposlijepodnevauvrijeme etnje, kad se, pod roditeljskom paskom, mlade oba spolaepirilauskupinama,djevojke iduiu jednomamomciusuprotnompravcu.Hotela, pak, jo nije bilo; zapravo, proi e jo deset godinaprije gradnje prvog; putnici su odsjedali u imunim kuama, gdjenikad nije manjkalo hrane ni postelja za svakog tko bi zatraiogostoprimstvo. S obzirom na tolik napredak, Alejandro je smatraonunim da selo ima i kolu, iako nitko nije dijelio njegov nemir.Vlastitimnovcem,saminasvojurukuuspjeosnovatiprvuupokrajini,kojaemnogogodinabitiijedina.

kola otvori svoja vrata upravo kada je Diego navrio devetgodina,aotacMendozaobjaviodagajevenauiosvetozna,osimsluenja mise i istjerivanja zloduha. Bijae to kuerak mraan i

pranjavpoput zatvora, smjetennauglu glavnog trga i opremljen sdesetak eljeznih klupa i sedmokrakim biem objeenim uz plou.Uitelj se pokaza jedan od onih beznaajnih ovjeuljaka koje inajmanjitraakmoipretvarausurovabia.Diegajezapalanesreada bude jedan od njegovih prvih uenika, uz aicu drugih djeaka,izdanaka uvaenih seoskih obitelji. Bernardo nije mogao pohaatinastavu, premda je Diego preklinjao oca neka mu dopusti uiti.AlejandrodelaVegacijeniojedjeakovutenju,aliodluidanesmijupraviti iznimke, jer, akogaprime,morat edopustiti upis i drugimapoputnjega, auitelj jeposve jasnonajaviodakaniotii ako ijedanIndijanac pomoli nos u njegov astan hram znanja. Nunostpoduavanja Bernarda, kao i sedmokraki bi, naveli su Diega dapozornosluanasatu.

Meu uenicima je bio Garcia, sin nekog panjolskog vojnika ivlasnicekrme,gojazanineosobitobistardjeaksputenihstopalaibudalasta osmijeha, omiljena rtva uitelja i ostalih aka, koji su gakinjili bez predaha. Iz udnje za pravdom koju ni sam nije umioobjasniti, Diego posta njegov branitelj, pobuujui u debeljkuushienodivljenje.

Zaokupljenu obraivanjem zemlje, napasanjem stoke ipokrtavanjemIndijanaca,ocuMendozisuprolazilegodineadanijepopraviocrkvenikrov,oteentijekomTovpurnijinanapada.Tomsuprigodom zaustavili ustanike zapalivi barut koji je zdanje uzdrmaodo temelja.Kadbipodigaohostijuda jeposvetinamisi,misionarbineminovnoupropogledu klimave grede i, uzbunjen, obeaobi sebipopravitiihprijenegosestropotajunanjegovumalenuzajednicu,aliposlije bi semorao posvetiti drugim obvezama i zaboravio bi svojenakane do iduemise.Dotle su termiti prodirali drvo i na kraju sedogodizlokojegsemisionartolikobojao.Sreom,nijesezbilokadajelaabilapuna,tobibilokobno,vezajedneodmnogihtamonjihtrenja, zbog neeg se rijeka zvala Jesus de los Temblores{15}. Krovpoklopi jednu jedinu rtvu, oca Alveara, svetog mua koji jedoputovao iz Perua da upozna San Gabriel. Trijesak uruavanja ioblak praine privukoe pokrtenike, koji se sjate i umah prionu nauklanjanjeruevinanebiliotkopalizlosretnogposjetioca.Pronaoegazgnjeenapoputoharaispodglavnegrede.Posvojlogicimoraojebiti mrtav, jer trebao im je dobar dio veeri da ga izbave, dok je

siromah nemilice gubio krv, ali Bog je uinio udo, kako ree otacMendoza, i, kad ga napokon izvukoe iz razvaline, jo je disao.Misionaru je dostajao jedan pogled da shvati kako sa svojim slabimpoznavanjem medicine nee uspjeti spasiti ranjenika, ma kolikopomagalaboanskamo.Neaseiasa,poslanekogpokrtenikadasdva konja ode po Bijelu umsku Uaru. S godinama se mogaoosvjedoiti da je duboko domorodako tovanje te ene posveopravdano.

Sluilosedasu,dannakonpotresa,Diego iBernardodoliuSanGabriel,dovodeiistokrvneatovetoihjeAlejandrodelaVegaslaomisionarimanadar.Kakonijebilonikogtkobiihdoekaoizahvalioim, jer svi bijahu zauzeti raiavanjem ruevina i ublaavanjemmuka oca Alveara, djeaci privezae konje i prikljuie se neobinuprizoru.ItakosubiliprisutnikadjenajzadstiglaBijelaumskaUara,jureizapokrtenikomkojijeotiaoponju.Unatolicuiaranunovimboramaijosjedojkutravojkosi,malosepromijenilatihgodina,bilaje ona ista jedra i vjeno mlada ena koja je deset godina prijeprispjela na de la Vegin posjed spasiti Reginu od smrti. Sada je, sasvojom vreom ljekovita bilja, dola po slinu zadatku. Kako jeIndijankaodbijalanauitikastiljski,amisionarovjerjeniknanjezinujeziku bio vrlo oskudan, Diego se ponudi kao tuma. Poloili suranjenika na dug neotesan stol blagovaonice i oko njega se okupieiteljiSanGabriela.BijelaumskaUarapomnopregledarane,kojejeotac Mendoza previo, ali ih se nije usudio zaiti, jer ispod bijahuskrhanekosti.Vidaricavinimprstimaopipacijelotijelo,pamteitovaljapopraviti.

Reci bijelcu da svemu ima lijeka, osim ovoj nozi, koja je trula.Prvoujeodrezati,zatimsepobrinutizaostalo,objaviunuku.

Diegojeprevodionetrudeisestiatiglas,jerotacAlvearionakoje ve gotovo bio pokojan, no jedva ponovi bakinu presudu, kadsamrtnikiromotvoriuagreneoi.

Prokletstvo,radijeuumrijeti,reevrstimglasom.Indijanka se ni ne obazre, a misionar nasilu otvori siromahova

usta, kako je inio djeci koja nisu htjela piti mlijeko, i gurnu u njihuvenilijevak.Tudamudadoedvijelicegustasirupabojehrdetoga je vidarica izvadila iz vree. Dok su oprali lugom pilu za drvo iizrezalikrpeuzavoje,otacAlvearutonuojeuduboksanizkojegese

probuditi deset sati poslije, bistar i miran, kad njegov patrljak vebude prestao krvariti. Bijela umska Uara pokrpa mu tijelo nizomavova i ovi ga pauinom, tajnovitim mastima i zavojima. OtacMendoza,pak,rasporedipokrtenikekakobinaizmjencedanononomolili, sve dok bolesnik ne ozdravi. Postupak je urodio plodom.Protivno svim oekivanjima, otac Alvear se prilino brzo oporavio isedam tjedana poslije, putujui u runoj nosiljci, mogao se brodomvratitiuPeru.

Bernardo nikad nee zaboraviti grozotu odrezane noge ocaAlveara,aDiegobajkovitumobakinasirupa.Iduihmjeseciestojuje posjeivao u zaselku i molio je neka mu otkrije tajnu onogpripravka, ali onauvijek iznovaodbijae s razumnimobrazloenjemdatajudotvoranlijeknesmijedospjetiurukenestanudjearcu,kojibi ga sigurno zlorabio. U naglu porivu, poput tolikih koje je poslijeplaao batinama,Diego ukrade tikvu s eliksirom sna, obeajui sebida ga nee rabiti za odsijecanje ljudskih udova nego u kakvu dobrusvrhu, no, im se doepao blaga, poe smiljati kako se njimeokoristiti.PrilikasepruinekogvruegsrpanjskogpodnevakadsesBernardomvraao s plivanja, jedinog sporta u kojem je ovaj dalekoprednjaio, jer bio je izdrljiviji, smireniji i snaniji. Dok se Diegoiscrpljivaodahtavimlamatanjemovalove,Bernardobisatimaodraopolaganritamdisanjaizamaha,putajuidaganosetajnovitestrujesdnamora.Akobi stigli dupini, uskorobi ga okruili, kako su inili ikonji, ak najdivljiji. Kad se vie nitko ne bi usudio pribliiti serazbjenjelupastuhu,Bernardobimuopreznopriao,priljubioliceuznjegovouho i aptaomu tajnerijeidokganebiumirio.Ucijelomekraju nije bilo nikog tko bi bre i bolje ukrotio pastuha od togindijanskog djeaka. Onoga podneva izdaleka zaue uasnuteGarcijine krikove, jer opet su ga muili kolski nasilnici. Bijahupetorica, predvoeni Carlosom Alcazarom, najveim i najgorim odsvihuenika.Imaojeumnesposobnostijedneui,nodostajalesumuza iznalaenje uvijek novih okrutnosti. Taj put su Garciju svukli,privezali ga za stablo i od glave do pete namazalimedom.Garcia jekriao iz petnih ila, dok su njegovi krvnici opinjeno piljili u oblakkomaracaimravljepovorkekojegavenapadahu.DiegoiBernardohitroprocijeneokolnostiishvatiedasuuoitonepovoljnupoloaju.NisusemoglipotuisCarlosominjegovimprirepcima,anisumoglini

potraiti pomo, jer ispali bi kukavice. Diego im prie smijeei se,dokjeBernardoizanjegovihledastiskaozubeiake.

totoradite?upitaih,kaodatonijebilojasno. Nije te briga, glupane, osim ako ne eli zavriti kao Garcia,

otreseseCarlos,praengrohotomsvojebande. I nije me briga, ali mislio sam uzeti debeljka kao meku za

medvjeda. teta je troiti to dobro salo na mrave, ravnoduno eDiego.

Zamedvjeda?progunaCarlos. Dam timedvjeda za Garciju, nehajno predloi Diego, tapiem

isteinokte.Aodakletebimedvjed?upitaganasilnik.To jemojastvar.Dovestutigaiva isaeiromnaglavi.Ako

eli,mogu ti gapokloniti, Carlose, ali za tomi trebaGarcia, odvratiDiego.

Djeacisetihoposavjetovae,dokjeGarcijuoblijevaoledenznoj,aBernardoseekaopoglavi,dreida jeDiegoovajputpretjerao.Uobiajen postupak za hvatanje ivih medvjeda, koje su koristili zaborbu s bikovima, iziskivao je snagu, vjetinu i dobre konje. Vieiskusnih jahaa ulovilo bi zvijer lasom i svladalo je konjima, dok bijedankravar iaonaprijedkaovabac,mamei je.Takobigavodiliuobor,nozabavajeznalaskupostajati,jerkatkadbisemedvjed,kojijemogao trati bre od svakog konja, uspio osloboditi i nasrnuo bi naonogtkomujebionajblii.

Tkoetipomoi?upitaCarlos.Bernardo.TajblesaviIndijanac?Mi tomoemo sami izvesti, ako namGarcia poslui kaomeka,

reeDiego.Zaas pade dogovor i krvopije otidoe, dok su Diego i Bernardo

odvezivaliGarcijuipomagalimuspratimedibaleurijeci.Kakoemoulovitiivogmedvjeda?upitaBernardo.Neznamjo,moramrazmisliti,odgovorimuDiegoinjegovbrat

nijesumnjaodaenairjeenje.Ostatak tjedna protekao je u pripravi orua potrebnog za ludost

kojueuiniti.Medvjedanijebilotekonai;privuenimirisommesa,nadesetkeihseokupljalonamjestimagdjeseklalastoka,nomoglisu

se sukobiti samo s jednim, osobito ako je to enka s mladuncima.Moralisunaisamotnamedvjeda,ainjihjeljetibilomnogo.Garciaseproglasibolesniminijeizlazioizkue,aliDiegoiBernardoprinudegadaihpratisnepobitnimobrazloenjemkakoe inaeopetzavritiurukamaCarlosovihdripaca.Diegomuualireedaeimstvarnobitivabac, no, vidjevi da Garciji klecaju koljena, smilova se i izloimunaumkojijeskovaosBernardom.

DjearcisukazalimajkamadaeprespavatiuSanGabrielu,gdjeje, kao svake godine, otac Mendoza slavio Ivanje. Opskrbljenireatama{16}, krenuli su u zoru na niskoj dvokolici vuenoj dvjemastarimmulama.Garciajeumiraoodstraha,Bernardojebiozabrinut,aDiegojefiukao.imsuostavilizasobomposjednikukuuiskrenulis glavnog puta, zadoe u umu po Stazi trijea koju su Indijancismatrali zaaranom.Starostmula i razlokano tlosilili su ihdasporonapreduju, pa su imali vremena ravnati se po tragovima apa iogrebotinamanakoridrvea. StizahuupilanuAlejandrade laVege,koji je dobavljao drvo za kue i brodove na popravku, kad ihprestravljeno njakanje mula upozori na prisutnost medvjeda.DrvosjeesuotilinaproslavuIvanjapauokolonijebiloniivedue,tek naputene pile i sjekire i gomile trupaca oko proste daare.Ispreglisumuleiodvukliihunastambu,daihzatite.ZatimseDiegoiBernardo latie postavljanja zamke, dok je Garcia drao straunadomak utoita. Ponio je obilnu uinu i, kako su ga ivciizgladnjivali, nije prestao vakati od ranog jutra. Ukopan u svomskrovitu, promatrao je djeake, koji su prebacili uad prekonajdebljih grana dvaju stabala, poloili lasa na nain kravara i usredini, to su bolje mogli, namjestili malo granja prekrita jelenjomkoom,koju sunosiliu lovus Indijancima.Podkougurnue svjeezejemesoikuglumekenatopljenumakovimsirupom.PotomotiuudaarupodijelitiGarcijinuuinu.

Prijatelji su raunali da e ondje prenoiti, ali nisumorali tolikoekati, jer uskoro se pojavi medvjed najavljen njakanjem. Bio je topovelikstarimujak.Kretaosepoputdrhtavemasesalaimrkakrzna,zaudno se lako i ljupko njiui lijevo-desno. Momii se nisu dalizavaratiprividnomkrotkomznatieljomzvijeri,znalisutojeustanjuuinitiimolilisudajojpovjetaracnedonesemirisljudiimula.Navalili na nastambu, vrata nee izdrati. Medvjed malo proeta uokolo i

odjednomspazinepominajelena.Podiesenastranjenogepasugadjeca vidjela cijelog, bijae div visok osam stopa. Strahovito riknu,prijeteizalamataapamaiuassvomteinomsrnunakou,drobeislabaan kostur koji ju je drao. Tresnu na zemlju ne znajui to sezbilo,noodmahsepribra iusta. Iznova jenapao lanog jelena i tadotkrimamacskrivenispodiprogutagaudvazalogaja.Rastrgakoutraei znatniji obrok, a kad ga nije naao, opet se uspravi, smeten.Zakoraiistadeusredomi,pokreuizamku.Uadseuhipuzategnui medvjed osta visjeti naglavce izmeu dva stabla. Djeaci silnimpoklicima proslavie vrlo kratku pobjedu, jer grane popuste podteinomklateeivotinje.Uplaeni,stisnuseudaariuzmule,traeineto ime bi se obranili, dok se vani medvjed, raskreen na tlu,upinjaoosloboditinoguizome,kojagajejouvijekvezivalazajednuslomljenugranu.Podugosekoprcao,svezamrenijiiljui,no,kakosenijemogaoizbaviti,podevukuigranu.

tosad?upitaBernardo,hineimir.ekatemo,odvratiDiego.Osjetivi neto toplomeu nogama i ugledavimrlju kojamu se

irila po hlaama, Garcia izgubi glavu i zarida na sav glas. Bernardoskoinanjipoklopimuusta,alivejebilokasno.Medvjedgajeuo.Uputi se k nastambi i zalupa po vratima, tako potresajui krhkugraevinu da nekoliko dasaka popada s krova. Diego je ekao izavrata s biem u ruci, a Bernardo je zamahivao eljeznom polugom.Sreomponjih,zvijerjebilaizubijanaodpadaiizmuenazboggraneprivezane o nogu. Jo jednom bezvoljno lupi po vratima i udalji seposruiupravcuume,alineodmaknudaleko, jergranasezaglavimeutrupcimapilane,naglojezaustavljajui.Djecajevienisumoglavidjeti, no dugo su sluala oajno rikanje, koje se potomprorijedi upomireneuzdaheinajzadposveutihnu.

Itosad?opetupitaBernardo.Sadgatrebastrpatiukola,objaviDiego.Zarsipoludio?Nesmijemovanodavde!zavapiGarcia,sadas

ukaljanimismradnimhlaama. Ne znam koliko e dugo spavati. Jako je velik, a bakin

uspavljujuinapitak je,posvojprilici,odmjerenzaovjeka.Moramopouriti,jer,akoseprobudi,nadrapalismo,reeimDiego.

Bernardoga je,kaouvijek, slijedione traeiobjanjenja,dokse

Garciaskutrioulokvivlastiteprljavtineijadikovaosonomalodahatomujepreostalo.Medvjedazatekoenaleima,kakogajeoboriomalj opijata, nadomak daare. Diego je bio predvidio da e zaspativisei sa stabla, pa e ispod dovesti dvokolicu i spustiti ga u nju. Aovako sudivamorali dignuti. Izdaleka gabockahu tapom, a kad senije pomakao, odvaie se prii. Bio je stariji nego to su mislili:izgubio jedvijepandena jednoj api, imao jevie slomljenih zubi ibiojeposutrazderotinamaistarimoiljcima.Zmajskizadahsunuimulice,alisadnijebilouzmaka,paseprimieposlaisvezaemunjukuinoge uzetima. Isprva su poduzimali mjere opreza, koje bi bileuzaludnedasezvijerprobudila,no,uvjerivisedaspavakaozaklana,pourilisu.Ubrzosujesapeliipotomotilipojadnemule,oduzeteoduasa. Bernardo im je aptao na uho, kao to je inio s vatrenimkonjima, pa ga posluae. Kada je bio siguran da medvjed stvarnohre,Garciaimopreznoprie,nosavsetresaoitolikojevonjaodasuga poslali neka se opere u potoku.Djeaci se posluie uobiajenimkravarskimpostupkompodizanja bavi: privrstili su reate za jedankraj nagnute dvokolice, provukli ih ispod ivotinje i potegnuli usuprotnomsmjeru,zatimsukrajeveprivezalizamuleipotjeraliih.Udrugompokuaju pokrenuemedvjeda i, kotrljajui ga, postupno gapopnunakola.Ostalisubezdahaodstranognapora,aliuspjelisuunaumu.Zagrlieseskauipoputluaka,ponosnikakojonikadnisubili. Upregli sumule i spremili se za povrataku selo, noDiegoprijedonije limenku s katranom, uzetim iz leita pakline blizu njegovekue, i prilijepi meksiki eir medvjedu na glavu. Bijahu iznureni,okupani znojem i proeti smradom zvijeri; Garcia je, pak, bio savmokariusplahiren,jedvasedraonanogamaijojevonjaopokocu.Pothvatimjeoduzeovelikdioposlijepodneva,ali,kadsunaposljetkuupravilimulepoStazitrijea,suncejonijezalo.Potjeraeihkasomi stigoe na Kraljevski put netom prije noi; odande strpljive mulenastave po osjeaju, dok je medvjed dahtao u kavezu od ueta.ProbudioseizobamrlostiizazvaneopijatomBijeleumskeUare,nojojebioomamljen.

Bio je ve mrkli mrak kada su uli u Los Angeles. Pri svjetlostiuljaniceodvezalisuzvijeristranjenogeidrailijedoknijeskoilasdvokoliceiuspravilase,smuena,alinetaknutabijesa.Poeeglasnodozivati i uas iz kua izvire ljudi s bakljama i svjetiljkama.Ulica se

ispuni radoznalcima zadivljenim nevienim prizorom: Diego de laVegaiaojenaprijedvukuilasomgolemamedvjedakojisegegaonadvije noge sa sombrerom na glavi, dok su ga Bernardo i Garciapodbadali straga. Pljesak i klicanje tjednima e odjekivati u uimatriju momia. Dotad e ve imati dovoljno vremena da razmisle osvojoj lakoumnosti i oporave se od zasluene kazne. Ali nita nijemoglopomutitisjajnupobjedutepustolovine.Carlosinjegoviprirepcinisuimviedodijavali.

Zgoda smedvjedom, preuveliana i iskiena do krajnjih granica,putovalajeodustadoustaisvremenomje,prekotrgovacavidrinimkrznom,preplovilaBeringovprolazistiglauRusiju.Diego,BernardoiGarcia nisu izbjegli batine, ali nitko im nije mogao osporiti naslovprvaka. Ipak,dobrosupazilidanespomenumakovpripravakBijeleumske Uare. Njihov trofej bio je nekoliko dana u oboru, izloenporugama i kamenju radoznalaca, dok su traili najboljeg bika zaborbu s njim, no djeaci se smilovae zatoeniku i no prije borbepustieganaslobodu.

Ulistopadu,kadseuselujouvijekjedinootomegovorilo,napalisu morski razbojnici. Zaskoili su ga iznenada, s dugogodinjimiskustvomopaine,neopazicepristaviuzobaluubrikuopremljenusetrnaest lakih topova, kojim su doputovali iz June Amerike,skrenuvipremaHavajimakakobiiskoristilivjetrovetosuihpognalik Gornjoj Kaliforniji. Bijahu u lovu na brodove krcate amerikogblaga, namijenjena kraljevskoj riznici u panjolskoj. Rijetko sunapadalinakopnu, jervanisusegradovimogliobraniti, adrugisubilipresiromani,novesucijeluvjenostplovilibezsreeiposadajeudjela opskrbiti se svjeomvodom imalo se izdivljati. Zapovjednikodlui posjetiti Los Angeles, iako se ondje nije nadao niemzanimljivom, tekhrani, estici i razbibrizi za svojemomke.Raunalisudaneenaiinaotpor,jerprethodioimjezaoglaskojisusesamitrudili proiriti, jezovite prie o krvi i pepelu, o mukarcimaisjeckanimnakomadie,orasporenimtrudnicama,odjecinabodenojnakukeipovjeanojojarbole.Odgovaraoimjetajudoviniugled.Zaprepadajedostajalonajavitisetopovskimhicimailinagrnutiurlajuipa da se itelji razbjee na sve strane, a oni bi pokupili plijen bezgnjavaesborbom.Usidreseispremezanapad.Topovisbrikabijahuovdje beskorisni, jer nisu dosezali Los Angeles. Iskrcali su se u

baricama, s noevima u zubima i sabljama u rukama, poput hordezloduha. Na pola puta naiu na de la Vegin posjed. Velika kua oderpiascrvenimkrovovimaizidovimaobraslimzagasitoljubiastimpenjaicama,svrtomnaranaaiugodnimozrajemblagostanjaimiraneodoljivo privue te prostake pomorce, koji su se dugo hranilizelenomvodom,smrdljivomslaninomiucrvljenimdvopekomtvrdimkaokamen.Zapovjedniknitanijepostigaozagrmjevidajeciljselo;njegoviljudipojurienaimanje,utajuipseipucajuibezoklijevanjanadvaindijanskavrtlarakojisuimsezlosretnonalinaputu.

Alejandro de la Vega boravio je tih dana u gradu Meksiku,kupujuidraesnijepokustvoodonihkunihgrdosija,zlaanibarunza zastore, teak srebrni jedai pribor, englesko posude i kristalneaeizAustrije.TimfaraonskimdarommisliojeganutiReginu,nebilise ve jednom okanila uroenikih obiaja i prikonila se europskojistananosti,kojujeeliozasvojuobitelj.Poslovisumunapredovalisvjetrom u krmu i mogao si je priutiti da prvi put ivi kako priliiovjekunjegova roda.Nijeni slutioda, u trenutkudok seon cjenkaokoturskihsagova,tridesetiestbezdunikanasrenanjegovdom.

Reginuprobudisablanjivolajanjepasa.Njenaspavaonicabijaeumalenu tornju, jedinoj smjelosti u niskoj i tekoj arhitekturi kue.Blaga svjetlost svitanja obasjavala je nebo naranastim preljevima iprodirala kroz nezastrt prozor. Ogrnu se rupcem i bosa izae nabalkon provjeriti to je s psima, upravo kad su prvi napadai lomilidrvena vrtna vrata. Nije joj sinulo da su gusari, jer nikad ih nijevidjela,alinezastautvrditi tkosu.Diego,koji jeudesetojgodini jodijelioposteljusmajkomkadbiotacbionaputu,ugledajekakojuriuspavaici. Regina u trku dohvatima i bode objeene na zidu, kojinisukoriteniotkadsenjezinmupovukao izvojske,noredovitosuihotrih,istranizstubitekrikomdozivajuisluinad.Diegoiskoiiz postelje i krenu za njom. Kuna vrata bila su od hrastovine i zaodsutnosti Alejandra de la Vege zakraunali bi ih iznutra tekomeljeznompolugom. Gusarska navala klonu pred tomnepovredivomzaprekom, omoguujui Regini da podijeli vatreno oruje uvano ukrinjamaipripraviobranu.

Jo bunovan, Diego se nae pred strankinjom koja mu se jedvadoimala maglovito poznata. Njegova se majka u hipu preobrazila uVuju Ki. Nakostrijeena kosa i zvjerski sjaj u oima pridavahu joj

pomamanizgled,kesilajezube,pjeneisepoputbijesnapsa,dokjenamaterinjemjezikulajalazapovijedislugama.Vitlalajemaemujednojibodeomudrugojrucikadpopusterebrenice,kojesutitileprozoreu prizemlju, i prvi gusari nahrupe u kuu. Unato gromotu napadaDiego dospje uti krik, s vie likovanja nego strave, kako izbija izzemlje, struji majinim tijelom i potresa zidove. Pogled na tu enujedvaprekritu tankomtkaninomspavaice,koja im jepolaususretrazmahujui otricom sa estinom nepojmljivom u nekom njezinastasa,zateenaasrazbojnike.Toslugamaomoguidazapucaju.Dvagusara padoe potrbuke i trei se zanije, ali nije bilo vremena zaponovno punjenje oruja, ve se drugih deset penjalo kroz prozor.Diego zgrabi teak eljezni svijenjak i pohrli braniti majku, dok jeona uzmicala k dvorani. Izgubila je ma i drala je bode objemarukama, naslijepo ranjav