GATSAL

His EminenceKhamtrul Rinpoche IX

S P I R I T U A L D I R E C T O R

Dr. Karan SinghDr. Bhupendra Kumar Modi

PAT R O N S

ISSUE No.23 OCTOBER 2009Dongy u Gatsal Ling Nunnery

N E W S L E T T E R O F T H E

2 G AT S A L I S S U E 2 3

Vrijeme je da na naš portal stavimo novi broj našeg časopisa, te da vas obavijestimo što se trenutno događa u Dongyu Gatsal Lingu.

U vrijeme dok ovo pišem, dakle u srpnju mjesecu lani, naše se redovnice nalaze na dvomjesećnim duhovnim vježbama. Podijeljene su po grupama, gdje svaka grupa ima svoje duhovne vježbe tijekom kojih se drže pravila šutnje, osim naravno kada rade puje. One koje su tek došle, a ne poznaju dovoljno tibetski jezik, smještene su u centar za studij kako ne bi ometale redovnice na duhovnim vježbama, a tamo imaju priliku i nastaviti s učenjem tibetskog jezika koji se sastoji od čitanja, pisanja i gramatike.

Oduvijek mi je bila želja da nove redovnice koje se priključe samostanu najprije završe školu. To im pak daje temelje, kao i podstrek za sam studij. Ove godine u samostan nam je pridošlo nekoliko mlađih djevojaka koje žele postati redovnice. Prihvatila sam ih nekoliko, iako isprva malo nevoljko, no učile su marljivo, tako da smo prihvatili i ostale djevojke nakon što smo pomno

razmotrili njihov motiv ulaska u samostan. Khenpo Ngawang, kao i učitelj engleskog jezika Charanjit Singh potvrdili su mi da se djevojke trude, te da postoji velika šansa da kasnije na sebe preuzmu i više odgovornosti.

Nedavno su Dorzong Rinpoche, Khenpo Losal, Popa Rinpoche, zajedno sa sedmoricom redovnika iz samostana Khampagar zaredili dvanaest naših novakinja. To me uvijek veseli, a redovnice su jednostavno blistale u svojim žutim redovničkim haljama. Khenpo Ngawang, naš učitelj filozofije uzeo si je dva mjeseca odmora dok se redovnice nalaze na duhovnim vježbama. Vrijeme provodi u hramu Yamantaka u Tashi Jongu. Naša je bhutanska učiteljica također uzela godišnji odmor, a mijenja ju učiteljica iz samostana Dolma Ling, koja mlade redovnice uči čitati i pisati tibetski, kao i tibetsku gramatiku.

U veljači sam bila na godišnjem Drukpa Koncilu koji je vodio Gyalwang Drukpa u samostanu Druk Amitabha koji se nalazi na uzvisini u blizini velike stupe Swyambhunath u Nepalu. Ovom

prilikom tamo se okupilo više od tisuću ljudi, uključujući redovnike i laike iz Bhutana kao i one iz Ladakha, Lahaula i Kinnaura. Svi su bili odjeveni u tradicionalnu odjeću. Bila je to prilika i za mnoge tulkue i učitelje da se sastanu. Neki od njih također su održali javna predavanja.

Tijekom svibnja i lipnja boravila sam u Evropi, gdje sam držala javna predavanja, ali i davala interviewe za medije. Srela sam mnoštvo krasnih ljudi. Na tom putovanju pratila me moja prijateljica, također redovnica, Tenzin Dolma, koja tećno govori nekoliko evropskih jezika. Tenzin Dolma utjelovljenje je ljubavi i nesebićnog davanja. S obzirom da je rodom švicarka, vrlo je pedantna. Tijekom ove naše evropske turneje održale smo predavanja u nekoliko Drukpa Kagyu centara i bilo nam je drago kada smo vidjele kako se Dharma širi Evropom. S obzirom da je ovo moja posljednja duža turneja, zahvalila bih se organizatorima ovog putovanja i svima onima koji su nam pomagali prilikom prijevoda predavanja, svima koji su nam dali smještaj, hranu i prijevoz.

Dragi prijatelji,

O C T O B E R 2 0 0 9 G AT S A L 3

Ljudi su svugdje bili prijazni i duboko sam zahvalna svima koji su na bilo koji način pomogli ovoj našoj turneji. Isto tako htjela bih se zahvaliti svima koji su dali donacije za naš samostan, kao i svima onima koji su pisali u naš ured, nudeći pomoć pri prijevodu našeg Glasnika i učenja.

Naš hram iz godine u godinu raste, a naš tim mladih nepalskih majstora trenutno radi na ukrašavanju stupova i greda. Upravo su u tijeku radovi na zmajevima koji će stajati uz i oko stupova hrama. Zmajevi će biti okrenuti prema van ne bi li tako unijeli mir i odagnali sva zla, što je u skladu s našom predajom. Naš samostan pripada Drukpa Kagyu predaji, a riječ ‘druk’ znači zmaj. Istovremeno u kapelici našeg Centra za studije, mladi umjetnici iz samostana Tashi Jong oslikavaju interijer prema tibetskim standardima u slikarstvu. Kipovi u Centru za duhovne vježbe i studij pozlaćeni su i oslikani, te izgledaju sjajno i profinjeno. Gen Lodro napunio je kipove sa ‘zungom’ (ovitci s otisnutim mantrama), te dragocjenim supstancama. Ovo je posao koji iziskuje posebne vještine i duboko smo zahvalne Lami Lodru.

U vrijeme dok ovo pišem dolazi nam razdoblje monsuna, a vrijeme je to veličanstvenih oluja gdje se nad planinama nadvijaju munje i gromovi (tada nam naravno internet često puta bude nedostupan). Veliko nam je olakšanje kada vidimo da su korita rijeka sada puna vode, a okoliš se ponovo zazelenio. Mjesni zemljoradnici sade rižu kojom će prehraniti svoje obitelji tijekom cijele nadolazeće godine.

Dear friends, continued

Lama Lodro povezan je s našim samostanom od samog njegovog utemeljenja. U vrijeme kada smo tek počinjali, predavao je tibetski jezik našim prvim redovnicama u Tashi Jongu. Lodro je redovnik koji uz to posjeduje i praktične vještine, te je vješt u slikarstvu, punjenju kipova i stupa. Ima vrlo istančano oko za detalje i puno je puta ukazao na naizgled sitne nedostatke, što nam je bilo od velike pomoći. Kada su se kipovi punili, Lama Lodro je bio u samostanu danima, gdje je predvodio puje dok su se mantre stavljale unutar kipova. Važno je imati ovako revnog i predanog redovnika pri ovako delikatnim poslovima. Lama Lodro bio nam je od neprocjenjive važnosti tijekom svih ovih godina i čini se da mu je to priraslo srcu.

Lama Sonam Lodro rođen je 10. rujna 1980. godine. Prve je redovničke zavjete primio od velikog Khenpo Leksheya u samostanu Nubgon. Nubgon je ogranak samostana Khampagar u istoćnom Tibetu. U samostanu Nubgon živio je i studirao 15 godina, gdje je stekao temeljnu

redovničku naobrazbu koja uključuje i buddhističku filozofiju, koju je pak učio od Ratrul Rinpochea, Khenpo Tale i ostalih učitelja.

Nakon što je napustio Tibet učio je od Dorzong Rinpochea, od kojeg je i primio zavjete novaka. Lama Lodro svoje je redovničke zavjete primio od Njegove svetosti Penor Rinpochea i postao bhikkhu.

U posljednje vrijeme radi kao učitelj tibetskog jezika u školi za mlade redovnike iz Khampagar samostana u Tashi Jongu, a isto tako uči i naše redovnice u Dongyu Gatsal Lingu. Lama Lodro odigrao je važnu ulogu prilikom izgradnje stupe u našem samostanu, a trenutno je savjetnik pri uređenju našeg glavnog hrama u Centru za studije.

Lama Sonam LodroAn Appreciation

4 G AT S A L I S S U E 2 3

Da bismo bili sretni, te da bismo preživjeli oslanjamo se na pomoć jedni drugima. U trenutku kada se rodimo, majka nas hrani. Potom, uz pomoć drugih razvijemo sposobnost da živimo u zajednici. Sve što smo vi i ja do sada napravili, napravili ste uz pomoć drugih. Kao što mlado stablo treba prirodne elemente da bi naraslo, na isti način ni mi ne možemo sami od sebe ništa učiniti. Ne možemo pljeskati samo jednom rukom!

Svijet čine ljudi različitih vjera i kultura. Da bismo zajedno sretno živjeli važno je da naučimo poštovati jedni druge.

U svrhu toga važno je razviti

strpljenje, toleranciju i ljubav. Kada si međusobno ne pomažemo, odbacujemo našu urođenu energiju. Lako je slomiti jedan štap, no skupinu štapova daleko je teže. Naši su samostani ono što od njih sami napravimo, pa tako svaki čin ljubavi, bio on manji ili veći, ima utjecaja na sve nas. Svatko od nas ima nešto što može drugome ponuditi. Samo jedan osmjeh, pozorno slušanje, pomoć pri svakodnevnim zadaćama dovoljni su da se stvori mjesto spokoja i sklada.

U Dongyu Gatsal Lingu ja osobno pomažem redovnicama koje se nalaze na duhovnim vježbama. One na neki način ovise o meni, ali i o drugima, jer

im nosimo hranu, odjeću, lijekove i stvari koje su im nužne pri pujama. To što sam u mogućnosti pomoći im ćini me sretnom.

Učenje Dharme nije lako. No, pomažući jedni drugima izgrađujemo samopouzdanje. Osjećam se privilegiranom zbog činjenice što živim u samostanu gdje mogu studirati i živjeti Dharmu. Ako si međusobno pomažemo iz naše situacije možemo izvući ono najbolje. Jedino davanjem dobivamo, a ljubimo li, drugi će ljubiti i nas.

Kako da si me usobno pomognemoAni Dechen Chodron

O C T O B E R 2 0 0 9 G AT S A L 5

Charanjit Singh

Moja je velika sreća što sam vezan uz ovaj samostan, ne samo kao jedan od upravitelja, već i kao učitelj engleskog jezika. Ustvari, uz utemeljiteljicu sam vezan još od kasnih šesdesetih godina, kada je Jetsunma, tada Anila Tenzin Palmo, živjela u obližnjem selu Andretti. Činila se u to vrijeme kao predana redovnica. Već je u to vrijeme radila svoje vježbe, a živjela je u samotnoj kolibi na vrhu brdašca ponad sela, koja je bila okružena gustom šumom.

Znala bi se spustiti dolje do ‘Miragea’, kuće u vlasništvu obitelji profesora Jai Dayala, u kojoj su tada živjele njene susestre Ani Lodro, Ani Jinba i Ani Pema. Jetsunma Tenzin Palmo odlazila bi do Miragea po namirnice i druge potrepštine.

Tada sam je bolje upoznao i shvatio koliko je uistinu predana Buddhinu nauku, kojeg je prakticirala kako riječima, tako i duhom. Činilo mi se da je već u to vrijeme utjelovila Buddhin nauk iskreno i sa srcem. Voljela je i najmanja i najbeznačajnija stvorenja, poput komaraca naprimjer.

Jednom kada sam posjetio Mirage, usred monsunskog razdoblja, tlo je bilo vlažno i prepuno korova i žbunja. Sve je vrvilo od jata ptica i komaraca. Dojmilo me se kada sam vidio Jetsunmu kako ih je lovila, pažljivo stavljala u ruke i puštala ih van iz sobe. Takva je bila njena ljubav i briga za te sitne krvoloke.

Tu je ljubav nosila u sebi i razvijala

tijekom nadolazećih godina. Uvijek je posebnu pozornost pridavala pitanju prava žena, koje su u to vrijeme bile u gotovo beznadnom položaju, napose u ovom dijelu svijeta. Zanimala se i za prava žena u buddhističkim samostanima.

Njena bezgranićna ljubav može se danas vidjeti u DGL samostanu u blizini samostana Tashi Jong, u sjevernoj Indiji. Samostan trenutno broji 60 redovnica i on je na svoj način svojevrsna poćast njenim naporima i poniznosti. Jetsunma sada ima priliku vidjeti da je supjela napraviti najbolje za redovnice, koje uglavnom dolaze iz siromašnijih obitelji.

Uvijek je zaokupljena još nedovršenim projektima. Naporno radi ne bi li redovnicama pružila najkvalitetnije akademsko obrazovanje, a u tu svrhu omogućila im je i idealne uvjete za život. Jetsunma je uvijek zaposlena ne bi li dovršila svoj projekt. Uistinu, ona nam je svima velik izvor nadahnuća.

Uvijek me dirne kad vidim kako puno ljudi dolazi u samostan. Dolaze buddhisti, kršćani, hindusi i pripadnici židovske vjeroispovijesti, svi su oni različitih nacionalnosti. Jetsunma ih sve dočekuje raširenih ruku. Jako je sretna kada vidi da toliko ljudi hrli u njen samostan. Voli s njima razgovarati o raznim temama. Uspjela je razviti jednu cozmopolitansku kulturu ljudi zainteresiranih da na ovaj ili onaj način pomognu samostanu. Nije se zatvorila u čahuru, već se slobodno povezala sa svima.

Prema mom mišljenju, to je ono što svijet danas treba. Ne trebamo bježati

u raznim smjerovima, nukani našom sebičnošću. Trebamo se naći zajedno i podijeliti naše stavove jedni s drugima.

Istinska religija sjedinjuje ljude, ne razdvaja ih. To i jest temelje religije i Jetsunma to vrlo dobro znade. Ona slijedti tu filozofiju riječima i djelima.

Jetsunma isto tako svakoga tretira jednako, a isto tako za sebe ne želi nikakvu posebnu hranu. Što god da je na jelovniku, želi to podijeliti s drugima. Žena koja joj kuha uvijek jede s njom istu hranu za istim stolom.

U suvremenom svijetu svi su, čini se zauzeti stjecanjem materijalnih dobara, a posljedica toga vidljiva je u gotovo svakoj zemlji. Sretan sam kad vidim da Jetsunma sve radi na dobrobit drugih, a ne za sebe iz sebićnih poriva.

U usporedbi s njom, moj doprinos samostanu malen je i neznatan. Na pamet mi pada priča o malome vrapcu u šumi koja gori. Kada je maleni vrabac ugledao požar, pokušao je pomoći ljudima da ga ugase. Odletio bi do obližnje rijeke i u kljunu donio nekoliko kapi vode s kojom je polijevao plamen. Netko je u gomili primijetio vrapca i upitao ga: ‘Kako misliš da ćeš na ovaj naćin uspjeti ugasiti požar?’ Vrabac je na to odgovorio, ‘Znam da ga ne mogu ugasiti, premali sam, no sutra kada će se pisati povijest moje će se ime pojaviti među onima koji su pokušali ugasiti požar, a ne među onima koji su ga podmetnuli ili među onima koji samo stoje i ništa ne rade.’

Moj odnos s DGL samostanom

6 G AT S A L I S S U E 2 3

Radovi na hramu se nastavljaju tijekom razdoblja monsuna i svaki tjedan vidljiv je napredak. Iako nam je hram skromnih dimenzija, po dizajnu je tradicionalan. U njega će na kraju stati do 150 redovnica. Dobili smo i vrlo velikodušnu donaciju za tron hrama, koji će biti od rezbarenog drveta.Postavili smo predivno ukrašene zmajeve koji su namotani oko četiri nutarnja stupa. U hramu će stajati tri velika kipa-Shakyamuni Buddhe, Zelene Tare i Akshobhya Buddhe. Planiramo postaviti i nekoliko freski od posebnog značenja za žene poput 21 Tare, Machig Labdron itd.Postavit ćemo i staklene prozore u čemu će nam pomoći jedna kanadska redovnica koja se specijalizirala za oslikavanje na staklu. Ona će na staklu naslikati Taru i Prajnaparamitu.Nadamo se da ćemo radove privesti kraju slijedeće godine.

DGL Hram

O C T O B E R 2 0 0 9 G AT S A L 7

8 G AT S A L I S S U E 2 3

Moje ime je Lhamo Yangzom. Dvadeset mi je godina. Majka mi više

nije živa, no imam oca i četvero braće. Još su u Tibetu. Dva moja brata redovnici su, a ostala dvojica poženila su se. Otac mi se bavi poljoprivredom.

Iz pokrajine smo Kham, a kuća nam se nalazi u Markhamu. S obzirom da nije bilo škole za djevojke poput mene u Tibetu,

vrijeme sam provodila obavljajući kućanske poslove i hraneći krave i yakove.

Odlučila sam da će moj život biti svrsishodniji postanem li redovnica, pa sam tako zaređena u Tibetu od jednog lame. Uskoro nakon toga, 2006. godine imala sam priliku doći u Indiju. Nadala sam se da ću u Indiji imati priliku vidjeti Dalai Lamu i školovati se.

Kada sam bježala iz Tibeta bilo nas je 80 u skupini. Bio je sijećanj ili veljača i bila je ciča zima. Zbog kineskih straža nismo mogli putovati kombijem. Do Indije smo došli pješice i nije nam bilo lako. Hodali smo noću da nas straže ne vide, a po danu smo se skrivali po špiljama.

Putem smo se izmijenjivali, tako da je uvijek netko išao ispred skupine tražeći put da nas ne primijete straže. Jednog su dana Kinezi ulovili dječaka koji je bio u izvidnici. Čuli smo kada se to dogodilo i sakrili se. Bili smo jako uplašeni, a kada se situacija smirila, vratili smo se natrag u Tibet. Ni danas ne znamo što se dogodilo dječaku-na koncu mogao je to biti bilo tko od nas.

Ponovno smo krenuli prema Indiji poslije mjesec dana i stigli u Nepal nakon 23 dana hodanja. U Nepalu smo ostali dva mjeseca, a nakon što smo sredili papire,

autobusom smo krenuli za Delhi. Nedugo potom drugim smo autobusom prevezeni u Dharamsalu. Ja sam krenula u osnovnu školu.

Vrlo brzo sam čula od prijatelja za samostan DGL. Upitala sam nadležne mogu li se pridružiti samostanu. Volim ovaj samostan. Mirno je ovo mjesto, a uvjeti za učenje vrlo su dobri. Imam donatore i vrlo sam im zahvalna što su mi pružili priliku da život provedem u učenju i molitvi.

Posljednjih mjeseci bila sam bolesna, imala sam tuberkulozu, kao i problema s jetrom. U sobi sam morala biti sama da ne bih zarazila druge. Isprva mi je bilo teško što sam sama, bez prijatelja i pitala sam se zašto nisam kao i sve druge redovnice, zdrava. Samoću sam kratila čitanjem i molitvom. Mislila sam, budući je sve prolazno, jednog će dana i ova moja tuga nestati. Lijećnici mi danas kažu da sam zdrava i opet živim sa drugim redovnicama.

Izuzetno sam zahvalna Jetsunmi što mi je pružila mogućnost da živim u samostanu. Sada već pomalo govorim i pišem na engleskom jeziku. Želim svoj život posvetiti pomaganju drugima, a možda jednog dana budem i učiteljica.

Živi i dopusti živjeti treba biti moto svakome od nas. Ne možemo očekivati da ćemo živjeti u miru, ako remetimo mir drugima. Sve velike svjetske religije pridaju najveću važnost upravo ljubavi. Ljubav prema vlastitoj domovini, vjeri ili zajednici ne znači da trebamo štetiti drugima.

Spokojan život mora biti cilj svakog čovjeka, društva ili naroda. Mi redovnice živimo u samostanu koji je utemeljila Tenzin Palmo. Ona nas uvijek uči ovim plemenitim stvarima. Trenutno nas poučava o šest savršenstava, a to su: velikodušnost, čudoređe, strpljenje, trud, koncentracija i mudrost. Mi, kao redovnice trudimo se živjeti te vrijednosti, ne bi li na taj naćin pridonijele, barem malo miru i sreći u svijetu.

Drimay Palmo

Živi i dop-usti živjeti

O C T O B E R 2 0 0 9 G AT S A L 9

Om Tara. Čast je poznavati Jetsunmu Tenzin Palmo. I što nas može više razveseliti od toga da budemo dio njenog projekta.

Sreo sam Jetsunmu kada je po prvi puta posjetila New York u sklopu njene turneje 2002. godine. Bilo je to u tamošnjem Shambhala centru, u vrijeme kada je centar vodila Deborah Garrett. Držim kako je povoljan znak činjenica što smo sedam godina poslije Deborah i ja uključeni kao direktori novoutemeljene DGL zaklade. Cilj nam je skupiti dva milijuna američkih dolara da bismo na taj način omogućili prikladan obrazovni sustav, kao i kvalitetne životne uvjete redovnica u DGL samostanu. Uz pomoć same Jetsunme, Monice Joyce, Eliz Dowling i mnogih drugih, Deborah i ja pomno smo razmotrili situaciju u samostanu i uključili podupiratelje da bi se zaklada utemeljila, kako bi samostan nastavio rasti i postigao svoj cilj.

Moja želja da pomognem samostanu postala je veća, kada sam ranije ove godine posjetio samostan i u potpunosti shvatio i uvidio Jetsunmine nakane. Obuzela me njena iskrena mudrost, kao i njena želja da ove mlade redovnice postanu istinske predstavnice Dharme. Redovnice su se već okušale u vođenju poslova izvan samog samostana.Na regionalnoj Dharma konferenciji ranije ove godine, predavale su svojim susestrama iz drugih samostana, a posebice su naglašavale nužnost da svaka od njih razvije pouzdanje.

Toliko je toga napravljeno u tako malo vremena, a to je samo početak.

Kao što neki od vas znadu, Jetsunma planira voditi hodočašće u ‘snježnu špilju’ na jesen 2010. , da bi na taj način skupila novac za Zakladu Dongyu Gatsal Ling. Ukoliko ste zainteresirani za hodočašće, molim vas pošaljite e-mail na slijedeću adresu, pilgrimage@gatsal.org, a Lesley Kovitz, organizator hodočašća javit će vam se i pružiti sve daljnje obavijesti. Možete nas kontaktirati na na slijedeći email:endowment@gatsal.

org ako imate kakva pitanja vezana uz Zakladu.

Počašćeni smo što možemo poduprijeti Jetsunmine napore da odgoji novi naraštaj redovnica s područja Himalaya, kako bi na taj način one same razvile svoj duhovni i intelektualni potencijal. Nije nužno posebni isticati koliko smo zadovoljni ovim projektom i koliko nam u tome pomaže zagovor majke Tare.

Evan Zazula

Zaklada Dagyu Gatsal Ling

U slavu Tare

10 G AT S A L I S S U E 2 3

Samostan DGL pozdravlja Evana Zazulu i Deborah Garret. Oboje žive u New Yorku i pomažu nam da prikupimo novac za Zakladu. Zaklada je od velike važnosti za budućnost samostana, jer se danas više samostani ne utemeljuju, niti podupiru od strane obitelji redovnica i obližnjih mjesta. Evana poznajem nekoliko godina (vidi njegov članak) i znadem da je topao i

inteligentan, te da je duboko predan Dharmi. Deborah je isto tako topla osoba, a bila je direktorica Shambhala Centra u New Yorku od 2002. do 2005. godine. Danas vrijeme provodi u praksi i volontiranju. Dopredsjednica je Shambhala Trusta i živi u Mountain Institutu, međunarodnoj instituciji čiji je cilj očuvanje kulturnog i eko naslijeđa Himalaya.

Upravo nam se pridružila Tenzin Lhakpa, zamijenivši Yeshi Lhamo. Ona je još jedna od svijetlih primjera samostana Tashi Jong-koji, čini se ima nepresušan izvor darovitih redovnica!!!

Sretni smo što je Lhakpa s nama, jer posao računovođe zahtijeva nekog pouzdanog i naravno nekoga tko se razumije u račune.

Heather Conte sam pak upoznala na aerodromu u Adelaideu, u Australiji, gdje je bila u grupi koja me je dočekala. Bio je to njen posljednji dan na poslu, jer je upravo otišla u prijevremenu mirovinu i tražila je ‘nešto vezano uz Dharmu’ ne bi li joj to ispunilo život.

Heather je već tijekom radnog staža dvije godine provela u Delhiju, pa je na neki način već bila doma kada je u pitanju Indija. Na naše oduševljenje složila se s našim prijedlogom da nam se pridruži u DGL samostanu. Tako je umjesto Jade na mjesto moje pomoćnice došla Heather. Heather je radila kao medicinska sestra i većinu radnog vijeka provela je u zdravstvu.

Još jednom suoćene smo sa zakonom mijene, naime dvoje podupiratelja otišlo je živjeti negdje drugdje. Prvo smo se oprostili od naše računovotkinje i sekretarice, Yeshi Lhamo koja je bila s nama tri godine i pokazala se vrlo vještom u vođenju naših financija.

Yeshi je inaće kći jednog umjetnika iz samostana Tashi Jong, a sada je otišla u New York da bi živjela s bratom.

Jude Avery radila je u samostanu kao moja pomoćnica dvije godine. S obzirom da je umjetnica po zvanju bila nam je od neprocjenjive važnosti. S našim web urednikom Brianom Sebastianom dizajnirala je naše web stranice kao i naš Glasnik. Jude je otišla od nas sa željom da se posveti duhovnome životu.

Ovim dvjema krasnim mladim ženama želimo sreću i uspjeh na njihovom putu.

Pozdrav i zbogom

Kako pomoći redovnicama u DGL samostanuJetsunma Tenzin Palmo zajedno sa redovnicama Dongyu Gatsal Linga zahvaljuje se ovim putem od srca svim podupirateljima. Vaš dar pomaže da očuvamo naš samostan i da je Dharma u njemu živa. Sponzoriranje jedne

redovnice košta 365 američkih dolara godišnje.

Čekove možete adresirati na ‘Dongyu Gatsal Ling Trust’ i poslati na adresu:Dongyu Gatsal Ling Nunnery

Village Lower Mutt, P.O. Padhiarkhar, Via TaragarhDistt. Kangra, H.P. 176081, India

Svatko tko želi dati donaciju samostanu DGL preko računa Tenzin Palmo preko računa iz svoje države, može se emailom javiti Elizi Dowling na adresu: eliz_palmo@hotmail.com

Sve ostale daljnje informacije možete dobiti na email:dgloffice@gatsal.org, a na toj adresi možete i kontaktirati Jetsunmu.Dongyu Gatsal Ling je registriran kao dobrotvorna organizacija koja podupire Dongyu Gatsal Ling samostan,

kao i sve aktivnosti vezane uz njega.

O C T O B E R 2 0 0 9 G AT S A L 11

Nakon što su izbjegli s Tibeta, moji roditelji su došli u izbjeglički centar Phunstok Ling u Orissi. Ondje sam ročen. Umjetnost oslikavanja učio sam od majstora u samostanu Mindroling u Orissi. Uživao sam učeči oslikavanje, kada se je renovirao tamošnji stari hram. Shvatio sam da je to nešto što bih želio raditi. Tada sam otišao u Bykaluppe u samostan Namdroling, samostan Nyingma škole gdje sam nastavio učenje.

Kipove oslikavam več 14 godina. Volim ovu formu likovnog izražavanja, jer mi se čini prekrasnim vidjeti oslikane kipove. Pošto sam buddhist, želim kipove Buddha napraviti tako da izgledaju lijepo.

Poslove dobivam uglavnom preko poznanika. Oslikavao sam kipove u Rewalsaru, Biru i Nepalu, kao i na mnogim pograničnim

mjestima na granici Tibeta i Nepala. Radio sam uglavnom po samostanima.

Kada me pozovu da oslikam neki kip, znam točno što je potrebno, a konzultiram se i sa izračivačima kipova da bi moj rad bio kvalitetniji.

Nadam se da ču se vratiti u Dongyu Gatsal Ling kako bih oslikavao kipove u hramu, kada če se radovi u njemu bližiti kraju. Bilo mi je ugodno raditi u samostanu, no volim svoj posao gdje god da ga radim i to stoga što oslikavam buddhe. Osim što oslikavam kipove, slikam i thanke.

Naš SLiKaR PeMa TaShi

BY A IR M A IL

From:

To:

Dongyu Gatsal Ling NunneryVILLAGE LOWER MUTT

P.O. PADHIARKHAR, VIA TARAGARH

DISRTICT KANGRA (HP) 176081 - INDIA

20th September to 7th October 2010

For further information refer to our websitewww.tenzinpalmo.com

Or email pilgrimage@gatsal.org for further information

Pilgrimageto the

Cave INtheSnow