ISPOD PLOCNIKAslobodarski povremenik, godina VIII, broj 13, travanj 2014.BESPLATNO!vProtiv svakog braka!Svaki zakon i ugovor su protiv slobodePucnji atentatoraDrugi dio istraivanja o atentatorima u regiji: Luka JukiB. Traven - antibiograjaKratka biograja knjievnika i anarhista B. TravenaIspod ploCnika 2vO Ispod plonikaIspod plonika je slobodarsko (ili anarhistiko) glasilo, od svog 12 broja povremenik, jer nam je hvatanje i praenje zadanog ritma prestalo polaziti za rukom. Svjesni smo nepredvidivosti vremena i njegovog neprestanog izmicanja, ali i bez deniranja u okvirima vremena ipak imamo eljeni kontinuitet.Osnovna ideja jest biti glasilo slobodarskog pokreta, te se moe rei da na odreeni nain (iako ne u potpunosti) nastavljamo rad koji su zapoeli drugi objavljujui Comunitas, Neemo i nedamo, Zaginatch i cijeli niz drugih publikacija koje su obiljeile godine rada slobodarskog pokreta kod nas. Unato tome to je propagandna bomba informacija odavno aktivirana, injenica je da je njezin upravlja najee u rukama masovnih medija koji su oduvijek bili naklonjeni svim vlastima. Upravo stoga postoje dogaaji i ideje koje se zaobilaze, kojima je neka nevidljiva ruka odredila mjesto ispod svakodnevnih senzacija i dnevnih kronika gradskih ulica. Jedna od ideja Ispod plonika jest stoga da izmeu ostalog bude prostor za takve, najee zaobilaene ideje, vijesti, stavove, razgovore i aktualne situacije slo-bodarskog pokreta. Uz razliite prijevode, autorske lanke, predstavljanja novih knjiga i drugih izdanja Ispod plonika takoer nastoji pruiti otvorenu diskusiju teorije i prakse, odnosno papirnatih stavova i svakodnevnih postupaka, a ne samo periodino izdanje ideja na papiru. Sve je ovo ionako tek mali doprinos onome to pokret radi, ono ostalo i bitno dogaa se u svakodnevnom ivotu, na ulici, na radnom mjestu, u koli, na fakultetu, u naim meusobnim odnosimaRaznolikou stavova i ideja koje donosimo ili emo donositi elimo naglasiti vanost i nunost propitivanja tuih, ali i vlastitih stavova; nunost diskusije i konstruktivne kritinosti kojom istovremeno ruimo mit o objektivnosti i konstanti naih stavova jer oni niti to jesu niti bi takvima trebali biti. elimo naglasiti nunost promjene proizale iz osobnog promiljanja iznesenih stavova, a ne puko usvajanje predstavljenih ideja. Uz sve to treba rei da stavovi izneseni u tekstovima nisu nuno stavovi iza kojih stoji urednitvo, ve tekstove objavljujemo zato jer ih nala-zimo zanimljivima i dobrom podlogom za diskusiju i razvoj rasprave. I na kraju u elji da dopremo do ireg itateljstva, odluili smo Ispod plonika ostavljati i na frekventnijim kulturnim mjes-tima i knjiarama iji popis moete nai na zadnjoj straniciFinanciramo se donacijama, pa kada naletite na kutiju na kojoj pie donacije, ubacite neto, to e nam puno pomoi.Trenutno nemamo ziku adresu, a kontak-tirati nas moete putem elektronike pote. Ukoliko elite pomoi na bilo koji nain, po-slati vijest/prilog, ili primati Ispod plonika na svoju adresu, piite nam putem nae web stranice.Distribucija i nanciranjeIspod plonika elimo distribuirati na to razliitijim mjestima. Ne postoji ciljana publika. Popis mjesta gdje ga je mogue pronai nalazi se na zadnjoj stranici, a ukoliko elite pomoi u distribu-ciji, slobodno se javite putem e-maila i poslati emo vam eljeni broj primjeraka.Sav rad na Ispod plonika je volonterski, a nancira se iskljuivo donacijama i benet dogaanjima. Zato e svaka donacija biti od velike pomoi. Trokovi koje imamo su tisak, potarina i jo poneki sitni troak. Unato niskim trokovima, oni ipak postoje i moramo ih iz broja u broj pokriti, o emu ovisi i naklada, a koju elimo poveati kako bi proirili distribuciju.Novi i sve stare brojeve Ispod plonika moete itati na internetu:http://www.ispodplocnika.netProtiv nacionalizma!Uvodni tekst u trinaesti broj Ispod plonikaPobune stalno uznemiruju redovno poslovanje, a odgovor efova i njihovih slugu je uvijek isti: nacionalizam. Ba kad se uini da to zamiljeno vjerovanje u narod i dravu gubi svoj mitoloki sjaj, opet nas iznenadi masa upregnuta u zadovoljavanje ciljeva monika, a pod zastavom nacionalizma (bilo koje nacije).Pobunu u Bosni i Hercegovini su lokalni monici i njihovi zatitnici iz susjedstva pokuali jo jednom na brzinu uguiti obranom nacionalnih interesa, ba kao to to ine ve vie od dvadeset godina, od kad su pokrenuli meusobno klanje i masakriranje na ijim posljedicama i danas dobro zarauju. Posebno je zanimljivo vidjeti kako su jedinstveni u svom djelovanju kad se svi nau ugroeni jer su im ljudi prestali vjerovati, a mitovi su se istopili. Naravno, oni gore su uvijek dobro zajedniki funkcionirali, ak i kad su ratovi bili na vrhuncu, a njihova retorika u javnosti najotrija.Pa ipak, unato snanom otporu nacionalizmu, oito je da strah jo uvijek nije nestao, a povjerenje koje je narueno tokom dvadeset godina irenja mrnje i straha, jo uvijek treba u pravom smislu te rijei uspostaviti. Ne odozgo, pod pritiskom, ve izmeu samih ljudi, stalnim zajednikim djelovanjem i organiziranjem ivota bez drave i kapitalizma. Prvi koraci su napravljeni, ono to e uslijediti jo uvijek je nepoznanica, ali strah koji monici u BiH pokazuju svojim nasiljem prema pobunjenicima govori samo jedno: neto se dogaa i oni osjeaju da gube kontrolu. Ako to dovede do trenutka kad nitko nee imati kontrolu, budunost bi mogla biti bolja i bez poznatih puteva koji su se uvijek pokazali kao stranputice.S druge strane, Ukrajina, gdje je nacionalizam viestruko iskoriten, jedna i druga banda monika pokuala je upregnuti iroke mase u svoje interese. I kad je bijeda natjerala drutvo na otvoren sukob, pojavila se i marginalna, ali agresivna, skupina ekstremnih nacionalista koji su u tome vidjeli svoju ansu pa su pobunu sirotinje pokuali iskoristiti za stjecanje moi. Situacija podijeljenosti je time dodatno pojaana, a biznis se moe i dalje neometano odvijati. Nacionalizam, kao odavno isprobani alat kapitalizma je jo jednom pokazao svu svoju uinkovitost. Pa ipak, pobunu u Ukrajini ne treba gledati iskljuivo kroz tu prizmu, jer ona je vieslojna i moemo se samo nadati, ovako iz daljine, da nee svi nasjesti na priu o naciji, nacionalizmu i obrani interesa drave.I zato, nacionalizam, dravu (koja je korijen nacionalizma), zakone i bilo koju vlast, nuno treba odbaciti, inae emo se zauvijek valjati u kaljui bijede, mrnje, straha i po nama e gaziti svi monici svijeta (lokalni i globalni) cerekajui se naoj gluposti i pokornosti.Ispod ploCnika 3vU petak, 14. oujka 2014. godine, na vojnom sudu u Ateni odrano je suenje potpu-nom prigovarau savjesti Mihalisu Tolisu. Osuen je na 8 mjeseci zatvora, odnosno godinu dana uvjetno. Kazna je jo jedan pokuaj drave da zastrai sve budue totalne prigovarae savjesti.Mihalis je lan kolektiva Bosonogi bataljon (Ksipolito Tagma), i nepokoran (odbija sluiti vojni rok, op. prev.) je od 4. svibnja 2011. godine, kada je zajedno s jo dvoje anarhista iz Janine i Soluna javno objavio svoje potpuno odbijanje sluenja vojske. Razloge je pojasnio u javno objavljenom tekstu, koji su potpisala i druga dvojica, a sam tekst je predan uredu za regrutaciju u Janini.Nakon toga je uhapen 3. lipnja 2013. godine i odreena mu je kazna od 6.000 eura. U prit-voru je proveo dva dana, nakon ega je puten do suenja.Tijekom suenja je imao priliku iznijeti svoju opsenu obranu, zapravo, svoj politiki stav, gdje je pred sudom stajao kao neprijatelj drave i vojske, te je odluno odbio sudjelovati u ubojstvima koje ove dvije institucije orga-niziraju. Nakon sat i pol izlaganja, sud mu je odredio kaznu od 8 mjeseci zatvora, odnosno jednu godinu uvjetno.Tijekom suenja su proitane razne izjave podrke, kako iz Grke, tako i iz drugih zemalja, izmeu ostalih i jedna upuena od strane anarhista i anarhistkinja iz Beograda, Mostara i Zagreba, koju objavljujemo ispod ove vijesti.Ovaj sluaj nije izoliran, ve je dio ire dravne kampanje da zastrai i zaustavi budue bjegunce u odbijanju sluenja vojnog roka. Zatvorske kazne i stotine otetih od strane drave stalna su praksa u Grkoj.Prigovara savjesti osuen nazatvorsku kaznuDrava i vojska - garancija opstanka kapitalistikog sistemaBeograd/Zagreb/Mostar: Izjavasolidarnosti sa Mihalisom TolisomSolidarnost ne poznaje graniceKao to su dogaaji iz devedesetih godina na prostoru bive Jugoslavije pokazali, ratovi su odlina metoda za irenje neo-metane vladavine kapitala. Bilo da je izgovor nacionalistika (u sluaju lokalnih vladajuih klasa), ili ideologija ljudskih prava (u sluaju NATO intervencije), vojno-industri-jski kompleks je bio najekasniji inilac u pripremanju terena za neoliberalni napad na radnitvo.Antimilitaristi su uvek bili ti koji su bili spo-sobni da uvide pravu svrhu patriotske retorike i da se i u trenucima najvee nacionalistike histerije odupru i odbrane ideju slobode i autonomije. Danas kada se nacionalistika histerija primirila, mnogima je postalo jasno da su upravo izdajnici i dezerteri bili ti koji su pokazali najvei stepen hrabrosti i odgovornosti onda kada je to bilo najpotrebnije, a kada su mnogi sledili infantilizujui trend prebacivanja line odgovornosti na dravu.Ratove na prostoru Jugoslavije, kako se to esto kae meu lokalnim stanovnitvom, niko nije oekivao. Ipak, vladajua klasa, ne samo da ih je oekivala, ve ih je i pripremala. U izbijanju ratova nije bilo nieg spontanog, ljudi su u njih morali biti ugurani, nasiljem i propagandom. Iskustvo je, dakle, pokazalo da krvavi ratovi mogu izbiti i kada ih lokalno stanovnitvo ne oekuje i ne veruje u njihovo izbijanje do po-slednjeg trenutka. Slian mehanizam moemo uoiti u dogaajima koji se trenutno odvijaju u Ukrajini.Upravo zato je antimilitaristika borba vana i u trenucima kada veina jo uvek ne veruje u mogunost rata i dok je vladavina prava jo uvek stabilna. Upravo ta vladavina, drava, patriotska ideologija i vojno-industrijski kompleks reprodukuju sve uslove za izbijanje neoekivanih ratova, koji za cilj uvek imaju nove napade na eksploatisane klase i guenje socijalnih borbi.Zbog toga je borba Michalisa Tolisa i drugova iz Bosonogog bataljona od sutinske vanosti.Solidarni pozdravi!Anarhisti i anarhistkinje iz Beograda, Zagreba i MostaraNi sata u vojsci nikada neemo postati meso za vae granatePostoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako moe izlijeiti, od tree nikako. Vlast je i najtei porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao arobni kamen, jer pribavlja mo. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji slui svakoj budali koja ga dri. Odvojeni, ne predstavljaju nita; zajedno, kob su ovog svijeta. Potene i mudre vlasti nema, jer je elja za moi bezgranina.ovjeka na vlasti podstiu kukavice, bodre laskavci, podravaju lupei, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepa nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo miljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vjene zakone, vjena naela, vjeno ustrojstvo, i veui vlast uz boga, uvruju svoju mo. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim monicima. Rue ih uvijek na isti nain, objanjavajui to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noni leptiri na plamen svijee.Jesu li sve bosanske valije zatvorene, protjerane ili pobijene? I itava njihova svita. A uvijek dolaze novi, i dovode svoju svitu, i ponavljaju gluposti svojih prethodnika, jer drukije ne mogu. I tako, ukrug, neprestano. Bez hljeba narod moe ostati, bez vlasti nee. Oni su bolest na narodnom tijelu, kao guke. Kad jedna guka otpadne, izraste druga, moda gra. Ne moete bez nas, kau nam, razbojnici bi se namnoili, neprijatelj bi nas napao, nered bi u zemlji nastao. A ko dri ovu zemlju, ko je hrani, ko brani? Narod. A oni nas globe, kanjavaju, zatvaraju, ubijaju. I jo natjeraju nae sinove da to ine. Oni bez vas ne mogu, vi bez njih morate. Njih je malo, nas je mnogo. Samo da prstom maknemo, koliko nas ima, te gadije ne bi bilo. I uinit emo to, brao moja satrvena, im odrastu pravi ljudi koji nee dopustiti da im vampiri sjede za vratom. (iz romana Tvrava)Nema dobre vlastiMea Selimovi:O vlastiIspod ploCnika 4vProtiv svakog braka!Svaki zakon i ugovor su protiv slobodeModa nema razloga vratiti se staroj i posve prevakanoj temi braka, no konzervativna (kontra)revolucija koja nema svoju opoziciju je brak vratila kao temu na velika vrata. Posebno je zanimljivo da se konzervativna (kontra)revolucija uvukla u drutvo dublje nego bi to mnogi eljeli vidjeti - po prvi put su kler, desnica, ljevica i svi ostali unutar tog spektra upregnuti u istu borbu: instituciju braka ele svima uiniti poeljnom i maksimalno je proiriti.Tako se dogodilo da iz razliitih ideolokih pozicija, no sutinski istih vrijednosti, brak ima svoje zagovaratelje i postaje vana drutvena tema. Ali ovdje se neemo baviti aktualnom politikom, ovom ili onom politikom opcijom u tom spektaklu zvanom kampanja, niti emo ulaziti u pitanje kre li se prava. Svaki zakon kri slobodu. Pitanje prava je tu samo kako bi se sloboda pojedinca/ke stavila u vrst kavez u kojem e biti na sigurnom. Da ne bi sluajno traili previe ili bili slobodniji nego to propisuje zakon.Brak je upravo takva vrsta institucije. Ispunjava funkciju drutvene kontrole, regulira imovinske odnose, denira vlasnitvo (ah da, to se zove i skrbnitvo) nad djecom i legitimira nas pred drugima kao dostojne pronositelje vrijednosti sistema, nakon to pristanemo sklopiti ugovor o osnivanju temeljne jedinice koju propisuje sam sistem.Anarhisti su oduvijek tvrdili da je brak samo ekonomski ugovor, sporazum izmeu dvije osobe o imovinsko-pravnim odnosima. Meutim, simbolika vrijednost koju mu drutvo daje, brak ini jo represivnijim od tog hladno-birokratskog odnosa. Tu je rije o simbolikom pa ak i stvarnom, ostvarivanju prava vlasnitva nad drugom osobom. To vlasnitvo danas moda nije stvarno u punom smislu te rijei, kao to je to bio sluaj u prolosti, kada su mladu zapravo kupovali, a danas se na vjenanjima tek igraju igrokazi kupovine mlade, no svakako je rije o institucionalizaciji odnosa izmeu dvije osobe, odnosa koji bi u svakom pogledu trebao biti slobodan, a ne na bilo koji nain formaliziran. I dok s ekonomske strane taj odnos postaje vlasniki kroz meusobnu ekonomsku ovisnost, s druge strane ljubav postaje sputana nametnutom obavezom, teinom koju brak daje nekom odnosu.Moemo li ljubav uiniti formalnom, dati joj teinu i garanciju potpisivanjem ugovora? Imaju li brak i ljubav ikakve veze? Odgovor na oba pitanja je jednostavan - ne, nemaju nikakve veze.Uostalom, kakve odnose elimo imati s drugima? Formalne, institucionalizirane, propisane zakonom ili pak slobodne, otvorene, odgovorne i iznad svega prilagoene individualnim potrebama i eljama, a ne ukalupljene u neku poopenu viziju toga kako bi nai odnosi trebali izgledati? Ovo bi lako mogli proiriti na sve odnose, a ne samo brak, no ini se da ponekad lako razdvajamo javno i privatno pa i meu onima koji zagovaraju drugaije ekonomske i drutvene odnose ipak ideja osobnih odnosa ne odlazi dalje od konzervativnog shvaanja kako bi ti odnosi trebali izgledati. Brak je tu svakako visoko na ljestvici, kao temeljna institucija. Atomizacija odnosa, licemjerna vjernost (koje zapravo nema, ali se tako prikazuje i inzistira na njoj, no to je tema za sebe), deniranje meusobnih odnosa potpisom ugovora, prenoenje odluka o budunosti odnosa na nadlean sud... Kad malo bolje pogledamo, rije je o poslovnom odnosu koji je odraz svega onoga to ne valja u dananjem drutvu.Pa ipak, brak i dalje ostaje legitimna (da ne kaemo poeljna ili ak obavezna) opcija. Dapae, sad kad se razgovara o zakonskoj regulativi odnosa unutar istospolnih zajednica (zapravo parova), brak iznenada postaje poeljan!? ak i kad bi zanemarili samu komponentu simbolike vrijednosti braka (to ne moemo napraviti, ali pokuajmo bez obzira), ostaje injenica da se od vlasti Ispod ploCnika 5vtrai proirivanje podruja u kojem e zadirati u meuljudske odnose i gdje e zakon (zamisli samo!) biti ono to denira na koji nain emo se odnositi jedni prema drugima. Cijela stvar je, naravno, predstavljena kao progresivna, iako bi jedino progresivno bilo ukinuti samu instituciju braka, ba kao i sve ostale zakone koji su nam nametnuti.Naravno, odgovor na ovako neto je najee lako je to rei ako je osoba heteroseksualna pa ima mogunost sklapanja braka. Stvarno? To je prednost? Imati mogunost uiniti neto za im nema potrebe? Neto to je represivno i konzervativno? Neto to e te dovesti u jo podreeniju situaciju nego to je ona u kojoj ve ivimo samom injenicom da su povukli crte po komadu papira i odluili da se taj komad zemlje zove drava? Korak naprijed koji je zapravo dva koraka nazad. Moda i vie.Jednom kad da legitimnost nekom propisu, zapravo osnauje poziciju vlasti, raznih monika i drugih gadova, samoproglaenih vladara svijeta (drave, grada, posve svejedno, rije je o jednoj, gotovo posve ujednaenoj, strukturi). Zapravo, upravo su oni izabrali demokraciju kao najbolji sistem za uspostavu apsolutne kontrole. Daju okvir unutar kojeg je mogue samo potvrditi njihovu mo i zakone koji ne mogu dovesti u pitanje sam sustav. Zato nisu zabrinuti, jer to god se na kraju odlui, sve ostaje isto, temelji sustava su ojaani, ali nepromjenjeni.Zato je nuno napustiti instituciju braka, ba kao svaki drugi odnos baziran na zakonima, ugovorima i ostalim papirima koje nam guraju pod nos kad pokuavaju dokazati da su u pravu: sve je po zakonu!Osim osnaivanja pozicije onih gore, dodatno osnaujemo njihovu poziciju u svojoj glavi. Na kraju, ta pozicija, ba kao i ideja braka, realno postoje samo u naim glavama. Dokle god ima dovoljno onih koji vjeruju da je to tako, tako e i biti. Znai li ovo dovoenje u pitanje toga kakve e odnose netko imati? Ili moda ograniavanje prava? Ne, ali kao to nam drava i zakoni nisu prihvatljivi, tako nam nije prihvatljiv ni brak. Bez obzira tko ga eli zasnovati. Tvrdnje poput one prvo neka svi imaju sva prava pa emo ih onda dovesti u pitanje je apsurdna jer uvoenje jo jednog kotaia u sistem osnauje nejednakosti i neslobode na kojima sistem poiva. Borba protiv mrnje i straha se ne vodi uvoenjem vie zakona. Zakone je mogue donijeti i ponititi, jednostavnim dizanjem dovoljno ruku u parlamentu, dok bi samo promjena vrijednosti znaila stvarnu promjenu koju nije mogue ostvariti ili ukinuti dekretom.Vrijeme je da ukinemo feti dosljednosti, to glupo insistiranje zbog kojeg sve to je reeno i uinjeno u prolosti mora biti uzor svemu to e biti reeno i uinjeno u budunosti. Vjera u vlastite ideje ne predstavlja nikakvu vrlinu, kao to nam to ele nametnuti nematoviti pojedinci. To je, u stvari, jedna velika mana. Nije to nikakvo znaajno obiljeje karaktera neke osobe, ono otkriva samo njenu dosadnu glupost.Nemamo to cijeniti u osobi koja posjeduje vlastite ideje i koja ih nikada ne mijenja. Zato to su ideje kao (mentalna) odijela, ako ih dugo nosimo pretvaraju se u odoru, usmrde se. Osim to su banalne i pred-vidljive, nedostaje im privlanost noviteta, zaudaraju na ideologiju, na ogranienost, nedostaje im elastinost, ne znaju se kon-frontirati s drugima. Eto, nadasve ovo po-sljednje: takva se osoba plai konfrontacije, zato to ne posjeduje snane argumente. Nije sposobna pokrenuti vlastite misli, zauzdane su, nepokretne.Kao to vidimo, drati se uvijek istog miljenja sinonim je za glupost. Zato to pod inteligencijom podrazumijevamo snalaenje u okolini, koja se neprekidno mijenja, podrazumijevamo zamjeivanje njezinih specinosti i prilagoavanje istoj kako bi postali dio nje i izmijenili je. Inteli-gentna osoba stalno mijenja ideje i navade, jer prouava i procjenjuje okolni svijet, ne nosi u depu vjeitu istinu. Spremna je, ako okolnosti zahtijevaju, promijeniti svoj put. Nije to kip koji postavljen na jedno mjesto tamo i ostaje, postojan i nepomian, zauvi-jek! Ukratko, istinu ne smijemo zacementi-rati u vrsta uvjerenja, ona je povijesna: posjeduje vlastitu povijest, koja ima svoj poetak i kraj.I dosta ve jednom sa zamjerkama takoz-vanim kameleonima! Kao da je vjernost jednoj ideji neka vrijednost koju treba lju-bomorno uvati i pokorno potivati. Zaista Ja, pri izbijanju pobuna,drao sam, kao sidro sa svakom neverom,od deset do dvanaest oznaka pod reverom.Giuseppe Giustisu rijetke osobe koje mijenjaju miljenje zbog vlastite koristi, zbog novanih interesa, drutvenog isticanja ili pak radi osvajanja malo moi. Velika veina to ini upravo iz inteligencije. I zato joj budale zavide i vrijeaju je. Onome tko misli da su ideje kao zvijezde na nebu, ija ih svijetlost vodi na vlastitom putu, treba primjereno odgovoriti. Trebate nekoliko primjera?Ako vas netko optuuje da ste oportunist, odgovorite: za razliku od tebe ja se stalno dovodim u pitanje.Ako vas netko optuuje da ste kameleon, odgovorite: ja sam nomad uma, ja nemam granica.Ako vas netko optuuje da ste kao vjetro-kaz, odgovorite: plai se promjene?Ako vas netko optuuje da mijenjate ideje ovisno o dobiti, odgovorite: ja ne posjedu-jem ideologije na koje u se zaklinjati.Na taj je nain jednostavnije uutkati tu groznu predrasudu i ucjenu dosljednosti. Potrebno je, zatim, otkloniti svaki oblik potovanja prema tim nakazama koje su uvijek ostale vjerne svojem ivotnom izboru, kao pas svome gospodaru. ivimo u tekim vremenima i zato nam jedna stvar treba biti veoma jasna: bolje biti lagan kao pluto i znati plivati u svim vodama, nego se utopiti s principima u koje se vjeruje svezanima oko vrata!Izvor: Un brindisi a Girella, Machete, br. 5, 11/2009, s talijanskog prevela: Erika Preden, preuzeto sa http://anarhisticka-biblioteka.netNomadi umaProtiv svake ideologijeIspod ploCnika 6vDrugi dio kratkog istraivanja o atentatorima u regijiU sri ina atentata na predstavnika vlasti lei duboko nezadovoljstvo i gnjev potlaenih masa. Uzimajui u svoje ruke, manje ili vie svjesno, in izvrenja pravde u vidu smaknua, atentator postaje vidljiva iskra nagomilane mrnje. Oni esto opravdavaju svoj in rijeima altruista, inei moralan zloin u ime potlaene veine. Postajui tako svojevrstan humanist-zloinac, suoavajui se sa svojim inom ostaje suoen s pitanjem koje je muilo svu avangardu radikalnih politikih pokreta koliko su opravdana djela pojedinca koja ne slijede mase? Mnogi su od njih u sudskim procesima od strane obrane ili medija prikazani kao luaci, ivano rastrojeni pojedinci, histerine i emocijama slomljene ene, bolesnici i oajnici. Prava istina o stvarnim motivima i namjerama tih ljudi najee ostaje zakopana, a njihov glas uutkan pod slojevima povijesti pobjednika/vladara. U drugom dijelu teksta o atentatorima/cama iz regije rije je o pokuaju atentata Luke Jukia u Zagrebu poetkom 20. st.1Povijesni kontekst i radikalna nacionalna omladinaHrvatska je u to vrijeme u sklopu Austro - Ugarske Monarhije, a nakon Hrvatsko - ugarske nagodbe Maari pokuavaju progurati svoje interese. U tom svjetlu poetkom 1912. g. na vlast dolazi Slavko Cuvaj, komesar i namjesnik, koji je, prevalivi 60. godinu ivota, imenovan banom od strane Khuena Heddervaryja. Roen je u okolici Bjelovara, odgojen vojniki, razumljivo, s obzirom da je iz obitelji krajinika. U politikom ivotu bio je poznat iz doba Khuen-Hedervaryja, a kao podban u posljednjem odsjeku reima 1 Veina teksta temelji se na knjizi Josipa Horvata: Pobuna omladine 1911. 1914., u izdanju biblioteke Gordogan, 2006., te znanstveno- istraivakog rada o Augustu Cesarcu.Pavla Raucha stekao je i barunat. Njegova vladavina bila je kruta, zadatak da provodi odluke ugarske vlade, stoga ne udi da gaje Krlea okarakterizirao kao krvoloka i tiranina svog vlastitog naroda koji je kao odlikovanje za dosljedno provoenje antislavenske politike te za promicanje interesa tuinske vlasti dobio barunsku titulu. Jedna od prvih stvari koje je napravio kada je doao na vlast (naravno, na temelju ugarske vlade i kraljeva odobrenja), bila je da je raspustio sabor izabran u prosincu 1911. na nain da su sabornici saznali za to iz slubenih novina. Isti dan uhapen je Stjepan Radi, a stranke su pozvane da revidiraju programe ili e biti ukinute. Novine su stavljene pod pritisak, izlagane cenzuri i zapljenama. Svime time postalo je jasno da se nastavlja tradicija apsolutistikog reima u Hrvatskoj, a na to su prvo reagirali mladi, tonije, aci i studenti. Dolo je do nemira poznatih pod nazivom aki trajk, a prve demonstracije odigrale su se u veljai u Sarajevu, a zatim su u oujku zagrebaki studenti zauzeli Sveuilite, raunajui na nepovredivost sveuilinog teritorija nakon to je redarstvo zabranilo najavljeni protestni skup. Na rijei prvoga govornika redarstvo je s isukanim sabljama provalilo u sveuilini vrt, ranjeno je 15 studenata, a ratrkana je omladina cijelu veer demonstrirala po gradu. Okraji su trajali cijelu no, a sutradan je proglaen trajk. Studenti su provalili u sveuilinu zgradu, zabarikadirali se i izvjesili crnu zastavu poruivi da e na silu reagirati silom. Takav vrst stav iznenadio je vlast. U zgradi se nalo preko 300 studenata, a opsada je trajala 36 sati. Takva situacija je za vlast bila potpuna novost. Situacija je razrijeena tako da su profesori zamoljeni da posreduju kod studenata, te im je dana zadovoljtina povukla se policija sa sveuilinog teritorija. Studenti su se razili i nije bilo konkretnih posljedica, iako su se demonstracije protiv Cuvajeva sistema ponavljale gotovo svaku veer.Zato ba mladi? U tadanjoj situaciji dolo je do svojevrsnoga generacijskog jaza izmeu mladih i raznoraznih stranaka podijeljenih u frakcije, a koje su bile samo mrtvo slovo na papiru. Za mlade su politiki stranaki ljudi bili zastarjeli beskimenjaci i eprtlje. Frustracije zbog pasivnosti stranaka i trenutnog stanja u zemlji izrazili su studenti i aci u to vrijeme zaneseni Supilom i prvom ruskom revolucijom. aki trajk je bio prvi takav sluaj masovnog pokretanja omladine, a istaknuti pojedinci tog pokreta pripadali su tzv. radikalnoj nacionalnoj omladini. (Meu njima poznatiji su Vladimir erina i Oscar Tartaglia2, koji su se okupili oko 2Za vrijeme posjeta Beogradu (u vrijeme kada su se zavravali pregovori o sklapanju Balkanskog saveza i pripreme za rat protiv Turaka, o emu nije znala ni njemaka ni austro-ugarska diplomacija) postao je jedini Hrvat koji je bio lan organizacije Ujedinjenje ili smrt te je preko njega nabavljeno oruje za atentat.Pucnji atentatora (2): Luka JukiIspod ploCnika 7vknjievno-politikog lista Val, pa su i prozvani valaima.) Znaenje rijei nacionalna u toj sintagmi dosta se promijenilo od poetka 20. st. U kontekstu tadanjeg vremena, to je znailo da su podjednako i Hrvati i Jugoslaveni u kontekstu Monarhije i vazalnom poloaju Hrvatske unutar nje, da su nastrojeni antiaustrougarski, te da svoju ansu za samostalnou vide u oslobaanju svih junih Slavena, pa tako i Hrvata unutar njih. Tako Vladimir erina objavljuje 1912. u Rijekom novom listu tekst u kojem opisuje politiku orijentaciju te time ujedno denira i usmjerenje valaa: Nacionalisti smo bili utoliko, ukoliko su nae ideje imale da budu aplicirane na nau zemlju, inae smo obojica simpatizirali sa socijalizmom, samo nikako nijesmo trpili postepeno poburoazivanje socijalne demokracije. Bili smo valai.U takvoj situaciji okrenuli su se Srbiji, koja je u to vrijeme imala znaajan status u borbi protiv Turaka, to je neto kasnije opravdala prvim Balkanskim ratom, te su Turci zauvijek protjerani s Balkana. U to vrijeme bio je to dugo iekivan preokret, naizgled rjeenje situacije na Balkanu, to je izazvalo veliko oduevljenje. Srbija je kao jedina politiki i vojno samostalna sila u regiji bila zemlja-uzor, dok je Hrvatska u usporedbi s njom izgledala poput djeteta ovisnog o austrougarskoj maehi. Njihovi stavovi bili su anacionalni, zapravo, nadnacionalni, ali u drugaijem kontekstu nego danas, jer je anacionalan znailo biti - Jugoslaven. Takoer, ivei u caristikom sustavu, a teei jednom drugom obliku ureenja drutva, mogli bismo njihove tenje nazvati revolucionarnim. U ideologiji radikalne jezgre omladinskog otpora ispreplitali su se utjecaji anarho-komunizma, socijalizma i valakog nacionalizma. Tadanji komentatori studentskih nemira zakljuili su da su uzroci pokreta duboki i da se mogu ukloniti samo korjenitom promjenom prilika u Hrvatskoj, ime se stvaraju politiko psiholoki preduvjeti za terorizam u vidu atentata, kao posljedica kompleksnih politikih uzroka.AtentatU takvoj situaciji, godine 1912. u Zagreb dolazi Luka Juki, prvak akih demonstracija u Sarajevu, roen u Donjem Svilaju. Pojavljuje se kao glas itave jedne generacije u okolnostima izrazitog nezadovoljstva naroda. Pomisao na atentat nikla je u glavi Jukia jo u veljai 1912., u dane akih demonstracija u Sarajevu, kada se povjerio Oscaru Tartagliji da je vrsto odluio da ubije komesara Cuvaja i rijei hrvatski narod tiranina i krvnika (sline rijei izgovaraju i mnogi prije njega, poput Brescija i Czolgosza.).Doavi u travnju u Zagreb, povezuje se prisnije s Tartaglijom i ostalima. Boravei u Zagrebu, stekao je glas pjesnika, recitirajui svoje pjesme u gostionicama u kojima su se okupljali studenti. Najznaajnija od njih, Zlotvor, sauvana je i danas i, iako s dozom naivnosti i izmeu redaka, prikazuje nezadovoljstvo zlotvorom, tj. Cuvajem. Reimski pijuni bili su na svakom koraku, te se i za manje uvrede na raun bana i vlasti moglo zavriti u zatvoru. Samom pokuaju atentata 8. lipnja prethodile su svojevrsne pripreme. Pitolj iz kojeg je Luka pucao na bana Cuvaja nabavljen je povjerljivim kanalima iz Beograda. Tom prilikom nabavljene su i rune bombe, ali se od toga odustalo, jer se zakljuilo da je bomba nespretna i da nosi sa sobom mnoge kolateralne rtve, a i nitko nije bio posebno upuen u rukovanje istom.3 Bitno je spomenuti jo jedan uzbudljiv dogaaj, naime, dan ranije, 7. lipnja 1912., dolo je u Peti do pokuaja atentata narodnog zastupnika Julija Kovcsa na predsjednika parlamenta grofa Stjepana Tiszu, koji je promaio cilj nakon ak 3 pucnja, a zatim je presudio sebi. O hladnokrvnoj reakciji Tisze, koji je naredio da iznesu truplo, a zatim nastavio sjednicu, raspisale su se sve novine. Naravno, atentati na predstavnike vlasti nisu bili neuobiajeni u svijetu, bilo da su dolazili od strane predstavnika radikalnih revolucionarnih pokreta ili od poludjelih pojedinaca.Sam dan atentata paljivo je izabran. 3Prvo je odlueno da Juki baci bombu koja je po dopremanju sakrivena u grmlju na pustom breuljku alate. To je bila jednostavna pjeadijska bomba koja je tada bila novost i u vojskama zapadnih drava.Ispod ploCnika 8vNaime, toga dana ban Slavko Cuvaj imao je posjetiti sveano obiljeavanje 25. godinjice djelatnosti Zemaljskog kolskog nadzornika Antuna Cuvaja, banova brata, a tom se prilikom u Zagrebu okupilo oko 800 uitelja i uiteljica iz cijele zemlje. Sveanost se odravala u velikoj dvorani Uiteljske kole u Medulievoj ulici. Na sveanost se ban uputio slubenim zemaljskim (dravnim) automobilom.4 Lokacija na kojoj je Luka od jutra ekao na povratak bana u njegovu automobilu takoer je pomno odabrana. Naime, Luka je ekao u Mesnikoj ulici, raunajui na to da e auto na povratku usporiti na strmini prije zavoja pri vrhu ulice. Buka automobila oko 1 sat najavila je pribliavanje vozila, a Luka je spremno doao na poziciju. Odatle je u vozilo u prolazu ispalio 3 metka ne pogodivi bana! Ali pogodio je Ivu Hervojia, banova savjetnika, koji je, ne dolazei svijesti, umro dvadesetak dana kasnije od posljedica ranjavanja. U vozilu su bili uz Cuvaja njegova supruga Anka Cuvaj, tajnik, savjetnik, a na prednjem sjedalu voza i lakaj.Juki je dugo i pomno promiljao o svome inu - kako, kada i gdje ga izvriti. Jedino nije razmiljao o tome to poslije. Nakon ispaljenih hitaca kree njegov sumanuti bijeg s pitoljem u ruci niz ulicu. U pokuaju bijega usput je vikao: ivjela Hrvatska! Dolje Cuvaj!. Ubrzo se oformila potjera ljudi koji su, uvi pucanj, izali iz oblinje gostionice, a njima su se, kako se potjera nastavljala, pridruivali graani. U jednom trenutku pred Luku se isprijeio gradski straar Petar Borak5, 4Ta okolnost nije nimalo beznaajna, budui da je to bio jedini automobil u dravnim strukturama, imao je ak 45 konja, a kada bi projurio gradom, ostavljao je iza sebe zaprepatene graane. Koliko je to bila rijetka pojava, govori i podatak da su dugo traili slubenog vozaa te nemani, a na kraju su ga nali i dopremilli iz inozemstva. Naravno, odmah nakon nemilog dogaaja dao je otkaz. 5 Za razliku od preminulog Hervoia, na iji je pogreb doao i sam Cuvaj, o Petru Boraku nisu sastavljani nekrolozi, nije sauvana njegova koji pada mrtav od direktnog hitca. Kako se masa iza njega poveavala, u jednom trenu se okrenuo i pucao naslijepo te ranio u rame redarstvenika Antuna Fukara. Potjera se zavrava kod zgrade Sveuilita gdje su ga uhvatili neki uitelj i trgovaki putnik. Poslije je izjavio da je namjerno trao tamo, jer je elio zavriti ondje gdje je sve i poelo. Okruen masom ljudi, odvuen je na policiju u Petrinjsku. Iz policijskog izvjea vidljivo je da nije bio pri sebi od oka tijekom nekoliko narednih sati.SuenjeTijekom suenja osim njega bilo je optueno dosta ljudi, sve redom mladi izmeu 15 i 25 godina, a optueni su da su znali za atentat, te su time suuesnici. Naravno da ni jedan urotnik nije ni pomislio na to da se skloni na sigurno. To takoer govori u prilog tome da nisu znali toan dan i mjesto kada e Juki izvriti svoj in o kome se ukalo i nagaalo, meutim, povijest nije sauvala podatke o tome to je i koliko tono od optuenih pojedinaca znao. Meu njima je bio i August Cesarec koji je, izmeu ostalog, bio optuen da je pod utjecajem anarhistikih strujanja poticao Jukia na atentat, na to se branio da nije. Takve optube bile su vrlo ozbiljne, a vlast je jo 1883. pokazala kako postupa s anarhistima bacivi ih u tamnicu na dugogodinji zatvor nakon ega su prognani iz zemlje. Meutim, u pismu Vladimiru erini, koje je Cesarec napisao neposredno pred uhienje i sakrio ga u svome stanu, te je pronaeno tek kad je Cesarec ve leao u Mitrovici, stoji svjedoanstvo duha radikalne omladine: Stvorimo hiljade Jukia i erajia, kultivirajmo ih, odgojimo ih da si podaju lijeve ruke u znak pomirbe, a desnom rukom neka pucaju masa njih pa e nae rijei biti in, naa stvar svrena. Jukiev je in preuranjen, ali je dobar poticaj svima nama. ... ivite, radite i osveujte se! Pitanje je to bi se dogodilo s Cesarevom obranom u sudskom procesu da je pismo pronaeno za vrijeme trajanja procesa. Kako bilo, fotograja, a Cuvaj mu nije doao na pogreb. Bio je rodom iz Zagorja, star27 godina, jo mu je trajala pokusna sluba te je uzdravao majku udovicu. Meutim, njegova smrt je imala druge posljedice od tog dogaaja zagrebaki su policajci dobili pitolje marke Browning.pozivanje na anarhizam u tadanjoj situaciji sudskog procesa nikako im nije moglo donijeti nita dobroga.6 12. kolovoza 1912. dolazi do presude u kojoj je Juki osuen na smrt vjeanjem, a ostalim optuenicima7 dodijeljena je zatvorska kazna u trajanju od 5 i 6 godina, dok su etvorica osloboena optube. Pod strogim reimom u Zagrebu nije moglo doi do javne reakcije na osudu, meutim, u Splitu, gdje su zaplijenjene novine u kojima je objavljena osuda, Sloboda , dolo je do odgovora tisue omladinaca, graana, radnika i seljaka promariralo je utke ulicama Splita nosei na elu povorke vjeala. Tek je na rivi dolo do krvavih sukoba s policijom. Zbog reakcije javnosti na tako strogu kaznu, te pod novim svjetlom Balkanskog rata, 26. listopada odlukom Stola sedmorice smrtna kazna Jukiu promijenjena je u doivotni zatvor, a ostalima su zatvorske kazne smanjene. Luka je upuen u Lepoglavu na izdravanje kazne, a ostali odlaze u Mitrovicu. Iz zatvora mnogo pie, a sam Stjepan Radi krijumari njegove rukopise o tamnikim dojmovima.Ranije u listopadu iste godine poinje Balkanski rat, politika scena se mijenja te sluaj Jukia i kompanije pada u zaborav. to se tie Cuvaja, on je poslan na dopust s kojega se vie nije vraao na poloaj komesara nakon to je pokuaj atentata ponovljen krajem listopada. Struje koje su odnijele pobjedu nakon rata dovele su do nastanka drave u kojoj su juni Slaveni ujedinjeni, ali opet u vidu kraljevine to nije bio cilj radikalnijem dijelu revolucionarne nacionalistike omladine koja je pokrenula dogaaje 1912. godine.Za razliku od Jelene Ilke Markovi (vidi 1. dio teksta o atentatorima iz regije, 12. broj Ispod plonika), koja svoj ivot okonava u zatvoru pod sumnjivim okolnostima, nakon pada Austro Ugarske ondanja vlada Jukia oslobaa daljnjeg zatvorskog sluenja te mu ak dodjeljuje 20 jutara ume i 5 jutara oranice. Oenio se, imao troje djece te umro od upale plua u Slavonskom Brodu 1929. godine. Njegov sluaj ostaje uglavnom zaboravljen u povijesnim udbenicima, a nama ostaje pitanje koliko bi se povijest promijenila da je hitac pogodio metu.6 to se tie Cesarca, utjecaj Kropotkinova anarhizma osjea se u razdoblju izlaenja Plamena (iz 1. broja Plamena: najsmelija, najharmoninija, najestitija forma drutvena... anarhistika komuna. To je tano zapazio Kropotkin.).7uro Cviji, August Cesarec, Dragutin Bubli, Franjo Neidhardt, Kamilo Horvatin, Roman Horvat, Josip arini, Vladimir Badali, Duan Narani, Vatroslav Dolenac i Stjepan Galogaa. U romanu Careva kraljevina A. Cesarec govori o boravku u zatvoru Sudbenog stola sedmorice kod zagrebakog Zrinjevca, u kojem su boravili prije prepraanja na izdravanje u Mitrovicu i Lepoglavu.Ispod ploCnika 9vensko pravo glasaHvalimo se da smo doba znanosti i napretka. Nije li onda udno da i dalje vjerujemo u tovanje fetia? Dobro, nai su fetii razliitog oblika i supstancije, ali u svojoj su moi koju imaju nad ljudskim umom jo uvijek pogubni kao to su bili oni stari.Na je suvremeni feti ope pravo glasa. Oni koji jo nisu ostvarili taj cilj, podiu krvave revolucije da ga ostvare, a oni koji uivaju u njegovoj vlasti, prinose teke rtve na oltar svemonoga boanstva. Jao heretiku koji se usudi dovesti u pitanje to boanstvo! ena je, ak i vie od mukarca, oboavatelj tog fetia, i premda se njezini idoli mogu mijenjati, ona je uvijek na koljenima, uvijek uzdignutih ruku, uvijek slijepa na injenicu da njezin bog ima noge od gline. Tako je oduvijek ena najvei podupiratelj svih boanstava. Isto je tako morala platiti cijenu koju samo bogovi mogu traiti platila je svojom slobodom, krvlju svojega srca, samim svojim ivotom. Nietzscheova se znamenita maksima, Kad poe eni, ponesi bi, smatra vrlo okrutnom, a ipak Nietzsche je jednom reenicom izrazio ensko stajalite prema njezinim bogovima. Religija je, posebice kranska religija, osudila enu na podreen poloaj, poloaj ropkinje. Iskrivila joj je narav i sputala joj duu, a ipak, kranska vjera nema veeg pristae, nitko joj nije odaniji od ene. Doista, sa sigurnou moemo rei da bi vjera odavno prestala biti imbenik u ivotu ljudi, da nije bilo potpore ene. Najzagrieniji su crkvenjaci ene, najneumorniji su misionari diljem svijeta ene, uvijek prinose rtvu na oltar bogova koji su im okovali duh i podjarmili tijelo.Nezasitno udovite, rat, uzima eni sve to joj je drago i vrijedno. On trai njezinu brau, ljubavnike, sinove, a zauzvrat joj udjeljuje usamljen i oajniki ivot. A ipak, najvei je branitelj i tovatelj rata ena. Ona je ta koja ulijeva ljubav prema osvajanju i moi u svoju djecu; ona je ta koja ape o ratnoj slavi u ui svojih malenih i koja uspavljuje svoje dijete uz zvuk trube i buku puaka. ena je takoer ta koja koja okrunjuje pobjednika kad se vrati s bojita. Ali, ena je i ta koja plaa najviu cijenu tom nezasitnom udovitu, ratu. A tu je onda i dom. Kakav je to straan feti! Kako on isisava eninu ivotnu snagu taj moderni zatvor sa zlatnim reetkama! Njegov sjaj zasljepljuje enu do cijene koju mora platiti kao ena, majka i domaica. Ali ipak, ena se vrsto dri doma, moi koja je dri u svojim uzama. Moe se rei da ena, zato to shvaa kakav straan danak mora platiti Crkvi, dravi i domu, eli pravo glasa da bi se oslobodila. To moda i vrijedi za njih nekoliko; veina sufraetkinja izriito odbacuje takvu blasfemiju. Naprotiv, one uvijek inzistiraju na tome da e pravo glasa enu uiniti boljom krankom i domaicom, pouzdanom graankom drave. Tako je pravo glasa samo sredstvo kojim se ojaava svemonost samih bogova kojima je ena od pamtivijeka sluila. Zato bi onda udilo da je ona jednako Emma Goldman:Ispod ploCnika 10vtako odana, gorljiva, na koljenima pred novim idolom, enskim pravom glasa. Od starine je trpjela progon, zatvaranje, muenje i sve oblike osude s osmijehom na licu. Od starine se nadala prosvjetljenju, ak udu od boanstva dvadesetoga stoljea prava glasa. ivot, srea, veselje, sloboda, nevinost sve to i jo vie od toga treba izvirati iz prava glasa. U svojoj slijepoj odanosti ena ne vidi ono to su umni ljudi spoznali jo prije pedeset godina: da je pravo glasa zlo, da je samo pomoglo porobljavanju ljudi, da im je zatvorilo oi da ne bi mogli vidjeti kako su vjeto natjerani pokoravati se. enin zahtjev za jednakim pravom glasa temelji se uglavnom na tvrdnji da ene moraju imati jednako pravo u svim drutvenim sferama. Nitko to ne bi mogao opovrgnuti kad bi pravo glasa bilo pravo. aliboe neukosti ljudskoga uma koji moe u podvali vidjeti pravdu. Jer nije li to najokrutnija podvala da jedan dio ljudi stvara zakone za druge ljude koji su prisiljeni silom pokoravati se? A ipak ene buno zahtijevaju tu zlatnu priliku koja je nainila toliko jada na svijetu i oduzela ovjeku njegov integritet i samopouzdanje; to je podvala koja je posve pokvarila ljude i uinila ih plijenom u rukama beskrupuloznih politiara. Siroti, glupi, slobodni ameriki graanin! Slobodan da gladuje, slobodan da se potuca cestama te velike zemlje, on uiva ope pravo glasa i to ga je pravo okovalo lancima. Nagrada koju zauzvrat prima strogi su zakoni o radu koji zabranjuju pravo na bojkot, na demonstracije, zapravo na sve, osim prava da bude okraden za plodove svojega rada. Ali svi ti strani rezultati fetia dvadesetoga stoljea nisu enu niemu nauili. No, ena e proistiti politiku, uvjeravaju nas. Izlino je rei, ja se ne protivim enskom pravu glasa to se tie konvencionalnoga razloga da ona nema jednaka prava. Ne vidim zikoga, psiholokoga, ni mentalnoga razloga zato ena ne bi imala jednako pravo kao i mukarac da glasa. Ali me nipoto ne moe zavarati besmisleno poimanje da e ena provesti ono to mukarcu nije uspjelo. Ako stvari i ne pogora, sigurno ih nee poboljati. Zbog toga, pretpostaviti da e ona uspjeti proistiti neto to nije podlono proienju, znai pridati joj nadnaravne moi. Budui da je enska najvea nesrea bila ta da su na nju gledali ili kao na anela ili kao na vraga, njezin je pravi spas na zemlji; naime, njezin je spas u tome da je se smatra ljudskim biem i, zbog toga, podlonim svim ljudskim glupostima i pogrekama. Trebamo li onda povjerovati da e dvije pogreke stvar ispraviti? Trebamo li pretpostaviti da e se otrov, koji je ve uroen politici, smanjiti, ako ene uu u politiku arenu? Najvatrenije sufraetkinje teko e podrati takvu ludost? Zapravo, najnapredniji su prouavatelji opega prava glasa shvatili da su svi postojei sustavi politike moi apsurdni, i da su posve neprikladni da odgovore na urgentna ivotna pitanja. To je gledite potvrdila izjava jedne od najgorljivijih vjernica enskoga prava glasa, dr. Helen L. Sumner. U njezinu snanom djelu s naslovom Jednako pravo glasa ona kae: U Coloradu, jednako pravo glasa slui tome da pokae na najoitiji nain esencijalnu trulost i poniavajui karakter postojeega sustava. Naravno, dr. Sumner ima na umu odreeni sustav glasanja, ali isto se jednakom snagom moe primijeniti i na cijelu maineriju zastupnikoga sustava. S takvom osnovicom, teko je razumjeti kako e ena, kao politiki imbenik, izvui iz toga sama korist ili kako e ga izvui ostatak ovjeanstva. Ali, kau nae odane sufraetkinje, pogledajte na krajeve i drave u kojima ensko pravo glasa postoji. Pogledajte to su ene ostvarile u Australiji, na Novome Zelandu, u Finskoj, u skandinavskim zemljama i u etiri nae drave, u Idahu, Coloradu, Wyomingu i u Utahu. Udaljenost podaje aroliju ili, da navedemo poljsku formulu dobro je kad nama nije dobro. Tako bi ovjek pretpostavio da se te zemlje i amerike drave razlikuju od drugih zemalja ili drugih amerikih drava, da imaju veu slobodu, veu drutvenu i ekonomsku jednakost, da vie cijene ljudski ivot, dublje razumiju veliku drutvenu borbu, sa svim vitalnim pitanjima koja ona ukljuuje u vezi s ljudskim rodom. ene u Australiji i na Novome Zelandu mogu glasati i pomoi u stvaranju zakona. Jesu li radni uvjeti ondje bolji nego u Engleskoj, gdje se sufraetkinje tako junaki bore? Jesu li majke ondje sretnije i jesu li djeca ondje slobodnija nego u Engleskoj? Da li se enu ondje vie ne smatra pukom seksualnom robom? Je li se ona oslobodila puritanskih dvostrukih mjerila moralnosti za mukarce i ene? Sasvim sigurno se nitko nee, osim demagoke politiarke usuditi na ta pitanja potvrdno odgovoriti. Jer kad bi bilo tako, onda bi bilo smijeno isticati Australiju i Novi Zeland kao Meku jednakoga prava glasa. S druge strane, oni koji poznaju pravo politiko stanje u Australiji, znaju da su politiari uutkali radnike najstroim zakonima o radu, prema kojima je trajk bez odobrenja arbitranog odbora zloin jednak izdaji. Ni na trenutak ne elim implicirati da je ensko pravo glasa odgovorno za takvo stanje stvari. Mislim, ipak, da nema razloga pokazivati na Australiju kao udo od zemlje za ostvarenje enskih prava, budui da njezin utjecaj nije bio kadar osloboditi radnike od ropstva politikom efovanju. Finska je enama dala pravo glasa; ak tovie, dala im je i pravo da sjede u parlamentu. Je li to pomoglo da se razvije vee junatvo, ea gorljivost od one ruskih ena? Finska trpi, poput Rusije, straan bi krvavoga cara. Gdje su nske Perovske, Spiridonove, Fignerove, Brekovske? Gdje su bezbrojne nske djevojke koje veselo odlaze u Sibir borei se za svoj cilj? Finskoj silno trebaju junake osloboditeljice. Zato ih glasaki listii nisu stvorili? Jedini je nski osvetnik svojega naroda mukarac, a ne ena, i on je rabio uinkovitije oruje od glasakih listia. A u naim amerikim dravama u kojima ene glasaju i koje se stalno istie kao primjer uda, to su u njima ostvarile ene glasakim pravom a to u velikoj mjeri ne uivaju i ene u drugim dravama; ili to ne mogu ostvariti snanim naporom a bez glasakoga prava? Uistinu, u dravama s pravom glasa za ene zajamena su jednaka prava na vlasnitvo; ali od kakve je koristi to pravo za mnotvo ena bez vlasnitva, za tisue najamnih radnica koje ive od danas do sutra? Da to pravo glasa nije utjecalo i ne moe utjecati na njihovo stanje priznala je ak i dr. Sumner, koja to sigurno dobro zna. Kao vatrena sufraetkinja koju je u Colorado poslala Sveuilina liga za jednako pravo glasa iz drave New York da prikupi grau u korist borbe za pravo glasa, ona bi bila posljednja koja bi rekla ita tetno o tome; ipak nas obavjetava da je jednako pravo glasa vrlo malo utjecalo na ekonomski poloaj ena. Da ene nisu jednako plaene za isti posao i da su, unato tome to u Coloradu imaju pravo raditi u kolama od 1876., uiteljice plaene manje nego u Californiji. S druge strane, Sumnerova ne obrazlae injenicu da je, premda ene imaju pravo raditi u kolama ve trideset i etiri godine i premda imaju jednako pravo glasa od 1894., popis stanovnitva proveden prije pet mjeseci pokazao da samo u Denveru ima petnaest tisua kolske djece zaostale u razvoju. I to sve uz veinu ena zaposlenih u obrazovnim ustanovama i takoer unato tome da su ene u Coloradu donijele najstroe zakone o zatiti djece i ivotinja. ene Colorada iznimno se zanimaju za dravne ustanove za skrb o ovisnoj, defektnoj i delinkventnoj djeci. Kakva je to strana optunica protiv enske skrbi, ako jedan grad ima petnaest tisua djece zaostale u razvoju. to je sa slavom enskoga prava glasa budui da uope nije poluilo uspjeh kad je rije o najvanijem drutvenom pitanju, o djeci? I gdje je nadmoan osjeaj za pravdu koji je ena trebala unijeti u politiki ivot? Gdje Ispod ploCnika 11vje bio godine 1903. kad su vlasnici rudnika poveli gerilski rat sa sindikatom rudara sa zapada; kad je general Bell zaveo carstvo terora, izvlaei mukarce iz kreveta nou, otimao ih du granine linije, bacao ih u obore za bikove, proglasivi, do vraga s Ustavom, palica je ustav? Gdje su bile politiarke onda i zato nisu pokazale mo svojega glasa? Ali jesu. Pomogle su da se porazi najpoteniji i najliberalniji ovjek, guverner Waite. Morao je osloboditi mjesto za orue rudarskih kraljeva, guvernera Peabodyja, neprijatelja radnika, cara Colorada. Muko pravo glasa doista nije moglo uiniti nita gore. Priznajemo to. U emu su onda prednosti za enu i drutvo od enskoga prava glasa? esto ponavljana postavka da e ene proistiti politiku isto tako je samo mit. Tu postavku ne brane oni koji znaju politike uvjete u Idahu, Coloradu, Wyomingu i Utahu. ena, u svojoj biti istunka, prirodno je zadrta i nemilostiva u naporu da uini druge tako dobrima kako ona zamilja da dobri moraju biti. Tako je, u Idahu, uzela pravo glasa svojim sestrama s ulice i proglasila sve ene neudorednoga znaaja nepodobnima da glasaju. Neudorednom se dakako ne tumai prostitucija u braku. Podrazumijeva se da su ilegalna prostitucija i kockanje zabranjeni. U tom smislu zakon mora biti enskoga roda: uvijek zabranjuje. U tom su pogledu svi zakoni izvrsni. Oni ne idu dalje, ali njihove tendencije otvaraju sve brane pakla. Prostitucija i kockanje nikad nisu vie cvjetali nego kad je zakon bio protiv njih. U Coloradu, puritanstvo ena izrazilo se u najdrastinijem obliku. Mukarci koji ope poznato vode neist ivot i mukarci povezani s krmama, ispali su iz politike otkad ene imaju pravo glasa.1 Je li brat Comstock mogao uiniti vie? Jesu li svi puritanski oci uinili vie? Pitam se koliko ena shvaa teinu tog navodnoga junatva. Pitam se razumiju li da je upravo to ono to enu, umjesto da je podigne, pretvara u politikoga pijuna, prezira vrijednu uhodu koja zabada nos u osobne stvari ljudi, ne toliko zbog dobrobiti cilja za koji se bori, nego zato to, kako su ene Colorada rekle, voli ulaziti u kue u kojima nikad nije bila i otkriti sve to moe, politiki i drugaije.2 Da, ulaziti i u ljudsku duu i u njezine najsiunije kutke i zakutke. Jer nita ne zadovoljava udnju veine ena tako kao skandal. I je li ikad dosad uivala u takvim prilikama kao sada kad je politiarka? Oni koji ope poznato vode neist ivot i mukarci povezani s krmama. Zasigurno se, skupljaice enskih glasova ne moe optuiti da imaju mjere. Uzmemo li u obzir da ta zabadala mogu ak i odluiti 1 Jednako pravo glasa, Helen Sumner.2 Isto.iji su ivoti dovoljno isti za to oito isto ozraje, politiku, mora li slijediti da vlasnici krmi spadaju u istu kategoriju? Osim ako ameriko licemjerje i bigotstvo, tako oito u naelu prohibicije, koje sankcionira irenje pijanstva meu mukarcima i enama bogataima, budno pazi na jedino mjesto preostalo siromanome ovjeku. Ako nita drugo, onda enu upravo njezino uskogrudno i istunsko stajalite o ivotu ini velikom opasnou po slobodu gdje god da ima politiku mo. Mukarac je odavno nadiao praznovjerice koje jo prodiru enu. Na ekonomskom je natjecateljskom podruju mukarac prisiljen pokazati djelotvornost, prosudbu, sposobnost, kompetentnost. On zato nema ni vremena niti je sklon mjeriti neiju moralnost puritanskim mjerilima. I u svojim politikim aktivnostima nije zavezanih oiju. On zna da je koliina, a ne kvaliteta materijal za politiki mlin, i, osim ako nije sentimentalni reformator ili stari fosil, zna da politika ne moe biti nita drugo do barutina. ene koje su imalo upuene u politiki proces, znaju narav te betije, ali u svojoj samozadovoljnosti i samoljublju tjeraju sebe da vjeruju kako samo trebaju pomaziti zvijer i ona e postati blaga poput janjeta, slatka i ista. Kao da ene nisu prodale svoje glasove, kao da se politiarke ne mogu kupiti! Ako se njezino tijelo moe kupiti u zamjenu za materijalnu naknadu, zato se ne bi mogao kupiti i njezin glas? A da se to dogodilo u Coloradu i u drugim amerikim dravama, ne nijeu ak ni pobornici enskoga prava glasa. Kao to rekoh, ensko ogranieno gledite nije jedini argument protiv tvrdnje da je kao politiarka bolja od mukarca. Ima i drugih. Njezin doivotni ekonomski parazitizam iznimno je zamaglio njezino poimanje o znaenju jednakosti. Buno zahtijeva jednaka prava kao i mukarac, a ipak doznajemo da vrlo malo njih pristaje agitirati u neugodnim okruzima.3 Koliko im malo znai jednakost u usporedbi s Ruskinjama, koje idu u pakao za svoje ideale! ena trai ista prava kao i mukarac, a ipak je ozlojeena da ga njezina prisutnost nimalo ne sputava: on pui, ne skida eir, i ne ustaje sa svojega stolca poput sluge. To su moda trivijalnosti, ali one su ipak klju za narav amerikih sufraetkinja. Dakako, njihove su engleske sestre nadrasle ta glupa poimanja. One su se pokazale doraslima i najveim zahtjevima postavljenima pred njihov znaaj i mo izdrljivosti. Svaka ast junatvu i vrstoi engleskih sufraetkinja. Zahvaljujui svojim snanim, agresivnim metodama, dokazale su da su nadahnue ak i nekim od naih beivotnih i beskimenjakih 3 Dr. Helen A. Sumner.dama. Ali nakon svega, sufraetkinjama i dalje manjka potovanje prema stvarnoj jednakosti. Jer kako drugaije obrazloiti straan, divovski napor tih hrabrih boraca za kukavni mali zakon koji e dobro donijeti samo aici bogataica, a apsolutno nita golemoj masi radnica? Doista, kao politiarke one moraju biti oportunisti, moraju se zadovoljiti polovinim rjeenjima ako ne mogu ostvariti cjelovita. Ali kao razborite i liberalne ene trebale bi shvatiti da ga, ako je pravo glasa oruje, razvlateni trebaju vie od ekonomski nadmonije klase, i da ovi posljednji imaju ve i previe moi zbog svoje ekonomske nadmonosti. Sjajna voditeljica engleskih sufraetkinja, Emmeline Pankhurst, sama je priznala, kad je bila na svojoj predavakoj turneji po Americi, da ne moe biti jednakosti izmeu nadmonih i potinjenih. Ako je tako, kako e engleske radnice, ve ekonomski slabije od dama koje su povlatene Shackletonovim zakonom,4 biti kadre raditi sa sebi politiki nadreenima ako zakon proe? Nije li vjerojatno da klasa Annie Keeney, tako prepuna ara, odanosti i muenitva, bude prisiljena na svojim leima nositi politike ece, ba kao to nosi svoje ekonomske gospodare. To e morati initi i onda kad se u Engleskoj uspostavi ope pravo glasa za mukarce i ene. Bez obzira na to to radnici rade, oni uvijek moraju platiti. Ipak, oni koji vjeruju u mo glasanja pokazuju vrlo malo osjeaja za pravdu kad se ni malo ne brinu za one kojima bi, kako tvrde, ono moglo donijeti najvie koristi. Ameriki pokret za pravo glasa bio je, sve donedavno, posve salonski posao, posve odvojen od ekonomskih potreba ljudi. Tako Susan B. Anthony, nedvojbeno iznimna ena, nije bila samo ravnoduna nego i antagonistina prema radnicima; nije ak oklijevala ni da iskae svoj antagonizam kad je godine 1869. savjetovala enama da zamijene tiskare u trajku u New Yorku.5 Ne znam je li promijenila miljenje prije smrti. Naravno, ima nekih sufraetkinja koje su povezane s radnicama enska sindikalna liga, primjerice; ali one ine manjinu i njihove su aktivnosti samo ekonomske naravi. Ostale gledaju na rad naprosto kao na stvar sudbine. to bi bilo s bogatima, kad ne bi bilo siromanih? to bi bilo s tim dokonim, gotovanskim damama, koje spiskaju vie na tjedan nego to njihove rtve zarade u godinu dana, kad ne bi bilo osamdeset milijuna najamnih radnika? Jednakost, ma tko je uope uo za takvo to? Malo je zemalja stvorilo takvu aroganciju i 4 Gospodin Shackleton je bio radniki voa. Zbog toga je oito da je on upravo taj koji je donio zakon koji je iskljuio njegove vlastite birae. Engleski je parlament prepun takvih Juda.5 Jednako pravo glasa, dr. Helen A. SumnerIspod ploCnika 12vsnobizam kao Amerika. Posebice to vrijedi za ameriku pripadnicu srednje klase. Ona ne samo da se smatra jednakom mukarcu, nego i nadmonom mu, posebice u svojoj istoi, dobroti i u svojem moralu. Malo udi da amerika sufraetkinja smatra da njezin glas ima udesnu mo. U svojoj uzvienoj umiljenosti ona ne vidi koliko je ona zapravo rob, ne toliko mukarcu, koliko vlastitim glupim poimanjima i tradiciji. Jednako pravo glasa ne moe popraviti tu tunu injenicu; moe je samo istaknuti, kao to i ini. Jedna od velikih voa amerikih ena tvrdi da ena nema samo pravo na jednaku plau, nego da zakonski treba imati pravo ak i na plau svojega supruga. Ako je ne uspije uzdravati, trebao bi biti osuen na zatvor a njegovu bi zaradu zaraenu u zatvoru podizala njegova ravnopravna supruga. Nije li jedna druga sjajna pobornica enskoga prava glasa tvrdila da e njezino pravo glasanja dokinuti drutvenu nepravdu, protiv koje se uzalud bore zajednikim snagama najodliniji umovi diljem svijeta? Uistinu treba aliti to nas je navodni stvoritelj univerzuma ve upoznao sa svojom udesnom shemom, jer bi ensko pravo glasa zacijelo omoguilo enama da ga posve nadmae. Nita nije tako opasno kao seciranje fetia. Ako smo preivjeli vrijeme kad je takva hereza bila kanjiva lomaom, nismo preivjeli uskogrudni duh osude onih koji se usude razlikovati od prihvaenih poimanja. Zbog toga e me vjerojatno proglasiti protivnicom ena. Ali to me ne moe odvratiti od toga da tom pitanju gledam bez straha u lice. Ponavljam ono to sam rekla na poetku: ne mislim da e ene politiku pogorati; ali ne vjerujem niti da e je poboljati. Ako ena ne moe uiti iz mukih pogreaka, zato ih initi? Povijest je moda kompilacija lai; ipak, u njoj ima i nekoliko istina, i one su jedini voa kojega imamo za budunost. Povijest politikih aktivnosti mukaraca dokazuje da mu one nisu apsolutno nita dale to nije mogao postii izravnije, po nioj cijeni i na postojaniji nain. Zapravo, svaki pedalj zemlje koji je dobio, dobio je stalnom borbom, neprekidnom bitkom za svoja prava, a ne pravom glasa. Nema razloga da pretpostavimo da je eni, u njezinu usponu prema emancipaciji, pomoglo i da e joj pomoi glasako pravo. U najmranijoj od svih zemalja, Rusiji, zemlji apsolutnoga despotizma, ena je postala jednaka mukarcu, ne glasakim pravom, nego svojom voljom da postoji i da radi. Ne samo da je izborila za sebe svaku kolu i svaki poziv, nego je izborila i muko potovanje, njegov respekt, njegovo drugarstvo; pa ak i potovanje cijeloga svijeta. I to ne putem jednakoga prava glasa, nego svojim udesnim junatvom, svojom hrabrou, sposobnou, snagom volje i izdrljivou u borbi za slobodu. Gdje su ene u bilo kojoj zemlji s jednakim pravom glasa ili u nekoj od takvih naih drava, koje se mogu pohvaliti takvom pobjedom? Kad razmotrimo postignua ene u Americi, takoer otkrivamo da je neto dublje i snanije od prava glasa u njezinu maru prema osloboenju. Upravo je prije ezdeset i dvije godine aica ena na konvenciji u Seneca Fallsu iznijela nekoliko zahtjeva za pravom na jednaku naobrazbu i jednak pristup raznim strukama, zanimanjima itd. Kakva sjajna postignua, kakve sjajne pobjede! Tko se osim najneukijega usudi govoriti o eni kao o pukoj kuanici? Tko se usudi natuknuti da ovaj ili onaj posao nije za enu? Vie od ezdeset godina ona je oblikovala novo ozraje i novi ivot za sebe. Postala je svjetska sila u svakoj domeni ljudske misli i aktivnosti. I sve to bez prava glasa, bez prava da donosi zakone, bez povlastice da postane sudac, tamniar ili krvnik. Da, moda e me smatrati eninim neprijateljem; ali kad bih joj mogla pomoi da ugleda svjetlo, ne bih se alila. enina nesrea nije u tome da je nesposobna raditi muki posao, nego u tome da troi svoju ivotnu silu da ga natkrili, s tradicijom stoljea koja su je ostavila tjelesno nesposobnom da odri korak s njim. O, znam da su neke uspjele, ali pod koju cijenu, pod koju stranu cijenu! Nije vano koji posao ena radi, nego je vana kvaliteta posla koji obavlja. Ona jednakom pravu glasa ili glasakom listiu ne moe podariti novu kvalitetu, niti moe od toga dobiti ita to e podii njezinu vrsnost. Njezin razvoj, njezina sloboda, moraju potei iz nje i putem nje. Prvo, tako da se potvrdi kao linost, a ne kao spolna roba. Drugo, tako da odbije da itko ima pravo na njezino tijelo; tako da odbije raati djecu, osim ako ih ona ne eli; tako da odbije sluiti Bogu, dravi, drutvu, muu, obitelji itd., uinivi svoj ivot jednostavnijim, ali dubljim i bogatijim. To jest, tako da pokua nauiti to je smisao i bit ivota u svim njegovim sloenostima, oslobodivi se straha od javnog mnijenja i javne osude. Samo e je to, a ne glasaki listi, osloboditi, podariti joj snagu kakvu svijet jo nije vidio, snagu da voli, ostvari mir, sklad; snagu boanske vatre, ivotodajnu snagu; snagu koja stvara slobodne mukarce i ene.[preuzeto iz knjige Emma Goldman: Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001. Prijevod Biljana Romi]Ispod ploCnika 13vB. Traven - antibiograjaKratka biograja knjievnika i anarhista B. Travena, takoer poznatog kao Feige, Ret Marut, Torsvan, Croves...Ukoliko netko ima interes za B. Travena, razlog tomu bi kao to je on i elio - trebao biti njegov opus. Tokom ivota Traven je ulagao velike napore kako bi izbjegao kult linosti ili ulogu slavne osobe. Traven je bilo samo ime, jedno od mnogih koje je koristio za ivota. ovjek u pozadini imena bio je kompleksna karaktera, poznat po romanima kao B. Traven i, ironino na kraju poznat kao osoba koja je pokuavala izbjei slavu. Pokuati emo ocrtati njegovu povijest, odvajajui injenice od pekulacija gdje god je mogue. Kao to je samome Travenu bila namjera, to je injenica, a to pekulacija jo je tema rasprava.Travenovi su se romani na njemakom jeziku poeli pojavljivati 1926. godine. Poslani su iz Meksika Buchergilde Gutenbergu, njemakom ljeviarskom knjievnom klubu; jedini autorov kontakt bio je potanski pretinac u ruralnom podruju. Ubrzo nakon prve objave krenule su pekulacije, zapaene su stilske slinosti s anarhistikim drugom Retom Marutom. Marut je bio putujui glumac i autor kratkih tekstova s bazom u Mnchenu, sudjelovao je u radu Bavarske sovjetske republike osnovane 1919. godine tijekom Njemake revolucije, kad su se diljem zemlje pojavljivala radnika vijea. U godinama koje su dolazile, nadahnut Stirnerom, objavljivao je individualistike anarhistike novine Der Ziegelbrenner1. Oito je da nije bio purist, budui da je zduno sudjelovao u Bavarskom pokretu. Kad su pokret u konanici pregazile jedinice pod vodstvom socijaldemokrata, Marut je ini se uhien, oekivala ga je smrtna kazna zbog veleizdaje, zbog ega se kasnije osvrtao na injenicu kako je 1 Der Ziegelbrenner proizvoa cigli, opekar pobjegao u zadnji tren. Sljedee je tri godine, kao traen ovjek, putovao Europom, te se u konanici, najvjerojatnije uz pomo Sylvie Pankhurst, bive sufraetkinje, tada antiparlamentarne komunistice, smjestio u Londonu. Meutim, uhien jer se nije prijavio kao stranac, zavrio je u zatvoru Brixton gdje je nekoliko puta sasluavan.Vjerojatno je, barem jednim dijelom, da je strah od deportacije u Njemaku gdje bi se suoio s optubama za veleizdaju, utjecao na Travenovu odluku da do kraja ivota skriva svoj pravi identitet. Ipak, ini se da je ve u ranijem periodu ivota prisvojio novi identitet kao Ret Marut, pa je mogue kako su drugi identiteti bili dio njegovog ivota.Tijekom sasluavanja Marut je, oito uzimajui u obzir posljedice deportacije, dao nekoliko netonih pria o svom porijeklu, kao i nekoliko razliitih imena. (Nekoliko desetljea kasnije ove e informacije biografu ponuditi nekoliko tragova o stvarnom porijeklu Travena.) Tvrdei da su podaci o njegovom roenju uniteni u potresu koji je zahvatio San Francisco 1906. godine, Marut je pokuavao uvjeriti ambasadu SAD-a da je on zapravo ameriki dravljanin, roen u SAD-u. Nije uvjerio ni britansku ni ameriku vlast u konanici je puten, te je ulovio brod koji je isplovio iz londonske luke. Putovanje je zavrio u Meksiku, gdje je proveo ostatak ivota.U novoj je domovini Traven imao vie zaposlenja, ali je uglavnom bio ziki radnik. Takoer je u nekoliko navrata putovao u udaljenije dijelove Meksika posebno Chiapas. Budui da je razvio veliko razumijevanje o meksikoj kulturi, napisao je niz romana na temelju nedavne revolucionarne povijesti zemlje. Ipak, njegovi prvi romani temeljili su se na njegovoj povijesti, ili povijesti Reta Maruta. (Sada se predstavljao pod imenom Torsvan ili tomu slino.) Berai pamuka (Der Wobbly), knjiga je koja se bavila meksikom avanturom amerikog Wobblyja odnosno lana Industrial Workers of the World (IWW) revolucionarnog industrijskog sindikata s bazom u SAD-u koji je imao iroko lanstvo, ukljuujui pristae u Meksiku. Roman je temeljen na Travenovom radnom iskustvu po dolasku u Meksiko, na razliitim zikim poslovima.Mrtvaki brod je svakako, barem djelomino, pod utjecajem iskustava na putu u Meksiko i vremena dok je bio bjegunac u Europi radi se o prii mornara, koji je nakon Prvog svjetskog rata izgubio dokumente. Nijedna ga zemlja ne prihvaa, niti mu eli izdati dokumente on je sad slubeno ne-osoba. U oaju zapisuje se za death ship (brod smrti), Izuzev vlastitih knjiga autobiograja je piscu nepotrebna. Biograja kreativnog ovjeka je potpuno nevana.B. TravenIspod ploCnika 14vjedino prijevozno sredstvo koje prihvaa one bez dokumenata. Sudbina tih brodova je potonue kako bi vlasnici mogli potraivati novac od osiguranja. Posada je toga svjesna i mogu jedino pokuati biti oprezni i dovoljno spremni kako bi si maksimizirali anse za preivljavanje jednom kad brod konano potone. Traven je napisao i Blago Sierra Madre, roman koji je kasnije ekranizirao John Huston s Humphrey Bogartom u glavnoj ulozi. Tema su tri mukarca koji se udrue kako bi kopali zlato, te pohlepa i tragedija koju taj pothvat donosi. Travena je lmska kompanija kontaktirala preko njegovog meksikog potanskog pretinca, te mu je ponueno da bude savjetnik na snimanju. Traven je odbio, ali je umjesto toga poslao svog agenta Hala Crovesa da ga zamijeni. U to su vrijeme neki sumnjali, a mnogo kasnije je potvreno fotograjama i drugim dokazima, da je Croves zaista bio Traven. Film je poluio velik uspjeh, a danas se smatra klasikom. Ipak, lm nije ponukao englesku adaptaciju njegovih drugih uradaka. (Meutim, nekoliko je romana prevedeno na panjolski jezik i ekranizirano u panjolskoj, a Mrtvaki brod je snimljen u Njemakoj.)Drugo Travenovo veliko djelo je serija od 6 romana koji su kolektivno poznati pod imenom The Jungle Novels. Ova kolekcija briljantno ilustrira razvoj drutvenih snaga koje su u konanici dovele do Meksike revolucije. Kad je Traven zapoeo ovo svoje djelo u tridesetim godinama dvadesetog stoljea, Meksiko je bio jo mlada postrevolucionarna drava. Prolo je oko 25 godina od revolucije. Oito je da je komentirao Meksiko tog razdoblja, kao i neuspjeh revolucije da promjeni situaciju seljaka i radnika.The Jungle Novels su romani od kojih je svaki pria za sebe. Kroz te prie Traven opisuje predrevolucionarne drutvene strukture i strane uvjete eksploatacije u zemlji. Knjige opisuju stravine robovske uvjete radnika na plantaama, kao i uvjete drvosjea. Traven vodi itaoca kroz proces eksploatacije koji se transformira u pobunu i na kraju eksplodira revolucijom.Ovaj niz knjiga, kao i misterij oko autorovog identiteta privukli su panju medija. Nakon Drugog svjetskog rata, kada je ivio u Meksiko Cityu (oenio se 1957. godine), prodaja njegovih knjiga se naveliko proirila, te su prevedene na nekoliko jezika. Zanimanje se povealo pa je Travenu u trag ulo nekoliko novinara. Sve je zanijekao i pobjegao od njihovih kamera i pitanja. Nisu otkrili nita vie od toga da postoji ovjek koji je ini se autor i ivi u Meksiko Cityu.Tek se nakon smrti B. Travena 1969. godine ostatak svijeta poeo pribliavati pravom identitetu ovjeka iza tog imena. Traven je svojoj supruzi naloio da po njegovoj smrti prizna svijetu da je on zaista anarhist Ret Marut koji je pobjegao progoniteljima nakon pada Bavarske sovjetske republike 1919. godine. Kasnih je sedamdesetih Will Wyatt, producent na BBC-u, snimio televizijski dokumentarac o Travenu i napisao knjigu temeljenu na svojim istraivanjima. Predstavio je, kako se inilo, poprilian korpus dokaza da je Traven/Marut zapravo Otto Feige, roen u malom gradiu Schweibusu u radnikoj obitelji. Grad je originalno bio u Njemakoj, ali je nakon Drugog svjetskog rata postao dio Poljske i preimenovan je u Swiebodzin.Otto Feige je jedno od imena koje je Traven rekao policiji dok je 1923. godine bio sasluavan u Londonu, prije odlaska u Meksiko. Wyatt je pretraivao spise i dokumentaciju kako bi uao u trag imenu, da bi ga u konanici pronaao u spomenutom gradu. Pronaao je Ottovog starijeg brata i sestru, koji su obiteljskom povijeu i fotograjama potvrdili da je Marut/Traven njihov brat koji je nestao kao mladi nakon to je zaprepastio grad svojim uplitanjem u radikalnu politiku. Posljednju su vijest o njemu uli putem pisma koje je dolo nakon Prvog svjetskog rata, u kojem ih je informirao da je prognan iz Engleske. To je najvjerojatnije bilo oko 1923. godine kad je Ret Marut napustio London kako bi krenuo na putovanje koje je zavrilo njegovim dolaskom u Meksiko naredne godine. Dokazi o identitetu koje je Traven ponudio vlastima SAD-a i Velike Britanije imena, zanimanje i sl. - poklapali su se sa injenicama o obiteljskoj pozadini Otta Feiga. Takoer je potvreno da je otac Otta Feiga radio u tvornici koja je proizvodila ugljene brikete za gorivo vjerojatni izvor za ime Marutovih anarhistikih novina Der Ziegelbrenner. Obitelj Feige je takoer ukazala na to da je ubrzo nakon to se Otto javio iz Londona govorei im o problemima s vlastima, njegovu majku posjetila policija koja se raspitivala ima li sina po imenu Otto. Najvjerojatnije su provjeravali Marut/Feige priu za londonske i amerike vlasti. U strahu da je to povezano s Ottovom radikalnom politikom i njegovim zatvaranjem u Londonu, zanijekala je njegovo postojanje kako ne bi donijela probleme obitelji. Obitelj ju je kasnije pronala kako jeca u strahu i sramu. To je posljednje to su uli o Ottu, dok se Wyatt i njegova BBC-eva lmska ekipa nisu pojavili 50 godina kasnije.Kasniji biograf, K.S. Guthke, osporavao je tezu da je Traven zapravo Otto Feige, kao i neki drugi travenolozi. Tvrdili su kako Wyatt nije u potpunosti dokazao svoje tvrdnje, te da je mogue da je Marut/Traven iako je morao biti upoznat s gradom Schweibusom, kao i Feigom i njegovom obitelji jednostavno preuzeo Feigov identitet.Autoru ovih redaka se Wyattova istraga i fotografski dokazi ine uvjerljivim. Ali koja god bila istina, knjige su one koje nas inspiriraju i u kojima uivamo rijedak sluaj literarne ekspresije koja je iste kvalitete kao i njen radikalni politiki sadraj. Suditi mu samo u literarnim okvirima je promaaj. Ipak, za razliku od literature koja pokuava prikriti politiku poruku Travena je zadovoljstvo itati. B. Traven je bio veliki pripovjeda, i jednako tako to je velika rijetkost veliki politiki romanopisac. Meutim, znao je da su njegove knjige uinkovite samo ukoliko nadahnjuju reeksiju i djelovanje. Kao to je Traven rekao (pod krinkom Hal Crovesa) ivot je vrijedniji od bilo koje knjige koju moete napisati. (RM)Ispod ploCnika 15vStanisaw ubieski: Stepski pirat, DAF, Zagreb, 2014Ova romansirana biograja predstavlja impresivan kola svih dostupnih informacija o Nestoru Ivanoviu Mahnu, ukrajinskom anarhistu koji je posvetio svoj ivot revoluciji do te mjere da je nemoguerazluiti mit od stvarne osobe. Biograju prati autorov putopis, posjet Mahnovomrodnom mjestu i okolici, kojim uz razgovore s najstarijim iteljima i rodbinom pokuava utvrditi stanje i vanost uspomena na Mahna. Putopis dobro doe kao predah za procesuiranje svih burnih podataka o neumornim anarhistikim aktivnostima tog vremena koje iz dananje perspektive djeluju nadrealno:Jednom je cijeli odred preodjeven u svadbenu povorku bez problema uao u neko selo. U ulozi mlade nastupa Mahno koji je - kao to potvruju brojna svjedoanstva - volio glumaki poziv. Na stoer odreda stacioniranog u selu svatovi iznenada otvaraju vatru iz strojnica skrivenih u kolima. Bitka ne traje predugo, nekoliko granata ubaenih kroz prozor dovravaju posao. (str. 59)Koliko god mislili sa smo upoznati s Mahnovom priom, ova knjiga to demantira s pregrt informacija iz prijateljski i neprijateljski nastrojenih izvora. Inovativnost i uspjeh Mahnovih odreda koji su svi zajedno u jednom trenutku dosegli 60.000 lanova (sve do boljevikog sistematinog zatiranja), zapanjuje. Vano je spomenuti da su i ene sudjelovale, meu njima i estravagantne anarhistkinje intelektualke na konjima s crnim koprenama.Knjiga je sigurno neto to bi i generacije koje nemaju koncentraciju za itanje mogle progutati u tren oka. Nijedan akcijski lm nije ravan ovome.Unato dobro obavljenom istraivakom radu, komentari autora su druga pria. U biografskom dijelu bi bilo bolje da ih je potpuno izostavio, osim onih koji se tiu sumnje u vjerodostojnost podataka. Komentari o Mahnovom izgledu su totalno malograanski, a komentare o seljacima kao sklonijima neprikladnijem i nasilnijem ponaanju zbog neobrazovanosti da ne spominjem. No to ipak ne smije biti razlog da se ova povijest predane anarhistike borbe ne proita. Preporuujem, preporuujem, preporuujem!Stepski piratOvaj izbor Armandovih tekstova je prava mala petarda. Rije je o manifestu individualnosti koji inspirira, provocira, tjera na razmiljnje, nervira... Svi tekstovi nisu jednako dobri, ali svaki ima alac za propitkivanje. Kao to naslov sugerira, knjiica je podijeljena u dva dijela sa dvije na anarhistikoj sceni vrlo aktualne teme. Anarhoindividualistiki dio sadri srane proglase, manifeste, ali i zadiranje u dublju problematiku osebujnosti individualistike scene. Revolucionarna seksualnost donosi zanimljivo i kontradiktorno u paketu. Ba kad mislimo da smo proitali sve kontrarevolucionarne notornosti, uvijek naiemo na nove i to pogotovo na temu revolucionarne seksualnosti.Rije je o tome da pisac eli da svako njegovo prijateljstvo sa enama ima seksualnu komponentu, dvostrukim standardima, jer prijateljstvo s mukarcima to ne ukljuuje, ali vie o tome proitajte sami da se ja sad ne estim na dugo i iroko. Sve u svemu prvi dio plusi, drugi dio minusi koji osvjetava problem nedostatka dobrih tekstova na temu revolucionarne seksualnosti. Ipak, vano je rei, nije sve to Armand pie o seksualnosti kontrarevolucionarno. Uglavnom, ukoliko vas zanima ova tematika Armandova perspektiva e sigurno baciti novo svjetlo i poneki mrak na cijelu stvar.Emile Armand: Individualist anarchism/Revolutionary sexualism, Pallaksch Press, SAD, 2013Individualistiki anarhizam i revolucionarna seksualnostCrimethInc Ex-Workers Collective: Con-tradictionary, SAD, 2013O pravom znaenju rijeiRjenici su uglavnom koncipirani tako da nam pomognu razumjeti jedni druge, barem to se tie uobiajene komunikacije, no koliko zapravo razmiljamo o tome to stvarno znae pojedine rijei i pojmovi? Odnosno, to je njihovo pravo znaenje, unato onom deklarativnom?Upravo je to osnova ideja iza Contradiction-aryja, novog izdanja autorskog kolektiva CrimethInc, ija prijanja izdanja smo ve predstavljali u prolim brojevima Ispod plonika.Ovdje je ipak rije o neto drugaijem izdanju, ako ne ve u dizajnerskom smislu, onda svakako u koncepciji. Naime, knjiga je stvarno koncipirana poput rjenika i abeced-nim redom pojanjava razliite pojmove, ali na nain da odskae od njihovog uobiajenog znaenja pa se zapravo kritiki odnosi prema nizu koncepcija koje ti pojmovi predstavljaju. Cijela stvar je prilino duhovita, mogli bi je nazvati anarhistikom satirom, ako takvo to uope postoji (naravno, postojalo je, Haek je bio majstor satire, a uz to i anarhist).Primjerice za pojam nacionalno osloboenje stoji: odluite se, elite li jedno ili drugo?, dok je slobodno trite jednostavno pojanjeno kao kontradikcija.Osim kratkih objanjenja i komentara, sve je obogaeno anegdotama iz ivota, mitovima i priama koje daju dodatnu argumentaciju otporu sustavu i svemu onome to on pred-stavlja.Ve smo spomenuli dizajn pa samo treba do-dati da je knjiga puna ilustracija, kao to smo to ve navikli vidjeti u CrimethInc izdan-jima, a korice su odraene poput Biblije, no vjerujem na umjetnoj koi i sa zlatotiskom pa knjiga izgleda jako ozbiljno.Svakako je rije o izdanju koje e vas zabaviti i dati vam jo poneto za promisliti jer znaenja na koja smo naueni su kriva.Ispod ploCnika 16vVijesti i arhive tekstovaU svakom broju objavljujemo listu anarhistikih glasila, grupa i projekata koji su aktivni, informativni, potiu samoobrazovan-je... Vijesti i mnoge druge tekstove moete potraiti na nekim od ovih stranica, kao i daljnje linkove.Anarhistika bibliotekahttp://www.anarhisticka-biblioteka.netAnarchist Libraryhttp://theanarchistlibrary.orgCentar za anarhistike studijehttp://www.anarhizam.hrContra Infohttp://sh-contrainfo.espiv.net/Fenjerhttp://fenjer.anarhija.org/Radioazione - Direktna anarhistika kontrainformacijahttp://yu.radioazione.org/From the Greek Streetshttp://www.occupiedlondon.org/blog/Kontrapunkthttp://www.kontra-punkt.info/Stimulator.tvhttp://www.stimulator.tv/Izdavaka kua to ita?http://www.stocitas.orgZine Libraryhttp://zinelibrary.infoIspod plonika moete pronai u:ZAGREB :: knjiara to ita?, Gundulieva 11 // knjievni klub Booksa, Martieva 14d // knjiara Jesenski i Turk, Preradovieva 5 // infoshop reciKlaonica, Heinzelova 66 // knjiara Planetopija, Ili-ca 72 // Superknjiara, Rooseveltov trg 4// net kulturni klub Mama, Preradovieva 18, // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11 // AKOVEC :: knjinica Tabula Rasa, Dr. Ivana Novaka 38 // knjiara VBZ, Kralja Tomislava 3 // KARLOVAC :: Domai, Struga 1 // PULA :: MP Hack-lab, Gajeva 3 // RIJEKA :: antikvarijat Mali neboder, Ciottina 20b // infoshop katula, Delta 5 // ZADAR :: Smart shop, Stomorica 2 // Z.V.U.K./Infoshop Iskra, Rikarda Jeretova Katalinia 5 // ...i raznim javnim dogaanjima... Ukoliko ste u mogunosti distribuirati Ispod plonika, javite se i poslat emo vam eljeni broj primjeraka...knjiara, antikvarijat......i puno vie od toga!Imamo irok izbor novih i starih/antikvarnih knji-ga, domaa i strana izdanja: klasina i suvremena knjievnost, stripovi, antropologija, filozofija, feminizam, anarhizam, subkulture, suvremena umjetnost, uradi sam/a prirunici, permakultura, ljekovito bilje...Gundulieva 11, Zagrebpon - pet 10:00 - 20:00subota 10:00 - 14:00www.stocitas.orgTjedan za zatvorene anarhiste/kinjeAkcija solidarnosti sa zatvorenim anarhistima i anarhistkinjamaU leto 2013. lanovi nekoliko grupa Anarhistikog crnog krsta diskutovalo je o potrebi uspostavljanja meunarodnog dana podrke zatvorenim anarhistima i anarhistkinjama. S obzirom da ve posto-je Dan prava politikih zatvorenika i Dan borbe za pravdu u zatvorima, smatrali smo da je takoe vano istai prie naih drugova i drugarica.Mnogi od zatvorenih anarhista i anarhistkin-ja nikada nee biti priznati/e kao politiki/e zatvorenici/e od strane formalnih or-ganizacija za ljudska prava jer je njihov oseaj za socijalnu pravdu strogo ogranien kapitalistikim zakonima koji su osmiljeni da tite dravu i spreavaju i odvraaju od bilo kakve stvarne drutvene promene. Istovremeno, ak i u naim zajednicama znamo veoma malo o represiji u drugim zemljama, a da ne govorimo o imenima i sluajevimamnogih naih zatvorenih drugova i drugarica.Zbog toga smo odluili da najavimo godinju Nedelju za zatvorene anarhiste i anarhistkinje, od 23. do 30. avgusta. Datum 23. avgust smo izabrali zato jer su na taj dan 1927. godine italijansko-ameriki anarhisti Nikola Sako i Bartolomeo Vanceti pogubljeni u zatvoru. Oni su bili uhapeni zbog sumnje da su ubili dvojicu ljudi tokom oruane pljake u fabrici obue u junom Brejntriju, u Masausetsu (SAD). Njihovo hapenje je predstavljalo deo ire kampanje koju je amerika vlada vodila protiv radikal-nog pokreta. Drava protiv njih dvojice nije imala praktino nikakve dokaze, a mnogi ljudi i danas veruju da su osueni samo zbog svojih snanih anarhistikih uverenja.Imajui u vidu prirodu i raznolikost anarhistikih grupa irom sveta, predlaemo nedelju zajednikih akcija umesto jed-nodnevne kampanje. Ovo bi trebalo da olaka grupama pripremu razliitih dogaaja u bilo koje vreme tokom te nedelje.Stoga, pozivamo sve da proire informacije o Nedelji za zatvorene anarhiste i anarhist-kinje meu drugim grupama i zajednicama, kao i da razmisle o organizovanju tematskih dogaaja u svom gradu. Dogaaji mogu varirati od informativnih veeri, projekcija ili dobrotvornih koncerata do solidarnih direktnih akcija. Pustite mati na volju.Dok svi nisu slobodni.[Izvor: 325, prijevod: http://sh-contrainfo.espiv.net/2014/03/26/nedelja-za-zatvorene-anarhiste-i-anarhistkinje-23-30-avgust-2014]