i._teorijsko-pojmovne_osnove_politickih_sistema_1_.doc

7/24/2019 I._Teorijsko-pojmovne_osnove_politickih_sistema_1_.doc

http://slidepdf.com/reader/full/iteorijsko-pojmovneosnovepolitickihsistema1doc 1/6

SAVREMENI PRAVNO-POLITIČKI SISTEMI(skripta pripređena prema udženiku Suvremeni politički sustavi dr! s"i #$že %epi&a'

I! Te$risk$-p$m$)ne $sn$)e p$*iti+ki, sistema ('!

.! Predmet i met$de nauke $ p$*iti+kim sistemima

Savremeni politički sistemi značajan su dio političkih nauka. Nastali su kao posebna naučna disciplina

postupnim odvajanjem iz poli tičkih i ustavno-pravni h nauka, a radi potrebe da se prošir i i produbi znanje o

poli tičkom sistemu kao složenom poli ti čkom fenomenu svakog poj edinog društva, kao i zajedničkim

karakteristikama svih političkih sistema u kojima se organizira, ostvaruje i funkcionira javna vlast. li,

tako!er, i da se do!e do saznanja kako o sličnostima, tako isto o karakteristikama i specifičnostima pojedinih

sistema. Sve to ima veliko značenje, ne samo u cilju razvijanja teorijskih spoznaja o sferi političkog u

društvu ve" je od velike koristi i za političku praksu. #predjeljenje za odre!eni politički sistem, otklanjanje

nedostataka postoje"eg i usvajanje savremenih rješenja pridonose stabilizaciji društva i od velike su koristi

njegovim kreativnim političkim snagama.

$ samom pristupu raspravi o predmetu nauke o političkim sistemima postavlja se pitanje je li njezin

predmet isklj učivo jedan kon kre tn i poli tički sistem, kao poli tička pojava savre menog društva, il i se predmet

ove naučne discipline odnosi na sve postoje"e političke sisteme. $ literaturi susre"emo i takve rasprave gdje

se pojam tretira u jednini, ali tako da se ne govori o nekom konkretnom političkom sistemu, ve" o

poli tičkom sistemu kao pojavi uop"e. %e!utim, ovakve rasprave zna to su rje!e. &e"ina naučnika tretira

pojam u množini. 'o znači da se tret ira pol it ički sistem kao pojava uop"e, al i je težište na por edbenoj

metodi, s ciljem da se usporedbom brojnih političkih sistema, posebno onih koji su dominiraju"i, do!e do

potrebnih spoznaja . (ato se predmet naučne disc ipline o pol it ičkim sistemi ma odnosi i na poli tički sistem

kao posebnu političku pojavu, ali i na množinu političkih sistema, kako bi se usporedbom pojedinih došlo do

op"enitih spoznaja karakterističnih za sve.

&e" iz ovoga naoko jednostavnog pitanja vidi se da predmet nauke o političkim sistemima nije jednostavno i lako odredi ti . (ato se jedan broj autora udžbeni ka uop"e ne odlučuje raspravljati o tome što je

predmet ove naučne disc ipline, a neki su se iscrpl jival i u me!usobnoj raspravi o prednos tima jednih i

nedostacima drugih sistema. $ tom nadmetanju )sve više je sazrijevala svijest o povijesnom promašaju svih

društvenih projekata koji su se temeljili na marksističkoj duhovnoj, socijalnoj i političkoj tradiciji i

iskustvu. *omunistički model socijalizma ne samo da je s vremenom istrošio svoje mogu"nosti održavanja

razvitka, ve" se iskazao povijesno promašenim, neprirodnim poretkom.+

(ato u novije vrijeme, osobito nakon sloma komunističkih sistema, otpada potreba me!usobnog teorijskogosporavanja ili dokazivanja, pa se težište rasprave ponovno prenosi na bitna pitanja.

rugi način izbjegavanja odre!enja predmeta ove naučne discipline jest prijenos rasprave na brojne

različite teorije o predmetu političkih sistema. zlažu se bitna stajališta pojedinih teoretičara i argumenti

)za+ i )protiv+ njihovih teorijskih stavova, ali se rasprava ne završava niti pokušajem vlastitog odre!enja

samog predmeta. nventariziraju se različita teorijska mišljenja, pa se, primjerice, ukazuje na )teoriju o

državi kao predmetu političkog sistema+, zatim )teoriju o vlasti+ kao predmetu, teoriju determinizma,zavjere, funkcionalističku i druge teorije. Na kraju se konstatira kako )navedene teorije čine dovoljnu

podlogu za naučno obl ikovanje teor ije o pol it ičkim sistemi ma+, te da )boga ts tvo pris tupa ovo j probl ema tici

upu"uje nas na zaključak da su politički sistemi živa, dinamična i nezaobilazna naučna disciplina.+ regled

različitih teorija, kao što vidimo, opet se završava bez jasna opredjeljenja što je predmet političkih sistema,

ve" zaključkom o njihovoj nezaobilaznosti i dinamičnosti.

$ nastojanju da izbjegnemo ovakvu i slične neodre!enosti, ali bez nakane da dademo sveobuhvatnu

definiciju predmeta nauke o političkim sistemima, za potrebe ovoga rada bit "e dovoljna konstatacija da epredmet p$*iti+ki, sistema ka$ nau+ne dis"ip*ine struktura $r/ani0a"ie i 1unk"i$nirana a)ne )*asti u $dređen$mdru2t)u u usp$redi sa sistemima dru/i, drža)a3 $dn$sn$ dru2ta)a!'ime smo odredili ne samo područje

istraživanja ve" smo ukazali i na neraskidivu vezu izme!u predmeta i metoda ove naučne discipline. Naime,

u nauci je odavno poznato pravilo da svaka nauka i svaka posebna naučna disciplina, da bi to uop"e bila,

mora imati svoj predmet /ono što istražuje i objašnjava0 i svoju metodu /način ili postupak kako to čini0. 1er,od toga što se istražuje ovisi kako to činiti. %etoda je ovisna od predmeta. li, tako!er je spoznaja o



predmetu ovisna od toga koj a je metoda pr imijenjena. r itom, u is traživanju je mogu"e kor is ti ti se i

kombiniranom primjenom više metoda.

P$redena i*i k$mparati)na met$da u tolikoj je mjeri primijenjena u političkim sistemima da mnogi

naučnici koji se bave ovom problematikom nazivaju ovu naučnu disciplinu )uporedni politički sistemi+. 2adi

se o tomu da mi možemo strukturu političkog sistema jedne države ili političkog sistema kao političke

pojave uop"e is tražit i i djelomično objasnit i bez uspor edbe s drugi m sistemi ma. %e!utim, kva li ta tivnu

stranu političkog sistema, njegove dobre i loše osobine, prednosti i nedostatke, njegovu demokratičnost ifunkcionalnost mi možemo objasniti samo usporedbom s političkim sistemima drugih zemalja.

Svi politički sistemi u savremenom svijetu imaju odre!ene zajedničke strukturalne karakteristike. #ne su

obično izražene na pitanju političkih institucija koje čine značajan dio političkog sistema svakog društva.

(ato je nezaobilazno istraživanje institucija svakog modernog političkog sistema, kao što su država,

parlament , pol it ičke stranke, vlada, predsjednik države i slično. 'e sl ičnost i svi h kon kre tn ih pol it ičkih

sistema upravo omogu"uju primjenu komparativne metode tako što jedan politički sistem stavljamo pod našu

naučnu pozornost porede"i ga s drugim političkim sistemima. 'ime dolazimo do spoznaja što on ima, a što

drugi nemaju. obrnuto.

oredbena metoda u istraživanju primjenjiva je samo na pojave iste vrste. (ato )osnovna pretpostavka

upore!ivanja, odnosno primjene uporednog metoda jest uporedivost pojava koje se promatraju. 'o znači da

te pojave moraju imati zajednička svojstva, koja dozvoljavaju da ih shvatimo kao pojave u izvjesnom smislu

iste vrste ili roda, a ujedno i svojstva koja ih razlikuju.+ olitički je sistem različit od izbornog,

gospodarstvenog, pravnog i drugih sistema. Njihovom usporedbom ne"emo ništa dobiti jer se, jednostavno,

radi o pojavama koje nisu iste vrste, odnosno roda. li zato politički sistem 3osne i 4ercegovine možemo

porediti sa sistemom 2epub like 4rvat ske , a njih oba sa sistemi ma drugih država. Na ta j nač in sazna t "emo

njihova strukturalna i kvalitativna svojstva. ne samo to. $sporedbom istih institucija različitih političkih

sistema do"i "emo do novih spoznaja ne samo o cjelini ve" i o dijelovima sistema. ritom, opet, važi isto

pravilo, da se mogu poredi ti samo is ti dije lovi sistema. r imj erice, parlament s parlamentom, vlada s

vladom, predsjednik jedne s predsjednikom druge države, kako glede njihova sastava, tako isto i glede

njihovih ovlasti kojima raspolažu sukladno odredbama ustava. sto tako, ništa ne"emo bitno saznati ako

usporedimo pojave ili institucije različita roda5 predsjednika s parlamentom ili vladu s političkom kulturom.

$sporedivost pojava ili institucija sistema temeljna je pretpostavka primjene ove metode.

oredbena ili komparativna metoda dosta se koristi ne samo pri istraživanju političkih sistema ve",

tako!er, i u pravnim naukama. 'u, me!utim, postoje odre!ene specifičnosti tako da ipak )nije teško naslutiti

metodske razlike koje dijele uporednopravna proučavanja od takvih proučavanja u političkoj nauci. ok se prva, starij a i razvi jeni ja /osobi to u tzv. privatnom pravu0, ograničavaju na norma tivnu i inst itucional nu

analizu, pa to. usprkos prodoru socioloških metoda, ostaje njihovo osnovno obilježje, dotle se uporedna

proučavan ja u poli ti čko j nauci znatno više kor iste sociološkim, odnosno raznim met oda ma iskus tvenih

istraživanja.+

%e!utim, temeljno pravilo da se mogu uspore!ivati samo pojave iste vrste tako!er važi i kod primjene ove

metode u pravnim naukama. rimjerice, može se uspore!ivati i tako saznavati, te naučno objašnjavati samoradno pravo jedne s radnim pravom druge zemlje ili instituti i norme ustavnog prava jedne s institutima i

normama iste grane prava druge države. (ato se razvitak političke teorije, a time ni uspješne političke

prakse, ne može zamis li ti bez pr imj ene usporedne met ode. 'im prije, i tim više , što se na terenu poli ti čkih

sistema ili ne može uop"e eksperimentirati, ili su takvi opiti izuzetno skupi. aleko je korisnije i

jednostavni je , usporedbo m s drugim sistemi ma, proučavat i, kre irat i i reformirat i neki konkretn i poli ti čki

sistem.

Ana*i0a sadržaa usta)a i drugih dokumenata kao što su zakoni, pravilnici, poslovnici i drugi normativniakti tako!er je korisna metoda za političke sisteme. 2adi se o tomu da je politički sistem uvijek pravno

uokviren i normiran, prije svega, ustavom odre!ene zemlje ali i drugim dokumentima naliziraju"i njihov

sadržaj, do"i "emo do relevantnih spoznaja o kvantitativnim i kvalitativnim svojstvima političkog sistema.

sto tako, analizom sadržaja zakona o izborima dviju ili. više država mi možemo mnogo toga saznati o

njihovim izbornim sistemima, njihovoj demokratičnosti i slično. Nadalje, analizom sadržaja odluka vlade ili

parlamenta neke držive, te njihovom usporedbom s odlukama is tih inst itucija druge države, možemo do"i do

spoznaja o njihovim ovlastima i položaju u odnosu na druge organe i institucije političkog sistema.

%e!utim, nužno je istaknuti da normativno-pravna analiza /ustava, zakona i slično0 ima sasvim

ograničen domet zbog postojanja ve"eg ili manjeg raskoraka izme!u normativnog i stvarnog. #na omogu"uje

da saznamo kakvo je stanje trebalo biti, a ne kakvo ono jest. ošto je politički sistem dinamična kategorija,

normativna raščlamba pruža samo mogu"nost prosudbe o prirodi političkih sistema. #na nam samo odre!uje

polaznu poziciju i omogu"uje prvi stupanj spoznaje. Nas, me!utim, prij e svega zanima kakvo nešto jest u

stvarnoj društvenoj zbilji. #dgovori na takva pitanja daleko su složeniji i do njih se može do"i samo

kombiniranom primjenom ve"eg broja naučnih metoda i u jednom dugoročnom istraživačkom radu. ritom,

znatno je lakše istraživati statički dio strukture političkog sistema, dok je istraživanje njegove dinamične



strane - dakle, političkog sistema kao dinamičnog procesa - znatno teže. 'o je, inače, gotovo nerješivi

problem svi h društvenih nauka , pa time i nauci o poli tički m sistemi ma.

Opit3 ili eksperiment, jedna je od pomo"nih naučnih metoda, koja je u društvene nauke prenesena iz

pr irodnih. ako nije mnogo tret irana, ipak se može kor is ti ti i u oblast i poli tički h nauka, pa time i u nauci o

poli tičkim sistemi ma. )#p"enito govore"i, eks perimen tiranje se sastoji od plansko g opažanja pojava koj e se

odvijaju u manje ili više kontroliranim uvjetima i koje se mogu ponavljati i provjeravati. #bično se takva

opažanja vrše u neke vrste laboratoriju, gdje se uvjeti mogu mnogo lakše mijenjati i prilagodavati. 6lavna jestvar, kako svi znamo, da ponavljanje eksperimenta dopušta istraživaču da mijenja neke činitelje dok drugi

ostaju nepromijenjeni /koliko god je to više mogu"e0, da bi se vidjelo kakve posljedice izaziva svaka

promj ena. ko je opit nemogu"e primijeniti na cjelinu političkoga sistema jedne zemlje, a pogotovo na ve"i

broj poli ti čkih sistema, to ne isklj učuje njego vu uporabu na istr aživanju poj edinih nj ihovih di je lova. 'ako!er

nam ukazuje i na ograničene mogu"nosti njegove primjene.

'a spoznaja ograničenih mogu"nosti ovisi prije svega o tome koju pojavu istražujemo i kako "emo

uspjeti na minimum svesti nesporazume i nerealna očekivanja. )(a političko eksperimentiranje nema gore

stvari od naivnog amaterizma. ored dobrog poznavanja statistike postavljaju se još najmanje tri druga

zahtjeva5

1. poznavanje ponašanja koj e želimo stvor it i il i reproducirat i,

2. iskustvo u strogoj primjeni tehnike,

3. bogata maš ta .+

4.1edan od vrsnih poznavatelja primjene eksperimenta u naukama o politici, 2. 7. Sn8der, s pravom

ukazuje na najmanje tri bitna ograničenja, odnosno pretpostavke koje treba imati u vidu glede primjene

eksperimenta5

a) sve bogatstvo političke stvarnosti ne može se obuhvatiti ni u kakvom laboratoriju,

b) promatranje mal og broja ljudi u umj etnim si tuacijama ne govor i nam ništa o ponašanju vel ikih

skupina ljudi niti o institucionalni obrascima,

c0 nikakve tvrdnje o stvarnom svijetu ne mogu se izravno testirati u laboratoriju,

d0 stimulansi koji postoje u stvarnom svijetu ne mogu se simulirati.

%e!utim, te spoznaje ne isključuju svaku mogu"nost primjene opita, ve" nam signaliziraju kako se

postavit i da izbjegnemo nai vni ama terizam i mogu"e pogreške svedemo na minimum. apač e, opit je ipak

mogu"e primijeniti na istraživanju nekih pojava koje nisu masovne, kao i na funkcioniranje nekih institucija

poli tičkoga sistema . 'amo gdje ga se ipak može pr imijenit i, on je izvan redno plodan kao izvor novih

hipoteza, on pove"ava preciznost i eksplicitnost u razradi i testiranju vrijednosti teorija i njihovih elemenata

i, napokon, opit nam pomaže boljem istraživanju i razumijevanju promjena koje su nastale. z rečenog se

dade zaključiti )kako se učenjak političkih nauka može koristiti eksperimentom kao pomo"nim oru!em.

9ksperiment se, kao jedna od komponenata šire strategije istraživanja, svakako isplati: neki su eksperimenti

znatno jeftiniji od svih drugih metoda.+ (ato upotrebu eksperimenta ne treba isključivati, precjenjivati, niti

podcjenjivati, ve" kor is ti ti gdj e i koliko je to racionalno mogu"e.

ored navedenih metoda istraživanja u nauci o političkim sistemima mogu"e je koristiti se i drugim pomo"nim metodama i is traž ivačkim tehnika ma, kao što su inter)u3 anketa3 studia s*u+aa i druge. #sobito je

korisno u konkretnim istraživanjima kombinirano primjenjivati ve"i broj metoda i tehnika istraživanja.

.4! P$am3 sadrža i it k$mparati)n$/ studia sa)remeni, p$*iti+ki,sistema

*ao što me!u naučnicima s područja društvenih nauka ne postoji potpuna suglasnost o odre!enju drugih

relevantnih pojmova, tako je i glede definiranja pojma i biti političkog sistema. 2azlike u teorijskim

stavovima prije svega su uzrokovane različitim shva"anjem determinanti i bitnih elemenata koji odre!uju bit

i strukturu političkoga sistema. akako, na to tako!er utječu i bitne praktične razlike izme!u konkretnih

poli tičkih sistema pojedinih zemal ja , kao i subjektivni stavovi pojedinih naučnika o tome.



$ mnoštvu definicija koje nalazimo kod pojedinih autora neke su vrlo komplicirane, dok su druge proste

i jednostavne. zme!u ove dvije krajnosti vrlo su rijetke one definicije koje su sadržajne jer imaju optimalan

broj elemenata koj i bi ih čini li op"eprihvat lj ivim. (ato je u li te raturi got ovo nemogu"e prona"i, il i pak

nanovo formulirati, jedno novo odre!enje ovoga pojma, koje bi zadovoljilo bitne kriterije definiranja i tako

bi lo op"eprihva tl jivo za sve.

olaze"i od stava da je za svaki politički poredak bitan $dn$s a)ne )*asti i dru2t)a3 jedan od autora navod i

kako bi se moglo re"i )da je politički sistem splet institucija kojima je utvr!en i reguliran odnos javne vlastii društva.+ obra je strana ove definicije njena jednostavnost i činjenica da ukazuje na odnos javne vlasti i

društva kroz politički sistem. Nedostatak joj je što ovaj složeni pojam ipak suviše pojednostavljuje, pa time

poli tički sistem svodi samo na sple t inst itucija, iako on pored mnoštva inst itucija obuhva" a i još niz drugih

elemenata. (ato isti autor u daljnjoj raspravi, ne zadovoljavaju"i se rečenim, daje drugu znatno širu

definiciju, u kojoj kaže da )pod političkim sistemom podrazumijevamo, s jedne strane, sastav institucio-

naliziranih nositelja političke vlasti u jednoj društvenoj zajednici, način njihovog konstituiranja,

organizacije djelovanja, i s druge strane, skup onih institucija i odnosa preko kojih se uspostavlja

organizirana veza izme!u nositelja političke vlasti i društvenih snaga u čije ime oni vladaju.+

#vako dvostrano definiranje pojma političkoga sistema odvelo je istog autora u drugu krajnost. 2ezultat je

vrlo komplicirana, složena i zato teško prihvatljiva definicija. Na ovom primjeru definiranja pojma od strane

istoga autora vidimo koliko je odre!enje pojma političkog sistema komplicirano i složeno.

$ usporedbi s prethodnom, znatno je prihvatljivija definicija drugog autora, koja glasi5 )olitički sistem

kao naučna i praktična disciplina je skup mnogobrojnih državnih i društvenih institucija putem kojih seostvaruje vršenje vlasti i uspostavlja odnos javne vlasti i društva.+ ored toga što je jasnija, sadržajnija i

bolje formulirana , ova definici ja ukazuje na relevan tnu činjenicu da se u poli tičkom sistemu ne iskazuje

samo odnos javne vlasti i društva, ve" da je on jednovremeno i složeni sistem institucija putem kojih se vlast

u jednom društvu praktično ostvaruje. 1er, politički sistem se i formira s ciljem da bi vlast funkcionirala i

tako osiguravala unaprijed željeni poredak ponašanja pojedinaca, društvenih grupa, državnih tijela i drugih

društvenih subjekata. 'ako shva"en, politički sistem je jednovremeno podsistem globalnog društva. #d

njegove organiziranosti i funkcionalnosti značajno je ovisno funkcioniranje, kvaliteta življenja,

demokratičnost i, u krajnjoj liniji, opstojnost globalnog društva.

rema definiciji, danoj u jednoj od političkih enciklopedija, )politički sistem je organizirana cjelina

djelatnosti i odnosa, političkih organizacija i institucija i političke kulture.+

ako joj je nedostatak to što ne ukazuje na vršenje vlasti i me!usobni odnos javne vlasti i društva, prednost

je njena što poli tički sistem tret ira kao organiz iranu cjel inu djelatnos ti , odnosa, organizacija i inst itucija. , posebice, što u pol it ički sistem inkor por ira poli tičku kul turu kao bitnu pretpostavku bez koj e ni najidealniji

poli tički sistem ne može uspješno funkc ionirati i tako omo gu"ivat i učinkovitost vlasti niti , pak, uspos tavl jati

pravilan odnos javne vla st i i društva.

#vdje nemamo nakanu konstruirati )idealnu+ definiciju, kojoj se ne bi mogli prigovoriti manjkavost ili

suvišnost elemenata. (a naše potrebe bit "e dovoljno ako kažemo5 p$*iti+ki sistem e $r/ani0irana 1unk"i$na*na"e*ina p$*iti+ki, institu"ia3 $r/ani0a"ia3 de*atn$sti i p$*iti+ke ku*ture u "i*u $st)ari)ana )*asti i usp$sta)e p$ -že*n$/ $dn$sa a)ne )*asti i dru2t)a!

Sadržaj političkog sistema u pojmovnom smislu riječi jesu5 političke institucije, organizacije, djelatnosti

i politička kultura. 7ilj koji se preko njega želi posti"i jest organiziranje, funkcioniranje i ostvarivanje vlasti

kao i uspostava poželjnog, unaprijed projektiranog, odnosa javne vlasti i društva.

(a skladno funkcioniranje političkog sistema u cjelini od izuzetne je važnosti među$dn$s p$*iti+ki,institu"ia! $ svakom političkom sistemu djeluje mnoštvo političkih institucija, jer je institucionalizacija

jedna od bi tnih karakterist ika i zakonitosti savremenog društva i njegovog poli tičko g sistema. #na je jednaod manifestacija savremene političke civilizacije i jedna od važnih pretpostavki društvene organizacije i

demokratizacije političkoga života. reko političkih institucija nositelj političke vlasti osigurava provedbu

vlastite volje, a onemogu"uje ostvarivanje izvaninstitucionalnih, u pravilu, divergentnih volja raznih

društvenih grupacija i pojedinaca. li političke institucije postoje i radi toga da pojedinci i grupe preko njih

mogu ostvariti one svoje interese, prava i slobode volje koje nisu zabranjene i ne ugrožavaju skladno

funkcioniranje političkog sistema. %e!usobni odnosi političkih institucija /kao što su parlament, vlada, šef

države i slično0 regulirani su ustavom, tako da se točno znaju ovlasti, samostalni djelokrug rada i

odgovornosti, a osobito me!usobni hijerarhijski odnosi nadre!enosti i podre!enosti. %e!utim, niti su sve

poli tičke inst it i ci je ustavne kategorije, ni ti su svi poli ti čki odnosi ustavom regul irani. 'o znači da poli ti čki

sistem pored ustavnih obuhva"a i sve druge političke institucije i njihove me!usobne odnose. (a primjer

mogu poslužiti političke stranke, koje su značajne institucije političkog sistema, iako njihovo osnivanje i

me!usobni odnosi, u pravilu, nisu ustavom regulirani.

olitička institucionalizacija je korisna i poželjna kao sredstvo organizacije i objektivizacije vlasti samo

do odre!ene mjere. %e!utim, kao što može biti štetno nepostojanje važnih institucija, tako isto pretjerana

institucionalizacija može biti kontraproduktivna. 'o je onda slučaj kada institucije postanu same sebi cilj,



kada su preglomazne, neučinkovite, pretjerano birokratizirane, zatvorene za gra!ane i ravnodušne prema

rješavanju njihovih zahtjeva za ostvarivanje odre!enih prava. 'akva institucionalizacija ne samo da ne

koristi, ve" može biti štetna za funkcioniranje političkog sistema.

%e!usobni odnosi političkih institucija i njihov odnos prema gra!anima relevantni su za položaj

pojedinca u društvu i ostvar ivanje njego vih sloboda i prava. &aljanost nekog poli tičkog sistema , a osobi to

onog njegova dijela koji sačinjavaju država i njene institucije, uveliko je ovisna od kvalitetno provedene

poli tičke inst itucional izacije. ;;ržava, koj a ide za tim da jo j. gra!ani zakrž ljaju i tako postanu prik ladnijeoru!e u njezinim rukama, pa makar i za korisne stvari - uvjerit "e se da se s malim ljudima zaista ne dadu

izvršiti velike stvari i da joj savršenstvo stroja, za koje je sve žrtvovala, napokon ništa ne koristi, jer u

njemu nema životne snage, koju je voljela ukloniti, samo da stroj uzmogne glade poslovati.+ (ato je

iznalaženje prave mjere za optimalnu institucionalizaciju i uspostavu poželjnih odnosa izme!u brojnih

institucija me!usobno, a onda i prema gra!anima, jedan od otvorenih problema svakog društva i njegova

poli tičkog sistema .

2ješenje tog problema ipak ne vidimo u društvenoj dezinstitucionalizaciji. ogotovo je neprihvatljiv stav

koji tvrdi5 )ezinstitucionalizacija je put prelaska iz politike u neposrednu stvarnu demokraciju.+ #na samo

može biti put u društvenu anarhiju i bezvlaš"e, kompromitaciju i raspad političkog sistema.

#it p$*iti+k$/ sistema3 kao što vidimo, ne dade se potpuno iskazati u jednoj misli, odnosno rečenici. (ato

je , pr ije sve ga, nužno ukazat i na bi tne determinante koje odr e!uju svaki pol it ički sistem. 1er, )po mišl jenju

mnogih autora, pri utvr!ivanju suštine političkog sistema trea )$diti ra+una $ s*ede&im 1akt$rima k$ideterminirau s)aki p$*iti+ki sistem5 ! ek$n$msk$ i s$"ia*n$ in1rastrukturi3 4! ustr$st)u sami, p$*iti+ki,institu"ia3 6! $r/ani0a"ii drža)ne administra"ie i nen$m $dn$su prema p$*iti+kim tie*ima3 i 7! dru2t)en$ k*imi3tradi"ii3 ku*turi3 ide$*$/ii3 i s*i+n$! %i smo bliže naučnoj prosudbi ukoliko na valjan način utvrdimo ove

faktore, njihovo stanje i me!usobne odnose.+ z rečenog proizlazi da je teorijski nemogu"e precizno, jasno,

koncizno i nedvosmisleno ukazati na bit političkog sistema bez konkretne i detaljne analize svih navedenih

činitelja ponaosob i u njihovoj me!usobnoj povezanosti. $pravo te pojedinosti omogu"uju uočavanje

kvalitativnih razlika izme!u pojedinih političkih sistema odre!enih zemalja. ako se one očituju u nijansama,

ipak se te nijanse na praktičnom planu reflektiraju kao bitne kvalitativne razlike, koje utječu da nijedan

konkretan politički sistem nije istovjetan s političkim sistemom druge zemlje.

3it političkog sistema teško "emo uspješno obrazložiti ukoliko i jezično ne obrazložimo sam pojam

)politički sistem+. 2iječ )sistem+ ili )sustav+ u našim jezicima označuje ukupnost načela, stvari ili dijelova

koji su me!usobno povezani i uskla!eni tako da čine jedinstvenu cjelinu. $skla!enost i povezanost tih

dijelova ukazuje na to da se radi o skladnoj cjelini koja može više ili manje uspješno funkcionirati tako da se praktično realiz iraju unapr ijed pos tavljeni ci ljevi zbog koj ih je sistem i organiz iran.

ruga riječ ove složenice )politički+ ima svrhu označiti osobenost ovoga sistema i distancirati ga od

mnoštva drugih sistema koji postoje i funkcioniraju u svakom globalnom društvu, primjerice od

ekonomskog, pravnog, gospodarstvenog i drugih. #va riječ dolazi od riječi )politika+, koja označuje vještinu

upravljanja društvenim procesima i sposobnost razrješavanja konfliktnih društvenih stanja. 3it politike mi

tako razumijemo. #na je društvena djelatnost bez koje nema uspješnog upravljanja složenim društvenim

poslovima, a pogot ovo nema pravodobno g i uspješnog razr ješavan ja kon fl ik tnih društve nih stanja kao što su

socijalni nemiri, štrajkovi, ratovi, revolucije i slično. olitika je i praktična čovjekova aktivnost na

ure!ivanju i vršenju vlasti koju on može zadovoljavati na više načina, ali je se nikada ne može potpuno

odre"i. $ tom smislu mi pogrješnim smatramo shva"anje po kojem je politika nauka. ko bi to tako bilo,

onda bi svi političari bili naučnici, sve političke odluke naučno utemeljene, a u politici bi bila sadržana

samo istina. ošto to nije tako, niti se politika bavi proučavanjem društva, nema svoj predmet niti metodeistraživanja, ona nema onih bitnih pretpostavki da bi joj se priznao status nauke. %e!utim, budu"i su

poli tičke djelatnost i oko ustroja i vršenja vlasti , kao i brojni poli ti čki procesi, vrlo složeni, pos to ji nauka o

poli tici /polit ičke nauke , pol itologi ja i sl .0 koj a ima svo je važno mjesto u kla si fikac ij i društvenih nauka .

Sama po sebi politika to nije.

ošto upravljati društvenim procesima može samo ona< tko ima mo" i vlast, to znači da sintagma

8p$*iti+ki sistem9 u biti uvijek označuje sistem vlasti, mo"i i političkog odlučivanja, prije svega u okviru

države kao najvažnije političke organizacije vlasti i upravljanja. li. ne samo u okviru nje. #dre!eni oblici

vlasti postoje u svakom društvu i izvan države i njenih institucija /crkvena vlast, univerzitetska vlast i sl.0,

pa poli tički sistem tako!er označuje organizaciju i djelovanje takve vlasti . $ tom smislu on je ši ri od pojma

države. #n je jedan široki okvir u kojem se ostvaruju brojni politički procesi i uspostavljaju brojni društveni

odnosi. akle, čitav jedan sklop državnih i nedržavnih političkih djelatnosti odre!enoga globalnog društva.

)(nači, u pojam političkog sistema ulazi, na jednoj strani, organizacija nositelja državne vlasti a na drugoj

strani čitav onaj mehanizam preko koga društvo vrši stalan utjecaj na državnu vlast pokušavaju"i je usmjeriti

u odre!enim pravcima.+

i._teorijsko-pojmovne_osnove_politickih_sistema_1_.doc

Documents