iva luke`i} sanja zub~i} grobni^ki govor xx. stolje]a ... · 7 iva luke‘i} jezi^ni sustav...
TRANSCRIPT
-
Iva Luke`i} Sanja Zub~i} GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A
(gramatika i rje~nik)
-
Grobni~ki zbornik Posebna izdanja, knj. 10
Nakladnik: Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine
Za nakladnika: Stanislav Lukani}
Glavna i izvr{na urednica: dr. sc. Silvana Vrani}
Recenzenti: dr. sc. Silvana Vrani}
dr. sc. Sanja Vuli}
Tehni~ka oprema, dopuna ra~unalnog unosa, izrada karte i priprema za tisak:
Sanja Zirdum
Tisak: A.T.G. d.o.o. ^avle
Naklada: 1000 primjeraka
ISBN 978-953-7548-01-8
-
Iva Luke‘i} Sanja Zub~i}
GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A
(gramatika i rje~nik)
Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine Rijeka, 2007.
-
CIP - Katalogizacija u publikaciji S V E U ^ I L I [ N A K N J I @ N I C A R I J E K A
UDK 811.163.42’282(497.5-3 Grobnik)
LUKE@I], Iva Grobni~ki govor XX. stolje}a : (gramatika i rje~nik) / Iva Luke‘i}, Sanja Zub~i} ; . - ^avle : Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine, 2007. - (Grobni~ki zbornik. Posebna izdanja ; knj. 10)
Bibliografija. - Kazalo.
ISBN 978-953-7548-01-8
1. Zub~i}, Sanja
I. ^akavsko narje~je -- Grobni~ki govori -- 20. st.
111105049
-
GRAMATI^KE RASPRAVE
-
7
Iva Luke‘i}
JEZI^NI SUSTAV GROBNI^KOGA GOVORA U 20. STOLJE]U
PODRU^JE
Pod nazivom grobni~ki govor 20. stolje}a podrazumijevamo jezi~ni sustav koji su u pro{lome stolje}u rabili stanovnici naselja na Grobni{}ini, podru~ju smje{tenome u sjevernome rije~kome zale|u du` toka Rje~ine od izvora do njezina u{}a, te na Grobni~kome polju i na njegovim obodima.
Osim klju~ne ~injenice zajedni~koga jezi~noga sustava, podru~je predstavlja jedinstvenu cjelinu u geografskome, povijesnome i kulturolo{kome smislu. U ~itavu nizu povijesnih spisa strarijih od 18. stolje}a javlja se pod imenom Grobnik, prema nazivu sredi{njega upravnoga mjesta, bilo da podrazumijeva crkvenu `upu (najraniji spomen 1105.), bilo feudalni posjed (najraniji spomen u Zakonu Vinodolskome 1288.). Podjele su najprije zahvatile crkvenu zajednicu: u drugoj polovini 18. stolje}a iz grobni~ke (grajske) `upe izdvaja se cerni~ka, a po~etkom 19. stolje}a i jelenjska `upa (plovanija). Tijekom 19. stolje}a u~injena je i podjela na tri katastarske op}ine. Podjele na tri `upe (plovanije) i na tri katastarske op}ine zadr`ane su kao konstanta u svijesti stanovnika, pa su uzimane u obzir i tijekom 20. stolje}a pri daljnjim diobama podru~ja na administrativno-upravne cjeline (op}ine, mati~ne urede i ponovno op}ine devedesetih godina).
Stoga u ovome radu koji prikazuje grobni~ki govor 20. stolje}a polazimo od tradicionalne podjele po plovanijama, na koju se oslanjaju i sve kasnije podjele.
A) Naselja su u sastavu jelenjske plovanije:a) u podru~ju zvanom Ri~ïna u sjeverozapadnome dijelu Grobni{}ine,
du` gornjega toka Rje~ine (Ri~ïnæ), po~am od izvora (Zvïra): na lijevoj obali Kukuljani (Kukujâni) i Zoreti}i (Zôreti}i), na desnoj obali Trnovica (Trnëvica), Ba{tijani (Ba{tijâni) i Mila{i (MilÅ{ï) te du` lijeve obale: Brneli}i (Brnçli}i), Lubarska (LÇbarskÅ), Martinovo
-
8
Selo (MÅrtïnovo Selë) i Ratulje (Râtuja)b) naselje Luke`i (Lûke`i), i lokalitet imenom Gospodsko Selo
(Gospôskÿ Selë) u srednjem toku, uz lijevu obalu Rje~inec) naselje Donje Jelenje (JelçnjÆ) na zapadnome obodu Grobni~koga
polja, te naselja Podkilavac (Pokïlavac) s tri starija zaseoka (Gõrnjæ Selë, Srçdnjæ Selë i Dõlnjæ Selë) i Podhum (Pëh¤m) s vi{e zaselaka (Grâbrovo Selë, BÅnëvo Selë, Ræj~çvo Selë, BårÅkovo Selë, Petrëvi}i, B›njevo Selë), smje{tena na sjevernome obodu Grobni~koga polja
d) naselje Dra`ice (Drå`ice) koje objedinjuje starije zaseoke ili sela (Vçlæ Drå`ice, Mâlæ Drå`ice, Obrovåc, Umolç, MolnÅrï i Podrtï), i prostire se prema sredini Grobni~koga polja.
B) Naselja u sastavu grobni~ke (grãjskæ) plovanije su:a) sredi{nje povijesno naselje Grobnik (Grâd) sa srednjovjekovnom
utvrdom te pripadaju}im selima imenom Ka~ani (Ka~åni), Mikelji (Mîkeji) i Ilovik (IlovÆk) na brdu u sredini Grobni~koga polja
b) naselje Zastenice (Zastenïce) s dvama zaseocima ([karôni, Jçzero) te Svilno (Svülnÿ) s dvama zaseocima (starim, imenom Tutnëvo i novijim, prozvanim G›bastÿ/G›bastæ) u podno`jima brda, ispod Grobnika
c) naselja Pod~udni~ (Po~udnî~) i Podrvanj (PëdrvÅnj) uz staru lokalnu cestu, te dio naselja Soboli (Sobolï) s lijeve strane stare ceste Rijeka - Zagreb
d) u srednjemu toku Rje~ine, uz lijevu obalu, naselja Drastin (DråstÆn) i Vali}i (Valï}i), od kojih je potonje u zadnjoj ~etvrtini 20. stolje}a potopljeno umjetnim akumulacijskim jezerom za rije~ku hidrocentralu
e) naselja Pa{ac (Pa{å~), Orehovica (Orïhovica) s dvama starijim zaseocima (GõrnjÅ Orïhovica i DõlnjÅ Orïhovica) u donjemu toku, uz lijevu obalu Rje~ine.
C) Naselja u sastavu cerni~ke (cärni{kæ) plovanije su:a) dio naselja Soboli (Sobolï) s desne strane stare ceste Rijeka -Zagreb
(uklju~uju}i i lokalitet imenom Kïkovica), ^avle (^ãvja) s ~etirima ve}im zaseocima (@ubrëvo Selë, @e`çlovo Selë, Haramüjskÿ Selë i Srï}Ænskÿ Selë), Cernik (CärnÆk) s trima starijim zaseocima (Banëvo Selë, RãvnjÅrskÿ Selë i Cipïca), Mavrinci (MÅvrînci), Buzdohanj (Buzdohânj) s trima zaseocima (Hålovac, BÅj~çvo Selë i Råkovo Selë), Kosorci (Kosõrci) i Hrastenica (Hrastenïca).
-
9
Smje{taj glavnih spomenutih grobni~kih naselja i okru`ja predo~uje zemljopisna karta u zasebnome prilogu u ovoj knjizi.
II. KLASIFIKACIJA I GENETSKE ODREDNICE
1.
Grobni~ki je govor jedan od starosjedila~kih sjeverno~akavskih tipova unutar ~akavskoga narje~ja, najarhai~nijega i najkonzervativnijega od tri narje~ja hrvatskoga jezika, kojemu hrvatski jezi~ni identitet nitko nije ni poku{ao osporiti. Grobni~ki je govor na tom svome autohtonome geografskomu prostoru sa sjevera, juga i zapada okru`en isto tako starosjedila~kim ~akavskim govorima s kojima ga ve`u bliskosti i podudarnosti na svim jezi~nim razinama: u fonologiji, fonetici, morfologiji i tvorbi rije~i, u sintaksi i u velikome dijelu posebnoga leksi~koga (rje~ni~koga) fonda, no ima me|u tim govorima i razlika, a svaki od njih ima i posebnosti u odnosu na druge u susjedstvu.
Najzna~ajnija je gramati~ka razlika grobni~ke ~akav{tine prema govorima u neposrednu susjedstvu u razli~itu refleksu staroga slavenskoga glasa »jata« (Kastavci i Trsa}ani su ekavci, Studenjci ikavci, a Grobni~ani imaju u svome govoru dvojak refleks jata: ikavski i ekavski), ali je izrazita fonetska razlika u akcentuaciji, u izgovoru akcenata. Naime, svi starosjedila~ki sjevernoprimorski govori imaju prastaru akcentuaciju, najarhai~niju u cijelome slavenskome svijetu, koja je takva, po prilici, ve} 800 godina (pa je stoga osobito zanimljiva slavistima iz cijeloga svijeta). No grobni~ku ~akav{tinu od svih ostalih odlikuje jedna vrlo arhai~na crta: fonetski (izgovorno) vrlo izrazita duljina nenagla{enih dugih vokala ispred i iza akcenata, a u govoru je veoma va`na i re~eni~na intonacija. Susjedi tu grobni~ku crtu ovako opisuju: Grobni~ani kantaju kad govore, pokantivaju, nate`u. To je navelo veoma cijenjenoga i iskusnoga dijalektologa Aleksandra Beli}a da 1911. godine, nakon kra}e posjete nekim grobni~kim selima, ustvrdi kako u grobni~kome akcentu nema ~vrstih pravila kao u drugim govorima. Istakla bih kako se i na tome primjeru ogleda relativnost ocjena i tvrdnji razli~itih ljudi o istome: starim je susjedima grobni~ki akcent
-
10
pone{to komi~no ali simpati~no »kantanje«, strancima laicima, nestru~njacima je jedna odbojna jezi~na crta koja znatno odudara od jezika koji oni poznaju, a iskusnoga dijalektologa toliko dovodi u zabunu da izri~e tvrdnje neprihvatljive u znanosti, dok ga suvremeni svjetski dijalektolozi istra`uju i opisuju s najve}om znanstvenom pozorno{}u i uzbu|enjem.
Ukratko, grobni~ka je ~akav{tina jedan vrlo stari ~akavski tip starinskih jezi~nih crta, sa~uvan do na{ih dana kao najja~a okosnica kulturne povijesti Hrvata ovoga kraja, ovoga podneblja. Ta je ~akav{tina komunikacijski idiom dana{njih Grobni~ana i istodobno njihova veza s pretcima koji su nastavali isti ovaj prostor i po{tovali odre|ene vrednote. Kao veza s pretcima i korijenjem na ovome tlu, grobni~ka je ~akav{tina sa~uvana i u pisanoj ba{tini minulih vremena. Prepoznaje se u jeziku prvoga hrvatskoga pravnoga teksta, Zakona vinodolskoga iz 1288. godine, jednako kao i u brojnim javnopravnim i privatnopravnim aktima – pisanim starohrvatskom glagoljicom (me|u kojima je s 132 folije najopse`nija blagajni~ka Knjiga bra{}ine Svete Marije Tepa~ke, vo|ena 1539.-1623.) i latinicom preuzetom od zapadnoga kulturnoga kruga, {to svjedo~i o tome da je ovaj kraj pripadao specifi~nomu dodirnomu polju romanske i autohtone hrvatske kulturne matrice.
Dosada{njim je dijalektolo{kim radovima grobni~ki idiom klasifi- ciran kao jedna od sjeverno~akavskih skupina govora unutar sredi{nje- ga poddijalekta ikavsko-ekavskoga dijalekta ~akavskoga narje~ja.
2.
U gramati~koj su strukturi grobni~ke skupine govora sadr`ane geneti~ke zna~ajke nastale tijekom jezi~nopovijesnoga razvoja, kojima se potvr- |uje pripadnost ove skupine govora ~akavskome narje~ju hrvatskoga jezika.
U to~ki 2.1. slijedi popis i opis fonolo{kih, a potom u to~ki 2.2. popis i opis morfolo{kih ~akavskih posebnosti.
-
11
2.1. FONOLO[KI SUSTAV
2.1.1. Rije~ ^A
Rije~ ~a, koja postoji samo u ~akavskome narje~ju, u grobni~kome je govoru potvr|ena u pet kategorija.
a) Lik ~å potvr|en je:
- u zna~enju upitne zamjenice za ’ne`ivo’ u upitnim re~enicama poput: ~å bi{ otêl? (= ’{to bi ti htio?’)
- u zna~enju odnosne zamjenice za ’ne`ivo’ u odnosnim re~enicama poput: ~a j’ bîlo, bîlÿ j! (= ’{to je bilo, bilo je!’), ~å jê, jê (= ’{to jest, jest’, ili: ’{to je, tu je’)
- u slijedu sa zamjenicom to unutar strukture ~å tô sa zna~enjem neodre|ene zamjenice za ’ne`ivo’ u re~enicama poput: k¤pïli smo sç ~å tô (= ’sva{ta’, ’koje{ta’, ’od sva~ega pomalo’), }çmo se pasåt { ~ün tîn (= ´zadovoljit }emo se’ bilo s ~ime/ ~imegod’; ´ve} }emo s ne~im/ bilo~ime prebroditi´)
- u zna~enju ~estice ’zar’ i ’li’ u upitnim re~enicama poput: ~å nÆsï danåska bÆlå Zdôl¤n? (= ’zar nisi/nisi li danas bila dolje, u Rijeci?´); ~å nü bëjæ da ti tô jå re~än leh kî drÇgÆ? (= ’zar nije/ nije li bolje da ti to ja ka`em nego tko drugi?´); ~å si mœnjena? (= ’zar si/jesi li luda /{a{ava/ }aknuta?´)
- u slo`enicama s prefiksima bilo- ili voj- (bîlo~a, võj~a) u zna~enju neodre|ene zamjenice za ’ne`ivo’ u re~enicama poput: }u võj~a pari}åt za obçd, låhko }emo se nås dvâ pasåt s võj~Æn (= ’pripremit }u bilo{to za ru~ak, lako }emo nas dvojica/dvoje pro}i bilo s ~ime/~imegod’.).
b) Lik ~â potvr|en je u zna~enju neodre|ene zamjenice za ’ne`ivo’ u upitnim re~enicama poput: dã ti rãbÆ ~â? (= ´treba li ti {to/ {togod/i{ta/bilo{to?’).
c) Element -~- iz osnove zamjenice ~a u sraslicama:
- s predmetnutim negacijama ni- i ne- u osnovi neodre|enih zamjenica za ’ne`ivo’: ni{ (ni + ~ = ’ni{ta’) i ne~ (ne + ~ = ’ne{to’)
-
12
- s prijedlozima predmetnutim obliku akuzativa u priloga: za~ (za + ~ = ’za{to, za {to’), va~ (va + ~ = ’u{to, u {to’), po~ (po + ~ = ’po{to, po {to’), na~ (na + ~ = ’na{to, na {to’) u primjerima poput: zâ~ ti tô rãbÆ? (= ’za {to ti to treba?’), pô~ rê{ vãnka? (= ’po {to ide{ van?’), vâ~ bin tô klâl? (= ’u {to bih to stavio?’), nümÅ nâ~ sçst (= ’nema na {to sjesti’).
d) Element -~- iz osnove zamjenice ~a s arhai~nim elementom -s- unutar nastavka genitiva upitno-odnosne i neodre|enih zamjenica za ’ne`ivo’ s osnovom -~-: ~eså, nï~esa, nç~esa, så~esa, vÿj~eså (= ’~ega, ni~ega, ne~ega, sva~ega, i~ega/ bilo~ega’).
e) Element -~- iz osnove zamjenice ~a u obliku veznika a{ ( = jer), nastaloga fonolo{kim izmjenama osnove rije~i: za~ (> a~ > a{).
2.1.2. ^akavske pune vokalizacije starojezi~noga poluglasa
U ~akavskome se narje~ju starojezi~ni poluglas * umjesto zamuknu}a i ispadanja u slabu polo`aju (na kraju rije~i ili u slogu pred punim samoglasnikom), u nekim primjerima razvio u puni samoglasnik /a/. Ta se pojava u grobni~koj skupini govora ogleda u sljede}im primjerima:
- ~å (< starojez. *~ə = ’{to’); oprimjerenja su navedena gore pod oznakama 2.1.1. a) i b)
- va (< starojez. *və = ’u’), samostalan kao prijedlog u primjerima: hëdi va kÇ}u (= ’u|i u ku}u’), udrül se vå glÅvu (= ’udario se u glavu’), i kao prefiks slo`enica u primjerima våvÆk (< starojez. *vəv¡kə = ’uvijek’), Vazâm (< starojez. *vəzəmə = ’Uskrs’), va`gåt (< starojez. və`gati = ’u`gati, u`e}i’), våje (< starojez. *vədl¡ = ’udilj, odmah’)
- u prezentskoj osnovi oblika glagola jêt (= ’uzeti’) i zêt (= ’uzeti’): starojez. *jəm- *vəzəm- > prez.: jåm- æn, jåm-¤, zåm- æn, zåm-¤; imper. jåm-ite, zåm-ite (obje osnove = prez. ’uzm-em, uzm-u’, imper. ’uzm-ite’)
- u prilogu kadï (< starojez. *kəd¡ = ´gdje’)- u osnovi imenice må{a (< starojez. *mə{a = ´misa’) i njezinih izve-
denica: må{ica (= ’mala misa’), må{nÆ (= ’misni’), må{it (= ’misiti’)
-
13
- u osnovi imenice målin (< starojez. *məlinə = ´mlin’) i njezinih izvedenica: målinac (= ´mlinac’), målÆn~i} (= ’mlin~i}’), målinÅr (= ’mlinar’), målinÿv (= ’mlinov’), målinskÆ (= ’mlinski’)
- u osnovi I jd. osobne zamjenice za 1. lice: s mån¤n (< starojez. *mənojÎ = /sa/ ’mnom’)
- u osnovi u svim oblicima imenice pås: GA jd. påsa, DL jd. påsu, I jd. i D mn. påsÿn, NAI mn. påsi, GL mn. påsÆh (= ’psa’, ’psu’, ’psom’, ’psi’, ’psima’)
- u objema osnovama i svim oblicima glagola sasåt (= ’sisati’): sasç (= ’si{e’), sasâl (= ’sisao’), posasåli (= ’posisali’), sasû} (= ’si{u}i’), sasåc (= ’sisa’), sa{~ï} (= ’sisica’).
2.1.3. Dvojak refleks protojezi~noga prednjega nazala
Za razliku od ostalih dvaju narje~ja hrvatskoga jezika u kojima je protojezi~ni nosni samoglasnik *ª bio jednozna~no zamijenjen samoglasnikom /e/, u ~akavskome je narje~ju imao dvije zamjene ili refleksa, samoglasnike /e/ i /a/: a) protojez. *ª > /e/ u polo`aju iza tvrdoga suglasnika; b) protojez.*ª > /a/ u polo`aju iza mekoga suglasnika.
Kako je dvojaki refleks ovoga protojezi~noga samoglasnika vrlo stara ~akavska pojava, u ve}ini je primjera protokom vremena izvorni refleks /a/ analogijom ujedna~en s refleksom /e/, ali je u svakome ~akavskome govoru ipak zaostao pokoji relikt s izvornim refleksom /a/.
U grobni~kome su ~akavskome tipu zabilje`eni primjeri: a) s izvornim refleksom protojez.*ª > /e/ u polo`aju iza tvrdoga
suglasnika: - u osnovama rije~i: dçset, mêso, mïsæc, pêt, po~êt, vrîme i sl.
( < protojez. *desªtÕ, *mªso, *mÊsªc§, *pªtÕ, *po-~ªti, *vrÊmª), i - u nastavcima: -e (< protojez.*-ª) u G jd. i NA mn. `enskoga roda kao
u primjeru moje dobre `ene, te u nastavku -e (< protojez.*-ªtÕ) u 3. l. mn. prezenta kao u primjerima: oni vëzæ, nësæ, mëlæ i sl., kao i
b) reliktni primjeri s izvornim refleksom protojez.*ª > /a/ u polo`aju iza mekoga suglasnika:
-
14
- zajïk, zajï~ina, zajï~i}, zajïkÿv (= ’jezik’, ’jezi~ina’, ’jezi~i}’, ’jezi- kov’), koji su nastali premetanjem (metatezom) sloga u osnovi jazik- (< protojez.*jªzykÕ)
- jå{mÆk, jå{mi~i}, jå{mi~ina (= ’je~am’, ’je~mena ka{a’, ’varivo od lju{tena je~ma’), jå{mikÿv, jå{menac (= ’upala vlasne ̀ lijezde na o~no-me kapku’), izvedeni od osnove ja~m-/ ja{m- (< protojez.*jª~§mÕ).
2.1.4. Ikavsko-ekavski refleks starojezi~noga jata
Samoglasnik jat, koji je postojao u protojezi~nome razdoblju (bilje`i se kao protojez. *Ê), i u prvome dijelu starojezi~noga razdoblja (bilje`i se kao starojez. *¡), zamijenjen je tijekom starojezi~noga razdoblja samoglasnicima (refleksima) i, e. Dvojaka je sustavna ikavsko-ekavska zamjena jata po jezi~noj zakonitosti, po autorima nazvanoj pravilom Jakubinskoga i Meyera, zabilje`ena samo u ~akavskome narje~ju, i to u njegovu najve}emu, sredi{njemu dijalektu.
Govori s ikavsko-ekavskim refleksom jata nalaze se:- na sjevernojadranskim otocima: u lo{injskome arhipelagu, na
otocima Krku, Rabu, Pagu, Olibu, Silbi i Premudi, te na otocima u zadarskome arhipelagu: na Ugljanu, Dugome otoku, Molatu, Sestrunju, I`u i sjevernome dijelu Pa{mana;
- na priobalnome i zaobalnome podru~ju na potezu od grobni~kih govora u rije~kome zale|u, preko bakara~ko-hreljinsko-kraljevi~kih, te obalnih i zaobalnih vinodolskih govora do zaklju~no govora Senja;
- na kontinentalnome su podru~ju ikavsko-ekavski ~akavski govori u Gorskome kotaru, govori u dugore{kome, pokupskome i karlova~ko- me podru~ju sve do Ozlja, govori na granici izme|u Gorskoga kotara i Like, te ~akavski govori u samoj Lici;
- ikavsko-ekavski ~akavski govori su i izvan opisanih podru~ja u sta- rijim dijasporama u Hrvatskoj (nekoliko oaza u Istri) i izvan Hrvatske, primjerice u Gradi{}u i u zapadnoj Ma|arskoj.
U svim je tim govorima po pravilu Jakubinskoga i Meyera starojezi~ni jat zamijenjen u istome govoru samoglasnikom /i/ i samoglasnikom /e/, u zavisnosti o fonolo{kome okru`ju u kojemu se u vrijeme
-
15
nestanka nalazio. Pravilo je dvodijelno: prvi mu se dio odnosi na ekavski, a drugi dio na ikavski refleks.
a) Ekavski se refleks sa samoglasnikom /e/ na mjestu starojezi~noga jata (*¡) razvio u polo`ajima u kojima se protojezi~ni jat (*Ê) u polaznome obliku nalazio u osnovi rije~i ispred kojega od tvrdih dentalnih (zubnih) konsonanata iza kojih je slijedio koji od samoglasnika stra`njega niza, dakle prema formuli:
protojez. *Ê + d/ t/ n/ r/ l/ s/ z / st/ zd + o/ u/ y/ a/ Õ = e
Primjeri su za ekavski refleks u grobni~kome govoru: - protojez. *ÊtÕ > et: cvêt (= ’bra{no’), dospçt, dozrçt, gorçt, haptçt
(= ’`udjeti’, ’hlepiti’), imçt (= ’imati’), lêt (= ’lijevati, liti’), letçt, mlçt, otçt (= ’htjeti’), razumçt, smçt, smêt se (= ’smijati se’), svçt (= ’savjet’, ’razgovor’, ’podr{ka’), umçt (= ’umjeti’), vïdet, `Ævçt
- protojez. *Êta > eta: vçtÅr, vetrovïto, vçtrnica (= ’kra{ka pukotina ispod povr{ine u kamenjaru’)
- protojez. *Êto: lçto (= ’ljeto’, ’godina’), lçtina, lçtnjÆ - protojez. *ÊdÕ > Êd: blêd, obçd, povædåt (= ’govoriti’, ’pripovijedati’,
’kazivati’), slêd (= ’malo’, ’djeli} ~ega’), s¤sçd - protojez. *Êda: besçda (= ’rije~’), spovædåt se (= ’ispovijedati se’),
sprêda - protojez. *ÊnÕ> -Ên: cên (= ’jeftin’), drên, drenjœlva (= ’drenjina,
plod drijena’), lên - protojez. *Êra > era: mçra, vçra- protojez. *Êno > eno: kolçno, sêno- protojez. *ÊlÕ> el: bêl, cêl, dêl - protojez. *Êla > ela: zdçla - protojez. *Êlo > elo: dçlo, têlo- protojez. *Êsa > esa: pæsåk, têsÅn- protojez. *ÊzÕ> ez: slçz- protojez. *Êzo > ezo: `elçzo- protojez. *ÊstÕ > est: sçst - protojez. *Êsto > esto: dvêstÿ, mçsto, têsto- protojez. *Êzda > ezda: zvæzdå
-
16
b) Ikavski se refleks sa samoglasnikom /i/ na mjestu jata razvio u svim ostalim polo`ajima po formuli:
protojez. *Ê + bilo koji suglasnik + bilo koji samoglasnik = i,
i to u osnovama rije~i, u nastavcima i na samome kraju rije~i.Potvrde su ikavskih refleksa u grobni~kome govoru obilate, o ~emu
svjedo~e natuknice i oprimjerenja iskaza u aneksnome Rje~niku, pa se u ovome tekstu navode samo primjeri koji ilustriraju navedene kategorije.
b)a) Potvrde za dio pravila koji se odnosi na ikavski refleks u osnovama rije~i ispred ostalih suglasnika:
- protojez. *Êb > ib: trîbat, `drÆbåc, `lÆbåc - protojez. *Êc > ic: dicå- protojez. *Ê} > i}: sï} (= ’sje}i’), srï}a, svÆ}å- protojez. *Êg > ig: brîg, snîg- protojez. *Êh > ih: orïh, smîh, zÆhåt- protojez. *Êj > ij: nâdijat se (= ’nadati se’), povîj (= ’reci’,
’ispripovijedaj’), vïji (= ’gran~ice s li{}em’)- protojez. *Êk > ik: lîk, våvÆk- protojez. *ÊÍ > iÍ: nedïja, pÿndïjak (= ’nedjelja’, ’ponedjeljak’)- protojez. *Êm > im: brïme, sïme, slïme, tïme, vrîme - protojez. *Êp > ip: cÆpåt, krïpak, krÆpït se, krïpost, lîp, rïpa- protojez. *Ê{ > i{: mÆ{åt - protojez. *Êv > iv: divõjka, lîvo, plïvæl (= ’ono {to se plijevi, korov’),
lÆvåt - protojez. *Êz > iz: slïzena, slÆzït- protojez. *Ê` > i`: mrï`a;
primjeri u kojima je Ê bio ispred tvrdih dentala iza kojih su stajali samoglasnici prednjega niza (i, e, Ê, ª,§):
- protojez. *Êtª > ite: dÆtç- protojez. *Êti > iti: nÆtït (= ’potpaljivati’), svÆtït- protojez. *Êd§ > id: spëvÆd, pëjÆd- protojez. *Êri > iri: cïrit se, mïrit- protojez. *Êsi > isi: mÆsït, obïsit.
-
17
b)b) Potvrde za dio pravila o ikavskome refleksu u nastavcima:- protojez. *-Ê > -i u D jd. i L jd. imenica `. r. i osobnih zamjenica,
kao u primjerima: vodï, kÇ}i, menï, tebï, sebï: na vodï, na kÇ}i, na menï, na tebï, na sebï
- protojez. *-ÊhÕ > -ih u G mn. imenica m. r., te u imenica `. r. i-vrste, u L mn. imenica m. i s. r., te u imenica `. r. i-vrste, kao u primjerima: od bråtÆh, od konjîh, od stvÅrîh; po bråtÆh, po konjîh, po sçlÆh, po stvÅrîh; u G mn. i L mn. zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: od ovîh nå{Æh lüpÆh mu{kîh i ̀ änskÆh, na ovîh nå{Æh lüpÆh mu{kîh i `änskÆh
- protojez. *-Êm§ > -in u Ijd. m. i s. r. te u D mn. svih triju rodova zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: z ovîn nå{Æn lüpÆn mu{kîn; ovîn nå{Æn lüpÆn mu{kîn i `änskÆn
- protojez. *-Êmi > -imi u I mn. zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: z ovïmi nå{imi lüpimi mu{kîmi i `änskimi
- protojez. *- Êji > -iji u komparativu, kao u primjerima: novïjÆ, cenïjÆ, debelïjÆ, veselïjÆ.
b)c) Potvrde za dio pravila o ikavskom refleksu na samome kraju rije~i:
- protojez. *-Ê > -i u priloga, kao u primjerima: kadï, ÿvdï, ÿndï, sågdi.
2.1.5. Samoglasni~ki i naglasni sustav
A) Samoglasni~ki sustav
Samoglasni~ki sustav grobni~koga govora ~ini pet samoglasni~kih jedinica: fonemi /i, e, a, o, u/ i slogotvorno/me|usuglasni~ko /ã/. Me|u samoglasni~kim jedinicama vlada opreka po kvantiteti: svaki samoglasnik mo`e biti dug i kratak. Isto u dijelu grobni~kih mjesnih govora vrijedi i za slogotvorno /ã/. Samoglasni~ke jedinice (fonemi) nemaju polo`ajnih ina~ica (alofona): ne mijenjaju kvalitetu s obzirom na fonolo{ko okru`je i mjesto u rije~i. Ovakav je samoglasni~ki sustav starohrvatski, dobro u{~uvan i u ~akavskome narje~ju.
-
18
B) Naglasni sustav
Budu}i da se naglasci javljaju nad samoglasnicima, naglasni je sustav u naju`oj vezi sa samoglasni~kim sustavom.
Naglasni sustav ~ine naglasci, prozodijske jedinice s tri naglasna obilje`ja: silinom (ili bez siline), duljinom (ili kra~inom) i intonacijom (silaznom ili uzlaznom), i jedinice koje imaju samo jedno obilje`je: duljinu (ili kra~inu).
U naglasnome su inventaru tri naglaska: brzi (kratki, silazne intonacije), silazni (dugi, silazne intonacije) i (starojezi~ni/ ~akavski) akut (dugi, visoke ravne intonacije). Sva tri naglaska mogu stajati na svakome samoglasniku. Isto vrijedi i za slogotvorno ã u mjesnim govorima u kojima ova jedinica mo`e biti duga i kratka:
- brzi naglasak: ï, ç, å, ë, Ç, ›
- silazni naglasak: î, ê, â, ô, û, (‹)
- zavinuti naglasak/ starojezi~ni /~akavski akut: ü, ä, ã, õ, œ, () .
Samoglasnici bez naglaska (bez naglasne siline i intonacije) mogu biti:
- kratki: i, e, a, o, u, ã (naglasna kra~ina se ne bilje ì posebnim znakom) - dugi: Æ, æ, Å, ÿ, ¤ (È) (naglasna duljina se bilje`i nadslovnom ravnom
crtom).
Sva tri naglaska mogu stajati u po~etnome i sredi{njemu slogu u rije~i. U zavr{nome do~etnome slogu u rije~i mogu stajati brzi i silazni naglasak. Nenagla{eni samoglasnici, dugi i kratki, mogu stajati u po~etnome, sredi{njemu i do~etnome slogu u rije~i. Prema tome samo zavinuti naglasak podlije`e distribucijskomu ograni~enju, po kojemu ne mo`e stajati u zadnjemu slogu u rije~i.
Po prikazanome prozodijskome inventaru i distribuciji, te po distribuciji nenagla{enih duljina u prednaglasnim i zanaglasnim polo`ajima, grobni~ki govor ima naglasni sustav najstarijega tipa, koji se od starojezi~noga (srednjovjekovnoga) razlikuje tek gubitkom zavinutoga naglaska/ akuta u oksitonezi (zadnjemu slogu u rije~i). Takav se naglasni sustav naziva stariji tronaglasni sustav.
-
19
2.1.6. Pojave u suglasni~kome sustavu
A) Suglasni~ki inventar
U grobni~kome govoru su 22 suglasni~ke jedinice (fonema), od kojih su 15 {umnici i 7 sonanti.
[umnici su: okluzivi /p, b, t, d, k, g/, frikativi /z, s, `, {, f, h/, i afrikati /c, ~, }/. Sonanti su /r, l, m, v, n, ñ, j/. Suglasni~ki sustav je po inventaru jedinica tipi~no ~akavski sustav,
prije svega po izostanku zvu~nih parnjaka afrikatima /~/ i /}/ koji se javljaju u {tokavskim i ponegdje u kajkavskim govorima. ̂ akavskim ga karakterizira i gubitak palatalnoga sonanta /Í/ (u pisanju = lj), koji se poistovjetio s postoje}im sonantom /j/ u primjerima koji potje~u od protojezi~ne i starojezi~ne jotacije s epentezom: bëje, dåje, gråbjÆ, jûdi, krâj, k›me`Åj, metûj, mjâ{no, nedïja, pjûn - pjÇvat, pëje, pëstæj, såbja, srïbjat, zäjÆ, strpjänjÆ, {apjåt, zdrãvjÆ, zemjå, zlëmjæn, vesäjÆ, ÇjÆ, `mûj, `ûj, (< ’bolje’, ’dalje’, ’grablje’, ’ljudi’, ’kralj’, krme`alj = ’krmelj’, metulj = ’leptir’, mlja~no = ’mla~no’, ’nedilja’, pljun = ’pljuva~ka´, ´pljuvat’, ´polje’, postelj = ´postelja’, ´sablja’, sribljat = ’srkati’, zelji = ’zelje’, strpljenji = ’strpljenje’, {apljat = ’{aptati’, zdravlji = ’zdravlje’, ’zemlja’, zlomljen = ’slomljen’, veselji = ’veselje’, ulji = ’ulje’, `mulj = ’~a{a’, ’‘ulj’), kao i u primjerima u kojima je /Í/ (u pisanju = lj) nastao novom epentezom i jotacijom iza velarnih konsonanata: gjçdat, hjïbac, kjæ~åt, kjçpæt, kjêt, kjûn, kjïnac, lågje, pçkjÅr (´gledati’, hljebac = ´kruh okrugla ili izdu`ena oblika’, ´kle~ati’, klepet = ´bat u zvonu’, ´kleti, proklinjati’, ´kljun’, ´klinac’, laglje = ´lak{e’, pekljar= ´prosjak’). U stanovitu broju primjera se u sjeverno~akavskim govorima /Í/ poistovjetio sa sonantom /l/ u grobni~kome govoru: lûlat se, prïjatæl – prijatelïca, slïva – slïvi} – slivûn, Çli, Çlika, Bësilka, Nçdelka – Nçdelko, Välko, @älko (’ljuljat’ se’, ’prijatelj’ – ’prijateljica’, ’{ljiva’ – mlada {ljiva’ – ’ove}a {ljiva’, ’ulje’, ’Bosiljka’, ’Nedeljka’ – ’Nedeljko’, ’Veljko’, ’@eljko’).
Me|u okluzivima su simetri~no popunjeni parovi po zvu~nosti koji
-
20
se me|usobno zamjenjuju pri asimilacijama: /p - b/, /t - d/, /k - g/. Me|u frikativima su parnjaci /s - z/, /{ - `/ dok su bezvu~ni /f/ i /h/ bez parnjaka, no posve stabilni u sustavu.
Jotacijom je protojezi~ne skupine *dŒ, i starojezi~ne skupine *dəj nastao u ~akavskim (i kajkavskim) govorima fonem /j/. On se nalazi na mjestima gdje u istim primjerima {tokavski govori imaju afrikat /Ë/ (u pisanju: |). Primjeri su iz grobni~koga govora: ãnjæl, glojåt, grãja, gråjÅn, g›jæ, grëzjÆ, mçja – mejâ{ – mejït se, milos›jÆ, mlåjÆ, ogrãjæn, osmÇjæn, osœjæn, pohajåt, posãjæn, posvåjæn, prihœjen, prismœjæn, rÅjåt, rçjæ, rijâv, rojänjÆ, sajâ~, såje – såjÅv, t›jÆ, tœjÆ – tujïca (= ’an|eo’, glo|ati = ’glodati’, gra|a = ’kamena ograda’, ’gra|anin’, gr|e = ’ru`nije’, ’gro`|e’, ’me|a’ – ’me|a{’ – ’me|iti se’, ’milosr|e’, ’mla|i’, ’ogra|en’, ’osmu|en’, ’osu|en’, poha|ati = ’dugo obilaziti, hodati uokolo, besciljno lutati’, ’posa|en’, ’posva|en’, prihu|en = ’pognut, s p u { t e n i h r a m e n a ´ , p r i s m u | e n = f i g . ’ p r e t j e r a n o p o v u ~ e n , n e k o m u n i k a - tivan’, ’ra|ati’, ’rje|e’, ’hr|av’, ’ro|enje’, sa|a~ = ’alatka za sa|enje’, ’~a|a’ – ’~a|av’, ’tvr|i’, ’tu|i’ – ’tu|in’). Fonem /j/ je i u starih primljenica iz talijanskoga jezika: Jõrja, Jovâna, Jênijo, jÇ{to, {tajôn (tal. izgovor: [|or|a, |ovana, |enio, |usta, sta|one]).
Na mjestima na kojima je {tokavski afrikat /‰/ (u pisanju dvoslov d`) u ~akavskim je govorima /`/. U grobni~kome govoru: `çpa, ̀ çpica (= d`ep), svedë`ba, nãru`ba, deter`ênt.
Jotacijom je protojezi~ne skupine /*tŒ/ i starojezi~ne skupine /*təj/ nastao u ~akavskim (i {tokavskim) govorima fonem /}/. Izgovor ovoga afrikata u grobni~kome govoru je staro~akavski: vrh jezika se upire u dolnje alveole ne dodiruju}i dolnje zube; jezik i prednje nepce gotovo se dodiruju; srednji dio jezika tvori zapreku i tjesnac struji zraka; zra~na struja je neznatno slabija, a op}a artikulacija jo{ labavija. U stru~nim se dijalektolo{kim tekstovima za takvo ~akavsko /}/ rabi slovo (t) s apostrofom (t’). Tako bi napisani grobni~ki primjeri (drvät’Æ, kÇt’a, nôt’, srït’a – srït’Ån – nesrït’a, rçt’, 3. l. jd. prezenta t’e) ozna~avali pribli`niji staro~akavski izgovor. Radi lak{ega razumijevanja teksta, u oprimjere- njima u ovome radu nije primijenjeno takvo pisanje.
U sjeverno~akavskim su govorima zabilje`eni primjeri izostajanja
-
21
jotacije suglasnika /t/ a time i afrikata /}/ u stanovitu broju primjera. U grobni~kome su govoru takvi primjeri: näte (= ’ne}e, 3. l. mn.: oni, one, ona’), smçte (= ’sme}e’), trçtÅ, trçtÿ (= ’tre}a’, ’tre}e’), te na kraju osnove u I jd. `. r. 3. sklonidbe: z bolestûn, s kostûn, z länost¤n, z mÅstûn, z mïlost¤n (’s bole{}u, s ko{}u, s lijeno{}u, s ma{}u, s milo{}u’) i sl.
Kako je bezvu~ni afrikat /}/ u ~akavskim sustavima bez zvu~noga parnjaka, u drugoj se polovini 20. stolje}a pod utjecajem {tokavskoga standardnoga jezika ({kole i javnih medija), te tada ulaze}ih anglizama, u op}oj uporabi ustaljuju rije~i u kojima se javlja fonem /Ë/, zvu~ni parnjak fonemu /}/. U grobni~kome je govoru to zvu~ni fonem /d’/ s artikulacijom kakva je opisana za /}/: d’âk, rëd’endÅn, D’œrd’a, med’utîn, måd’arskÆ, d’ämpær, deterd’ênt.
U drugoj je polovini 20. stolje}a u grobni~kome govoru zabilje`en i [Ì], zvu~ni grleni alofon fonemu /g/ kad bi se na{ao u po~etnome polo`aju, osobito ispred sonanta r: [ÌrëbjÆ, Ìrâd, Ìrmî, Ì›do, Ìråbit] (= ’groblje’, ’grad’, grmi’, grdo = ’ru`no’, ’grabiti’). Ova je pojava registrirana i u ostalim sjeverno~akavskim govorima, ali je u dana{njemu grobni~kome izgubljena.
Konsonantskome inventaru pripadaju i suglasni~ke skupine, starojezi~ne i novije.
Tri su starojezi~ne suglasni~ke skupine tipi~ne za ~akavsko narje~je prisutne i u grobni~kome govoru: /{}/, /`j/ i /~r/.
Skupina /{}/ nastala je u ~akavskim (i {tokavskim) govorima jotacijom protojezi~nih skupina /*stŒ, *skŒ/ i starojezi~nih skupina /*stəj i *skəj/. Pojava se naziva {}akavizmom. Primjeri su {}akavizma u grobni~kome govoru brojni: dvorï{}e, godï{}e, Grobï{}a (= toponim: ́ mjesto gdje su na|eni grobovi´), ï{}æn – ï{}¤ (i{tem – i{tu = ’tra`im – tra`e’), klü{}a (’klije{ta’), klî{}ær (= ’uhola`a’), ko{}êh (= ’ko{tuni~av orah tvrde ljuske’), ko{}ên (= pridjev: ’ko{tan, koji je od kosti’), kr{}änjÆ (’kr{tenje’), mirï{}e (= ’razvalina’), ognjï{}æ, namæ{}åt, prå{}Æ (= ’suharci’), pr{}åt (= ’govoriti naivnosti’), pu{}åt, {}âp, {}îrica (= ’biljka {tir’) itd.
Skupina /`j/ nastala je u ~akavskim govorima jotacijom protojezi~nih skupina /*zdŒ, *zgŒ/ i starojezi~nih skupina /*zdəj, *zgəj/. Primjeri
-
22
su u grobni~kome govoru: më`jeni (= ´mo`dani, mozak´), në`jÆ (= ’nogari’), rë`jÆ (= ’suharci od gran~ica vinove loze’).
U ~akavskim je (i kajkavskim, rijetko u zapadno{tokavskim) govorima zadr`ana neizmijenjena protojezi~na skupina /~r/. Primjeri su u grobni~kome govoru: ~r~åk, ~rîvo, ~rjên, ~›v - ~rvjîv i sl.
Protojezi~na skupina /*~§t/ je u starojezi~nome razdoblju preina~ena u skupinu /{t/, koja je u svim narje~jima i dijalektima sa~uvana u sasvim odre|enim primjerima, od kojih su u grobni~kome govoru potvr|eni: po{tên, po{tänjÆ, po{tÆvåt.
U sva su narje~ja, dijalekte i govore nakon starojezi~noga razdoblja s leksi~kim primljenicama iz drugih kontaktnih jezika u{le nove suglasni~ke skupine. One se ne javljaju u autohtonim rije~ima nego uvijek u adaptiranim posu|enicama. U grobni~kome su govoru 20. stolje}a bile vrlo brojne takve novoprimljene rije~i sa suglasni~kim skupinama /{t/, /{k/, /{p/. Primjeri su /{t/: jÇ{to, gu{tåt, {tajôn, {tæntåt, {tärna, {tïkat, {timåt (se), {tôrija, {tråca, {trakûl, {trãmbo, {trîga, {t›ped, {tÇf - {tufåt se, {tukåt, {tukadôr, {tÇmik; /{k/: {kåf, {kåja, {kãlnica, {kÅncïja, {kânj, {kapulåt, {kâre, {kÅrtå~a, {kÅrtåt, {kÅrtëc, {kåtula, {kavacêra, {kçrac, {kÆjït, {kîna, {kînk, {kôj, {kôla – {kolân, {kråpa, {k›ba, {krebetåt, {krïla, {kjÅvït, {kÇja – {kÇjeri}, {krçkæt, {kumçta, {kû`a, {kvêr; /{p/: {pâjs, {påle, {pÅlmacçt, {pÅnjulçt, {pãrget, {pâg, {pagçti, {pârat, {pãrmÅjstÿr, {på{, {pçh, {pändija, {picijerïja, {pijåt, {pîna, {pitâl, {pët, {përak, {pô`a itd.
B) Suglasni~ke mijene
a) U grobni~kome su govoru na snazi op}ejezi~na jedna~enja po zvu~nosti i po mjestu tvorbe, s uobi~ajenim alofonima koji se pritom javljaju. Jedna~enje po mjestu tvorbe u grobni~kome govoru zahva}a i prijedloge s i z pred palatalnim suglasnikom, primjerice: { njin, { njimi, ` njega (= ’iz njega’).
b) Promjene protojezi~noga i starojezi~noga suglasnika /m/
U govorima du` jadranske obale (prete`no ~akavskima ali i {tokav- skima, pa i u nehrvatskim govorima) protojezi~ni i starojezi~ni
-
23
suglasnik /m/ u do~etnome polo`aju na kraju rije~i nije izmijenjen u nekim gramati~kim kategorijama, a u drugima je zamijenjen glasom /n/.
U grobni~kome govoru /m/ ostaje neizmijenjen kad je na kraju osnove pojedina~ne rije~i, primjerice u rije~ima mu{koga roda: dîm, g›m, grôm, pïtÿm, rûm, sâm (pridjev), srâm, te u G mn. `enskoga roda: pêt vçlÆh jâm, pêt vçlÆh zîm (= ’pet velikih jama, pet velikih zima’). Na samome kraju nastavaka /m/ se sustavno zamjenjuje fonemom /n/: - na kraju I jd., primjerice: z mojîn starïjÆn bråtÿn, s tvojûn mlåj¤n lïpj¤n sestrûn, s cälÆn nå{Æn mü}Æn selôn; - na kraju D mn., primjerice: veselîmo se sîn nå{Æn bråtÿn i sestrân, dobrîn s¤sçdÿn i s¤sçdÅn, prïjatelÿn i prijatelïcÅn; - na kraju 1. l. jd. prezenta, primjerice: bûdæn, mïslÆn, rên, sân, sêdæn, vïdÆn (= ’budem’, ’mislim’, grem = ’idem’, sam = ’jesam’ i ’sam’, ’sjednem’, ’vidim’); -u brojeva sçdÅn i ësÅn.
Fonem /m/ se u sjeverno~akavskim govorima u polo`aju ispred okluziva i afrikata ostvaruje kao alofon [Ö] u primjerima poput kompir [kÿÖ-pîr]; janka [jâÖ-ka] < (: jama); potonki [pÿtôÖ-ki] < (: potomak), slan~ica [slâÖ-~ica] < (: slama).
c) Suglasnik /l/ na kraju sloga
Kao u prete`nome broju ~akavskih (i u brojnim kajkavskim i u pokojemu zapadno{tokavskome), u grobni~kome govoru suglasnik /l/ na kraju sloga ostaje nepromijenjen. Ne mijenja se u sredini rije~i ispred suglasnika, primjerice: dÿl-~ï}, dõl-njÆ, kropäl-nica, põl-næ, säl-skÆ, {kãl-nica, niti na samome kraju rije~i, primjerice, u imenica: ãnjæl, dêl, facôl, fa`ôl, kabâl, kotâl, kvÆntâl, macêl, ma{têl, nÅkâl, posâl, postôl, {ijâl, {pitâl, vôl; u pridjeva: bêl, debêl, gôl, m›zÅl, nÅgâl, okr¤gâl, rÅhâl, tçpÅl, vçsæl, zaposâl (= ’krupan’); u priloga pëpÿl (= ’popola’); u prijedloga vôkÿl (= ’uokolo’), te u jednini glagolskoga pridjeva radnoga (unutar perfekta, pluskvamperfekta i futura egzaktnoga) svih glagola, primjerice: bîl, dâl, dënesÅl, govorîl, kupovâl, otêl, pçkÅl, pokropîl, rçkÅl, {âl, vïdæl, zêl, znâl itd.
d) Promjene {umnih konsonanata
-
24
U organskim govorima svih narje~ja prvi okluzivni {umnik u suglasni~koj skupini na po~etku rije~i ima tendenciju gubljenja. Tako je i u ~akavskome narje~ju, gdje umjesto gubljenja mo`e biti i zamijenjen manje napetim {umnikom. Primjeri su u grobni~kome govoru: ~elå (< p~ela), {enïca (< p{enica), njÅzlë (< gnjazdo), h}î (< starojez. *də}i).
^akavskim je jezi~nim sustavima, i to samo njima, svojstvena eliminacija ili zamjena {umnika koji zatvara sredi{nji slog u rije~i, pa s po~etnim suglasnikom sljede}ega sloga tvori novu (nepravu) suglasni~ku skupinu. Prvi se {umnik te neprave suglasni~ke skupine u sredini rije~i gubi ili zamjenjuje suglasnikom manje napetosti (frikativnim {umnikom ili sonantom).
U grobni~kome su govoru zabilje`eni sljede}i primjeri zamjena afrikata (slo`enih {umnika najve}e napetosti) /~, }, c/ manje napetim frikativima ili sonantom /j/:
^ > [: kå{ka (< ka~ka: usp. G mn. pet kå~Åk i uve}anicu kå~ina), kå{kica, må{ka, må{kica (< ma~ka, ma~kica: usp. G mn. pet må~Åk i uve}anicu må~ina); mjâ{nÿ (< mlja~no = ’mla~no’); dç{ko, de{kï} (< de~ko, de~ki}); gospodï{nÅ (< gospodi~na); jå{mÆk (< ja~mik = ’je~mena ka{a’); PrÆ{cå (< Pri~ca, lokalitet); rœ{nja (< ru~nja = ’u`ina’, usp. ru~ït ’u`inati´); lå{na (< la~na =’gladna’, uspor. lå~Ån); Lu`å{kÅ (< Lu`a~ka = ´lokalitet uz potok Lu`ac´); mrtvå{kÆ (< mrtva~ki); mÇ{na (< mu~na = ’obuzeta mukom’); njçma{kÆ (< njema~ki); pjevå{kÿ (dru{tvo) (< pjeva~ko); rü{kÆ (< ri~ki = ’koji se odnosi na Riku’); {u{å{kÆ (< {u{a~ki = ’su{a~ki’); {kãlni{kÿ (< {kalni~ko = ’koje se odnosi na mjesto [kalnicu’); te`ã{kÆ (< te`a~ki), trså{kÆ (< trsa~ki = ’trsatski’) mÇ{te (< mu~te = 2. l. mn. imperat. od mu~åt); pë{mæn (< po~mem, 1. l. jd. prez. od po~êt)
C > S: ostå (< octa, G jd. od ocåt)] > J: fÇjkat (< fu}kat); sïnojka (< sino}ka = ’sino}’); vëjka
(< vo}ka).
Zabilje`eni su sljede}i primjeri zamjena okluziva (napetih {umnika) manje napetim frikativima ili sonantom /j/:
K > H: låhti (< lakti, usp. låkat); nëhti (< nokti, usp. nëkat); låhka (< lagka, usp. lågak); mçhka (< *mekka, usp. mçkak = ’mek’); pråhsa
-
25
– pråhti~no – sprahsîrat se (< praksa – prakti~no – spraksirat se); fåhti~no (< fakti~no)
K > [: `Ç{ka (< *`ukka, usp. `Çkak = ’`uk’, gorak’)K > F: pÇfki (< pupki, usp. pÇpak ’pupoljak’) D > J: grãjskÆ (< gradski, ’koji pripada Gradu ’= ’mjestu Grobniku’).
Osim primjera u kojima je vidljiva zamjena okluziva manje napetim frikativima ili sonantom /j/, zabilje`eni su i primjeri redukcije okluziva ispred drugoga {umnika u sredini rije~i:
P/ B > ∅: po hrtÇ (< hrptu/ hrbtu, usp. hrbåt; skûst (< skupst/ skubst, inf. usp. 3. l. jd. prez. sk¤bç), zdûst (< zdupst/ zdubst, inf. usp. 3. l. jd. prez. zd¤bç), zgrçst (< zgrepst/ zgrebst, inf. usp. 3. l. jd. prez. zgrebç), stçst (< stepst, inf. usp. 3. l. jd. prez. stepç), ozêst (< ozepst/ ozebst, inf. usp. 3. l. jd. prez. ozæbç)
T/ D > ∅: B›ce (< Brdce, ’malo brdo’, toponim); Po~udnï~ (< Pod- ~udni~, ’mjesto pod brdom imenom ^udni}’); Pëh¤m (< Podhum, ’mjesto pod brdom imenom Hum’); Pokïlavac (< Podkilavac, ’mjesto pod brdom imenom Kilavac’); Zastenïce (< Zadstenice, ’mjesto iza male stijene’); oprît (< otprit/odprit = ’otvoriti’); präsednÆk (< predsednik ’onaj koji sjedi predsjedava’); prêstava (< predstava = ’prikaz scenskoga zbivanja’); gråskÆ (< gradski); hrvãskÆ (< hrvatski); postrï} (< potstri}/podstri} = ’podrezati {karama’); hëte (< hodte, 2. l. mn. imperat. = ’hodite’); pästÿ (< petsto), ozgôra (< odzgora = ’odozgo’).
e) Redukcije sonanta /v/
U sjeverno~akavskim su (i kajkavskim) govorima ~este redukcije sonanta /v/ u odre|enim polo`ajima. Reducira se onaj /v/ koji se u starojezi~no vrijeme na{ao u po~etnome polo`aju u konsonantskoj skupini na po~etku rije~i, svaki /v/ koji se na{ao izme|u kojega suglasnika i slogotvornoga /ã/, te poneki /v/ kao drugi ili tre}i ~lan suglasni~ke skupine, pokatkad i pred sonantom /l/. U navedenim se polo`ajima u ostalome dijelu ~akavskoga i u {tokavskome narje~ju /v/ nije reducirao, nego se zadr`ao, ili vokalizirao u /u/, ili zamijenio po~etno mjesto sa susjednim suglasnikom. Primjeri su iz grobni~koga govora: imenice dovåc, dovïca (< starojez. *vdovac
-
26
= ’udovac’, ’udovica’), nÇk – nÇ~i} (< starojez.*vnuk = ’unuk’, ’unu~i}’), tërak (< starojez. *vtor = ’drugi’ = ’drugi dan u tjednu – utorak’), glagoli ståt, ståjat (< starojez. *vstati, *vstajati = ’ustati’, ’ustajati’), zdahnÇt, zdihovåt (< starojez. *vzdahnuti, *vzdihovati = ’uzdahnuti’, ’uzdisati’), zêt, zïmat (< starojez. *vzeti, *vzimati = ’uzeti’, ’uzimati’), te prilozi ~êra (< starojez. *v~er = ’ju~er’), nœtra (< starojez. *vnutra = ’unutra’). Isto je u svim pade`nim oblicima imenica, zamjenica, pridjeva te u priloga s osnovom u kojoj je starojezi~na skupina *vs: sç, så, së, sï, såkÆ, såkakÿv, sagdånjÆ, sek›va, såkamo (= ’sve’, ’sva’, ’svo’, ’svi’, ’svaki’, ’svakakav’, ’svagdanji/svakida{nji’, ’svekrva’, ’svakamo’) te u primjerima: ~etrtåk - ~et›tÆ, srâb – srbçt ( = ’svrab’, ’svrbjeti’), storït (= stvoriti = ’napraviti, u~initi’ ), sû} (= ’svu}i’), t›d – t›jÆ – tÈdït ( = ’tvrd’ – ’tvr|i’ – ’tvrditi, potvr|ivati, povla|ivati’). Fakultativno (neobavezno) i danas supostoji Lâde i Vlâde, dok je standardnojezi~no vlÅdåt, mnëgÆ danas ve} istisnulo starije lÅdåt, nëgÆ.
f) Asimilacije
Asimilacija /s > {/ i /z > `/ zahva}a suglasnike /s/ i /z/ pred slogom u kojemu se u osnovi nalazi /~, `, {/: ~ï`me, pâ{o{, pro{ê{ija, {ere`ân, {e{nâjst, {e`desêt, {›{æn, {trâ`a, {tra`âr, [u{âk, [u{å~Ån, {u{å{kÆ, {û{Ånj, {¤{çt, {u{ïlo (< ~izme, paso{, prosesija, sere`an, {esnajst, {ezdeset, sr{en, stra`a, stra`ar, Su{ak, Su{a~an, su{a{ki, su{anj, su{et, su{ilo).
g) Disimilacije
U ~akavskim se govorima promjenom mjesta tvorbe jednoga ~lana razjedna~uju sljedovi sonanata istovrsnih po tvorbi. Rije~ je o disimilaciji sonanata u neposrednu dodiru ili u udaljenim slogovima u istoj rije~i.
U grobni~kome se govoru razjedna~uje prvi od dva nosna sonanta u neposrednu dodiru, te likvidni sonanti u razli~itim slogovima unutar iste osnove. Razjedna~uju se skupine:
mn > vn / ∅n: slãvnica (< slamnica : slama); osavnâjst ( < osamnajst: osam); sedavnâjst (< sedamnajst : sedam); nëgÆ (< vnogi < mnogi)
-
27
mnj > mj: dümjÅk (< dimnjak); sûmjat – sumjîv (< sumnjat, sumnjiv); samjå (< samnja, G jd. od samânj = ’sajam’).
Unutar iste osnove razjedna~uju se i zamjenjuju s /l/ prvi od dva /r/, i prvi od dva /n/. Drugi se od dva /l/ unutar iste osnove reducira. Primjeri:
r – r > l – r: flizärka – flizûra (< frizerka, frizura); lebrë – zalçbrnÆk (< rebro, zarebrnik = ’pe~enica, kare’); legrût – legrutîrat (< regrut, regrutirat); mÿlnâr (< mornar); slebrë – slebrên (< srebro, srebren); {pÅlmacçt (< {parmacet = ’`igica’)
n – n > l – n: zlåmenat se (< znamenat se ’stavljati na se znamen, znak kri`a, kri`ati se’)
l – l > l – ∅: blågosÿv – blagosovït (< blagoslov, blagoslovit).
h) Protetski i hijatski suglasnici i metateze
U ~akavskim su govorima zabilje`ene novije proteze sonanta /j/ na po~etku rije~i ispred samoglasnika /i/. U grobni~kome se govoru ta pojava odnosi samo na primjere jih, jÆn, jê (< ih, im, nenagla{eni oblici G mn., Dmn. i A mn. zamjenica ’oni, one, ona’). Osim ovih zabilje`eni su primjeri starih proteza sonanata /j/ i /v/: jÇ`ina – jÇ`inica (< u`ina – u`inica), VïlovÆk (< Ilovik, toponim od: ila = ’ilova~a’). Primjer vôkÿl (< okolo, uokolo) ne odra`ava staru protezu, kako se ~ini na prvi pogled, nego prijedlog /v/ (= ’u’) neizmijenjen pred samoglasnikom (< v + okol). Proteza suglasnika /s/ u primjeru sëpeta (= opet) zabilje`ena je i u drugim sjeverno~akavskim govorima.
Primjeri hijatskoga intervokalnoga /v/ zabilje`eni u primjerima: påv¤k – pavu~ïja (< pauk – pau~ija = ’pau~ina’), kåv¤l (< kaul = ’cvjeta~a’), kakâva (< kakaa = ’kakao’), tako|er su zabilje`eni i u drugim ~akavskim govorima.
U ~akavskim su govorima zabilje`ena sporadi~na premetanja suglasnika kojima po~inju ili zavr{avaju susjedni slogovi u istoj rije~i. U grobni~kome su govoru takvi primjeri: galamân (< lagaman, lavaman = ’umivaonik’), Krâla – Krâlac (< Klara – Klarac = ’Klarin potomak’), nãlijÿn (< najlon), pokrïva (< kopriva), samânj (< sajam), zajïk (< jazik).
-
28
i) Ina~ice prijedloga
Starojezi~ni prijedlog s, koji je ispred suglasnika imao ina~icu sa sustavno je pre{ao u lik z, a ispred suglasnika u lik za. Starojezi~ni prijedlog iz tako|er se poistovjetio s prijedlogom z.
Prijedlog z u tome se liku zadr`ao pred zvu~nim glasovima: samoglasnicima, sonantima i zvu~nim {umnicima, u zna~enju ’s’: z ëkÿn, z iglûn, z ûsti, z Evic¤n, z Ãnk¤n ( = s okom, s iglom, s ustima, s Evicom, s Ankom); z jâji, z nësÿn, z rïb¤n, z lÇkÿn, z vêric¤n, z måter¤n (= s jajima, s nosom, s ribom, s lukom, s vericom = ’vjen~anim prstenom’, s materom); z bë}¤n, z dçlÿn, z gôb¤n (= s bo}om = ’kuglom’, s delom = ’poslom’, s gobom = ’grbom’), i u zna~enju ’iz’: z ëka, z ûst, z Istræ, z Ẽngleskæ, z Azijæ (= ’iz oka, iz usta, iz Istre, iz Engleske, iz Azije’); z j¤hê, z mêsa, z nësa, z vÇnæ, z LÆkê (= ’iz juhe, iz mesa, iz nosa, iz vune, iz Like´); z bëka, z drvå, z grâda (= ´iz boka, iz drva, iz grada’).
Pred bezvu~nim suglasnicima prijedlog z se po zakonima o bezvu~nosti suglasni~ke skupine asimilira u s, u zna~enju ’s’ kao u primjerima: s pætûn, s têt¤n, s konjên, s facôlÿn, s hÇdob¤n, s cëkulami (< z petun, z tetun, z konjen, s facolon, s hudobun, s cokulami), i u zna~enju ’iz’ kao u primjerima: jûdi redû s fåbrikæ, õn je ëdnikud s Hrvãskæ, redû s kîna, onîstÆ je s Pëhuma a ôn drÇgÆ s Trnëvicæ, kad san {lå s crükvæ (= ’iz fabrike’, ’iz Hrvatske’, ’iz kina’, ’iz Podhuma’, ’iz Trnovice’, ’iz crkve’).
Ispred s/ z/ {/ ` prijedlog z se u zna~enju ’s’ reducira kao u primjerima: govërÆn sÅmå sëb¤n (’sama sa sobom’), {krüpjæ zûbi (< {kripje z zubi = ’zubima’), kåmo }u {pãrgetÿn (< kamo }u z {pargeton = ’sa {tednjakom’), posvåjæn ̀ enûn (< posvajen z ̀ enun = ’posva|an sa `enom’), i u zna~enju ’iz’ kao u primjerima: do{lï su ëdsakud: selå, {Çmæ, Zãgreba (do{li su odsakud = ’odasvud’: z sela, z {ume, z Zagreba = ’iz sela, iz {ume, iz Zagreba’), znêl je `epå facolï} (< znel je z `epa facoli} = ’izvadio je iz d`epa rup~i}’).
Ispred s/ z/ {/ ` prijedlog z u zna~enju ’s’ mo`e imati i lik za: jî za sûn `ejûn (< ji z sun `ejun = ’jede sa svom `eljom’, ’uslast’), zasünsegå (< za sin sega = ’sasvim, posve’), za{ït (< za{it = ’sa{iti’).
-
29
Ispred palatalnih konsonanata prijedlog z ostvaruje se kao { u zna~enju ’s’ kao u primjerima: { njîn (< s njin), zabîl je tô { ~ãvli (< zabil je to s ~avli = ’s ~avlima’), { }ãmp¤n ne mëre{ nåprvo (< s }ampun = ’nedovoljno ozbiljnom osobom’), i u zna~enju ’iz’ kao u primjerima: ~å }u storït ` njegå, nî nï{ ` njïh, tô su bîli jûdi { ^ãvjæ i { ]ïkovi}Æh (= ’iz njega’, ’iz njih’, iz ^avala’, ’iz ]ikovi}a’).
Starojezi~ni prijedlog iz pred suglasnikom u slo`enicama ima lik zi, {to po rezultatu upu}uje na metatezu, no u stru~noj je literaturi taj lik obja{njen kontaminacijom prijedloga z < s i protojezi~noga prijed- loga *vy: zïbost, zïbrat, zïgnat, zî}, zïhÅjat, zïjist, zïlæ}, zïlist, zïnest, zïpi}evat, zipijên, zïpÆsat, zïsk¤st, zïprat, zïu~it, zïumet, zïv¤}, zïtrt (< ’izbosti’, ’izabrati’, ’izagnati’, ’izi}i’, ’izlaziti’, ’izjesti’ i ’izgristi’, ’izle- }i’, ’izljesti’ i ’izi}i’, ’iznesti’ i ’iznijeti’, ’ispitivati’, ’ispijen’, ’ispisati’) i sl.
2.2. MORFOLO[KI SUSTAV
2.2.1. SKLONIDBA ILI DEKLINACIJA
Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, gramati~ka se zna~enja roda, broja i pade`a u imenica i imeni~kih rije~i iskazuju pade`nim oblicima u promjeni koja se naziva deklinacija ili sklonidba. Gramati~ki brojevi su jednina i mno`ina. U oba gramati~ka broja su pade`i: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Pade`ni se oblik sastoji od stalnoga dijela ili osnove rije~i i promjenjivoga dijela, nastavka. Neki pade`ni oblici iskazuju puno gramati~ko zna~enje, a drugi za to potrebuju pomo}ne rije~i, prijedloge.
Nominativ i vokativ su samostalni pade`i koji ne potrebuju prijedloga. Osim njih i akuzativ mo`e biti bez prijedloga ali i s njima. Preostali pade`i obavezno dolaze s prijedlozima.
U grobni~kome govoru se javljaju sljede}i prijedlozi:- uz genitiv: bez (s ina~icama: brez, prez), blizu, do, kraj, mesto,
mimo, namesto, nasred, navrh, od, okolo (ina~ica: okol), posred, potli, priko, protiv, prvo, pul (ina~ica: pu), put, radi, spod, spred, z (ina~ice: s, `, {), zad, zgora, znad, zvan
- uz dativ: k, kuntro, prama, proti
-
30
- uz akuzativ: ~ez, kroz, med, na, po, pod, o, va (ina~ica: v)
- uz lokativ: na, o, po, prid, va (ina~ica: v)
- uz instrumental: med, nad, pod, z (ina~ice: s, `, {), za.
2.2.1.1. Sklonidba imenica
Po kriteriju nastavka u genitivu jednine, u grobni~kome su govoru tri vrste imeni~ke sklonidbe:
1. vrsta s nastavkom -a u G jd.
2. vrsta s nastavkom -e u G jd.
3. vrsta s nastavkom -i u G jd.
1. sklonidbena vrsta
Promjenu po 1. vrsti imaju imenice mu{koga i srednjega grama- ti~koga roda, koje u genitivu jednine imaju nastavak -a. Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci
jd. mn.pade‘ m. r. s. r. m. r. s. r.
N -∅ -o,-e,-Æ,-∅
-i -a
G -a -Æh, -∅ -∅D -u -ÿn,-æn
A = N/ G = N = N
V -u,-e,-∅ = N = N
L = D -Æh
I -ÿn,-æn,-Æn -i
Nominativ jednine
A) Mu{ki rod
Ni{ti~ni (prazan) nastavak -∅, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju u ovome pade`u imenice mu{koga roda:
-
31
a) kojima osnova zavr{ava bilo kojim suglasnikom, nepalatalnim (tvrdim), ili palatalnim (mekim); primjerice, s obzirom na sve suglasnike u sustavu: srâb, kolåc, kotâ~, tï}, grâd, {kåf, rôg, krÇh, {kôj, bedâk, kotâl, dîm, sân, stînj, s‹p, papâr, nôs, kë{, poplåt, mrâv, mråz, vâ` i sl., te imenice kâp, postôl, vç~ær, vlâs, vëlat, taråc koje su u grobni~kome govoru mu{koga roda
b) hipokoristici (odmilice) mu{koga roda, kojima osnova zavr{ava samoglasnicima -o, -e, -i, primjerice: gôbo, bêlo, }â}e, Mâ}e, Vlâde, Edi, Sãndi i sl. Hipokoristici kojima osnova zavr{ava samoglasnicima -o, -e u prete`nome broju mjesnih govora samo u N jd. i V jd. imaju kratku osnovu, a u svim ostalim pade`ima u jednini i u mno`ini osnovu pro{irenu suglasnikom /t/ ili /j/ umetnutim izme|u osnove i nastavka, primjerice u G jd.: gôbo-t-a, bêlo-t-a, }â}e-t-a, Mâ}e-t-a, Vlâde-t-a. Pro{irena osnova javlja se i u posvojnih pridjeva izvedenih iz ovakvih imenica (gôbotov, bêlotov, }â}etov, Mâ}etov, Vlâdetov). U mjesnom govoru Grada (naselja Grobnika), te u dijelu mjesnih govora u cerni~koj plovaniji pro{irak izostaje, G jd. gôb-a, bêl-a, }â}-a, Mâ}-a, Vlâd-a. Hipokoristici kojima osnova zavr{ava samoglasnikom -i, poput Edi, Sãndi, Tôni u N jd. i V jd. imaju kratku osnovu, a u svim ostalim pade`ima u jednini i u mno`ini osnovu pro{irenu suglasnikom /j/ umetnutim izme|u osnove i nastavka, primjerice u G jd.: Edi-j-a, Sãndi-j-a, Tôni-j-a.
Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imenice s nepostojanim samoglasnikom /a/ ispred krajnjega suglasnika osnove u N jd. (primjerice kolåc, kotâl, sân, papâr) u ostalim ga pade`ima gube, pa im osnova ispred nastavka, primjerice u genitivu jednine, glasi kÿlc-å, kotl-å, sn-å, papr-å.
B) Srednji rod
a) Nastavak -o, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju imenice s osnovom na nepalatalni suglasnik, primjerice: nçb-o, ~Çd-o, blâg-o, ûh-o, ëk-o, tnål-o, vÆn-ë, mês-o, zlât-o, drîv-o i sl.
Ba) Imenica ~Çdo mo`e imati pro{irak -es- samo u oblicima mno`ine ~ud-çs-a, ~ud-ês, ~ud-çs-Æh itd. koji su stilisti~ki obilje`eni.
b) Nastavak -e imaju imenice s osnovom na palatalni suglasnik,
-
32
primjerice: pëj-e, plç}-e, lÆc-ç, sûnc-e, s›c-e i sl.
Ova pravila ne vrijede za novije primljenice kakve su bor-ë, bok-ç, kaf-ç, re{-ë i sl.
c) Nastavak -i, koji osim u grobni~kome postoji u jo{ nekim sjeverno- ~akavskim govorima, imaju sljede}e imenice srednjega roda s osnovom na palatalni suglasnik:
- zbirne imenice, poput: drvä}-Æ, grãnj-Æ, lü{}-Æ, pärj-Æ, prå{}-Æ i sl.
- sve glagolske imenice, kao: bë}Ånj-Æ, dçlÅnj-Æ, goränj-Æ, kopânj-Æ, mi{jänj-Æ, pütÅnj-Æ, sidänj-Æ, spãnj-Æ, të}Ånj-Æ, zühÅnj-Æ, `värgÅnj-Æ i sl.
- dio op}ih imenica poput Çj-Æ ili Çl-Æ, zäj-Æ, vesäj-Æ
- toponimi poput Gorä}-Æ, Jelçnj-Æ, Zvonä}-Æ.
d) Nastavak -∅ imaju imenice srednjega roda, kojima osnova u N jd., A jd. i V jd. zavr{ava samoglasnikom -e, a u ostalim je pade`ima pro{irena suglasnikom -n- ili -t- umetnutim izme|u osnove i nastavka:
- imenicama brïme, ïme, råme, sïme, slïme, tïme, vrîme u ostalim je pade`ima osnova pro{irena s -n-, primjerice u G jd.: brïme-n-a, ïme-n-a, råme-n-a, sïme-n-a, slïme-n-a, tïme-n-a, vrïme-n-a
- imenicama dÆtç, ~ejÅ~ç, otrë~e u ostalim je pade`ima osnova pro{irena s -t-, primjerice u G jd.: ditç-t-a, ~ejÅ~ç-t-a, otrë~e-t-a. Zna~enje mno`ine imenice dÆtç iskazuje imenica dicå, koja se sklanja po 2. vrsti.
Genitiv jednine
Nastavak -a je, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, jedini nasta- vak G jd. imenica obaju rodova.
Dativ i lokativ jednine
U oba je pade`a nastavak -u, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, jedini nastavak D jd. i L jd. imenica obaju rodova. Iznimka je potvr|ena samo u jednom zaseoku naselja Podhuma, u kojemu hipokoristici od mu{kih imena s osnovom pro{irenom elementom -t- imaju u tim dvama pade`ima nastavak -i (po 2. sklonidbenoj vrsti): dâj Tôneti i Iveti, po{ajï po Tôneti ili Iveti.
-
33
Akuzativ jednine
A) Mu{ki rod
a) Nastavak kao u N jd., ili b) nastavak kao u G jd. Kao i u drugim ~akavskim i {tokavskim govorima, A jd. jednak je s N
jd. ili s G jd. u zavisnosti o tome imenuje li se imenicom bi}e ili stvar. Ako se imenicom imenuje stvar, A jd. je jednak N jd.: vïdÆn stôl i na njemÇ vâ`, k¤pîl san nëvÆ kapët, ~ûjæn zvôn i sl., a ako se imenuje bi}e, A jd. je jednak G jd.: vïdÆn konj-å i na njemû ~ovïk-a, dopeljâl san pås-a, ~ûjæn s¤sçd-a kako zïjÅ.
B) Srednji rod Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, oblik je A jd. imenica srednjega
roda jednak obliku N jd.: vôlin svojç sel-ë, dozüvÅn dÆtç.
Vokativ jednine
A) Mu{ki roda) Nastavak -u mo`e imati svaka imenica mu{koga roda u neutralnu
kontekstu. b) Nastavak -e javlja se u emocionalnu kontekstu: bråt-e! Bë`-e! vrâ`-
e! gåd-e! smrâd-e! medvïd-e! (potonje: u sva|i, uvredljivo). U primjerima poput: Bë`e! jÇnÅ~e! vrâ`-e! provodi se palatalizacija velara /k, g, h/ na kraju osnove ispred nastavka -e.
c) Prazan nastavak -∅ ili V jd. jednak N jd., uklju~uju}i i kra}u osnovu, imaju imenice kojima osnova zavr{ava samoglasnicima: ]â}e! Ante! Mîle! Gôbo! Bêlo! Edi!
B) Srednji rodKao i op}enito u hrvatskome jeziku, oblik je V jd. imenica srednjega
roda jednak obliku N jd.: VôlÆn te, selë mojç mü}æ! Dÿjdï sïmo, dîte mojç mî}erÿ!
Instrumental jednine
a) Nastavak -ÿn imaju imenice kojima osnova zavr{ava nepalatalnim (tvrdim) suglasnikom, primjerice, u mu{kome rodu: srâb-ÿn, grâd-
-
34
ÿn, {kåf-ÿn, rëg-ÿn, krÇh-ÿn, bedÅk-ôn, kotl-ôn, dïm-ÿn, sn-ôn, s›p-ÿn, papr-ôn, nës-ÿn, poplåt-ÿn, mrâv-ÿn, mråz-ÿn i sl., i u srednjemu rodu: nçb-ÿn, ~Çd-ÿn, blâg-ÿn, ûh-ÿn, ëk-ÿn, tnål-ÿn, vÆn-ôn, mês-ÿn, zlât-ÿn, drîv-ÿn.
b) Nastavak -æn imaju imenice kojima osnova zavr{ava palatalnim (mekim) suglasnikom primjerice, u mu{kome rodu: kÿlc-ên, kotÅ~-ên, tï}-æn, {këj-æn, stÆnj-ên, ko{-ên, vâ`-æn i sl., i u srednjemu rodu: drvä}-æn, grãnj-æn, lü{}-æn, pärj-æn, pëj-æn, lÆc-ên, sûnc-æn, s›c-æn, Çj-æn, zäj-æn, vesäj-æn.
b) Nastavak -Æn imale su glagolske imenice, koje su srednjega roda, primjerice: bë}Ånj-Æn, kopânj-Æn, mi{jänj-Æn, të}Ånj-Æn, zühÅnj-Æn, i sl. Kako se glagolske imenice rijetko rabe u svakodnevnoj komunikaciji Grobni~ana, i njihov posebni nastavak -Æn u I jd. gotovo je posve uzmaknuo pred nastavkom -æn: bë}Ånj-æn.
Nominativ, akuzativ i vokativ mno‘ine
Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u N mn., A mn. i V mn. sve imenice mu{koga roda imaju nastavak -i, a sve imenice srednjega roda nastavak -a.
Genitiv mno‘ine
A) Mu{ki rod
a) Nastavak -Æh je prevladavaju}i, mogu} u svih imenica mu{koga roda.
b) Ni{ti~ni (prazan) nastavak -∅, uz nastavak -ih, odnosno dvojak nastavak u G mn. mogu} je u samo dviju skupina imenica mu{koga roda:
- u toponima koji se javljaju samo u mno`inskome obliku, primjerice Brnçli}i, Klï}i, MÅvrînci, Zôreti}i G mn. je: z Brnçli}-Æh/ z BrnçlÆ}, od Klï}-Æh/ od Klî}, z MÅvrînc-Æh/ z MÅvrïnÅc, pu Zôreti}-Æh/ pu ZôretÆ}
- u imenica sa sekundarnim samoglasnikom /a/ umetnutim u nominativu jednine me|u suglasnike na kraju osnove, poput: kolåc, m¤låc, oræbåc, prÅsåc, tælåc, ̀ lÆbåc, G mn. je: pet kÿlc-îh/ pet kolâc, pet m¤lc-îh/ pet mulâc, pet oræpc-îh/ pet oräbÅc, pet prÅsc-îh/ pet prãsÅc, pet tælc-îh/ pet telâc, pet `lÆpc-îh / pet `lübÅc.
B) Srednji rod
-
35
Nastavak -∅ imaju sve imenice srednjega roda: ~ûd, blâg, tnâl, vîn, drîv, pôj, sÇnÅc, s‹c, bë}Ånj, pütÅnj, brimên, imên, ramên, simên, slimên, stabâl, timên, vrimên i sl. Samoglasnik u zadnjemu slogu osnove ispred ni{ti~noga (praznoga) nastavka -∅ uvijek je dug.
Dativ, lokativ i instrumental mno‘ine
Grobni~ki govor pripada onim ~akavskim govorima sa starom morfologijom u kojima su nastavci u D mn., L mn. i I mn. 1. sklonidbene vrste razli~iti, odnosno neujedna~eni kao u starojezi~nome razdoblju:
a) u D mn. su nastavci -ÿn, -æn, isti i iste distribucije kao u I jd.
b) u L mn. je nastavak -Æh
c) u I mn. je nastavak -i.
Preostale napomene
Imenica gospodîn ima po ovome obrascu oblike jednine. Zna~enje mno`ine iskazuje imenica skra}ene osnove gospodå, koja se sklanja kao imenica `enskoga roda 2. sklonidbene vrste u jednini.
Imenici krÆ`-ï, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, rabe se samo mno`inski oblici iako je u grobni~kome govoru mu{koga roda.
Imenice ëko i ûho koje se u jednini sklanjaju po obrascu srednjega roda, imaju mno`inske oblike kao imenice mu{koga roda te palataliziran suglasnik na kraju osnove, primjerice N mn.: ë~-i, û{-i, G mn. i L mn. o~-îh, u{-îh. Imenicama srednjega roda dümj-a, klü{}-a, plç}-a, plœ}-a, p›s-a, vrãt-a kao i op}enito u hrvatskome jeziku, rabe se samo mno`inski oblici.
Imenica ~ovïk ima mno`inske oblike sa supletivnom osnovom jud-, a u D mn. nastavak palatalnih osnova -æn: jûd-æn.
2. sklonidbena vrsta
Promjenu po 2. sklonidbenoj vrsti imaju imenice `enskoga gramati~koga roda, koje u G jd. imaju nastavak -e.
Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci
jd. mn.
-
36
N -a,-∅,-i -eG -æ -∅D -i -ÅnA -u,-∅ = NV -o,-e,-∅ = N L = D -ahI -¤n -ami
Nominativ jednine
a) Nastavak -a u Njd., kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju:- imenice `enskoga gramati~koga roda kojima osnova zavr{ava bilo
kojim suglasnikom, mekim ili tvrdim; primjeri su za sve suglasnike: `åb-a, bëc-a, rë~-a, kÇ}-a, brÅd-å, këf-a, nog-å, mÇh-a, håj-a, r¤k-å, ~el-å, zÆm-å, pïn-a, smœtnj-a, såp-a, cÇr-a, kos-å, må{-a, kït-a, glÅv-å, koz-å, mrï`-a i sl.
- imenice koje imenuju osobe mu{koga prirodnoga roda, poput: bãrb-a, sl¤g-å, pâp-a, võjvod-a i sl.
- zbirne imenice, te imenice koje imaju samo oblike jednine, poput brå}-a, dic-å, dob-å, gospod-å, p›s-a (samo u zna~enju ’dojka’, kao u primjeru dâj ditçtu p›su, vî{ da plâ~e)
- imenice u novije vrijeme preuzete iz standardnoga jezika s promjenom roda ili broja: v›hnj-a, novîn-a (ne pozÅbï mi k¤pït v›hnju i novînu va butîgi), `çpic-a (= ’d`ep’), ili s promjenom deklinacije: koko{-å, pe}-å.
b) Nastavak -∅, kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, imaju imenice måt koja u ostalim pade`ima ima osnovu pro{irenu umetkom -er- (G jd.: måt-er-æ, A jd.: måt-ær-∅, N mn.: måt-er-e, I mn.: måt-er-ami), te imenice crükÅv (= ’crkva’) i kjätÅv (= ’kletva’), s nepostojanim /a/ me|u suglasnicima na kraju osnove u N jd. (u ostalim pade`ima osnova je crükv-, kjätv-).
b) Nastavak -i, kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, imala je imenica h}î koja u ostalim pade`ima ima osnovu pro{irenu umetkom -er- (G jd. h}-er-ê, A jd. h}-êr-∅, N mn. h}-çr-e, I mn. h}-er-åmi). U dana{njemu govoru oblik N jd. izjedna~io se s A jd.:
-
37
Tô mÆ j h}êr.
Genitiv, dativ i lokativ jednine, nominativ, akuzativ i vokativ mno‘ine
Kao i u ve}ini drugih govora op}enito u hrvatskome jeziku, u grobni~kome govoru je u 2. sklonidbenoj vrsti:
a) nastavak -æ u G jd., te u N mn. A mn. V mn.b) nastavak -i u D jd. i L jd.
Akuzativ jednine
a) Nastavak -u, kao i u ve}ini drugih ~akavskih i {tokavskih govora, imaju imenice s nastavkom -a u N jd.
b) Nastavak -∅ imaju imenice s pro{irenom osnovom måt, h}î, crükÅv, kjätÅv (A jd.: vôlÆn svojÇ måtær i svojÇ h}êr, grên va crükÅv, ne vôlÆn g›d¤ kjätÅv).
Vokativ jednine
a) Nastavak -e u V jd. imaju:
- imenice kojima osnova zavr{ava slijedom -ic-, V jd.: Anic-e, JÇbic-e, mãj~ic-e, mâlic-e, u~itçjic-e
- hipokoristici od `enskih osobnih imena poput JÇba, Kåta, Måra, Nïka, V jd.: Jûbe, Kâte, Mâre, Nîke.
b) Nastavak -∅, odnosno oblik kao u N jd. imaju imenice måt, h}î/h}êr, crükÅv, kjätÅv.
c) Nastavak -o imaju sve ostale imenice koje se mijenjaju po 2. sklonidbi.
Instrumental jednine
Sve imenice ove sklonidbe imaju u I jd. nastavak -¤n, karakteristi- ~an i za sjeverno~akavske govore u neposrednu susjedstvu grobni~kih.
Genitiv mno‘ine
Kao i u ve}ine ~akavskih govora, u grobni~kome govoru sve ime-
-
38
nice 2. sklonidbe imaju u G mn. ni{ti~ni (prazan) nastavak -∅. Samo- glasnik u zadnjemu slogu osnove ispred ni{ti~noga (praznoga) nastavka -∅ uvijek je dug. Primjeri su: (pet) `âb, bôc, rô~, kû}, brâd, kôf, nôg, mûh, hâj, rûk, ~êl, zîm, pîn, cûr, kît, glâv, kôz, mrî`, bârb, slûg, `çpÆc, kokô{, matêr, h}êr. Imenice sa suglasni~kom skupinom na kraju osnove dobivaju u ovome pade`u nepostojano -Å-: crükÅv, kjätÅv, mÇrÅv, brajâd, flajâd, pe~ÇrÅb, narånÅ~ i sl.
Dativ, lokativ i instrumental mno‘ine
Grobni~ki govor pripada onim ~akavskim govorima sa starom morfologijom u kojima su nastavci u D mn., L mn. i I mn. 2. sklonid- bene vrste razli~iti, odnosno neujedna~eni kao u starojezi~nome razdoblju:
a) u D mn. je nastavak -Ån b) u L mn.je nastavak -ahc) u I mn. je nastavak -ami.
3. sklonidbena vrsta
Po 3. sklonidbenoj vrsti mijenjaju se imenice `enskoga grama- ti~koga roda, koje u G jd. imaju nastavak -i.
Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci
jd. mn.N -∅ -iG -i -ÆhD = G -ÅnA = N = NV = G = N L = G = GI -¤n = N
Nominativ jednine Nastavak -∅ u N jd., kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju imenice
`enskoga roda kojima osnova zavr{ava bilo kojim suglasnikom ili
-
39
suglasni~kom skupinom, kao {to su: bôl, kôst, mâst, mîsÅl, nÅpåst, nåpovÆd, ëbjÆst, pëjÆd, pë{Åst, prëpÅst, rêbÅr, sôl, spëvÆd, stvâr, sÇhjÅd i sl. te imenice stên, plï{.
Akuzativ jednine U grobni~kome govoru je, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u 3.
sklonidbenoj vrsti A jd. jednak N jd.
Genitiv, dativ, vokativ i lokativ jednine, nominativ, akuzativ, vokativ i instrumental mno`ine
U grobni~kome govoru, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u 3. sklonidbenoj vrsti svih 8 gore navedenih pade`a ima nastavak -i.
Genitiv i lokativ mno`ine Kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, u grobni~kome
govoru sve imenice 3. sklonidbene vrste imaju u G mn. i L mn. nastavak -Æh.
Dativ mno`ine
Kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, u grobni~kome govoru sve imenice 3. sklonidbene vrste imaju u D mn. nastavak -Ån, uz napomenu da se mno`ina, a osobito D mn. ovih imenica vrlo rijetko ili nikako ne rabi.
2.2.1.2. Sklonidba li~nih zamjenica za 1. i 2. glagolsko lice
Li~ne zamjenice za 1. i 2. glagolsko lice jednine i mno`ine imaju zasebne oblike osnova i nastavaka koji se dijelom podudaraju s nastavcima imenica `enskoga roda. Zasebne oblike ima i upitno- -odnosna zamjenica za ’ne`ivo’, te iz nje izvedene neodre|ene zamjenice.
Osobne zamjenice: ja, ti, mi, vi i povratna zamjenica imaju u grobni~kome govoru sljede}e oblike
jå tî mî vîmenç,
metebç, te sebç,se nås, nas vås, vas
-
40
menï, mi
tebï, ti sebï, si nân, nÅn
vân, vÅn
menç, me
tebç, te sebç, se nås, nas vås, vas
menï tebï sebï nås vås
I mån¤n tëb¤n sëb¤n nåmi våmi
Od op}ejezi~noga stanja osobnih zamjenica: ja, ti i povratne zamjenice razlikovan je samo instrumental s nastavkom -¤n, u sjeverno~akavskim govorima karakteristi~nim za instrumental jednine svih imenica `enskoga roda. U tome je pade`u razlikovan i sjeverno~akavski lik osnove zamjenice ja: man-.
U osobnih zamjenica s mno`inskim zna~enjem (mi, vi) razlikovni su, kao i u imenica u mno`ini, dativ s nastavkom -an i instrumental s nastavkom -ami, karakteristi~ni za te pade`e u mno`ini `enskoga roda, te arhai~ni starojezi~ni oblik lokativa, zabilje`en u 20. stolje}u samo u vrlo konzervativnim ~akavskim govorima.
Upitna i odnosna zamjenica ~å (=’{to’), ~â (= ’i{ta, bilo{to’) i od njezine osnove izvedene neodre|ene zamjenice nî~ (= ’ne{to’), nï{ (= ’ni{ta’), võj~a (= ’bilo{to, {to god’), så~a (= ’sva{ta’) imaju u grobni~kome govoru sljede}e oblike
~å, ~â nî~ nï{ võj~a så~a~eså nï~ega nï~esa võj~esa så~esa~emÇ nï~emu nï~emu så~emu~å, ~â nî~ nï{ võj~a så~a~ên nï~æn nï~æn võj~æn så~æn
I ~în nï~Æn nï~Æn võj~Æn så~Æn
2.2.1.3. Sklonidba pridjevskih zamjenica, pridjeva i rednih brojeva
Pridjevi iskazuju sve tri imeni~ke gramati~ke kategorije roda, broja
-
41
i pade`a, a opisni i gradivni pridjevi, te glagolski pridjevi trpni iskazuju i posebnu pridjevsku gramati~ku kategoriju odre|enosti, primjerice nôv : nëvÆ, drvên : drvênÆ, pe~ên : pe~ênÆ. Odre|enost se od neodre|enosti op}enito u suvremenome hrvatskome jeziku manje razlikuje nastavcima, a vi{e naglasnim sredstvima, odnosno duljinom ili kra~inom nastava~noga samoglasnika. Stoga se u govorima bez zanaglasnih duljina zatire starojezi~no razlikovanje pridjevske kategorije odre|enosti. Kako grobni~ki govor pripada skupini sjeverno~akavskih govora s arhai~nom akcentuacijom i sa~uvanim starojezi~nim zanaglasnim (i prednaglasnim) duljinama, u njemu se ta kategorija ~uva, {to se razabire iz dviju prilo`enih paradigmi zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe.
Redni brojevi iskazuju iste gramati~ke kategorije kao i pridjevi: imeni~ke kategorije roda, broja i pade`a, te pridjevsku kategoriju odre|enosti. Uvijek su odre|ena lika.
Pridjevske zamjenice, za razliku od osobnih, tako|er iskazuju sve tri imeni~ke gramati~ke kategorije roda, broja i pade`a, a neke od njih razlikuju i pridjevsku gramati~ku kategoriju odre|enosti od neodre|enosti.
A. Sklonidba pridjeva i pridjevskih zamjenica neodre|ena lika
jd. mn.
m . r . s.r.
‘. r.
m.r. s.r. ‘.r.
-∅, -o, -e
-a -i -a/-e -e
-a; -oga, -ega, -ga -æ -ih
-u; -omu, -emu, -mu
(-ÿn, -æn)
-Æn
A = N = G
-u = N= G
-
42
L = D; -Æn = D
= G
I -Æn -imi
Nominativ jednine
a) U svih su neodre|enih pridjeva i pridjevskih zamjenica u N jd. op}ejezi~ni nastavci:
- u mu{kome rodu nastavak -∅ - u `enskome rodu kratki nastavak -a - u srednjemu rodu se nastavak -o dodaje osnovama koje zavr{avaju
nepalatalnim (tvrdim) suglasnikom, a nastavak -e osnovama koje zavr{avaju mekim (palatalnim) suglasnikom.
Primjeri su pridjeva: bçdast (-o, -a; -i, -a/-e, -e), lîp (-o, -a; -i, -a/ -e, -e), nôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), dëbÅr (-brë, -brå; -brï, -brå/-brç, -brç), {irëk (-ë, -å; -ï, -å/-ç, -ç), vrû} (vr¤}ç, -å; -ï, -å/-ç, -ç) i sl.
Pridjevske su zamjenice neodre|ena lika s takvim nastavcima u grobni~kome govoru poimence:
l i ~ n a: - ôn (-ë, -å; -ï, -å/-ç, -ç) p o s v o j n e: - môj (-å, -ç; -ï, -ç, -å/-ç, -å), tvôj (-å, -ç; -ï, -å/-ç, -ç) - njegôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), njejî (-ê, -â; -î, -â/-ê, -ê) = ’njezin’ - nå{ (-e, -a; -i, -a/-e, -e), vå{ (-e, -a; -i, -a/-e, -e)
- njïhÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), svôj (-ç, -å; -ï, -å/-ç, -ç)
p o k a z n e: - ovakôv/ evakôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’ovakav’
- takôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’takav’
- onakôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’onakav’
- ovulïk(-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’ovolik’
- tulïk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’tolik’
- onulïk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’onolik’
- ~igôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’~iji’
- kakôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’kakav’
- kulïk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’kolik’
-
43
n e o d r e | e n e: - vås (së, så; sï, så/sç, sç) = ’sav, sve, sva, svi, sva, sve’ - jedân (-dnë, -dnå; -dnï, -dnå/-dnç, -dnç) = ’neki’ - så~igÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’sva~iji’ - såkakÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’svakakav’ - sçkulik) (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’svekolik’ - nïjedÅn (-dna, -dno; -dni, -dna/-dne, -dna) = ’nitko’ - nï~igÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), = ’ni~iji’ i ’ne~iji’ - nïkakÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’nekakav’ i ’nikakav’ - nïkulik (-o, -a; -i, -a/-a, -e) = ’nekolik’ i ’nikolik’ - võj~igÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’bilo~iji, ~iji god’ - võjkakÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’bilokakav, kakavgod’ - võjkulik (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’kolikigod’.
Genitiv jednine
A) U mu{kome i srednjemu rodu nastavci su: -a, -oga, -ega, -ga.a) Stari op}ejezi~ni nastavak -a koji potje~e iz imeni~ke promjene
mu{koga roda, u neodre|enih je pridjeva mogu} (usp. jo{ nîs vïdæl tako bçdasta ~ovïka, }e bït jë{ ovakëva lîpa, a i såkakova g›da vrïmena), ali uzmi~e.
b) Prevladavaju prozodijski (naglasno) kratki nastavci -oga, -ega po op}ejezi~nome pravilu po kojemu se nastavak -oga dodaje osnovama koje zavr{avaju tvrdim (nepalatalnim) suglasnikom, primjerice: bçdast-oga, lüp-oga, nëv-oga, dobr-ëga, {irëk-oga; on-ëga, ov-ëga, takëv-oga, tulïk-oga, a nastavak -ega dodaje osnovama koje zavr{avaju mekim (palatalnim) suglasnikom, primjerice: vrœ}-ega; nå{-ega, vå{-ega, moj-çga, tvoj-çga, svoj-çga.
c) Posvojne zamjenice môj, tvôj i svôj u grobni~kome i u nekim susjednim ~akavskim govorima imaju i sjeverno~akavski nastavak -ga: mõj-ga, tvõj-ga, svõj-ga.
d) Upitno-odnosna zamjenica kï za zna~enje ’`ivo’ (’tko’), te od nje izvedene neodre|ene zamjenice såki = ’svatko’, nïki = ’netko’ i ’nitko’, võjki = ’bilotko tkogod’ imaju samo oblike jednine s prozodij-
-
44
ski (naglasno) kratkim nastavcima: k-ogå, såk-oga, nïk-oga, võjk-oga.
e) U Ri~ini, naseljima du` srednjega i gornjega toka Rje~ine, jedini je nastavak -ega bez obzira na palatalnost ili nepalatalnost suglasnika: bçdast-ega, lüp-ega, nëv-ega, dobr-çga, {irëk-ega, k-egå, ov-çga, ovakëv-ega, såk-ega.
B) U ‘enskome rodu je u G jd. op}ejezi~ni dugi imeni~ki nastavak -æ.
Dativ i lokativ jednine
U pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u prozodijski (naglasno) kratki.
A) a) U mu{kome i srednjemu rodu, kao i u ve}ini ~akavskih i {tokavskih govora, vrijedi pravilo po kojemu nastavak -omu imaju neodre|eni pridjevi i zamjenice kojima osnova zavr{ava tvrdim (nepalatalnim) suglasnikom (primjerice: bçdast-omu, lüp-omu, nëv-omu, dobr-ëmu, {irëk-omu; on-ëmu, ov-ëmu, takëv-omu, tulïk-omu), a nastavak -emu imaju neodre|eni pridjevi i zamjenice kojima osnova zavr{ava mekim (palatalnim) suglasnikom (primjerice: vrœ}-emu; nå{-emu, vå{-emu, moj-çmu, tvoj-çmu, svoj-çmu).
b) Posvojne zamjenice môj, tvôj i svôj u grobni~kome i u nekim susjednim ~akavskim govorima imaju i nastavak -mu: mõj-mu, tvõj-mu, svõj-mu.
c) Zamjenice kï u zna~enju ’`ivo’ (= ’tko’), såki = ’svatko’, nïki = ’netko’ i ’nitko’, võjki = ’bilotko, tkogod’ imaju oblike D jd. i L jd.: k-omÇ, såk-omu, nïk-omu, võjk-omu.
d) U naseljima du` srednjega i gornjega toka Rje~ine jedini je nastavak -emu bez obzira na palatalnost ili nepalatalnost suglasnika: bçdast-emu, lüp-emu, nëv-emu, dobr-çmu, {irëk-emu, k-emÇ, ov-çmu, ovakëv-emu, såk-emu.
e) Tijekom druge polovine 20. stolje}a javili su se u D jd. i L jd., vjerojatno pod sna`nim utjecajem standardnoga jezika, nastavci -ÿn, -æn, te stekli ravnopravan status s nastavcima navedenim pod a) i d), pa se kao grobni~ki ovjeravaju oblici: dâj tôn bçdastÿn; na tœjæn su kopåli.
-
45
B) U ‘enskome rodu je u D jd. i L jd. op}ejezi~ni pridjevski nastavak -ÿj.
Akuzativ jednine
A) Mu{ki i srednji rod
U ovome pade`u vrijede op}ejezi~na pravila navedena u opisu paradigme imenica mu{koga i srednjega roda:
a) u mu{kome rodu je A jd. jednak s G jd. kad se zamjenica odnosi na bi}e (~ovjeka ili `ivotinju); u protivnome je A jd. jednak N jd. (usp.: k¤pül san takôv kapët : k¤pül san takëv-ega kunçli}-a)
b) u srednjemu rodu je A jd. uvijek jednak s N jd. B) U ‘enskome rodu je u A jd. op}enito u jeziku naj~e{}i imeni~ki
nastavak -u.
Instrumental jednine i dativ mno`ine
A) Mu{ki i srednji rod
Nastavak -Æn u I jd. mu{koga i srednjega roda, te u D mn. svih triju rodova zamjeni~ko-pridjevske deklinacije nije samo ~akavski. Prevladava u ~akavskim i {tokavskim govorima du` jadranske obale i u njezinu zale|u, gdje se, osim u navedenim pade`ima, javlja i u L mn. i I mn.
B) U ‘enskome rodu je u I jd. imeni~ki nastavak -¤n.
Nominativ mno`ine
U pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u prozodijski (naglasno) kratki.
A) U mu{kome rodu je op}ejezi~ni nastavak -i. B) U ‘enskome rodu je nastavak -e. C) U srednjemu rodu alterniraju nastavci -a/-e. Nastavak -a izvorni je u
srednjemu rodu, a nastavak -e preuzet je iz ̀ enskoga roda. Djelomi~no ili potpuno utrnu}e starojezi~noga i op}ejezi~noga nastavka -a u NAV mn. srednjega roda zamjeni~ko-pridjevske deklinacije, i njegovo poop}enje s nastavkom -e preuzetim iz `enskoga roda, morfolo{ka je inovacija i posebnost sjeverno~akavskih govora. Primjeri su iz grobni~koga govora: frï{k-e/ frï{k-a jãj-a, nå{-e/ nå{-a dic-å, takëv-e/
-
46
takëv-a vrimen-å, lîp-e/ lîp-a sel-å, {irëk-a/ {irëk-e ramen-å.
Genitiv i lokativ mno`ineU pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u
prozodijski (naglasno) kratki.Nastavak -ih u G mn. i L mn. zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe svih
triju rodova arhaizam je zadr`an u dijelu sjeverno~akavskih go- vora.
Akuzativ mno`inea) Po op}ejezi~nome pravilu A mn. je u ovoj sklonidbi jednak N
mn.b) U grobni~kome govoru, kao i u ve}ini ~akavskih govora A mn.
mo`e biti jednak G mn. ako zna~i ’`ivo, bi}e’; usporedi: K¤pïla sÅn sç ~a mi rãbÆ (sç ovdje zna~i ’ne`ivo’, ’stvari’), Pozdråvi sïh nå{ih (sïh nå{ih ovdje zna~i ’bi}a’: ´rodbinu, prijatelje, znance.’).
Instrumental mno`ineU ovome je pade`u prozodijski (naglasno) kratki nastavak -imi,
ikavska ina~ica starojezi~noga nastavka zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe.
Preostale napomene
a) Li~na zamjenica za 3. glagolsko lice ôn (onë, onå; onï, onç, onç), koja ima nastavke po 1. paradigmi, ima osnovu on- samo u N jd. i mn., a u ostalim joj je pade`ima supletivna osnova nj-/ j-. Kao i druge osobne zamjenice, ima i nenagla{ene oblike u GDA jd. i mn.
jd. mn.
m. r. s.r. ‘. r. m.r. s.r. ‘.r.
ôn onë onå onï onç onç
njegå, ga njê, je njïh, jih
-
47
njemÇ, mu njôj, jÿj
njîn, jÆn
njegå, ga njÇ njê, jæ; njïh, jih
njemÇ njôj njïh
njîn njûn njïmi
B. Sklonidba pridjeva, pridjevskih zamjenica odre|ena lika
i rednih brojeva
jd. mn.
m. r. s. r. ‘. r. m.r. s.r ‘.r.
-Æ -ÿ, -æ
-Å -Æ -a/-æ -æ
-ÿga, -æga -æ -Æh
-ÿmu, -æmu -ÿj -Æn
= N = N
= G
-¤ = N = N
= G
= D = D = G
-Æn -¤n -Æmi
-
48
Razlike izme|u 1. i 2. zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe
a) Osnovna je razlika izme|u 1. i 2. paradigme u tome {to su u prvoj paradigmi prozodijski (naglasno) dugi samo oni nastavci kojima je duljina kategorijalna op}ejezi~no, a u 2. paradigmi ni jedan nastavak nije prozodijski (naglasno) kratak: prvi (ili jedini) samoglasnik u nastavku uvijek je dug: ako je pod naglaskom, na njemu je dugi silazni naglasak, a ako je nenagla{en, na njemu je duljina.
b) Razlika u nastavcima izme|u 1. i 2. paradigme odnosi se samo na N jd. m. r.: u 2. paradigmi je nastavak -Æ.
c) Po ovoj se paradigmi sklanjaju svi opisni i gradivni pridjevi odre|ena lika (primjerice bçdast-Æ, lüp-Æ, nôv-Æ, dôbr-Æ, {irôk-Æ), uklju~uju}i i sve komparative i superlative (primjerice: g›j-Æ – nãjgrj-Æ, ~rjen-ïjÆ – nãj~rjen-ïjÆ i sl.), svi redni brojevi (p›v-Æ, drÇg-Æ, trç}-Æ itd.) i ove pridjevske zamjenice:
p o s v o j n a: - njejî (-ê, -â; -î, -ê, -ê) = ’njezin’
p o k a z n e: - êv, evî/ ôv, ovî (-ô, -â; -î, -â/-ê, -ê) = ’ovaj’
- tâ, tî (-ô, -â; -î, -â/-ê, -ê) =’taj’
- ôn, onî (-ô, -â; -î, -â/-ê, -ê) = ’onaj’
- ovîstÆ/ evîstÆ (ovôst-ÿ, ovâst-Å; ovîst-Æ, ovâst-Å/ ovêst-æ, ovêst-æ) = ’upravo ovaj’
- tîstÆ (tôst-ÿ, tâst-Å; tîst-Æ, têst-æ, têst-æ) = ’upravo taj’
- onîstÆ (onôst-ÿ, onâst-Å; onîst-Æ, onâst-Å/onêst-æ, onêst-æ) = ’upravo onaj’
- ovulïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’ovoliki’
- tulïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’toliki’
- onulïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’onoliki’
u p i t n o - o d n o s n e: - kî (-ô, -â; -î, -â/-ê, -ê) = ’koji’
- kîstÆ (kôst-ÿ, kâst-Å; kîst-Æ, kâst-Å/kêst-æ, kêst-æ) = ’upravo koji’
- kulïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’koliki’
n e o d r e | e n e: - nïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’netko’ i ’nitko’ i ’neki’
-
49
- såkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -æ, -æ) = ’svatko’ i ’svaki’ - sçkulikÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’svekoliki’ - nïkulikÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’nekoliki’ i ’nikoliki’ - võjkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’bilokoji, koji god’ - võjkulikÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’kolikigod’.
2.2.2. Komparacija pridjeva
U grobni~kome govoru postoje sva tri op}ejezi~na stupnja komparacije opisnih pridjeva: pozitiv, komparativ i superlativ.
Pozitivom se naziva neodre|eni lik pridjeva. Komparativ je oblik opisnih pridjeva koji se sastoji od osnove
komparativa i nastavaka pridjeva odre|ena lika -Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ).
Superlativ je oblik s prefiksom naj- predmetnutim obliku kompa- rativa.
Oblici komparativa i superlativa sklanjaju se po 2. paradigmi za pridjeve, pridjevske zamjenice i redne brojeve.
Osnova komparativa sastoji od korijena i tvorbenoga nastavka ili samo od korijena. Osnovi se dodaju tvorbeni nastavci za komparativ, a na njih nastavci za pridjeve odre|ena lika.
U grobni~kome govoru su i osnove i tvorbeni nastavci za tvorbu komparativa dvojaki:
A) Tvorbeni nastavak -ïj-, s obaveznim kratkim naglaskom na samoglasniku nastavka, jedini je ̀ iv i produktivan nastavak za tvorbu komparativa u grobni~kome govoru. Ima ga najve}i broj opisnih pridjeva koji postoje, a dobivaju ga i novi pridjevi koji pristi`u u govor. Primjeri su bel-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), bogat-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), cel-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), ~itovat-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), ~rn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), len-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), svet-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), vesel-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), zaposal-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), ̀ velt-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) i sl.
Osnove pridjeva koje imaju ovaj tvorbeni nastavak podlije`u glasovnim promjenama: palatalizaciji te jedna~enjima, osobito izra-
-
50
`enim zbog izostajanja nepostojanoga a u pridjeva poput }åhorÅn, lå~Ån, måmurÅn, mçkak, mï}i{Ån, svætâl, tr¤dân, vrædân, `æjân, `Çkak komparativ je: }ahorn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), la~n-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), mamurn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), mehk-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), mi}i{n-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, Å/-æ, -æ), svetl-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), trudn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), vredn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), ̀ ejn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), `uhk-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ).
B) Starojezi~ni tvorbeni nastavak -j-, dodavan pridjevskim korijenima, nestao je u jotacijama do~etnih korijenskih konsonanata, ili je iza palatalnih konsonanata ispao, te je danas nevidljiv (prazan, ni{ti~an). Komparativ ovim tipom tvorbenoga nastavka danas nije produktivan, a zadr`ao ga je iz starojezi~noga razdoblja samo to~no odre|en broj pridjeva, koje danas u komparativima imaju nastavak -∅. To su:
a) komparativi onih pridjeva kojima su na kraju korijena u starojezi~nome razdoblju stajali palatalni suglasnici iza kojih se /j/ reducirao, kao u primjeru tç`(ak) > te`-j-i > tç`-Æ.
b) komparativi onih pridjeva kojima su na kraju korijena u starojezi~nome razdoblju stajali nepalatalni suglasnici /d, g, h, k, n, s, st, t, z/ koji su se jotirali s /j/ prema sljede}im pravilima:
/d + j/ > /j/ ili /d’/ : od g›d, hûd, lûd, mlâd, ræd(åk), slåd(ak), t›d komparativ je g›j-Æ, hÇj-Æ, lÇj-Æ (i: lÇd’-Æ), mlåj-Æ, rçj-Æ, slåj-Æ, t›j-Æ
/g + j/ > / `/ ili /j/: od drâg komparativ je drå`-Æ, od dûg dÇj-Æ
/h + j/ > /{/: od sûh komparativ je sÇ{-Æ
/k + j/ > /~/: od jåk, mçk(ak) komparativ je jå~-Æ, mç~-Æ
/n + j/ > /ñ/ (u pisanju: dvoslov nj): od tån(ak) komparativ je tånj-Æ
/s + j/ > /{/: od vis(ëk) komparativ je vï{-Æ
/t + j/ > /}/: od jût, kråt(ak), `ût komparativ je jÇ}-Æ, krå}-Æ, `Ç}-Æ
/st + j/ > /{}/: od ~v›st, gûst, `est(ëk) komparativ je ~v›{}-Æ, gÇ{}-Æ, `ç{}-Æ
/z + j/ > /`/: od blîz, b›z, Çz(ak) komparativ je blï`-Æ, b›`-Æ, Ç`-Æ.
Konsonant /Í/ (u pisanju: dvoslov lj), nastao jotacijom prvotnoga
-
51
suglasnika /l/ po obrascu /l+j/, i epentetskoga suglasnika /l/ po obrascu:
/p, b, m, v/ + /l+j/ iza labijala, te po ~akavskome obrascu / k, g, h/ + /l+j/ iza velara, u grobni~kome govoru je naknadno izgubljen i izjedna~en s (j), {to se odra`ava i u oblicima komparativa s tvorbe- nim nastavkom -j:
/l+j/ iza labijala > /j/: od krïp(ak), lîp, skûp, {ûp, deb(êl), dub(ëk), `îv; komparativ je krïpj-Æ, lïpj-Æ, skÇpj-Æ, {Çpj-Æ, dçbj-Æ, dÇb-jÆ, `ïvj-Æ
/l+j/ iza velara > /j/: od dûg, låg(ak), mçk(ak), `Çk(ak), sûh komparativ je dÇgj-Æ, lågj-Æ, mçkj-Æ, `Çkj-Æ, sÇhj-Æ. U potonjim su slu~ajevima mogu}i i komparativi s dodatnom jotacijom: dÇ`-Æ, lå`-Æ, mç~-Æ, `Ç~-Æ, sÇ{-Æ.
C) Pridjevi navedeni u to~ki B) kojima se osnova ne sastoji samo od korijena nego i od tvorbenoga formanta, mogu tvoriti komparativ i na na~in opisan u to~ki A): od ~itave osnove i ve}inskim tvorbenim nastavkom -ïj-. Komparativ je, primjerice:
od deb(êl): dçbj-Æ i debel-ïj-Æ od dub(ëk): dÇbj-Æ i du(m)bo~-ïj-Æ od glåd(ak): glåj-Æ i glatk-ïj-Æ od krïp(ak): krïpj-Æ i kripk-ïj-Æ od ræd(åk): rçj-Æ retk-ïj-Æ od vis(ëk): vï{-Æ i viso~-ïj-Æ od `est(ëk): `ç{}-Æ i `esto~-ïj-Æ.
D) Nekoliko pridjeva ima komparativ od supletivnih (razli~itih, druk~ijih) osnova. Pridjevu dëbÅr komparativ je bëj-Æ, pridjevu dÇg komparativ je dåj-Æ, pridjevu lë{ komparativ je gër-Æ i hÇj-Æ, pridjevu mï}i{Ån komparativ je månj-Æ, a pridjevu velïk komparativ je vç}-Æ.
2.2.3. SPREZIDBA ILI KONJUGACIJA Prosti i slo‘eni glagolski oblici
U grobni~kome govoru postoje prosti i slo`eni glagolski oblici. Prosti su glagolski oblici u u`emu smislu oni koji se tvore jednom od
-
52
dviju glagolskih osnova i nastavcima u kojima se iskazuju glagolske kateg