60

IV.GAJEVE ≈NOVINE√ I ≈DANICA√

Molbu za izdavanje novina predao je Gaj 1832., ostvaru-juÊi time zamisao, kojom se bavio dulje vremena68 i zrelopromozgao stvar. To se razabire i iz obrazlo\enja, kojimaje popratio svoju molbu obraÊajuÊi se razliËitim instanci-jama.69 DugaËak bio je to i trnovit put.

Posredstvom \upanijske oblasti zagrebaËke predaje Gaj31. o\ujka 1832. latinski pisanu predstavku Kraljevskomkonziliju u Budim, a \upanija popraÊuje Gajevu molbupreporukom. Slijedi odgovor kr. konzilija (1. V. i. g.), kojitra\i neke potankosti i garancije. I Gaj pribire dokumente,kojima Êe potkrijepiti molbu> potvrdu ravnateljstva πkola,da je roeni Hrvat i da zna svoj materinski jezik, svje-dod\bu krapinskog suca, da mo\e jamËiti svojim imetkom,da Êe pretplatnici uredno dobivati novine. Ove dokumentepredaje Gaj \upaniji (24. XI. i. g.) i ponovno moli da gapreporuËe vladi u Budimu. Ujedno precizira svoju mol-bu> htio bih izdavati politiËke novine, koje Êe izlaziti

68 Vidi gore str. 52.69 Gajevu je borbu za novine prvi kritiËki prikazao M. Murko u ≈Spomen-cvieÊu√ Matice Hrvatske 1900. (PoËetak Gajevih ≈Novin√ in Danice. Po novihvirih, str. 567-581), na osnovu Ëega je radio i ©urmin u ≈Hrvatskom preporodu√(knj. I, str. 163-172). Prva knjiga ≈Hrv. preporoda√ izaπla je 1902. Tri godinekasnije izaπla je u ≈Radu√ ©urminova studija ≈PoËetak Gajevih novina. Prilogkulturnoj povijesti Hrvatske√ (knj. CLXII, 1905). Tu je na osnovu rukopisnogmaterijala iz Gajeve ostavπtine, koji se Ëuva u SveuË. knji\nici nadopunjeno idjelomiËno ispravljeno ono, πto je prije kazano o Gajevu nastojanju, da dobijedozvolu za izdavanje novina, a odπtampani su i glavni dokumenti> koncepti ioriginali Gajevih molba i predstavki. Zaπto je Gaj svome Ëasopisu dao ime≈Danica√ kuπao je objasniti R. Horvat u ≈Hrv. Reviji√ (IV, 1831).

61

dvaput na tjedan, te predla\e ≈Osznovu Novin Horvatz-keh, kotere vu Zagrebu pod napiszom> Danicza Horvatz-ka, Dalmatinska i Slavonzka ishadjale budu√. Nakon πtoje zagrebaËka \upanija povoljno primila ovu osnovu,obraÊa se Gaj (4. XII. i. g.) vara\dinskoj \upaniji i dru-gim nekim forumima na pr. slob. gradu Kri\evcima i slob.gradu Vara\dinu. Time je zavrπena prva faza Gajeveborbe za novine.

Druga faza zapoËinje odgovorom Kr. konzilija zagrebaËkoj\upaniji dne 29. sijeËnja 1833. Tra\e se daljnji podaci, aGaj ponovno sastavlja molbu (3. III. i. g.). Novim dopi-som konzilija (14. V. 1833) dozvoljava se Gaju izdavanjenepolitiËkih novina prema prilo\enom programu. Timeje Gaj dobio dopuπtenje za izdavanje knji\evnog lista oËemu je obavijeπtena i zagrebaËka cenzura. No Gaj se timene zadovoljava. Obratit Êe se samomu vladaru, da u tojstvari posreduje i πalje Kr. kancelariji molbu, koja je stigla29. kolovoza 1833. Franjo I. tra\i od grofa Sedlnitzkogainformacije o Gaju no ministarstvu policije se ne \uri. Itako je izgledalo, kao da Êe stvar opet zaspati.

No Gaj odlazi osobno u BeË i tra\i audijenciju. Vladar galjubezno prima i obeÊaje mu tra\enu dozvolu.70 Sedlnitzkyse miËe i tra\i u Hrvatskoj povjerljive informacije. Tripouzdanika odgovaraju Sedlnitzkom, a meu njima ipoznati Moyzes,71 koji se prije sporazumio s Gajem. Nato Sedlnitzky povoljno izvjeπÊuje vladara, a dne 9. srpnja

70 O Gajevoj audijenciji v. De\eliÊ, Pisma pisana Dru. Ljudevitu Gaju, str.350-356.71 O liËnosti i karijeri Moyzesovoj vidi Prelogov ËlanËiÊ u ≈Narodnoj Enciklo-pediji√, knj. II., te K. Paul, ©t£pán Mojzes a Gaju v ilyrismus (≈»ehoslovaËko-jihoslovenska revue, god. V, br. 6-7 posveÊen ilirizmu√, uredio J. Heidenreich,doc. Karlova sveuË. u Pragu).

62

1834. Franjo I. podjeljuje Gaju dozvolu za izdavanjepolitiËkih novina. Ova odluka odlazi Ugarskoj dvorskojkancelariji, koja ju slu\beno izdaje 26. kolovoza. Time jezavrπena treÊa najodluËnija faza Gajeve borbe.72 Odlukadolazi u Zagreb najkasnije do polovice listopada, jer kon-cem toga mjeseca izdaje Gaj svoj ≈Oglasz√, u kojem velimeu ostalim>

≈Z-najvishejshem Dopuschenyem szv. Czeszarzko-Kraly-evzkoga Velichanztva FRANYE I. izhajale budu vu Za-grebu zpochetkom leta doiduchega 1835. Narodne na dveposzebne ztrani razdelyene NOVINE HORVATZKE podnapiszom> ‘Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinz-ka’. ∑ Perva ztran, iliti tak zvane ‘Novine Horvatzke’ za-dersavale budu vsze najnovezshe politichke dogodyaje,to jeszt vszekulike znamenite premembe vzeh szvetaorszagov vu obchinzkomvu oszebnom pako vsza oszebuj-na pripechenya y naredyenya domacha, iliti najnovejshedogodyaje trojjednoga Kralyeztva Dalmatinzkoga, Hor-vatzkoga y Slavonzkoga< y ova ztran izie z-razumlyivemraztolmachenyem vszeh ztranzkeh rechih dvakrat na tjeden, vszakiput na pol arkusha< ∑ druga pako ztraniztanajmre DANICZA Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzkaje(n)denput vu tjednu Novinam Horvatzkem na pol arku-sha zoszeb prikoplyena-zadersavala bude ne szamo vuHorvatzkom, nego y vu drugeh Ilirzkeh narechjah vnogo-verstnetak na lahku zabavu y razveszelenye, kak naprimerno razszvechenye y vugodno, ter hasznovito pod-vuchanye zpadajuche ztvari. Navlaztito pako zpomenkavredna znanya od nashega Naroda Szlovenzkoga vuobchinzkom> od nyegve ztarine y dogodyajev, od nyego-veh piszem y knjig, zjednum rechjum vsza ona, koja Hor-

72 V. ©urmin, PoËeci, str. 121.

63

Naslovni list prvoga broja Gajevih ≈Novina√, dne 6. sijeËnja 1835.

64

vatom y nyihovoj Ilirskoj Bratji od ztarodavnoga y vez-daschnyega ztalisha vszeh Szlovenskeh pukov zezvedetiy znati potrebno je.√73

Pisat Êe se o domaÊoj proπlosti, o hrvatskim \upanima,knezovima i kraljevima, o glasovitim i uËenim ljudima, ostarim gradovima i drugim znamenitostima, bit Êe i do-morodnih pjesama, pa i prijevoda.

≈Oszebito pako tersziti sze hochemo, viteske y znamen-ite na peldu y naszleduvanje sluzeche ztvari drugeh razsz-vetlane y vuchene Europe Narodov, ∑ najmre vendardugovanva na domache y zvanzko gozpodarztvo zpada-jucha zpominyati.√

Sada Gaj upire prstom na druge ≈europeanske√ narode,koji su tako uznapredovali u prosvjeti, da knjige i novinenisu privilegij bogatih i moÊnih, nego se nalaze i u ≈pripro-zteh kuchah√. Vrijeme je, da se i mi prenemo i svomejeziku izvojπtimo mjesto, koje mu pripada. Sjetimo senaπih slavnih predaka, koji su nekoÊ branili Evropu odTurËina, a sjetimo se i naπe slavenske braÊe, koje imaosamdeset milijuna. Ne samo, da je naπ jezik bogat ri-jeËima i blagozvuËan, nego nas ve\e s ostalim slavenskimnarodima. Plemenitom ovom cilju ∑ naπ jezik ≈oszvétlatiy na doztojnu chazt podich√ ∑ postignut Êemo najbr\enovinama i njenim knji\evnim prilogom te kako takonadoknaditi pomanjkanje ≈domorodneh knyig√. Slijedepotankosti o cijeni, plaÊanju pretplate, tiskari, oglasimaitd. Objava zavrπava apelom, kojim se pozivaju ≈vszivucheni Domorodczi√ na suradnju ≈prez ikakve razluke

73 Gajev ≈Oglasz√ od 20. listopada 1834. objelodanio je Je\iÊ u ≈Ilirskoj an-tologiji√ originalnim pravopisom (str. 104-105), dok je ostale proglase tran-skribirao.

65

jezika√. Potpisan je> Dor. Liudevit Gay, cz. kr. priv. Na-rodneh Horvatzkeh Novin Vandavatel y Redaktor.

Ne zadovoljavajuÊi se samim proglasom, Gaj se naposeobraÊa biskupskom konzistoriju i postizava toplu pre-poruku (dvije okru\nice).74 Nije zaboravio ni vojsku, iuspjeh nije sasvim izostao.

I tako se pribli\io konac 1834., a sve poteπkoÊe joπ uvijeknisu bile prebroene. Gaj, koji je na sve mislio, nije semogao domisliti, da Êe trebati posebnu dozvolu s najviπegmjesta, da bi poπta smjela otpremati njegov list i primatipretplatu. Molba dvorskoj kancelariji, dva dopisa palati-nu, a dozvola nikako da stigne. Do 28. prosinca pitanjenije rijeπeno, ali je otiπao nalog vara\dinskoj poπti, da javizagrebaËkoj, kako ∑ do konaËnog rjeπenja ∑ mo\e primatii odaπiljati Gajeve novine. Dne 6. sijeËnja 1835. izlazinapokon prvi broj ≈Novina Horuatzkih√, a 10. sijeËnja iknji\evni prilog ∑ ≈Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dal-matinzka√.

Gajeve su ≈Novine√ izlazile utorkom i subotom. U subotuje izlazio i njihov prilog ≈Danica√. Prve se godine πtam-paju starim pravopisom i kajkavskim narjeËjem, ali sesporadiËki javljaju i πtokavski prilozi i novi pravopis.Druge se godine mijenja pravopis i narjeËje, a tim pro-mjenama odgovara i promjena imena ≈Ilirske narodnenovine√ i ≈Danica Ilirska√ (od 2. I. 1836). Kad je zabra-njeno ilirsko ime pretvaraju se ≈Ilirske narodne novine√u ≈Narodne Novine√ (od 21. I. 1843), a ≈Danica Ilirska√dobiva svoje prvotno ime. Od 1845. do 1849. izlaze ≈No-vine Horvatsko-Slavonsko-Dalmatinske√, da se onda opetpreobraze u ≈Narodne Novine√, kojima je od narodnosti

74 V. ©urmin, PoËeci, str. 124∑118.

66

ostalo samo ime, buduÊi da koncem Ëetrdesetdevete posta-ju slu\benim listom. Tim povodom Gaj se raskrstio sa©ulekom, koji je od 1836. ureivao list (Oglas 12. XII.1849).75

Od godine 1852., kad je slu\beno proglaπena apsoluti-stiËka vladavina nazovi ≈Narodne Novine√ skidaju silomprilika masku i postaju ≈Carsko Kraljevske Slu\beneNarodne Novine√. UredniËke poslove vrπi Demeter. TekpoËetkom novoga ustavnoga doba u Hrvatskoj 1861.rjeπavaju se Gajeve novine odioznog c. kr. dvoglavog orla.Zovu se opet ≈Narodne Novine√, ali ostaju slu\benim li-stom. Gaj fungira kao odgovorni urednik sve do 1869.Proπle godine zabilje\ile su ≈Narodne Novine√ stotu oblje-tnicu svoga izla\enja, ostavπi sve do naπih dana slu\benimglasilom. Sada izlaze kao ≈Slu\beni list kr. banske upra-ve Savske banovine√.76

≈Danica Ilirska√ takoer napuπta ilirsko ime godine 1843.,te se od 2. sijeËnja te godine zove ≈Danica horvatska, sla-vonska i dalmatinska√. God. 1849. poprima opet ime≈Danice Ilirske√, ali iste godine prestaje izlaziti. God.1853. ∑ u jeku apsolutizma ∑ kuπa je Gaj obnoviti, aliuzalud. List prestaje izlaziti koncem godine. Slabo je us-pio i drugi pokuπaj obnove god. 1863., jer je nakon petgodina Gajeva ≈Danica√ definitivno uginula koncem XXI.

75 V. Je\iÊ, Ilirska antologija, str. 116-118.76 Dne 5. sijeËnja 1935. izaπao je jubilarni broj ≈Narodnih Novina√ na 16 stra-na. Komemorativni Ëlanak B. SauloveËkog ≈Sto godina Narodnih Novina√ pisanje prema SmiËiklasu, ©iπiÊu (Hrv. povijest, III. dio), Murku i ©urminu (Hrv.preporod, I. dio), te prema tome ne donosi niπta nova, a ne vodi dovoljno raËu-na ni o davno steËenim rezultatima. Dodan je i historijat tiskare ≈NarodnihNovina√, danaπnje Zemaljske tiskare. Nekoliko kliπea prikazuje naslovne stra-nice ≈Novina√ i ≈Danice√ u razliËitim epohama njihova izla\enja. Ni po opsegui tehniËkoj opremi, a ni svojim sadr\ajem ovaj jubilarni broj ne priliËi kul-turno-historijskoj obljetnici, koju bi trebao da komemorira.

67

Naslovni list prvoga broja Gajeve ≈Danice√, 10. sijeËnja 1835.

68

godiπta. FaktiËno je svoju ulogu odigrala nakon Ëetrdese-tosme, kao i njen ≈uËrednik i izdatelj√, a zvijezda je njenapoËela blijediti i prije (≈Vrazovo ≈Kolo√!).77

PoËevπi izdavati ≈Novine√ i ≈Danicu√, Gaj je iz taktiËkihrazloga zadr\ao stari pravopis i kajkavsko narjeËje. NoveÊ u prvom broju nalazimo jednu πtokavsku pjesmu(BabukiÊevu), a teËajem cijele prve godine javljaju se uzkajkavske priloge i πtokavski. U 5. broju TopaloviÊ prigo-vara Gaju, πto ne uvodi novi pravopis, no Gaj zna πto radi.Valja postupati oprezno i postepeno privikavati opÊinstvona veliku reformu. U 10. broju πtampana je ≈Lijepa Naπa√novim pravopisom. Zapodijeva se debata o pravopisu ukojoj sudjeluju Gaj, ©toos, BrliÊ i BabukiÊ. U 48. brojuizlazi znameniti Gajev proglas o jednom knji\evnom jezi-ku (πtokavski) i jednom pravopisu (prema ≈Kratkoj osno-vi√ od 1830) namjesto negdaπnjeg pravopisnog kaosa.78

≈S tim je Gaj izveo najveÊe djelo svoje, odstranio zadnjupregradu, koja je dijelila Hrvata od Hrvata. To je najve-liËanstveniji momenat u kulturnoj povijesti naroda hr-vatskoga, koji viπe znaËi, nego li πto pobjeda na bojnomepolju√ (MilËetiÊ).79

Nema sumnje, da je Gajevo djelo epohalno bez obzira nakvalitetu njegova lista, koja je veoma Ëedna. To vrijedipogotovo za same ≈Novine√. Kratke vijesti, veÊinom iz

77 O Ëitateljima, koji su podupirali Gajevu ≈Danicu√ pretplatom i suradnjom,ima zanimljivih podataka u statistiËkoj mapi ilirizma, koju je izradio V. Patzlu Heidenreichovu seminaru (v. spom. broj ≈»ehoslovaËko-jugoslovenske Re-vije√). Podaci se odnose na god. 1835-46.78 Je\iÊ, Ilirska antologija, str. 106-108. ∑ Gajev proglas koncem 1835. uvrstioje A. Barac u ≈Ilirsku knjigu√, koja je izaπla u kolekciji ≈©kolski pisci√ (G. Kon)u Beogradu 1931.79 I. MilËetiÊ, Hrvati od Gaja do g. 1850. Kulturno-historijski i knji\evni pre-gled. (≈Hrv. Dom√, III., 1878). Str. 152-217 poseb. otiska.

69

stranoga svijeta iz druge i treÊe ruke. Modernim Ëlanci-ma ni traga. Uvodne Ëlanke u danaπnjem smislu prvipoËinje pisati ©ulek. Zanimljivija je ≈Danica√. Tu ima sit-nijih Ëlanaka o aktuelnim pitanjima, crtica iz slavenskogsvijeta, pjesama, poslovica, izvadaka iz starih hrvatskihpisaca. Prevladava patrijarhalno-pouËni ton. Ideal jeDaniËara puËko prosvjeÊivanje u smislu 18. vijeka i naro-dno buenje u smislu romantiËnog nacionalizma. UGajevoj se ≈Danici√ isprepliÊe vijek prosvjetiteljstva savijekom nacionalizma.

Listovi su u preporodno doba najva\nija \ariπta knji\evno-patriotskih nastojanja. Neusporedivo va\niji od knjiga,koje su u prvo doba veoma rijetke. Oko ≈Novina√ i ≈Dani-ce√ okupljaju se do Ëetrdesetih godina svi naπi prepo-roditelji. Gaj sam nije pisao, a i ono malo, πto je napisaonije vrijedno spomena osim njegovih proglasa. Pa i prvije proglas za novine djelo kolektivno.80 ≈©to je napisao uNovinama i Danici ∑ veli Antun Ma\uraniÊ81 ∑ to smo miuradili√, misleÊi pri tom na Gajeve suradnike> Rakovca,BabukiÊa, ©toosa, Vraza, VukotinoviÊa, Tordinca, ZdenËa-ja, Bla\eka, Ivana Ma\uraniÊa i sebe. ≈Ali πto je vani pozemlji ∑ nastavlja on ∑ πto je dalje po Slavoniji, Bosni,Dalmaciji, da se je tamo raspirila sveta narodna vatra, toje najviπe njegovo djelo√. A to je u tom sluËaju i glavno.Ako usporedimo Gajeve ≈Novine√ i politiËku \urnalistiku,koja se javlja Ëetrdesetosme, a ≈Danicu√ sa Vrazovim ≈Ko-lom√, uËinit Êe nam se oba Gajeva lista izvanredno pri-

80 Na njemu su saraivali BabukiÊ, VukotinoviÊ, Ante Ma\uraniÊ... sastavlja-juÊi svaki po jedan koncept, a Gaj se tim konceptima poslu\io pri konaËnojredakciji svoga proglasa (isp. ©urmin, PoËeci, str. 123). Razumije se samo posebi, da je bilo i usmenih poticaja i savjeta, kojima se Gaj, kao spretan Ëovjek,nije otimao. Utjecaj P. Rittera-VitezoviÊa zaslu\io je posebnu studiju.81 Cit. prema SmiËiklasu (Obrana i razvitak, str. 53).

70

mitivna. No ≈Danica√ i ≈Novine√ dolaze u pravi Ëas dapodupru i razviju preporodnu akciju, koja se poslije tride-set i pete ne mo\e zamisliti bez tih glasila. Pa ako nam sei danas Ëine jadnima, ne smijemo zaboraviti, da su i pri-like bile jadne, a Gajevo djelo zaista pionirsko. Potresnije dokumenat ove naπe mizerije Gajevo pismo Vrazu uoËiizdavanja novina. Priznavπi, da ≈domoroctvo dosta za\ga-no je√, Gaj se nada i oËekuje, da Êe odsada usplamtjetijaËim plamenom. Dozvoljeno mu je ≈z-PREMILOSTIVUModlukum√ da izdaje ≈Novine politiËke i slovstvene√, a teÊe novine uspjeπno podjarivati domorodni \ar. A nakonπto je saopÊio prijatelju ovu radosnu vijest, bojeÊi se pritom da nije mo\da preuranjena, Gaju se otimlje bolniuzvik, koji ima sva obilje\ja intimnog priznanja>

≈Brate ∑ kliËe Gaj ∑ moj vezdaπnji staliπ je tak vuzek, taktesen, da vsaku i slednju reË, koteru vu naπih poslehpiπem, \ivo pretresti primoran sem, ar me viziji povsudskoznjivo nasleduju, tra\eË, kde bi mi kakvu zanjkuprikvaËili, ali leËku podmetnuti mogli (ali ne meni veËmojemu ljubimcu)√.82

≈Vuske√ su i ≈tesne√ naπe danaπnje prilike, a kako je tekbilo pred sto godina, kada je Ljudevit Gaj strepio za svoga≈ljubimca√, svoje novine. Zato se nemojmo Ëuditi, πtoGajeve ≈Novine√ nisu bolje, Ëuditi se moramo, da su uopÊeizaπle i da su, unatoË drakonske cenzure, mogle izvrπivatisvoju preporodnu misiju.83

82 Faksimil toga pisma dodao je De\eliÊ svojoj zbirci ≈Pisama pisanih Dru.Ljudevitu Gaju√ u knj. VI. ≈Grae√.83 SluËaj ≈Glogovkinja√ obradio je ©urmin u sponi, studiji o ≈PoËecima Ga-jevih novina√ hoteÊi da time ilustrira kakova je bila tadaπnja cenzura u Hr-vatskoj i s kakvim su se poteπkoÊama morali da bore hrvatski preporoditelji(str. 126-131). ©urmina upotpunjuje i korigira Fancev u svojim ≈Dokumenti-ma√ (str. 318-320), a napose u studiji> ≈Postanak i historijska pozadina Gajevepjesme ‘Joπ Hrvatska ni propala’√ (u ilirskom broju ≈Hrv. Revije√, 1935). Gaje-

71

Gajeve ≈Novine√ s ≈Danicom√ πtampale su se u |upanovojtiskari. HoteÊi se emancipirati odluËi Gaj osnovati svojutiskaru. No i za to je trebalo dobiti posebni privilegij, tekoncem 1835. predaje Gaj prvu molbu. Ne opravivπi niπta,obraÊa se iduÊe godine ponovno najviπem forumu, zahva-ljujuÊi svojim beËkim vezama i Bu\anovoj preporuci, do-biva konaËno 7. srpnja 1837. privilegij za tiskaru.84

U isto vrijeme sprema Gaj daljnje reforme. Ne zadovolja-va se viπe jeziËnom i pravopisnom reformom, te uvoenjemilirskog imena, nego hoÊe uvesti Êirilicu. BoraveÊi ljetiiste godine u BeËu, nastoji predobiti Sedlnitzkoga za svojnaum. Od nove godine izlazile bi ≈Novine√ na jednomstupcu latinicom, na drugom Êirilicom. Uvjeren, da je uBeËu uspio, najavljuje Gaj ovu promjenu i tadaπnjem cen-zoru Moyzesu, a Moyzes piπe Sedlnitzkome, koji na todemantira Gaja, ali ne iskljuËuje moguÊnost, da kojomdrugom zgodom bude o toj stvari povedena rijeË.85 Kakose vidi iz kataloga Gajeve tiskare, bila je tiskara dobrosnabdjevena Êirilskim pismenima,86 a godine 1849. od-πtampao je Gaj jedan list Êirilicom (20. VII.).

va je budnica izaπla naime u ≈Danici√ br. 5, 1835. pod naslovom ≈Horvatovsloga i zjedinjenje za svojega vseljubnoga cesara i kralja Franju I. proti Fran-cuzom vu letu 1813√, a iste je godine preπtampana zajedno s VukotinoviÊevompjesmom ≈Nek se hrusti πaka mala√, jer se tobo\ odnosi na vojevanje Hrvataprotiv Francuza ≈vu Glogovi 1813√. Iz podataka, πto su ih iznijeli ©urmin iFancev, jasno se razabire, da monarhistiËki lojalizam i protufrancuska notaslu\e kao maska namijenjena cenzoru, kako bi mu time izmakla radikalno-patriotska sadr\ina ovih pjesama. AnalizirajuÊi sve varijante glasovite Ga-jeve budnice mora se doÊi do zakljuËka, da je njezin tekst pisan sa ≈skroz pan-hrvatskog stanoviπta√, kako je to ustvrdio jednom zgodom Ks. ©. Gjalski, aFancev potkrijepio historijsko-filoloπkim dokazima, kojima je ovo nadasve za-nimljivo, ali i priliËno zamrπeno pitanje definitivno raπËiπÊeno.84 V. ©iπiÊ, Hrvatska povijest, III. dio.85 ©iπiÊ, III, str. 210-211.86 Ogled pismenah, ureπenjah i slikah narodne tiskarnice Dr. Lj. Gaja. Zgb.1849.

72

Pozadinu ovih Gajevih nastojanja otkriva memorandum,πto ga je 1838. predao u BeËu pukovniku Ozeretskom odruskog poslanstva, a ruski ga poslanik πalje ministruNesselrodeu. U popratnom pismu istiËe poslanik, da Gajtra\i apsolutnu diskreciju, jer bi ∑ sazna li austrijska vla-da za ovaj dokumenat ∑ mogao stradati glavom!

O Gajevim odnosima s Rusijom i njegovim putovanjimapisali su veÊ Kulakovskij87 i Francev,88 a Nikola AndriÊreferirao je o tim istra\ivanjima u ≈Hrvatskom Kolu√89

doπavπi do zakljuËka, da je Gaj, istina, tra\io i dobio odRusa novaca, ali da su takove potpore dobivali i drugislavenski nauËenjaci i javni radnici. No iz memorandu-ma, πto ga je nedavno objelodanio jedan ameriËki historikprema tekstu, koji se nalazi u moskovskom arhivu,90 vidi

87 P. Kulakovskij, Illirizm. Izsljedovanie po istorii horvatskoj literaturv peri-oda vozro\denija (PeËatano po opredeljeniju Sovjeta Imperatorskago Varπav-skago Universiteta). Varπava 1894. ∑ Gaju je posveÊen πesti ≈otdjel√ (str. 282-316).88 VI. Francev. ≈Za biografiju Ljudevita Gaja√ (≈Graa√, V, 1907).89 N. AndriÊ, Putovanja Gajeva po Rusiji (≈Hrv. Kolo√, knj. IV, 1908). Stro\esudi o Gaju M. Prelog, Slavenska renesansa> 1780-1848. (Jugoslov. ©tampa,Zgb. 1924., str. 148-149, 152).90 Ph. E. Mosely, A Pan-Slavist Memorandum of Liudevit Gaj in 1838 (Re-printed from The American Historical Review, vol XL, No. 4, July 1935). Utom memorandumu, koji spominje veÊ Kulakovskij, a da se pritom ne razabirezamaπaj i pravo znaËenje dokumenta, Gaj denuncira velik dio (bedeutenderTeil) hrvatskog plemstva, da simpatizira s mad\arskom aristokracijom u nje-nom rovareneju protiv Rusije. Stoga su patrioti, koji se bore ∑ s Gajem na Ëelu∑ za rusko-slavenske interese (russisch-slavische Interessen) ∑ u teπkom polo-\aju. Rusija bi svoje prijatelje morala izdaπnije pomoÊi ∑ veli Gaj i potankorazla\e, kako bi se taj novac upotrijebio (na pr. za mito). Obrazla\e plan odizanju bune protiv Austrije, koja bi najprije buknula u Vojnoj krajini (pribli\nitroπkovnik> 3 milijuna forinti!), i zakljuËuje stavljajuÊi Rusima ovu alternati-vu> ili vojna intervencija i okupacija prema spomenutom planu, ili stvaranjetajne agencije u Hrvatskoj (eine formlich auctorisierte geheime Agentie), kojabi vrπila propagandu za raËun slu\bene Rusije. Jedno i drugo ne bi mnogostajalo, a sada (1838.!) Ëas je veoma povoljan. Bude li taj Ëas promaπen, ne ÊepomoÊi ni goleme svote, ni druga nastojanja. ≈In jedem Falle der oben ermit-telten Alternative ∑ veli na koncu Gaj ∑ sind wir bereit, mit jeglicher Aufopfer-

73

se, da Gajeve osnove nisu nipoπto bile bezazlene. U istovrijeme dok u BeËu figurira kao osoba povjerenja i pre-dla\e uvoenje Êirilice zbog pobijanja ruskog utjecaja,nudi Rusima svoje usluge. A ne radi se tu samo o knji\e-vnim simpatijama i kulturnom zbli\enju, nego o politiËkoji vojnoj suradnji. Svojim politiËkim makinacijama iza-zvao je Gaj i zabranu ilirskog imena, koje uopÊe nije bilodozvoljeno, kako to istiËe ban Haller u svom pismu vr-hovnom upravitelju πkola zagrebaËkog okru\ja (18. I.1843).91 Ovom zabranom Gajev je presti\ dobio te\akudarac. Zabranjen je i ilirski grb> polumjesec i zvijezda,koji poËetkom iste godine iπËezava s Ëela lista. Rodolju-bna javnost okrivila je Gaja zbog tih neuspjeha i repre-salija, koje su uslijedile, a najbli\i njegovi suradnici svete\e podnose Gajevu slaviËnost i nelojalno postupanjeprema drugovima, osobito kad se radi o materijalnim pro-bicima. A kako se preporodna akcija sve viπe razvijala iπirila, postajao je malo po malo Gajev monopol nemoguÊ.BraneÊi steËene pozicije Gaj nerijetko koËi napredak ipravi smetnje svojim dojuËeraπnjim drugovima i suborci-ma za narodnu stvar (sluËaj ≈Kola√).92 Tragika pionira,

ung für den machtigen russich-slavischen Thron, als die nach unserer Überzeu-gung nach, einzige Basis unserer National-Existenz zu wirken und sich jederOrder, der wir in Folge dieses Dokumentes als des Pfandes unserer kindli-chen Hingebung, mit Zuversicht entgegenharren, mit Gehorsam zu fugen√.Memorandum je datiran 1. studenoga 1838. iz BeËa, a potpisan> Liudevit GajIvanoviË.91 ©iπiÊ, Hrv. Povijest, III, str. 250 i dr.92 Isp. M. StarËeviÊ, Dr. Ante StarËeviÊ i Srbi (Mala knji\ica M. H., novaserija, kolo II, sv. 3) 1936. ∑ GovoreÊi o neprijateljskom dr\anju Srba premaGaju prigodom njegova dolaska u Beograd 1852. pisac naglaπuje, da je u todoba ≈Gaj veÊ i u Zagrebu izgubio svaki ugled√ i navodi meu ostalim i jedanporazan dopis πefa policije zagrebaËke vrhovnom zapovjedniku \andarmerije(str. 55). ∑ Gajevu aferu s knezom Miloπem prikazao je kritiËki A. IviÊ u drugojknjizi ≈Arhivske grae o srpskim i hrvatskim knji\evnim i kulturnim radnici-ma√ (str. 203-204). Beograd 1931.

74

koji je uradio neπto veliko, ali ne Êe shvatiti i dozvoliti da\ivot teËe dalje. Gurnut u pozadinu Gaj se ne predaje,nego svaπta snuje i premiπlja ne odrekavπi se svojedvoliËne politike, koja oscilira izmeu BeËa i Petrograda,»etrdesetosma iznosi negdaπnjega narodnog ljubimcaopet na povrπinu. Ali ne za dugo> poznata afera s knezomMiloπem, a joπ viπe dogaaji nakon sloma mad\arske revo-lucije, Gaja su toliko diskvalificirali, da se nikada viπenije povratio. UoËi apsolutizma otvoreno je preπao u ta-bor narodnih tlaËitelja, a ponizivπi prve hrvatske novinena apsolutistiËko-germanizatorski ≈Amtsblatt√, zamijenioje ilirsku zvijezdu i polumjesec mrskim dvoglavim orlom.

No sve to ne mo\e izbrisati Gajevih zasluga. Ako i nijestvarao iz niπta (njegove je uspjehe nemoguÊe zamislitibez priprave brojnih preteËa poËevπi od Pavla RitteraVitezoviÊa) on je okupio hrvatske preporoditelje, organi-zirao njihova nastojanja i ∑ slu\eÊi se onim πto su drugistvorili ∑ dao se na praktiËno izvoenje preporodnog pro-grama. Roeni voa, demagog, koji opËarava, pustolov imistik, koji vjeruje u svoju zvijezdu, Ljudevit je Gaj izvrπiosvoju povijesnu misiju. Mane su njegove prljave i teπkopodnosive, jer kvare i nagruju idealnu sliku narodnogavoe i prvaka. Ipak je naπa du\nost da istini pogledamou oËi, ali da priznamo i ≈poËten trud i uËinjeno dobro i daoplaËemo Ëoveka, koji knjigu nam obnovio, jeziku puteveotvorio, slogu med plemeni uveo, zakone izmirio, narodosvestio, svetu nas pokazao i na oËi mu izveo, te na velikiput narodnjega nauka i napredka odpremio√ (Kurelac nadGajevim grobom 1872).93

93 V. Je\iÊ, Ilirska antologija, str 158.