ivan cukon i matko brajša

7
SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI ODJEL ZA HUMANISTIČKE ZNANOSTI ODSJEK ZA POVIJEST dr. Ivan Zuccon i Matko Brajša - Rašan Davor Salihović JMBAG: 0303022377

Upload: sali1991

Post on 18-Nov-2015

225 views

Category:

Documents


2 download

DESCRIPTION

ic

TRANSCRIPT

SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULIODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTIODSJEK ZA POVIJEST

dr. Ivan Zuccon i Matko Braja - RaanDavor Salihovi

JMBAG: 0303022377Studijski smjer: Jednopredmetna povijestKolegij: Naa sloga: izmeu europskih i nacionalnih ideja

dr. Ivan ZucconIvan Cukon (Zuccon), autor teksta himne Drube Sv. irila i Metoda, istarski je i hrvatski narodnjak, pravnik, politiar, novinar, publicist i kulturnjak roen u Medulinu 23. listopada, 1868. godine.[footnoteRef:1] Osnovnu kolu zavrava u rodnom mjestu, talijansku gimnaziju u Kopru, a godine 1894., konanim zavretkom pravnih studija u Beu, stjee stupanj doktora pravnih znanosti.[footnoteRef:2] Po jednogodinjoj praksi u transkom sudu, vraa se u Pulu i zapoljava u odvjetnikom uredu kolege pravnika i narodnjaka, dr. Matka Laginje, pod ijim tutorstvom dalje razvija narodnjaki senzibilitet prema devetnaestostoljetnim nacionalnim, politikim, gospodarskim i, uope, drutvenim zaprekama matine mu etnike zajednice, istarskih Slavena; Hrvata i Slovenaca.[footnoteRef:3] Nakon prekida poslovne suradnje s Laginjom, od 1901. samostalno vodi odvjetniki ured u Puli.[footnoteRef:4] [1: Josip Demarin, Dr. Ivan Cukon. Narodni borac za Istru, Istra kultura, knjievnost, drutvena pitanja, 14., 3 4, Pula 1976., (Dalje: J. Demarin, Dr. Ivan Cukon) 83. Usp. i: Mirko Jurki, Borba Istrana u Zagrebu za ouvanje hrvatskog identiteta u Istri 20-ih i 30-ih godina 20. stoljea, Kroatologija, 2., Zagreb 2011., (Dalje: M. Jurki, Borba Istrana u Zagrebu) 11.] [2: J. Demarin, Dr. Ivan Cukon, 83.] [3: Usp.: Cukon (Zuccon) Ivan (Ivo), Istarska enciklopedija, Robert Matijai i Miroslav Bertoa (ur.), dostupno na http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=597 (Dalje: Cukon Ivan)] [4: J. Demarin, Dr. Ivan Cukon, 83.]

Sukladno narodnjakim idealima, Cukon do izborne pobjede istarskih narodnjaka 1907. godine na izborima za Carevinsko vijee i vlastitim angamanom, obilazei slavenske opine i sela, posebice ona u okolici Pule, upozorava sunarodnjake na vanost njihove politike, a, posredno, i intelektualne, gospodarske i etnike emancipacije.[footnoteRef:5] Neposredni je rezultat njegova rada dodijeljeni mu poloaj opinskog zastupnika, a onda i izbor za zastupnika porekog Zemaljskog sabora na izborima 1908. godine. Godinu je dana kasnije, temeljem vlastita visokog obrazovanja, strunosti i elokvencije, izabran i za lana Zemaljskog odbora, odnosno prisjednika Sabora, to ostaje do rasputanja samog Sabora u travnju 1916. godine.[footnoteRef:6] Jasno, za trajanja njegovog politikog djelovanja kao zastupnika bio je i lan Hrvatsko Slovenskog kluba, a drei se osnovnih ciljeva istarskih preporoditelja i sudruga zastupnika, zalagao se za slavensko kolstvo i gospodarsku neovisnost slavenskog sela.[footnoteRef:7] [5: Na ist. mj.] [6: Isto, 84. 85.] [7: Na ist. mj.]

Osim kao narodni zastupnik, Ivan je Cukon proteirao i gajio nacionalno integracijske ideje postavi lanom i predsjednikom brojnih drutava, potpredsjednikom Istarske posujilnice, lanom Medulinske itaonice, te podupirateljem njezina slijednika, Hrvatskog sokola, osnovanog 1912. godine.[footnoteRef:8] Ugledavi se na brojne prethodnike i suvremenike narodnjake, pisao je za Nau slogu, Diritto Croato, Pensiero Slavo, Hrvatski list, Omnibus, Edinost, Novi list i dr.[footnoteRef:9] Kao pravnik godine je 1912. preveo i objavio Zbirku zakona potrebnih u javnom ivotu u Istri i druguda, a objavljivao je i brojne strune rasprave u pravnim asopisima, i to uglavnom u Slovenskom pravniku.[footnoteRef:10] Godine je 1912. napisao i o svom troku u Puli tiskao tekst himne Drube Sv. irila i Metoda, odnosno pjesmu Krasna zemljo, Istro mila, dananju slubenu himnu Istarske upanije, koju je uglazbio istarski kompozitor Matko Braja Raan.[footnoteRef:11] Iste je godine, uz brojne druge, napisao i himnu drutvu Hrvatskog sokola iz Medulina. [8: Usp.: M. Jurki, Borba Istrana u Zagrebu, 11. 13., J. Demarin, Dr. Ivan Cukon, 87. 89.] [9: J. Demarin, Dr. Ivan Cukon, 87. 88.] [10: Cukon, Ivan] [11: J. Demarin, Dr. Ivan Cukon, 87.]

Nakon zavretka Prvoga svjetskoga rata, za trajanja talijanske okupacije Istre, pa tako i Pule, Cukon je 1919. godine, kao zagovaratelj slavenstva Istre, odnosno pripojenja poluotoka matici i dotadanji lan Narodnog vijea Istre u Puli, interniran u Italiji, odakle se iste godine, dodue nakratko, vraa u Pulu i ve slijedee godine odlazi u Zagreb.[footnoteRef:12] Na prijedlog tadanjeg hrvatskog bana Matka Laginje, Cukonova ranijeg suradnika, odlazi u Be gdje dobiva mjesto savjetnika Reparacijske komisije. U Zagreb se vraa ve idue godine, a gdje izmeu 1924. i 1925. godine, u vie navrata, vri dunost velikog upana Zagrebake upanije, odnosno oblasti.[footnoteRef:13] Za boravka u Zagrebu, gdje ostaje do smrti, podrava ideale Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribievia, pa i pie za njezin slubeni list Rijei, ali i za Pokret i Jugoslavensko primorje, gdje objavljuje lanke Tragedija nae Istre, Istra je slavenska zemlja, Hrvatsko novinstvo u Istri, Krivi smo jer smo ivi i dr., kojima i u treem desetljeu 20. stoljea, nakon potpunog politikog poraza istarskih preporoditelja zbog konane talijanske okupacije poluotoka, upozorava na slavenstvo Istre, njezinu prirodnu pripadnost matici zemlji i etnikom hrvatskom podruju, te dotadanje napore istarskih politiara i narodnjaka uope.[footnoteRef:14] Paralelno Cukon, uivajui poloaj velikog upana i osnovavi Prosvjetno i potporno drutvo Istra, financijski i upravno pomae istarske emigrante, posebice aki internat u Karlovcu gdje se koluju djeca Istrana.[footnoteRef:15] [12: Isto, 83.] [13: Isto, 83. 84.] [14: Isto, 90. 91.] [15: Isto, 90., M. Jurki, Borba Istrana u Zagrebu, 11.]

Dr. Ivan Cukon umro je 7. listopada 1928. godine u Zagrebu, kao veliki zagrebaki upan u miru, a u njegovoj ostavtini pronaen je rukopis za knjigu Tragedija nae Istre. Matko Braja RaanDana 11. prosinca, godine 1859. u Pinu, ocu Franji i majci Katarini, ro. umberac, roen je sin, Matko Braja, istarski skladatelj, narodnjak, zborovoa, samouki muzikolog i melograf.[footnoteRef:16] Svretkom osnovnog obrazovanja upisuje, tada njemaku, gimnaziju u Pazinu, a gdje ve u 6. razredu, nakon stjecanja temeljnih glazbenih vjetina uz pomo franjevaca Julija Brunnera i Fridolina Stkla, orguljaa, postaje zborovoom zbora mladia iz Pazina i okolice, te, ve tada, komponira prve napjeve.[footnoteRef:17] Za studija prava u Beu dirigira tamonjim hrvatskim akademskim zborom Zvonimir. [16: Usp.: Jelka Braja, Matko Braja Raan, Pogovor o znaenju i stvaralatvu Matka Braje Raana, u: Ivan Mateti Ronjgov, sv. 2, Rijeka 1992., (Dalje: J. Braja, M. Braja, Pogovor) 24.; Mirko Jurki, Mirko Jurki, Borba Istrana u Zagrebu , 13.] [17: J. Braja, M. Braja, Pogovor, 24.]

Stekavi diplomu pravnog studija u Beu vraa se u rodnu Istru i zapoljava u brojnim uredima lokalne uprave, pa tako kratko radi u Buzetu, Podgradu, Voloskom, Puli i Rijeci gdje esto osniva i vodi zborove, posebice one crkvene, ijim posredstvom, zalaui se za pjesme hrvatskog porijekla, potie razvoj i uzdizanje nacionalne svijesti.[footnoteRef:18] Od 1907. do 1923. godine, do odlaska u Karlovac, radi u Pazinu kao gradski tajnik.[footnoteRef:19] [18: Na ist. mj.] [19: Na ist. mj., usp. i: Matko Braja Raan, Istarska enciklopedija, dostupno na http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=363 (Dalje: Matko Braja Raan)]

Matko Braja Raan, iako uglavnom samouk, jedan je od prvih muzikologa koji je uspio dokumentirati i harmonizirati istarski narodni melos i to, uglavnom, u njegovoj zbirci Hrvatske narodne popijevke iz Istre, objavljenoj 1910. godine.[footnoteRef:20] Kao lan slavenske politiki, intelektualno, kulturno i drutveno aktivne populacije, odnosno istarskih preporoditelja, sastavio je i Spomenicu Svetom ocu papi, a kojom brani interese slavenskog stanovnitva i klera Istre, odnosno liturgiju na narodnom, hrvatskom i slovenskom jeziku.[footnoteRef:21] U suradnji s dr. Ivanom Cukonom godine 1912. uglazbio je, moda najznaajniju ostavtinu obojice, Himnu Drube sv. irila i Metoda, pjesmu Krasna zemljo Istro mila, a iskoristivi svoje muzikoloke vjetine brinuo je o nacionalnoj svijesti sunarodnjaka uglazbivi, slijedom toga, i himnu medulinskog Sokola, te skladavi Koranicu za mjeoviti zbor, Istarsku himnu za muki zbor, Himnu biskupu Jurju Dobrili, Koranicu Spini, Mandi, Laginja za mjeoviti zbor, Mlada Istrijanka, Predobri Boe, Istrane dragi i dr.[footnoteRef:22] Struno pristupivi glazbi objavio je godine 1893. i Popijevke za etiri muka glasa, te lanak Kako pjevaju Hrvati Istre svoje narodne pjesme u Viencu 1896. godine.[footnoteRef:23] [20: Matko Braja Raan] [21: J. Braja, M. Braja, Pogovor, 25.] [22: Na ist. mj., Matko Braja Raan] [23: Matko Braja Raan]

Godine 1923., za talijanske okupacije Istre, slino njegovom suradniku i prijatelju Ivanu Cukonu, odlazi iz Istre, i to najprije u Karlovac, te konano u Zagreb gdje, okruen brojnim istarskim emigrantima i kolegama narodnjacima, komponirajui domoljubne pjesme i struno tretirajui istarski narodni melos, pomae ouvanju razvijene nacionalne svijesti istarskih Hrvata, posebice onih iseljenih s matinog im poluotoka.[footnoteRef:24] [24: Usp.: M. Jurki, Borba Istrana u Zagrebu]

Matko Braja Raan, istarski narodnjak, skladatelj i melograf umro je 6. rujna 1934. u Zagrebu.[footnoteRef:25] [25: Braja, M. Braja, Pogovor, 23.]