299

Nakon dovršetka građenja platoa iobaloutvrde predviđena je provedbapreostalih istražnih radova kojima seplaniraju utvrdi svojstva tla u preostalomdodatno izgrađenom dijelu nasipa

Slika 10. Provedba DMT i CPT ispitivanja na izgrađenom nasipu (gore), instrumentiranje zaprovedbu geofizičkih ispitivanja (dolje).

ZaključakNa vrlo zahtjevnom projektu uređaja zapročišćavanje otpadnih voda u Vukovaruprovedeni su opsežni istražni radovi za potrebe projektiranja temeljenja objekata,obaloutvrde i nasipa koji je dijelom građen uDunavu. Tijekom građenja platoa predviđenisu i provedeni dodatni istražni radovi koji suobuhvaćali izvedbu CPT i DMT te geofizičkihseizmičkih ispitivanja. Navedena ispitivanjakorištena su i kao kontrolna ispitivanja u ocjeni postizanja projektom propisanihsvojstava ugrađenog materijala. To je bilonužno jer se zone hidrauličkog nasipa izvođene ispod nivoa vode nisu moglekontrolirati tijekom izvedbe. Ovako koncipirani istražni radovi omogućili suusporedbu postignutih s projektomtraženim svojstvima i provjeru otpornostinasipa na likvefakciju. Završna kontrolna

ispitivanja svojstava tla u nasipu obavit će sepo završetku ukupnog nasipa.

ReferenceGeotehnički istražni radovi za uređaj zapročišćavanje otpadnih voda sustavaVukovar – Borovo, Geotehnički elaborat E-027-10-01 v 1.0, Geokon Zagreb d.d.,Zagreb, 2010.

Glavni projekt obaloutvrde, platoa igabionskog zida, 16-I/2016-01, SIRRAHprojekt d.o.o., Osijek 2016.

Izvedbeni projekt obaloutvrde, platoa igabionskog zida, 31-I/2016-01, SIRRAHprojekt d.o.o., Osijek 2016.

Mulabdić, M.; Minažek, K.; Leko-Kos, M.; Ortolan, Ž.; Kaluđer, J.; Matijević, J. A case ofcomplex geotechnical conditions for awater treatment facility // Proceedings ofthe 16th Danube-European Conference on Geotechnical Engineering / Jovanovski, M.; Jankulovski, N.; Moslavac, D. ; Papić, J. Br.(ur.). Skopje, 2018. 719-724.

Ortolan, Ž., Mulabdić, M., Minažek, K., Kaluđer, J.,Matijević, J. and Ortolan, M.(2017). Prostorni inženjersko geološko igeotehničko modeliranje nasipa pomoću RNK metode i analize stabilnosti uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) uVukovaru. 3rd Regional Symposium onLandslides in the Adriatic-Balkan Region, 11-13 October 2017, Ljubljana, Slovenia

Postrojenje za pročišćavanje otpadnih vodagrada Vukovara – Geotehnički izvještaj, MKSInženjering d.o.o. za geotehniku i hidrologiju,Zagreb, travanj 2017.

Sustav odvodnje i pročišćavanje otpadnihvoda Vukovar-Borovo-Sotin uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Vukovar,Geotehnički elaborat G-189/2015, Grassa projekt d.o.o., Zagreb 2015.

Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda -UPOV Vukovar - Geofizički istražni radovi,Institut IGH,d.d., Zagreb, siječanj 2018.

GEOTECHNICAL CHALLENGES IN KARST

ISRM Specialised Conference / Međunarodna konferencija8. Savjetovanje Hrvatskog geotehničkog društvaOmiš – Split, Croatia, 11.-13.04.2019.ISBN 87587655865

1 Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, predrag.miscevic@gradst.hr

2 CONEX-ST d.o.o. Split, conex@geosonda.hr

Iskustva sa zaštitnim mjerama od potencijalno obrušavajućih fragmenata stijenske mase

Experiences with rockfall mitigation measures for potentially unstable parts of rock mass

Predrag MIŠČEVIĆ1, Miro ČAGALJ2, Nataša ŠTAMBUK CVITANOVIĆ1, Goran VLASTELICA1

Sažetak U građevinskoj praksi sve je više građevina u naseljima i prometnica koji ulaze u zonu utjecaja mogućeg obrušavanja nestabilnih fragmenata stijenske mase sa strmih obronaka i klifova. Pokrenuti blokovi stijenske mase ovisno veličini i visini s koje padaju, mogu imati velike brzine pri padu, što znači i veliku energiju, a kojom mogu izazvati velika oštećenja objekata ali i ljudske žrtve. Sa svrhom zaštite od takve opasnosti razvio se niz metoda i rješenja. Najjednostavnije rješenje predstavlja uklanjanje takvih potencijalno nestabilnih blokova. Drugi oblik rješenja predstavlja pridržanje potencijalno nestabilnog bloka. Kada se na kosini javlja veliki broj potencijalno nestabilnih blokova tada se zaštita može postići i postavljanjem protuodronskih mreža kojima se „hvataju“ pokrenuti blokovi. U radu su navedene metode zaštite prikazane na primjerima zaštite klifova u gradu Omišu. Prikazan je kritički osvrt problematike primjene određene metode s obzirom na posebne uvjete izvođenja radova, kao i primjene pozitivnih propisa i metodologija kod geostatičkih analiza pojedine zaštite.

Ključne riječi: stijenska masa, blokovi, zaštitne mjere

Abstract In engineering practice there are more and more structures in settlements and roads that enter the zone of influence of the potentially unstable blocks of rock mass from steep slopes and cliffs. When blocks of rock mass are set in motion, depending on the size and height from which they fall, they can have high falling speeds, which means great energy, which can cause great damage to the structures but can also endanger humans. A number of methods and solutions have been developed for the purpose of protecting from such danger. The simplest solution is to remove such potentially unstable blocks. Another form of solution is the stabilisation of a potentially unstable block. When a large number of potentially unstable blocks appear on the slope, protection can also be achieved by setting up rockfall protection barriers to "catch" the blocks. This paper describes the protection methods presented in the examples of protection of cliffs in city of Omiš. Critical review of the problem of applying a particular method is presented, as well as the application of positive regulations and methodologies in geostatic analyses of individual protection.

Keywords: rock mass, blocks, protection measures

GEOTECHNICAL CHALLENGES IN KARSTISRM Specialised Conference / Međunarodna konferencija 8. Savjetovanje Hrvatskog geotehničkog društvaOmiš – Split, Croatia, 11.-13.04.2019. ISBN 978-953-95486-8-9

1 Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, predrag.miscevic@gradst.hr2 CONEX-ST d.o.o. Split, conex@geosonda.hr

300 GEOTECHNICAL CHALLENGES IN KARST OMIŠ 2019.

Uvod Pokrenuti fragmenti stijenske mase (manji i veći blokovi) ovisno veličini i visini s koje padaju, mogu imati velike brzine pri padu, što znači i veliku energiju, kojom mogu izazvati velika oštećenja objekata koji im se nađu na putu pada, ali posljedica mogu biti i ljudske žrtve. Sa svrhom zaštite od takve opasnosti razvio se niz metoda i rješenja.

Uvjetno najjednostavnije rješenje predsta-vlja uklanjanje potencijalno nestabilnih blokova. Uz takvo rješenje se često javlja problem: ako se ukloni „ključni“ blok tada se otvara mogućnost pokretanja blokova „iza“ njega, odnosno jedan nestabilni blok zamijenjen je drugim te problem u biti nije riješen takvim zahvatom. Ovaj postupak ograničen je i problemom rada na velikim visinama i strmim nagibima. U takvim uvjetima spuštanje velikih blokova je izrazito složeno. Usitnjavanje većih blokova na licu mjesta je također složeno zbog ograničenja opreme s kojom se može raditi na velikim visinama. Problem predstavljaju i ograničenja opreme za prihvaćanje-pridržanje usitnjenih dijelova. Upotreba eksploziva za usitnjavanje je vrlo rizična jer udarni val, i od male eksplozije, može pokrenuti i veći odron.

Drugi oblik rješenja predstavlja pridržanje/ stabilizacija potencijalno nestabilnog bloka. Pridržanje blokova se može izvršiti geotehničkim sidrima sa ili bez različitih mreža u kombinaciji s čeličnim sajlama. Veći blokovi se izravno stabiliziraju aktivnim i pasivnim sidrima, a veće zone razlomljene stijenske mase kombinacijom sustava geotehničkih sidara na koje su, između njih, pričvršćene mreže i ojačanja od čeličnih sajli. Danas se na tržištu može pronaći velikih broj patentiranih rješenja zaštite ovog oblika.

Stabilizacija bloka može se postići i podu-piranjem/ pridržanjem različitim metalnim i armirano betonskim konstrukcijama. Takva rješenja imaju uglavnom estetske nedostatke uklapanja u okoliš. I betonske i metalne pravilne strukture se teško uklapaju u prirodni izgled klifova. Zbog problema održavanja (položaj na velikim

visinama) metalne konstrukcije korodiraju te ostavljaju trag hrđe na površini stijene.

Kada se na kosini/klifu javlja veliki broj potencijalno nestabilnih blokova tada se zaštita može postići i postavljanjem fleksibilnih protuodronskih zaštitnih barijera kojima se zaustavljaju pokrenuti blokovi. Takve barijere dijele se prema energetskom razredu, odnosno količini energije koju mogu prihvatiti/ uništiti od pokrenutog bloka. Količina kinetičke energije koju blok u pokretu može imati ovisi o njegovoj masi i postignutoj brzini. Brzina ovisi o nagibu i visini kosine, te elastičnosti i hrapavosti površine kosine po kojoj se blok kotrlja ili "poskakuje". Uglavnom se dio energije pri zaustavljanju bloka koristi za rad pri izduženju mreže izrađene od čeličnih sajli, dok se preostali dio energije uništava radom na izduženju amortizera na elementima kojima su barijere pričvršćene za podlogu. Amortizeri (absorberi energije) u ovim zaštitnim barijerama su uglavnom patentirani proizvodi. Položaj postavljanja, visina i energetski razred protuodronskih barijera određuje se statističkim metodama analize potencijalnih trajektorija kretanja bloka na kosini. Iako je dosadašnja praksa uglavnom koristila 2D modele, sve je više zahtjeva da se, zbog bolje kvalitete, takve analize rade na 3D modelima.

Blokovi se mogu "hvatati/zaustaviti" i u zoni dna klifa/kosine gdje se mogu izraditi „mekani tepisi“ od nasipa različitog materijala u koje će se blokovi pri padu moći „utisnuti“ sa svrhom prekida njihovog kretanja. Ova metoda je pogodna za mjesta gdje takvog prostora u dnu klifa još uvijek ima.

Zaštita od pokrenutih blokova može se postići i gradnjom zaštitnih krutih barijera u formi različitih tipova zidova i nasipa. Ovakve barijere uglavnom se postavljaju u dnu kosina, odmaknute od ruba kosine. Visina i udaljenost od dna kosine se određuju na način da se pokrenuti blokovi zaustave na ovoj barijeri, odnosno da je ne preskoče ili probiju. Mogu se raditi kao armirano betonski zidovi, zidovi od gabiona, zidovi od montažnih punjenih elemenata, armirani ili nearmirani nasipi, te nasipi u kombinaciji sa raznim tipovima zidova.

Na slici 1. prikazani su rasponi udarnih energija koje mogu prihvatiti neki tipovi zaštitnih konstrukcija.

Slika 1. Rasponi udarnih energija koje mogu preuzeti određeni tipovi zaštitnih konstrukcija (preuzeto iz Duncan, 2015.).

Stijenska masa iznad Omiša Grad Omiš je smješten na ušću rijeke Cetine u Jadransko more. Cetina, probijajući se između Mosora i Biokova, kao zadnju prepreku do mora savladava južni obronak Mosora, Omišku Dinaru, pa se između nje i brda Perun ulijeva u more, upravo kod grada Omiša (slika 2.).

Slika 2. Pogled na grad Omiš.

Oba dijela grada su, iz razloga skučenosti priobalnog prostora između rijeke, mora i stijene, pritiješnjeni uz stijensku izdignutu masu pa su isti ugroženi jako okršenom i vrlo ustrmljenom stijenskom padinom.

Južne padine Omiške Dinare, tj. stijenskog masiva iznad grada Omiša, velikog su nagiba.

U bazi same padine, sa istočne strane rijeke ispod navlake krednih vapnenaca, raspro-stire se fliš do samog mora. U geološkom smislu važno je reći da je čelo navlake na kopnenom dijelu, u takvim okolnostima redovito jako degradirana i okršena stijena pa je još više izložena i podložna daljnjoj dezintegraciji uslijed klimatskih promjena (temperaturna dilatiranja, kiša, mraz), djelovanja korijenja vegetacije, seizmičkih aktivnosti, ljudskog rada i dr.

Utjecaj stijenske mase na grad

Ugrožena područja na istočnom dijelu grada koja su obuhvaćena sanacijom u ovoj fazi, protežu se od Smokvice pa prema Peovu, Sv. Mihovilu do Baučića u ukupnoj duljini od oko 900 - 1200 m (slika 3.). Ugroženi dio ovog, istočnog dijela grada, gledano po dužini podnožja padine, iznosi, oko 500 – 600 m.

Slika 3. Ugrožena područja u istočnom dijelu grada Omiša.

Predmetna površina istočnog dijela, po kosini, koja bi se morala geotehnički valorizirati, iznosi 30-35 ha. Visina izdignute

301

Uvod Pokrenuti fragmenti stijenske mase (manji i veći blokovi) ovisno veličini i visini s koje padaju, mogu imati velike brzine pri padu, što znači i veliku energiju, kojom mogu izazvati velika oštećenja objekata koji im se nađu na putu pada, ali posljedica mogu biti i ljudske žrtve. Sa svrhom zaštite od takve opasnosti razvio se niz metoda i rješenja.

Uvjetno najjednostavnije rješenje predsta-vlja uklanjanje potencijalno nestabilnih blokova. Uz takvo rješenje se često javlja problem: ako se ukloni „ključni“ blok tada se otvara mogućnost pokretanja blokova „iza“ njega, odnosno jedan nestabilni blok zamijenjen je drugim te problem u biti nije riješen takvim zahvatom. Ovaj postupak ograničen je i problemom rada na velikim visinama i strmim nagibima. U takvim uvjetima spuštanje velikih blokova je izrazito složeno. Usitnjavanje većih blokova na licu mjesta je također složeno zbog ograničenja opreme s kojom se može raditi na velikim visinama. Problem predstavljaju i ograničenja opreme za prihvaćanje-pridržanje usitnjenih dijelova. Upotreba eksploziva za usitnjavanje je vrlo rizična jer udarni val, i od male eksplozije, može pokrenuti i veći odron.

Drugi oblik rješenja predstavlja pridržanje/ stabilizacija potencijalno nestabilnog bloka. Pridržanje blokova se može izvršiti geotehničkim sidrima sa ili bez različitih mreža u kombinaciji s čeličnim sajlama. Veći blokovi se izravno stabiliziraju aktivnim i pasivnim sidrima, a veće zone razlomljene stijenske mase kombinacijom sustava geotehničkih sidara na koje su, između njih, pričvršćene mreže i ojačanja od čeličnih sajli. Danas se na tržištu može pronaći velikih broj patentiranih rješenja zaštite ovog oblika.

Stabilizacija bloka može se postići i podu-piranjem/ pridržanjem različitim metalnim i armirano betonskim konstrukcijama. Takva rješenja imaju uglavnom estetske nedostatke uklapanja u okoliš. I betonske i metalne pravilne strukture se teško uklapaju u prirodni izgled klifova. Zbog problema održavanja (položaj na velikim

visinama) metalne konstrukcije korodiraju te ostavljaju trag hrđe na površini stijene.

Kada se na kosini/klifu javlja veliki broj potencijalno nestabilnih blokova tada se zaštita može postići i postavljanjem fleksibilnih protuodronskih zaštitnih barijera kojima se zaustavljaju pokrenuti blokovi. Takve barijere dijele se prema energetskom razredu, odnosno količini energije koju mogu prihvatiti/ uništiti od pokrenutog bloka. Količina kinetičke energije koju blok u pokretu može imati ovisi o njegovoj masi i postignutoj brzini. Brzina ovisi o nagibu i visini kosine, te elastičnosti i hrapavosti površine kosine po kojoj se blok kotrlja ili "poskakuje". Uglavnom se dio energije pri zaustavljanju bloka koristi za rad pri izduženju mreže izrađene od čeličnih sajli, dok se preostali dio energije uništava radom na izduženju amortizera na elementima kojima su barijere pričvršćene za podlogu. Amortizeri (absorberi energije) u ovim zaštitnim barijerama su uglavnom patentirani proizvodi. Položaj postavljanja, visina i energetski razred protuodronskih barijera određuje se statističkim metodama analize potencijalnih trajektorija kretanja bloka na kosini. Iako je dosadašnja praksa uglavnom koristila 2D modele, sve je više zahtjeva da se, zbog bolje kvalitete, takve analize rade na 3D modelima.

Blokovi se mogu "hvatati/zaustaviti" i u zoni dna klifa/kosine gdje se mogu izraditi „mekani tepisi“ od nasipa različitog materijala u koje će se blokovi pri padu moći „utisnuti“ sa svrhom prekida njihovog kretanja. Ova metoda je pogodna za mjesta gdje takvog prostora u dnu klifa još uvijek ima.

Zaštita od pokrenutih blokova može se postići i gradnjom zaštitnih krutih barijera u formi različitih tipova zidova i nasipa. Ovakve barijere uglavnom se postavljaju u dnu kosina, odmaknute od ruba kosine. Visina i udaljenost od dna kosine se određuju na način da se pokrenuti blokovi zaustave na ovoj barijeri, odnosno da je ne preskoče ili probiju. Mogu se raditi kao armirano betonski zidovi, zidovi od gabiona, zidovi od montažnih punjenih elemenata, armirani ili nearmirani nasipi, te nasipi u kombinaciji sa raznim tipovima zidova.

Na slici 1. prikazani su rasponi udarnih energija koje mogu prihvatiti neki tipovi zaštitnih konstrukcija.

Slika 1. Rasponi udarnih energija koje mogu preuzeti određeni tipovi zaštitnih konstrukcija (preuzeto iz Duncan, 2015.).

Stijenska masa iznad Omiša Grad Omiš je smješten na ušću rijeke Cetine u Jadransko more. Cetina, probijajući se između Mosora i Biokova, kao zadnju prepreku do mora savladava južni obronak Mosora, Omišku Dinaru, pa se između nje i brda Perun ulijeva u more, upravo kod grada Omiša (slika 2.).

Slika 2. Pogled na grad Omiš.

Oba dijela grada su, iz razloga skučenosti priobalnog prostora između rijeke, mora i stijene, pritiješnjeni uz stijensku izdignutu masu pa su isti ugroženi jako okršenom i vrlo ustrmljenom stijenskom padinom.

Južne padine Omiške Dinare, tj. stijenskog masiva iznad grada Omiša, velikog su nagiba.

U bazi same padine, sa istočne strane rijeke ispod navlake krednih vapnenaca, raspro-stire se fliš do samog mora. U geološkom smislu važno je reći da je čelo navlake na kopnenom dijelu, u takvim okolnostima redovito jako degradirana i okršena stijena pa je još više izložena i podložna daljnjoj dezintegraciji uslijed klimatskih promjena (temperaturna dilatiranja, kiša, mraz), djelovanja korijenja vegetacije, seizmičkih aktivnosti, ljudskog rada i dr.

Utjecaj stijenske mase na grad

Ugrožena područja na istočnom dijelu grada koja su obuhvaćena sanacijom u ovoj fazi, protežu se od Smokvice pa prema Peovu, Sv. Mihovilu do Baučića u ukupnoj duljini od oko 900 - 1200 m (slika 3.). Ugroženi dio ovog, istočnog dijela grada, gledano po dužini podnožja padine, iznosi, oko 500 – 600 m.

Slika 3. Ugrožena područja u istočnom dijelu grada Omiša.

Predmetna površina istočnog dijela, po kosini, koja bi se morala geotehnički valorizirati, iznosi 30-35 ha. Visina izdignute

302 GEOTECHNICAL CHALLENGES IN KARST OMIŠ 2019.

stijenske mase se kreće od 100 – 200 m, a doseže i 300 m (slika 4.).

Prema fotografijama i drugim snimanjima stanja te obilaskom potencijalno obrušavajućeg područja od strane slobodnih penjača, najprije se smatralo, potencijalno „opasnim“, između 100 do 140 stijenskih fragmenata, a nakon obilaska se ustanovilo da ih je znatno više.

Pojedinačne mase blokova koje prijete obrušavanjem kreću se u većem rasponu, počevši od oko 100 kg, a dominiraju one od 400 – 500 kg pa do više od 5 – 10-tak tona, dok pojedini izdijeljeni i uvjetno stabilni (bolje reći labilni) međusobno ukliješteni masivi imaju, prema slobodnoj procjeni (u vrijeme prvih analiza) i više od 100 tona (min. volumena od cca 45 – 50 m3). Na kraju su rješavani i slučajevi labilne stijenske mase volumena i 700 m3.

Slika 4. Pogled na dio klifa.

Poduzete aktivnosti za potrebe projektiranja sanacije

Budući da se odlučilo najprije sanirati stanje zapadnog dijela padine u čijem podnožju se nalazi stari dio grada Omiša, pristupilo se prikupljanju najnužnijih podataka o stanju stijenske mase za sagledavanje realnih mogućnosti te odabira pristupa iznalaženja rješenja sanacije stijenske mase najkritičnijih lokacija na stijenskoj masi.

Da bi se točnije definiralo i klasificiralo svako navedeno područje, bilo je nužno:

- prikupljanje svih topografskih, geodetskih i vojnih karata ("specijalki") koje bi pokrile predmetno područje za što točnije

utvrđivanje veličine istog, odnosno za optimalno programiranje daljnjih istražnih radova,

- geodetska snimanja cijelog potencijalno ugroženog područja (u mjerilu 1:500) sa detaljnom obradom najzahtjevnijih lokaliteta (u mjerilu 1:100 do 1:50),

- geološka i inženjerskogeološka istraživanja šireg i užeg područja,

- geotehnička istraživanja svakog lokaliteta pojedinačno,

- snimanje detaljnjih podataka „in situ“ od strane slobodnih penjača (alpinista), a prema uputama i rukovođenju geoteh-ničara,

- izrada seizmičke mikrozonacije grada Omiša (što još nije obavljeno),

- izrada projekta sanacije stijenske mase na svim ugroženim područjima s detaljnom razradom potrebnih zahvata i potrebnim mjerama osiguranja, kako u fazi izvođenja sanacije tako i nakon završetka ovih radova,

- projektna rješenja sanacije pojedinačnih, nestabilnih dijelova stijenske mase podredilo se stanju, potom karakteru i veličini same potencijalno opasne stijene, operativnim mogućnostima izvedbe, te drugim detaljima koje mogu biti od važnosti za uspješnu realizaciju predmetnog zahvata,

- posebnim projektom bi se predvidio način i opseg stalnog geodetskog i geotehničkog monitoringa padine, kako na područjima gdje se izvodila sanacija stijenske mase tako i na onim dijelovima gdje se ovi radovi nisu poduzimali (radi karaktera stijenske mase i njenog općeg stanja).

Za potrebe ovih istraživanja, zatražena je i pomoć iz zraka (aerofotogrametrija, bez-pilotne letjelice) jer se samo sa zemlje teško može upotpuniti slika stanja stijenskog masiva.

Prikaz izvedenih sanacijskih radova

Ako je to bilo moguće s aspekta sigurnosti i lokacijskih uvjeta, najprije su se uklonili stijenski fragmenti koji su prijetili obrušavanjem. Ostali fragmenti, ovisno o lokacijama na kojima se nalaze, težini i samom stanju okršenosti istih, su se sidrili

štapnim i prednapregnutim sidrima, vezivali čeličnim sajlama, prekrivali zaštitnim mrežama, armiranim mlaznim betonom, uz izvedbu amortizirajuće podloge, gabiona i kombinacija navedenog (slike 5. do 8.).

Slika 5. Pridržanje čeličnim sajlama.

Kod složenijih slučajeva (velika zona okršenih stijenskih fragmenta, velika visina obrušavanja, potreba zaštite duljih dionica, mogućnost „stijenske lavine“ i sl.), upotrijebljene su protuodronske barijere od 1000 i 2000 kJ, visine 5 i 6 m. Najdulja ugrađena barijera iznosi 75 m. Svi radovi su izvedeni od strane visinskih penjača, a dio njih (poglavito barijere) izveden je uz asistenciju helikoptera (slika 9.).

Poseban problem je bila stijenska masa volumena oko 700 m3, dijelom jače, naročito po rubu, okršena, a nalazi se na strmom diskontinuitetu (slika 8.). Tu su primijenjena prednapregnuta sidra, njih 74 komada, a sila prednaprezanja iznosila je 428 kN.

Slika 6. Označavanje pozicija.

Slika 7. Fleksibilne protuodronske zaštitne barijere.

Slika 8. Veći blok stijenske mase pridržan prednapregnutim sidrima.

faza postavljanja

303

stijenske mase se kreće od 100 – 200 m, a doseže i 300 m (slika 4.).

Prema fotografijama i drugim snimanjima stanja te obilaskom potencijalno obrušavajućeg područja od strane slobodnih penjača, najprije se smatralo, potencijalno „opasnim“, između 100 do 140 stijenskih fragmenata, a nakon obilaska se ustanovilo da ih je znatno više.

Pojedinačne mase blokova koje prijete obrušavanjem kreću se u većem rasponu, počevši od oko 100 kg, a dominiraju one od 400 – 500 kg pa do više od 5 – 10-tak tona, dok pojedini izdijeljeni i uvjetno stabilni (bolje reći labilni) međusobno ukliješteni masivi imaju, prema slobodnoj procjeni (u vrijeme prvih analiza) i više od 100 tona (min. volumena od cca 45 – 50 m3). Na kraju su rješavani i slučajevi labilne stijenske mase volumena i 700 m3.

Slika 4. Pogled na dio klifa.

Poduzete aktivnosti za potrebe projektiranja sanacije

Budući da se odlučilo najprije sanirati stanje zapadnog dijela padine u čijem podnožju se nalazi stari dio grada Omiša, pristupilo se prikupljanju najnužnijih podataka o stanju stijenske mase za sagledavanje realnih mogućnosti te odabira pristupa iznalaženja rješenja sanacije stijenske mase najkritičnijih lokacija na stijenskoj masi.

Da bi se točnije definiralo i klasificiralo svako navedeno područje, bilo je nužno:

- prikupljanje svih topografskih, geodetskih i vojnih karata ("specijalki") koje bi pokrile predmetno područje za što točnije

utvrđivanje veličine istog, odnosno za optimalno programiranje daljnjih istražnih radova,

- geodetska snimanja cijelog potencijalno ugroženog područja (u mjerilu 1:500) sa detaljnom obradom najzahtjevnijih lokaliteta (u mjerilu 1:100 do 1:50),

- geološka i inženjerskogeološka istraživanja šireg i užeg područja,

- geotehnička istraživanja svakog lokaliteta pojedinačno,

- snimanje detaljnjih podataka „in situ“ od strane slobodnih penjača (alpinista), a prema uputama i rukovođenju geoteh-ničara,

- izrada seizmičke mikrozonacije grada Omiša (što još nije obavljeno),

- izrada projekta sanacije stijenske mase na svim ugroženim područjima s detaljnom razradom potrebnih zahvata i potrebnim mjerama osiguranja, kako u fazi izvođenja sanacije tako i nakon završetka ovih radova,

- projektna rješenja sanacije pojedinačnih, nestabilnih dijelova stijenske mase podredilo se stanju, potom karakteru i veličini same potencijalno opasne stijene, operativnim mogućnostima izvedbe, te drugim detaljima koje mogu biti od važnosti za uspješnu realizaciju predmetnog zahvata,

- posebnim projektom bi se predvidio način i opseg stalnog geodetskog i geotehničkog monitoringa padine, kako na područjima gdje se izvodila sanacija stijenske mase tako i na onim dijelovima gdje se ovi radovi nisu poduzimali (radi karaktera stijenske mase i njenog općeg stanja).

Za potrebe ovih istraživanja, zatražena je i pomoć iz zraka (aerofotogrametrija, bez-pilotne letjelice) jer se samo sa zemlje teško može upotpuniti slika stanja stijenskog masiva.

Prikaz izvedenih sanacijskih radova

Ako je to bilo moguće s aspekta sigurnosti i lokacijskih uvjeta, najprije su se uklonili stijenski fragmenti koji su prijetili obrušavanjem. Ostali fragmenti, ovisno o lokacijama na kojima se nalaze, težini i samom stanju okršenosti istih, su se sidrili

štapnim i prednapregnutim sidrima, vezivali čeličnim sajlama, prekrivali zaštitnim mrežama, armiranim mlaznim betonom, uz izvedbu amortizirajuće podloge, gabiona i kombinacija navedenog (slike 5. do 8.).

Slika 5. Pridržanje čeličnim sajlama.

Kod složenijih slučajeva (velika zona okršenih stijenskih fragmenta, velika visina obrušavanja, potreba zaštite duljih dionica, mogućnost „stijenske lavine“ i sl.), upotrijebljene su protuodronske barijere od 1000 i 2000 kJ, visine 5 i 6 m. Najdulja ugrađena barijera iznosi 75 m. Svi radovi su izvedeni od strane visinskih penjača, a dio njih (poglavito barijere) izveden je uz asistenciju helikoptera (slika 9.).

Poseban problem je bila stijenska masa volumena oko 700 m3, dijelom jače, naročito po rubu, okršena, a nalazi se na strmom diskontinuitetu (slika 8.). Tu su primijenjena prednapregnuta sidra, njih 74 komada, a sila prednaprezanja iznosila je 428 kN.

Slika 6. Označavanje pozicija.

Slika 7. Fleksibilne protuodronske zaštitne barijere.

Slika 8. Veći blok stijenske mase pridržan prednapregnutim sidrima.

faza postavljanja

304 GEOTECHNICAL CHALLENGES IN KARST OMIŠ 2019.

Unatoč svim do sada poduzetim aktivnostima na utvrđivanju stanja stijenske mase, kao i do sada poduzetih mjera sanacije iste, ostao je još velik broj fragmenta koji prijete, naročito na višim pozicijama, do sada nedostupnim istraživanju.

Iz tog razloga, mišljenja smo da se s radovima, kako istraživanja tako i sanacija stijenske mase, ne smije stati, već je vrlo važno iste nastaviti na svim navedenim lokacijama uz monitoring saniranih dijelova stijenske mase.

Slika 9. Postavljanje zaštite uz pomoć helikoptera.

Do sada je utrošeno za sanaciju istočnog dijela južne padine Omiške Dinare oko 22.000.000,00 kuna.

Umjesto zaključka Zaštita od potencijalno obrušavajućih blokova stijene je složen i zahtjevan zahvat. Primjeri prikazanih zahvata upućuju na potrebu što kvalitetnijih snimanja stijenske mase koja se stabilizira, u smislu korištenja metoda koje su sve više u razvoju, kao što je terestički laserski skener (Vlastelica et al, 2016.a i 2016.b), pri čemu se tim metodama osim oblika površine mogu kvalitetno snimiti i položaji pukotina u stijenskoj masi.

Pri tome raspoložive tehnološke moguć-nosti daljinskog snimanja i opažanja dimenzija blokova i položaja pukotina u stijenskoj masi nisu sveobuhvatne. „Stvarno stanje“ pukotina kvalitetno je moguće utvrditi tek neposrednim pristupom pojedinoj lokaciji i to od strane obučenih alpinista geologa. Vađenje uzoraka stijene s pukotinama na kojima bi se mogao izmjeriti koeficijent trenja po površini pukotina, u uvjetima velikih nagiba i visina, tehnološki je vrlo zahtjevno i rijetko se provodi. Zbog svega navedenog projektiranje sustava zaštite se provodi na osnovi puno pretpostavki i iskustva. Nove tehnologije sustava zaštite se razvijaju najviše u smjeru zaustavljanja („hvatanja“) pokrenutih blokova umjesto stabilizacije pojedinih blokova da se ne pokrenu, što je posebno potrebno za izrazito razlomljene stijenske mase.

S obzirom da su ovakvi zahvati, po karakteru i opsegu problema specifični, nailazi se na veliki broj poteškoća, od osiguranja podloga, do tumačenja zakonske regulative i propisa.

Reference Duncan, C.W., 2015. Rock Fall Engineering. CRC Press.

Vlastelica, G., Miščević, P. & Fukuoka H., 2016.a. Monitoring of vertical cuts in soft rock mass, defining erosion rates and modelling time-dependent geometrical development of the slope. Proc. Eurock 2016: Rock Mechanics and Rock Engineering - From the Past to the Future, Vol. 2, Ulusay et al. (Eds), 29-31 August, 2016, Cappadocia, Turkey, 2016 Taylor & Francis Group, London, ISBN 978-1-138-03265-1, pp 1249-1254.

Vlastelica, G., Miščević, P., Štambuk Cvitanović, N. et al., 2016.b. Daljinsko opažanje upotrebom TLS-a za potrebe analiza geomorfoloških procesa na padinama: primjeri s područja srednje Dalmacije. Zbornik radova 7. savjetovanja HGD s međunarodnim sudjelovanjem – Geotehnički aspekti nestabilnosti građevina uzrokovanih prirodnim pojavama, Varaždin 10.-12.11.2016., pp 109-114.

GEOTECHNICAL CHALLENGES IN KARST

ISRM Specialised Conference / Međunarodna konferencija 8. Savjetovanje Hrvatskog geotehničkog društva Omiš – Split, Croatia, 11.-13.04.2019. ISBN 87587655865

1 Hrvatski geoloiški institut, Zagreb, dnavratil@hgi-cgs.hr, tnovosel@hgi-cgs.hr, tfrangen@hgi-cgs.hr

Inženjerskogeološki istražni radovi za potrebe sanacije odrona blokova stijene na padini podno Srđa kod Dubrovnika

Engineering geological investigations for remediation of rockfall blocks on the slope under Srđ hill near Dubrovnik

Dražen NAVRATIL1, Tomislav NOVOSEL1, Tihomir FRANGEN1

Sažetak Rješavanje problematike odrona blokova stijene u karbonatnim sredinama predstavlja veliki izazov u geotehničkom i inženjerskogeološkom smislu. Inženjerskogeološkim istražnim radovima najvažnije je utvrditi veličine, težine i lokacije mogućih nestabilnih blokova. Uz detaljno inženjerskogeološko kartiranje vrlo važno je utvrditi razdiobu in-situ volumena blokova IBSD (eng. In-Situ Block Size Distribution) i razdiobu volumena odronjenih blokova RBSD (eng. Rockfall Block Size Distribution). Takvim pristupom bolje se procjenjuje razdioba očekivanog volumena odronjenih blokova.

Ključne riječi: razdioba in-situ volumena blokova IBSD; razdioba volumena odronjenih blokova RBSD; ShapeMetriX3D; „power law“ funkcija

Abstract Resolving problems of the presence of rockfall blocks in carbonate environments presents a great challenge in the geotechnical and engineering geological sense. In engineering geological investigations, it is most important to determine the size, weight and location of possible unstable blocks. Besides detailed engineering geological mapping it is very important to determine the distribution of In-situ Block Size Distribution - IBSD and Rockfall Block Size Distribution – RBSD. This approach provides better estimation of the distribution of the expected volume of rockfall blocks.

Keywords: In-Situ Block Size Distribution IBSD; Rockfall Block Size Distribution RBSD; ShapeMetriX3D; „power law“ function

Uvod Posljednjih godina, nakon obilnijih kiša, dolazi do obrušavanja stijena s južne padine Srđa na magistralnu cestu i kuće neposredno ispod ceste. U lipnju 2016 godine, nakon intenzivnih kiša, dogodio se odron bloka stijene težine približno 2 tone

koji se otkotrljao preko magistrale. Nakon što je stijena oštetila samu cestu, strovalila se na kuću neposredno ispod magistrale. Spomenuta kuća bila je već oštećena udarom manjeg bloka 2012 godine. Uslijed navedenog Grad Dubrovnik i Hrvatske ceste d.o.o. pokrenuli su izradu projekta sanacije