Strah između vjere i nevjere

Hrvatska poslovica veli da su u strahu velike oči i tako ističe barem dva važna obilježja straha. Prvo da strah širi oči. Naše se zjenice šire uvečer kada je manje svjetla, kada se gubi dan više ne razaznajemo dobro ono što vidimo. Velike oči straha nas upućuju na to da strah postoji tamo gdje su nam stvari i odnosi nepoz-nati ili barem nedovoljno poznati, tamo gdje smo iz svjetla ušli u polumrak i polu-sjenu. Strah se hvata tamo gdje se ne snalazimo i gdje ne vidimo jasno. I drugo,

da velike oči uvećavaju ono što vide, što znači da oči koje je strah uvećao ne vide bolje, nego vide i-skrivljeno, da napuhuju ono čega se plaše. Kao da na neki način oči pojačavaju strah time što prekomjer-no uvećaju nepoznato koje nas plaši. Riječ strah u hrvatskom je jeziku korijenski vezana uz riječ stradati i tako nas upućuje na to da je strah signal koji bi nas htio zaštititi od mogućeg stradanja. Stoga nije svaki

strah negativna pojava, nego je strah prvenstveno u službi očuvanja našega života od povreda i stradanja. Tek kada strah izgubi svoju prvotnu ulogu upozorenja od opasnosti i pretvori se u način doživljavanja sebe i svijeta, postaje bolest. U drugim jezicima strah upućuje na tjesnac, stisnutost, uskost, bezizlazje. Ovo se obilježje straha naj-

jasnije očituje na njegovim učincima na tijelu gdje se najčešće pojavljuje kao nestanak zraka, otežano

disanje, osjećaj gušenja, stiješnjenog prostora, zatvorenosti… Strah se pojavljuje kao strah od nečega što

možemo imenovati, ali se pojavljuje i u svom težem obliku kao strah od nepoznatog, strah u kojem pre-

poznajemo samo njegove učinke, ali ne više i njegov izvor. Ipak, u pozadini straha stoji strah od smrti,

strah za život, strah za opstojnost. No, možda je najteži oblik straha strah od života, strah koji se pojav-

ljuje kao došaptavanje da bi izlazak iz života bio rješenje i oslobođenje od straha. Ako bismo htjeli pot-

ražiti ono što je svi oblicima straha zajedničko, onda bismo u podnožju pronašli da se strah uvijek na ne-

ki način odnosi prema životu, bilo kao strah za život, bilo kao strah od života. To je već dovoljno da

strah shvatimo kao ono što se protivi životu i da život shvatimo kao ono što se suprotstavlja strahu. I do-

ista, život raste i napreduje samo tamo gdje uspijemo nadvladati strah.

Desetljeća službene nevjere uvjerila su nas da je nevjera suprotnost vjeri. Nevjera se nametnula kao suprotnost vjeri sluteći intuitivno da bi pobjeda nad vjerom otvorila prostor u kojemu bi se mogla nesmetano služiti strahom kao sredstvom vladanja. Tako je nevjera, upravo iz nutarnje potrebe da stra-hom osigura svoju opstojnost, istovremeno širila strah i podmetala vjeri da se ona hrani ljudskim straho-vima. Vjera je, pak, smještajući u drugi plan strah kao bitnu suprotnost vjere, pristala na nametnuto su-parništvo s nevjerom. Vjerujući da je nevjera istinski neprijatelj vjere pokušavali smo se izboriti za vje-ru, za njezino pravo opstanka, za argumente koji pokazuju ili dokazuju ispravnost i istinitost vjere i nje-zinih istina ili barem to da se vjerske istine ne protive zdravom razumu. Tako se sukob vjere i nevjere smjestio uglavnom na razinu razuma i društvenih odnosa te je vjera time gubila snažno tlo odnosa prema životnoj ugroženosti pojedinca i njegove potrebe za osmišljenim životom. U sučeljavanju s nevjerom vjera je čuvala kako čistoću svojih istina tako i zdrav razum. Nestankom službe-

ne nevjere ona se našla na brisanom prostoru. Izišla je kao pobjednica, ali bez slasti pobjede. Nestalo je ne-vjere, a nije se pojavila punina vjere. Nema više nevjere kao službenog protivnika, ali nema niti oduševljenja za vjeru i njezine istine. Kao da je nestankom nevjere nestao i interes i za vjeru. Nakon početnog zanimanja

za kršćanstvo vrlo brzo se pokazalo da je ljudska glad puno dublja da se ne da utažiti povijesno dobivenim

Dn 7, 13-14

Otk 1, 5-8

Evanđelje: Iv 18, 33b-37

Informativni listić župe, godina 14. broj 52

Isus Krist Kralj svega stvorenja 25. studenoga 2018.

bitkama s nevjerničkim političkim sustavima. Ljudska duša vapi za ispunjenjem i smislom i ne da se zadovo-

ljiti osjećajem pobjede nad nevjerom. Ne traži samo snagu argumenta, nego traži i smirenje strahova, razumi-

jevanje, prihvaćanje, ljubav, nadasve ispunjenje Beskonačnim. To je razlog zbog kojega se, naoko neočeki-

vano, dogodilo da mjesto nevjere nije zauzela vjera, nego lakovjerje. To je razlog da se vjera odjednom našla

pred zbunjujućom stvarnošću. Dobila je povijesni sukob s nevjerom, ali rezultat nije pobjeda, nego iznenadni

pojavak šarolikog masovnog lakovjerja, od praznovjerja do svevjerja.

Osjetljivost duše i njezina potreba za puninom života upućuje nas sasvim ispravno na odmak od sukoba

bilo s nevjerom bilo s lakovjerjem i traži od nas da se ponovo okrenemo srcu vjere: kraljevstvu Božjem i pu-

nini života. Ova povijesna lekcija je dobro došla iz dva razloga. Prvi je da smo vrlo brzo otkrili, i vjernici i

nevjernici, kako u podnožju ljudskog života neprestano vreba strah koji signalizira da se valja truditi oko os-

mišljavanja života. I drugi koji pokazuje kako je vjeri daleko svojstvenije da smiruje strah, nego da se doka-

zuje pred nevjerom.

Ovo je razlog zbog kojega u cijeloj Bibliji nema sukoba s nevjerom. Postoje mnogi i raznovrsni sukobi s

idolatrijom i drugim bogovima, ali ne i s nevjerom. Čak i kada se u Psalmu 53. izravno govori o bezumniku

koji u svom srcu reče da nema Boga, ne misli se na nevjeru kao životni stav, nego na krivu uporabu razuma

koja čovjeka zavodi da živi pokvareno.

Novi zavjet često opisuje situacije u kojima Isus izriče riječi »Ne boj se!« Najčešće nakon uskrsnuća. To

je i razumljivo ako vodimo računa o tome da strah u sebi krije strah od smrti. Uskrsnuće kojim je Isus pobije-dio smrt baca snažno svjetlo na neutemeljenost ljudskog straha sve dotle dok se čovjek oslanja na Boga. I iz toga slijedi važna životna i vjerska pouka: strah se ne smiruje borbom protiv straha, nego povjerenjem u Isu-

sa koji je život i savršena ljubav kojom nas je ljubio do smrti i preko smrti. Strah se ne smiruje hrabrošću ko-ja nadvladava strah, nego oslanjanjem na Isusa koji je nadvladao smrt. Mnogi bi strahovi nestali kada bismo vjerom povjerenja povjerovali u Isusovu nazočnost u našim životima i oslonili se više na Njegovu Silu, nego

na svoje snage.

Ante Vučković, Riječju probuđeni, Teovizija, Zagreb, 2003, 53.-57.

O G L A S I TISAK: Glas Koncila, MAK , Glasnik SiM, Glasnik Svetog Josipa, Brat Franjo

Pozivamo vas da oni koji još nisu, postanu prijatelji Caritasa!

KNJIŽICE ZA OBITELJSKI DAR MOŽETE PODIĆI U ŽUPNOM UREDU ILI U CRKVI TKO ŽELI DATI FOTOGRAFIJE OD KRŠTENJA ILI VJENČANJA ZA BOŽIĆNI BROJ

„VIDIKA“ ; NEKA TO UĆINI ŠTO PRIJE ! DATUM SV. POTVRDE: 18.05.2019., subota, u 11 sati.

DATUM PRVE PRIČESTI: 12.05.2019., nedjelja. U NEDJELJU: 2.12. nakon sv. Mise u 11h; SUSRET KRIZMANIKA I RODITELJ

ŽUPNA KATEHEZA: PRVOPRIČESNICI – VIDOVEC (3.a i b) – srijeda u 14.30 sati

NEDELJANEC (3.c) – srijeda u 15.30 sati KRIZMANICI: VIDOVEC (8. a i b) – utorak u 14:30 sati

NEDELJANEC – srijeda u 16.15 sati

OD PRVE NEDJELJE DOŠAŠĆA ZORNICE U 6 SATI SVAKI DAN I NEDJELJOM I BLAGDANIMA Dozvolom Varaždinskog biskupa župnik u Vidovcu može imati više misnih nakana

u jednom danu tokom tjedna i nedjeljom jer vodi župu bez kapelana.

DAROVALI ZA POTREBE ŽUPE

Ivan Škreb, Cargovec = 300 kn

Antun Kocijan, Gojanec = 200 kn

Jedna osoba, Gojanec = 300 kn

Dalibor Pintarić = 200 kn

Jedna osoba, Gojanec = 400 kn

Štefanija Pintarić, Krkanec = 50 eur

Ob. Težak, Šijanec = 300 kn

Franjo Cafuk, Šijanec = 300 kn

Ob. Josipa i Marije Canjuga, Vidovec = 300 kn

Stjepan Baner, Papinec = 300 kn

Jedna osoba, Nedeljanec = 200 kn

Mladen Težak, Nedeljanec = 300 kn

Ob. Stjepan Kliček, Cargovec = 300 kn

Jurica Cafuk, Domitrovec = 500kn

Jedna obitelj, Nedeljanec = 300 k

Cafuk - Špiranec, Vidovec = 300 kn

Barbara Črnila, Vidovec = 200 kn

25. 11. 2018. SVETKOVINA KRISTA KRALJA

TRIDESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

8h. VIDOVEC – za župljane

9i30h. NEDELJANEC + K atarina Rožić

11h. VIDOVEC + Ljudevit i Doroteja Cikač i + ob. Posavec

26. 11. Ponedjeljak

Konrad, Dubravko

18h. VIDOVEC + Agneza, Valent, Gašpar i Marija Trojko – daje Jelka Trojko

27. 11. Utorak Maksim, Valerija

18h. VIDOVEC + Ivan i Jelena Trojko, Juraj i Marija

Kolačko – daje ob. Farc

+ Zvonko Remar, na čast Anđelima čuvarima

– daju unuci Alen i Robert

28. 11. Srijeda Jakov Markijski,

Držislav

18h. NEDELJANEC + Marija i Josip Šimek – daje ob. Fošnar

29. 11. Četvrtak Filomen, Svjetlana

18h. VIDOVEC + Stanko Košić – daje Antonija Košić

+ Ivan, Ivka, Marija, Alojz i Vito Sever – daje ob. Košić

30. 11. Petak

Sv. Andrija, apostol

18h. VIDOVEC + Andrija i Anđela Mikak, Vid i Ana Priher – daje obitelj

1. 12. Subota

Blažena Djevica

Marija u subotu

8h.VIDOVEC + na nakanu

17h. – krštenje: Elena Koški 18h. VIDOVEC + Andrija Vajdić – daje supruga i djeca

+ Franciska, August, Antun, Marija, Milka i Ivan Ljubek + Anđela Hudak – daje Ana Platić

2. 12. Nedjelja

PRVA DEDJELJA DOŠAŠĆA

6h. - ZORNICA - VIDOVEC – za župljane

9i30h. NEDELJANEC + Stjepan, Katarina, Alojzija Jelena i

Ignac Kocijan, Dragutin Vupora, Dragica Lukavečki – daje ob. Kocijan

11h. VIDOVEC + ob. Kučko, Vlado, Drago i Fanika Kučko, Ćiril

Švogor i č. s. Tadeja Slunjski – daje ob. Kučko

„ Crkva kao prostor spasa „

Kako Crkva u svojim zajednicama i osobama

može postati prostor spasa, treba pojasniti kroz medi-

taciju jedne evanđeoske priče o iscjeljenju. Tu pri-

povijest je srednjovjekovni redovnik prikazao na ovoj

slici lijevo i pri tome pokušao uvući promatrača u tu

zgodu.

Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle,

pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče:

»Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ru-

ku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se

očisti od gube. (Mt 8, 1-3)

Umjetnik je gubavca nacrtao na rubu: na rubu ži-

vota, na rubu društva. On takoreći pada „na koljena“.

Bio je to pasji život. Sve što je život činilo vrijednim,

njemu je falilo. Ako bi mu se netko približio, morao

je izdaleka vikati da se zaustavi i ne približava mu se.

Njegov ishod bio je predvidiv - bijedna smrt s laga-

nim skapavanjem. Nije više ništa mogao oblikovati.

Za mnoge bolesnike je tipično da gube moć oblikova-

nja života. Život bez moći (oblikovanja), u kojem se

više ništa ne može učiniti, nije nikakav život. Gubavac je istjeran iz društva živih u izolaciju osamljenosti.

Zbog toga su i Rabini ubrajali gubavce među mrtve. Pa ipak kad je gubavac čuo za Isusa, zanemaruje sva

pravila, približava mu se i prema njemu pun nade pruža svoje ruke. Isus ga ne iznevjerava. Nije slučajno da

na slici u lijevoj ruci drži svitak Zakona. On od Boga, odozgo s Gore, donosi novi Božji zakon, kao što je

Mojsije s brda Sinaja donio kamene ploče Zakona. „Kršeći“ ljudski zakon Isus pristupa gubavcu (Isusove

noge su u pokretu), gleda ga pozornih očiju, i time, neuglednome daje ugled. Potom Isus pruža ruku i dodi-

ruje „mrtvoga“. Ovaj oživljuje, jer ga dotiče Božja stvaralačka ruka. U susretu se događa „uskrsnuće“ iz

smrti. Na slici iza Isusa dva su čovjeka. To su Petar i Ivan, nosivi stupovi Crkve. I oni se kreću, i to u dvos-

trukom smislu: najprije slijede Isusa, i time hodaju i u pravcu gubavca. A svi dolaze s brda koje simbolički

predstavlja blizinu Boga. Kršćani su uvijek, poput Isusa, blizu Bogu i blizu ljudima. Potom umjetnik poka-

zuje što Crkvu čini Crkvom. Petar promatra svoju desnu ruku. Vidio je kako Isus rukom liječi gubavca i

shvatio je pouku. Biti Crkva znači odnositi se prema ljudima na Isusov način. Dakle: ići k njima, k onima

na rubu, onima koji su sasvim dolje. Potom pogledati, dotaknuti, omogućiti, udomiti i time vratiti u život.

Crkva je, to je vizija, pozvana da hodanjem za Isusom bude odvjetnica potlačenog života. Ako se vratimo

još jednom slici, iza Petra i Ivana, vidimo skupinu ljudi. Slika izaziva: Upusti se i ti u taj biblijski događaj.

Najprije se uspni s Isusom na Goru, da bi bio sam s Bogom i da bi u sebe prihvatio nazor Božjeg srca. I

onda siđi s brda i pođi, iza Isusa, onim ljudima koji su danas „gubavci“.*

* Preuzeto i prilagođeno iz: P. Neuner/P. Zulehner, Dođi kraljevstvo tvoje. Praktična ekleziologija, Ex Libris, Rijeka, 2015., 54-61.

Izdaje: RKT. ŽUPA SV. VIDA, Trg Sv. Vida 6, 42205 Vidovec Odgovara: Branko Švogor, župnik

Slika: Isus i gubavac, Evanđelistar iz Echternacha, oko 1040.