istipivanje uctestalosti verbalne agresije kod djece i mladezi ana milasin tjasa vranic vesna...

8/11/2019 Istipivanje Uctestalosti Verbalne Agresije Kod Djece i Mladezi Ana Milasin Tjasa Vranic Vesna Buljubasic Kuzmanovic

1/26

A. Milain, T. Vrani, V. BuljubaiKuzmanovi: Ispitivanje uestalosti verbalne agresijeivot i kola, br. 22 (2/2009.), god. 55., str. od 116. do 141.

116

Ana MilainTjaa Vrani

Vesna BuljubaiKuzmanovi

ISPITIVANJE UESTALOSTI VERBALNE AGRESIJEKOD DJECE I MLADEI

Saetak: Davno je znanstveno dokazana veza izmeu interpersonalne komunikacije ikvalitete prilagodbe. Znati komunicirati znai prilagoditi svoju komunikaciju odreenojsituaciji, odreenim partnerima, odreenim ciljevima, a sve to u kontekstu odreenih etikih

naela. Cilj je ovog rada ispitati uestalost verbalne agresije kao socijalno neprihvatljive inasilne strategije rjeavanja sukoba. Ispitivanje je obuhvatilo 104 uenika petih, 100 uenikaosmih te 100 uenika zavrnih razreda srednje kole.

Rezultati su pokazali da verbalna agresija odrastanjem proporcionalno raste i da sudjevojice u prosjeku vie prosocijalno orijentirane od djeaka, odnosno kada su u sukobu,one uglavnom manje koriste razliite obrasce verbalne agresije, osim kada su u pitanju

prepiranja/svae i vikanje. Osim dobi i spola, na kvalitetu komunikacije utjeu i drugiinitelji kao to su iskustvo, emocionalni odnosi, oekivanja, individualne potrebe, strahovi,

povjerenje. Suvremene drutvene znanosti razvile su razliite tehnike uspjenog sueljavanjai nenasilnog komuniciranja koje se mogu uvjebavati od najranijeg djetinjstva u obitelji,vrtiu, koli i socijalnom okruenju, stoga ih treba vie prakticirati, vrednovati i razvijati.

Kljune rijei:kola, sukob, uenici, strategije sueljavanja, verbalna agresija, prevencija.

1. UVOD

Sukob kao univerzalna pojava sam po sebi nije ni destruktivan, ninegativan, ni agresivan. Ali upravo o nainu reagiranja na sukob i suoavanja snjim ovisi hoe li sukob eskalirati ili e biti razrijeen na miran i nenasilannain. Problemi vezani uz sukob, izmeu ostalog, esto nastaju zbog

nedostataka socijalnih kompetencija, a s tim u vezi i nedostatkakomunikacijskih vjetina. U interpersonalnim sukobima, veina ljudi reagira najedan od sljedeih naina: potiskivanje tenzije i nastojanje zadravanjapristojnosti prema protivniku u sukobu, analiziranje i tendencija mijenjanjasebe ili drugoga, agresivan ulazak u sukob i povreivanje protivnika fiziki iliverbalno te povlaenje, odnosno, bijeg od sukoba. Upravo zbog nedostatkakomunikacijskih vjetina, dogaa se agresivna reakcija na sukob koja rezultiranasilnim ponaanjem.

Fiziko nasilje je najei oblik nasilnikog ponaanja, ali postoje jo iverbalno i psiholoko nasilje nad drugima.Konzultirajui rezultate istraivanja

o nasilju meu kolskom djecom u gradu Rijeci, koje je provedeno 2004.


2/26


117

godine, dolo se do nalaza o znaajnoj povezanosti doivljenog i poinjenognasilja. Dakle, djeca koja ee doivljavaju nasilje, ee su i sama nasilna

prema drugoj djeci. To je podatak znaajan za razumijevanje psiholokogaspekta pojave nasilja, kao i za utvrivanje uzrono-posljedine veze izmeu

doivljenog i poinjenog nasilja (Dankii sur., 2004.).Agresiju moemo objasniti kao ovjekovu namjeru da se drugoj osobi

nanese teta, bilo da je u pitanju fizika ili psihika. Kao takav pojam, agresijase javlja u vrlo ranoj dobi pojedinca, pri prvom kontaktu i interakciji djeteta sdrugim osobama, bilo da se radi o drugoj djeci ili roditeljima. Agresija se kao

problem moe javiti u bilo kojem stupnju obrazovanja. Kako se pojavljuje, ukojem intenzitetu i na koji nain se uenici srednjih kola nose s agresijom,

proueno je u ovom istraivanju. Ovaj problem je odabran zbog osobnih

preferencija istraivaa i radi njegove povelike izloenosti medijskoj panji.Sve ee smo svjedoci sluajeva u kojima psihiko nasilje prerasta u fiziko,

stoga ovaj zabrinjavajui fenomen vrijedi poblie istraiti. rtve fizikognasilja najee bivaju izolirane, to od strane vrnjaka, to samovoljno, te sesami bore s problemima kao to su otuenost, depresija i manjak socijalnekompetencije to znatno oteava ili ak u potpunosti onemoguuje bilo kakavdaljnji socijalni kontakt.

Socijalna kompetencija se izdvaja kao jedna od najbitnijih obiljejapojedinca bez koje on jednostavno ne moe, no njezino se razvijanjeonemoguuje ukoliko je osoba izloena nekoj od vrsta nasilja i agresije. Radi

prouavanja vrsta agresije te moguih naina njihova suzbijanja, velik je brojistraivanja i istraivaa koji se njom bave kao ozbiljnim drutvenimproblemom. Primjerice, u "kolskim novinama" 2005. godine ("Razgovorom isuradnjom protiv nasilja", autorice Maje Flego), izneseni su podaci istraivanjaiz 12 srednjih kola s podruja Zagreba, Velike Gorice, Petrinje, Varadina,akovca, Krievaca, Bjelovara i Bakra, u kojima jasno stoji da veina uenikanije nikada doivjela nasilje u kolama dok su preostali nasilje doivjelinekoliko puta ili samo jednom (Milia, 2005.). Iako je ovaj podatakohrabrujui, moramo se upitati to je s kolama s drugih podruja RepublikeHrvatske i kako se njihovi uenici odnose prema nasilju.

Jo je jedno znaajno istraivanje provedeno o slinoj temi (Franc i sur.,2002.), iako ono obuhvaa openito razliite oblike socijalnih devijacija iantisocijalnog ponaanja, agresija je zauzela vrlo vano mjesto. Prikupljanje

podataka provedeno je 1998. godine na reprezentativnom uzorku 2823 uenikasrednjih kola u Hrvatskoj. Dobiveni rezultati ukazuju na to da je ak 27,7%ispitanika poinilo neki oblik nasilja. Istraivanje provedeno na uzorku 758ispitanika srednjih kola (Ivanek, 1999.) pokazalo je kako je ak 76.78%uenika doivjelo neki oblik agresije i to najee od strane osoba koje susmatraliprijateljima.


3/26


118

2. TEORIJE NASILJA (AGRESIVNOSTI)

Agresija se kao drutvena pojava promatra s razliitih stajalita, stoga sei drugaije tumai. Neke od najznaajnijih teorija su instinktivine teorije,

teorije koje agresiju objanjavaju reakcijom na odreenu situaciju, teorijesocijalnog uenja, kognitivne teorije i bioloke teorije (Bili, 1999.). Nasilje je,naalost, oduvijek postojalo, a i danas je vrlo rairena i uestala pojava. Premanjemakom filozofu Friedricu Hackeru (1971.), nasilje je zapravo najsnanijioblik neverbalne komunikacije, ak se moe rei da nasilje izuzetno estodjeluje kao najizraeniji vid komunikacije uope. To je, naalost, jedno odnegativnih obiljeja suvremenog doba. Oblici nasilja neprestano se ire, anaini manifestiranja postaju sve savreniji. Kao iroko rasprostranjena

drutvena pojava, nasilje je ulo i u kole kao odgojne i obrazovne institucije.Nasilje meu uenicima moe biti tjelesnog karaktera (udaranje, pljuvanje,guranje, uzimanje osobnih stvari i sl.), verbalnog karaktera (vrijeanje,ruganje, zadirkivanje, davanje pogrdnih imena, prijetnje i sl.) te psiholokogkaraktera (irenje glasina, iznude, zastraivanje, drutveno iskljuivanje i sl.).Prema Istraivanju o nasilju meu kolskom djecom u gradu Rijeci, najei jeoblik tjelesno nasilje i podrazumijeva negativne postupke koje neko dijete vrinad drugim primjenom fizike sile (Dankii sur., 2004.).

Nasilje, koje je samo po sebi sloena pojava, moe se promatrati i kaostanje koje se u emocionalnom, akcijskom i motivacijskom smislu izraava u

prvom redu kao nagon, zatim kao neprijateljstvo, ljutnja, srdba i napadanje naosobu. Karakterizira ga uporaba nekog oblika sile, ina ili propusta usmjerenadirektno protiv odreene osobe te se na taj nain eli kontrolirati tu osobuuporabom moi u razliitim oblicima i intenzitetu. ee se iskazuje u blaim,manje uoljivim oblicima koji ipak mogu biti trajno tetni i jednako teki posvojim uincima kao i uoljiviji oblici, pa ak i ekstremniji oblici nasilja. Kadanasilje poveemo s agresijom, moe se zakljuiti da se tada iskazuje u trikarakteristina oblika:

a) direktno ili neposredno (nasilje usmjereno na neku osobu ili objekt)

b)

indirektno ili simboliko (ogovaranje, omalovaavanje, ruganje,spletkarenje i sl.)c) supstitucija ili zamjena (usmjeravanje agresivnosti s odreenog cilja na

nekoga ili neto drugo kao vid rastereenja)

U razvrstavanju oblika nasilja, potrebno je istaknuti i najee podvrstenasilja: emocionalno nasilje, koje ukljuuje namjerno iskljuivanje iz grupe,kao i ignoriranje; seksualno nasilje, koje podrazumijeva neeljene fizikekontakte i neugodne uvredljive komentare seksualnog prizvuka; kulturalnonasilje, koje se odnosi na vrijeanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnove;

te ekonomsko nasilje, koje obuhvaa otuivanje i iznuivanje novca.


4/26


119

Bitno obiljeje nasilja je upravo agresivnost (lat. aggredi = nasilan,nasrtljiv, neprijateljski, napadaki). Jedinstvene definicije agresivnosti nema,

ali se uz taj pojam povezuje nametanje osobne volje drugima, povezano suporabom sile i moi, neprijateljstvom, te destruktivnim i tetnim ponaanjem.U znanstvenim krugovima agresivnost se obino objanjava jednom od teorijakoje su, svaka za sebe, pokuale pronai odgovor na pitanje uzrokaagresivnosti:

2.1. Instinktivistike teorije

Zajedniko obiljeje svim predstavnicima ove teorije je to agresivnoponaanje shvaaju kao rezultat instinkta koji smatraju razmjerno stabilnim

biolokim pokretaem. Unutar instinktivisti

ke teorije postoje tri struje koje,svaka na svoj nain, nastoje objasniti pojavu agresivnosti. Najistaknutiji

predstavnik psihoanalitike struje svakako je Sigmund Freud (1969.) koji jesmatrao da je ljudsko ponaanje uvjetovano dvama osnovnim instinktima eros, odnosno, nagon ivota te thanatos, nagon smrti. Ti su instinkti potpunosuprotstavljeni i izmeu njih se vodi konstantna borba za prevlast pa je ljudsko

ponaanje, prema Freudu, posljedica te borbe. Prevlast thanatosa rezultiratenjom za samounitenjem ili autoagresijom dok prevlast erosa ima

posljedicu usmjeravanje agresivnosti prema drugim osobama. Irazito velikiodjek imalo je i uenje E. Fromma (1984.) o agresivnom ponaanju.Etioloke

teorije objanjavaju agresivnost kao eksploziju koja se dogaa neovisno ovanjskim poticajima i to zbog akumuliranja energije u neuralnim sreditima.Najistaknutiji predstavnik ove struje je Lorenz, koji agresiju smatra uroenimpotencijalom.

2.2. Teorije koje agresiju objanjavaju reakcijomna odreenu situaciju

Pod utjecajem biheviorizma, poetkom 20. stoljea javljaju se teorijekoje agresiju objanjavaju reakcijom na situaciju. Postoje dvije vrste ovih

teorija:F-A teorija agresivnosti, koja se smatra jednom od popularnijih teorijaagresivnosti i polazi od hipoteze da se agresija uvijek javlja kao odgovor nasituaciju frustracije pa je, shodno tome, agresija uvijek posljedica frustracije, afrustracija uvijek dovodi do agresivnosti, te modifikacija F-A hipoteze ilineobihevioristika teorija, koja polazi od F-A hipoteze, ali istie da agresivno

ponaanje i reagiranje ne mora uvijek biti posljedica frustracije, nego moe bitii naueno (Dollard i sur., 1939.).

Prema ovoj teoriji, frustracija svakako izaziva emocije koje uzprisutnost situacijskih uvjeta utjeu na pojavu agresivnih znakova i u konanicidovode do agresije. Kritiari ove teorije pronali su najjai argument u tome

to se njome ipak ne moe objasniti svaki oblik agresivnog ponaanja.


5/26


120

Teorije socijalnog uenjaPredstavnici ovih teorija vjeruju da se agresivnost ui na dva naina:

posredno, odnosno, oponaanjem agresivnog modela te neposrednimpotkrjepljenjem, pri kojem se neki oblici agresivnog ponaanja nagrauju.Albert Bandura (1982.) istaknuo se kao najznaajniji predstavnik ove teorije, aod posebnog je znaaja njegovo uenje kojim dokazuje da se agresivno

ponaanje ne ui samo potkrepljenjem ni osobnom aktivnou, vei na temeljupromatranja drugih osoba. Takvu vrstu uenja Bandura naziva vikarijanskimuenjem.

Teorije kognitivnog uenjaNajea emocionalna reakcija na bilo koju vrstu prijetnja ili opasnosti

je strah, a uobiajena reakcija na pojavu straha je bijeg ili agresivnost.Pojedinac sam izabire jednu od tih dviju reakcija, pri emu izbor ovisi o

njegovim intelektualnim procesima u kombinaciji s emocijama. Dodge (1986.)i Huesman (1988.), kao dva najznaajnija predstavnika ove teorije, obznanilisu modele odvijanja agresivne reakcije, no nisu objasnili uzroke njene pojave.

Bioloke teorijeBioloka teorija objanjava agresivnost kao rezultat djelovanja

odreenih bioloko-fiziolokih struktura ili rezultat nepripadanja razrednomodjelu, odnosno kolskoj zajednici. Prema ovoj teoriji, uzrok agresivnog

uenikovog ponaanja moe biti i neraspoloen i mrzovoljan uitelj. Prijeko jepotrebno omoguiti uenicima okruenje koje stvara pozitivnu pedagoko-psiholoku klimu, a ivot i rad u koli usklauje s potrebama uenika. Vanoje, dakle, ukljuiti sve uenike u rad i aktivirati ih, kako bi im se otvorioprostor za dokazivanje, vanost i mogunost uspjeha i napretka.

Svaka od teorija agresivnosti imala je svoje zagovornike i svojekritiare, ali svima im je zajedniko da obiljeja linosti, obiteljske prilike,neuspjesi u koli, vrnjake skupine, ivotne i ire drutvene okolnosti svakakoine mogue uzroke drutveno neprihvatljivog nasilnikog ponaanja.Suvremena socijalna psihologija navodi jo jedan uzrok pojave nasilja: motiv

socijalnog priznanja i potvrivanja. Svaka osoba ima potrebu biti cijenjena iuvaavana u svojoj uoj i iroj sredini, osjeajui na taj nain pripadnost isigurnost. Gubitak takve sigurnosti dovodi do socijalne izolacije,nezadovoljstva, depresivnih stanja, a na kraju i do agresije.

3. NENASILNO RJEAVANJE SUKOBAI PREVLADAVANJE AGRESIVNOSTI

Sukob je pojam koji oznaava situaciju u kojoj postoje suprotna

zbivanja i tendencije, ponaanja, uvstva (Petz, 1992.). Radi se o uestaloj i


6/26


121

univerzalnoj pojavi koja se oituje na intraindividualnom podruju, odnosno,unutar ovjeka samog, ali i na interindividualnom podruju, odnosno, izmeu

dvoje ili vie ljudi. Intraindividualni sukobi javljaju se kada ljudsko bie nije umogunosti odluiti to uiniti po nekom odreenom pitanju, dakle, kada se

pojavi sukob izmeu osobnih motiva, ciljeva i moguih naina njihovogostvarenja. Sukobi izmeu pojedinaca ili grupa takoer nastaju zbog razliitostii nesuglasnosti ciljeva, elja ili naina njihova ostvarenja.

Veina sukoba moe se opisati na sljedei nain: dvije ili vie osobakoje su u interakciji dolaze do neuskladive meusobne razlike u elji da doudo neega, zadovolje neke svoje potrebe ili ostvare neke vrijednosti, pri emuna takvu situaciju reagiraju odreenim ponaanjem. Nakon to dostignu tutoku u interakciji, sukob se moe dalje razvijati ili ublaavati. Sukob e se

poveati ako do

e do porasta u izraavanju emocija ljutnje i frustracije, kao iako postoji porast percipirane prijetnje. Mogunost poveanja sukoba raste i

ako se u sukob ukljui vie osoba koje zauzimaju neku od suprotstavljenihstrana. Jo jedan od uvjeta za eskalaciju sukoba je i ako sudionici raspolau smalo prosocijalnih vjetina. S druge strane, sukob i tendencija sukobasmanjivat e se ukoliko se panja usmjeri na problem, a ne na sudionikesukoba, zatim ako postoji smirivanje izraenih emocija i smanjivanje

percipirane prijetnje, te ako sudionici sukoba znaju kako sukobe treba rjeavatiili imaju nekoga tko im u tome moe pomoi.

Da bismo mogli bolje razumjeti sukobe, moramo uzeti u obzir neke

psihologijske zakonitosti koje odreuju ljudsko ponaanje. Svaki sudioniksocijalne interakcije ponaa se prema drugim sudionicima u skladu sa svojimmiljenjima, opaanjima i uvjerenjima o tim osobama koja moda, objektivnogledajui, nisu tona, ali za tog pojedinca u tom trenutku su jedina i pravaistina. Takoer je svjestan da ga pri socijalnoj interakciji drugi sudionici istotako opaaju i procjenjuju pa svoja ponaanja nastoji uskladiti s oekivanjimao tome kako ga druga osoba doivljava, iako sa stajalita drugih sudionika taoekivanja mogu biti potpuno pogrena. Nadalje, svaki socijalni odnos jezasnovan na prethodnim iskustvima, stavovima i oekivanjima, ali jeistovremeno i izvor novih iskustava, stavova i oekivanja. Prema tome, svaka

interakcija mijenja i nas i sve osobe s kojima dolazimo u interakcije. Potrebnoje dodati i da se svaki socijalni odnos dogaa unutar neke ire socijalneokoline, koja, neovisno o pojedincima, veima razvijen sustav znakova, normii vrijednosti znaajnih za meusobnu interakciju, pa njihovo nepoznavanjeuvelike oteava komunikaciju i dovodi do sukoba.

Sam po sebi, sukob nije negativan ni destruktivan. Jedna od znaajkisukoba je da moe dovesti do boljeg sagledavanja problema i nalaenja novih,uspjenijih rjeenja. Takvu vrstu sukoba nazivamo konstruktivnim sukobima.

Na subjektivnom planu, konstruktivni sukobi dovode do osjeajasamopouzdanja i zadovoljstva, potiu radoznalost i razvijaju kreativno

miljenje. Na interpersonalnom planu, oni dovode do toga da su svi sudionici


7/26


122

zadovoljni ishodom sukoba, kao i da ishod predstavlja unapreenje socijalnihodnosa. No, osnovna pretpostavka za konstruktivno rjeavanje sukoba je

uspostaviti aktivan odnos prema problemu, to zapravo znai da

e svakisudionik brinuti i o svojim eljama i potrebama, ali i o eljama i potrebama

druge strane. Drugi, naalost, uestaliji nain reagiranja na situaciju sukoba jepovlaenje ili agresija. Najvei je problem u tome to ovakvi naini reagiranjana sukob ne mogu dovesti do njegova razrjeenja, nego do njegova

potiskivanja. Na individualnom planu, nerazrijeeni sukob moe dovesti dodugotrajne frustracije koja se oituje u osjeaju tjeskobe, nelagode,zabrinutosti, gubitku samopotovanja i samopouzdanja, a u ekstremnimsituacijama i do neurotskih i psihosomatskih poremeaja. to se tieinterpersonalnog plana, u pravilu dolazi do eskalacije sukoba zato to je sukob

konstantno prisutan, iako je pritajen, pa i najbezazleniji povod dovodi donjegova ponovnog razbuktavanja. Dakle, moe se zakljuiti da napad ili bijeg,odnosno, agresivni ili pasivni pristup rjeavanju sukoba nisu uinkovita idugorona rjeenja problema. Vrlo esto ih karakterizira fizika iliemocionalna bol, ponienje ili potisnuti bijes.

Navedeno nikako ne znai da su ljudska bia bespomona u situacijamasukoba jer izmeu agresivnosti i bijega postoji itav niz konstruktivnih reakcijakoje se mogu ostvariti. Pobjeda ili poraz u sukobu, dakle, nisu jedina rjeenja.Pobijediti u situaciji sukoba zapravo znai dobiti ono to trebamo, to moe, alii ne mora nuno biti povezano s porazom protivnika u sukobu. Pristup sukobu

na nain da obje strane mogu u njemu pobijediti u potpunosti mijenja smjerdogaanja u sukobu jer se panja s protivnika preusmjerava na sam problem injegovo rjeavanje.Pri tome je od izuzetne vanosti definiranje problema

budui da ono odreuje orijentaciju prema rjeenju, odnosno, obostranaoekivanja rjeenja. Uz pretpostavku da definiranje problema podrazumijevaotkrivanje stvarnih potreba sukobljenih strana razgovorom, stvara seusmjerenost koja omoguuje pronalaenje rjeenja prema kojem obje strane

pobjeuju u sukobu.Naravno da nije uvijek i u svim situacijama mogue razrijeiti sukob na

nain da obje strane pobijede, ali postoji velika razlika izmeu situacije gubitka

i pobjede nakon pokuaja zadovoljenja potreba svih osoba ukljuenih u sukob isituacije u kojoj se rjeavanje sukoba poinje s "pobjeda poraz"orijentacijom.

3.1. Strategije sueljavanja interpersonalna komunikacija

Komunikaciju moemo smatrati sredstvom koje nam je potrebno dabismo uspostavili i izgraivali odnose s drugim ljudima, vjetinom koja nam jepotrebna i koju koristimo u svakodnevnom ivotu, u svim ivotnimsituacijama, kao i za ostvarivanje svojih interesa i potreba te za

samoostvarivanje. Zbog tih je razloga ovladavanje vjetinom komunikacije


8/26


123

izuzetno bitno pa one osobe koje nemaju razvijenu vjetinu komunikacije,moraju prihvatiti odnose, karijere i percepciju samih sebe daleko niu od razine

koju bi mogli postii kada bi ovladali vjetinom komuniciranja.Pitanje kompetencije u interpersonalnoj komunikaciji postalo je predmet

interesa tek u novije vrijeme, dakle, tijekom nekoliko posljednjih desetljea.Upravo zbog toga znanstveni krugovi jo nisu postavili pravu definicijuinterpersonalne komunikacijske kompetencije. Prema K. Reardonu (1998.),razina interpersonalne komunikacijske kompetencije je stupanj u kojemu suneija ponaanja primjerena situaciji i tako omoguuju osobi ostvariti svojeindividualne i relacijske ciljeve. Ova definicija odreuje kompetenciju kaovarijablu, odnosno, relativnu veliinu koju svatko posjeduje u odreenomstupnju. Dakle, svaka komunikacija u interakciji s drugima moe biti

obiljeena manjom ili veom kompetentno

u, a stupanj kompetencije ovisi opostojeim sudionicima, odnosima i situacijama. O komunikacijskoj

kompetenciji uvelike ovisi i uspjenost ostvarivanja ciljeva u svakoj interakciji,to se moe protumaiti na nain da je ostvarivanje vlastitih ciljeva uzistovremeno nastojanje da drugi sudionici interakcije barem djelomino ostvaresvoje ciljeve daleko vie kompetentno od iskljuivog ostvarivanja vlastitihciljeva uz potpuno zanemarivanje ciljeva drugih sudionika.

Wiemann (1977.) vidi kompetentnog komunikatora kao "osobu kojapostie to eli, a da pritom odrava uzajamno prihvatljive odnose". Prematome, komunikacijska kompetencija bi bila vjetina u kojoj su naglaeni

individualni komunikacijski ciljevi, ali uz te ciljeve mora biti ukljuen i obzirprema drugoj osobi, to znai da kompetencija treba u jednakoj mjeriobuhvaati i pojedinca i odnos u kojem se on nalazi. Prema Spitzbergu iCupachu (1984.), kompetentan komunikator mora govoriti ili raditi ono to je

primjereno situaciji i istodobno uspjeno u odnosu na njegove individualne irelacijske ciljeve. Pri tome primjerenost predstavlja mjeru u kojoj jekomunikatorovo ponaanje u skladu s drutvenim pravilima koja su vana zadotinu interakciju, dok se uspjenost odnosi na namjeru u kojoj njegovo

ponaanje omoguuje ostvarivanje individualnih i relacijskih ciljeva.Ako bismo interpersonalnu komunikacijsku kompetenciju shvatili kao

obiljeje linosti, tada bismo neminovno istraivanjima morali doi dokonanog popisa vjetina i sposobnosti koje posjeduju ljudi koji su uspjeni ukomunikaciji. No, ako u razmatranje kompetencije ukljuimo i situacijsku

perspektivu, tada postaje oito da nema univerzalnih komunikacijskih vjetina isposobnosti koje su primjenjive u svim situacijama, stoga takav popis nijemogu, nego je potrebno prouiti razliite vrste situacija i za svaku od njihodrediti vrste ponaanja koja omoguuju uspjeh u komunikaciji. Ali situacijska

perspektiva interpersonalne komunikacijske kompetencije ipak ne zanemarujepostojanje ponaanja koja odgovaraju komunikaciji u svim situacijama, niti ihnegira. Primjerice, sluanje je jedna od vjetina koja se pokazala korisnom u

velikoj veini komunikacijskih situacija, no neka druga ponaanja imaju uinka


9/26


124

samo u pojedinim vrstama situacija i odnosa. Tako su Miller i sur. (1977.) dolido spoznaje da komunikatori primjenjuju potpuno drugaije strategije

uvjeravanja na osobe s kojima su u trajnim odnosima, nego na osobe za kojesmatraju da ih vie nikada nee vidjeti.Interpersonalna komunikacija moe se podijeliti u tri vrste ponaanja:

spontana ponaanja, koja su obiljeena odsutnou svjesnog planiranja ilivoenja i predstavljaju emocionalne reakcije na dogaaje, predmete i ljude;zatim uvjebana ili skriptirana ponaanja, koja se temelje na promiljanju ivoenju koje se dogaa u razdoblju uenja ponaanja te nakon toga vjebomnastupa automatizacija pa vie nema potrebe za promiljanjem i voenjem; te

planirana ponaanja, koja su uvijek svjesno promiljena i voena ipredstavljaju komunikacijski in na najviem stupnju svjesnosti.

Komunikacijska kompetencija ukljuuje i dvije vrste drutvenihvjetina: kognitivne i bihevioralne drutvene vjetine. Kognitivne vjetine

omoguuju osobi otkriti naine uspjenog ostvarivanja individualnih irelacijskih ciljeva, no relevantnost svake kognitivne vjetine ovisi o situaciji ukojoj se odreena vjetina primjenjuje. Empatija je jedna od najistaknutijihkognitivnih vjetina, a odnosi se na senzibilitet miljenja i osjeaja drugihosoba. Izrazito je bitna za uspjenu interpersonalnu komunikaciju budui damoramo moi shvatiti stajalita i pozicije drugih osoba ako elimo ostvaritiuspjenu komunikaciju s njima. Premda empatija nije nuna u svim oblicima ivrstama interpersonalne komunikacije, u svim situacijama moe pridonijeti

poboljanju kompetencije. To je nain na koji komunikator moe prikupitiinformacije o drugim ljudima, koje e zatim rabiti u izboru rijei i strategije testila prezentacije. Zauzimanje drutvenih perspektiva, kao kognitivna vjetina,

predstavlja sposobnost zakljuivanja o mogunostima koje imaju druge osobe.Stupanj do kojeg razumijemo nain na koji druge osobe vide svoj poloaj isvoje mogunosti u izboru ponaanja, ujedno je i stupanj do kojeg moemo

predvidjeti njihove budue poteze pa, prema tome, i reagirati na primjeren iuspjean nain. Kognitivna kompleksnost, kao sljedea vjetina, usko je

povezana sa zauzimanjem drutvenih perspektiva, a podrazumijeva broj i vrstepojmova i shema kojima odreena osoba raspolae u svrhu interpretacije

razliitih aspekata svoje okoline. Zasniva se na tumaenju konstrukata,odnosno, mentalnih struktura koje ljudima slue kao temelj za interpretacijuznaenja zbivanja, ljudi i predmeta. Vanost kognitivne kompleksnosti ukomunikacijskoj kompetenciji oituje se u tome to kognitivno kompleksneosobe mogu prosuivati ljude i situacije s veeg broja stajalita te tako

prilagoditi komunikacijsko ponaanje specifinostima sudionika i situacija.Vjetina osjetljivosti za standarde odnosa podrazumijeva duboku svjesnostkomunikatora o oekivanjima drugih ljudi po pitanju odnosa i situacija pa takoi prilagodbu ponaanja prema tim oekivanjima. Jedna od bitnih kognitivnihvjetina takoer je i poznavanje situacije koja se upotrebljava za odreivanje

primjerenih pravila prema kojima se u toj situaciji sudionici trebaju ponaati


10/26


125

Bihevioralne vjetine osobi omoguuju ostvarivanje individualnih irelacijskih ciljeva i obino se definiraju u smislu tjelesnog ponaanja tijekom

interakcije. Ne mogu se u potpunosti odvojiti od kognitivnih vjetina budui daje miljenje neodvojiv dio djelovanja. Vjetina ukljuenosti u interakciju

podrazumijeva mjeru u kojoj osoba participira u razgovoru. Izrazito ukljueniljudi imaju sposobnost istodobnog usmjeravanja svijesti prema sebi, drugima itemi razgovora pa ih drugi stoga vide kao kompetentne interpersonalnekomunikatore, dok slabije ukljueni ljudi, zapravo ostaju psiholoki vrloudaljeni od razgovora pa se smatraju manje kompetentnima u interakciji sdrugima. Upravljanje interakcijom je vjetina koja je tijesno povezana s

prethodnom vjetinom osim to mora biti ukljuen u interakciju,komunikator mora znati i kako njome upravljati u svrhu ostvarivanja vlastitih

ciljeva. Ova se vjetina stjee jo u najranije djetinjstvu, u vrijeme kada se u

epravila uspjene interakcije. Budui da dva djeteta ne mogu imati isti doivljaj

istog zbivanja zbog utjecaja roditelja, uitelja, vrnjaka i znanaca, jasno je dasvako dijete ima vlastita konverzacijska pravila, odnosno, vlastitu percepcijutoga to je primjereno i uspjeno ponaanje u razliitim vrstamakomunikacijskih situacija. Vjetina fleksibilnosti ponaanja predstavlja mjeru ukojoj komunikator tijekom interakcije poznaje i primjenjuje alternativna

ponaanja radi ostvarenja istog cilja.Reardon (1982.) smatra da ljudi oekuju kako e drugi ljudi u interakciji

slijediti pretpostavljena zajednika pravila konverzacije pa kada se neko od tih

pravila prekri, onda dolazi do nepredvidivosti konverzacije to se nazivakonverzacijskim otklonom ili konverzacijskom devijacijom. Interpersonalnakomunikacijska kompetencija zahtijeva sposobnost svladavanjakonverzacijskih devijacija, a da pritom ne doe do ugroavanja odnosa. Stogakomunikatori moraju biti fleksibilni i sluiti se alternativnim nainima kako bisvladali konverzacijske devijacije i ostvarili vlastite ciljeve. Sluanje je izrazitovana bihevioralna vjetina i znaajno poveava komunikacijskukompetenciju. Nisu svi ljudi jednako dobri sluai, ali svatko moe vjebom

poboljati svoje sposobnosti sluanja. Potrebno je uloiti svjesni napor da neprekidamo sugovornika ili da nam misli ne odlutaju dok netko govori, no

upravo je taj napor imbenik koji je u pozitivnom i bliskom suodnosu suspjehom u komunikaciji i uvjeravanju. Drutveni stil, kao bihevioralnavjetina, oznaava nain komuniciranja, a ne sadraj. Svaka osoba ima razvijenvlastiti stil komunikacije koji koristi dovoljno esto da bismo ga mogli

povezati s njegovom linou.Znanstvenici koji se bave komunikacijom razlikuju dvije vrste stila:

uobiajeni obrazac reagiranja neke osobe i nain predstavljanja poruke. Objesu vrste znaajne za komunikacijsku kompetenciju jer e stil koji se

primjenjuje u nekoj interakciji utjecati na ishod te interakcije, kao to i tipianstil neke osobe izrazito utjee na ishode svih njezinih interakcija. Posljednja u

nizu bihevioralnih vjetina koja utjee na interpersonalnu komunikacijsku


11/26


126

kompetenciju je strah od komunikacije. Neki ljudi se, zbog razliitih razloga,jednostavno boje komunicirati pa taj strah utjee na njihovo ponaanje tijekom

komunikacije. Prema istraivanju koje su proveli McCroskey i sur.,1976.),ljudi koji se boje komunicirati osjeaju da nemaju kontrolu nad okolinom inemaju samopouzdanja. Svaka se osoba ponekad osjea nesigurno i nervoznotijekom komunikacije, ali ako je takav strah jako izraen i konstantno prisutan,onda mora imati negativan utjecaj na komunikacijsku kompetenciju.

Interpersonalna komunikacijska kompetencija moe se mijenjati odsituacije do situacije, ovisno o kompetenciji komunikatorova sugovornika.Komunikacija je neto to se radi s ljudima, a ne prema njima pa stupanjkompetencije jednog komunikatora mora biti pod utjecajem ponaanja drugog.Iz navedenog se moe zakljuiti da je komunikacijsku kompetenciju daleko

lake ostvariti kada drugi pri tome sura

uju. No, kompetencija uinterpersonalnoj komunikaciji nije samo pitanje vjetine, nego je i situacijsko irelacijsko pitanje. Osim toga, esto je i stvar kompromisa. Kompetencija je,dakle, posebna za svaki odnos i za svaku situaciju te nije osobina s kojom seljudi raaju, nego vjetina koja se moe razviti i poboljati.

3.2. Socijalna kompetentnost

kola kao odgojno-obrazovna ustanova moe biti pozornica na kojojsvoju dramu odigravaju nasilnici i rtve nasilja. Izuzetno je vano prepoznati i

zaustaviti svaki, pa i najmanje primjetan oblik nasilja, kako bi se uenicimapokazalo da je takvo ponaanje u potpunosti neprihvatljivo i nepoeljno.Istraivanja su pokazala da se zajedno sa smanjenjem nasilja meu uenicimau koli smanjuje i vandalizam i krae, a poveavaju se potovanje prema koli izadovoljstvo kolom (Olweus, 1998.). Jedna od aktivnosti u prevenciji nasiljamoe biti i pouavanje uenika socijalno prihvatljivom ponaanju, odnosno,razvijanje njihovih socijalnih kompetencija.U literaturi postoji podatak daagresivna djeca esto nemaju razvijene socijalne, a posebice komunikacijskevjetine te da su neomiljena i odbaena djeca esto vrlo agresivna (Vasta i sur.,1998.). Nasilna djeca pokuavaju stei naklonost vrnjaka na socijalno

nepoeljne naine, imaju potrebu za dominacijom u grupi, ali ih veina djecezbog njihove agresivnosti ne prihvaa. Istraivanje Natvig i suradnika (2001.)pokazalo je da je percipirana socijalna podrka nastavnika i vrnjaka smanjilavjerojatnost pojave nasilnikog ponaanja kod osnovnokolske djece te danasilna djeca percipiraju vrlo malo socijalne podrke u svojoj okolini. Stoga bi

pri izradi programa prevencije nasilja poseban naglasak trebao staviti najaanje samopouzdanja, razvijanje empatije, uenje nenasilnog rjeavanjasukoba te primjerenih socijalnih i komunikacijskih vjetina.

Socijalna kompetencija zapravo je stanje u kojem osoba posjedujesocijalne, emocionalne i intelektualne vjetine i ponaanja koja su potrebna da

bi ta osoba bila uspjean lan grupe i drutva. Pojam se odnosi na socijalne,


12/26


127

emocionalne i kognitivne vjetine i ponaanja koja pojedinac treba imati kakobi mogao postii uinkovitu socijalnu adaptaciju. Socijalna kompetencija je

irok pojam koji se najee koristi za ozna

avanje socijalne u

inkovitosti nekeosobe. Ustvari, oznaava sposobnost ljudske jedinke za uspostavljanje i

odravanje visokokvalitetnih i obostrano zadovoljavajuih odnosa u kojimanema mjesta negativnim ponaanjima, kao ni viktimizaciji od strane drugih

pojedinaca. Socijalna kompetencija ovisi o mnotvu imbenika, meu kojimasu najznaajniji socijalne vjetine, socijalna svijest i samopouzdanje. Pojamsocijalnih vjetina podrazumijeva poznavanje i sposobnost koritenja razliitihsocijalnih ponaanja koja su prikladna za svaku pojedinu interpersonalnuinterakciju, a takva ponaanja mogu i drugima omoguiti postizanjezadovoljstva. Sposobnost suzdravanja od egocentrinih, impulzivnih ili

negativnih socijalnih ponaanja tako

er se smatra odrazom neijih socijalnihvjetina. Pojam emocionalne inteligencije obuhvaa sposobnost pojedinca

razumjeti emocije drugih ljudi s kojima je u interakciji, shvaati sloenesocijalne situacije te imati i demonstrirati uvid u motive i ciljeve drugih osobau interakciji. Vjerojatnije je da e socijalno kompetentne biti osobe koje imajuirok raspon socijalnih vjetina, a uz to su perceptivne i socijalno svjesne.Osim navedenog, na socijalnu kompetentnost mogu utjecati i vlastitosamopouzdanje osobe, socijalni kontekst u kojem se interakcija dogaa, kao istupanj do kojeg su vjetine, interesi i mogunosti osobe u skladu s onima koddrugih ljudi s kojima je u interakciji.

Primarni izvor socijalne i emocionalne podrke djeci su roditelji, i to odsamog poetka njihovog ivota, no s odrastanjem, znaajnu ulogu u djetetovusocijalno emocionalnom razvoju preuzimaju i vrnjaci. Odnosi s vrnjacimaotvaraju mogunost razvijanja socijalnih kompetencija, kao to su, primjerice,suradnja i pregovaranje. No, kada dijete ima ozbiljnih potekoa u odnosima svrnjacima, to je trenutak u kojem je razvoj socijalnih kompetencija u velikojopasnosti. Odbacivanje ili viktimizacija od strane vrnjaka mogu biti ozbiljanizvor stresa za odbaeno dijete to pridonosi osjeaju usamljenosti i niskogsamopotovanja. Takva situacija moe eskalirati u negativnu razvojnu spiralu,

pri emu se misli na situaciju kada iskljuivanje iz normalne vrnjake grupe

liava takvu djecu mogunosti razvijanja i usvajanja adaptivnih socijalnihponaanja. U skladu s tim, manjak socijalne kompetencije kod takve djecemoe rezultirati osjeajima socijalnog nezadovoljstva i neadekvatnosti. Djecakoja teko sklapaju prijateljstva, kao i djeca koju vrnjaci zanemaruju iliodbacuju, obino pokazuju ozbiljan nedostatak socijalne kompetencije. Jedanod najeih razloga odbacivanja od strane vrnjaka je ponaanje koje ivciraili uznemirava drugu djecu te agresivno i nasilno ponaanje. Socijalnokompetentna djeca, koja pokazuju znakove agresivnosti, izraavaju svojuagresivnost na nain koji je prihvaen od strane vrnjaka (primjerice, udaritinekoga u samoobrani), dok agresivna djeca koja nemaju socijalnih

kompetencija, pribjegavaju fizikom nasilju, verbalnim uvredama, varanju,


13/26


128

zadirkivanju i ruganju.Svakom je djetetu, pa i svakoj osobi, potreban odreeni stupanj

socijalnog pouavanja o odre

enim pitanjima, iako ima djece kojima jeneophodno vrlo detaljno socijalno pouavanje. Osim za stjecanje i razvijanje

socijalnih kompetencija, socijalno pouavanje jedno je od najuinkovitijihoruja u prevenciji nasilja. Kako bi se postigao konaan cilj, a to je razvojsocijalnih kompetencija i prevencija nasilja, koriste se mnoge razliitestrategije.

Jedna od popularnih strategija je pouavanje socijalnih vjetina, iji jeosnovni cilj da djeci koju vrnjaci ne prihvaaju zbog njihova ponaanjaomogui nauiti socijalne vjetine pomou kojih e se prema vrnjacima i irojokolini odnositi na pozitivan nain. Socijalne vjetine koje se ue ovise o dobi i

osobnosti djeteta. Najee se pou

avaju pomaganje drugima, dijeljenje sdrugima, suradnja, pozitivni naini ulaska u drutvo ili grupu, kako biti dobar

lan grupe, poteno igranje, kako zapoeti i odrati razgovor. Takoer sepouavaju i vjetine svladavanja bijesa, pregovaranja i nenasilnog rjeavanjasukoba. Vrlo esto se i roditelji ukljuuju u socijalno pouavanje kako bi,zajedno s djetetom, nauili komunikacijske vjetine koje su potrebne zanenasilno i konstruktivno rjeavanje sukoba.

Jo jedna strategija koja moe znatno pridonijeti prevenciji nasilja irazvoju socijalnih kompetencija je, u socijalnom smislu, pronalaenje

prikladnog mjesta u vrnjakoj populaciji za svako dijete. Djeci, koja nemaju

socijalne kompetencije, velike nestrukturirane vrnjake grupe, kao to je onatijekom odmora u kola, predstavljaju problem i ne znaju se snai u takvimsituacijama. Zbog tog razloga svoj djeci treba omoguiti povremeni boravak umanjim, strukturiranim vrnjakim grupama koje funkcioniraju uz podrkuodrasle osobe (obino uitelja), iji je zadatak odnose u grupi usmjeravati

prema pozitivnoj vrnjakoj interakciji. Primjer takve grupe bila bi skupina ukojoj uenici zajedno ue u kolskom prostoru. To je prilika za dijete koje jeizolirano da se sprijatelji s vrnjacima, to e tom djetetu, ali i ostaloj djeci ugrupi otvoriti pozitivne mogunosti za razvoj pozitivnih odnosa, a time i

prikladno pozitivno okruenje za razvoj socijalnih kompetencija.

Socijalni kurikul takoer moe pomoi u prevenciji nasilja i razvojusocijalnih kompetencija. Postoji u svakoj uionici i u svakom razredu, a sluikao vodi za ponaanje uenika tijekom dana u koli. kole i uiteljikonstantno obznanjuju uenicima svoja oekivanja putem verbalnihobjanjenja, pravila i posljedica nepotivanja pravila. Verbalna objanjenjaoekivanja vaan su izvor informacija za uenike pa uinkoviti uitelji

poetkom kolske godine ulau dosta vremena kako bi uenicima razjasnilisvoja oekivanja (Emmer, Evertson i Anderson, 1980.). Razredna i kolska

pravila funkcioniraju za uenike kao opsean okvir onoga to se od njih urazredu oekuje, a naposljetku uenici i tijekom svakodnevnog rada od uitelja

saznaju koja su oekivanja i poeljna ponaanja. (Sprick i Nolet, 1991.). U


14/26


129

stotinama interakcija u jednom danu, podudaranje oekivanja, pravila iposljedica omoguuje uenicima nauiti jedinstven socijalni kurikul svake

uionice. Iako neki u

enici imaju posebnu potrebu za u

enjem socijalnihkompetencija, injenica je da svi uenici trebaju uenje nekih socijalnih

vjetina u odreenom trenutku. Nasilje u medijima, koje prevladava u naojkulturi, povezano je s poveanjem razine negativnih i agresivnih interakcijameu djecom i adolescentima (Paik i Comstock, 1994.). Stoga pouavanje svihuenika socijalnom kurikulu moe pomoi ispravljanju pogrene predodbe o

prirodi sukoba i rjeavanja problema meu mladima.Pouno je istaknuti i inovativno rjeenje amerike srednje kole Owen

Valley u selu Spencer u Indiani. Promatrajui beskrajno dugake redoveuenika koji su zbog problema u ponaanju upueni na razgovor u upravu

kole, kola je osmislila nov kreativan program nazvan Soba intervencije. USobi intervencije radila su dva uitelja, a dijelom je funkcionirala kao soba zarad s uenicima s posebnim potrebama, dok je drugim i mnogo vanijimdijelom predstavljala opciju za uenike s problemima u ponaanju prijeupuivanja u upravu kole. Uenici poslani u Sobu intervencija prvo surazgovarali s uiteljima koji u njoj rade. Jednostavan problem, kao to jeneprihvatljivo ponaanje zbog nedostatka materijala za rad, mogao se rijeitiodmah i uenik bi se odmah vratio u svoju uionicu. U sluajevima znaajnijihi dubljih sukoba, uitelji bi u Sobi intervencija prvo razgovarali s uenikom oincidentu te mu pokuali pomoi preuzeti odgovornost za svoje ponaanje i

vratiti se u uionicu s konkretnim planom za izbjegavanje buduih problema.lanovi kolskog tima pripisuju velik dio zasluga za promjene u disciplini iponaanju uenika upravo Sobi intervencija. Takoer su uoili da nema viedugih redova uenika koji ekaju razgovor u upravi kole. U konanici, ova

poboljanja su se odrazila i na odnos izmeu pozitivne discipline i pozitivnogponaanja i kolskog uspjeha: u kolskoj godini 2001./2002. srednja kolaOwen Valley bila je jedna od pet kola u Americi koja je dobila prestinunagradu Dravnog ureda SAD-a za obrazovanje.

Ovaj rad je prvenstveno usmjeren prevenciji verbalne agresivnosti,odnosno poticanju drutveno-poeljnih i prihvatljivih strategija sueljavanja

djece i mladei. Pedagoko i odgojno-obrazovno djelovanje lei u oblikovanjudjejih stavova, vjerovanja i ponaanja prije nego to nasilje postane njihovaautomatska reakcija na ljutnju koja izgleda kao svrhovit i koristan nainrjeavanja sukoba i postizanja onoga to ele. kole u mnogim zemljama ulaunapore kako bi smanjile pojavnost i posljedice nasilja meu djecom. Gotovo sesvi programi temelje na razvijanju socijalnih i komunikacijskih vjetina te

jaanju samopotovanja i pravilnog odnosa prema sebi i drugima. Iako sepreventivni pristupi i aktivnosti mogu donekle razlikovati, evaluacije razliitihprograma pokazale su da njihovo ustrajno i konzistentno provoenje u rokudvije godine pojavnost nasilja moe smanjiti za 15-50%. Intervencije su

uspjenije s djecom mlae dobi kao i s onima koji su rtve nasilja, manje


15/26


130

uspjene u starije i nasilnije djece. I pristup primjene pravila i sankcija za onekoji ih se ne pridravaju kao i pristup koji je vie usmjeren nenasilnom

rjeavanju problema imaju svoje pristae i protivnike. Evaluacije su pokazaleda oba pristupa mogu imati dobre rezultate ako se programi dobro oblikuju i unjih uloe vrijeme i napori.

4. METODOLOGIJA ISTRAIVANJA

Cilj je ovog rada ispitati uestalost verbalne agresivnosti kao negativne inasilne strategije rjeavanja sukoba kod uenika osnovnih i srednjih kola.Ispitivanje je obuhvatilo 104 uenika petih (51 m, 53 ), 100 uenika osmih

(47 m, 53 ) te 100 uenika zavrnih razreda srednje kole (70 m, 30 )Brodsko-posavske upanije. Dobiveni rezultati interpretirani su u razvojnom

kontekstu, kao pokazatelji smjera prevencije, a ne pukog iznoenja uestalostipojavljivanja nepoeljnih strategija sueljavanja vezanih za verbalnu agresijukod djece i mladih. Zavisne varijable odnose se na est vidova verbalneagresija, a nezavisne varijable na spol i dob uenika. Na osnovi postavljenogcilja definirani su sljedei problemi istraivanja: ispitati kako uenici osnovne isrednje kole procjenjuju vlastitu verbalnu agresiju, odnosno prevladavaju li

pozitivne i negativne procjene unutar dobi i spola.Hipoteza od kojih se polazi u ovom istraivanju pretpostavlja da

verbalna agresija odrastanjem proporcionalno raste i da su djevojice uprosjeku vie prosocijalno orijentirane od djeaka, odnosno kada su u sukobu,manje koriste verbalnu agresiju, ali se ta razlika nee pokazati statistikiznaajna na svim varijablama istraivanja. Ova tvrdnja i njezina provjera je odkrucijalne vanosti zbog toga to se i preventivne mjere individualiziraju pomjeri uenika. Instrument koriten u ovom istraivanju odnosi se na Skaluverbalne agresije (prilagoena prema Reardon 1998., str.186.). Skala se sastojiod 6 tvrdnji koje mjere razliite vidove i kontekste manifestiranja verbalneagresije. Uz svaku tvrdnju ispitaniku je ponueno 5 odgovora: 1 - u potpunostise slaem; 2 - uglavnom se slaem; 3 - niti se slaem, niti se ne slaem; 4 -

uglavnom se ne slaem; 5 - u potpunosti se ne slaem. Zadatak ispitanika bio jeodaberati onaj odgovor koji se najvie odnosi na njega. Skala je bodovana takoda manji rezultat znai i veu tendenciju socijalno prihvatljivih odgovora.

Ispitivanje je provedeno u prvoj polovici 2009. godine. Nije bilonikakvih problema u kolama oko zamolbe za provoenje ispitivanja, kao nitioko dogovora o vremenu ispitivanja budui da su ravnatelji i razrednici biliizrazito spremni na suradnju. Ispitivanje je bilo anonimno. Uenicima su prijesamog ispunjavanja upitnika dane detaljne usmene upute o nainu ispunjavanjaupitnika i anonimnosti upitnika. Uenici su prije davanja usmenih uputaupoznati i sa svrhom ispitivanja bolje upoznavanje mladih kako bi im pruili

djelotvorniju pomo. Anketu su uenici vrlo ozbiljno prihvatili te su pristupili


16/26


131

ispunjavanju upitnika s maksimalnom ozbiljnou i odgovornou. Ozraje urazredima za vrijeme provoenja ispitivanja bilo je obiljeeno obostranim

povjerenjem, sigurnou i ugodom.

5. INTERPRETACIJA PODATAKA I RASPRAVA

5.1. Verbalna agresivnost peti razredi

Verbalna agresivnost, kao nepoeljna strategija sueljavanja,operacionalizirana je kroz est tvrdnji koje se odnose na 1- prepiranje, 2-vikanje, 3 - prijetnje, 4- prianje s drugima o incidentu iz svoga gledita, 5-

postupke kojee u

initi da se osoba osje

a krivom te 6 - nagovaranje ihukanje drugih protiv te osobe. to ispitani uenici petih i osmih razreda

osjeaju da mogu uiniti kada su u sukobu, prikazano je u tablicama igrafovima koji slijede.

T ASm SDm DFm AS SD DF AS SD DF

1* 2.84 1.474 0.206 3.75 1.328 0.182 3.30 1.468 0.1442* 3.11 1.505 0.210 4.07 1.174 0.161 3.60 1.423 0.139

3* 3.66 1.423 0.199 4.37 1.060 0.145 4.02 1.295 0.1274* 3.35 1.559 0.218 4.13 1.110 0.152 3.75 1.398 0.1375* 3.23 1.594 0.223 4.09 1.274 0.175 3.67 1.497 0.1466* 3.78 1.285 0.180 4.49 0.992 0.136 4.14 1.193 0.117UKUPNO 2.22 1.5 0.086 2.89 1.177 0.066 2.51 1.405 0.056

Tablica 1: Prosjene procjene uenika 5. razreda osnovne kole, N = 104 (m=51; = 53),

nainu rjeavanja sukoba verbalna agresivnost

Djeaci su uglavnom neodluni kada su u pitanju prijetnje, vikanje,prianje drugima o incidentu iz svoga gledita, stvaranja osjeaja krivice i

nagovaranja te hukanja drugih protiv osobe s kojoj su u sukobu. Odponuenih strategija sueljavanja, strategiju 19 prepiranje, uglavnompokuavaju ne toliko uspjeno primijeniti (AS = 2.84; SD = 1.474). Djevojicese slau da u sukobu ne mogu vikati (AS = 4.07; SD = 1.174), prijetiti (AS =4.37; SD = 1.060), priati drugima o incidentu ( AS = 4.13; SD = 1.110),stvarati osjeaj krivice (AS = 4.09; SD = 1.274) te hukati druge protiv osobe skojom su u sukobu (AS = 4.49; SD = 0.992), dok za strategiju 19 prepirati se,

pokazuju neodlunost. Kolike su uoene prosjene razlike u strategijamasueljavanjaizmeu djeaka i djevojica 5. razreda osnovne kole, graf 1.


17/26


132

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

1 2 3 4 5 6

m

Graf 1: Strategije sueljavanja verbalna agresivnost

(razlika izmeu djeaka i djevojica 5. razreda)

Grafiki prikaz pokazuje da su djevojice u prosjeku na svih 6 tvrdnjipoluile poeljnije rezultate, odnosno u prosjeku neto manje pribjegavajustrategijama verbalne agresije nego djeaci, a koliko su uoene razlike ustrategijama sueljavanja izmeu ispitanih djeaka i djevojica statistikiznaajne, ispitano je t-testom, uz 102 stupnja slobode (df), tablica 1a.

T 1 2 3 4 5 6t 3.310 3.635 2.893 2.948 3.045 3.161P 0.001 0.001 0.005 0.004 0.003 0.002df 102 102 102 102 102 102

p


18/26


133

5.2. Verbalna agresivnost uenici osmih razreda

T

ASm SDm DFm AS SD DF AS SD DF

1* 2.45 1.298 0.189 2.11 1.154 0.158 2.27 1.229 0.1222* 2.47 1.381 0.201 2.57 1.434 0.197 2.52 1.403 0.1403* 3.19 1.583 0.231 3.87 1.193 0.163 3.55 1.424 0.1424* 2.92 1.364 0.199 2.87 1.414 0.194 2.89 1.384 0.1385* 2.79 1.443 0.211 2.89 1.325 0.182 2.84 1.375 0.1376* 3.49 1.333 0.194 3.75 1.191 0.163 3.63 1.260 0.126UKUPNO 2.88 1.440 0.085 3.01 1.424 0.079 2.95 1.432 0.058

* estice upitnika su rekodirane, manji rezultat znai poeljniju procjenu

Tablica 2: Prosjene procjene uenika 8. razreda osnovne kole o nainu rjeavanja sukoba

verbalna agresivnost

Djeaci se uglavnom slau da prema potrebi mogu koristiti strategijesueljavanja 1 i 2, odnosno prepirati se s osobom s kojom su u sukobu (AS =2.45; SD = 1.298) i vikati na tu osobu (AS = 2.47; SD = 1.381). Preostalestrategija procjenjuju nesigurno i neodluno kao to su prijetnja, prianjadrugima o incidentu iz svoga gledita, postupcima pomou kojih bi se osoba s

kojom su u sukobu osjeala krivom te nagovaranja i hukanja drugih protiv teosobe. Djevojice se slau da mogu koristiti strategiju prepiranja s osobom skojom su u sukobu (AS = 2.11; SD = 1.154), dok strategije prijetnje (AS =3.87; SD = 1.193) i nagovaranja i hukanja drugih protiv te osobe (AS = 3.75;SD = 1.191) ne mogu koristiti. Neodlunost pokazuju za sljedee strategije:vikati na tu osobu, priati drugima o incidentu iz svog gledita, te uiniti da seta osoba osjea krivom. Uoene prosjene razlike u strategijama sueljavanjaizmeu djeaka i djevojica 8. razreda osnovne kole prikazane su grafom 2.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

33,5

4

1 2 3 4 5 6

m

Graf 2: Strategije sueljavanja verbalna agresivnost

(razlika izmeu djeaka i djevojica)


19/26


134

Znaajnost uoenih razlika u strategijama sueljavanja vezanih zaverbalnu agresiju izmeu ispitanih djevojica i djeaka prikazana je u tablici

3a. T 1 2 3 4 5 6t 1.386 0.354 2.442 0.174 0.361 1.030P 0.168 0.724 0.016 0.858 0.718 0.305df 98 98 98 98 98 98

Tablica 3a: Statistika znaajnost razlika izmeu djeaka i djevojica 8. razreda osnovne

kole o nainu rjeavanja sukoba verbalna agresivnost

T test je pokazao da izmeu ispitanih djevojica i djeaka nemarazlika, odnosno, kada su u sukobu, u prosjeku podjednako mogu: 1 prepiratise s osobom s kojom su u sukobu, 2 vikati na tu osobu, 4 priati drugima oincidentu iz svog gledita, 5 uiniti da se ta osoba osjea krivom i 6 nagovarati i hukati druge protiv te osobe. Djeaci, u odnosu na djevojice, u

prosjeku znaajnije od djevojica procjenjuju da mogu prijetiti osobi s kojomsu u sukobu, t(98)=2.442; p


20/26


135

SD=0.965). Osim ovog saznanja, takoer doznajemo kako su ispitanedjevojke u prosjeku sklonije vikati na osobu s kojom su u sukobu, nego

mladii, na to ukazuje tvrdnja 2 (ASm=2.4; SDm=1.279 i AS=2.17;SD=1.102.) Osim toga, procjenjuju kako u sukobu nisu sklone prijetnjama

(AS=3.6;SD=1.564). Kolike su uoene prosjene razlike u strategijamasueljavanjaizmeu ispitanih mladia i djevojica, prikazano je grafom 3.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

1 2 3 4 5 6

m

Graf 3: Strategije sueljavanja - verbalna agresivnost

(razlika izmeu srednjokolaca i srednjokolki)

Ovaj grafiki prikaz ukazuje kako su po pitanju verbalne agresivnosti,djevojke poluile poeljnije rezultate kod tvrdnji koje ukljuuju prepiranje,vikanje i prianju o incidentu iz vlastitoga gledita, dok su mladii pokazali

bolje rezultate kod tvrdnji broj 3, 5 i 6, odnosno, prijetnji, prebacivanja krivicena tu osobu i hukanja drugih protiv osobe s kojom su se sukobili. Koliko suuoene razlike u strategijama sueljavanja izmeu ispitanih mladia idjevojaka statistiki znaajne, ispitano je t-testom, uz 98 stupnjeva slobode(df), a rezultati su prikazani u tablici 3a.

T 1 2 3 4 5 6t 1.997 0.885 2.576 2.271 0.386 0.444P 0.051 0.378 0.011 0.025 0.699 0.658df 98 98 98 98 98 98

p


21/26


136

Dobiveni rezultati interpretirani su u razvojnom kontekstu, kaopokazatelji smjera prevencije, a ne samo pukog iznoenja rairenosti i

uestalosti prepiranja, vikanja, izgovaranja prijetnji i ucjena, pri

anja oincidentu samo iz svoga gledita, demonstriranja postupaka koji e uiniti da se

druga osoba osjea krivom te nagovaranja i hukanje drugih protiv te osobe.Rad se sastoji od est dijelova. U prvom djelu su opisane uvodne aktivnosti, udrugom teorijske osnove rada, u treem teorijska i praktina propitivanjanenasilnog rjeavanja sukoba i prevladavanje agresivnosti u kolskom iivotnom kontekstu. etvrti dio odnosi se na metodologiju istraivanja, peti nainterpretaciju podataka i raspravu te esti na zakljuna razmatranja. Prikazaneinterpretacije i rasprave odnose se samo na ispitane uenike i nemaju intencijugeneraliziranja, ve individualiziranja, odnosno cilj je utvrditi postojee

komunikacijske deficite ispitanih uenika i na njih razvojno, preventivnodjelovati.

Rezultati su pokazali da verbalna agresija odrastanjem proporcionalnoraste i da su djevojice u prosjeku vie prosocijalno orijentirane od djeaka,odnosno kada su u sukobu, one uglavnom manje koriste razliite obrasceverbalne agresije, osim kada su u pitanju prepiranja/svae i vikanje. Osimnavedenih svojstava, na kvalitetu komunikacije utjeu, osim dobi i spola,iskustvo, emocionalni odnosi, oekivanja, individualne potrebe, strahovi,

povjerenje, sigurnost, otvorenost, kontekst, znaenje i razumijevanje. Nasilnorjeavanje sukoba moe biti dio kulturolokih obiljeja mnogih sredina u

kojima se potie pobjedniki duh, vraanje napada i sl. Mnoge sredine i kulturerazliito i proturjeno gledaju na rjeavanje sukoba. U nekim je preporuljivoizbjegavati sukob dok se u nekima smatra kukavilukom. Suvremene sudrutvene znanosti razvile metode i tehnike uspjenog sueljavanja koje semogu nauiti i uvjebavati od najranijeg djetinjstva na dalje.

Ovo istraivanje, koje je provedeno u osnovnoj i srednjoj koli, meudjecom i mladei, gledajui s teorijskog i praktinog aspekta, moemo povezatis teorijama o odgojnom procesu od kojih izdvajamo interakcijsko-komunikacijski vid odgoja. Interakcijsko-komunikacijski vid odgoja odreujumeuljudski odnosi, kvaliteta interakcije i komunikacije u odnosu te spremnost

na suradnju. Prema humanistikom pristupu odgoju i obrazovanju, ciljkolovanja nije samo puko stjecanje znanja, vecjelovit razvoj pojedinca, gdjese uz intelektualne istiu i emocionalne znaajke razvoja, kao to su: svijest osebi, istraivanje i osvjeivanje vlastitih emocija i motiva, vjetine socijalnekomunikacije, prosocijalno ponaanje i razvijanje zadovoljstva i ponosa. Stogaverbalno nasilje, u obliku vrijeanja, nazivanja pogrdnim imenima, prijetnji,

poniavanja, ismijavanja, neprekidnog zadirkivanja i ruganja, valja odlunijesuzbijati. Teko je otkriti sve uzroke agresivnog ponaanja i zamrene odnosemeu njima, naroito na tako sloenim poljima kao to su kola, obitelj iokruje. Meutim, postoji niz imbenika za koje se moe tvrditi da svakako

predstavljaju potencijalna izvorita loe prilagodbe, od nasljednih initelja,


22/26


137

situacije u obitelji (Ajdukovi, 2003.; Juul, 1996.; Buljubai-K., 2007..),situacije u drutvu (Gudjons, 1994.) do situacija u koli (Bonjak, 1997.;

Greene, 1996.; Juri, 2004.), a svaka ispitna situacija pridonosi strahu inapetosti.

Verbalna agresija i nasilje uveava se akademskim i osobnimneuspjesima ili neprimjerenim postupcima drugih, loom komunikacijom imeusobnim odnosima. Odgojna uloga kole je u krizi, a suvremeni stil ivota,negativan utjecaj medija i neadekvatna organizacija slobodnog vremena,uvaavajui i druge sociokulturalne i okolinske imbenike, doprinose irenjusocijalno neprihvatljivih ponaanja. Na taj nain i verbalna agresija, kao to je

pokazalo ovo istraivanje, odrastanjem se samo poveava. Meutim, poznatoje da su djeca sklona agresivnosti nesigurna, esto nesretna, uglavnom

orijentirana na sebe i svoje potrebe, to jasno ukazuje na problemesocijalizacije, ali i personalizacije (nisko samopotovanje), drutvenog iindividualnog razvoja, o emu se treba voditi kontinuirana skrb.

6. ZAKLJUAK

U ovom radu dan je naglasak na osnovne teorijske pristupe i istraivanjau podruju agresivnosti i nasilja kako bi se pokuala rasvijetliti problematikavezana uz verbalnu agresiju kao svakodnevnu pojavnost koja odrastanjem

raste. Verbalna agresija, naalost, postoji otkada postoje i ljudi, a u dananjevrijeme poprimila je oblik vrlo rairene i uestale pojave i predstavlja jedno odnajizrazitijih obiljeja suvremenog doba Nenasilna komunikacija je jedna odosnovnih potreba ljudskih bia. Svi ljudi su nauili govoriti, no, naalost, nisusvi nauili komunicirati jedni s drugima. Kao posljedica toga, esto se

pojavljuje sukob. Sukob, koji sam po sebi nije destruktivan, esto kulminiranasiljem upravo zbog slabe komunikacije, to bi se takoer moglo pripisatinedovoljno razvijenim socijalnim vjetinama, odnosno, nedostatku socijalnekompetentnosti.

Cilj ovog rada bio je ispitati uestalost verbalne agresivnosti kao

negativne i nasilne strategije rjeavanja sukoba kod uenika osnovnih i srednjihkola. Dobiveni rezultati interpretirani su u razvojnom kontekstu, kaopokazatelji smjera prevencije, a ne pukog iznoenja uestalosti pojavljivanjanepoeljnih strategija sueljavanja vezanih za verbalnu agresiju kod djece imladih. Hipoteza od koje se polazi u ovom istraivanju je potvrena, a

pretpostavlja da verbalna agresija odrastanjem proporcionalno raste i da sudjevojice u prosjeku vie prosocijalno orijentirane od djeaka, odnosno kadasu u sukobu, manje koriste verbalnu agresiju. Dobiveni rezultati mogu seobjasniti razliitim razvojnim fazama kroz koja ispitani uenici osnovne isrednje kole prolaze te nizom drugih imbenika, od ekonomskih, socijalnih,

kulturolokih do ekolokih. Razlozi vee prosocijalnosti djevojica mogu se


23/26


138

protumaiti i razliitim odgojnim utjecajima na djevojice, a razliitim nadjeake, kao i oekivanjima koja su u skladu s tradicionalnom ulogom spolova.

Isto tako, roditelje treba pouiti o ulozi roditeljskih i obiteljskih uvjeta umodeliranju agresivnog naina ponaanja, odnosno poticanjem razumijevanja i

tolerancije traiti put prema prosocijalnom ponaanju. To podrazumijeva,gledano u kolskom kontekstu, ukljuivanje djece rtava kolskog nasilja, kao inasilnika, u savjetodavni rad i njihov aktivan doprinos rjeavanju ovog

problema, U zadnje vrijeme kole ulau dodatne napore, ukljuujui idrutvenu zajednicu, kako bi smanjile pojavnost i posljedice nasilja meudjecom. Gotovo se svi preventivni programi temelje na razvijanju socijalnih ikomunikacijskih vjetina te jaanju samopotovanja i pravilnog odnosa premasebi i drugima.

POPIS LITERATURE

1. Ajdukovi, M. (2003.), Nasilje u obitelji. U: Puljiz, V. i Bouillet, D. (ur.):Nacionalna obiteljska politika. Zagreb: Dravni zavod za zatitu obitelji,materinstva i mladei, str. 239.-274.

2. Bandura, A. (1982.). Self-efficacy mechanism in human agency. AmericanPsychologist, 37(2), 122.-147.

3. Bili, V. (1999.), Agresivnost u suvremenoj kolskoj svakidanjici. U Vrgo, H,ur. Agresivnost (nasilje) u koli. Zagreb, Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, str.

43.-53.4. Bognar, L., Matijevi, M. (2002.),Didaktika. Zagreb: kolska knjiga.5. Bonjak, B. (1997.),Drugo lice kole: istraivanje razredno - nastavnog ozraja.

Zagreb: Alinea.6. Bratani, M. (1991.), Mikropedagogija: interakcijsko - komunikacijski aspekt

odgoja. Zagreb: kolska knjiga.7. Buchanan, A. (1996.), Cycles of child maltreatment: Facts, fallacies and

interventions. New York: Wiley.8. Buljan-Flander, G. i Kocijan-Hercigonja, D. (2003.): Zlostavljanje i

zanemarivanje djece. Zagreb: Marko M. usluge d.o.o.9. Buljubai-Kuzmanovi, V. (2007.), Simptomi nasilja kod djece i emocionalna

pismenost roditelja. Napredak, 148 (1), 23.-36.10.Coloroso, B. (2003.): Nasilnik, rtva i promatra.Zagreb. Tiskara Millennium,

d.o.o.11.Danki, K., Mukovi, T., akula Desnica, . Informacija o rezultatima

istraivanja o nasilju meu kolskom djecom u gradu Rijeci.www.rijeka.hr/fgs.axd?id=13128

12.Dodge, K. A. (1986.) Social Information-Processing Bases of AggressiveBehavior in Children.Minnesota Symposium of Child psychology 17.-125.

13.Derosier, M. (2004.), Building Relationships and Combating Bullying:Effectiveness of a School-Based Social Skills Group Intervention. Journal of

Clinical Child & Adolescent Psychology, Vol. 33 (1), str. 196.-201.


24/26


139

14.Dollard J, Doob LW, Miller NE (1939.), Mowrer OH, Sears RR. Frustration andaggression. New Haven, CT: Yale University Press.

15.Eisner, M. (2004.),Prema uinkovitijoj prevenciji nasilja mladih prikaz stanja.U: Nasilje u kolama izazov lokalnoj zajednici. Izvjee s Konferencije VijeaEurope. Zagreb. Ibis grafika d.o.o.

16.Emmer, E. T., Evertson, C. M., Anderson, L. M. (1980.). Effective classroommanagement at the beginning of the school year. The Elementary School Journal,80(5), 219.-231.

17.Franc, R., Mlai, B., aki, V. (2002.), Samoiskazana sklonost adolescenatasocijalnim devijacijama i antisocijalnim ponaanjima. Drutvena istraivanja, 11(2-3), 265.-289.

18.Freud, S. (1969.).Psihopatologija svakodnevnog ivota. Beograd: Matica srpska.19.From, E. (1984.), Anatomija ljudske destruktivnosti. Zagreb, Beograd: Naprijed,

Nolit.20.Greene, B. (1996.), Nove paradigme za stvaranje kvalitetnih kola. Zagreb:Alineja.

21.Gudjons, H. (1994.),Pedagogija, temeljna znanja. Zagreb: Educa.22.Hacker, F. (1971.),Agression- Die Brutalisierung der modernen Welt, Be.23.Hunter, S. (2004.), Help seeking amongst child and adolescent victims of peer-

aggression in bullying. British Journal of Educational Psychology, 74(3), str.375.-390.

24.Huesman, R. L. (1988),. An Information ProcessingModel for the Developmentof Aggression. Aggressive Behavior, 14, pp.13-24.

25.Ivanek, A. (1999.),Agresija u koli. U Vrgo, H, ur. Agresivnost (nasilje) u koli.

Zagreb, Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, str. 145.-160.26.Juul, J. (1996.), Vae kompetentno dijete. Zagreb: Educa27.Juri, V. (2004.),Metodika rada kolskog pedagoga. Zagreb: kolska knjiga.28.Kokkinos, C. (2004.), Predicting bullying and victimization among early

adolescents. Aggressive Behavior, 30(6), 520.-533.29.McCroskey, J. C., Daly, J., Sorenson, G. (1976.), Personality correlates of

communication apprehension: A research note. Human CommunicationResearch, 2, 376.380.

30.Milia, Z. (2005.),Nasilje meu mladima i nad mladima. ivot i kola 13 (1), 56.-75.

31.Miller, G. R., Boster, F., Roloff, M., i Seibold D. (1977.), Compliance-Gaining

Message Strategies. A Typology and Some Findings Concerning Effects ofSituational.Differences'. Communication Monographs.44, 37.-51.

32.Natvig, G. K., Albreksten, G. i Qvarnstrom, U. (2001.), School-related stressexperience as a risk factor for bullying behaviour, Journal of Youth andAdolescence, 30 (5): 561.-575.

33.Olweus, D. (1998.),Nasilje meu djecom u koli. Zagreb: kolska knjiga34.Opi, S. (2000.), Uestalost manifestiranja oblika rizinog socijalnog ponaanja

uenika osnovne kole. Zagreb: Zbornik uiteljske akademije u Zagrebu, broj. 2,str. 35.-43.

35.Opi, S. (2003.), Principi rada za uspjeno ovladavanje agresivne situacije ukoli.Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu broj 5; str. 231.-238.

36.

Paik, H., Comstock, G. (1994.), The effects of television violence on antisocial


25/26


140

behavior: A meta-analysis. Communication Research, 21, 516.-546.37.Petz, B. (ur.) (1992.),Psihologijski rjenik. Zagreb: Prosvjeta.38.Previi, V. (2005.), Kurikulum suvremenog odgoja i kole: metodologija i

struktura.Pedagogijska istraivanja, 2 (2), 165.-174.39.Spitzberg, B., Cupach, W. (1984.), Interpersonal communication competence.

CA: Sage.40.Sprick, R. S.,Nolet, V. (1991.), Prevention and management of secondary-level

behavior problems. In G. Stoner, M. R. Shinn, & Walker, H. M. (Eds.),Interventions for achievement and behavior problems (pp. 519-538). SilverSpring, MD: National Association of School Psychologists.

41.Reardon, K.K. (1998.),Interpersonalna komunikacija. Zagreb. Alinea.42.Vasta, R., Heith, M., Miller, S.A. (1998.), Djeja psihologija. Jastrebarsko:

Naklada Slap.

43.

Wiemann, J. M. (1977.), Explication and test of a model of communicativecompetence.Human Communication Research, 3, 195.-213.44.Zrili, S.(2003.),Buling - nasilje meu kolskom djecom: djeca rtve i napadai.

Zbornik radova Sveuilite u Zadru, str. 169.-178.

RESEARCH ON INCIDENCE OF VERBAL AGGRESSIONIN CHILDREN AND YOUTH

Summary: The link between interpersonal communication and the quality ofadjustment was scientifically proved long time ago. Being able to communicate

requires adjustment of one's communication skills to particular situations, partners,and objectives, all the while communicating within a context of certain ethical

principles.The aim of the paper was to examine the incidence of verbal aggression as a

socially unacceptable and violent conflict-solving strategy. The research included 104fifth grade students, 100 eighth grade students and 100 high-school seniors.

The results demonstrated that as children grow up, the verbal aggressionincreases correspondingly. In addition, girls proved to be more pro-socially orientedthan boys on average, which means that when in conflict, they resort to various

patterns of verbal aggression less frequently, except in cases of bickering/quarrellingand yelling. Apart from age and gender, there are other factors that also affect thequality of communication, such as experience, emotional relationships, expectations,individual needs, fears, and trust. Contemporary social sciences have developed anarray of techniques of successful confrontation and non-violent communication thatcan be practiced from the early childhood in the family, kindergarten, school andsocial environment. Therefore, they should be practiced, valued and developed more.

Key words: school, conflict, students, confrontation strategies, verbal aggression,prevention.

(Saetak na engleski prevela

Romana

aija, via lektorica)


26/26


141

Author: Ana Milain, studentica Pedagogije i engleskog jezika i knjievnostiFilozofski fakultet, OsijekTjaa Vrani, studentica Pedagogije i engleskog jezika i knjievnostiFilozofski fakultet, OsijekDr. sc. Vesna BuljubaiKuzmanovi, via asistenticaFilozofski fakultet, Osijek

Review: ivot i kola, br. 22 (2/2009.), god. 55., str. od 116. do 141.Title: Ispitivanje uestalosti verbalne agresije kod djece i mladeiCategorisation: izvorni znanstveni radReceived on:17. srpnja 2009.UDC: 159.922.7/.8-056.49Number of sign (with spaces) and pages: 57.154 (:1800) = 31.752 (: 16) = 1,984

istipivanje uctestalosti verbalne agresije kod djece i mladezi ana milasin tjasa vranic vesna...

Documents