Ivan KuvacicObilje i nasilje

O STRUKTURI I DINAMICI AMERICKOG KAPITALIZMA

*Specificnost americkog razvoja*Prema liberalnoj osnovi tehnickog razvoja pojedine zemlje se izdvajaju iz svjetske cjeline i polaze odlucno naprijed. Najprije su to ucinile zapadne zemlje. Zatim istocni blok poslije dr. svjetskog rata. Preostalo je jo oko 60% stanovnitva Zemlje koje se nalazi na polaznim pozicijama industrijskog razvoja. I sada (kako kae W.W. Rostow), bitno politicko pitanje naeg vremena svodi se na takmicenje izmedu istocnog i zapadnog bloka, tko ce pridobiti na svoj put i pod svoj utjecaj tzv. treci svijet. Komunisticki projekt istice radikalnu promjenu i to ne samo u pogledu sadraja, vec isto tako i u pogledu procedure. On polazi od predpostavke da industrijsko drutvo u perspektivi ne moe biti smjeteno u okvire poretka, koji je stabiliziran u 18-tom stolljecu. Ono ce biti u stanju da adekvatno funkcionira jedino onda kada se uklone smetnje koje prua privatno vlasnitvo i nacionalizam. Kretanje u tom pravcu bit ce u toliko bre ukoliko bude veca mogucnost odstupanja od onog to je uobicajno i konvencionalno. U skaldu sa liberalnom koncepcijom postoji stroga postupnost u razvoju, to znaci da nisu moguce radikalne promjene i veliki skokovi. Odavne proizilazi da prednost onih sa cela teko mogu ugroziti oni sa zacelja, kada je ta prednost dovoljno velika i kada se svi takmicari striktno pridravaju pravila koja su odavno ustanovljena i poznata. Tu lei razlog zato SAD tako odlucno brane status quo u bilo kojem dijelu svijeta. Onaj tko stoji na vrhu drutvene piramide najveci je branitelj postojeceg stanja stvari, jer promjena moe samo ugroziti njegov vodeci poloaj. Definicija pojma PROGRES - ovaj pojam ima dvoznacnu upotrebu, jer osim progresa , koji izraava cifra dohotka po glavi stanovnika, postoji i progres u ljudskim odnosima. Iako su to u posljednjoj liniji dva nerazdvojna aspekta, ipak ne treba ispustiti iz vida da tehnicki progres ima svoju unutarnju logiku razvoja, koja ne nailazi na vece drutvene zapreke, dok na putu unapredenja ljudskih odnosa stoje brane koncentrirane drutvene moci i ukorjenjenih interesa. Prema tome moguc je raskok izmedu tehnoloke i socijalne promjene. Gornja distinkcija je jedan od osnovnih preduvjeta za shvacanje unutarnje dinamike americkog kapitalizma. Ona omogucuje da pojmimo kako jke bilo moguce ostvariti izvanredan materijalno-tehnicki napredak, a da se u isto vrijeme ne napuste osnovne predpostavke drutvenog sistema koji se historijski stabilizirao prije 200 godina. Naravno bile su izvrene mnoge modifikacije i prilagodbe. Glavna karakteristika razvoja SAD-a sadrana je u kategoriji >americki put u razvoju kapitalizma>kapetana industrije>majstora kapitala>veto grupamaveto grupamaotvorenog drutva>Via klasaklasnog< sindikata i tih >polukvalificiranih ljudskih dijelova mainastatusa< koji oznacava poloaj u hijerarhiji zasnovan na bazi subjektivnih osjecaja i stavova i >klase< koja oznacuje grupiranje na osnovu objektivnog socio-ekonomskog kriterija. Navedena startifikacija je bila podvrgnuta otroj kritici od strane istaknutih predstavnika americke sociologije. Ona je isto tako odlucno negirala rezultatima mnogih empirijskih istraivanja, koja su kasnije bila izvrena. Bilo je kasnije pokazano da su osjecaji i miljenja gradana vrlo nepouzdana osnova klasne i statusne stratifikacije te istraivaci moraju biti vrlo oprezni kada sreduju i procjenjuju odgovore respondenata koji se odnose na ta pitanja. Slueci se obilnim materijalom iz omladinskog ivota, Hollingshead otroumno pokazuje u kojoj su mejri ideoloke pretpostavke suprotne stvarnoj situaciji. On zakljucuje da klasni sistem kao ilegalna dimenzija americkog drutva ne stoji pod pravnim pritiskom dok pravni sistem kao formalna dimenzija stalno nalazi pod pritiskom klasnog sistema. To najvie dolazi do izraaja u djelatnosti funkcionera, koji zauzimaju istaknute poloaje u klasnom sistemu. Oni su stalno u procjepu izmedu pravnih obaveza prema uredu i moralnih obaveza prema svojoj klasi. Izuzetak cine crnci koji su u posebnom poloaju. Tome ima vie razloga a medu osnovne sigurno spada opce podizanje ivotnog standarda i relativno smanjivanje gornjih i donjih drutvenih slojeva na racun srednje klase, koja je osnova stabilnosti vlasti. Staru srednju klasu, koju su sacinjavali slobodni poduzetnici, zamjenjuje nova srednja klasa koju tvore slubenici. S prijelazom na automatiziranu industriju taj trend dobiva akcelerativnu formu ubrzanja. Dovoljno je napomenuti da se danas skoro polovina generacija nalazi na univerzitetima. Odavde se izvode zakljucci koji imaju dalekosene teorijske posljedice. Prije svega ocito je da americki razvoj protivrjeci predvidanjima o sve vecoj polarizaciji kapitalistickog drutva na dvije suprotne grupe na: BUROAZIJU i PROLETERIJAT. Te dvije grupe se smanjuju na racun trece, srednje, koja naglo raste i koja s obzirom na svoj ivotni poloaj i aspiracije ne dovodi u pitanje postojeci sistem. To znaci da moderna proizvodnja pretvaranjem ivog rada u rad kontrole nad tehnikom , mrvi i smanjuje politicku i moralnu snagu radnicke klase. Proces ide u tom pravcu da strojevi prestaju biti sredstva u rukama radnika i radnih grupa i postaju elemenat kompleksnog sistema organizacije, koji odreduje nacin ponaanja i odnoenja radnika u svim podrucjima egzistencije. Rezultat je masovno stvaranje pasivnih slubenika, koji usvajaju vrijednosni kodeks kapitalistickog drutva. Na socijalnom planu tome ne odgovara mentalitet revolucionara, pa ni reformatora, vec mentalitet igraca na srecu, koji vjeruju da ce se iduceg puta kada se ruleta okrene sreca ba njemu nasmijati i to usprkos zakonima ekonomije koji vidljivo ovjekovjecuju siromene u siromatvu, bogatae u bogatstvu. Mnogo se toga moe objasniti dinamikom americkog razvoja, koja je donijela prosperitet vrlo irokim slojevima stanovnitva. Kolektivnu predodbu tih slojeva o karakteru alerickog drutva, moda je najbolje izrazio Sumpetar kada je socijalnu klasu usporedio s >hotelom ili autobusom koji su uvijek puni ali uvijek sa dr. ljudimaizdajica zemlje koja im omogucuje da uivaju najveci ivotni standard u ljudskoj historijiljudska suradnja u radu, u primitivnim i u razvijenim drutvima, uvijek zavisi o razvoju nelogicnog drutvenog sistema, koji regulira odnose medu ljudima i njihove medusobne stavove i nije uskladena s ekonomskom logikom proizvodnjeininjera za meduljudske odnose< koji polazeci od novog referentnog okvira imaju zadatak da uskladuju ljudsko ponaanje i da ga prilagodavaju zahtjevima tehnike. Paralelno s promjenom u menagmentu dolazi do promjene u kulturi. Staru autoratativnu formu manipulacije koja se zasnivala na metodi otvorenog pritiska, zamjenjuje psiholoka manipulacija, koja se svodi na to da ljudi sami ele ono to se od njih ocekuje. Ako ljudski faktor zabranjiva, ako ga treba uskladivati, onda se namece misao da je tehnika autonomno podrucje, koje se razvija neovisno od ljudske djelatnosti. To znaci da u ostvarivanju prijelaza iz prirode u kulturu covjek ne stvara nove zakone, vec se pokorava postojecim. Ti zakoni su inherentni ljudskoj prirodi, koja je posvuda identicna. Umjesto slobodnog duha koji odgovara za svoje odluke imamo covjeka koji odgovara na programirani krug tzv. strukturi. Taj nacin miljenja je sastavni dio suverenom svijeta nuklearne znanosti, elektronskih maina, birokratskih i autoritarnih tendencija u politici. U skladu s njim zapadna misao, od Platona preko Descartesa do Sartrea, koja smatra da razvoj i spoznaja svijeta polazi od ljudske samosvijesti, pripada u historijski muzej. Povijest takode odlazi u muzej, jer u stvari ona i nije nita dr. vec oblik nae mitologije o drutvu, tj. zbrka obmana koje su sasvim irelevantne za znanstveno proucavanje covjeka, koji nipoto nije privilegirani stanovnik univerze, vec samo prolazna vrsta, kao bila koja biljna ili ivotinjska vrsta. Postoji masivna centralna jezgra ljudskog miljenja koja nema historiju i kada drutvene nauke to usvoje one ce poceti hvatati korak s prirodnim naukama i doci ce u poloaj >da o ljudskom ivotu govore s istom egzaktnocu s kojom danas mjere napredovanje gladnog takora koji se probija kroz labirint prema komadu sirautedevinujedna od najvanijih americkih institucija, u smislu da je imao i da jo uvijek ima veci utjecaj od bilo cega dr. u stvaranju javnog mnijenja i formiranju karaktera americke kulture>nekretnina>hodocasnici nadehistorije irelevantnostitvornica znanja>establishmentplemsko< stanje moe ostvariti u postojecim drutvenim okvirima bez krupnijih potresa. U ovom slucaju se previda cinjenica da postoje mocne drutvene grupe koje tako definiraju svoje interese da oni iziskuju postvarenje u svim oblastima. U tome lei glavni razlog da se obilje ostvaruje pod cijenu naputanja ljepote i istine. Prema tome ne moe se ocekivati da ce obilje biti uskladeno s ljepotom i istinom, ukoliko se ne budu vrili vrlo ozbiljni i smiljeni napori u pravcu likvidiranja takvih grupa. Ako bi se predpostavilo da je ovo jedini moguce znacenje socijalne pobune onda bi bio opravdan prigovor to smo ovu rijec stavili u naslov izlaganja.

O RADIKALIZACIJI CRNACKOG POKRETA U SAD-u

Amerikancu nemojte spominjati crnacko pitanje, jer on ce prije ili kasnije sam navesti na razgovor o toj temi. Svagdje je prisutno ovo pitanje i to na takav nacin da se dobiva dojam kako je golema vecina Amerikanaca spremna da se ono rijei na najbolji nacin. Ta atmosfera je osobito karakteristicna za intelektualnu zajednicu gdje postoje citave grupe studenata a i nastavnika koji su vrlo aktivno ukljuceni u borbu za gradanska prava crnackog stanovnitva. Mnogi od njih su veterani te borbe jer su proveli izvjesno vrijeme u junim dravama i tamo licno upoznali zatvore i mnoge dr. oblike rasistickog terora. Medutim kada covjek poblie upozna Ameriku kada ude u tvornice i ducane kada upozna nacin ivota srednje klase, kada malo zaviri u crnacki geto, postaje mu jasno zato je to pitanje svojevrsna opsesija koje se ne mogu rijeiti narocito oni mladi Amerikanci koji iskreno ele da svoj ivot zasnuju u skladu s opceljudskim nacelima. To za njih nije moguce dok im u susjedstvu ivi crnac koji je opesparvljen i potlacen. I nije samo stvar u tome, kako se obicno eli predstaviti, da su crnci siromani, jer je njihov ivotni standard u svakom pogledu daleko ispod americkog prosjeka. Mnogo je znacajnije da se oni kao cjelina, kao narod, nalaze u sredini, koja ih poniava, jer ih smatra manje vrijednim. To uvjerenje o manjoj vrijednosti obojenih toliko je mocno i tako je snano utisnuto u navike ljudi i oblike ivota da ga prihvacaju i obojeni. Istina, ako i dalje ostanemo na istom nivou promatranja, treba primjetiti da kod mladih postoji odlucan zaokret u tom pogledu. Oni naime vre napor da se oslobode gledanja, koja im je nametnula bijela Amerika. Ovaj napor je u pocetnoj fazi moda najbolje izrazio mladi crnacki pisac James Baldwin u romanu "Druga zemlja" (Another Contry). Njihova doktrina >>crne moci>Velikog drutvagigantski crnacki geto slabo sakriven iza raskone bijele federalne fasade