istraživanje kvarta trešnjevka u očima trešnjevčana · na čelu mu je roman lončar iz...

broj 40/41jesen / zima 2017.BESPLATNO KVARTOVSKO GLASILO

IstražIvanje kvarta

Trešnjevka u očima Trešnjevčana

CEKATE: PROJEKT ABBA EUROPE

KVARTOVSKA POVIJEST: SVI ŽIVOTI TREŠNJEVAČKIH ULIČNIH LOKALAPOZNATI IZ SUSJEDSTVA: INTERVJU: KRISTIAN NOVAK

2

glas trešnjevke | jesen / zima

Novosti iz četvrti

Idemo u CeKaTe

Trešnjevačka posla

Poznati iz susjedstva

Povijesni feljton

Od 7 do 107

riječ urednika

Dragi Trešnjevčani,

Kao i uvijek u predblagdansko vrijeme donosimo vam novi broj s nizom zanimlji-vih tema o našem kvartu.

Predstavljamo predsjednike vijeća grad-skih četvrti izabranih na prošlim lokal-nim izborima kao i predsjednike mjesnih odbora. Zanimali su nas planovi i prioriteti rada kao i ideje poboljšanja života.

Sjećamo se i dvije posebno drage osobe koje su nas napustile. Naša kolegica Kri-stina Radošević je više od 20 godina radeći u Centru za kulturu Trešnjevka ostavila veliki trag u nama i u samom Centru, a sje-ćamo se i dobrog duha Trešnjevke Zvonka Špišića i njegove „Trešnjevačke balade“.

Naša četvrt je inspirativna studentima sociologije, donosimo istraživanje o identi-tetu kvarta. Informiramo vas i o novom por-talu koji bilježi ritam Trešnjevke. Posjetili smo i Gimnaziju u Dobojskoj koja svojim radom stalno donosi živost.

I u CeKaTeu je dosta novosti – krenuo je veliki međunarodni projekt a naš izlog krase i pjesničko-slikarski radovi u okviru projekta „Prozor / prizor CeKaTea“. Spa-jamo pjesnike i likovne umjetnike i njihove posuđene radove izlažemo na mjesec dana poslije ekskluzivnog doručka s pjesnikom i slikarom za odabrane.

Posjetili smo Dom za starije osobe Trešnjevka i vidjeli da je i tamo živo i zani-mljivo i da Grad na više načina skrbi o najugroženijim Trešnjevčanima.

U intervju nam književnik Kristian Novak otkriva kako je živjeti na Trešnjevci, a predstavljamo i okupljalište na Novoj cesti – klub No Sikiriki koji je već postao kultno mjesto u koji dolaze znatiželjnici iz svih dijelova grada „kako se ne bi sekirali“.

Povijesni feljton priča nam o gorućoj temi – kako su kroz povijest lokali mije-njali imena, namjenu i kako se kroz njih mogu sagledati šire društvene promjene. Tu je i rado čitana kolumna Dubravke Milj-ković, ovaj put tema je roditeljska ljubav.

Svima želimo mirne i vesele Blagdane.

Veselko Leutar

Trešnjevka – sjever

str. 4-6

Trešnjevka – jug

str. 7-9

U spomen Kristina Radošević

str. 10

prozor / prizor Pjesničko slikarski projekt

str. 11

Europski projekt ABBA

str. 12-13

U spomen Zvonko Špišić

str. 22

Kolumna Dubravke Miljković

str. 23

novi portalTrešnjevka online

str. 14

Deveta u Dobojskoj

str. 15

no sikirikiKultni kvartovski kafić

str. 16-17

intervjU: kristian novak Daj mi, brate, priču!

str. 24-25

zaGreBaČki kvartoviTrešnjevka i Trnje - kako su nekadašnja radnička predgrađa postajala grad

str. 26-27

istraživanje Trešnjevka u očima Trešnjevčana

str. 18-19

Stotine osamljenih, ali ne i napuštenih Trešnjevčana

str. 20-21

glas trešnjevke | jesen / zima | str. 3

sadržaj


Konstituirano vijeće gradske četvrti

TREŠ NJEV KA – SJEV ER

NOVOSTI IZ ČETVRTI

Vijeće mo antun mihanoVić

Vijeće MO Antun Mihanović konsti-tuirano je 27. lipnja 2017., broji sedam članova, a predsjednica je Alena Gruić (koalicija sDP-Hns), rođena 1972.godi-ne, po zanimanju profesorica predš-kolskog odgoja. Alena radi u dječjem vrtiću Cvrčak kao odgajateljica već više od dvadeset godina.

Građani se primjedbama i pri-jedlozima mogu obratiti u mjesnu samoupravu, Drenovačka ulica 4, srijedom od 10 do 13 sati, putem telefona 01/309 50 32 ili na e-mail [email protected].

i u oVom saziVu Vijećnici će primati građane, a upit im se mogu poslati i mailm

Novo Vijeće Gradske četvrti Trešnjevka-sjever konstituirano je 27. lipnja 2017., broji 19 zastupnika, a na čelu mu je stari/novi predsjednik Ivan Butorac iz koalicije

Socijaldemokratska partija i Glas. Vijeće čine još pot-predsjednica Gabrijela Ivanov i Zvjezdana Cikota te Zorislav Antun Petrović (Zagreb je naš! – nL – OraH – rF – Za grad), Stanko Borić, Sanja Gašparić, Mirjana Šimac (sDP – GLas), Davor Borošak, Zvonimir Milas, Ljiljana Šegović Pivac (HDZ), Kristijan Jelić, Alan Jurca, Ines Rudelić (nLsŠ – HsLs), Vesna Ghazawi, Zdenka Herceg-Jaklenec, Suzana Loborec, Željko Sladović (Stranka rada i solidarnosti – Zelena lista), Hrvoje Pernar iz Živog zida i Antonio Pešut iz Mosta.

Predsjednik Butorac prima građane utorkom između 10 i 12 sati u sjedištu Gradske četvrti u Parku Stara Trešnjevka 2, a telefonski se građani djelatnicima mjesne samouprave mogu obratiti svaki dan između 8.30 i 15.30 sati na telefone 01/658 57 64 i 01/658 57 68.

Tekst i foto: Vesna Rems Dobrin

Ale

na G

ruić

novosti iz četvrti


5

Vijeće mo ciglenica

Vijeće MO Ciglenica konstituirano je 27. lipnja 2017. godine. Na čelu mu je Roman Lončar iz Hrvatske demokratske zajednice. Roman je rođen 24. kolovoza 1970. godine, zaposlen u Zagrebačkom holdingu, podružnica Robni terminali Zagreb kao rukovoditelj Odjela sigurnosti. Vijeću MO građani se mogu obratiti na adresi Selska cesta 44, četvrtkom od 10 do 13 sati, zvati na telefon 01/3643-255 ili pisati na email [email protected].

Vijeće mo dr. ante starčeVić

Vijeće MO dr. Ante Starčević konstituirano je 27. lipnja 2017., a za predsjednicu je izabrana Andrea Gostl iz koali-cije sDP-Hns. Andrea je rođena u Zagrebu 1. svibnja 1971., po zanimanju je profesorica engleskog i talijanskog jezika. Već dvadeset godina radi u obrazovanju i to od osnovne škole do fakulteta. Trenutno radi u Osnovnoj školi Vrbani kao profesorica engleskog jezika te na Odsjeku Anglistike Filozofskoga fakulteta kao mentorica za metodičku praksu.

Građani se vijećnicima mogu obratiti u sjedištu MO Ulica Dragutina Golika 44 svaki ponedjeljak između 9 i 12 sati, telefonom na broj 01/366 64 11ili pisati na e-mail [email protected].

Vijeće mo ljubljanica

Vijeće MO Ljubljanica konstituirano je 28. lipnja 2017. a na čelu mu je Loredana Stunić iz koalicije Stranka rada i solidarnosti i Reformista. Sjedište Mjesnog odbora je u Ulica Dragutina Golika 44 gdje djelatnici mjesne samouprave primaju gra-đane utorkom od 10.30 do 12.30 sati. Građani mogu zvati na telefon 01/3666411 ili pisati na email [email protected].

Vijeće mo nikola tesla

Vijeće MO Nikola Tesla konstituirano je 28. lip-nja 2017., na čelu mu je Ivan Žanić iz koalicije sDP-Hns. Termin za primanje građana je petak između 10 i 13 sati na adresi Ozaljska 16, a zvati možete na broj 01/3098193 ili pisati na e-mail [email protected].

Vijeće mo pongračeVo

Vijeće MO Pongračevo konstituirano je 28. lipnja., a predsjednica Vijeća je Jadranka Klekar (koalicije stranaka Zagreb je naš – nL – OraH – rF– Za grad. Jadranka je rođena 1954. godine, zaposlena u Samostalnom sindikatu uslužnih djelatnosti Hrvatske.

Građani se svojim primjedbama mogu obratiti u sjedište MO na adresi Opatijski trg 10 svakog ponedjeljak između 10 i 13 sati, na telefon 369 59 58 ili na email [email protected].

MJE

SNI O

DB

OR

I

Jadranka Klekar Andrea Gostl

Roman Lončar

novosti iz četvrti


GT: Kako Vam se čini novi saziv? — U odnosu na prošli saziv Vijeća, sastav

novog je, mogu se slikovito izraziti šarolikiji, tj. zastupljeno je više stranaka nego prije četiri godine. Stoga očekujem i više ideja, prijedloga i inicijativa za boljitak Trešnjevke. Kolegicama i kolegama koji su prvi put vijećnici i sve ovo im je novo, stojim na raspolaganju sa svojim iskustvom stečenim u protekle četiri godine.

GT: Kakvu suradnju očekujete s novim vijećnicima? — Nadam se i vjerujem da će suradnja vijeć-

nika biti korektna, kako bismo zajedno mogli rješavati brojne probleme Trešnjevčana koji su u našem djelokrugu rada. Volim reći da je rupa na cesti rupa i da nema niti lijevi niti desni politički predznak. I iz tog razloga sam izbjegavao dnevno političke teme i u prošlom sazivu, a nastojat ću to i u ovom jer mislim da se treba baviti isključivo komunalnim temama, što vjerujem građani od nas i očekuju.

GT: Što su prioriteti za novo vijeće ? — Trenutni fokus mog rada bit će što veća rea-

lizacija Plana komunalnih aktivnosti koja je u proteklom razdoblju ostvarena više od 90 posto. I u cilju postizanja ovog rezultata uko-liko bude potrebno ići će se u izmjene posto-jećeg Plana komunalnih aktivnosti. Koje će to biti izmjene u ovom trenutku se još ne zna.

GT: Što biste poručili građanima? — Prije svega iskoristio bih ovu priliku da se

zahvalim biračima na podršci i povjerenju koje su ukazali meni i mojoj stranci. Zahvaljujući toj podršci dobio sam priliku voditi Vijeće Gradske četvrti-sjever te se nadam da će Vijeće raditi i djelovati slično kao i u proteklom mandatu. Na kraju dozvolite mi da svim Trešnjev-čankama i Trešnjevčanima unaprijed čestitam nadolazeće blagdane. Želim Vama i Vašim obiteljima Čestit i Blagoslovljen Božić te Sretnu i uspješnu Novu 2018. godinu.

6

U nOvOM ManDatU OčekUjeMO jOŠ vIŠe IDeja I InIcIjatIva Za bOLjItak Građana

Trenutni fokus mog rada biti će što veća realizacija Plana komunalnih aktivnosti koja je u proteklom razdoblju iznosila više od 90 posto.

Premda Ivana Butorca Trešnjevčani poznaju iz prethodnog mandata, za one koji su propustili, nekoliko rečenica. Rođen je u Zagrebu 29. svibnja 1968. godine. Po struci je strojarski tehničar, zaposlen u vlastitom poduzeću, oženjen, otac dviju kćeri.

Vijeće mo „silVije strahimir kranjčeVić“

Vijeće Mjesnog odbora „Silvije Strahimir Kranj-čević“ konstituirano je 28. 6., na čelu mu je Kru-noslav Ćvarek (sDP-Hns). Sjedište vijeća je u Ulici Silvija Strahimira Kranjčevića 4a, gdje se primaju građani četvrtkom od 9 do 12 sati. Mo-žete nazvati na telefon 01/3646835 ili pisati na email [email protected].

Vijeće mo „samoborček“

Vijeća MO „Samoborček“ konstituirano je 28. lip-nja 2017., a na čelu mu je Slavko Šimac (sDP-Hns). Sjedište Mjesnog odbora je Nova cesta 37 gdje se građani mogu obratiti utorkom između 10.30 i 12.30, zvati na telefon 01/3646166 ili pak pisati na e-mail [email protected].

Vijeće mo stara trešnjeVka

Vijeće MO Stara Trešnjevka konstituirano je 28. lipnja 2017., predsjednica je Snježana Markulin pred-stavnica koalicije Stranka rada i solidarnosti i sMsH. Građani se u sjedištu MO na adresi Park Stara Trešnjevka 1 mogu obratiti petkom između 9 i 12 sati, zvati na telefon 01/302 42 34 ili pisati na email [email protected].

novosti iz četvrti


7

Tekst i foto: Vesna Rems Dobrin

novosti iz četvrti

TREŠ NJEV KA – JUG

Trešnjevka jug dobila novu predsjednicu Vijeća gradske četvrti

MJESNI ODBORIpodržaVamo inicijatiVu da se na Vrbanima sagradi prostor društVenog doma, ambulante i policijske postaje, jer to je gorući problem zbog Velikog broja stanoVnika

Vijeće gradske četvrti Trešnjev-ka jug konstituirano je 7. srpnja 2017., na čelu Vijeća je Jasmina Zuber Majerić, predstavnica

koalicije stranaka: Stranka rada i solidar-nosti, sMsH, Zelene liste i Reformista.

U vijeću je još 18 članova, potpredsjed-nik Darko Mrzlečki s Nezavisne liste San-dre Švaljek (nLsŠ), Tomislav Branđolica, Denis Hrestak, Ankica Kosovec-Krželj, Tomislav Madžar i Mirna Obradović (svi iz koalicije sDP – Hns - Naprijed Hrvatska!), Marija Brkljačić, Ivan Magić i Alexei Puninski (Stranka rada i solidar-nosti – sMsH - Zelena lista – Reformisti), Dominik Gluhinić, Davor Laura, Danijel Samaržija (HDZ), Nenad Klapčić i Nenad Ljubić (Zagreb je Naš! – nL – Orah – rF

- Za Grad), Draženko Kožul i Mato Vra-nješević (nLsŠ), Goran Katavić (Živi zid) i Saša Stipić (Most).

Vijeće mo jarun

Vijeće MO Jarun sastoji se od jedanaest članova, konstituirano je 29. 6. 2017. godine, a na čelu mu je Mislav Perkušić iz Živog zida. Stranke se primaju u uredu Hrgovići 57A, ponedjeljkom od 12.30 do 13.30, a obratiti se možete putem telefona 01/3832-815 ili elektroničke pošte [email protected].

Vijeće mo knežija

Vijeće MO Knežija konstituirano je 29. lipnja, ima devet članova, a na čelu je Sadik Hajda-rević (sDP-Hns-Naprijed Hrvatska) službe-nik Gradskog ureda za mjesnu samoupravu prima stranke u prostoru mjesne samouprave Albaharijeva 2, srijedom od 9 do 10, a građani se mogu obratiti na telefon 01/3835 -443 ili na email [email protected].


8

novosti iz četvrti

Vijeće mo horVati – srednjaci

Vijeće MO Horvati – Srednjaci konstituirano je 29. lipnja 2017. godine, ima devet članova, a predsjednik je Mario Crkvenac, predstavnik koalicije Stranke rada i solidar-nosti i sMsH. Mario je rođen 1978. godine, zaposlen je u obiteljskom biznisu i bavi se zlatarstvom. Vrhunski je sportaš, osvajač brojnih medalja među kojima ističemo one domaće za prvo mjesto u fullcontactu, drugo u light contactu i kickboxu, a na europskom kupu i međuna-rodnom turniru u ju-jitsu osvajao je treće i četvrto mjesto. Mario nosi crni pojas u Ju Jitsu i smeđi u judu. Građani se slobodno s primjedbama mogu obratiti u Horvaćan-sku cestu 54, srijedom od 10.30 do 11.30, zvati na telefon 01/3834-439 ili pisati na [email protected].

Vijeće mo Vrbani

Vijeće MO Vrbani ima devet članova a konstituirano je 29. lipnja 2017.godine, a predsjed-nik je Nikola Fabrio (sDP - Hns

- Naprijed Hrvatska!) Građani se s primjedbama ili prijedlozima mogu obratiti u prostorije mje-sne samouprave Rudeška cesta 148 ponedjeljkom između 10.30 i 11.30 sati, na telefon 01/3872 390 ili na email [email protected].

Vijeće mo prečko

Vijeće MO Prečko konstituirano je 20. srpnja 2017. i sastoji se od 11 članova. Predsjednica Vijeća je Ozana Leko (Stranka rada i solidarnosti – sMsH), rođena 1971. godine u Zagrebu. Po za-nimanju je pravnica upravno-pravnog smjera. Bavi se obitelj-skim turizmom i zdravom prehranom, na kojem području je i uspješna inovatorica. Zaštitila je kao intelektualno vlasništvo ekološku pogaču „Crustum“ što je i dio projekta „Lijepa naša Sava“ društveno odgovornog poslovanja razvijenog u surad-nji s Coca-Colom Hbc Hrvatska. Ozana se bavi i dizajniranjem odjeće gdje je razvila svoj brend „La Tulipe noire“ koji je također zaštićen u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

Građani se s upitima i prijedlozima mogu obratiti ponedjelj-kom od 9 do 10 sati u prostoru mjesne samouprave Prečko 2a, putem telefona 01/3880452 i e-maila [email protected].

Ozana Leko

Ljiljana Suzić

Vijeće mo gajeVo

Vijeće MO Gajevo konstituirano je 29. lipnja 2017., a na čelu je pred-sjednica Ljiljana Suzić, predstavnica koalicije stranaka sDP, Hns i Naprijed Hrvatska, rođena u Zagrebu 1970. godine. Zaposlena je kao voditeljica prodaje u poduzeću Marlex, majka dvoje djece. Za svoj mjesni odbor kaže da je uredno naselje, ali da uvijek ima prostora za poboljšanja. U fokusu interesa joj je pomoći najranjivijim skupinama građana umirovljenicima i djeci, pomoći udrugama civilnog društva da razviju programe uz davanje na korištenje prostorije mjesne sa-mouprave, a jednu od prioritetnih akcija smatra uređenje OŠ „Ivan Meštrović“.

„Pozivam građane da nam pomognu u dodatnom detektiranju problema u našem mjesnom odboru te da nam se jave na e-mail: [email protected] , telefonom 01/3635103 te osobno dođu ulicu Antuna Prosenika 9 svaki drugi ponedjeljak između 18 i 19 sati. Djelatnici mje-sne samouprave primaju stranke srijedom od 13.30 do 14.30.

novosti iz četvrti


Predsjednica Vijeća Jasmina Zuber Majerić rođena je 10. srpnja 1982. godine u Zagrebu, majka je dvoje djece, završila Fakultet prometnih znanosti, po zanimanju dipl. ing. cestovnog prometa. Od 2008. godi-ne zaposlena je u Zagrebačkom holdingu, podružnici Čistoća. Šest godina radila je na održavanju vozila, strojeva, kamiona i komunalne opreme, dvije godine bila je zamjenica rukovoditelja Službe nabave, a posljednjih godinu i pol dana je rukovoditeljica službe odvoza otpada.

9

GT: Kako ste se snašli na novoj funkciji? — S obzirom na posao u Zagrebačkom holdingu,

svakodnevno kontaktiram s gradskim službama, komunalnim redarstvom i drugima i dobro znam kako taj sustav funkcionira. Prisutna sam svuda, dobro sam upoznata s problematikom kad je posrijedi komunalna infrastruktura, a poznajem dobro i probleme i potrebe kvarta jer od rođenja živim na Trešnjevci jug. Već sam treća generacija, moja baka živi na Knežiji, a mama i ja na Srednja-cima. Završila sam OŠ „Josip Račić“, a sada moje dijete ide u tu istu školu, još je uvijek isti ravnatelj.

GT: Što biste istaknuli kao goruće probleme? — Parkirališta, asfaltiranje i uređenje kolnika te,

nažalost, otpad koji je prisutan svagdje u gradu.

GT: Od prvog dana radite punom parom, već je bio prvi rebalans? — Da, Vijeće se konstituiralo u srpnju, a bogat

plan komunalnih aktivnosti za 2017. zahtijeva da se radi punom parom. U rujnu smo napravili rebalans Plana, ubačene su aktivnosti: uredit ćemo dva sportska igrališta, jedno kod OŠ Prečko (akcija je vrijedna gotovo milijun kuna) i drugo kod OŠ „Josip Račić“ (gotovo 1,3 milijun kuna). Dodali smo još postavljanje ograde oko psećeg parka na križanju Horvaćanske i Kutnjačkog puta (246 tisuća kuna).

GT: Slažete li se u pogledu prioriteta s prethodnim sazivom Vijeća? — Uglavnom da. U tom smislu će se održati kon-

tinuitet, u mnogočemu nastavljamo gdje su pret-hodnici stali. Ni od čega ne odustajemo. Društveni dom Gajevo ide dalje kako je zamišljeno, očeku-jemo potpisivanje ugovora za prvu fazu izgradnje u najskorije vrijeme. Podržavamo inicijativu da se na Vrbanima sazgradi prostor društvenog doma, ambulante i policijske postaje, jer to je gorući problem zbog velikog broja stanovnika. To su kapitalne investicije i treba ih financirati Grad, a Vijeće će lobirati i gurati da se to realizira.

GT: Hoćete li razvijati društvene programe? — Vijeće podupire obilježavanje dana mjesnih

odbora i već smo dogovorili da kao potporu sva-kom mjesnom odboru za ovu namjenu isplatimo po deset tisuća kuna. Ove godine planiramo Advent na školskom igralištu u MO Horvati-Srednjaci, a obilježit ćemo i dan Svete Lucije u Prečkom.

GT: Kakva je suradnja s građanima? — Odlična. Svakodnevno nas zovu telefonom, jav-

ljaju se mailovima. Djelatnici mjesne samouprave otvoreni su za građane u radnom vremenu od 8.30 do 15.30 u uredu Gradske četvrti Park Stara Treš-njevka 2, a možete nas kontaktirati na telefone 01/6585-759 i 01/6585-763. Obilježavanja dana mjesnih odbora pun je pogodak jer smo se tu dru-žili s građanima, imali smo mogućnost da im se predstavimo. Stavili smo kutije u koje su građani mogli ubaciti svoje prijedloge i druge informacije.

GT: Radite li na planu komunalnih aktivnosti za 2018. godinu? — Prikupljamo zahtjeve i planove mjesnih odbora

i građana. Za sada filtriramo i objedinjujemo potrebe u cilju da se izradi što kvalitetniji plan za iduću godinu.

GT: Što biste poručili građanima? — Imam apel vezan uz glomazni otpad. Dva put na

godinu na kućne adrese građani dobivaju infor-maciju o datumu prikupljanja glomaznog otpada. Imamo i aplikaciju na internetu gdje se može pri-javiti otpad po kojeg dolazimo besplatno, a tije-kom cijele godine može se besplatno otpad odlo-žiti u reciklažna dvorišta. Molim građane da ovo imaju na umu i da shvate kako nema potrebe da glomazni otpad odlažu uz kontejnere, na zelene površine unaokolo. Grad je samo u ovoj godini izdvojio za sanaciju tih divljih odlagališta na Treš-njevci jug 250 do 300 tisuća kuna. Ta se sredstva mogu potrošiti pametnije.

Ozana Leko

idemo u CeKaTe

10

IDEMO U

CeKaTe

10


Ljudskost moraš voljeti

U sPOMenKristina Radošević, stručna suradnica Centra za kulturu Trešnjevka(Zagreb, 12. 6. 1969. – Zagreb, 25. 4. 2017.)

„Ne moraš biti istomi-šljenik s nekim, niti dijeliti svjetonazor do u detalje – ako

vidiš čovjeka i osjetiš njegovu ljudskost, moraš ga voljeti“, napisala je naša kolegica u Centru za kulturu Trešnjevka Kristina Radošević.

Otputovala je prije vremena boreći se s teškom bolesti. Bila je neumorna, radišna i razbo-rita stručna suradnica Centra za kulturu Trešnjevka. Diplomirala je na Učiteljskoj akademiji, jer ju je oduvijek najviše zanimao rad s djecom i mladima. Time se bavila i prije dolaska u Centar 1996. godine, a tome se posvetila radeći sve do samoga ovozemalj-skoga kraja. Njeni su mali i veliki đaci i na nedavnom programu

vezanom uz školske praznike pitali gdje je. Nedostajala im je.

Kristina je bila vrsna orga-nizatorica, ali sama je rekla kako nije takva rođena, već je to nešto što je snažnom voljom stekla. Učila je i razvijala se neprestance, a svoje je znanje i vještine nesebično prenosila na sve koji su taj dar htjeli primiti. Isplela je vrijednu i pouzdanu mrežu kvalitetnih suradnika i zahvaljujući njoj Centar je po svim prostorima odjekivao rado-snim žamorom.

Nekoliko godina vrlo uspješno je organizirala pro-gram u Domu kulture Prečko. Kristina je imala vješte prste i nema toga što nije znala napra-viti, a ta gotovo zaboravljena znanja likovnog obrađivanja

materijala, rado je prenosila na svoje učenike koji su je odu-ševljeno slijedili. Brzo je i lako usvajala i sve nove tehnologije vezane uz računala, jer uvijek je bila željna novih znanja.

Iako se dugo borila sa svojom bolesti, to se na poslu nije osje-ćalo. Širila je vedrinu, poticala i provodila zajedničke programe. I mi smo Kristinu slijedili, jer ju je, onako hitru, spretnu, vižljastu kao djevojčicu, teško bilo dostići, a kamoli prestići.

Nedostajat će nam i njeno mjesto nitko neće uspjeti popu-niti. Nedostajat će nam njezin smijeh, britki i iskreni komentari, njena pouzdanost i samozataj-nost. Nedostajat će nam njeno prijateljstvo. Hvala Ti, draga Kristina, na svemu!

idemo u CeKaTe


11

„LJUBAV, JEDINI POSAO“ U CEKATEUProzor / prizor u Centru za kulturu Trešnjevka: pjesničko slikarski projekt Teatra na Trešnjevci CeKaTea i Galerije Modulor

Tekst i foto: Želimir Ciglar

Trešnjevka se može pohvaliti izuzetnim, osobito humanističkim, intelektual-cima svih dobi. Odlučili smo ih okupiti prvo na doručku, a potom izložiti u

izlogu. „Prozor / prizor u CeKaTeu“ zajed-nički je pothvat Teatra na Trešnjevci CeKaTea i Galerije Modulor. Svaki prvi ponedjeljak u mjesecu ugošćujemo jednog pjesnika i jednog slikara. Oni nam posuđuju svoju pjesmu i svoj likovni rad. Zamolili smo Vjerana Zuppu da nam daruje svoju pjesmu „Bog je kišobran“ iz 1975.. Mlada likovna umjetnica Irena Frantal darovala je svoj kolaž. Vjeran Zuppa je oku-pio na Doručku s pjesnikom svoje ponajbo-lje prijatelje i suradnike s kojima stvara već desetljećima, otkako je kao student postao ravnateljem Teatra ItD. U vrućim kroasanima, kavi, čaju i sokovima, koje su nudili domaćica Saša Martinović Kunović (voditeljica Galerije Modulor) i domaćin Želimir Ciglar (voditelj Teatra na Trešnjevci) uživali su Nenad Puhov-ski, Rade Kalanj, Tonči Bilić, ravnateljica CeKaTea Ljiljana Perišić i još dvadesetak iza-branih. Jer, pozivnice su ekskluzivne: „Malo je zvanih, malo je odabranih!“ Kao što je i poe-zija postala danas ekskluzivna: samo za one koji znaju čitati srcem, tako smo i pjesnika i llikovne umjetnice okružili ponajboljim, ekslu-zivnim prijateljima. Bez novinara. Darovanu pjesmu čitala je Urša Raukar, a listopadni Zuppa je pročitao i svoje nove pjesme, izdvo-jimo znakovitu: „Ja sam pravi Petar Pan“.

Studeni pjesnik 2017. bio je Krešimir Bagić koji nam je darovao čak dvije pjesme. Za izlog je posudio pjesmu „Šesnaest“, a cijelom projektu je darovao svoju pjesmu nastalu osamdesetih godina 20. stoljeća „Prozor taj čudesni prizor“. Njegovu je pjesmu doslovce dodirnula svojim kolažom Ivana Rod. Ta grafičarka, radosna, puna vedrine i života, govorila je o tome kako

pravi knjige. Doslovce se uklopila u geslo pro-jekta: „Gledajmo pjesmu / čitajmo sliku“. I Kre-šimira Bagića su okružili supruga, kolegice s Filozofskoga fakulteta i najbolji prijatelji, među njima i vršnjak, također Slavonac, Miroslav Mićanović koji će nam biti prosinačkim pjesni-kom 2017. On nam je darovao pjesmu „Ljubav, jedini posao“, a njegov slikar bit će Ivica Malčić. Očekujemo živahan doručak s pjesnikom i sli-karom 4. prosinca u CeKaTeu u 10 sati.

Garantiramo vruće kroasane i smirene razgovore o umjetnosti tijekom cijele 2018. prvog ponedjeljka u mjesecu. Velika je želja Saše Martinović Kunović i Želimira Ciglara, koji su pokrenuli i vode projekt, da se u listopadu 2018. ponovo sastanu slikari i pjesnici na izložbi svojih radova u Gale-riji Modulor, a potom ih želimo ukoričiti u pjesničko-likovnoj mapi „Prozor – prizor u CekaTeu 2017 / 2018.“

Prozor, taj čarobni prizor!

Kosti uporno nagriza zrak, mijenja im pritisak, temperaturu, prodire u leđnu

moždinu. Kilometri filmske vrpce ne osjećaju film. Redatelj i kamermani se dosađuju: psuju

glupog scenarista. Kad šutnja počne, sve su duljine iste i

sve su kosti porozne. Možeš ih ignorirati, odlaziti od njih,

precrtavati ih na zemljopisnim kartama, naposljetku i umrijeti.

Uvijek si isti kadar: nedogađanje.Prozor, taj čarobni prizor!

Krešimir Bagić

idemo u CeKaTe


12

INKLUZIJA U CEKATEU

Europski projekt ABBA Europe i bilingvalni teatar na TrešnjevciRiječ je o teatru u kojem se naglašava inkluzija u više aspekata, od kojih je najvidljivijisimultano izvođenje kazališne predstave uz pomoć glasa i znakovnoga jezika

Tekst: Ivan Hromatko Foto: Ivo Peeters

Prošlo je više od dvije godine otka-da je Centar za kulturu Trešnjevka (CeKaTe) sudjelovao na pripre-mnom sastanku u za europski pro-

jekt o bilingvalnom teatru. Sastanak je bio u Bruxellesu u Belgiji i tada su ravnateljica CeKaTea, Ljiljana Perišić, i ravnatelj centra zajednice De Zeyp, Ivo Peeters, postavili te-melje za europsku suradnju o inkluziji kroz bilingvalni teatar. Takav teatar u svijetu nije nepoznat, ali je bio i ostao na margini kazališ-nog izričaja. Prvi veći uspjeh s bilingvalnim teatrom ostvarili su članovi kazališne trupe

„Sound Language Theatre“ s izvedbama Sha-kespearovih tekstova 1970-ih u saD-u. No, unatoč više od 35 godina napora te skupine, bilingvalni je teatar i dalje na marginama – čak i u saD-u. Ovaj europski projekt želi to promijeniti, te razviti program i publiku za takve inkluzivne sadržaje. De Zeyp i CeKa-Te su pronašli potrebne partnere za razvoj ove platforme te je projekt razvoja publike

„abba Europe“ odobren 2017. godine u sklo-pu programa Kreativna Europa koji vodi europska Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu.

GLas I ZnakOvnI jeZIkSlijedom tog novog međunarodnog uspjeha, Cekate je 2017. godine uveo prve aktivnosti vezane za taj novi tip inkluzivnog progra-ma – bilingvalni teatar – o kojem su partneri raspravljali tijekom njihova prvog sastanka koji je održan u CeKaTeu u rujnu 2017. godi-

ne. Riječ je o kazalištu u kojem se naglašava inkluzija u više aspekata, od kojih je najvidlji-viji simultano izvođenje kazališne predstave uz pomoć glasa i znakovnoga jezika. U pred-stavi izvedenoj pod okriljem bilingvalnog te-atra svaku ulogu tumače dva glumca – jedan čujući i jedan gluhi. Oni tekst prenose publici glasom i znakovnim jezikom.

Očite su prednosti takvog izvođenja pred-stave za razvoj publike. Tako se omogućuje praćenje predstave i čujućoj i gluhoj publici koja inače češće sudjeluju u programima koji su isključivo za jednu ili drugu publiku. Simul-tano i inkluzivno izvođenje omogućuje stva-ranje nove publike koja nadilazi uvriježenu podjelu na gluhu i čujuću publiku, te zajedno uživa u kazališnoj predstavi koju sada obje strane simultano prate i podjednako razumiju.

Devet PartneraOvaj inkluzivni tip teatra glavna je aktivnost projekta abba Europe u kojem je CeKaTe jedan od devet partnera. Osim CeKaTea i koordinatora partnerstva iz Bruxellesa (centra zajednice Gemeenschap De Zeyp), u partnerstvu sudjeluju Sveučilište u Wol-verhamptonu iz Velike Britanije, Esteetön taide ja kulttuuri ry iz Tamperea u Finskoj, Vo’Arte iz Lisabona u Portugalu, Europska mreža centara za kulturu koja djeluje iz Bru-xellesa i Berlina, Europska mreža pružatelja usluga osobama s invaliditetom iz Bruxellesa u Belgiji, te Teatar Tsvete iz Sofije u Bugar-skoj. Kada podrobnije sagledamo partner-

idemo u CeKaTe


13

ske organizacije postaje jasno da je posrijedi kvalitetna kombinacija centara za kulturu, sveučilišta, europskih mreža i udruga koje djeluju na području kulture te ujedno rade s osobama s invaliditetom na području cijele Europe (ili pak okupljaju osobe s invalidite-tom oko umjetničkih i kulturnih programa). Takva kombinacija osigurava pokrivenost na europskoj razini, visoku kvalitetu imple-mentacije projekta i inkluzivnog rada, ra-znovrsnost znanja o tematici bilingvalnog teatra, te prostor, znanje i tehniku za izvo-đenje umjetničkih i kulturnih programa. U Hrvatskoj će se ovaj međunarodni projekt lokalno izvoditi uz suradnju CeKaTea i udru-ge DLan – od kojih prvi partner osigurava stručnu podršku te tehničke i prostorne ka-pacitete, dok drugi osigurava glumce i um-jetničkog direktora.

kUkUnOr I kaLaHarIPrve izvedbe bilingvalnog teatra očekuju se u prvoj trećini 2018. godine kada će glumci, pod vodstvom umjetničkog direktora Ange-la Naumovskog, izvesti predstavu „Čuvari sna“ finskog autora Eeroa Enqvista. Pred-stave će biti u dvorani Teatra na Trešnjevci CeKaTa, a očekuju se barem premijera i četi-ri izvedbe tijekom dvogodišnjeg programa (2017 – 2019). Posrijedi je višeslojna inkluziv-

na predstava koja problematizira temu naci-onalnih granica koje, suprotno suvremenom duhu Europske Unije, razdvajaju inače pove-zane ljude. Osim što se tematski bavi inklu-zijom, ova predstava ju na svojem primjeru i aktivno promovira. Naime, u predstavi podjednako sudjeluju ne samo čujući i gluhi glumci, već i muški i ženski likovi intrigan-tnih imena – Kukunor i Kalahari.

Uvođenje bilingvalnog teatra, koji ima snažnu međunarodnu dimenziju, nešto je novo ne samo na Trešnjevci nego i u Zagrebu. Ne samo da uvođenjem tog projekta Zagreb postaje poprište europske razmjene inova-tivnoga kulturnog sadržaja već će i CeKaTe postati jedan od predvodnika u izvođenju inkluzivnih kulturnih programa na lokalnoj, ali i nacionalnoj razini. Bilingvalni teatar nije jedini inkluzivni program koji se izvodio i koji se planira izvoditi u CeKaTeu. Uz njega, izvođeni su i planiraju se izvoditi brojni drugi programi koji povezuju umjetnost i kulturu s obrazovanjem. Primjerice, to su edukativni teatar „Educathe“, jezični caffé gdje će se učiti znakovni jezik, program inkluzivnog teatra i brojni drugi programi. Dokazano je CeKaTe mjesto inkluzije i suradnje koja povezuje – kako umjetnost i kulturu s obra-zovanjem, tako i lokalnu zajednicu čujućih i gluhih osoba s Europom.


14

TREŠNJEVAČKA POSLA

NOVI PORTAL

TREŠNJEVKA ONLINE

Tim kreativaca s infor-matičkim, fotografskim i medijskim znanjima, pod zajedničkim nazivom

„Trešnjevka online“ i vodstvom urednice Ive Anzulović, svakod-nevno donosi svježe, pozitivne i zanimljive događaje trešnje-vačke svakodnevnice. Portal https://www.tresnjevka.online/ objavljen u lipnju ove godine želi informirati, progovoriti o svim naj-zanimljivijim događajima u kvartu s pozitivnim predznakom. Do početka studenog portal bilježi 70 tisuća posjetitelja s više od 85 tisuća posjeta i 550 tisuća otva-ranja stranice što je peterostruko bolji rezultat od očekivanog.

– Kao i mnogi drugi projekti i ovaj je nastao na jednoj kavi oko koje su sjedili entuzijasti raznih znanja te komentirali to da infor-macija o kvartu i zbivanjima u njemu na internetu baš i nema. Kako je kombinacija stručnosti na toj kavi bila idealna za pokre-tanje portala kakvog bismo željeli

pratiti, dogovorili smo osnovnu strategiju i bacili se na posao. Tri mjeseca kasnije objavljena je Trešnjevka online – ispričala je glavna urednica Iva Anzulović.

Vođen idejom kako četvrt ne čine samo zgrade i semafori nego i ljudi koji mu udišu život, ovaj tim kreativaca nastoji vidjeti i prikazati događaje „iz očiju“ stanovnika. Upravo takav pristup potakao ih je na oživljavanje kla-sičnih novinarskih forma, repor-taža i intervjua uživo te na podi-zanje same kvalitete tekstova.

Raspon suradnika i autora poprilično je širok i kreće se od susjeda i medijskih djelatnika iz četvrti, preko drugih afirmativ-nih kvartovskih projekata poput Mapiranja Trešnjevke i Face-book grupe Naša Trešnjevka – naš kvart pa do afirmiranih književnika poput Borisa Perića i Bore Radakovića.

Da slika govori tisuću riječi svjedoče i fotografije koje redo-vito prate tekstove.

– Od početka smo postavili fotografiju na mjesto koje joj pripada. Jednako je važna kao i tekst, a kako internet pruža puno više mogućnosti od tiska-nih medija, osim visokih krite-rija koje smo vezali uz kvaliteti, ostavili smo si mogućnost da objavimo i puno više od uobi-čajene dvije do tri fotografije uz članak. Ako imamo izbor od dvadeset ili trideset dobrih foto-grafija, ne mučimo se s probira-njem onih par najboljih nego ih sve objavimo, a reakcije čitatelja pokazuju da nismo pogriješili u pristupu – objasnio je urednik fotografije Tony Hnojčik.

Budući da živimo u doba u kojem gotovo svi posjeduju neku vrstu kamere „u džepu“ te je komunikacija fotografijom sve učestalija, Trešnjevka online ostavlja mogućnost da im i susjedi pošalju ono što su zabi-lježili kroz svakodnevne korake.

Kvartovski portal o Trešnjevci i Trešnjevčanima, događanjima te raznim zgodama i nezgodama vezanima uz život kvarta

Tekst: Zorana Ćetković Foto: Tony Hnojčik

trešnjevačka posla


15

Gimnazija je u samom srcu Trešnjevke. Posjetili smo ih radi učionice buduć-nosti ali smo tamo našli čitav jedan svi-jet. Nemoguće je pobrojati sve njihove

aktivnosti, nagrade, inicijative, uspjehe i planove.Ravnateljica Sonja Lušić Radošević predsta-

vila je ukratko gimnaziju: „Osnovana je i sagrađena 1945. kao ogledna škola UNESCO-a što se vidi i po posebnoj arhitekturi – puno je amfiteatralnih prostora i stupova. Planiramo obnovu kako bismo sačuvali tu arhitektonsku posebnost. Nastojimo razvijati različite potencijale brojnim fakultativnim programima, spor-tom, glazbom i zborom, filmom, volonterskim i huma-nitarnim radom“, tvrdi ravnateljica.

Opća je to gimnazija sa 500 učenika. O uspješno-sti možda najbolje govori to da su dobili 1.4 milijun kuna za razvoj tri nova kurikuluma fakultativne nastave iz biologije, astronomije i informatike.

učionica budućnostiU Europi tek nekoliko zemalja ima „Učionicu budućnosti“. Otkud i u Dobojskoj?

Poklopilo se puno pojedinosti, govori nam prof. Arjana Blažić: „Bila sam u Bruxsellesu 2012. kad je tamo otvorena prva takva učionica. Naravno, uz oduševljenje je iskrsnulo i pitanje može li se to napraviti i za naše učenike. Srećom odazvao se Carnet i ponudio od sponzora opremu. Ali, nismo htjeli kla-sičnu učionicu sa tehnologijom, nego smo primijenili sva načela iz Bruxellesa i puno toga sami napravili i prilagodili“, kaže Blažić. Učionica je posebna ne samo po opremi nego i po načinu rada, rasporedu, učenici su u središtu, sami se formiraju u grupe i oblikuju prostor, daju inicijativu, rade i istražuju i povezuju s vršnjacima iz cijeloga svijeta.

Profesorica Darija Smolčić ističe kako je uvijek puna i pogodna za sve predmete: „U učenju jezika mogućnosti su nepregledne, komuniciramo s učeni-

cima diljem svijeta. Radimo i na platformi eTwinning - uz brojne nagrade ove smo godine dobili i onu Agen-cije za mobilnost i programe EU za najbolji eTwinning projekt ‘Du und ich’ u kojem je sudjelovalo nekoliko europskih zemalja.“

Sudjeluju i u tri projekta Comenius i Erasmus+ koji povezuju niz škola u Europi.

Volonterski klub i humanitarne akcijeOd 1996. djeluje i vrlo je zapažen Volonterski klub. Inicijativa je krenula od samih učenika. Pomažu svim ranjivim skupinama, skupljaju pomoć, volontiraju gdje god se ukaže potreba, aktivni su i u ekološkim akcijama kao i kod briga za životinje.

– Uz pomoć Volonterskog centra Zagreb od 2011 prva smo škola koja uvodi volonterski rad kao fakul-tativnu nastavu, tako dajemo volontiranju značajniji status kao dio predmeta građanski odgoj – ističe pro-fesorica Ingeborg Radimiri, koordinatorica kluba.

U mjesecu prosincu se obilježava i Međuna-rodni dan volontera pa 8. 12. pripremaju veliki humanitarni koncert za pomoć oboljeloj srednjoš-kolki, Aniti Markuš (16) kojoj su zbog meningoko-kne sepse amputirane obje potkoljenice. Aniti su potrebne proteze koje će joj omogućiti samostalno kretanje, pa će na ovaj način dati doprinos akciji prikupljanja sredstava za kupovinu mikroproce-sorskih elektroničkih koljena.

Na koncertu će gostovati bandovi iz nekoliko zagre-bačkih srednjih škola, odazvali su se donatori i medijski pokrovitelji. Bit će to velik događaj, planiramo prodati svih 300 ulaznica i skupiti što više sredstava – govori ravnateljica Sonja Lušić Radošević.

Pripremaju puno programa koji će osuvreme-niti kvalitetu nastave, ali i niz događanja kojima se uključuju u život zajednice. Njihov entuzijazam govori da će i dalje radom davati velik doprinos živosti Trešnjevke i društva u kojem djeluju.

DEVETA U DOBOJSKOJTekst: Veselko Leutar Foto: arhiva iX. gimnazije

Uče na posebnoj opremi i povezuju se s vršnjacima iz cijelog svijeta


16

NO SIKIRIKI

Nema sekiracije u oazi tolerancije Tekst i foto: Vjeran Simeoni

Prije jedanaest godina na Novoj cesti, pre-ko puta benzinske crpke, zvijezda hip hop scene, Edo Maajka i Zdravko Vido-vić Gengo, otvorili su mali kafić nazvan

po Maajkinoj uspješnici – „No Sikiriki“. Poenta je jasna, mjesto za opuštanje, bez ikakve sekiracije. Kafić je ubrzo postao kultno mjesto, te se, logično, preselio u veći prostor. Bivša palačinkarnica, na broju 88, također na Novoj cesti, bio je izvrstan odabir. Prostrana terasa koja je u funkciji uvijek kada grane sunce, bez obzira na godišnje doba, kao da „vuče“ goste da tamo sjednu i popiju piće. Po mnogima najbolja kava u kvartu, a zbog atmosfere i „najbolja“ druga pića u svako doba dana su neodoljiva.

Klijentela, u svakom slučaju, nije izrazito kvartovska. Unutranji dio kafića je u drvu, čime se dobiva toplina prostora, te dobra akustičnost koja je nužna ovom prostoru zbog naglašene važ-nosti glazbe, te čestih živih svirki.

Promocije knjiga, književni performansi Borisa Dežulovića i Predraga Lucića, rock koncerti sku-pina Blue and Lowdown, B and the Bops, Kabare magare, snimanje spota Elementala, samo su dio opusa kojim se ovaj kultni kafić može pohvaliti. I kada nema programa, tamo je: program. Dobra glazba koju puštaju konobari ili vlasnik stvara neodoljivo pozitivnu atmosferu mjesta.

Svakog prvog svibnja kuha se tradicionalni grah. Tada je to sigurno jedan od najposjećenijih

Danas već kultni kvartovski kafić

otvorio je prije više od desetljeća Edo Majka




17

kafića u gradu jer konačno svi sjednu na terasu i neslužbeno unutarnji dio kafića postane rezer-vna lokacija. Za ovogodišnji rođendan No Siki-rikija, spremljen je bio bosanski lonac, a tvrde gosti, također je bio spremljen vrhunski. Kako kaže, Kum, stalni gost, ovo je idealno mjesto za bijeg od problema.

Edo Maajka je odavno izašao iz ugostiteljskih voda, ali i dalje navrati u omiljeni kafić. Zdravko Vidović Gengo, vlasnik je No Sikirikija koji je izra-zito zadovoljan lokacijom koju je slučajno izabrao. Kaže, nije požalio jer se kafić dobro uklopio u Trešnjevku.

Stalni i povremeni gosti su rokerski orijenti-rani, na ulazu je prometni znak harmonike koji je prekrižen.

Interijer je prepun uokvirenih fotografija umjetničke scene ovih prostora, ali i cijelog svi-jeta. Toma Bebić, Milan Mladenović, Arsen Dedić, Miljenko Smoje, Dino Dvornik, Vlada Divljan, kUD Idijoti, Davorin Popović, Vesovićeva foto-grafija Filigranskih pločnika Azre s posvetom autora, Top lista nadrealista, Chet Baker, Jimy Hendrix, Jeff Beck, Johnny Lee Hooker, posebna posveta Dubioze Kolektiv, plakat filma „Kako je propao rock’n’roll“, samo su dio fotografija na zidu No Sikirikija.

Stalni gost, odvjetnik Živko Repac o omilje-nom kafiću kaže:

„Dan počinje kavom u Sikirikiju, a zna i završiti. Rođeni sam Trešnjevčanin, ali isključivo ovdje dolazim.“

No Sikiriki je „Dog friendly“ kafić. Ljeti, na terasi, je veliki broj kućnih ljubimaca koji na ovom mjestu uvijek uz gazdu mogu popiti vodu… Odnedavno je stalni stanar i mačka koja je dolu-tala. Čini se da joj je lijepo ovdje.

Antonio Čepo, konobar sa Sućidra u Splitu, vrlo je zadovoljan mjestom u kojem radi:

„No Sikiriki definitivno nije isključivo kafić u

koji dolaze stanovnici Trešnjevke, nego je prepo-znat kao kultno okupljalište Zagrepčana.“

Konobari su, naravno, posebna priča. Gengo očito bira ljudski i profesionalno najbolji kadar, a bitno je istaknuti da su dva bivša konobara pokre-nula i vlastiti ugostiteljski posao. Jedan je otvorio već kultni mali restaurant Bistro Šalša na Treš-njevci, a drugi „Pub na kraju svijeta (PUnks)“ u Mesničkoj. Dakle, može se reći, da je No Sikiriki rasadnik mladih ugostiteljskih talenata.

Visoki, simpatični i radišni konobar, Imoćanin Oliver Jović, također je vrlo zadovoljan:

„Spajam ugodno s korisnim, terasa je meni kao mediterancu omiljeno mjesto za raditi“.

Zdravko Vidović Gengo, Livnjak koji je postao Trešnjevčanin odiše zadovoljstvom. U jedanaest godina privukao je misleću klijentalu. A sve tako opušteno…

Ovdje se ne izdižu poznati od nepoznatih, uspješni od manje uspješnih. Ovdje su svi…jedno. Stalni i povremeni gosti, poznati s ekrana kao Sejo Sexon, Remi, novinari Ladislav Tomi-čić, Tomislav Jelinčić i Goran Borković, pa Kruno Lokotar, Emir Imamović Pirke, redatelj Tomislav Fiket, Kristian Novak, Dragan Markovina, Vjeran Zuppa, svi oni tamo zalaze, redovito, povremeno ili rijetko da bi se opustili…

Kao što bi blogerica Klara Jukić rekla:„No Sikiriki nije kafana. To je...Ma nazovimo

je institucija. Zabavno-obrazovna. To je škola, to je odjel za unaprijedjenje kritičkog razmišljanja, to je objekt za razvijanje kreativnog potencijala, to je zemljišna čestica na kojoj umjetnici mogu dobiti priliku prezentirati svoju glazbu, riječ, ideju, kritiku i poruku a nije jednosmjerno….Tek joj nepotrebno kvari dojam prefiks „caffe-bar“, jer No Sikiriki. to nije. Vibrira neki sasvim drugi ambijent. Ne, to nije kafana. To nije ono na što ljudi misle kad se kaže kafana. No Sikiriki vam je spika.“


OD 7

DO 107OD 7

DO 107IstražIvanje IDentIteta kvarta

Trešnjevka u očima TrešnjevčanaIstraživanjem se obuhvatilo područje od željezničke pruge na sjeveru do Zagrebačke avenije na jugu te Savske ceste na istoku i Fallerovog šetališta na zapadu

Tekst: Ivana Fabrični Foto: Veselko Leutar

U sklopu diplomskog rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Jane Vukić istraživali smo identi-tet zagrebačke četvrti Trešnjevke. Pola-

zeći od teze da su društvo i prostor međusobno neraskidivi jer jedno utječe, oblikuje i mijenja ono drugo, i obrnuto, u radu smo raspravljali o četvrti kao lokalnome prostoru u kojem ljudi svakodnevno žive i koji svakodnevno koriste. Pojedinci korište-njem tog prostora i iskustvom svakodnevnog života u tom prostoru stvaraju i izgrađuju subjektivno iskustvo kvarta. Četvrt zbog toga posjeduje svoju povijest, značenje i identitet. O kvartu je pisao i sociolog Ognjen Čaldarović kao posebnom, izdvo-jenom entitetu koji za svoje stanovnike ima odre-đenu vrijednost i važnost.

PercePcIja stanOvnIkaTrešnjevka je kao jedan od najvećih i najnaseljeni-jih zagrebačkih četvrti posebno zanimljiva upravo zbog svoje povijesti i položaja. Istraživanjem smo obuhvatili područje od željezničke pruge na sje-veru do Zagrebačke avenije na jugu te Savske ceste na istoku i Fallerovog šetališta na zapadu. Identitet Trešnjevke istraživali smo kroz percepciju samih stanovnika Trešnjevke i to kroz dva aspekta – prostorni i simbolički. Prostorni aspekt se istra-

živao pomoću mentalne mape Kevina Lyncha gdje je pokazano kako stanovnici koriste i vide prostor Trešnjevke. Kroz simbolički aspekt je istraživana emocionalna, kulturna i društvena vrijednost koju Trešnjevka ima za svoje ispitanike. Istraživanje je provedeno tijekom 2016. godine intervjuima, pro-matranjima i analizom sadržaja.

GranIce I OrIjentIrIPromatranjem, analizom sadržaja i samim inter-vjuima pronađeni su svi elementi mentalne mape Kevina Lyncha (granice, putevi, čvorišta – žarišta i orijentiri). Ustanovljene su granice Trešnjevke na način kako ih vide stanovnici. Željeznička se pruga pokazala kao najčvršćom granicom na sje-veru koja je kroz povijest, ali i danas, odvajala Trešnjevku od središta grada. Savska cesta se pokazala kao istočna granica koja odvaja Treš-njevku od Trnja. Južna i zapadna granica nisu bile tako strogo određene, ali većina ispitanika je Zagrebačku aveniju i Fallerovo šetalište doživjela kao krajnje granice četvrti. Najvažnijim i najpro-metnijim putovima na Trešnjevci pokazale su se Ozaljska/Tratinska ulica, Selska cesta, Nova cesta, Zagorska cesta itd. Kao jedan od najvažnijih čvo-rišta, odnosno žarišta pokazao se Trešnjevački trg te Trešnjevačka tržnica koja se ujedno istaknula kao najvažniji simbol kvarta. Od ostalih čvorišta treba spomenuti i Park Stara Trešnjevka gdje se promatranjem pokazalo kako se tamo okuplja velik broj korisnika, a upitnicima se potvrdilo i kako ga ispitanici smatraju mjestom ugode u kojem vole provoditi vrijeme. Remiza se, također, pokazala kao jednim od važnijih čvorišta, odnosno svojevr-snog prekida u transportu koja spaja zapadni dio grada sa centrom. Iako smatrana i samim simbo-

od 7 do 107


lom Trešnjevke, Remiza se istaknula i kao mjesto neugode na Trešnjevci gdje se većina ispitanika ne voli zadržavati. Na kraju, pronađeni su i ori-jentiri od kojih se najviše ističu dimnjak Toplane, vidljiv iz mnogih dijelova grada te Cibonin toranj. Na lokalnoj razini to su Trešnjevački plac, Konzum, a nekadašnja Nama na Trešnjevačkom trgu i Park Stara Trešnjevka.

raDnIčka četvrtIstraživanjem se pokazalo kako je Trešnjevka zagrebački kvart koji ima poseban identitet. U formiranju njenog identiteta posebno su se ista-knuli sljedeći čimbenici. Prije svega njena povijest radničkog kvarta koji je nikao na području neka-dašnjih pašnjaka sa stablima divljih trešanja, a upravo zahvaljujući željezničkoj pruzi s kojom je počelo njeno nastanjivanje i njena urbanizacija. Zatim, sami stanovnici – Trešnjevčani koji su oka-rakterizirani kao „obični ljudi koji su sve svojim radom stekli“ što predstavlja to naslijeđe radničke četvrti te samo susjedstvo koje se pokazalo kao važan simbol Trešnjevke.

„Ljudi su obični. Nisu puni sebe, u tom smislu, ono, nego su obični. Imaš od ovih kumica po placu, od ajde fala bogu sad nema tih pijanaca...radnički običan, radnički kvart koji su više-manje sve svo-jim radom stekli.“ (Ž, 65)

U formiranju identiteta svakako se ističe i taj arhitektonski mozaik starih obiteljskih kuća kao nositelja trešnjevačke povijesti i tradicije te novih stambenih i poslovnih zgrada, kao svojevrsna budućnost kvarta.

„ (...) al meni je ono simbol Trešnjevke svaka stara kuća koja je.... ima okućnicu oko sebe, a još kak bi reko, da ima ono stablo trešnje ko’ u

mojem djetinjstvu prije 20 godina, prije 25 godina svako stablo, svako dvorište ili svako treće dvo-rište je imalo stablo trešnje u dvorištu pa onda, ono, možda još par tih dvorišta su, ono, možda mi i najveći ti simboli Trešnjevke.“ (M, 35)

I posljednje, svi ti prostorni simboli koji su spe-cifični samo za Trešnjevku poput njene tržnice (koja se pokazala iznimno važnim mjestom za ispitanike), dimnjaka Toplane, Cibonina tornja itd., a koji je ujedno i razlikuju od drugih zagrebačkih četvrti.

„I Toplana je definitivno, makar to kolko je to korisno, nije, imat u kvartu… ali definitivno je neki simbol, ono, vidiš Toplanu bilo gdje iz grada, gledaš, vidiš taj toranj i onda znaš di ti je kvart.“ (M, 28)

Također, svi ispitanici – stanovnici Trešnjevke pokazali su emocionalnu vezanost za prostor u kojem žive. Ona je za njih predstavljala dom i mje-sto odrastanja te su pokazivali vezanost uz svoju četvrt kroz uspomene i sjećanja koje su stekli najče-šće upravo odrastanjem. Tako Trešnjevka nije samo fizički prostor, već simboličko i identitetno mjesto.

19

od 7 do 107


20

Stotine osamljenih, ali ne i napuštenih Trešnjevčana

Tekst i foto: Želimir Ciglar

„Kad bih ponovo upisivala fa-kultet, opet bih izabrala socijal-ni rad“, rekla nam je socijalna radnica Tanja koja radi u Domu za starije osobe Trešnjevka na lokaciji u Drenovačkoj. Na Trešnjevci na Trgu Slavolju-ba Penkale 1 središnjica je tog doma. Njihove su prostorije i zgrada stare 35 godina i kvali-tetnije su sagrađene. Kad uđete imate dojam da ste u hotelu sa četiri zvjezdice, a ne u Domu za starije osobe. Podružnica Doma za starije osobe Treš-njevka također je u našoj če-tvrti, u Drenovačkoj ulici. Te su prostorije nešto skromnije, ali uredne i Dom izvana dje-luje kao mirno, zeleno mjesto okruženo parkom, školama... U skladu sa stambenim uvje-tima su i cijene smještaja. Na Trgu Slavoljuba Penkale 1 ci-jena u dvokrevetnoj sobi je tri

tisuće kuna, u Drenovačkoj se krevet može dobiti i za dvije ti-suće kuna, no to znači da ćete koristiti zajedničke kupaonice. Ukupno su 622 štićenika, a u Drenovačkoj ih je od toga 282-oje.Tamo je dvije trećine ljudi raznih dobi, pa i mlađih, koji ne-maju nikakvih primanja, niti se imaju kome obratiti u obitelji za pomoć. Njihov smještaj i troško-ve pokriva Grad Zagreb, u što je uključen i pristojan džeparac.

zagreb zbrinjaVa trećinu štićenikaZbog rata i drugih okolnosti Grad Zagreb zbrinjava gotovo trećinu stanara doma u Dreno-vačkoj. Ružica Rožman, pred-stojnica Doma u Drenovačkoj, objašnjava kako osoba koja treba smještaj u domu, a ne može si ga priuštiti, treba Cen-tru za socijalnu skrb (kojemu pripada po mjestu stanovanja) uputiti zamolbu. Trećina je

osoba u Drenovačkoj na Grad-skoj skrbi. Ružica Rožman jako hvali Vijeće radske četvrti sjever i njegova čelnika Ivana Butorca, uspješna suradnja je dugogo-dišnja. Uz to kaže kako je surad-nja s Mjesnim odborom Antun Mihanović oduvijek bila tako-đer vrlo dobra.

„Zahvaljujući Vijeću gradske četvrti sjever i Mjesnom odboru Antun Mihanović sagrađeno je igralište za odrasle osobe koje služi svi građanima, koji nisu nužno štićenici Doma. Naprav-ljena je i ograda, uz pomoć vGč i MO, tako da je Drenovačka sada dobila pravu dnevnu sobu za posjetitelje, a dementni štićenici više neće odlutati nekontroli-rano...“, kaže gospođa Rožman.

Ono što je Domu u Dreno-vačkoj nužno, nove su kupao-nice. I tu se računa na pomoć Grada i Vijeća gradske četvrti sjever i na Mjesni odbor Antuna Mihanovića. Svi mi u nove pro-

Dom za starije osobe Trešnjevka zbrinjava 622 štićenika i uz to se brine za 300 štićenika u iznaninstitucionalnoj skrbi

od 7 do 107


21

store i u nove gradove u koje dolazimo unosimo stare navike i to nerijetko stvara poteškoće, jer dio domske populacije kojima djeca plaćaju smještaj ili sami to čine iz svojih mirovina, nije zadovoljna kad mora stol i sobu dijeliti s ljudima koji imaju navike iz ruralnih krajeva. Pri-mjerice, idiličan park ispred doma u Drenovačkoj, koji je Vijeće gradske četvrti nedavno ogradilo, često treba čistiti od smeća koje neki stanari jedno-stavno bacaju kroz prozor. Iako im Grad daje pristojan džepa-rac, mnogi se ne mogu odreći svojih navika skupljana boca i otpada i tako podebljavaju svoj tanki novčanik. Izaziva to ljut-nju i zazor kod nekih stanara doma kojima je to ponašanje teško prihvatljivo. U Dreno-vačkoj postoje mnoge aktivno-sti, ali muškarce je vrlo teško na njih pridobiti, osim ako nije riječ o sportu.

maskiraju se u političarke U domskom je zboru u Dreno-vačkoj samo jedan muški glas. Ipak, Martinje i obred krštenja mošta počinje se pripremati mjesec dana prije roka. Uvježba-vaju se dečki, biraju se kostimi i muškarci to s velikim veseljem pripremaju, a žene ispod oka motre. Dečki vole i karnevalske zabave. Najčešće se maskiraju u domaće političare, ali još radije u političarke.

Na Trgu Slavoljuba Penkale 1 više je zainteresiranih za razne domske aktivnosti i među muš-karcima. Atraktivnija je to i bolje izgrađena lokacija središnjice, ali zgrada je stara 35 godina i njoj trebaju popravci. Grad Zagreb plaća brigu za one koji se ne mogu brinuti sami o sebi.

anka jUrIčIć najvOLOnterka

„Gerontološki centar“ projekt je Grada koji omogućuje da se osamljenima i ostarjelima dostavljaju ručkovi, neki imaju prigodu ručati i u restoranu Doma, čak mogu računati i na zdravstvenu pomoć i medicinsko osoblje koje se inače brine o teže pokretnima, nepokretnima štićenicima Doma za starije osobe Trešnjevka na lokaciji Trg Slavoljuba Penkale 1... Postoji stacionar na toj lokaciji i Odjel pojačane njege. Tri kata doma su stambeni dio u kojem štićenici žive kao da su kod kuće, tj. kao da su u hotelu. Mogu otići kad hoće i vratiti se kad im odgovara, samo se prijave na porti. Sobe imaju kupaonice... Ostali su katovi za manje pokretne, teže pokretne i nepokretne.

Kristina, socijalna radnica koja se 12 godina brinula o izva-nintitucionalnoj skrbi kaže kako im je na brizi tristo osoba.Uključeni su i volonteri, upravo je njihova volonterka Anka Juričić proglašena volonterkom 2017. godine. Ta najvolon-terka, dobitnica volonterskog hrvatskog oskara, jedna je od desetak volontera koji posjećuju osamljene i nezbrinute Treš-njevčane u sklopu projekta „Gerontološki centar“.

„Odlično surađujemo s Vijećem gradske četvrti jug i Vije-ćem gradske četvrti sjever, sa Caritasom... Župnik u Vrba-nima omogućio nam je da u prostorijama župne dvorane odr-žavamo zdravstvenu radionicu. Mjerimo tlak i održavamo vježbe protiv osteoporozoe“, kaže Antonija, nova socijalna radnica na gradskom projektu „Gerontološki centar“. Nju Grad Zagreb plaća za to da koordinira djelatnosti volontera i „Gerontološkog centra“, ured dijeli s Kristinom, koja je taj posao radila 12 godina, a nedavno se zaposlila unutar samog Doma za starije osobe Trešnjevka. Mnogo žena radi na obje lokacije. Muškarci danas rijetko upisuju socijalni rad. Mnoge su se od njih nadale da će raditi s djecom i slično, no sada svoj posao ne bi mijenjale nizašto, iako ne kriju da je vrlo težak i zahtjevan. Kažu kako bi bilo dobro da je više muškaraca u tom zanimanju, jer u nekim je poslovima dobrodošla muška snaga, bilo da je riječ o agresivnim štićenicima, bilo da su posrijedi nepokretne osobe koje treba zbrinuti.

Dom za starije osobe ‘Trešnjevka’ na Trgu Slavoljuba Penkale 1 (desno) i u Drenovačkoj ulici 30 (gore)

od 7 do 107


22

U sPOMen na ZvOnka ŠPIŠIća(Zagreb, 26. 2. 1937. - Zagreb, 17. 5. 2017.)

Ljubavna pisma Trešnjevci i ZagrebuOtac Zagrebačke škole šansone glazbom se profesionalno počeo baviti 1958. godine

Rodio sam se u ovoj kući i ovdje živim čitav svoj život. Živim za Trešnjevku, a i za Zagreb, i sve se to vidi po mojim pjesmama. Kad sam pisao o njima to su

bila više ljubavna pisma, a manje pjesme. Sama „Trešnjevačka balada“ nastajala je čak devet godina. Imao sam naziv pjesme i jedva sam našao nekog tko će mi skladati baš ono što sam želio – izjavio je Zvonko Špišić. Na samo dva-tri koraka od Parka Stara Trešnjevka živio je, komponirao, pisao, pje-vao jedan od očeva Zagrebačke škole šansone.

Veliki pjesnik Drago Britvić skladao je glazbu za „Baladu“ nakon „samo“ četiri godine, a onda je pjesma još pet godina stajala u ladicama radio-postaja. Tek kad se počela puštati na radiju u Lju-bljani, prepoznali su je i u Zagrebu – pričao je Špi-šić o sporim počecima. Kaže kako je potom pjesma postala slavna posvuda. Zvali su ga u Sarajevo, Beograd, ali i u sve ostale gradove Europe: „samo da pjevamo Trešnjevci!“

Najpoznatije su mu skladbe o Zagrebu poput „Zagrebečke španciracije“, „Grič u suncu, Grič u seni“ , „Zagrebačko ljeto“, „Zagreb i ja“, „Zakaj volim Zagreb“, „Od Selske do vječnosti“, „Tango argentino“, „Trešnjevački plac“, „Stari dečki“,

„Pisme gosponu J. Prevertu v Pariz“ i mnoge druge. Purger Špišić napisao je i niz mediteran-skih skladbi među kojima su „Šjor Perina“, „Bar-

bara“... Također je napisao mnoga scenska djela, djela za zbor, te brojne šansone od kojih su neke

„Kockar“, „Bicikl“, „Milioner“ i mnoge druge. Objavio je tri zbirke svojih pjesama. Bio je i slikar, imao 18 samostalnih i skupnih izložbi (kao i Arsen Dedić i Vesna Parun).

Zvonko Špišić rodio se 26. veljače 1937. godine u Zagrebu. Glazbom se profesionalno počeo baviti od 1958. Bio je samouk. To ga nije omelo da objavi više od 320 skladbi za što je dobio šez-desetak domaćih i inozemnih nagrada i prizna-nja. Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, a od 1984. do 1988. taj-nik Hrvatskog društva skladatelja.

Direktor Zagrebačkog festivala zabavne glazbe bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnikom u Hrvatskom saboru, a od 1982. do 1986. godine bio je odbornikom u Skupštini grada Zagreba. Premi-nuo je 17. svibnja 2017. u rodnom gradu.

Bio je pravi kantautor, pjesnik koji je pjevao i živio svoje pjesme. Ako su se Zagreb i Arsen

„voljeli tajno“ Trešnjevka i Špišić voljeli su i dalje se vole: javno!

„Ali treba doći u proljeće, kada ožive mali vrtovi i kad se okite / dvorišta, /

pa potok pojuri prema jutarnjoj smjeni. / Treba doći u proljeće, kad Pongračevo zazeleni i kad sve to ne / košta ništa u

ovom kvartu bez groblja i bez rodilišta.“

(„Trešnjevačka balada“)

Tekst: Želimir Ciglar Foto: www.zagreb.info

od 7 do 107


23

Piše: Dubravka Miljković

DINAMIKA ODNOSA

Roditeljska ljubavKad već i sâm imaš šezdesetak godina, i kad bi već i sâm ponekad trebao pomoć, moraš udovoljavati nerazumnim zahtjevima svoje majke i/ili oca koji su do savršenstva razvili metodu emocionalnog zlostavljanja, ucjenjivanja i manipulacije svih vrsta

Razgovori s prijateljica-ma imaju točno odre-đenu, da ne kažem zadanu tematiku. Dok

su ti djeca mala, najprije se opisu-ju novi zubići i razmijene simp-tomi onoga što jesu ili bi mogle biti neke bolesti – za svaki slučaj. Onda se operu muževi, prijatelji-ce kojih trenutno nema, pa je na redu nova epizoda sapunice s posla, pa se priča šta je koja zani-mljivo radila, kupila i gdje je tko bio. Djeca su stalno prva tema, samo se sadržaj, jasno, mijenja: njihove zubiće postupno za-mjenjuju njihovi ugrizi a onda i životni (ne)uspjesi... S godinama, muževi više nikoga i ne zanimaju

– osim ako se ne razbole pa ih se onda detaljno obrađuje u okviru teme o zdravlju i bolestima – koja nekako postaje sve opširnija. Pod razno su kratki komentari o knji-gama, filmovima i baletima i to je to. A onda odjednom – promjena dnevnoga reda! Ono o čemu se rijetko pričalo i pod razno, posta-je prva, glavna a nerijetko i jedina točka: vlastiti roditelji - oboje ili pojedinačno. Kad već i sâm imaš šezdesetak godina, i kad bi već i sâm ponekad trebao pomoć, mo-raš udovoljavati nerazumnim zahtjevima svoje majke i/ili oca koji su do savršenstva razvili me-todu emocionalnog zlostavljanja, ucjenjivanja i manipulacije svih vrsta. Zovu usred noći i vrište da će umrijeti, zoveš hitnu, juriš i ti tamo, lupaš na vrata, ne otvara, ključ je u bravi, ne možeš unutra,

skidaš bravu, uzbunjuješ susje-de, stiže hitna... Ma ništa, prošlo joj je. Neće se preseliti kod tebe, neće u dom, želi umrijeti u svom stanu. Ali ne umire. – Više ništa ne osjećam prema njoj... i sramim se toga, plače jedna prijateljica. – Ne znam kako da joj udovoljim, žali se druga. One koje imaju brata i/ili sestru u boljoj su sitauciji: i emocionalni i organizacijski i financijski teret lakše nose – čak i kad ispadne da su one glavna žrtva. Tako je, primjerice, jedna prijateljica liječnica pa je već time najviše na udaru. No nedavno je jednostavno – pukla. I završila na psihijatriji. Spasila se na neko vrijeme. Srećom, još ima i brata i sestru (na psihijatriji još ima mje-sta). One koje su jedinci i nikad im to prije nije smetalo, sada to počinju žaliti... Imam sve uvjete da bih bila sretna ali sve to što imam ne može kompenzirati ovu nesreću koju ona meni priušti svaki dan. Pokopat će ona mene a ne ja nju!

Ako i vi imate takvih pro-blema, možda će vam biti lakše ako znate da niste usamljeni u tome. Ljudi zapravo i ne vole drugima pričati o tome jer nekad misle kako su oni sami za to krivi (bili su zločesti kad su bili mali?) Zašto su neki ostarjeli roditelji takvi? E sad, previše bi nam prostora oduzelo da poku-šamo pobrojati moguće razloge a to vam na kraju ionako ništa ne bi značilo. Bez obzira na razlog, oni se neće promijeniti. Dina-mika koja postoji među vama

izgrađivala se godinama i neće samo tako prestati. Sigurno ste već i sami svašta pokušavali: nešto je djelovalo tek privre-meno, nešto nije uopće.

» Ono što možete, barem pokušati, jest da promije-nite svoju reakciju prema sebi; jednostavno zato da zaštitite sebe. Ponavljajte si da ne možete skoro pa ništa

– osim biti strpljivi. » Negativne emocije normalna su reakcija u takvoj nenor-malnoj situaciji. Dovoljno vam je teško i bez osjećaja krivnje koji si vjerojatno namećete zbog toga što ste ponekad bijesni i svašta vam zbog toga pada na pamet.

» Ne ljutite se na prijatelje koji vam pokušavaju dati razne savjete o tome što biste i kako trebali napraviti jer je kod njih to uspijevalo. Zabrinuti su za vas i čine to u najboljoj namjeri, sa željom da vam pomognu.

Nagradno pitanje za kraj: zašto je naslov roditeljska ljubav? Ironič-no; svaki će roditelj spremno reći kako nema toga što ne bi učinio za svoje dijete; život bi dao za njega! Nijedno dijete to neće tražiti. Ali ako traži mir, malo mira, povre-meno malo mira, onda je neza-hvalno – za sve ono što sam se za tebe žrtvovala: rodila te, hranila i školovala i sad valjda imam pravo sve ti to na-platiti; s kamatama (zelenaškim). Čudna neka ljubav. Ljubav?

KRISTIAN NOVAK:

DAJ MI, BRATE, PRIČU!Nagrađivani romanopisac dobitnik je nagrade T-portala za roman „Črna mati zemla“

Tekst i foto: Vjeran Simeoni

Kristian Novak rodio se 1979. godine u Baden-Badenu, u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj. Roditelji su mu bili međimurski gastarbajteri i živjeli su

u barakama u mjestašcu Gaggenau. Otac je radio u Mercedes Benzu kao mladi inženjer, a mama u tvornici Salamander Bund. Devet godina stariju sestru Sanju većinom je čuvala baka u Međimurju dok su starci bili na arbajtu…Od Sanje je kasnije naučio štošta i o elementima kvalitete književnoga teksta, kao i to da pisati ne treba baš pod svaku cijenu, osobito ako pred sobom imaš nestrpljivog čitatelja. „Buraz, ako nemaš kaj bitno za reći, nije loše bit malo tiho. I nemoj maltretirati svojim teh-niciranjem. Daj mi upečatljivu priču, pa ću čitati.“, govorila je pametna seka.

Nakon smrti oca, preselili su se u Međimurje, u Vrhovljan. Profesor je germanistike i kroatistike, bivši karate-reprezentativac i pisac. Godine 2014. Osvojio je nagradu T-portala za roman „Črna mati zemla“ koji je vrlo uspješno Dora Ruždjak Podolski postavila na kazališne daske ZeKaeMa uz izvrsnu dramatizaciju Tomislava Zajeca. Ove godine ponavlja uspjeh i opet dobiva T-portalo-vovu nagradu za roman „Ciganin, ali najljepši“, čiju kazališnu predstavu očekujemo u ovoj sezoni Hrvatskog narodnog kazališta.

POZNATI IZ SUSJEDSTVA


poznati iz susjedstva


25

GT: Rođeni ste u Njemačkoj, a živjeli ste u Međimurju. Je li crnilo što se provlači kroz roman „Črna mati zemla“ odraz realnog stanja u Međimurju? — U Međimurju sam proveo pola života tako

da je to dio mene. Ako sam što loše napi-sao o Međimurju, napisao sam loše o sebi. Većina reakcija iz Međimurja je jako pozitivna jer se ljudi prepoznaju i sposobni su sagle-dati stvari. Neke reakcije su da nije sve tako crno… Naravno da nije. Mi možemo u svom kvartu vidjeti samo prekrasne stvari, vidjeti samo humoristične stvari, samo plemenite stvari, ali ima i onih crnih. Mene kao autora u ovom trenutku najviše zanimaju priče s dna, priče koje pokazuju neljudski kontekst, a onda ispred toga neku ljudsku sudbinu.

GT: Gdje i koliko dugo živite na Trešnjevci? — Sokolgradska blizu Ljubljanske avenije.

Doselili smo se 2012. godine, a prije toga sam živio u Utrinama, a supruga u Prečkom. Shvatili smo da previše goriva toršimo na razdvojenost. Bitno jest to da smo bliže gradu, a najbitnije je da sam već tada pjevao u Zboru Izvor Crkve Svetog Josipa. Meni je kao malom „selji“ iz Martina na Muri ovdje u Zagrebu dugo falilo to da nemaš nikakvu mikrostrukturu, ta činje-nica da su ljudi jako otuđeni jedni od drugih drugima, da se ne pozdravljaju... To je meni bila jedna potpuno neprirodna situacija, a preko Zbora Izvor upravo sam si to ispravio. Dok smo birali četvrt, Trešnjevka je bila prvi izbor.

GT: Je li Trešnjevka inspirativna za vaše stvaranje? — Fest, zato što prvi put kada sam bio na Treš-

njevci, bio sam u Pizzeriji Purger. Ta pizza je bila toliko fantastična da mi je ostala u sjeća-nju… Dok sam bio na fakultetu, Trešnjevku sam manje-više zaobilazio jer mi nije bila usput. Tek kad smo se doselili i počeli šetuckati po ovim uličicam i vidjeli da osim normalne grad-nje ima i nešto kao neki nalijepljeni kolaž, kuća stara sedamdeset godina, pa onda novi dio, stari krov… Sav taj eklekticizam je jako inspirativan. Postoji još jedna književnica, za mene formativna, Nada Gašić, koja je između ostalog napisala u svom sjajnom romanu „Voda, paučina“ koji opisuje veliku poplavu u Zagrebu 1964. godine i to za konkretno ovo područje Trešnjevke. Često su stanovi gdje žive ljudi niži od same ravnine ceste, tako da je taj potop imao vrlo ozbiljne posljedice.

GT: Kada ste spomenuli Pizzeriju Purger, imate li svoje gastronomske favorite i na koja mjesta idete popiti kavu, odmoriti se u kvartu? — No Sikiriki, Nika, a od restauracija Maga-

zinska klet, Šalša i Šeničnjak.

GT: Biste li svojom tematikom u nekoj imaginaciji mogli napraviti djelo tematike „Črna mati zemla“, a da se događa na Trešnjevci i je li ta realističnost prenosiva? — Mogla bi se prenijeti, samo je kontekst

„Črne mati zemle“ ipak ruralan. Pokušao sam napraviti situaciju da je to nekakva univerzalna situacija kada zajednica dobiva puno agresije, pa reagira agresivno i traži nekog svog žrtve-nog jarca. Sve je to primjenjivo na bilo koju strukturu, a Trešnjevka tu ima izuzetno puno nekakvih socijalnih izazova i čini se da me to kao autora trenutno zanima. Droga, siromaštvo, evo pekara Croatia u kasnim satima prodaje kruh po nižim cijenama što ne vidimo kad se krećemo nekim svojim izoliranim sredinama.

GT: Da vas kao uglednog člana zajednice pozovu da odlučujete o svom kvartu, što biste promijenili? — Zaustavio bih betonizaciju. Posebno je to u

Sokolgradskoj problem. Sve više i više se gradi. Kad smo se doselili 2012. bilo je dvostruko manje tih zgrada i onda jedna po jedna od tih kuća koje imaju oko sebe nekakvo zelenilo i nije toliko auta bilo vezano za njih. Tada je bilo vrlo prohodno, a sada na njihovo mjesto dolaze zgrade sa desetak stanova. Odmah se to reflektira i na prometnu situaciju. Više zelenila bi trebalo. Dovoljno je vidjeti u Parku Stara Trešnjevka koji je sada proširen, a kada su ljetni mjeseci, ovdje je sve krcato.

GT: Pratite li s obitelji programe CeKaTea? — Apsolutno, i to sve češće. Posebno me raduje

što sa CeKaTeom surađuju moji Međimurci Pinkleci. Ima izvrsnih programa za svaki uzrast.


POVIJESNI FELJTON

KVARTOVSKA POVIJEST

SVI ŽIVOTI TREŠNJEVAČKIH ULIČNIH LOKALA Tekst i foto: Vanja Radovanović

Šetnja „od najstarije do najnovije Trešnjevke“ tematizirala je promjene u namjenama lokala u jednoj odsredišnjih trešnjevačkih ulica, Ozaljskoj, od Trešnjevačkog trga do Nehajske/Okićke ulice

Kvartovska povijest u pravilu je povijest „malih“ događaja među kojima tek tu i tamo izroni neki „veliki“ povijesni do-gađaj, a i kad se oni dogode takvi su

događaji češće tek kulisa za tkanje „malih“ ljud-skih priča čiji mozaik čini život jednog kvarta. U ovome ćemo se tekstu zadržati na povijesti ulič-nih lokala. Ti su lokali nekad dugovječni, desetlje-ćima iste namjene ili pak mijenjajući ih iz godine u godinu, ovisno o potrebama, modi, vlasnicima, promjenama profila stanovnika kvarta. Trešnjev-ka tu nije iznimka, njenu povijest čini splet uglavnom nespektaku-larnih, ali toplih ljudskih priča čiju pozadinu čine lokali uzduž glavnih trešnjevačkih ulica.

U skladu sa takvim pogledom na trešnjevačku povijest projekt „Mapi-ranje Trešnjevke“ organizirao je 30. rujna 2017. šetnju pod nazivom „Od najstarije do najnovije Trešnjevke“ koja je jednim svojim dijelom imala temu upravo promjene u namje-nama lokala u jednoj od središnjih trešnjevačkih ulica, Ozaljskoj, od Trešnjevačkog trga do Nehajske/Okićke ulice. Razgovori tijekom šetnje pokazali su kako brzo blijede sjećanja na svakodnevne prizore pored kojih prolazimo gotovo svakog dana: Tek rijetki su se sjetili namjena nekih od najvidljivijih poslov-nih prostora vidljivijih i od samog trga.

Na primjer, na samome uglu Ozaljske i Kra-pinske ulice danas je prodavaonica „Delicija“, no još nedavno tamo je bio dućan „Prehrane“ koji je

proizašao iz nekadašnjeg mljekarstva. Tek rijetki se sjećaju da je sa druge strane te kuće početkom 90-ih bio jedan od prvih kineskih restorana u Zagrebu! U sadašnjoj zgradi Privredne banke Zagreb, kažu neki, nekad je bila papirnica. Ali, što se nalazilo na mjestu današnje zgrade FIne (nekadašnje zgrade sDk - Služba društvenoga knjigovodstva) nitko se tijekom šetnje nije mogao sjetiti. U nešto se dubljem pamćenje utisnulo to da je u današnjoj zgradi HvIDre i društvenih organizacija nekad bila milicijska stanica, ali se

nitko od nas nije mogao sjetiti što se nalazilo prije sada zatvorene pošte preko puta Sokolgradske ulice ili gdje je točno bila prodavaonica dječje obuće „Opatija“ (neki kažu, na mjestu sadašnje papirnice).

No, valja spomenuti da sjeća-nja stanovnika ipak nisu jedini izvor podataka, suradnici projekta

„Mapiranje Trešnjevke“ pribavili su knjigu „Almanah udruženja trgo-vaca Zagreba, 1932. –1935.“ kao i zbornik „Privreda grada Zagreba 1946. – 47“, a svojim su trudom i

vremenom prikupljanju podataka pripomogli i volonteri IX. gimnazije pod vodstvom prof. Inge-borg Radimiri koji su tijekom 2016. godine izvršili popis sadašnjeg stanja lokala u najvažnijim treš-njevačkim ulicama tako da će biti moguće uspo-rediti stanje u te tri vremenske točke.

Pogledajmo neke od zapisa iz tih davnih treš-njevačkih godina. Nasumice smo odabrali neke od lokacija na Ozaljskoj ulici u dijelu između Treš-

povijesni feljton

27

Glavni urednikVeselko Leutar

Zamjenica glavnog urednikaAnita Končar

Art-direktorTrpimir Ježić

KolumnisticaDubravka Miljković

LekturaŽelimir Ciglar

SuradniciVesna Rems Dobrin, Vanja Radovanović, Ivan Hromatko, Vjeran Simeoni, Želimir Ciglar, Ivana Fabrični, Zorana Ćetković

Fotografija na naslovniciVeselko Leutar

Fotografije na koricamaFredy Fijačko , Nives Borčić Novak

NakladnikCentar za kulturu TrešnjevkaPark Stara Trešnjevka 110 000 ZagrebČasopis izlazi uz financijsku podršku Grada Zagreba ipotporu Vijeća gradskih četvrtiTrešnjevka – sjever i Trešnjevka – jug

Za nakladnikaLjiljana Perišić

Dinamika izlaženjakvartalno

Telefon01 30 27 411

Faks 01 30 24 247

[email protected]

MB3239632

Žiro-računZABA2360000-1101429565

Naklada5 000 primjeraka

ISSN1846–503X

njevačkog trga i raskršća s Nehajskom i Ozaljskom!

- Ozaljska 32: Tamo su sada zlatarna Josip, butik MsL i donedavno je bila i pošta. Prema popisu pošta iz telefonskog imenika iz 1948. pošta je već tada bila na toj adresi, međutim 1961. je bila na današ-njoj adresi Ozaljska 13.

- Ozaljska 38 (uz Žumberačku ulicu): Sada je tamo obrt za izradu reklama te pediker, dok je u 30-ima tamo bila odjeća

„Kovač“, potolar „Halužan“ i željezara „Papo“

- Ozaljska 50 (uz Lipovečku ulicu): Sada je tamo apoteka, a u 30-ima je bila trgovina odjećom „Lotta“, a 1947. bife vlasnika Vje-koslava Čotića

- Ozaljska 13: Sada su tamo ključarski i zlatarski obrt, no 1961. je na toj adresi bila pošta

- Ozaljska 17: Sada je tamo frizer „La Belle“, a 1947. je bila trgovina manufak-turnom robom Josipa Markulina

- Ozaljska 21: Sada je tamo pečenjarnica „Balkanjeros“, a 1947. je bio bife vlasnice Matilde Golob te trgovina rublja i pletene robe Stjepana Maleka

No, promjene su često brze i sjećanja svih vas, čitateljica i čitatelja, vrlo su vri-jedna pa vas pozivamo sve vas da nam se javite mailom, telefonom, komentarom na našem internetskom portalu www.mapi-ranjetresnjevke.com ili čak osobno s vašim informacijama.

A za kraj, još jedan detalj iz povijesti Ozaljske ulice i njoj susjedne Tratinske, nevezan uz trgovine! Godinama su one zajedno tvorila Ulicu Narodnog heroja Rade Končara (puni naziv), a njega su dobile na izvanrednoj svečanoj skupštini Gradskog narodnog odbora 8. svibnja 1946., na prvu godišnjicu oslobođenja grada Zagreba. To je ime ulica nosila punih 45 godina, do 1991. kada su vraćena ori-ginalna imena Tratinskoj i Ozaljskoj ulici.

www.cekate.hr

istraživanje kvarta trešnjevka u očima trešnjevčana · na čelu mu je roman lončar iz...

Documents