1.

1!1! Uvod

Rijec "filozofija" se dosta cesto susrece u svakodnevnome )',ovoru i u medijima, svi su sigurno vee culi tu rijec. Medutim, 111nogi ljudi ni priblizno ne znaju njezino pravo znacenje. U kolo­k vijalnome govoru imenica "filozofija", i jos vise glagol "filozofi­r.lli", imaju uglavnom negativno, pogrdno znacenje, pa oznaca­\'.ljll isprazno mudrijasenje,beskorisno igranje rijeCima. Mozemo /.lpaziti da slicno vrijedi i za 'neke druge rijeCi, kao sto je npr. "politika". Zato je prirodno poceti od pocetka, tj. od pitanja: "Sto i~' fi lozofija ?"

U ovome pr­vom dijelu knjige k( lji se bavi uvo­dom u filozofiju -..;tcCi cemo tek os-1/0Vni pojam o filo­/ofiji. Bit ce puno jdsnije sto je ona kada se malo upo­ma njezina povijest ( d rugi dio knjige) i njezini osnovni

Rimski pisac i politicar Ciceron (1. st. prije Krista) pise da je rijec "filozofija" prvi upotrijebio slavni grcki ma­tematicar Pitagora (6. st. prije Krista). Dosavsi u grad Fliunt na Peloponezu zadivio je tamosnjega tiranina Le­onta svojim znanjem i rjecitoscu. Na Leontovo pitanje u koje se umijece nabolje razumije, Pitagora je odgovorio da je on filozof. Usporedio je ljudski zivot s olimpijskim igrama na kojima su se okupljali svi Grci. Na igre dolaze tri vrste ljudi: jedni traze slavu, drugi dobitak, a treCi zele sve stvari gto bolje upoznati.' Ti treci su ljubitelji mud'rosti; fiiozofi. '

J'roblemi, glavni pokusaji odgovora na njih i meduzavisnost ra­mih pitanja i odgovora (treCi dio knjige).

Filozofija je nastala u antickoj Grckoj, pa je i rijec "filozofija" starogrcka rijec (qnA.oao<f>(a., citaj: filosofia). Nastala je od rijeCi

11

UVOD U FILOZOFIJU

Rijec "filozofija'' je iz starogrckoga prE!ila gotovo ne:. promijenjena u mnoge drugejezike, pa.i u hrvatski (na primjer latinski: phifosophia~ engleski: phiiosophy; nje­macki: Philosophie; francuski: philosophie; talijanski: fiJosofia; ruski: C/)Hnocoqm;,).

Q>tA.ew (citaj: fileo), sto znaci "ljubim", i rijeCi ao<j>{a (Ci­taj: sofia), sto znaCi "mudrost". Tako bi rijec "filozofija"

doslovno znaCila "ljubav prema mudrosti" ( o tome kako je po tradiciji nastala rijec "filozofija" vidi tekst u okviru).

Treba zapaziti da su se stari filozofi skromno nazvali tek ljubi­teljima mudrosti, a ne mudracima. Aristotel, najved grcki filozof ( ~~ B.4.), navodi tumacenje da je mudar jedino Bog, dok covjek moze biti samo ljubitelj mudrosti. On ipak naglasava da iako cilj postizanja mudrosti nadilazi mogucnosti jednoga covjeka, iz niza malih pojedinacnih doprinosa nastaje nesto veliko.

I "'ll Predmet i osobine filozofije

Sto proucava filozofija? Odgovor je iznenadujud: proucava sve sto postoji, sve bez iznimke! Zar je to moguce? U cemu je onda razlika prema drugim znanjima? Filozofija ne istrazuje pojedino­sti, nego ono sto je najbitnije i najopcenitije u svijetu i covjeku (bas zato je teska!). Filozofija trazi odgovore na ona "zadnja" pitanja "zasto?"

Klasicna definicija filozofije, koja takoder potjece od Aristotela, definira filozofiju kao znanstvenu spoznaju prvih uzroka i prvih principa svih stvari, svega sto postoji (rijec "znanost" je viSeznac­na, 0 tome cemo govoriti u sljedecemu poglavlju).

Klasicni filozofi su posebno naglasavali mudrosni karakter fi­lozofije. A biti mudar po njima ne znaCi znati puno stvari (tj. ne znaCi posjedovanje velikoga broja sporednih informacija!), nego . znaci znati one bitne stvari od kojih sve drugo zavisi. To se ostva­ruje u upoznavanju prvih principa i uzroka o kojima govori Ari­stotel.

12

STO JE FILOZOFIJA

Bas zbog trazenja odgovora na ona zadnja pitanja filozofija .,, · razlikuje od drugih disciplina i od razmisljanja u svakodnev­IHIIne zivotu. Nairne, u drugim podrugima se uvijek polazi od 111 ·kih pocetnih presutnih pretpostavki koje sene ispituju. Naprotiv, 11 lilozofiji sene prihvacaju bez pogovora nikakve pretpostavke, Wl' je predmet preispitivanja.

Dalje, klasicni filozofi su naglasavali znanstveni karakter filo­'' 1lije. Nairne, filozofi traze odgovor nata zadnja pitanja "zasto?" n.t kritican nacin (za razliku od npr. mitova). Traze ga i izlazu na 1nl'todican, sustavan i do kraja domisljen nacin (za razliku od npr. I'' 1slovica, aforizama i sl.). Dakle, za razliku od svakodnevnoga r.tzmisljanja, tu se radio sustavnu, domisljenu i obrazlozenu, do­k.Jzanu odgovoru na ona zadnja pitanja o svijetu i zivotu na koje •;1 • moze i treba nad utemeljen odgovor.

Stari su filozofi naglasavali i da filozofija nije samo teorijska 1nanost, nego i "slobodna znanost". To bi znacilo da se ne bavi wojim pitanjima radi neke neposredne prakticne koristi, nego r.1di znanja kao takva. Danas bi mnogi pomislili da je to nedosta­t.rk, da pokazuje kako je filozofija beskorisna. Cini im se ocitim d.1 je neposredno upotrebljivo prakticno znanje najkorisnije. Da hismo se uvjerili u suprotno, dovoljno je promisliti da covjek sve 1·ini zbog nekoga cilja, te da daljnji ciljevi odreduju blize ciljeve ( koji su samo put i sredstvo za dosed dalje). Stoga pitanje "za­·;Jo?" dolazi prije pitanja "kako", ana ona zadnja pitanja "zasto?" 1 1dgovor trazi bas filozofija.

Koji su izvori filozofije, zasto su ljudi poceli i zasto pocinju fi­ll 1zofirati? Kako takoder ukazuje Aristotel, izvori filozofije su ClJ­lll'nje, divljenje( znatizelja i sumnja (nista ne uzeti zdravo za go­tovo!). Polaziste filozofije je sve predfilozofsko znanje i iskustvo kojim manje-vise svaki covjek raspolaze. Medutim, filozofija sve 1 1vo nastoji kriticki prosuditi i vrjednovati .

13

UVOD U FILOZOFIJU

Ia! N ezaobilaznost filozofije

Iako mozda izgleda previse apstraktnom, filozofija ima iteka­ko prakticne posljedice za zivot. Ona svojim odgovorima na zadnja pitanja "zasto?" donosi zapravo jedan pogled na svijet koji odre­duje i razmisljanje i svakodnevne postupke covjeka.

Trazenje odgovora sve dalje i dalje na pitanja "zasto?" u neko­me je smislu, manje-viSe, zajednicko svim ljudima, s tim pocnu vee mala djeca. Odrasli to Cine posebno u tzv. "granicnim" situacija­ma susreta s teskom bolescu ili smrcu, s teskim razocaranjem u zivotu, kada se najprije nametne pitanje 0 smislu zivota.

u tome smislu se moze govoriti 0 "predznanstvenoj filozofiji". Ona je obicno prilicno naivna, bez obzira na ugled pojedinca na nekome drugom podrucju (na primjer u znanosti ili umjetno-

sti). Medutim,

Neki ljudi dozivljavaju filozofsko preispitivanje svojih te­meljnih uvjerenja kao osobni napad. To preispitivanje ne mora imati razoran ucinak, nego maze biti proci­scavajuce. Maze nam pokazati sto smo sve nekriticki prihvatili od predrasuda sredine, vremena i sl. te gdje su nasi stavovi medusobno proturjecni. Cilj preispiti­vanja je razumjeti zasto se nesto prihvaca, pa stoga maze imati i izgradujuci ucinak, maze neka uvjerenja i ucvrstiti.

to pokazuje da se covjeku neka pitanja namecu, da to nisu stvari koje zanimaju sa­mo one koji "ne­maju pametnije­ga posla".

Osim toga, u svim svojim po­

stupcima, rijeCima i djelima covjek pretpostavlja neke odgovore na temeljna filozofska pitanja. To obicno nije svjesno, niti on razmi­

slja da to uklju­cuje odgovor na temeljna pitanja, niti je svjestan otkuda je ne raz­miSljajuCi "po­kupio" neke od­govore kao sa-

Filozofi djeluju na dogadanja posredno i "s odgodom", ali ne manje vazno. Njihov se utjecaj pokaze kada nji­hove ideje budu siroko usvojene i udu u "duh vremena". Noviji primjer za to je G. W. F. Hegel, njemacki filozof koji je umro u prvoj polovici 19. stoljeca ( ~~ 6.15.). Nje­gove su ideje posredno, ali bitno, utjecale na nacizam i komunizam, politicke pokrete koji su odredili povijest 20. stoljeca.

14

STO JE FILOZOFIJA

'''urazumljive. Sve ovo nam pokazuje da se filozofija ne moze 11hjL'Ci, pitanje je samo hoce li ona biti svjesna, razumna i kriticna Iii nece.

v

•!• RAZGRANICENJE FILOZOFIJE 2.

"/ t• B Filozofija i znanost

Treba upozoriti da se rijec "znanost" rabi u dva razlicita znace­nja. U siremu znacenju znanost obuhvaca svako sustavno, kriticko i dokazano znanje. U uzemu znacenju ta rijec oznacava samo tzv. empirijske (od grc. empeiria = iskustvo), odnosno eksperimental­ne znanosti (od lat. experimentum = pokus). Zato nije moguce od­govoriti na pitanje o odnosu filozofije i znanosti, a da se ne zna sto se misli pod rijeCju "znanost".

Tijekom povijesti su filozofija i znanost dugo vremena bile isto­vjetne, odnosno filozofija je saddajno obuhvacala sve znanosti.

Pojedine znanosti su se postupno izdvajale iz filozo­fije i osamostaljiva­le. Astronomija je bila osamostaljena vee u starome vi­jeku, a pocevsi od

Pojmovno izjednaeavanje filozoflje i znaoosti ~jalp je jos i dulje nego sadriajno. Na primjer, klasicno djelo moderne fizike, glavno djelo Isaaca Newtona iz druge polovice 17. stoljeta, naslovljeno je "Philosophiae natu­ralis principia mathematica" ("Matematicka nacela pri­rodne filozofije"!).

17. stoljeca poCinju se osamostaljivati i druge prirodne, te od 19. stoljeca i drustvene znanosti. Kasnije se i naziv "znanost" velikim dijelom ograniCilo nate posebne znanosti, cesto samo na prirod­ne (npr. u engleskome jeziku rijec "science" znaCi "prirodna zna­nost'').

Ove posebne znanosti imaju svoj ogranicen predmet istraziva-nja (npr. botanika biljke, zoologija zivotinje itd.). One imaju i svo­je posebne karakteristicne metode istrazivanja (medu njima se istice

16

RAZGRANICENJE FILOZOFIJE

··ksperimentalna metoda). Imaju takoder i poseban vid pod kojim l'n nnatraju svoj predmet (na primjer medicina promatra covjeka I'',, I bioloskim vidom, psihologija pod psihickim, sociologija pod ,.1dom drustvenoga bica itd.).

l'osebne znanosti su svojim predmetom, metodama i vidom 1·.1 r.L~ivanja ogranicene, ali to samo po sebi nije nedostatak. Bas ··/'''~'iializacija im daje i odredenu efikasnost i prodornost. Medu-11111, tvrdnja da je jedino moguce znanje samo ono sto ga daju I'' 1sebne znanosti nije uopce znanstvena, nego filozofska teza, i 11, pogrjesna.

Filozofija, naprotiv, nije ni po predmetu ni po metodi ograni-1 ··na kao posebne znanostLOna istrazuje sve 'stvari, nema ograni­' ,·u;a u predmetu. Maze se sluziti bilo kojom prikladnom meto­dom, nema ogranicenja u metodama. Svoj predmet uvijek gleda 1'1 ,d vidom prvih uzroka, ~· trazi odgovor na ona zadnja pitanja "/ .• 1sto".

Sve posebne znanosti su u svojim temeljima zavisne ad fila-' 'f/je. One ne ispituju "prve uzroke" kao filozofija, nego ono sto

•,(' naziva blizim ili "drugotnim uzrocima". Na posebne znanosti 1 .tk ne spada ni istrazivati svoje vlastite temeljne pretpostavke i me­lode. Primjeri pitanja koje one ne postavljaju su: postoje li i sto •,LJ prirodni zakoni, sto je istina, kako je mozemo spoznati i kako 111ozemo znati da smo je spoznali, sto je dokaz i koji su oblici dokaza valjani itd. Odgovore na takva pitanja posebne znanosti pretpostavljaju, ali ih ne istrazuju, to je podrucje filozofije.

Brzim razvojem posebnih znanosti javilo se miSljenje dace fi­lozofije nestati ili da je ona suvisna. Medutim, Cinjenice pokazuju d rukCije. Pokazuje se da razvoj znanosti ne smanjuje filozofsku 11roblematiku, nego bas naprotiv, otvara nove filozofske probleme. Sam razvoj znanosti nuzno trazi "ucvrsCivanje temelja" (kao kod nadogradivanja zgrade). Dobar primjer za to je razvoj matemati­ke i fizike u 19. i 20. stoljecu. Osim toga, ona zadnja pitanja "za­sto?" nikako sene mogu ignorirati, a odgovor na njih ne mozemo naCi u znanostima jer to ne spada u njihov predmet.

17

UVOD U FILOZOFIJU

Mozemo zakljuCiti da u siremu znacenju rijeci "znanost" filo­zofija jest znanost, i to dapace, kako su je nazivali, "kraljica zna­nosti". N aprotiv, u uzemu znacenju rijeci "znanost" filozofija nije znanost i bitno se razlikuje od znanosti. Spomenimo da to jedna­ko vrijedi i za matematiku i za teologiju.

tll'!l Filozofija i religija

u kontekstu odnosa izmedu filozofije i religije obratit cemo pozornost na spoznajnu stranu religije, iako ona nikako nije jedina, pa mogli bismo reCi, ni najvaznija dimenzija religije. Ipak, ta stra­na se cesto zanemaruje ili podcjenjuje, a potrebno je uociti i shva­titi njezinu vaznost. Svaka religija donosi neke tvrdnje o covjeku, zivotu i svijetu. One moraju biti ili istinite ili lazne. Neke religije se za utemeljenje svojih tvrdnja pozivaju na ljudske ideje, a druge na ono sto je sam Bog objavio. Ako su zaista utemeljene na Boz-

Vazno je razlikovati prirodne religije (koje se temelje samo na ljudskome domisljanju) i objav!jene religije (koje se temelje na Bozjoj objavi). VeC:ina religija se i ne poziva na Objavu. To cine samo zidovstvo, islam i kr­scanstvo (zanimljivo je zapaziti da se sve tri u znacajno­me dijelu pozivaju na istu objavu). Kod prirodnih religija Istoka su filozofija, religija i mit puna viSe izmijesani i nije ih lako razgraniciti u nasemu europskom znacenju rijeci (filozofskih elemenata ima najvise u Indiji i Kini). Filozofija se javila i razvijala u Europi i na Bliskome isto­ku, dakle na podrucju triju objavljenih religija.

joj objavi, onda ne mogu biti lazne.

Pitanje odnosa izmedu filozofije i religije se posebno postavlja kao pita­nje odnosa izmedu filozofije i teologije. A sto je teologija? To je znanost koja proucava Boga, te svijet i covjeka uko-liko su u svezi s Bo-

gom, ana temelju objave Bozje. Ona dakle donosi sustavno razumi­jevanje vjere. U kakvu su dakle odnosu filozofija i teologija?

Bitna slicnost izmedu filozofije i teologije jest u predmetu, u tome sto odgovaraju na mnoga ista temeljna, zadnja pitanja. Me­dutim, is obzirom na predmet postoje razlike, ~· ima pitanja koja

18

RAZGRANICENJE FILOZOFIJE

1111 11isu zajednicka. Primjer za iskljuCivo filozofska pitanja daje 11.1111 logika, koja se bavi oblicima valjane misli. S druge strane, II• 11j.1 objava donosi neke stvari do kojih ljudski urn ne moze doCi 11 11ijl· dosao), pa su to iskljucivo teoloska pitanja.

n i I 11 a razlika iz-1111 'll u filozofije i ,, . .,fogije je u razli-1 1111 naCinu pristupa '""l)itanjima.Filo­:t~lija se temelji je­' l1rHl na ljudskome 1 oi/.Limu, a teologi-1" rl<l Bozjoj objavi. :\ <to je s eventual­""n neslaganjem

Iako je (naravno) moguce biti vjernik bez filozofije, nije moguce biti teolog bez poznavanja filozofije (zato je opsezan studij filozofije ukljucen u program studija na katolickim teoloskim uciliStima). Sluzbeni stav Katolicke Crkve o vaznosti filozofije i odnosu filozofije i Objave maze se upoznati u enciklici pape Ivana Pavia II. "Fides et ratio" ("Vjera i ra~", prevedena je i na hrvatski je­zik). Vrije~uti da je Ivan Pavao II. prije izbora za papu bio 25 godina sveucilisni profesor filozofije u lublinu u Poljskoj.

11 1.akljuccima? Ako izgleda da se javlja neslaganje, jedni filozofi ,,. traziti pogrjesku u postupku u svome (ili tudem) zakljucivanju ( IIVijek samo filozofskim metodama). Neki drugi ce odbaciti Obja­\'ll (ili mozda jedno shvacanje Objave).

Treba uoCiti da se Objava ne maze djelomicno odbaciti (kako r11nogi ljudi nelogicno cine). Ako dolazi od Boga, onda je u njoj Wl' istina i nerazumno je pomisliti da je nesto pogrjesno. Ako 'I 1,1 k ima nesto po­)',rjesno, onda ona Ill' moze bitiod Bo­)',,1. Trebamedutim rrzeti u obzir da I llVjek moze Obja­\'ll i krivo razum­ft'fi. Problematika

Vazno je napomenuti da Katolicka Crkva (kao i manjim dijelom pravoslavne crkve) ima i autenticno tumacenje Objave, iza kojega opet stoji Bozji autoritet. S tim treba racunati kada se govori o krivu shvaeanju Objave ( neke stvari su sigurno definirane, druge nisu, mjerodavan je sluzbeni stav Crkve, a ne bilo kojega pojedinca!).

, >dnosa filozofije i religije opsirnije se obraduje i u nekim drugim floglavljima ( ~~ B.6.2. i B.9.3.7.).

19

UVOD U FILOZOFIJU

tJIC! Filozofija i umjetnost

Vise negoli od znanosti i religije, filozofija se razlikuje od umjetnosti, iako i s njom ima zajednickih osobina. I prava umjet­nost osvjetljava ono sto je najdublje u svijetu i zivotu. Medutim, ona na to vise ukazuje i to pokazuje, a ne tumaci. Vrijedna umjet­nost pokazuje uvijek nesto sto je opceprisutno u svijetu i zivotu, bas zato i jest trajno vrijedna u svim vremenima.

Medutim, umjetnost je vise usmjerena prema osjetilnome doziv­ljaju; to vrijedi i za medij i za naCin izrazavanja, kao i za naCin pri­manja. Naprotiv, filozofija se iskazuje u pojmovima, mislima i u

jednome znanstve-Nobelovu nagradu za knjizevnost dobila su cetvorica nom sustavu. Mno-filozofa: 1908. Rudolf Eucken (1846.-1926.), 1927. ge se stvari lakse Henry Bergson. (1859.-1941.), 1950. Bertrand Russell mo u okazatine-(1872.-1970.) 1 1964. Jean-Paul Sartre (1905.-1980.). g .P . Od njih je samo Sartre pisao i klasicna knjizevna djela, g? .P0

Jmovno .1zr~-a samo on je nagradu i odbio. ziti, a tako 1h 1e

moguce i upecat-

ljivije dozivjeti. Zato umjetnost moze neposrednije djelovati na ljude. Mozemo i umjetnost navesti kao jedan od izvora filozofije, jer ona potice ljude da dozive i uvide neke stvari, pa onda pocnu postavljati pitanja 0 svijetu i zivotu.

20

3.

I; i lozofija se dijeli na filozofske discipline, od kojih se svaka bavi 1c·dnim skupom uze povezanih pitanja. Filozofske discipline su 'I'· 1 k medusobno puno blize isprepletene i puno vise meduzavisne IH'goli razliCite znanosti. Podrobnije cemo upoznati njihove me­dllsobne odnose u kasnijim dijelovima knjige.

Klasifikacija filozofskih disciplina se kod razlicitih filozofa po­lll'.~to razlikuje. Razlikuju se i nazivi koji se rabe za pojedine od 11jih. U ovomu poglavlju upoznat cemo samo nazive i osnovna 1 •c 'd rucja istrazivanja glavnih filozofskih disciplina.

Metafizika ( od grc. meta ta fisika, sto doslovno znaCi: ono sto 11 · iza fizike, iza promjene i promjenljivoga) je temeljna filozofska tfi..;ciplina. Od nje zavise sve ostale i ona najbolje odgovara Aristo­lc·lovoj definiciji filozofije koju smo naveli u prvome poglavlju. I. 1 ko je nazvana po naslovu glavnoga Aristotelova djela, ni taj 11.1slov ni naziv discipline ne potjecu od Aristotela. Sam Aristo­ld ovu disciplinu naziva "prva filozofija" ili "teologija". Ona se llloze dosta uvjetno podijeliti na ontologiju i filozofsku teologiju.

Ontologija (od grc. on, genitiv ontos, sto doslovno znaCi: bice iIi ono sto jest) se bavi bicem kao takvim i njegovim svojstvima. Ponekad se naziva i opca metafizika. Neka pitanja kojima se onto­logija bavi jesu: Po cemu neko bice jest? Je li biCe jednoznacan pojam ilion kod razliCitih biea ima samo slicno znacenje? Postoje li zajednicke osobine svih bica i koje su? Postoji li bitna promjena iii je ona samo privid? U cemu se sastoji promjena? Sto je uzrok? Kakvi sve uzroci postoje? Je li svako bice materijalno? Postoje li duhovna bica? Koje su glavne vrste bica? U cemu se one bitno razlikuju? Postoji li bice koje nuzno postoji i zasto?

21

UVOD U FILOZOFIJU

Filozofska teologija (od grc. the6s =Bog) se bavi najvisim bi­cem, Bogom, ukoliko je on prvi uzrok i konacna svrha svega sto postoji. Atribut "filozofska" je potreban u njezinu nazivu da bi se razlikovala od teologije koja se temelji na Bozjoj objavi. Naziva se jos i teodiceja. Na engleskome govornom podrucju se pone­kad naziva i filozofija religije, iako se pod time cesto razumijeva ne govor o Bogu, nego vise o covjeku ukoliko je on religiozno bice ( dvoznacan izraz!). Neka pitanja kojima se bavi filozofska te­ologija jesu: Zasto postoji nesto, a ne niSta? Sto je ono sto svemu sto jest daje postojanje? Moze lise i kako razumski spoznati da Bog postoji? Mozemo li spoznati neke Bozje osobine, kako i koje? Postoji li samo jedan Bog? U kakvu je odnosu Bog prema svijetu? Zavisi li svijet od Boga ina koji naCin?

Logika ( od grc. logos = rijec, pojam, smisao) se bavi oblicima valjane misli. Neki filozofi smatraju da logika nije dio filozofije, nego vise orude filozofije, misljenja i spoznaje. Logika se danas u svome "tehnickom" aspektu velikim dijelom osamostalila i pri­blizila matematici, pa neki smatraju da u filozofiju spadaju samo temelji logike, filozofija logike. Neka pitanja kojima se bavi logika jesu: Koji su glavni oblici misli? Sto je pojam? Koje su bitne oso­bine pojma? Koje su vrste pojmova i u cemu se razlikuju? Sto je sud? Koja je osnovna struktura suda? Koje su vrste sudova i u cemu se razlikuju? Sto je zakljucak? Koji su valjani oblici zakljuc­ka? Sto je dokaz? Kako mozemo ispitivati valjanost zakljucka i dokaza?

Filozofija spoznaje se bavi istinom te izvorima, valjanoscu i dometom ljudske spoznaje. Naziva se jos i teorija spoznaje, kritika (po glavnome djelu njemackoga filozofa Immanuela Kanta "Kri­tika cistog uma"), gnoseologija (od grc. gnosis = spoznaja, znanje), epistemologija (od grc. episteme = znanje, znanost) i noetika (od grc. noesis= misljenje, spoznaja). Neka pitanja kojima se bavi filozofija spoznaje jesu: Sto je istina? Koji je kriterij istine? Sto je spoznaja? Koji su izvori spoznaje? U kakvu su odnosu osjetilna i razum­ska spoznaja? Koliko je ljudska spoznaja pouzdana i objektivna? Gdje su granice ljudske spoznaje? Koja je spoznaja najsigurnija?

22

PODJELA FILOZOFIJE

K,1ko nastaje zabluda i kako se moze otkriti? Kakva je uloga oce­vidnosti u spoznaji?

Filozofija prirode se bavi prirodom, materijalnim svijetom. l'onekad se naziva i kozmologija ( od grc. k6smos = svijet). Neka pi­tunja kojima se bavi filozofija prirode jesu: Sto je priroda? Sto je vrijeme? 5to je prostor? 5to je zivot? u cemu se ziva bica razli­kuju od nezivih? Jesu li svi dogadaji u prirodi strogo unaprijed odredeni ili nisu? Postoji li slucaj u prirodi i sto je to? Je li svemir t1granicen u prostoru? Ima li svemir pocetak u vremenu?

Filozofska antropologija (od grc. anthropos = covjek) se bavi t ovjekom. Atribut "filozofska" je potreban u njezinu nazivu da hi se razlikovala od npr. bioloske antropologije, koja se takoder havi covjekom, ali pod posve drukCijim, bioloskim vidom. Po­nekad se naziva i filozofska psihologija ( od grc. psihe = dusa). Neka ,,itanja kojima se bavi filozofska antropologija jesu: 5to je covjek? Po cemu se covjek bitno razlikuje od drugih bica? 5to je osoba? Je li covjek materijalno i duhovno bice i1i samo jedno od ovoga? U kakvu su odnosu materijalno i duhovno u covjeku? Koje su bitne ljudske mod? Odreduje li covjeka vise razum ili volja? Ima li co­vjek slobodnu volju? Koji je cilj ljudskoga zivota? Je lito sreca? U l\emu je sreca? Zivi li covjek i nakon smrti?

Etika (grc. ethos = obicaj, pravilo) se bavi moralnoscu ljudskih djela. Neka pitanja kojima se bavi etika jesu: Sto je dobro? Sto je zlo? Je li dobro promjenjivo? Je li dobro za sve ljude isto i neza­visno od covjeka? Mogu li se dobro i zlo tijekom povijesti mije­njati? Sto je moral? Sto je vrlina, krjepost? Koje su glavne vrline? Kako treba razvijati vrline? Koja su mjerila moralnosti ljudskih cina? Sto je savjest? Moze li savjest biti u zabludi? Treba li covjek uvijek postupati po savjesti? Sto je moralni zakon ina cemu se temelji? U kakvu su odnosu moral i narav? U kakvu su odnosu moral i sreca? Sto je pravednost?

Estetika se bavi ljepotom, po nekima opcenito, a po drugima samo u ljudskome st~aralastvu, u umjetnosti. Neka pitanja k0ima se bavi estetika jesu: Sto je ljepota? Po cemu je nesto lijepo? Sto je umjetnost? U kakvu su odnosu lijepo u prirodi i u umjetnosti? U

23

UVOD U FILOZOFIJU

cemu je smisao i vrijednost umjetnosti? Je li umjetnost sama sebi svrha ili zavisi od etike, odgoja, politike ... ? Koji su uvjeti stvara­nja, dozivljavanja i prosudivanja lijepoga i umjetnosti? Moze lise umjetnost razumski analizirati?

To su glavne klasicne filozofske discipline. Osim njih, posto­ji cijeli niz posebnijih filozofskih disciplina "u genitivu" (tako su nazvane jer im naziv uz rijec "filozofija" ukljucuje naziv za jedan dio stvarnosti u genitivu). One se bave pojedinim podrucjima stvarnosti iz filozofske perspektive. Primjeri takvih filozofskih disciplina su: filozofija povijesti, filozofija politike, filozofija pra­va, filozofija jezika, filozofija znanosti, filozofija matematike, filo­zofija religije, filozofija odgoja, filozofija tehnike.

Kod temeljnih filozofskih discipli­na postoji najveca razlika izmedu fi­lozofije i znanosti i kod njih se naj­bolje vidi nezao­bilaznost filozofije. Tako medu zna­nostima nema bas

U tekstu prikazano glediSte da je metafizika temeljna fi­lozofska disciplina je klasicno i najprosirenije. Ipak, ne­kim se filozofima cinilo da bi temeljna disciplina trebala biti filozofija spoznaje, jer bi prije nego sto pocne ista spoznavati covjek trebao ispitati mogucnost spoznaje. Drugima se cinilo da bi temeljna disciplina bila filozof­ska antropologija, jer bi ono zadnje pitanje koje covjeka zanima bilo tko je on. Bilo je i onih kojima se cinilo da je to logika iii filozofija jezika. Sva ova gledista cemo upoznati tijekom proucavanja povijesti filozofije.

nista srodno me­tafizici. Kod posebnijih filozofskih disciplina (onih "u genitivu") je veza izmedu filozofije i znanosti puno bliza, pa postoje neka granicna podrucja kojima se bave i znanstvenici i filozofi.

I povijest filozofije je takoder dio filozofije, i to vrlo vazan i ne­zaobilazan dio. 0 njoj cemo govoriti u sljedecemu odjeljku. U ovomu poglavlju smo stekli tek pocetnu informaciju o podjeli filozofije i o temama kojima se ona bavi. Podrobnije cemo upo­znati pojedine filozofske discipline u trecemu dijelu knjige.

24

Q.

f!WII Vaznost povijesti filozofije

Povijest filozofije je puno vaznija od povijesti neke znanosti, na primjer fizike ili matematike. Zasto? Povijest znanosti otkriva ono sto vise nije aktualno, nego je zastarjelo i odbaceno, dok je u filozofiji sve aktualno. Na primjer, Aristotel je pisao i filozofska i bioloska djela. Dok su prva izvanredno vazna i za danasnje filo­zofe, druga nisu nimalo vazna za danasnje biologe.

Jedna od predrasuda nasega vremena jest vjerovanje da se napredak dogada samim prolazenjem vremena. Medutim, u povijesti filozofije ne vrijedi da su kasnije ideje bolje od prijasnjih samo zbog toga sto su kasnije. Vazno je uociti i da napre­dak u filozofiji nije povezan s napret­kom u eksperime­ntalnim znanosti­

U filozofiji i eksperimentalnim znanostima vrlo su ra­zlicite mogucnosti da ljudi iz razlicitih razdoblja budu dozivljeni kao ravnopravni sugovornici. Npr. u astrono­miji danasnji astronomi raspolazu s neusporedivo vise podataka i tehnickih mogucnosti promatranja negoli ani u 17. stoljecu, pa im ideje starih astronoma nisu vise relevantne. Filozofi naprotiv u svojim analizama polaze ad gotovo istoga temeljnog ljudskog iskustva pa su u trazenju rjesenja u vrlo slicnu polozaju i suvremeni filo­zofi i ani iz staroga vijeka.

ma i u tehnici. Osim toga, velike filozofske doktrine su otporne na "zub vremena", one se puno puta tijekom povijesti ponovno javljaju.

25

UVOD U FILOZOFIJU

1'2"'J Cilj i metode istrazivanja

Cilj istrazivanja povijesti filozofije je lakse doCi do istine. Povi­jest filozofije nam mora pomoCi naCi odgovor na suvremena pita­nja, au filozofiji je to uvijek na neki naCin odraz "vjecnih pitanja". Bez poznavanja povijesti filozofije ljudi bi "otkrivali" ne samo stvari koje su vee davno otkrivene, nego bi "otkrivali" i one za koje je vee davno pokazano da su pogrjesne.

Koja su osnovna pitanja koja se postavljaju i trebaju postavljati u pov9esti filozofije?

1. Sto je mislio filozof X? 2. Zasto je on to mislio? 3. Je lito istina? Prvo, moramo nastojati ispravno razumjeti ideje pojedinih fi­

lozofa. Drugo, moramo nastojati razumjeti sto je pojedinoga fi­lozofa navelo da prihvati odredenu ideju. Tek onda eemo moCi ispravno vrjednovati tu ideju ako znamo kakvi argumenti stoje iza nje. Dakle, drugo pitanje je prijelaz od prvoga prema treeemu.

Povijest filozofije nam pokazuje nastanak i razvoj pojedinih fi­lozofskih doktrina. Filozofi ne nastaju "u vakuumu", nego su u stalnu dijalogu i raspravi ne samo sa svojim suvremenicima, nego i sa svojim prethodnicima. Na njihovo djelo utjecu i vanjski fakto­ri, izvan same filozofije ( osobni, drustveni, politicki, vjerski it d.), ali puno manje (posebno kod velikih filozofa). Najveee filozofe ne odreduje vrijeme u kojemu zive, nego vise vrijedi obrnuto, oni odreduju vrijeme koje slijedi nakon njih.

Trece pitanje je najvaznije pitanje i prva dva bi trebala pripra­viti put za odgovor na njega. Dakle, trebamo se pitati koliko je neko filozofsko objasnjenje istinito. Kritika nekoga filozofa se moze temeljiti na unutarnjemu neskladu njegova filozofskoga su­stava, to je unutarnja ili imanentna kritika ( od lat. immanens = ono sto ostaje unutra). Nairne, dvije protuslovne tvrdnje nikako ne mogu biti obje istinite!

Drugi clio kritike se temelji na manjoj ili veeoj uspjesnosti i potpunosti nastojanja da se objasni stvarnost u svim njezinim as-

26

FILOZOFIJA I NJEZINA POVIJEST

pt•ktima. I objasnjenje koje nije u sebi protuslovno ne mora biti istinito. Ovdje mozemo uoCiti dva potpitanja: 1) daje li predlo­/.t•no objasnjenje moguenost objasniti sve pojave koje bi spadale ll podrucje koje zeli objasniti, i 2) je li to objasnjenje u skladu sa ·.tuarnoscu.

Odredenu vaznost u povijesti filozofije imaju i filozofi cije tdeje nisu toliko vrijedne, ali su bile vrlo utjecajne. Medutim, oni i rnaju ipak manje filozofsku, a viSe povijesnu vaznost.

It !t'JI Zablude u povijesti filozofije

U povijesti filozofije vaznije su velike zablude nego male istine. /.asto? Prvenstveno zato sto one pokazuju kamo vodi neki put r,1zmiSljanja i pokusaja trazenja odgovora na odredeno pitanje, a flUtova ima ogranicen broj (!). Veliki filozofi su vrlo ilustrativno i dosljedno pokazali kako odredeni odgovori na temeljna pitanja dovode do niza posljedica koje iz njih nuzno slijede.

Gdje moze biti uzrok zablude u filozofiji? Prvi i glavni uzrok jvst slozenost problematike kojom se filozofija bavi. Zato su se prvi lilozofi skromno nazvali samo lju­hiteljima mudro­·"ti. Drugi uzrok su r<lzne predrasude ( ld kojih nisu slo­hodni ni filozofi. ( )stali uzroci ee biti

Bas zato sto na ftlozofska pitanja postoji vrlo ogranicen broj moguCih odgovora, tijekom povijesti su se mno­ge ideje puna puta ponovno javljale. Ova treba imati u vidu, iako se u kratku prikazu povijesti to ne maze dobra vidjeti. Posebno to vrijedi za velike ftlozofe cije su se skate misljenja cesto ponovno javljale tijekom po­vijesti.

vidljivi iz prikaza vrsta zabluda. Koje su glavne vrste zabluda? Prvo, zabluda moze biti plod

ucdosljednosti misljenja, pogrjesaka u postupku zakljucivanja, ali lo kod velikih filozofa nije bas cesto. Drugo, zablude se mogu sastojati u nacelnim pogrjeskama, u idejama koje su po sebi krive. Sto su to temeljnije ideje, zabludu je teze otkriti (najteze je otkri­ti zabludu u polazistima), a posljedice su veee i dalekoseznije.

27

UVOD U FILOZOFIJU

Trece, zablude cesto nastaju kao posljedica jednostranosti ili predi­menzioniranja nekih is tina (one ponekad izgledaju kao karikature stvarnosti).

Upoznavanje povijesti filozofije nas ne bi trebalo dovesti do zakljucka da je medu razliCitim suprotstavljenim filozofskim doktrinama nemoguce naCi istinu. Treba uociti da od proturjec­nih teza samo jedna moze i da jedna mora biti istinita. Takoder se ne smije zaboraviti da se prihvacanje nekoga misljenja mora temeljiti na argumentima, a ne na slijepoj odluci, emocijama ili ne­cemu slicnom.

~ S! Razdoblja povijesti filozofije

Kako se povijest filozofije obicno dijeli na razdoblja? Uobi­cajeno je ta podjela slicna, aline potpuno ista kao i podjela opce povijesti. Prvo razdoblje je anticka filozofija ili filozofija staroga vijeka. Ona se cesto naziva "grcka filozofija", jer su svi glavni filozofi bili Grci, dok je udio Rimljana bio vrlo mali. Obicno se u ovomu razdoblju obuhvaca samo predkrscanska filozofija staro­ga vijeka.

Drugo razdoblje je srednjovjekovna filozofija. Ono se ponekad naziva "krscanska filozofija", jer obuhvaca razdoblje u kojemu je bio dominantan u~ecaj krscanstva. Stoga se u ovo razdoblje obic­no ukljucuju i krscanski filozofi staroga vijeka. Medutim, naziv "krscanska filozofija" kao vremensko odredenje zavodi na krivi put, jer filozofa sa slicnim idejama ima i u novome vijeku, sve do danas.

Trece razdoblje je moderna filozofija ili filozofija novoga vijeka. Uobicajeno je da se pocetak ovoga razdoblja datira u pocetak 17. stoljeca, pocevsi od Descartesa. Ima i onih koji u njega ukljucuju i renesansnu filozofiju (pa bi onda njegov pocetak bio vee u 15. stoljecu). Mi cemo se ddati prvoga shvacanja.

Cetvrto razdoblje je novija ili suvremena filozofija. Prilicno je sporno kada poCinje ovo razdoblje. Cesto se kao njegov pocetak

28

FILOZOFIJA I NJEZINA POVIJEST

uzima Hegelova smrt 1831. godine. Drugi u ovo razdoblje uklju­(·uju samo filozofiju 20. stoljeca. Mi cemo se ddati prvoga shva­l··anja. Svakako treba racunati da se atribut "suvremeni" u filozo­liji uzima puno sire nego u nekim drugim podrucjima zivota.

29

1.

1!1!1 Uvod

Dok su stari istocni narodi odgovore na pitanja o svijetu i zivo­tu trazili u mitovima, stari Grci su prvi pokusavali naCi razumske odgovore na ta pitanja. Iako je i kod Grka bilo mnogo mitova, kod njih se prvi put u povijesti javlja filozofija.

Djela nijednoga filozofa prije Sokrata (koje stoga cesto nazi­vaju "predsokratovci") nisu sacuvana. 0 tim filozofima je nase znanje nepotpuno i samo iz druge ruke. Ono se temelji na svje­docanstvima kasnijih pisaca i na fragmentima sacuvanim u djeli­ma kasnijih pisaca. Stoga postoje poteskoce u rekonstrukciji ucenja predsokratovaca, osobito s obzirom na razloge koje su oni navo­dili za svoje stavove. To prvo razdoblje je kao neka "prapovijest" filozofije.

U sredistu pozornosti predsokratovaca bila je filozofija prirode, iako kod njih kasnije mozemo naCi zacetke i drugih filozofskih disciplina. Zato se ovo prvo razdoblje grcke filozofije cesto nazi­va kozmoloskim razdobljem. Predsokratovci ne postavljaju pitanje zasto svijet postoji, nego se pitaju kako objasniti raznolikost i stal­nu promjenu u prirodi. Prvo pitanje koje grcki filozofi postavljaju jest pitanje sto je arhe, tj. sto je pocelo, prauzrok svega sto postoji, sto je ono iz cega sve proizlazi i u sto se sve vraca.

35

POVIJEST FILOZOFIJE

I !I'll Tales i miletska skola

N ajstariji filozofi javljaju se u grckome gradu Miletu na zapad­noj obali Male Azije ("miletska skola"). Prvi je medu njima bio Tales (oko 624.-546. prije Krista), kojega zato zovu i "otac filozo­fije". On se bavio i matematikom i astronomijom. U matematici mu pripisuju otkriea raznih teorema, au astronomiji predvidanje pomrcine Sunca 26. svibnja 585. godine prije Krista.

Pripadnici miletske skole se razlikuju u odgovoru na pitanje sto je arhe. Tales smatra da je to voda, Anaksimandar (oko 610.-545. prije Krista) da je to apeiron, tj. nesto beskonacno i neodrede­no iz cega se sve izdvaja i u sto se sve vraea, a Anaksimen (oko 585.-525. prije Krista) smatra da je to zrak.

I!ICJ!I Heraklit

Heraklit (oko 544.-484. prije Krista) iz Efeza, takoder na za­padnoj obali Male Azije, smatra da je pocelo svega vatra, tj. da niSta nije stalno, nego je sve u neprestanoj promjeni. Poslovicna je njegova izreka: "Ne mozes dvaput uCi u istu rijeku!" Promjena se po Heraklitu dogada kroz neprestanu borbu suprotnosti. Ali iz te borbe ne nastaje kaos, nego harmonija. Nairne, svime upravlja Lo­gos (grc. izvorno "rijec", a onda izvedeno i "razum", "smisao"), i zato je poredak prirode shvatljiv razumom.

1!1!1 Pitagora i pitagorejci

Pitagora (oko 570.-500. prije Krista) je u gradu Krotonu (da­nas Catanzaro), grckoj naseobini u juznoj Italiji, osnovao ne samo svoju skolu, nego posebno bratstvo istomisljenika koje je zivjelo po vlastitim pravilima, slicno danasnjim redovnicima. On i njego­vi ucenici su se bavili i matematikom, astronomijom i glazbom (posebno odnosom glazbe i matematike, tj. akustikom). Pitagora smatra da je pocelo svega broj, dakle nesto nematerijalno sto se

36

PREDSOKRATOVCI

otkriva razumom, a ne osjetilima. Upravo primjena matematike 'llnogueava otkrivanje sklada u svijetu.

1 .. 11 Parmenid i elejska skola

U gradu Eleji ( danas Velia), takoder grckoj naseobini u juznoj ltaliji, nastala je treea rana grcka filozofska skola. Glavni pred­·"tavnik ove skole bio je Parmenid (oko 540.-480. prije Krista). On je napisao spjev "0 prirodi" iz kojega su sacuvani veCi fragmenti negoli iz djela ostalih predsokratovaca (ukupno 154 stiha). Par­menid prvi postavlja pitanje bica pa se moze smatrati osnivacem (mtologije.

Polazna tvrdnja, koja se njemu cini ocitom, glasi: "Biee jest, ne­biea nema!" Drugim rijeCima, postoji ono sto postoji, a ne postoji ono sto ne postoji. Parmenid naglasava da je nepojmljivo misliti suprotno od te osnovne teze. Vidimo da Parmenid rijec "biee" shvaea jednoznacno, ne uzima u obzir razliCite vrste postojanja ili biea. Po njemu nesto jednostavno ili jest ili nije.

Iz svoje polazne teze Parmenid izvodi da je biee jedno, vjecno i nepromjenjivo. BiCe nije nastalo, jer ne moze nastati iz nebiea ko­jega nema, a niti iz biea, jer bi tada vee postojalo a ne bi nastalo. lz istoga razloga ne moze ni nestati. Biee sene moze ni mijenjati, jer to znaci dobiti nesto sto prije nije imalo. Dobiti to ne moze iz nebiea, a ne moze ni iz biea, jer onda vee jest. Biee ima oblik kugle, jer je to najsavrseniji oblik. Dakle, nema mnostva, promjene, nasta­janja, nestajanja, kretanja. A kako nam osjetila svjedoce da posto­je mnoga razlicita biea koja se mijenjaju? Parmenid odgovara da je to samo privid.

Parmenidov ucenik Zenon iz Eleje ( oko 490.-430. prije Krista) branio je ideje svoga ucitelja postupkom koji je kasnije nazvan "reductio ad absurdum". To je dokaz u kojemu se umjesto dokazi­vanja svoje teze opovrgava teza njoj protuslovna, pa se tako indi­rektno dokazuje da teza koju se brani mora biti istinita. Zenon u svojim "aporijama" (grc. teskoea, neprilika) nastoji pokazati kako

37

POVIJEST FILOZOFIJE

Neke Zenonove aporije protiv rnogucnosti kretanja i rnnostva 1. Ahilej i kornjaca: Ahilej nikako ne rnoze stici kornja­cu1 iako on ide deset puta brfe od nje. Nairne/ dok on prijede razdaljinu izrnedu sebe i nje1 ona rnu se udalji za jednu desetinu te razdaljine. Dok on prijede tu novu razdaljinu, ona se opet udalji za jednu desetinu te nove razdaljine. Taj se postupak ponavlja u beskraj.

pretpostavka da postoji mnostvo i kretanje vodi u pro­tuslovlje, pa prema tome mora biti istina da mnostvo i kretanje ne po­stoje niti mogu po­stojati (vidi neke Zenonove aporije u okviru!).

2. Da postoji rnnostvo stvari, one bi trebale biti istovre­rneno i konacne i beskonacne, sto je nernoguce. Nairne, trebate bi biti konacne, jer ih irna vise. A trebale bi biti i beskonacne, jer se svaka rnoze podijeliti na beskonac­no rnnogo dijetova, a tih beskonacno rnnogo dijelova bi trebalo ciniti beskonacnu velicinu.

Drugi Parme­nidov ucenik Me­liso (5. stoljece pri­

je Krista) s atoka Samosa ispravlja svoga ucitelja. On kaze da bice ne maze imati oblik kugle jer bi onda izvan njega bilo nebice, a nebica nema. Stoga Meliso smatra da bice mora biti beskonacno. Bice nije ni tjelesno, jer kada bi bilo ~elesno onda bi imalo dijelove i ne bi bilo savrseno jedno.

1!111 Demokrit

Demokrit (oko 460.-370. prije Krista) iz Abdere u sjevernoj Grckoj mnogo je putovao, istrazivao i pisao (60 djela), ali njego­va djela nisu sacuvana. lako je bio mladi Sokratov suvremenik, s obzirom na problematiku kojom se bavi, obicno ga se svrstava u predsokratovce.

Demokrit je nastojao na odreden naCin sintetizirati ucenja svo­jih prethodnika. BuduCi da je Zenon pokazao da pretpostavka beskonacne djeljivosti vodi u protuslovlje, Demokrit smatra da ffiQfaju postojati nedjeljive cestice, atomi (grcka rijec II atom" znaci doslovno "nedjeljiv"). Ti atomi su toliko maleni da ih nasa osje­tila ne zamjecuju. Oni se medusobno razlikuju samo po obliku, veliCini i tezini, a nepromjenjivi sui nepropadljivi kao Parmenidovo

38

PREDSOKRATOVCI

hice. Atomi su jedino sto postoji, osim njih postoji jos samo pra­:uina koja im omogucava kretanje. Kretanje atoma je nepresta-1 H l i dogada se po nuznim mehanickim zakonima, bez nekoga cilja. Mcdusobno se sudaraju i pokrecu, tezi padaju dolje, laksi se dizu gore, oni iste tezine i oblika teze se grupirati zajedno.

Sve stvari nastaju spajanjem atoma, a propadaju razdvajanjem .1toma. RazliCitost medu stvarima proizlazi samo iz razlicite veli­\·ine, gustoce i poretka atoma. Taka je Demokrit uspio pomiriti i postojanje necega nepromjenjivoga (atoma) i postojanje promje­lll'. Sva promjena se po njemu svodi na promjenu mjesta. Ali kako slucajnim kretanjem atoma objasniti postojanje mnostva bica iste i•rste?

Demokrit smatra da covjek ima dusu, ali da je ona takoder o.;astavljena od atoma, dod use nesto finijih od drugih. On nastoji i ljudsku spoznaju objasniti svojom teorijom atoma. Kaze da osjetil­na spoznaja nastaje kada atomi koji su stalno u kretanju udaraju na nasa osjetila i pokrecu i njih. Ali s druge strane kaze i da nas do spoznaje o postojanju atoma vodi jedino razum, a ne osjetila. !\ kako djelovanje razuma uskladiti s teorijom atoma?

39

2.

t•! Sofisti

Grad-ddava Atena je u 5. stoljecu prije Krista (nakon pobjede u ratovima s Perzijancima) ostvarila materijalno blagostanje i pot­puno demokratsko unutarnje uredenje. Svi punopravni gradani su jednako sudjelovali u upravljanju gradom. Ali da bi se moglo u~ecati na odluke u narodnoj skupstini, bila je potrebna govor­nicka vjestina.

Tu plodno polje rada nalaze sofisti (grc. doslovno: mudraci, vjestaci), placeni uCitelji koji mlade bogatase poucavaju u sve­mu. Najvise su ih poucavali u govornistvu i vjestini raspravlja­nja, onim vjestinama koje su potrebne za uspjeh u raspravama koje se javljaju u politici i u sudstvu. Sofisti se takoder ubrajaju u predsokratovce, jer ni njihova djela nisu sacuvana, iako su oni zapravo bili Sokratovi suvremenici.

PoucavajuCi vjestini raspravljanja sofisti uce kako "slabiju stvar uCiniti jacom". Oni uocavaju kako se za svaku tezu mogu naCi barem neki, vise ili manje uvjerljivi argumenti. To ih na kra­ju dovodi do spoznajnoga i etickog relativizma. Nairne, ako postoje razliCita misljenja, a za svaku se tezu mogu naCi neki argumenti, onda nema sigurne i objektivne istine (to je spoznajni relativi­zam). Ako pak nema sigurne istine, ne mozemo znati ni sto je dobro a sto zlo, odnosno ni dobro nije nesto objektivno (to je etic­ki relativizam).

Najpoznatiji sofist je bio Protagora (481.-411. prije Krista). Roden je u Abderi, a poucavao je u vise grad ova, najvise u Ateni. Protagorina najpoznatija izreka je: "Covjek je mjera svih stvari."

40

Dakle, nije IDJen­lo spoznaje ili vr­jednovanja sama stvar po sebi, nego I i udski dozivljaj te stvari. Ali, ljudi su razliciti ...

BuduCi da su se

SOFISTI I SOKRAT

Drugi poznati sofist bio je Gorgija (oko 483.-375. prije Krista). Roden je na Siciliji, a poucavao je u vise gra­dova, najvise u Ateni. Njegove najpoznatije teze su: "Prvo: nista ne postoji. Drugo: kada bi ista postojalo, covjek tone bi mogao spoznati. Trece: kada bi se nesto i moglo spoznati, to se ne bi moglo prenijeti i objasniti drugima."

zbog interesa svoga posla vise bavili pitanjem kako uvjeriti nekoga u nesto, sofisti su manju pozornost obracali na valjanost dokaza. A dokazati nesto i uvjeriti nekoga u nesto nikako nije ista stvar. C:ovjeka se cesto moze uvjeriti u nesto i raznim nelogicnim i ne­razumnim postupcima. Mogu se u uvjeravanju koristiti namjerne logicke pogrjeske (koje su po sofistima i nazvane "sofizmi"), moze se djelovati na ljudske emocije, a ne na razum i sl. Bas suprotstavljanje sofistima je velike grcke filozofe koji su slijedili navelo na razradu logike.

Sofistima i njihovu ucenju se prvi odlucno suprotstavio Sokrat. Prije negoli kazemo nesto o njemu, treba uoCiti da je okruzenje u ko­jemu je zivio bilo vrlo slicno danasnjemu: (relativno) materijalno bla­gostanje, demokratsko politicko uredenje, u javnosti prisutne vrlo razliCite i suprotne ideje te naglasen spoznajni i eticki relativizam.

Zanimljivo je spomenuti da mnogi suvremenici nisu ra­zlikovali Sokrata od sofista. Take i glasoviti komediograf Aristofan u svoj komediji "Oblaci" izruguje Sokrata kao najpoznatijega sofista.

tli'JI Sokrat - zivot

Sokrat (470.-399. prije Krista) je roden u Ateni i u njoj je pro­veo cijeli zivot. Poticaj za bavljenje filozofijom bio mu je natpis na Apolonovu hramu u Delfima: "Upoznaj sama sebe!" Proro­ciSte u Delfima je izjavilo i da je od svih ljudi najmudriji Sokrat. To je iznenadilo mnoge, pa i njega sama. PokusavajuCi provjeriti

41

POVIJEST FILOZOFIJE

tu tvrdnju, on je na javnim mjestima ispitivao mnoge uglednike, politicare, umjetnike, nastojed naci mudrijega od sebe.

Medutim, dosao je do zakljucka da oni ne samo da nema­ju mudrosti, ~· znanja o onim najbitnijim zivotnim pitanjima, nego toga nisu ni svjesni. Zato Sokrat misli da bi njegova mu­drost bila u skromnosti i zelji za istinom, nasuprot prepotenciji sofista. Glasovita je stoga postala njegova izreka: "Znam da niSta ne znam!"

Oko Sokrata se okupio krug ucenika koji su slijedili njegov pri­mjer, ali on nikada nije poucavao za placu. Zamjerivsi se mno­gima, bio je optuzen da kvari mladez i da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje ddava. Demokratski sud ga je osudio na smrt! Sokrat je odbio mogucnost bijega iz zatvora jer je smatrao da je to ne­moralno. Nakon razgovora sa svojim prijateljima o besmrtnosti duse prema presudi je popio otrov u zatvoru. Dakle, svoju je fi­lozofiju posvjedoCio zivotom i u najtezim trenutcima.

Sokrat nije nista pisao pa o njemu znamo samo po svjedocan­stvima u djelima njegovih ucenika, najvise Platona i Ksenofonta. Ali tu za povjesnicare ima i problema, jer Platon u prikaz Sokrata ukljucuje i vlastite ideje, dok Ksenofont nema dovoljno razumi­jevanja za filozofiju.

tW! Sokrat - filozofija

tJCII Metoda i spoznaja

U razgovorima s mnogim suvremenicima Sokrat je trazio pravo znanje. Nizom unakrsnih pitanja razotkrivao je da kod njih postoji samo prividno znanje. To je njegova "ironija", prvi clio metode, koja razotkriva lazno znanje.

Drugi clio metode je trazenje onoga sto je opce i zajednicko u nizu pojedinacnih primjera. Trazio je i pokazivao kako apstrak­cijom izdvojiti ono sto je bitno i zajednicko, ~· kako dod do pojma

42

SOFISTI I SOKRAT

i njegove definicije. To je on sam nazivao "majeutika" (~. doslov­no: porodiljska vjestina), jer je pitanjima navodio sugovornika da sam dode do konacna odgovora. Sokratova majka je bila babica i on je svoj posao usporedio s njezinim. Ali dok babica pomaze /enama, on to Cini muskarcima, dok babica pomaze u radanju d jeteta, on pomaze u radanju istinite misli.

ViSe prakticno nego teorijski, Sokrat je pokazao kako je mo­guce dod do sigurnoga znanja. Iako o njima nije govorio niti ih je analizirao, primjenjivao je sustavno metodu indukcije i trazio dcfinicije opdh pojmova. Vedna pitanja na koja je Sokrat trazio udgovor imaju oblik: "Sto je ... ?", a najvise je onih koja spadaju u l'tiku. Na primjer: sto je pravednost, sto je hrabrost, sto je vrlina i td. Dok su njegovi sugovornici u pocetku cesto odgovarali poje­dinacnim primjerima, Sokrat je uvijek trazio opcu definiciju.

t~'U Etika i antropologija

Sokrat je trazio sto je dobra za covjeka. Nije ga zanimala filo­zofija prirode. A to dobro za covjeka je po Sokratu prvenstveno urlina. Vrlina jedina donosi srecu, zato je vrlina ono najvaznije cemu covjek treba teziti. To je pravo U svome govoru pred sudom Sokrat je rekao i sljedece: dobro, dobro koje "Ali mozda bi tko rekao: E, zar se ti ne stidis, Sokrate, se odnosi na dusu, sto si se predao takvu zanimanju zbog kojega si sada a ne na tijelo niti u opasno~i "~aces glav~ izgubiti? Ja.,bih takvu ~o~je,ku na izvanjske stva- pravom rl)eC)u odgovono: Ne govons mudro, coV)ece, . ako mislis da jedan covjek, ako i nesto malo ima koristi

n. , od njega, mora racunati s opasnostima zivota i smrti, . Po. Sokratu ,~0~ ada u svome radu i postupanju ne mora gledati samo

VJek mkada ne cm1 na to radi li pravo iii nepravo, vrsi li posao dobra iii zla zlo svjesno, nego covjeka." jedino iz neznanja. Nairne, samo neznalica moze misliti da su ~elesna dobra, kao sto su zdravlje i izgled, ili materijalna bogatstva, vrjednija od dobara koja se odnose na dusu, od vrline i zivota u skladu s njom. Zato se covjeka i moze odgajati ucenjem vrline. Po njegovu uvjerenju,

43

POVIJEST FILOZOFIJE

onaj koji zna sto je zaista dobra, to ce i Ciniti. Sokrat je svoj poziv vidio upravo u takvu odgoju svojih sugradana.

Sokrat se u svome djelovanju pozivao na jedan nutarnji bozan­ski glas koji ga vodi u zivotu i upozorava kada zeli uciniti zlo, a

U svome govoru pred sudom Sokrat kaze da se svo­jim sugradanima cesto obracao rijecima: "Cestiti moj covjece, Atenjanin si, gradanin najvece i po mudrosti i snazi najuglednije drzave, a nije te stid sto se brines za blago, kako ces ga vise nagomilati, i za slavu, i za cast, a za pamet, i za istinu, i za dusu, da budu sto bolje, za to se ne brines i nimalo ne maris?"

flflf11 Osvrt

kojega on naziva "daim6nion". To bi vjerojatno bio glas savjesti. Pozivao se i na bozanski pore­dak stvari, odnosno uredenje svijeta.

Sokrat je odlucno usmjerio filozofiju k trazenju onih istina koje su bitne za covjekov zivot. Nasuprot spoznajnome relativizmu sofista, pokazivao je da postoji objektivna istina i da ju je mogu­ce spoznati. Prvi je pokusao izgraditi racionalno utemeljenu etiku. Etika se po njemu ne temelji na obicajima, koji mogu biti razliCiti, nego na razumu.

N ajveCi prigovor Sokratu tice se njegova izjednacavanja zna­nja i vrline. Iako je za moralni odgoj i izgradnju covjeka vazno i nuzno znati sto je dobra, isto je taka vazno izgradivati volju da bi covjek cinio ono sto je dobra. Iskustvo, naime, pokazuje da covjek cesto ne Cini nesto, iako zna da je to dobra, jer nema snagu volje da se suprotstavi moguCim poteskocama.

44

3.

ICJI I Zivot

Platon je roden u Ateni, u uglednoj i bogatoj obitelji. Pravo mu je ime zapravo Aristoklo, a Platon (grcki doslovno: "Siroki") je nadimak koji mu je zbog atletske grade dao njegov ucitelj gi­mnastike. Ipak, pod tim je nadimkom postao opcenito poznat. U mladosti je bio odusevljen Sokratov ucenik. Duboko potresen nepravednom osudom i pogubljenjem svoga uCitelja, nastojao se ,mgazirati oko izgradnje idealne pravedne drzave. Stoga je dosta putovao, a najduze je izvan rodnoga grada boravio u Sirakuzi na Siciliji, nadajuCi se dace tamo postiCi svoj cilj. Medutim, uvjerio se da moralno i intelektualno neizgradeni vlastodrsci ne mogu izgraditi pravednu ddavu.

U Ateni je oko sebe okupio krug ucenika i u Akademovim vrtovima osnovao svoju skolu, koja je zbog toga nazvana Aka­demija. Bila je to viSe istrazivacka nego nastavna ustanova. Osim filozofije, zapravo kao uvod u filozofiju, u njoj je posebno prou­cavana matematika. Na ulazu u Akademiju je bio natpis: "Neka ne ulazi onaj tko ne zna geometriju!" Vidjet cemo koju je vaznu ulogu igrala matematika u Platonovoj filozofiji.

ICRJ Djela

Platon je prvi filozof Cija su djela u potpunosti sacuvana sve do danas i jos uvijek se puna tiskaju i citaju. Djela ukljucuju "Obra­nu Sokratovu", zatim 34 dijaloga te nekoliko pisama, ali je auten-

45

POVIJEST FILOZOFIJE

ticnost nekih dijaloga i veCine pisama sporna. Platon naglasava prednost zive rijeei pred napisanom, jer jedino se ziva rijec moze braniti i odgovarati na prigovore. Da bi i pisani tekst priblizio zivome razgovoru, on redovito piSe u obliku dijaloga. Njegovi dijalozi imaju i umjetnicku vrijednost.

Od Platonovih djela pisanih u prvome razdoblju zivota, u vrijeme kada je jos bio pod dominantnim Sokratovim utjecajem, najvaznija je "Obrana Sokratova". Od dijaloga zrele faze vazniji su "Fed on", "Gozba", "Fedar", "Teetet'', "So fist", "Timej", "Par­menid" i "Zakoni". Najvaznijim Platonovim djelom se opcenito smatra dijalog "Ddava".

Iako je Platon bio sustavan mislilac, on svoje misli nije sustav­no izlozio. Dijaloski oblik njegovih djela ponekad otezava vidjeti koje je njegovo vlastito misljenje. Platon je takoder tijekom vre­mena svoja misljenja i razvijao i ispravljao. Postoje i svjedocan­stva (Aristotela i drugih) da su postojala i tzv. "nepisana ucenja", koja su izlagana jedino usmeno i to samo za najuzi krug ucenika. Platon je izgleda smatrao da neke stvari sira nepripremljena pu­blika nikako nece moci razumjeti, pa da bi ih bilo nekorisno, a i stetno, objaviti u pisanu obliku. Sve ovo otezava potpuno razu­mijevanje Platona.

ICJICJI Filozofija

II! !I Ideje

Sd Platonove filozofije je njegova teorija ideja. On se nastavlja na Sokratovo trazenje opCih pojmova (npr. pravednosti) koji su stalni i nepromjenjivi. Medutim, Platon ide dalje od Sokrata i kaze da taj pojam, odnosno kako ga on zove "ideja", ne postoji jedino niti prvotno u ljudskoj svijesti i razumu. Covjek doduse spozna­je ideje, ali one postoje vee prije i nezavisno od ljudske spoznaje. Ideje ne postoje ni u ovome vidljivom svijetu, koji nam moze dati

46

PLATON

· .. IIllO vrlo nesavrsen odraz ideja (nema savrseno pravedna covje­k.l, kod svakoga ima barem nesto nepravednosti, dok je u ideji pr.1vednosti samo savrsena pravednost). Tako Platon dolazi do ;,,kljucka da ideje postoje u jednome "trecem svijetu", da postoji 1 1t 1seban svijet ideja.

Svijet ideja je puno stvarniji od ovoga vidljivog svijeta. Zasto ·,I varniji? Pa ideje su savrsene, nematerijalne, nepromjenjive, vjecne, ,1, ,k je vidljivi svijet nesavrsen, nestalan, u stalnoj promjeni. Bica ,. id Ijivoga svijeta su zapravo na prijelazu izmedu bica i nebiCa (tj. 11 stalnu nastajanju i nestajanju). Zato je samo svijet ideja ono sto 1o1ista postoji u punu smislu rijeCi (takvo glediSte naziva se objek­ltl'lli idealizam), dok je vidljivi svijet samo njegova sjena. Svijet 11 kja je uzrok vidljivoga svijeta. Vidljiva bica oponasaju svijet ideja, u 11jvmu na nesavr­'•l'll naCin sudjeluju ( 11,1 rticipiraju).

Svaka od ovih dviju osnovnih vr­.,,,, bica (vidljiva i Ill •vidljiva) ffiOZe Se d.dje podijeliti na dvije podvrste pa 'o(' tako dobiju ceti-

Platon napustanje osjetilnoga svijeta i istrazivanje na­dosjetilnoga svijeta ideja naziva "druga p/ovidba". Taj izraz je u tadasnjoj strucnoj mornarskoj terminologiji oznacavao plovidbu kada potpuno nestane vjetra, pa jedra vise ne koriste, nego se mornari trebaju koristiti veslima i vlastitom snagom. Isto taka, dok istrazujemo vidljivi svijet, pomazu nam same stvari preko osjetila, a u nevidljivome svijetu ideja potreban je i moguc jedino naporan trud razuma.

11 (lrste bica. Na najnizemu stupnju realnosti su kopije stvari (sjenke, od razi u zrcalu ili u vodi i sl. ). Stvari i bica vidljivoga svijeta, tj. ono ·.lo je neposredno zamjetljivo, na drugome su stupnju realnosti. ldL·alni matematicki likovi su na trecemu stupnju realnosti, jer iako .,, · matematicari sluze nacrtanim likovima, njihovo istrazivanje se '·~! nosi na idealne likove koje moze vidjeti samo razum. Ciste ideje ·o11 na najvisemu stupnju realnosti.

I ideje imaju svoju hijerarhiju, tj. poredak vaznosti i vrijedno­.• 1 i. Prema dijalogu "Ddava", na vrhu te hijerarhije je ideja Do­l•m. Ona je korijen i temelj svih ideja i svega sto postoji, ona je u wijetu ideja ono sto je Sunce u vidljivome svijetu. Sve je ono sto Jl ·st samo utoliko ukoliko je dobro (npr. lijecnik je utoliko viSe

47

POVIJEST FILOZOFIJE

lijecnik ukoliko je vise dobar lijecnik). Sunce omogucava ne samo da biljke rastu, nego i da ih mozemo vidjeti. Taka je i ideja Dobra ne samo uzrok postojanja svega, nego ona i omogucava da nesto bude spoznatljivo (mozemo razumjeti sto je plesacica samo pre­ko dobre plesacice).

ffftll Bog i svijet

U Platona nema razradena ucenja o prirodi, jer se o nepresta­no promjenjivu svijetu ne maze imati nepromjenjivo i sigurno znanje. On kaze, ali samo kao vjerojatno misljenje, da je svijet oblikovao Demijurg (grcki doslovno: "Tvoritelj") iz prethodno vee postojece neoblikovane materije i da je to uCinio gledajuCi vjec­ne ideje kao uzor.

0 pitanju Boga Platon nije bas jasan (mazda i namjerno?). On cesto spominje bogove, ali i naglasava da ih Grci potpuno pogr­jesno zamisljaju. Govori i o jednome Bogu, ali nije bas jasno kako bi ga trebalo shvatiti. U dijalogu "Timej" Platon kaze: "Tezak je, dakle, pothvat otkriti oca i tvoritelja ovoga svemira, pa ako se i otkrije, nemoguce ga je svima objaviti." Prema nekim tumace­njima Boga bi trebalo shvatiti kao ideju Dobra i1i kao Jedno. Me­dutim, prema Platonovim napisanim tekstovima tocnije bi bilo shvatiti ga kao Demijurga.

fff!l Spoznaja: umna i osjetilna

Dvojstvu svjetova (vidljivoga i nevidljivoga) kod Platona od­govaraju i dvije razliCite vrste spoznaje, jer mogucnost spoznaje bitno ovisi o predmetu koji se spoznaje, o tome koliko je taj pred­met spoznatljiv. Sigurno znanje je moguce imati samo o idejama koje su stalne i nepromjenjive, dok ga nije moguce imati o vidlji­vome svijetu koji je u neprestanoj promjeni, tu je moguce samo mnijenje.

48

PLATON

S obzirom na predmet spoznaje razlikuju se i spoznajne moCi k1 1je ga mogu spoznati. Dok vidljivi svijet upoznajemo preko osje-1 i/11, do ideja dolazi samo razum. Nairne, osjetila (vid, sluh itd.) nas Ill' mogu dovesti do ideja, jer nam svjedoce samo o promjenjivo­llll' svijetu, a ideje ·.u nepromjenjive. Diogen je jednom kritizirao Platona rijeeima: "Stol 1\uduCi da je zani- vidim, ali ideju stola ne vidim!" Platon mu je mirno Jt·kao svaku ulogu odgovorio: "To je zbog toga sto oci za vidjeti stol , J.-;jctila u spoznaji imas, ali razum za vidjeti ideju stola nemas." 1deja, Platon je bio 11risiljen tvrditi da je ta spoznaja zapravo sjecanje (anamneza) na /l1anje koje je covjek vee imao prije ovoga zivota, ali ga je zabo-l".lVlO.

Covjek dolazi do ideja metod om koju Platon naziva dijalektika (od grcke rijeCi "dialegomai", sto znaCi "raspravljati"). Bavljenje d ijalektikom je vrlo tesko i veCini ljudi nedostupno. Za nju je pre­ma Platonu potrebna ne samo sposobnost, nego i zrelost, pa se nc preporucuje u ranoj mladosti. Dijalektika je osnovna metoda filozofije i ona je po njemu jedina prava znanost u punu smislu rijeCi. Matematika (u koju po gledanju starih Grka spada i astro­nomija, koja je primjena matematickih modela na prirodu) je tek priprava za dijalektiku, jer se nalazi na granici izmedu mnijenja o osjetilnim stvarima i pravoga znanja o idejama.

Tablica br. 1: Vrste bica i vrste spoznaje po Platonu

Nevidljivi svijet Vidljivi svijet 3ice 1. Ideje 2. Matematicki 3. Bica i stvari u 4. Sjene i odrazi

objekti prirodi 3poznaja 1. Filozofija 2. Matematika 3. Mnijenje 4. Nagadanje

-

EMU Alegorija spilje

Ucenje o idejama, njihov odnos prema vidljivome svijetu, kao i spoznaju jednoga i drugoga, Platon je slikovito prikazao u svo­joj glasovitoj alegoriji spilje u dijalogu "Ddava". Tu opisuje ljude

49

POVIJEST FILOZOFIJE

okovane u spilji, koji ne mogu okretati glavu. Okrenuti su licem prema zidu, a ledima prema vatri. Sve sto oni vide jesu sjene stva­ri koje iznad svoje glave nose ljudi koji prolaze izmedu okovanih i vatre (sjene nositelja stvari ne vide, jer su oni zaklonjeni zidom). Okovani ljudi sjene stvari smatraju pravom stvarnoscu, jer je to jedino sto oni u zivotu vide.

Sunce

~-----,

prirodne stvari

sjene prirodnih

stvari

vatra

umjetni predmeti

sjene umjetnih predmeta

podrucje usporedbe

50

-. _, ·o' , / -----~ ~ - ;-·--

_________________ :: --:;· f'_.L-a--\:\- _':. :------

Slika br. 1: Platonova alegorija spilje

ideja dobra

matematicki predmeti a2+b2=c2

~

Sunce

rg iiva bica i

predmeti

@ ,u ..

usporedba sa Suncem i crtom

PLATON

Ako bi netko od njih bio osloboden i izisao van iz spilje, bio hi zabljesnut svjetlom Sunca i u pocetku ne bi vidio nista. Kada hi se pak iz vanjskoga svijeta opet vratio u spilju na svoje staro m jesto, u pocetku bi tesko prepoznavao sjene. Stoga bi njegovi l ,kovani drugovi smatrali da mu izlazak na slobodu nije nista koristio, naprotiv, sada vidi losije.

Spilja je po Platonu slika ovoga vidljivog svijeta, okovani za-1 vorenici su ljudi u njemu, a sjene na zidu stvari i bica u njemu. Svijet izvan spilje je svijet ideja, a izlazak iz spilje u njega je spo­maja ideja.

t:~IJ Covjek i njegova dusa

Dvojstvu u svijetu bica i dvojstvu u spoznaji odgovara i dvoj­_o..;tvo u covjeku: covjek ima materijalno tijelo, koje je promjenjivo i f)ropadljivo, te nematerijalnu dusu, koja je nepropadljiva. U dijalo­/.ima "Fedon", "Fedar" i "Ddava" Platon donosi viSe argumenata :11 besmrtnost duse; spomenut cemo samo neke od njih.

Prvo, dusa je slicna vjecnim idejama koje ona spoznaje, dok je tijelo slicno promjenjivim i propadljivim stvarima, pa je dusa nepropadljiva poput ideja, a tijelo je propadljivo. Drugo, buduCi da dusa nije materijalna, ona ne moze prestati postojati raspa­danjem kao materijalne stvari. Trece, pravednost trazi nagradu za dobro i kaznu za zlo, a to se ne ostvaruje potpuno u ovome zivotu. Stoga mora postojati i zivot nakon smrti, a tijelo se nakon o..;mrti raspada pa ostaje samo dusa. Cetvrto, dusa je princip zivota (tj. tijelo je zivo dok je u njemu prisutna dusa) pa dusa ne moze ukljuCivati smrt koja je suprotna zivotu, kao sto i toplina ne moze ukljucivati hladnocu.

Zbog ucenja da je spoznaja ideja zapravo sjecanje (kako smo prije vidjeli), Platon zakljucuje da je dusa postojala i prije spaja­nja s tijelom i bila u svijetu ideja. Ideje su covjeku urodene, ali ih je dusa kod spajanja s tijelom zaboravila pa ih se sada mora s ve­likom mukom i teskocom prisjecati. Ako je, pak, dusa postojala prije tijela, postojat ce i nakon propasti tijela.

51

POVIJEST FILOZOFIJE

Covjek je po Platonu zapravo samo dusa, jedino ona je nase pravo "ja". Tijelo je nesto s cim je dusa samo privremeno, pa i neprirodno povezana. Njihov odnos Platon usporeduje s odno­som kocijasa i kola. Ta veza nije neka skladna zajednica: dusa je u tijelu kao u zatvoru, ono je ometa u spoznaji.

Dusa ima tri dijela: razumski, srcani (ili voljni) i pozudni. Pia­ton njihov odnos usporeduje sa zapregom u kojoj je razum koci­jas, srcanost poslusan konj, a pozuda neposlusan i tvrdoglav konj. Besmrtnost po Platonu vrijedi jedino za razumski dio duse.

fJIC!OJI Etika i vrline

Svakomu od ova tri dijela duse trebala bi pripadati odgova­rajuca krjepost (vrlina): razumskom dijelu razboritost (mudrost), srcanom dijelu jakost (hrabrost), a pozudnom dijelu umjerenost. Vrhovna krjepost je pravednost, a ona je ostvarena kada svi di­jelovi duse u pravoj mjeri ispunjavaju svoju zadacu. Ove cetiri krjeposti prihvatili su kasnije mnogi drugi i ostale su do danas poznate kao stozerne krjeposti.

C:ovjek ne moze postiCi srecu u materijalnim i prolaznim stva­rima koje su nize od njega, one su samo prividno dobro. Tko tezi za takvim stvarima, u njemu vlada pozudni dio duse i vuce ga prema dolje. Covjek moze postiCi srecu samo teznjom za onim sto je nematerijalno i vjecno, jer jedino to je pravo dobro, jedino to je ono sto odgovara pravoj naravi covjeka.

fJICftl Drustvo i dr.Zava

S Platonovom antropologijom povezana je i njegova teorija idealne drzave. Zbog slabosti pojedinca postoji potreba za udru­zivanjem i podjelom rada, pa je stoga potrebna ddava. u njoj postoji analogija (slicnost) s covjekom pojedincem, pa je i u ddavi ostvarena pravednost ako svatko izvrsava ono za sto je najvise sposoban, i to za opce dobro zajednice.

52

PLATON

( )ni kod kojih je najjace razvijena pozuda stoga trebaju biti lutuJitelji ddave (proizvodaci, radnici) i samo oni mogu imati l'~watno vlasnistvo. Oni kod kojih je najjace razvijena srcanost lrt·baju biti branitelji ddave (vojnici). Oni pak kod kojih je najjace r .r;vijen razum trebaju biti upravitelji ddave (vladari).

Ovakav drustveni poredak Platon opisuje u dijalogu "Dda­' .r". Potkraj zivota je svoje misljenje o ovoj temi znatno promi­ll'llio i u zadnjemu dijalogu "Zakoni" opisao drukciju uzornu , lr/avu. Umjesto na savrsenost upravljaca, naglasak je sada sta­,. 11 J na valjanost zakona. A zakoni trebaju biti u skladu s bozanskim l'on·tkom.

fJ!!}JI Umjetnost

Na kraju dolazimo do Platonove estetike, odnosno do njego­,. i h pogleda na lijepo i na umjetnost. Iako je ideja lijepoga po Pla­'' Jllll jedna od najviSih ideja, iako je i sam bio umjetnicka dusa, l'l,tton dolazi do negativna vrjednovanja umjetnosti. Zasto? N.tjprije, umjetnost nije vrijedna zato sto je ona samo oponasanje ,·idljivoga svijeta, koji je opet tek oponasanje i sjena pravoga svi­lt·la ideja. Dakle, umjetnici stvaraju samo sjenu sjene, nesto sto je 1 . .1dnje u redu bica i u redu vrijednosti. Drugo, Platon osuduje , l'lik dio tadasnje grcke umjetnosti jer je destruktivna (razorna) u , JLlgojnome smislu (npr. Homer prikazuje bogove s brojnim ma­r1,1111a, nepravedne, sebicne, osvetoljubive itd. pa tako mladima 11ruza los primjer).

Platonu tesko pada ovakav zakljucak i on sam sebe uspore­t! uje sa zaljubljenim koji je spoznao nevrijednost svoje ljubavi, pa rnora dosljedno postupati i odbaciti je. To cini teska srca i bio bi najsretniji kada bi mu netko dokazao da stvari ne stoje tako kako njemu izgleda.

53

POVIJEST FILOZOFIJE

!JCl!!I-J Osvrt

Platon je jedan od najveCih i najutjecajnijih filozofa uopce. On je izgradio prvi filozofski sustav u kojemu se daju jedinstveno po­vezani odgovori na razna filozofska pitanja. On je takoder uspio u velikoj mjeri sintetizirati doprinose mnogih svojih prethodnika. Tako npr. pokazuje kako postoji i nepromjenjivo bice (Parmenid) i bice koje je u neprestanoj promjeni (Heraklit), i nepouzdana spoznaja (sofisti) i ona potpuno pouzdana (Sokrat).

Platonov utjecaj je tijekom povijesti bio vrlo velik i ostao je prisutan do danas (posebno medu onima koji uzor sigurna zna­nja vide u matematici). Njegova skola Akademija je neprekidno organizirano djelovala gotovo tisucu godina, dao ju je zatvoriti tek bizantski car Justinijan 529. nakon Krista. Ali Platonov utjecaj je bio puno siri od te skole ( odnosno, "skola" kao naCin misljenja je bila puno sira od "skole" kao ustanove).

Platonov sustav ima svojih slabosti i problema, a Platon je bio previse velik mislilac da tone bi i sam vidio. Velik broj tih slabo­sti on priznaje i navodi u dijalogu "Parmenid". Glavni problem Platonove filozofije je ostar metafizicki rascjep izmedu svijeta ideja i vidljivoga svijeta. Kako objasniti njihovu vezu? Ako ideja objas­njava slicnost izmedu materijalnih stvari iste vrste (npr. ideja smokve slicnost medu smokvama), sto objasnjava slicnost izme­du ideje i materijalnih stvari? Kako bit stvari moze biti objasnjena neCim sto je izvan nje i sto je posve razlicito od nje?

Iz metafizickoga rascjepa slijedi rascjep u spoznajnim moCima (ili obrnuto?). Platon dolazi do stava da u spoznaji nema veze ni suradnje izmedu osjetila i razuma. Osjetila u pravoj spoznaji zapravo nemaju ulogu. Moze lise tako objasniti proces ucenja? Problemi u filozofiji spoznaje navode ga na pretpostavku o preeg­zistenciji duse, za koju nema argumenata.

I u antropologiji Platon tumaCi covjeka jednostrano samo kao dusu koja nema bitnu vezu s tijelom i koja je u tijelu kao u za­tvoru. Iz toga slijedi da covjek zapravo cijeli ovaj zivot nuzno provodi u jednome neprirodnom stanju. Je li takvo glediste zado-

54

PLATON

voljavajuce? I zbog svojih pogleda na drustvo i drzavu Platon je hio ostro kritiziran. Kod njega zajednica ima potpuno prvenstvo, ('ovjek pojedinac je posve u sluzbi zajednice, pa se njegova vri­jt ·dnost gubi.

55

•!• ARISTOTEL (384.-322. prije Krista) Q.

~!1!1 Zivot

Aristotel je roden u gradu Stagira, na poluotoku Halkidika u sjevernoj Grckoj. Njegov otac Nikomah je hio dvorski lijecnik makedonskoga kralja. Vise skolovanje je stekao u Ateni, kamo je otisao kao sedamnaestogodisnjak. Dvadeset godina je hio Plato­nov ucenik i hlizak suradnik u Akademiji. Kada je Platon nakon smrti ostavio vodstvo skole svome necaku, Aristotel ju je napu­stio.

Potom je cetiri godine zivio u dva grada u Maloj Aziji (u Aso­su i Mitileni), haveCi se poucavanjem i istrazivanjima prirodnih znanosti i filozofije. Nakon toga je na poziv makedonskoga kra­lja Filipa II. vise godina hio uCitelj njegova sinai nasljednika Alek­sandra Velikoga.

Kada je Aleksandar stupio na prijestolje, Aristotel je nakon dvanaestogodiSnjega izhivanja opet dosao u Atenu i tamo otvorio svoju vlastitu skolu, nazvanu Likej. Skola je poznata i kao "peripa­teticka", a njezini sljedhenici kao "peripatetici" ( od grc. peripatein = setati), jer je Aristotel ohicavao predavati setajuCi. Likej je, kao i Akademija, hio ne samo nastavna, nego i istrazivacka ustanova. Ovo je hilo najplodnije razdohlje Aristotelova zivota i rada.

Nakon Aleksandrove smrti je zhog jaka protumakedonskoga raspolozenja u gradu napustio Atenu (" da se Atenjani po dru­gi put ne ogrijese o filozofiju", kako je rekao), ostavivsi vodstvo skole Teofrastu. Sarno nekoliko mjeseci kasnije je umro. U oporu­ci je svim svojim rohovima darovao slohodu.

56

ARISTOTEL

f,.,. Djela

Aristotelova djela su nakon njegove smrti imala vrlo zaple­tenu putanju i sudhinu. Bila su zaturena gotovo dva stoljeca, a jedan dio je i izgubljen. Sredio ih je tek u 1. stoljecu prije Krista Andronik s Rodosa.

Aristotel je pisao dvije vrste djela: jednu za sire citateljstvo, a drugu za uzi krug svojih ucenika. Prva su pisana u ranijemu raz­dohlju zivota, a druga u kasnijemu, ili su kasnije harem doradi­vana. Prva su pisana u ohliku dijaloga i u starome vijeku su hila na glasu zhog svoje ljepote i stila. Medutim, ova djela prve sku pi­ne nisu sacuvana, od njih su ostali tek poneki fragmenti.

Sacuvana su jedino djela druge vrste, namijenjena samo kru­gu Aristotelovih ucenika. Medutim, neka od njih su teska stila te su vjerojatno nedoradena za ohjavljivanje. Mozda su to samo biljeske za (ili s) predavanja. Moguce je da ih je i sam Aristotel tijekom vremena vise puta ispravljao i dopunjavao.

Aristotelova logicka djela poznata su pod zajednickim na­slovom "Organon" (grc. doslovno: "Orude"). To je zapravo zhi­rka koja se sastoji od sest knjiga: "Kategorije" ( o ri­jeCi i pojmu), "0 tumacenju" ( o su­du), "Prva anali-

U fragmentu iz jednoga mladenackog djela Aristotel do­kazuje da je filozofija neizbjezna. Nairne, iii treba filozo­firati iii ne treba. Ali ako ne treba, trebalo bi objasniti i dokazati zasto ne treba. A to je opet filozofiranje.

tika" ( o zakljucku, posehno o silogizmu), "Druga analitika" ( o dokazu), "Topika" i "0 sofistickim pohijanjima" (o logickim po­grjeskama).

N ajvaznije Aristotelovo djelo je "Metafizika". N aslov djela nije Aristotelov, dao ga je Andronik s Rodosa kod sredivanja Ari­stotelove ostavstine. To je vjerojatno najutjecajnije filozofsko djelo koje je ikada napisano.

Druga vazna Aristotelova filozofska djela su "Fizika" (koja se ne havi fizikom u danasnjemu znacenju, nego filozofijom priro­de), "0 dusi" (koja se havi filozofijom covjeka), "Nikomahova eti-

57

POVIJEST FILOZOFIJE

ka" (vaznije djelo koje se bavi etikom), "Eudemova etika" (manje i ranije djelo o etici) i "Politika" (koja se bavi filozofijom politike). Za filozofiju su jos znacajne i "Poetika" (koja se bavi umjetnoseu, tocnije tragedijom) i "Retorika" (koja se bavi govornistvom).

Osim filozofskih djela, Aristotel je napisao i niz (prirodo)­znanstvenih djela koja necemo spominjati. Gotovo da nema zna­nosti kojoj on nije dao znacajan doprinos. Posebno se istice nje­gov doprinos biologiji, kojoj je posvetio nekoliko djela.

~ !IC! Filozofija

m ftC! I Platon i Aristotel: ideja i forma

Aristotel je kao Platonov ucenik prihvatio prvenstvenu vai­nost opCih ideja za razumijevanje stvarnosti. Medutim, on ne misli kao Platon da ideje postoje izvan ovoga svijeta, u nekome poseb­nom svijetu ideja. N aime, kako moze nesto sto bi trebalo objas­njavati neku stvar (ideja) biti izvan te stvari?

Aristotel naprotiv dokazuje da ideje postoje ostvarene u stvari-

Izmedu Platona i Aristotela ima i osobnih razlika koje ma. Iak~. s~ ~?~~-se odnose na stvari izvan filozofije. Tako je Platen imao ~~d . s~,uzl ~ n~equ dara i interesa za knjizevnost i matematiku, a Aristotel IdeJa (grc. ezdos), za prirodne znanosti, posebno biologiju. mnogo cesd naziv

kod njega je "for-ma" (grc. morfe). Svaka pojedina stvar je po Aristotelu jedinstvo materije (tvari) i forme (stoga je to s-tvar, ~- tvar i jos nesto).

Ova temeljna razlika izmedu Aristotela i Platona se odrazava na gotovo sve filozofske discipline. Na prvome mjestu je to oCito u metafizici, ali is to toliko, mozda cak i vise, i u filozofiji spozna­je. Odrazava se i na drukcije poimanje covjeka i na mnoge druge stvari. Medutim, treba naglasiti da i Aristotel dokazuje, kao i Pia­ton, da postoji i nematerijalna stvarnost.

58

ARISTOTEL

!'i'!D Spoznaja

Budud da Aristotel pokazuje da opce (pojmovi iii ideje) ne 1 ,, 1stoji nezavisno od pojedinacnih stvari (kako misli Platon), 111 ·go jedino u njima, on nije prisiljen spoznaju tumaciti sjecanjem. i\ ristotel kaze da opd pojmovi ljudima nisu urodeni (kako misli I 'l.1ton), razum je na pocetku zivota "tabula rasa" (prazna ploca), .Iii ima mogucnost za spoznaju. Ta spoznaja polazi od samih stvari 1 /.,lhvaca u njima ono sto je opce, nuino i nepromjenjivo.

Pojedina osjetila (vid, sluh, njuh, okus i opip) daju nam po­d.Jtke o pojedinacnim osobinama stvari oko nas. "Zajednicko '1sjetilo" te podatke ujedinjuje i stvara se jedinstvena predodzba. I 'lllncenje nam omogucava da te osjetilne podatke u svijesti opet vratimo, a masta nam omogucava da ih kombiniramo na razne 11,1Cine. Osjetilna spoznaja postoji i kod zivotinja, i ona je temelj r.Jzumske spoznaje koja postoji jedino kod covjeka.

Ljudski razum stvara pojmove, dakle ide dalje od osjetilnih 11redodzaba. On to Cini apstrakcijom, kojom odbacuje ono pojedi­nacno i nebitno sto je prisutno u stvarima, te zahvaca (lat. abs-tra­lu·re = vud van, odvajati) bit stvari, ono sto je opce i nuzno. Ovim 11ostupkom razum ne stvara nesto svoje novo, nego zahvaca ono sto vee postoji u stvarima (lat. intellectus = razum, od intus-legere . citati unutra), i to ono sto je u njima opce i bitno.

Postoje sudovi koji su tako ocigledni da ih je nemoguce negi­rati. To su prvi principi bica, a onda i prvi principi logike (misli). Kod Aristotela uvijek postoji bliska veza izmedu stvari, misli i jezika. Koji su to prvi principi?

Princip identiteta kaze da je svaka stvar identicna sa sobom. Princip neproturjecja kaze da neka stvar ne moze nesto biti i ne biti u isto vrijeme i u istome smislu, odnosno da o nekoj stvari ne mozemo nesto tvrditi i nijekati u isto vrijeme i u istome smislu. Ovaj princip nije moguce nijekati: bilo da kazemo da je pogrjesan ( dakle, da nije istinit) iii da je sumnjiv ( dakle, da nije siguran), u svakom slucaju nesto nijecemo i tako ga potvrdujemo. Princip

59

POVIJEST FILOZOFIJE

iskljucenja trecega kaze da neka stvar ili jest ili nije nesto, odnosno da je neki sud ili istinit ili neistinit.

m ftCeJI Klasifikacija znanja

Aristotel je prvi donio sustavnu podjelu znanja i istrazivao karakteristicne osobine svake vrste znanja. Prva podjela razlikuje tri vrste znanja: 1) teorijska znanja kojima je cilj znanje kao takvo, znanje radi znanja, zatim 2) prakticna znanja koja se bave ljud­skim djelovanjem (kao sto su etika, politika, ekonomika i sl.), te 3) "poeticka" znanja ( od grc. poietes = tvorac, izumitelj, pjesnik) koja se bave ljudskim postupcima kojima je cilj neko nacinjeno djelo (ito ne samo umjetnicko; tu medu ostalim spada estetika). Logika nije ukljucena u ovu podjelu, jer je ona pretpostavka sva­koga znanja, orude misljenja.

Teorijska znanja Aristotel opet dijeli na tri vrste, ovisno o vrsti apstrakcije koja se primjenjuje u svakome od njih. Te tri vrste su: 1) fizika, koja se bavi istrazivanjem ovoga promjenjivog svijeta (ona obuhvaca i danasnju fiziku i filozofiju prirode), 2) matemati­ka, koja se bavi istrazivanjem veliCina, i 3) metafizika, koja se bavi istrazivanjem onoga sto je nepromjenjivo i vjecno.

Priroda je ono sto se stalno mijenja (upravo to i jest izvorno znacenje grcke rijeci.fYsis koja se obicno prevodi kao "priroda"). Stoga je Platon i smatrao da je nemoguce o njoj imati stalno i sigurno znanje. Ali Aristotel misli drukcije jer i u tome sto se mi­jenja ima nesto nepromjenjivo. Znanje o prirodi nastaje bas ap­strakcijom od onoga sto je pojedinacno, nebitno i promjenjivo u prirodi. Medutim, tu se ne apstrahira od materije kao takve.

Matematika sene bavi idejama koje postoje nezavisno od stva­ri. Matematicka biea se po Aristotelu dobiju apstrakcijom od real­nih stvari. To je drugi stupanj apstrakcije kojim se apstrahira od svega osim od koliCine. Dakle, ovdje se radi o predmetu koji ne moze postojati bez materije, ali se moze shvatiti bez materije. Tu je objasnjenje i relativne nezavisnosti matematike, kao i njezine primjenjivosti na istrazivanje prirode.

60

ARISTOTEL

Metafizika nastaje treCim stupnjem apstrakcije, kojim se ap­strahira od materije uopce. Aristotel je dao klasicnu definiciju me­tafizike (koju on zove prva filozofija) kao znanosti koja istrazuje prve uzroke i kao znanosti koja istrazuje bice kao biCe i sve sto mu pripada kao takvome. Sam pojam "bice" se koristi u viSe razliCitih, a ipak povezanih znacenja (o tome malo kasnije). Dok znanosti o prirodi i matematika istrazuju jednu vrstu bica, metafizika se bavi svim biCima i zato je njezin predmet istrazivanja najsiri.

lfJfclQI Logika

Aristotel je osnivac logike i, kako sam naglasava, u toj discipli­ni nije imao prethodnika, stvorio ju je iz nicega. U tome je bio tako uspjesan da ni najnovija istrazivanja nisu u njegovoj logici nasla pogrjeske. Iako nije tocno, kako su neki odusevljeno govorili (pa cak i dvije tisuce godina nakon Aristotela), da logika nakon Ari­stotela nije mogla ni trebala napredovati, istina je da je njegov doprinos logici veCi od doprinosa ijednoga drugog logicara.

Prvi oblik misli je pojam koji izrazava bit stvari na koju se od- I nosi. Svaki pojam ima sadrzaj ( odredene bitne osobine stvari koje I

taj pojam ukljucuje) i opseg (stvari na koje se taj pojam odnosi). 11

1

Pojam se iskazuje rijecju. Veza izmedu misli (pojma) i rijeCi je pro- I .

izvoljna, a izmedu •

misli i stvari nuz- Rijec "logika" ne potjece od Aristotela, nego vjerojatno na. Zato npr. svi od stoika koji su kasnije razvijali tu filozofsku disciplinu. misle isto pod poj- Sam Aristotel je zove "analitika". mom "konj" 1 on se odnosi na tocno odredene zivotinje, iako su rijeCi u razliCitim jezicima razlicite. Pojmovi sami za sebe nisu ni istiniti ni neisti-niti. I II

Istiniti ili neistiniti su samo sudovi. Sud je drugi oblik misli koji saddi tvrdnju o svezi medu pojmovima. A kada je sud istinit i sto znaci da je sud istinit? Sud je istinit ako odgovara stvarnosti. To je klasicna definicija istine, a ovakvo glediste je poznato kao te­orija korespondencije (lat. correspondere = odgovarati). Mjerilo isti-

61

POVIJEST FILOZOFIJE

nitosti suda nije u njernu sarnorne, nego u stvarnosti na koju se odnosi.

Razurnskorn spoznajorn i zakljuCivanjern covjek ide dalje od onaga sto rnu je neposredno dano u iskustvu. Zakljucak je treCi oblik rnisli i sastoji se od vise sudova. Veza sudova u zakljucku je takva da ako su polazni sudovi (koji se zovu premise) istiniti, neki novi sud (koji se zove konkluzija) iz njih nuzno slijedi i rno­zerno biti sigurni da on mora biti istinit.

Postoje dvije vrste zakljucaka: deduktivni i induktivni. Deduk­tivno zakljuCivanje polazi od opcenitijega i ide prerna rnanje op­cernu i1i pojedinacnorn, a induktivno zakljuCivanje polazi od po­jedinacnoga i ide prerna opcernu. Oblik deduktivnoga zakljucka koji je Aristotel posebno iscrpno analizirao je silogizam.

Aristotel je pozorno analizirao i sto je definicija i od cega se sastoji te sto je dokaz. Definicija je sud kojirn se odreduje znacenje nekoga pojrna. Dokaz je pak niz zakljucaka kojirna se od nesurn­njivih polaznih tvrdnja izvodi sud sto ga treba dokazati. Sve su to ternelji za izgradnju znanosti, jer za znanost su potrebni i jasni pojrnovi i sigurni dokazi. Medutirn, Aristotel naglasava da nije moguce sve dokazati. Nairne, dokazivanje ne rnoze iCi u beskraj, a ne srnije iCi ni u krug (to bi onda bila logicka pogrjeska "circulus vitiosus"!).

QH Kategorije: supstancija i akcidenti

U djelu "Kategorije" Aristotel je podijelio najopcenitije poj­move (predikate) u deset kategorija, koje su takoder i deset vrsta bica. To su: supstancija, kvaliteta (kakvoca), kvantiteta (kolikoca), relacija ( odnos ), rnjesto, vrijerne, stanje, djelovanje, trpljenje i po­sjedovanje.

Prim jeri koje navodi sam Aristotel su: za supstanciju "covjek", "konj", za kvalitetu "bijel", "vi can grarnatici", za kvantitetu "dug dva lakta", "dug tri lakta", za relaciju "dvostruko", "pola", "veCi", za rnjesto "u Likeju", "na trgu", za vrijerne "jucer", "pros­le godine", za stanje "lezi", "sjedi", za djelovanje "sijece", "gori",

62

ARISTOTEL

1.,1 trpljenje "isjecen", "izgoren", za posjedovanje "obuven", "na-v II oruzan . Sarno supstancija (lat. substantia, od sub-stare= stajati ispod) je

hice koje postoji po sebi ili u sebi, a ne u drugorne bicu, sve drugo su akcidenti (lat. accidens, od accidere = pripadati, dogoditi se), ~· bica koja postoje u drugome bicu. Na prirnjer, rnozerno reCi: "Kuca jl' bijela", kuca je supstancija jer ona postoji sarnostalno, dok je hjelina svojstvo kuce, to je osobina koja pripada (lat. accidit) kuci. Bjelina ne rnoze postojati sarnostalno, nego rnoze sarno pripadati nccernu sto je bijelo. Kada ne bi bilo nijedne bijele stvari, ne bi bilo ni bjeline. Medutirn, kuca postoji i ako se oboji u zuto, i to 1 lpet ostaje ona ista kuca.

Dakle, u pravorne i potpunu srnislu sarno je supstancija bice, dok je akcident bice sarno u drugotnorne i izvedenom srnislu. Da supstancija postoji po sebi ne znaci (!) da nerna uzroka, ni da je sebi potpuno dovoljna, niti da nerna nikakve veze s drugirn bi­cirna.

m]!X."' Materija i forma

Gotovo svako bice (o jednoj iznirnci cerno govoriti kasnije) sastoji se po Aristotelu od rnaterije i forme. Materija (grc. hile, lat. materia) i1i tvar, grada, jest ono od cega je saCinjena svaka stvar koju prirnjecujerno osjetilirna. Forma (grc. morje, lat. forma) i li oblik, oblikovnica, odrednica, jest odredujuCi i usavrsavajuCi princip bilo koje stvari, po cernu neka stvar jest bas to sto jest (stol, kuca, rnacka, covjek).

Prvi primjer koji Aristotel navodi jest karnen i kip izraden iz toga karnena. Kamen je rnaterija, a oblik kipa je forma koja cini da to bude bas kip (a ne blok karnena i1i stup). Da nas ne zave­de prirnjer s kiporn, treba spornenuti drugi slozeniji Aristotelov primjer, a to je da je dusa forma tijela ( o tome kasnije, u odjeljku 0 covjeku).

Materija je princip individualizacije i po njoj se razlikuju razli­cite stvari iste vrste. U stvarnosti ne postoji rnaterija bez forme,

63

POVIJEST FILOZOFIJE

jer svaka stvar jest nesto. Taka u navedenome primjeru i neobra­deni kamen ima formu, ~- ono po cemu je to kamen, a ne npr. plastika, drvo i sl. Ucenje da se svaka stvar sastoji od materije i forme naziva se hilemorfizam.

16 !Ill Promjena: potencija i akt

Biee maze biti u aktu (zbiljsko) ili samo u potenciji (moguee). Potencija i1i moguenost (grc. dinamis, lat. potentia) jest ono sto jos nije, ali maze biti. Neki su pokusali pokazati da biee u potenciji zapravo nije nista, ali to ocito nije taka. N a primjer, covjek koji spava niti cuje, niti vidi, niti govori, niti hoda, ali on nije ni gluh, ni slijep, ni nijem, ni paraliziran, on maze cuti, vidjeti, govoriti i hodati. Ja mogu nauciti korejski jezik, iako to vjerojatno nikada neeu uCiniti, ali ne mogu le~eti kao ptica.

Akt i1i Cin, zbilja (grc. energeia, lat. actus) jest ono sto u punu i pravome smislu jest. Za odnos potencije i akta Aristotel daje prim jere odnosa II gradenja prema umijeeu gradenja, onaga koji je budan prema onome koji spava, onaga koji gleda prema onome koji ima zatvorene oci, ali ima zdrav vid11

•

Neko biCe maze u jednome smislu biti biee u aktu, zbiljsko biee, au drugome smislu biCe u potenciji, moguee biee. Na primjer, netko maze biti u aktu, zbiljski ucenik, au potenciji profesor. Ali nijedno biee ne maze istodobno i u istome smislu biti i u potenciji i u aktu. Na primjer, s obzirom na znanje jedne matematicke for­mule, ili je mogu nauCiti, a jos je ne znam, ili je vee znam.

Potencija ne maze biti u cistu stanju, bez ikakva akta, mogue­nost je uvijek moguenost necega sto jest, sto postoji, da postane nesto drugo. Treba reCi da potencija i akt nisu stvari nego principi bica, II ono po cemull a ne II ono sto". Sve djeluje prema onome sto je u aktu (ja govorim njemacki samo ako to znam, a ne ako to tek mogu nauCiti).

Akt prethodi potenciji na dva naCina: realno i logicki, ~- u poj­mu. Prethodi realno jer nesto maze biti dovedeno iz potencije u akt samo djelovanjem biea koje je vee u aktu. N a primjer, malo

64

ARISTOTEL

lll<~ce nema moguenost govora, dok malo dijete ima, ali ono ee 11.1uciti govor samo od onaga tko govori u zbiljnosti, u aktu. Pret­hodi logicki, ~- u pojmu, jer se potencija izrice prema aktu, ona '•( · maze shvatiti samo u odnosu prema aktu, svaka potencija je odredena 11moguenost za ovo" ili llmoguenost za ono". Npr. mi 111ozemo shvatiti sto znaci 11moCi pisati" (~. pisati u potenciji) ako mama sto znaci 11pisati" (~. pisati u aktu, u zbilji).

Materija i forma se medusobno odnose kao potencija i akt, jer materija je princip potencijalnosti, neodreden, koji ima tek mogue­nost postati nesto (na primjer, neobraden kamen maze postati "-i p ), a forma je princip odredenja i aktualizacije, ozbiljenja (tek ndredena forma Cini da to zaista i bude kip).

A sto je promjena? To je prijelaz iz jednoga 11jos ne biti" u jedno ''biti", zapravo prijelaz iz potencije u akt. U svakoj promjeni po­stoji jedno biee koje se mijenja, koje postoji i prije promjene, koje maze postati nesto drugo, te koje u promjeni postaje to drugo (npr. voda u tekueemu stanju maze prijeCi u kruto, zalediti se).

Promjene se mogu podijeliti na supstancijalne i akcidentalne: u prvoj jedno biee ~10Staje nesto po­s·ue drugo, postaje nova supstancija, dok u drugoj ostaje

Aristotel razlikovanjem potencije i akta rjesava problem promjene koja se Parmenidu cinila nemogucom bas zbog zanemarivanja te razlike.

ono sto je bilo, samo mijenja neke svoje nebitne osobine, akciden­te (kvantitetu, kvalitetu, mjesto gdje se nalazi ... ). U supstancijal­noj promjeni se mijenja forma, a materija ostaje. Kada drvo izgo­ri, ono postaje nesto posve drugo, pepeo. Promijenila se forma, ono sto je ta stvar, ali materija nije nestala.

!Q!!ZJI U zroci

Po Aristotelu postoje cetiri vrste uzroka. Odmah treba napo­menuti da je Aristotelov pojam uzroka puna siri od danasnjega uobicajena znacenja te rijeCi; danas se taj pojam suzio samo na jednu do dvije vrste. GovoreCi o uzroku susreeemo se s odgovo-

65

POVIJEST FILOZOFIJE

rima na pitanje "zasto?": zasto je neko biCe takvo i takvo, i zasto uopce jest. Uzrok je ono sto stvarno utjece da neko biCe postoji ida bude ovakvo ili onakvo. Uzrok cini ono bice Ciji je uzrok u odredenu smislu ovisnim o sebi.

Materijalni uzrok je materija od cega je neka stvar (na primjer: kip je od mramora; to je odgovor na pitanje: ad cega je to?). For­malni uzrok je forma koja cini da to bude basta stvar (na primjer: lik Mojsija; to je odgovor na pitanje: sto je to?). Ovo su unutarnji uzroci, a vanjski uzroci su djelatni i svrsni.

Djelatni uzrok je ono sto svojim djelovanjem utjece na neko bice da bude takvo kakvo jest i1i da uopce bude (na primjer: ki­par Michelangelo; to je odgovor na pitanje: tko je to napravio?). Svrsni uzrok je cilj prema kojemu je djelatnik usmjeren (na pri­mjer: uspomena na neku osobu; to je odgovor na pitanje: zasto je to napravljeno?).

svrsni uzrok formalni uzrok

Slika br. 2: Aristotelove cetiri vrste uzroka

66

ARISTOTEL

Danas se pod rijeCju uzrok misli jedino na vanjske uzroke. Pod utjecajem prirodnih znanosti u novije vrijeme se stavlja naglasak na djelatni uzrok (na primjer, u tome smislu odgovaramo na pi­tanje: "Zasto pada kisa?"). Objasnjenje pomocu svrsnoga uzroka naziva se teleolosko (ne "teolosko"!) objasnjenje (od grc. telos, ge­nitiv: teleos = svrha).

Teleolosko objasnjenje je ocito neizbjezno kod ljudskoga ra­cionalnog i namjernog ponasanja (na primjer, u tome smislu od­govaramo na pitanje: "Zasto ides u skolu?"). Ali ono sene moze ograniciti samo na takav slucaj, nego je potrebno i u prirodnim znanostima (na primjer, u tome smislu odgovaramo na pitanje: "Zasto pas ima pluca?").

lilfJ;J Prvi uzrok: Bog

Metafiziku Aristotel naziva i "teologija" (grc. doslovno: go­vor o Bogu). Zasto? Pa ona se bavi prvim uzrocima, a prvi uzrok svega je Bog. Kako Aristotel dolazi do toga da Bog postoji i sto mozemo znati o njemu?

U svijetu postoji hijerarhija forma tako da je, kako se ide pre­rna sve savrsenijim biCima, postupno sve veCi udio forme, a sve manji udio materije. Na vrhu te hijerarhije je Cista forma, tj. forma bez ikakve materije, a to je Bog.

I s obzirom na akt i potenciju postoji hijerarhija bica, sve savr­senija bica imaju sve veCi udio akta ( ostvarenih savrsenstava), a sve manji udio potencije. Na vrhu ove hijerarhije je Cisti Akt, bice koje nema neostvarenih mogucnosti (kojemu, jednostavnije rece­no, nista ne nedostaje, ne nedostaje mu nikakvo savrsenstvo ), a to je Bog. BuduCi da je Cisti Akt, Bog je nepromjenjiv i vjecan.

S obzirom na svijet, Bog je njegov uzrok. Ali Bog po Aristotelu nije djelatni uzrok svijeta, jer on misli da je materija vjecna, nego je po njemu Bog svrsni uzrok kojemu u konacnici sve tezi. Sve sto postoji tezi Bogu po svojoj naravnoj teznji za usavrsavanjem.

67

POVIJEST FILOZOFIJE

r:; !! 1•11 Covjek

Dusa (grc. psihe) je forma zivih bica, ona je pocelo zivota (pazi, danas se obicno pod "dusom" misli samo na ljudsku dusu!). Ov­dje vidimo da forma nije samo vanjski oblik, kako se moglo pogr­jesno pomisliti kod jednostavnih nezivih stvari, npr. kod Aristo­telova primjera s kipom. Dusa je forma biCa koja se sama krecu (ne samo u prostoru, nego se mijenjaju). Postoje tri vrste duse kao sto postoje tri vrste zivih bica: vegetativna, senzitivna iii osjetna, i racionalna ili razumska dusa.

Svaka viSa i savrsenija vrsta duse ima sve one sposobnosti koje imaju nize, a ima i jos neke druge koje nize nemaju. Biljke imaju vegetativnu dusu koja ukljucuje hranjenje i razmnozavanje. Zivotinje imaju senzitivnu ili osjetnu dusu koja jos ukljucuje i kre­tanje i osjete.

Covjek ima racionalnu ili razumsku dusu koja uza sve nabroje­no jos ukljucuje i razumsko misljenje. Razumom covjek nadilazi ono "ovdje i sada", o cemu nama kao i zivotinjama svjedoce osje­tila, i doseze ono sto je nuzno i vjecno. To je ono sto covjeka bitno razlikuje od drugih zivih bica.

Covjek nije jedino dusa (kako misli Platon), nego je covjek dusa i tijelo zajedno, jedinstvo jednoga i drugoga. Sveza duse i tijela pak nije akcidentalna (nebitna, kako misli Platon), nego je supstancijalna.

BuduCi da tumaCi spoznaju polazeCi od osjetila, Aristotel nije prisiljen pretpostaviti kao Platon da je dusa postojala prije tijela. Iako Aristotel uvida da je razumska dusa po svojoj naravi be­smrtna, on izgleda smatra da ona nakon smrti nije individualna. U ovome pitanju Aristotelova misao nije do kraja jasna i stoga se njezina tumacenja razilaze. Ovo je jedna od manjega broja tocaka gdje Aristotel zaostaje za Platonom.

Covjek ima slobodnu volju pa je zato i moralno odgovoran za svoje postupke. I slobodna volja je bitno svezana s razumom. Na­irne, da bi covjek slobodno birao, nije samo potrebno da moze birati sto hoce, nego je takoder nuzno i da zna sto bira.

68

ARISTOTEL

~·ft'J(!ll E tika

Svako bice po naravi tezi nekomu dobru sebi svojstvenom, u kojemu pronalazi svoje dovrsenje (ostvarenje). Sve se cini radi nekoga cilja, a to je uvijek neko dobra (barem pod odredenim vidom je dobra).

Covjek po naravi uvijek tezi sreCi, ali u zivotu bira blize ciljeve za koje vjeruje da ce ga dovesti do nje. Sreca nije u uzitku, nego je u ostvarenju vlastite naravi. Drugim rijeCima, radost je unutarnji odjek odredenoga postignutog savrsenstva. Prava sreca je zivot u skladu s razumom koji utvrduje ispravnu hijerarhiju dobara. Vanj­ska dobra (npr. imovina, cast) ne mogu biti zadnji cilj ljudskoga zivota.

Vrlina iii krjepost je uobicajeno djelovanje u skladu s razumom. Vrlina se nalazi u pravoj sredini izmedu dva ekstrema, dvije su­protne krajnosti. Na primjer, dareiljivost je prava sredina izme­du skrtosti i rasipnosti. Glavne eticke vrline su razboritost, jakost, pravednost i umjerenost. Postoje i dijanoeticke vrline (mazda toc­nije: sposobnosti), koje su u djelovanju razuma i kod kojih ono najbolje nije u sredini, npr. znanje, umijece, mudrost.

Za postizanje vrline nije dosta samo znati sto je dobra (kako misli Sokrat). U vrlinama se covjek treba vjeibati i tako moralno izgradivati. Mi po naravi imamo sposobnost da ih steknemo, a poslije ih navikom moramo usavrsavati. Aristotel kaze: "Kao sto gradeCi postajemo graditelji i svirajuci sviraCi, tako cineCi pra­vedna djela postajemo pravedni, cineCi umjerena umjereni i Cine­Ci hrabra djela hrabri." Stoga je po njemu vrlo vazno vjezbati se u vrlinama od djetinjstva.

QJYI Politika

Covjek je po svojoj naravi drustveno bice i ne moze zivjeti sam. Tko ne bi imao potrebe za drugima, kaze Aristotel, ne bi bio co­vjek nego neko bice nize ili viSe od covjeka, "iii zivotinja ili Bog". 0 covjekovoj drustvenoj naravi svjedoci i postojanje jezika. Zato

69

POVIJEST FILOZOFIJE

Aristotel mnogo govori o obitelji, o prijateljstvu, ali i o dr.Zavi (danas bismo rekli: drustvu) u kojoj se povezuje veCi broj ljudi. Cilj dr.Zave je opce dobro.

Aristotel je proucio cak 158 tada postojeCih dr.Zavnih urede­nja (sacuvan je samo "Atenski ustav"). Ne postoji drzavno ure­denje koje je samo po sebi idealno. Je li neko uredenje dobro ne zavisi od broja upravljaca, nego zavisi od toga kakvi su ljudi koji upravljaju dr.Zavom, teze li oni u vladanju postizanju opcega do­bra ili samo svoga vlastitoga.

Svaki se dobar oblik vladavine maze izopaCiti u los. Kraljevstvo (vlast najboljega koji po zakonima vlada za opce dobro) se moze izopaciti u tiraniju (samovolju jednoga), aristokracija (vlast naj­boljih) u oligarhiju (samovolju skupine najbogatijih), a republika u demokraciju (samovolju svjetine). Aristotel takoder smatra da nekomu narodu moze biti prikladnije jedno dr.Zavno uredenje, a drugome drugo.

Danasnjemu citatelju ce se ciniti da Aristotel nedovoljno cijeni demokraciju. Medutim, treba uociti da sama orga­nizacija vlasti ne moze vlast uciniti pravednom, a to je po misljenju starih filozofa ono najvaznije. Demokratski sustav ce mozda sprijeciti da manjina cini nepravde ve­cini, ali ne i obrnuto.

Za zdravo drus­tvo je bitna dobra obitelj, koja je te­meljno mjesto od­goja i izgradnje covjeka. Obitelj je izvornija i primar­

nija zajednica od dr.Zave (odnosno drustva). Bitno je takoder i privatno vlasnistvo, da bi se osigurala osobna nezavisnost sva­koga pojedinca. Aristotel smatra i da je ropstvo nesto normalno, zbog naravne nejednakosti medu ljudima. Vidimo da je i ovaj veliki genij u necemu bio ovisan o svome vremenu.

I!! !CI Estetika

Aristotel se bavio i teorijom umjetnosti, posebno drame, i time mnogo u~ecao na kasnija vremena. ReCi cemo nesto o njegovoj estetici, ~· o onome dijelu njegova pogleda na umjetnost koji je filozofski relevantan.

70

ARISTOTEL

Aristotel cijeni umjetnost iz viSe razloga. Umjetnost jest opo­nasanje, ali ona tezi izraziti ono sto je opce i idealno. Zato je knji­zevnost bliza filozofiji nego, na primjer, povijest, jer povijest go­vori o onome sto se pojedinacno zaista dogodilo, dok knjizev­nost prikazuje ono sto je vjerojatno i ono sto se obicno dogada na odredeni nacin.

Umjetnost je takoder vazna i vrijedna u odgoju, jer ona dje­luje na ljudske osjecaje i proCiscuje ih (Aristotel to proCiscenje zove katarza). To se dobro moze vidjeti u tragediji: u njoj se gledatelji identificiraju s likovima i prozivljavaju dogadaje na sceni te tako prociscavaju svoje emocije.

Ptiifl Osvrt

Aristotel je vjerojatno bio najveCi i najutjecajniji filozof koji je do sada zivio. s obzirom na u~ecaj tijekom povijesti, nijedan se filozof ne moze mjeriti s Aristotelom. Neki su ga srednjovjekov­ni filozofi nazivali jednostavno "Filozof" (s velikim pocetnim slovom!). Dante ga, na primjer, naziva "ucitelj onih koji znaju" ("maestro di colora che sanno", u cetvrtome pjevanju "Pakla").

Ali Aristotelov u~ecaj nije bio odmah izrazen (vidjeli smo da su se njegova djela hila skoro potpuno izgubila, a jedan dio je i ostao izgubljen). Paradoksalno, taj u~ecaj je bio minimalan u prvim stoljeCima nakon njegove smrti, a tek kasnije je postupno sve vise rastao i sirio se.

Iz danasnje perspektive je tesko pravilno uociti i ocijeniti Ari­stotelovu velicinu i znacenje. Mnoga su njegova dostignuca po­stala obicna svojina svakoga obrazovana covjeka, tako da se vise uopce ne primjecuju. To se na prvome mjestu odnosi na logiku koju je Aristotel izgradio iz nicega, ali vrijedi i za mnoga druga podrucja.

Velicanstven je Aristotelov doprinos u filozofiji spoznaje i me­tafizici, a vrlo je znacajan i u drugim disciplinama. Aristotel je otkrio bitnu strukturu ljudske spoznaje. Otkrio je kako osjetila i ra­zum suraduju u spoznaji te kako razum nadilazi ono sto prima

71

POVIJEST FILOZOFIJE

preko osjetila. Otkrio je kako covjek moze imati sigurno i nepro­mjenjivo znanje i o promjenjivoj prirodi. Postavio je temeljna nace­la znanosti i znanstvenoga istrazivanja i izlaganja.

U metafizici je Aristotel velikim dijelom otkrio bitnu strukturu realnosti, strukturu i osobine "bica kao biea" (~. svakoga bica). Otkrio je i bitne osobine posebnih vrsta bica, kao i prvi dokazao postojanje Prvoga uzroka, Boga, savrsenoga biea izvan ovoga svi­jeta. Njegova "Metafizika" je (po )ostala naju~ecajnije filozofsko djelo.

Ipak, i u Aristotelovu sustavu ima slabosti. U metafizici je to dvojstvo izmedu Boga i vjecne materije, ciji odnos nije do kraja objasnjen. U antropologiji su to neke nejasnoce oko ljudske duse i pitanja njezine besmrtnosti. Posljedica slabosti u njegovoj antro­pologiji je i njegovo prihvacanje ropstva.

Grcka filozofija je s Aristotelom dosla do svoga vrhunca. Ka­snije u razdoblju helenizma, i jos kasnije u vrijeme Rimskoga Carstva, ona vise bitno ne napreduje. ProCi ce stotine godina do pojave filozofa koji ce mu se pribliziti.

72

v

~!· HELENISTICKA I RIMSKA FILOZOFIJA 5.

.. 11!1 Uvod

Nakon Aristotela grcka filozofija ne napreduje, nego gubi ina dubini ina sirini. Dapace, na mnogim podrucjima nazaduje i vra­t~a se na neke ideje predsokratovaca. To vrijedi jednako za razdo­blje helenizma ( od kraja 4. do kraja 1. stoljeca prije Krista), kao i za razdoblje Rimskoga Carstva nakon njega. Rimljani su imali manje smisla za filozofiju, rimski filozofi su uglavnom slijedili grcke. Pa i za vrijeme Rimskoga Carstva vodeCi filozofi su bili Grci, a i neki rimski filozofi su pisali grckim jezikom.

Na pocetku helenisticke filozofije postaje sredisnje pitanje kako doCi do osobne srece. U odgovoru nato pitanje razlikuju se tri glav­lle helenisticke filozofske skole: epikurejci, stoici i skeptici. Djelo­vanje ovih skola produzava se i u razdoblje Rimskoga Carstva. U kasnijemu razdoblju Carstva glavna skola postaje neoplatonizam. U vrijeme Carstva djeluju i prvi krscanski filozofi; o njima cemo govoriti u sljedecemu poglavlju. Nairne, obicno ih povjesnicari dozivljavaju viSe kao pretece srednjovjekovne negoli kao zavrse­tak anticke filozofije.

l••ll E pikur i epikurejci

Epikur (341.-271. prije Krista) je roden na otoku Samosu, ali je svoju filozofsku skolu otvorio u Ateni. Iako mnoga Epikurova djela nisu sacuvana, vise manjih djela je u potpunosti sacuvano, pa njegova ucenja mozemo upoznati iz prve ruke ("Osnovne mi-

73

POVIJEST FILOZOFIJE

sli" i pisma Herodotu i Menoiku). Njegove ideje je popularizirao Rimljanin Tit Lukrecije Kar (oko 94.-55. prije Krista) u spjevu "0 naravi stvari" ("De rerum natura").

Epikur se hvalio da nije imao ucitelja, ali u tumacenju prirode, uz neke manje ispravke, ocito slijedi Demokrita i njegov atomizam. Dakle, nema nista trajno, covjek prestaje postojati sa smn~u, pa se po Epikuru ne treba bojati smrti. Sreca je po njemu u uzitku, treba se tako ponasati da ga maksimaliziramo, ali treba paziti da on ne izazove bol ili patnju, bilo ~elesnu, bilo dusevnu.

.. 1FJI Stoici

Osnivac stoicke skole je Zenon iz Kitiona na Cipru (334.-262. prije Krista), koji je takoder svoju skolu otvorio u Ateni. Preda­vao je u "Oslikanom trijemu" pa je skola dobila naziv stoicka (grcki se "trijem" kaze stoa). Najvazniji predstavnik stoicke skole bio je Hrizip (oko 280.-206. prije Krista), roden je na Siciliji, ali je kao filozof djelovao u Ateni. Djela nijednoga od grckih stoika nisu sacuvana pa su njihova ucenja poznata samo na osnovi svje­docanstava drugih pisaca i sacuvanih fragmenata.

Stoicka skola je imala vise pristalica medu Rimljanima negoli ijedna druga. Najvazniji rimski stoici su bili Lucije Seneka (oko 4. prije Krista- 68. nakon Krista) i car Marko Aurelije (121.-180., car od 161.). Vise Senekinih djela je izgubljeno, ali ih je i vise sa­cuvano (isticu se "Dijalozi" i "Pisma Luciliju"), kao i djelo Marka Aurelija "Samome sebi", pisano na grckome jeziku.

Stoici su dali vazan doprinos logici, razvili su logiku sudova. Pa i sama rijec "logika" po~ece od njih. U pogledima na prirodu stoici su nadahnuti idejama Heraklita, koje oni dalje razraduju, dopunjuju i tumace na svoj naCin. Svijet je materijalan, u stalnoj promjeni koja se ponavlja u krug. Njega iznutra pokrece vatra, razum, Logos. Cijeli svijet je zapravo jedno bice, a Logos je kao njegova dusa. Slijed promjena je potpuno predodreden, tijek svije-

74

HELENISTICKA I RIMSKA FILOZOFIJA

ta se ne moze izmijeniti. Zato stoici taj svjetski Logos nazivaju i "sudbina".

Covjek je kao jedan svijet u malome, njegov razum je dio svjet­skoga razuma. Stoici imaju problem kako objasniti ljudsku slobodu u svijetu koji oni vide potpuno predodredenim. Njihov pokusaj rjesenja je da covjek dod use ne moze izmijeniti vanjski slijed do­gadanja, ali da od njega zavisi kako ce prihvacati ta dogadanja.

Za biti sretan, treba zivjeti u skladu s prirodom (i prirodom svi­jeta i ljudskom prirodom), a to znaci u skladu s razumom. Sreca nije ll uzitku, kako misle epikurejci, jer uzitak postoji i kod zivotinja, a razum je ono sto je karakteristicno za covjeka. Kako je ljudski razum samo dio svjetsko­ga razuma, postoji jedan naravni za­kon jednak i zajed­nicki za sve ljude.

Stoici pokazuju ulogu sudbine u ljudskome zivotu slje­deeom usporedbom: Pas koji je vezan za kola moze mirno i svojevoljno hodati za kolima, kreeuci se u skladu s brzinom i pravcem kojim idu kola. Ako on to ne zeli, kola ce ga ipak vuci u istome pravcu, ali tada ce to kre­tanje za psa biti bolno. Seneka jezgrovito kaze: "One koji to hoce sudbina vodi, a one koji nece sudbina vuce."

Vrlina je stalna raspolozenost zivjeti u skladu s razumom i ona je po stoicima samo jedna. Vrlina otklanja strasti i daje mir u svim zivotnim okolnostima. Mudri su oni koji razvijaju vrlinu, jer ona nije covjeku urodena. Vrlina je jedino oko cega se treba tru­diti, prema svemu ostalome treba biti ravnodusan. Nedace koje ne mozemo izbjeCi treba mirno, "stoicki" podnositi.

.... fl. Skeptici

Treca prosirena helenisticka skola su bili skeptici, iako ona nije imala neprekinut slijed kao prethodne dvije. Osnivac skep­ticke skole bio je Piron (oko 365.-275. prije Krista) koji nije nista pisao. Najznacajniji skepticki pisac je bio lijecnik Sekst Empirik (oko 180.-220.). Njegova glavna djela su "Pironske skice" i "Pro­tiv matematicara".

75

POVIJEST FILOZOFIJE

Skeptici su, slicno kao i sofisti, nijekali mogucnost istinite i si­gurne spaznaje. Zato su smatrali da se treba uzdrzavati ad sudenja. Nairne, pridr.Zavanje neke tvrdnje ce nas dovesti do razacaranja i nemira kada se ona pokaze pogrjesnom. A kako onda u sva­kodnevnome zivotu danasiti adluke? Po nekima od njih, trebalo bi slijediti ono sto je vjerajatnije, a u drustvu biti konformist, tj. ponasati se poput veCine. Ali tko nam jamCi da slijedeCi veCinu necemo zapasti u vece probleme negoli ako slijedimo vlastito mi­sljenje?

.. .,...,. Plotin i neoplatonizam

Plotin (204.-269.) je osnivac neoplatonizma, najutjecajnije fi­lozofske skole u posljednjemu razdoblju Rimskoga Carstva. Sko­lovao se u Aleksandriji, ali je svoju skolu otvorio u Rimu. Glavno mu je djelo "Eneade" (grc. doslovno "Devetke", jer se sastoji od sest dijelova, a svaki dio ima po devet poglavlja).

Plotin smatra da postoji jedna stvarnost potpuna savrsen­stva. Tu puninu savrsenstva on naziva ]edna, a cesto i Dobro. Ono je iznad svake spoznaje, nespaznatljiva je i neizreciva, o njemu se moze reCi samo sto nije, a ne i sto jest. Zbog svoje neizmjerne pu­nine Jedno nuzno iz sebe emanira (zraCi, isijava), a da time nista ne gubi. Da bi pojasnio taj proces emanacije, Plotin ga usparedu­je sa svjetloscu sunca, s mirisom cvijeta, s vodom koja izvire iz izvora.

Prva emanacija je Urn (Naus), on sadr.Zi vjecne ideje pa je, iako zavisan od Jednoga, takoder vjecan kao i ono. Druga emanacija je svjetska Dusa, koja u sebi sadr.Zi pojedinacne duse i takoder je vjecna. N a samu dnu hijerarhije je materija, osjetilni svijet koji je na samoj granici nistavila.

Pojedine duse su vezane za materiju, a cavjek je zapravo samo dusa. Duse mogu i po svojoj naravi teze krenuti procesam Ciscenja u uspon prema Jednome. I Plotin zeli ne samo objasniti stvarnost, nego i uputiti cavjeka sto treba Ciniti da bude sretan. Treba se cistiti

76

HELENISTICKA I RIMSKA FILOZOFIJA

1>d vezanosti za materiju i uputiti se putem obrnutim od emanaci­je prema izvaru, prema Jednome. Taj put po Plotinu vodi najprije preko maralnaga praCiscenja od nerazumnih strasti. Nastavlja se preko umjetnasti, posebno glazbe, pa onda preko filazafije koja vodi do nadosjetilnoga. Ali filozofija ne moze dovesti do kraja, nego to moze jedino mistika koja na kraju omogucava u misticnaj ekstazi uroniti u Jedno.

Plotinova je zasluga sto je uspio prevladati dualizam duhovno­ga pocela i vjecne materije, prisutan i u Platona i u Aristotela. Medutim, nije prevladaa Platonov dualizam u covjeku. Osim toga, Plotinov sustav tezi zavrsiti u panteizmu ( od grc. pan = sve, theas = Bog), sve se na odreden naCin poistovjecuje s Bogom.

Vazniji predstavnici neoplatonizma nakon Plotina su hili Porfirije i Proklo. Porfirije (oko 233.-309.) je roden u Tiru (u da­nasnjemu Libanonu), a djelovao je u Rimu. Objavio je Plotino­ve "Eneade" i napisao "Plotinov zivot". Proklo ( oko 412.-485.) je roden u Carigradu, a djelovao je u Ateni. Glavno mu je djelo "Elementi teologije".

77

6.

l1'11 Krscanstvo

Pojava krscanstva je prijelomni dogadaj u povijesti pa se po nje-111 u i broje godine. Krscanstvo nije filozofija nego religija, ali osta­v i lo je i te kakva traga u filozofiji, kao i u tolikim drugim podruc­Jima zivota. Zato je i u kontekstu povijesti filozofije potrebno red nesto o njemu.

Krscanstvo nije t1sredotoceno na neku apstraktnu ideju ili na neku "-njigu (kao npr. islam na Kuran), nego na jednu oso­hu, na osobu Isusa Krista (i sama ri­jec "krscanin" do­slovno znaci "onaj

Sveto pismo iii Biblija (grcki doslovno: "Knjige'') je zbir­ka knjiga koje su pisali razliciti ljudi od 13. stoljeea prije Krista do kraja 1. stoljeca nakon Krista. Krscani vjeruju da su te knjige od Boga nadahnute i da su stoga prava rijec Bozja. Upravo zato te razlicite knjige cine evrsto povezanu cjelinu u kojoj se puno znacenje svakoga pojedinog dijela otkriva tek u svjetlu cjeline. Biblija se dijeli na Stari zavjet {pisan prije Krista) i Novi zavjet (pisan nakon Krista). Najvazniji dio Novoga zavjeta su cetiri evandelja {grc. euange/ion = radosna vijest) koja opisuju Isusov zivot.

koji je Kristov"). Isus je dosao na ovaj svijet kao Sin Bozji koji je postao covjekom. Otuda njegova pretenzija na jedinstvenost: on je jedini Bog, on jedini moze objaviti svu istinu, on jedini moze (\ovjeka spasiti.

Isus ljudima otkriva Boga, covjeka i svijet posve drukcijima negoli su ih ljudi tada zamiSljali, pa i drukCijima negoli ih vedna i danas zamiSlja. A postao je covjekom da bi spasio sve ljude. On je dosao covjeka spasiti, ne samo pouciti ga, a uCio je ne samo rijecima nego i djelima, zivotom. Nikoga od onih koji su ga susre-

81

POVIJEST FILOZOFIJE

tali nije ostavljao ravnodusnim, neki su ga odusevljeno slijedili, drugi su ga mrzili i progonili.

A sto nam otkriva Bozja objava? Bog je jedan (iako su u jednome Bogu tri osobe, to je mozda najveCi misterij Objave ), savrsen i tran-

Na pitanje: "UCitelju, koja je zapovijed najveea u Za­konu?" Isus je odgovorio: "Ljubi Gospodina Boga svo­jega svim srcem svojim, i svom dusom svojom, i svim umom svojim. To je najveca i prva zapovijed. Druga, ovoj slicna: Ljubi svoga bliznjega kao sebe samoga" (Mt 22,36-39).

scendentan (izvan svijeta i razlicit od svijeta). Bog je slo­bodno i iz nicega stvorio cijeli svijet, On i upravlja svi­jetom. Sve stvore­nje je stvoreno kao

po sebi dobra. Covjeka je Bog stvorio iz ljubavi, "na svoju sliku" kao razumno i slobodno bice, da bude sretan i da zivi vjecno. Grijehom prvih ljudi je ljudska narav ranjena i postala je sklona grijehu, au ljudski su zivot usle bol i smrt. To stanje grijehom ra­njene ljudske naravi prenosi se na potomstvo (to se naziva "istoc­ni grijeh").

Bog se tijekom povijesti puno puta izvanredno objavljivao, naj­prije pojedincima, zatim "izabranome" zidovskom narodu, te na kraju u Isusu Kristu cijelome svijetu. Bog je covjeku objavio i mo­ralni zakon, najprije prije Krista sazet u Deset zapovijedi (Dekalog), a Isus ga je radikalizirao i donio novi zakon ljubavi prema Bogu i covjeku.

Isus je Bog (jedna od tri bozanske osobe) koji je postao i co­vjek da nas spasi i otkupi. Iz ljubavi prema svim ljudima pod­

Sto je vjera? "Vjera je osobno prianjanje citava covjeka uz Boga koji se objavljuje. Vjera ukljucuje prianjanje razuma i volje onome sto je Bog objavio o sebi u svojim djelima i rijeeima" (Katekizam Katolicke Crkve, 176).

nio je muku i smrt na krizu, a tri da­na nakon smrti je uskrsnuo. Uskrs­nuce ceka na kra­ju svijeta sve ljude:

pravedne za vjecnu srecu, a zle za vjecnu kaznu. Milost, koja je plod Isusove zrtve na krizu, lijeCi ranjenu ljudsku narav i cini covjeka posvojenim djetetom Bozjim. Dakle, ne samo da lijeci

82

FILOZOFIJA I KRSCANSTVO: PATRISTIKA

posljedice istocnoga grijeha, nego daje jos puno vise. Milost se !'rima po Crkvi i u Crkvi koju je Isus ustanovio i koju vodi Duh Sveti (treca bozanska osoba).

,..,.,. Filozofija i krscanstvo

N as ovdje prvenstveno zanima kako se pojava krscanstva < Jdrazila na filozofiju. Ako nam je sam Bog objavio istinu, pa i .-;ebe sama, nije li onda ljudsko razmisljanje postalo suvisno? Ne, Ia Bog se obraca covjeku kao razumnu bicu, biCu koje ima narav­nu potrebu postavljati pitanja i traziti objasnjenja. Tu potrebu ima waki covjek: i onaj koji je (vee) prihvatio vjeru i onaj koji (jos) nije.

Osim toga, kako to obicno biva, kada dobijemo sigurne od­govore na neka pitanja, time pitanja ne prestaju, nego dapace biva sve vise novih pitanja. Tako krscanstvo u~ece ne samo na nove ( Jdgovore, nego i na pojavu novih pitanja u filozofiji. N a vest cemo je­d an bitan primjer. Dok se grcki filo­zofi pitaju zasto su stvari ovakve ili onakve te zasto se i kako mijenjaju, krscanski filozofi idu jos dalje, do pitanja zasto stvari uopce postoje, zasto nesto uopce jest. Pod u~ecajem kr­scanstva otvaraju se i mnoge druge

Jedna ( mozda i pre )jednostavna usporedba pomoei ce nam shvatiti utjecaj objave Bozje na filozofiju. Uzmimo primjer jedne zbirke zadataka, npr. iz matematike, koja na kraju ima rje5enja samo nekih zadataka. Ta ljese­nja ce nam pomoCi, jer ce nam potvrditi da smo neke zadatke tocno rijesili iii ce nas upozoriti da je lje5enje pogljesno. Medutim, ona nam nece pokazati put kojim cemo doci do tocna rje5enja, niti ce nam otkriti gdje smo pogrijesili ako do tocna rjesenja nismo uspjeli doci. Pomoc u rjesavanju nekih zadataka ce nam posredno pomoci i kod rje5avanja onih drugih zadataka za koje zbirka ne donosi rjesenja. Ipak, kod takvih slucajeva nas zadatak je jos zahtjevniji. S ovom usporedbom mo­zemo ici i dalje. Svi ucenici znaju da niSta ne postizu ako odluce samo prepisati rje5enja iz zbirke, da time nisu rijesili zadatak. Oni, pak, koji ne uspijevaju doci do zadanih rje5enja, mogu pomisliti da su ta rje5enja po­grjesna. Tu se onda postavlja pitanje treba li vjerovati sebi iii autoru zbirke.

83

POVIJEST FILOZOFIJE

nove teme, kao npr. povijest, osoba. Naravno, zaddavaju se i sva "stara" pitanja kojima su se bavili grcki filozofi.

Vee prvi kr5canski mislioci su uoCili i naglasili dvije stvari. Neki su naglasili vise jednu stranu, drugi vise drugu, ali opcenito su u ranoj krscanskoj misli bile prisutne obje. Prvo, objava Bozja mora po samoj naravi stvari nadilaziti svako ljudsko razmisljanje. Poku­sati svesti je na ljudske mjere, na ono sto covjek moze shvatiti ili na ono do cega sam moze doCi, mora znaciti falsificiranje Obja­ve.

Drugo, kada se usporedi popularna grcka i rimska religija (sa svojim bogovima koji po manama i nedostatcima vrlo slice lju­dima) s misljenjima vodeCih grckih filozofa, vidi se da su filozofi bili neusporedivo blizi pravoj slici Boga. Zato su krscani na pitanje o kojemu bogu govore (tada se popularno vjerovalo da postoji mnostvo bogova) viSe puta odgovarali da govore o "Bogu filozo­fa". Zakljucak koji slijedi iz oba ova zapazanja jest da dostignu­ca grckih filozofa ne mogu nadomjestiti ono sto je sam Bog o sebi objavio, ali mogu pomoci da se covjek priblizi pravoj slici Boga, odbacujuCi popularne predrasude.

Prvi krscanski mislioci opcenito uocavaju odredene vrijedne elemente u misli grckih filozofa, a najvise ih uocavaju kod Plato­na. Medutim, uvjereni su da cjelina misli grckih filozofa nije pravi odgovor, a posebno da nije potpun odgovor na temeljna pitanja zivota. Pravi uvid u cjelinu moze dati jedino objava Bozja.

S druge pak strane, nastojanje da se Objava bolje i potpunije shvati (cemu covjek po naravi tezi) omoguCilo je koristenje nekih dostignuca grckih filozofa u novome kontekstu. A buduCi da je ovaj postupak, kako smo vidjeli, otvarao i razna nova pitanja, trazio je i nove originalne filozofske analize.

I!'WJI Patristika

Krscanska misao u starome vijeku naziva se patristika jer se vodeCi krscanski mislioci toga razdoblja nazivaju crkveni oci (lat.

84

FILOZOFIJA I KRSCANSTVO: PATRISTIKA

f'llfres = oci). U ovomu odlomku reCi cemo nesto o vodeCim fi­ll >zofima patristike, a najvecemu od njih Aureliju Augustinu je posveceno sljedece poglavlje ( ~~ B.7.). Crkveni oci do Augustina nisu razvijali nikakav filozofski sustav, nego su u svojim djelima rje­savali pojedina filozofska pitanja i probleme koji su im se nametali 11 nastojanju da sami razumiju vjeru ili da je objasne drugima.

Prvi krscanski filozof bio je Flavije Justin (oko 100.-165.), poznat kao sv. Justin Mucenik i kao sv. Justin Filozof Roden je u gradu Flavia Neapolis (danas Nablus u Libanonu). Dobro je u poznao razne grcke filozofe prije nego sto se obratio na krscan­stvo. Svoju je skolu kasnije otvorio u Rimu, a tamo je i smaknut u progonu krscana za vladanja cara filozofa Marka Aurelija. Na­pisao je razna djela, a sacuvane su dvije "Apologije" ("Obrane") upucene caru Antoninu Piju (koje su ostale bez uspjeha; protiv progona krscanima nikada nije pomagala logika) i "Dijalog s Tri­fonom". Justinu se cinilo da kod Platona ima toliko istinitih misli da je Platon morao poznavati neke dijelove Staroga zavjeta.

Prva stalna krscanska skola nastala je u drugoj polovici 2. stolje­ca u Aleksandriji, tada intelektualnome sredistu Carstva. Prvi nje­zin utjecajan voditelj bio je takoder obracenik Tit Flavije Klement, poznat kao sv. Klement Aleksandrijski (oko 150.-215.). Roden je u poganskoj obitelji u Ateni, a skolovao se u Aleksandriji, gdje je i predavao. Pobjegavsi pred progonima iz Aleksandrije, zivot je zavrsio u Cezareji u pokrajini Kapadociji ( danas u Turskoj). Clavno mu je djelo "Svastice" ("Stromateis").

Njegov nasljednik je bio Origen (oko 185.- oko 254.). Roden je u krscanskoj obitelji, a dok je jos bio djecak, otac mu je smaknut u progonu krscana. Za vrijeme studija filozofije u Aleksandriji imao je istoga uCitelja kao i Plotin. I Origen je zbog svoje vjere bio podvrgnut okrutnu mucenju, koje je herojski podnio i od Ci­jih je posljedica umro. N apisao je velik broj djela, ali veCina nije sacuvana. Neka su sacuvana samo u latinskome prijevodu, a od drugih su sacuvani samo fragmenti. Glavno je Origenovo djelo "0 pocelima".

85

POVIJEST FILOZOFIJE

VodeCi patristicki filozof 4. stoljeca bio je sv. Grgur iz Nisse ( oko 330.-390. ). Roden je u uglednoj krscanskoj obitelji u Cezareji u pokrajini Kapadociji (danas u Turskoj). Bio je biskup u Nissi, ta­

Sv. Grgur iz Nisse je roden u uzornoj krstanskoj obitelji koja je data vjerojatno najvise svetaca. Crkva je pro­glasila svetima i njegovu baku, majku, dvojicu brace i sestru.

koder u Maloj Azi­ji, gdje je i umro. N apisao je dosta vrijednih djela, a najvaznije je "Veli-ka kateheza".

Jos je vazan patristicki filozof bio Dionizije (Pseudo-)Areo­pagit koji je vjerojatno zivio negdje na prijelazu iz 5. u 6. st. i 0

cijemu se zivotu bas nista ne zna. Medutim, njegova su djela u srednjemu vijeku uzivala velik ugled, ne samo zbog zaista vrijed­na saddaja, nego i zato sto je dugo bio izjednacavan s Dionizijem Areopagitom kojega je sredinom 1. st. obratio apostol Pavao u Ateni. Glavno Dionizijevo djelo je "0 Bozjim imenima".

86

1.

v

Jail Zivot

Aurelije Augustin, poznat kao sv. Augustin, roden je u gra­du Tagasta u rimskoj Africi (to je danas Souk-Ahras u istocnome 1\lziru). Otac mu je bio zemljoposjednik Patricije, poganin, a maj­"-a sv. Monika, uzorna krscanka. Augustin se skolovao u Kartagi (lada u rimskoj Africi, danas u Tunisu, predgrade grada Tunisa), .1 nakon zavrsetka skolovanja godinama je bio ucitelj govorniStva u Kartagi, Rimu i Milanu.

U mladosti je mnogo lutao i trazio, i u moralnome i u intelek­l ualnom smislu. Nekoliko godina je pristajao uz sektu maniheja­l'tl. Osnivac maniheizma Mani je u 3. stoljecu uCio da postoje dva boga: bog dobra i bog zla, te da je jedan stvorio sve duhovno i dobro, a drugi sve materijalno i zlo. Razocaravsi se u objasnjenja koja daje maniheizam, Augustin se zatim priblizio skepticima koji su tvrdili da covjek ne moze doseCi sigurno znanje.

Kada je imao trideset i tri godine, pod u~ecajem milanskoga biskupa sv. Ambrozija, obratio se na krscanstvo i krstio zajedno sa svojim sinom. Nekoliko godina kasnije postao je svecenik, a jos kasnije i biskup. Biskup je bio tridest pet godina u gradu Hipo­nu ( danas Annaba u Alziru), gdje je i umro. Pokopan je u Paviji u Italiji.

87

POVIJEST FILOZOFIJE

tJtJ Djela

Augustin je napisao velik broj djela raznih vrsta. Po opsegu je njegova ostavstina veca negoli ijednoga antickog autora. Neka djela je pisao u obliku dijaloga, a znacajan broj drugih su polemic­ka djela koja su opet rasprava s nekim protivnikom. Spomenut cemo samo ona djela koja su vaznija za filozofiju.

Najpoznatije i najcitanije Augustinovo djelo su "Ispovijesti" ("Confessiones"). U njemu on opisuje svoj iivot do malo nakon obracenja, a s tim u svezi donosi i svoja razmisljanja o mnogim pitanjima te nam pokazuje i svoj moralni i misaoni razvoj.

Najvaznije i najvece Augustinovo djelo je "0 Bozjoj ddavi" ("De civitate Dei"). U njemu donosi krscanski pogled na povijest i odgovara na kritike poganskih pisaca koji su tvrdili da je Rimsko Carstvo doslo u krizu zbog napustanja stovanja rimskih bogova i sirenja krscanstva.

Ostala Augustinova djela vaznija za filozofiju jesu: "Protiv akademika" ("Contra academicos"), "Razgovori sa samim sobom" (" Soliloquia"), "0 slobodnoj volji" ("De libero arbitrio"), "0 naravi dobra" ("De natura boni"), "0 ucitelju" ("De magistro"), "0 be­smrtnosti duse" ("De immortalitate animae"), "0 pravoj religiji" ("De vera religione").

Za filozofiju su vazna i neka Augustinova prvenstveno teolos­ka djela. Medu njima se istice djelo "0 Trojstvu" ("De Trinitate"). Pisao je i sustavna tumacenja Svetoga pisma i druga teoloska dje­la, od polemickih rasprava s krivovjercima do manjih prigodnih djela.

U djelu "Ispravci" ("Retractationes"), koje je napisao pri kra­ju zivota, ispravlja neke stvari koje je pisao u svojim prijasnjim djelima. Ovo nam djelo tako iz prve ruke pruza popis svega sto je Augustin pisao. Tako mozemo i znati da su njegova djela uglav­nom sacuvana.

Augustin ne pise sustavno, nije za to imao ni vremena, nego vise prigodno raspravlja o raznim pitanjima. Medutim, iako nije

88

AURELIJE AUGUSTIN

pisao sustavno, mislio je sustavno. Mnoge njegove vazne filozof­ske analize nalaze se i u djelima koja nisu primarno filozofska.

tall Filozofija

fl!Q Spoznaja

Kod Augustina mozemo viSe nego kod drugih filozofa zapazi­ti da su u sredistu njegove pozornosti pitanja koja su njega osobno zivotno muCila. Takva su npr. pitanja o mogucnosti sigurna zna­nja, problem otkuda zlo i sl. Augustin upucuje na ljudsku nutrinu kao najbolji put za trazenje istine, sigurnosti, srece i Boga.

Augustin odlucno pobija skeptike koji su tvrdili da je sigurno znanje nemoguce, nego da treba u sve sumnjati. On pokazuje Ja covjek ne moie dosljedno u sve sumnjati. Ja mogu sumnjati u mnoge stvari, ali ne mogu sumnjati i u to da ako sumnjam onda postojim, onda znam da postojim, znam da sumnjam, znam da se sumnja razlikuje od sigurnosti itd.

Covjek ima intuiciju "vjecnih istina" (npr. matematickih za­kona) koje su nuzne i nepromjenjive. Ta spoznaja nam ne moze doCi od vanjskoga svijeta koji upoznajemo preko osjetila, smatra Augustin, jer je taj svijet promjenjiv. Naprotiv, u njihovu svjetlu upoznajemo vanjski svijet i sudimo o njemu. Tako nas npr. nika­kvo brojanje nece uvjeriti da pet i pet nije deset.

Spoznaja vjecnih istina ne moze nam doCi ni od nas samih koji smo ograniceni u vremenu i prostoru. Te istine nam, dakle, mogu doCi jedino od Boga. Augustin smatra da do njih dolazimo Bozjim prosvjetljenjem (to je njegova teorija iluminacije). Kakve je tocno naravi to prosvjetljenje, on nije do kraja objasnio, pa su o tome postajala i postoje razna tumacenja. U svakom slucaju, radi se 0 necemu sto je covjeku u naravi, a ne 0 necemu nadnarav­nom.

89 I

~

POVIJEST FILOZOFIJE

Augustin smatra da se razum i vjera medusobno naravno pot­pomazu. To izrazava njegova poznata recenica: "Vjeruj da bi ra­zumio i razumijevaj da bi vjerovao!" (Crede ut intelligas, intellige ut credas!)

Dakle, vjecne istine su i jedan put do Boga koji je apsolutno savrseno i nuzno bice. Augustin dolazi do toga da vjecne ideje postoje u Bogu, a ne u nekomu posebnom svijetu ideja kako misli Platon.

Drugi put do Boga ide preko stupnjeva savrsenstva koji postoje u raznim biCima, jer svi oni upucuju na jednu Puninu savrsenstva, tj. na Boga. Dalje, do Boga nas vodi i zapazanje da su sve stvari u ovome svijetu kontingentne, tj. da mogu biti i ne biti, da su promje-

Prica se da je Augustin jednom na obali vidio jednoga djecaka koji je ulijevao more u rupicu u pijesku. Upitan sto to radi, djecak je odgovorio da zeli sve more preliti u tu rupicu. Na upozorenje da je to nemoguce, djecak je odgovorio da je to manje nemoguce negoli u ljudski urn "preliti" Boga koji je beskonacan.

njive i nestalne, pa mora postojati i nuzno bice, Bog.

Jos jedan put do Boga polazi od te2nje za srecom. Covjek nara vno te­zi za srecom, a tu teznju mu nijedno

stvorenje ne moze utaziti. "Za sebe si nas stvorio, Boze, i nemir­no je srce nase dok se ne smiri u Tebi", kaze Augustin. Zato je i ova urodena i naravna opceljudska teznja takoder jedan put do Boga. Nairne, kao sto covjek ima oCi jer postoji svjetlo i stvari za gledanje, kao sto ima usi jer postoje zvukovi, tako i teznja za pot­punom srecom ne moze biti uzaludna.

0 Bogu se, medutim, moze vise znati Sto on nije nego sto on jest (to je tzv. negativna teologija), jer se Bog bitno razlikuje od svih promjenjivih bica u ovome svijetu. Dobri Bog je slobodno i iz nicega stvorio sve sto postoji, pa je sve sto postoji stvoreno po svojoj naravi kao dobra.

90

AURELIJE AUGUSTIN

ft!f!JI Covjek i svijet

Svijet je stvoren prema vjecnim idejama koje postoje u Bozjemu umu. U tome je i razlog zasto nas sva stvorenja na neki nacin upucuju na Boga. To posebno vrijedi za covjeka, koji je najsavrse­nije medu stvorenjima u svijetu.

Bog je iz nicega stvorio svijet. Ali on nije stvorio svijet u konac­nu obliku, nego u stvorenjima postoje "sjemenke", kako Augustin slikovito kaze, koje Cine da se stvari mogu razvijati. A sto je bilo prije stvaranja svijeta? Nista, jer to je i pocetak vremena! Covjek i druga stvorenja su ogranicena u vremenu, dok Bog to nije, On je ujecan. To pak ne znaCi postojanje beskonacna slijeda vremena u Bogu, nego Bozju sveprisutnost u vremenu.

Covjek je bice sastavljeno od duse i tijela, ali dusa ima apso­lutno prvenstvo. Augustin definira covjeka kao "razumsku dusu koja se sluzi smrtnim tijelom". Ljudska dusa je duhovna i besmrt­na, to Augustin dokazuje na vise naCina: 1) jer je dusa nacelo zi­vota, 2) jer dusa zahvaca vjecne ideje pa im je slicna, 3) jer covjek naravno tezi za srecom, a ne postize je u ovomu zivotu, pa mora postojati i zivot nakon smrti.

Ljudska dusa je bice, tj. postoji, ima znanje (spoznaju) i volju (htjenje). Ovo troje je medusobno usko povezano. Covjek zna da jest i da hoce. On hoce biti i znati. A jest (postoji) kao bice koje zna i hoce. Osim toga, dok kod drugih bica ne postoji drugo nego samo sadasnjost, kod covjeka je na odreden naCin uvijek prisutna i proslost (kroz sjecanje) i buducnost (kroz ocekivanje i nadanje). To Augustin zove "proteznost duse" (lat. distensio animae).

fl!Q Dobro i zlo

Ako je Bog sve stvorio kao dobro, odakle onda zlo u prirodi, u svijetu? Zlo nije bice, odgovara Augustin, nego je to zapravo samo nedostatak dobra. Ali zlo nije nedostatak bilo kojega dobra, nego samo onoga dobra koje bi neko biCe po svojoj naravi trebalo

91

POVIJEST FILOZOFIJE

imati. Bas zato samo savrsenija bica mogu biti zla, a ona najsavr­senija i najvise.

Ovo objasnjenje pogada ono sto se obicno naziva fizicko zlo. A otkuda zlo u ljudskim postupcima? Augustin odgovara da su zli cini posljedica zloupotrebe slobodne volje. To se dogada kada ona daje prednost manjemu dobru pred veCim dobrom pa tako nastaje, recimo slikovito, jedan "negativni sal do".

A sto je moralno dobra? Dobro je ono sto je u skladu s naravnim zakonom. Taj zakon je Bozji zakon koji je upisan u naravnome poret­ku stvorenja. Za covjeka su osnovna nacela toga zakona takoder "vjecne istine", stalne i nepromjenjive, upisane u njegov urn i u njegovu savjest. Ali, naglasava i Augustin, da bi se cinilo dobro, nije dovoljno znati sto je dobro, treba to i htjeti.

Srecu covjek moze naCi jedino u Bogu, a ne ni u kakvim stvore­nim i ogranicenim dobrima. Augustin naglasava razliku izmedu "uzivati" (lat. frui) i "koristiti" (lat. uti). Ne valja uzivati stvorena dobra, nego se njima treba koristiti utoliko ukoliko nam pomazu u priblizavanju Bogu kao jedinomu pravom i apsolutnom cilju zivota.

MH Povijest

Dok grcki filozofi nisu vidjeli neku bitnu promjenu ni smisao u kretanju vremena, Augustin je prvi utemeljio filozofiju povijesti. Cijela povijest je po njemu bitno borba dobra i zla. Tako je bilo od pocetka i trajat ce do kraja povijesti. BuduCi da je Bog gospodar svega, mozemo znati dace na kraju pobijediti dobro. Ipak, povi­jest ni u kom slucaju nije predvidiva (ne mozemo znati sto ce se dogadati u buducnosti, ni u blizoj ni u daljoj), jer dogadaji ovise o ljudskoj slobodnoj volji.

Augustin kaze da postoje dvije "dr2ave" (ili "grada", tj. zajed­nice) utemeljene na razliCitoj ljubavi. Ona Bozja je utemeljena na ljubavi prema Bogu sve do prezira sebe, dok je ona zemaljska ute­meljena na ljubavi prema sebi sve do prezira Boga. Neki su mislili da ove dvije "ddave" treba izjednaCiti s Crkvom i ddavom, ali

92

AURELIJE AUGUSTIN

I llll' su u ovomu zivotu izmijesane, i u Crkvi ima grjesnika, a i k ,.,(··ani zive u ddavi.

Augustin odgovara onim rimskim piscima koji su tvrdili da 1'' ( 'arstvo doslo u krizu zbog napustanja stovanja rimskih bo­)',' ,v,1. On kaze da je Carstvo naprotiv doslo u krizu zbog zla i .~:ujt'!Ia koji su se u njemu sve vise sirili. Pokazuje da je tako bilo 1 11 ~1roslosti, carstva i civilizacije su propadali prvenstveno zbog tH·nwrala. Tako ce biti i u buducnosti, to je normalan slijed uzro­ko~ i posljedica.

t'!I-11 Osvrt

S Augustinom patristika dolazi do svoga vrhunca. On je izgra­~ I io prvi filozofski sustav u krscanskoj eri. Bio je vodeCi autoritet 1.1 cijeli srednji vijek, a vrlo utjecajan je bio i u novome vijeku ( kako cemo vidjeti kasnije) i ostao je sve do danas.

Augustin donosi mnoga nova rjesenja starih filozofskih pita­tlja, a analizira i mnoga nova pitanja. U mnogim tockama je isko­ristio i unaprijedio doprinos svojih prethodnika, posebno Plato­na i neoplatonista. Ali taj platonisticki utjecaj otezava mu objasniti narav ljudske spoznaje i odnos duse i tijela. I on se ponekad, kao i Platon, sluzi metaforama da bi objasnio neke stvari.

93

t:•!l Uvod

Seoba naroda na prijelazu iz staroga u srednji vijek u 5. i 6. stoljecu znacila je, medu ostalim, kulturnu katastrofu za najveCi dio Europe. Ona je donijela opce rusenje i unistavanje svega sto je stvorio anticki svijet, materijalnoga i kulturnog. Sacuvan je samo jedan dio anticke bastine (to su sacuvali benediktinci). Drugi dio je postao poznat tek puno kasnije, a mnoge stvari su nepovratno propale. Ekspanzija islama u 7. i 8. stoljecu jos je vise izolirala Europu i pogorsala situaciju.

Zato je srednji vijek u mnogome bio jedan nov pocetak. Na­kon sto je dr.Zavni obrazovni sustav bio potpuno uniSten, Crkva je ostala jedina koja se jos brinula za obrazovanje i Cije su se skole ipak odr.Zale. Odr.Zao se i latinski jezik kao zajednicki, dok je u ve­

Skolastika je uobicajen naziv za filozofiju u srednjemu vijeku. Dolazi od latinske rijeci scholasticus sto znaci "skolski'~ jer su vodeci mislioci toga razdoblja preda­vali u skolama, odnosno kasnije na sveucilistima. Prvi moderni filozofi nisu predavali u skolama, pa je tada nastao naziv "skolastika" kao oznaka one filozofije koja se predaje u skolama.

cemu dijelu Eu­rope nestalo po­znavanja grcko­ga. Tako su sre­dnjovjekovnim misliocima osta­li na raspolaga­nju samo anticki

tekstovi koji su napisani na latinskome ili su sacuvani u latinsko­me prijevodu.

Koja su glavna razdoblja skolastike? Zacetnikom skolastike (iako bi se moglo i reCi da je bio tek preteca) smatra se Severin Boetije na pocetku 6. stoljeca. On je zasluzan za ocuvanje vece-

94

USPON SKOLASTIKE

I',.J dijela anticke filozofske bastine koja je bila poznata prije 12. •.loljeca. U ranome srednjem vijeku, nakon barbarskih pustosenja, Ill ·rna znacajnijih filozofa. Mali i privremen trag svjetla se poka­/.1() tek u 9. stoljecu, u tzv. karolinskoj renesansi, za vladanja fra­rro~ckoga cara Karla Velikoga i malo nakon njega. VodeCi mislilac It· renesanse bio je Irac Ivan Skot Eriugena (oko 800.-877.). Na­"'m raspada Franackoga carstva slijedile su nove provale barba­r.r i opet nov mrak.

Pravi uspon skolastike pocinje od kraja 11. stoljeca, od Ansel­ma iz Canterburyja, kojega zato cesto i zovu "ocem skolastike". l'rinaesto stoljece je vrhunac skolastike i u njemu se javlja vise ve­likih mislilaca, pa i najveCi od svih, Toma Akvinski. Vee 14. sto-1 jl'ce znaci opadanje skolastike. Kratka obnova javlja se u "drugoj ·;kolastici", posebno u drugoj polovici 16. stoljeca.

I:JI'll Boetije

Severin Boetije (oko 480.-525.) je roden u uglednoj rimskoj scnatorskoj obitelji, a skolovao se u Ateni. Bio je visoki dr.Zavni sluzbenik (konzul) u sluzbi istocnogotskoga kralja Teodorika, koji je u to vrijeme vladao Italijom. Medutim, pao je u kraljevu nemilost, dugo je bio u zatvoru te je na kraju osuden na smrt i sma­knut. Zbog zivota u prijelaznome razdoblju i posrednicke uloge povjesnicari su ga nazvali "zadnji Rimljanin i prvi skolastik".

Najpoznatije mu je djelo "0 u~ehi filozofije" ("De consolatione philosophiae") koje je pisao u zatvoru cekajuCi smaknuce. Napisao je i vise logickih djela, a za filozofiju su vrlo vazna i neka njegova teoloska djela, posebno "0 Trojstvu" ("De Trinitate") i "0 sedmi­cama" ("De hebdomadibus"). Osim vlastitim djelima, puno je u~e­cao na srednji vijek svojim prijevodima s grckoga na latinski. Zelio je prevesti na latinski sva Platonova i Aristotelova djela, ali zbog rane smrti to nije ostvario. Preveo je neka logicka djela Aristotela i Porfirija i pisao tumacenja za njih.

95

POVIJEST FILOZOFIJE

Boetije razlikuje bice (lat. id quod est = ono sto jest) i bitak (lat. esse, to je ono po cemu bice jest). Razlikuje takoder pripadanje po biti i pripadanje po sudjelovanju (participaciji). Prvo je nesto bez cega neko biCe ne moze biti, a drugo je nesto bez cega moze biti. Tako Bogu pripada bitak po njegovoj biti, dok druga bica tek su­djeluju (participiraju) u bitku. Isto tako, jedino Bog je dobra po sebi, dok druga bica sudjeluju (participiraju) u dobru kao i u bit­ku.

Boetije je dao i poznate definicije osobe i vjecnosti. Osoba je pojedinacna supstancija razumske naravi. Dakle, osobu bitno karakteriziraju razum i sloboda. A kako covjek moze biti slobo­dan ako Bog sve unaprijed zna? Boetije objasnjava da tu nema suprotnosti, jer nije isto nesto unaprijed znati i to unaprijed pre­dodrediti. Ja mogu sigurno znati dace veceras zaCi sunce, iako taj dogadaj nina koji naCin ne uzrokujem. A kako objasniti Bozju vjecnost, sto znaCi da je Bog vjecan? Vjecnost je savrseno, pot­puna i istovremeno posjedovanje zivota bez kraja. Naglasak je ovdje na rijeCi "istovremeno", dakle u Bogu nema "prije" i "po­slije", njemu je sve jednako prisutno.

U svome glavnom djelu Boetije analizira pitanje kako Bog upravlja svijetom ako u ovomu zivotu dobri cesto bivaju kaznje­ni, a zli nagradeni. Najprije treba shvatiti sto su dobro i sreca, a sto zlo. Sreca je savrseno stanje prisutnosti svakoga dobra. Boetije kaze da je sreca u najvecemu dobru, zapravo jedinomu dobru po sebi, u Bogu. Stoga je dobra ono sto nas priblizava Bogu, a to je vr­lina. Zlo je, naprotiv, ono sto nas udaljava od Boga, a to mogu biti i bogatstva, casti i uzitci. Kada zli u zivotu imaju ovakve stvari, pogrjesno je to shvatiti kao dobro i1i nagradu.

I:JICJI Anselmo iz Canterburyja

Sv. Anselmo (1033.-1109.) je roden u Aosti, u sjevernoj Italiji (zato ga zovu i Anselmo iz Aoste). Bio je redovnik benediktinac u Becu u Normandiji, u sjeverozapadnoj Francuskoj. Na kraju je

96

USPON SKOLASTIKE

hill nadbiskup u Canterburyju u Engleskoj, gdje je i umro. Najpo­ltl,l tija su mu djela "Monologion" i "Proslogion".

Anselmo se smatra ocem skolastike ne samo zato sto je bio prvi II neprekinutu nizu mislilaca, nego jos ViSe zato StO je prvi for­Ill ulirao nacelo rada skolasticara. To je njegovo glasovito "Fides ifllllerens intellectum" ("Vjera trazi razumijevanje"), sto je bilo i 111 1dnaslov njegova najpoznatijega djela "Proslogion". Iako ne­·.lo prihvaca kao istinu na temelju autoriteta Boga koji je to obja­vio, covjek to zeli i razumjeti, te vidjeti koliko do toga moze dod hl'Z pomoCi vjere. U nastojanju da razumije istine vjere njemu se 1 1! varaju mnoga nova pitanja i u tome trazenju otkriva mnoge tl ruge stvari.

U "Proslogionu" je Anselmo razvio tzv. ontoloski dokaz ili do­k<lZ a priori (prije iskustva, iz samoga pojma) za opstojnost Bozju. t )n zeli pokazati da tvrdnja "Bog ne postoji" vodi u protuslovlje, pa stoga Bog nuzno mora postojati. Nairne, pod rijecju "Bog" i hezboznik misli na "Bice od kojega se ne moze zamisliti nista vece", pa onda kaze da takvo Bice ne postoji. Ali ako takvo Bice ne postoji, onda se moze zamisliti nesto vece, tj. moze se zamisliti isto takvo Bice koje postoji. Stoga teza bezboznika vodi u protu­slovlje: proizlazi da Bog istovremeno i jest i nije Bice od kojega se ne moze zamisliti niSta vece. Drugim rijeCima, protuslovlje je u konkluziji: Bice od kojega sene moze zamisliti nista vece nije BiCe od kojega sene moze zamisliti nista vece. Ovaj dokaz je privlacio pozornost filozofa i dalje privlaci sve do dana danasnjega.

I:JE !I Abelard

Petar Abelard (1079.-1142.) je roden blizu grada Nantesa u zapadnoj Francuskoj, a studirao je i predavao u viSe razlicitih mjesta. Prozivio je vrlo bur an zivot. N apisao je tri djela o logici, najvaznije od njih je "Dijalektika" ("Dialectica"), a pisao je i o te­ologiji i etici.

97

POVIJEST FILOZOFIJE

Abelard je prvenstveno bio znacajan logicar. S logickim pro­blemima je povezano i njegovo rjesenje tzv. problema univerzalija koji je bio naglasen u pocetcima skolastike. Tu se radi o pitanju sto u stvarnosti odgovara onome sto je opce. Npr. na sto se od­nosi rijec "covjek" za razliku od Ante, Ivana, Petra? Ekstremni realizam odgovara da opce postoji kao posebno bice (kako kaze Platon). Nominalizam naprotiv kaze da je opce samo zajednicko ime (lat. nomen) za vise bica.

Abelard je medu svojim uciteljima imao pristalica i jednoga i drugoga krajnjeg rjesenja pa je nastojao naCi neko srednje rje­senje. On smatra da opcemu odgovara pojam, odnosno znacenje rijeCi. Takvo rjesenje se naziva konceptualizam ( od lat. conceptus =

pojam). Pojam nije nesto sto postoji samo u ljudskoj glavi, nego ga covjek stvara na temelju onoga sto postoji u stvatima.

1=•11 Filozofija u 12. i 13. stoljecu

Dvanaesto stoljece je vrijeme uspona skolastike. Dvije glavne skole u tome razdoblju su bile skola u samostanu sv. Viktora u Parizu i biskupska skola u Chartresu blizu Pariza. Prva je bila usmjerena vise na problematiku vaznu za teologiju i mistiku, a druga vise na humanisticku problematiku i istrazivanje prirode. Poznati profe­sor u Chartresu je bio Thierry iz Chartresa (umro 1155.), medu njegovim ucenicima bio je i nas Herman Dalmatin ( ~~ B.21.3.). Najpoznatiji je pak bio Ivan iz Salisburyja (oko 1115.-1180.), En­glez koji je dosao u Francusku nakon sto je engleski kralj dao ubi­ti nadbiskupa u Canterburyju. Bio je profesor, a na kraju postao i biskup u Chartresu.

Na prijelazu u 13. st. stvaraju se vanjski uvjeti da to stoljece bude kulturni vrhunac srednjega vijeka, pa i u filozofiji. Tada Cr­kva osniva u Europi prva sveucilista, a daleko najpoznatije i naj­uglednije medu njima bilo je ono u Parizu. Ta su sveucilista bila zaista medunarodna, i s obzirom na sastav profesora i studenata. Na pocetku 13. stoljeca osnivaju se nove redovnicke zajednice, pro-

98

USPON SKOLASTIKE

''i<H~ki redovifranjevci i dominikanci. Najvazniji filozofi toga stolje-1 .1 pripadali su tim redovima.

U isto vrijeme dolazi u Europu iz islamske Spanjolske velik d io do tada nepoznate anticke bas tine, posebno Aristotelova djela. S <~ rapskoga se prevode i djela muslimanskih filozofa, od kojih su '' Europi najuljecajniji bili Ibn Sina (lat. Avicena; 980.-1037.) i Ibn Rusd (lat. Averroes; 1126.-1198.), nazvan Komentator (zbog wojih poznatih tumacenja Aristotela). Takoder se prevode ~ela idovskih filozofa koji su djelovali u muslimanskome dijelu Spa­

njolske; najvazniji od njih je Moses ben Maimon (1138.-1204), u 1:.uropi poznat kao Maimonides.

Trinaesto stoljece je i vrijeme velika procvata logike. VodeCi lo­gicar je bio Petar Hispanus (1205.-1277.), koji je roden u Portu­galu, a studirao je u Parizu. Napisao je sustavan prikaz logike "Summulae logicales" koji se kasnije koristio jos stotinama godina. Na kraju je 1276. postao i papa pod imenom Ivan XXI.

I:JI!JI Bonaventura- zivot i djela

Sv. Bonaventura (oko 1217.-1274.) je roden kao Ivan Fidanza u mjestu Bagnoregio blizu Viterba u srednjoj Italiji. Stupio je u ti·anjevacki red, studirao je i neko vrijeme predavao u Parizu. Po­tom je postao vrhovni poglavar franjevackoga reda, pa na kraju i kardinal. Umro je u Lionu u Francuskoj.

Najpoznatije mu je kratko djelo "Put duha k Bogu" ("Itinera­rium mentis in Deum"), a druga posebno znacajna su "0 svode­nju umijeca na teologiju" ("De reductione artium ad theologiam") i "Predavanja o stvaranju" ("Collationes in Hexaemeron"). Ovo za­dnje su zapravo biljeske slusatelja koji su slusali njegova preda­vanja. Pisao je i druga teoloska djela koja sadde i vazne filozofske analize.

99

POVIJEST FILOZOFIJE

l:tll Bonaventura - filozofija

Sva Bonaventurina misao je na neki nacin usmjerena prema Bogu. On prihvaca ontoloski dokaz da Bog postoji. U njegovoj for­mulaciji on glasi: "Ako Bog jest Bog, onda Bog jest" (~. ako je Bog apsolutno savrseno biCe, onda on postoji). Ali on prikazuje i pu­tove koji k Bogu vode preko upoznavanja stvorenja i razmisljanja o njima. Sva umijeca, sve znanosti i filozofija su na odreden nacin zavisni od teologije, kao sto su sva stvorenja zavisna od Boga.

Kao sto knjiga otkriva svoga autora, smatra Bonaventura, tako i svijet otkriva svoga Stvoritelja. Svijet je stvoren u vremenu i po uzoru na ideje u Bozjemu umu. Taj Bonaventurin egzempla­rizam (lat. exemplum = uzor) je sd njegove filozofije. Sve stvari u sebi nose neki otisak svoga Tvorca. Kod visih biCa je taj otisak savrseniji, a kod drugih je manje savrsen. To mogu biti, kako Bo­naventura slikovito kaze, slike, tragovi i sjene. Zato put do Boga moze iCi i od vanjskoga svijeta i iz ljudske nutrine.

Bonaventura prihvaca Aristotelovo razlikovanje potencije i akta i materije i forme. Smatra da se sva stvorenja sastoje od ma­terije i forme. Takvo miSljenje proizlazi iz odnosa materije i forme kao potencije i akta. BuduCi da je jedino Bog apsolutno savrseno bice, Cisti akt, onda i potpuno duhovna biea, kao andeli, moraju ipak imati neku "duhovnu materiju", jer su nesavrsena i podlozna promjeni. Ta "duhovna materija" nije ni protezna ni propadlji­va. Materiju je Bog stvorio sa "sjemenkama" koje joj omogucuju razvoj.

Covjek je jedinstvo duse i tijela. Medutim, Bonaventura sma­tra da se i ljudske duse, kao i sva stvorenja, sastoje od forme i ma­terije, neke "duhovne materije". Takoder se i tijelo samo za sebe sastoji od materije i jedne forme koja nije dusa. lpak, i dusa i ti­jelo su sami za sebe nepotpuni i teze se ujediniti. To ukazuje da odvojenost duse od tijela nakon smrti ne moze biti trajno stanje. Medu ljudskim sposobnostima najvaznija je volja, ona ima pred­nost pred razumom. Nairne, nije dovoljno znati nesto, treba to i htjeti.

100

USPON SKOLASTIKE

U tumacenju ljudske spoznaje Bonaventura koristi i aristote­lovsku apstrakciju i augustinovske "vjecne ideje". Apstrakcija je put koji od osjetilnih dozivljaja vodi do stvaranja pojmova. Ali ·;igurnost je moguca samo u onome sto je vjecno i nepromjenjivo i stone dolazi samo od covjeka koji je pogrjesiv. To nam daju vjec­lll' ideje koje dolaze od Boga i koje jedine daju sigurnost. One su (·( lvjeku urodene i po njima on prosuduje vanjski svijet.

Vidimo da se Bonaventura sluzi idejama drugih filozofa (mo­gl i smo prepoznati Augustina i Aristotela) kako bi izgradio svoju v lastitu filozofsku sintezu. U toj sintezi ima vrijednih ideja, ali i ma i nekih slabih tocaka, kao sto je ocito potreba da se govori 0

"d uhovnoj materiji".

I:JI:JI Albert Veliki

Sv. Albert Veliki (oko 1200.-1280.) je roden u gradu Lauin­)',l'nu u juznoj Njemackoj, studirao je u Italiji i pristupio domini­/,ullskome redu. Predavao je najvise u Kolnu, a nekoliko godina i u Parizu. Postao Jt • nadbiskup u Re­);l'nsburgu, ali je 11.1kon dvije godi­lll' trazio i posti­g,lO od pape da ga r.1zrijesi te sluzbe. l I mro je u Kolnu.

Albert Veliki je kao prirodoslovni autoritet utjecao i na otkrice Amerike. Kolumbo je dosao s idejom o putova­nju u Indiju na zapad kod spanjolske kraljice Izabele (nakon sto su ga vet.. odbili portugalski i engleski kralj). Na kraljicin upit njezini savjetnici su joj odgovorili da je ostvarenje Kolumbove ideje moguce, te su se u tome pozvali na autoritet bas Alberta Velikoga.

V,1znija Albertova djela su "Suma o stvorenjima" ("Summa de ere­Iii II ris"), nedovrsena "Suma teologije" ("Summa theologiae"), kao i 11iz opsirnih tumacenja Aristotelovih djela.

Albert je bio univerzalan duh, znacajan je kao filozof, teolog i J1rirodoslovac. On je poduzeo ogroman posao da novopridoslu 1111ficku bastinu protumaCi, vrjednuje i nastavi dalje njihova istra­; i vanja. To se posebno odnosi na Aristotelova djela Cije je upozna­' .mje izazvalo u Europi dvostruku reakciju. Jedni su ih docekali

101

POVIJEST FILOZOFIJE

neprijateljski, jer se radio predkrscanskome filozofu, koji ima vise teza nespojivih s krscanskom vjerom. Stvar je jos pogorsavala ci­njenica da je Aristotel upoznavan i preko tumacenja islamskih arapskih filozofa, posebno Averroesa.

Drugi su Aristotelova djela docekali s odusevljenjem i nekritic­kim prihvacanjem. Prihvacali su ne samo sve Aristotelove teze, nego i teze njegovih arapskih tumaca. U tome kontekstu se cak pojavila teorija "dvostruke is tine", tj. stav da jedna te ista tvrdnja moze biti istinita u filozofiji, a neistinita u teologiji i obrnuto. Pri­hvatiti takav stav znacilo je, medutim, oprostiti se s logikom i zdravim razumom.

Albert je trazio srednji, realistican put. On je najprije poduzeo tumacenje Aristotelovih ideja, nastojeCi razgraniCiti sto je mislio on sam, a sto su dodali tumaci. Nakon toga je nastojao razluCiti koje su od Aristotelovih teza opravdane, a koje nisu. Ovo je Al­bert izvrsio ne samo s obzirom na filozofske teze, nego i s obzi­rom na Aristotelova prirodoznanstvena djela.

Iako je analizirao mnoga vazna pitanja, nije postigao jednu filozofsku sintezu. lpak je pripremio put za takvu sintezu, u tome je njegova vaznost. Sintezu je ostvario njegov neposredni ucenik Toma Akvinski.

102

•!• TOMA AKVINSKI (1225.-1274.) 9.

I!JI I Zivot

Toma Akvinski je roden u grofovskoj obitelji u dvorcu Ro­(·casecca u juznoj Italiji. Za vrijeme studija u Napulju pristupio je prosjackome redu dominikanaca, unatoc ostru protivljenju obitelji ( braca su ga s cetom vojnika bili oteli i ddali godinu dana zatvo­l'l'na u jednome dvorcu, nastojeCi ga na svaki naCin odgovoriti od njcgove odluke). Daljnji studij je nastavio i zavrsio u Kolnu kod . \lberta Velikoga.

VeCi dio svoga ne bas duga zivota bio je profesor, najvise na weucilistu u Parizu, ana kraju zivota i u Napulju. Iako je postao nlo ugledan, tako da su od njega trazili savjete i vladari i pape, 1 1dbio je sve ponudene casti i u svome redu i u Crkvi te je do smr-1 i ostao obican skroman redovnik.

1-:JtJI Djela

Toma je u relativno kratku vremenu napisao velik broj djela, 11 tiskanu obliku ona imaju tridesetak tisuca stranica. Ta djela se 111ogu po vrstama podijeliti na vise skupina: 1) velika sustavna ,/wla, 2) analiticka djela posvecena pojedinoj temi u nizu "Prije­porna pitanja" ("Questiones disputatae"), 3) komentari djela drugih .1utora, 4) tumacenja Svetoga pisma, 5) manja i prigodna djela.

Najvaznija su njegova dva velika sustavna djela. Na prvome 111jcstu je nesumnjivo "Suma teologije" ("Summa theologiae"), op­.• t ·zno djelo na oko tri tisuce stranica velika formata, iako sam

103

I'OVIJI·SII·ILO/.OI·IJI·:

Engleski filozof Bertrand Russell, inace vrlo odbojan prema Tomi, kaze da cak i da su sve teze u Tominoj "Sumi teologije" pogrjesne, ona bi (zbog svoje logicke impresivnosti) ostala velicanstveno intelektualno djelo.

Toma u uvodu pi­se da je pisano II za pocetnike". Dru­go veliko sustav­no djelo, iako znat­

no manje, pozna to je pod naslovom "Suma protiv pogana" ("Sum­ma contra gentiles"), premda je izvorni naslov drukciji ("Summa de veri tate catholicae fidei contra errores infidelium").

Iz niza "Prijeporna pitanja" ("Questiones disputatae") najvaz­nija Tomina djela su "0 istini" ("De veritate"), "0 dusi" ("De ani­ma"), "0 moCi" ("De potentia"), "0 zlu" ("De malo") i "0 vrlina­ma" ("De virtutibus").

Toma je napisao i komentare gotovo svih vaznijih Aristotelo­vih djela. Komentirao je i dva djela Boetija i jedno djelo Pseudo­Dionizija Areopagita ( ~~ B.6.3. i B.8.2.). Od prigodnih djela zani­

Na srednjovjekovnim sveuCilistima su u odredenim pri­likama mogli profesorima javno postavljati pitanja svi zainteresirani, a ne samo studenti. Tomini odgovori na takva pitanja su sacuvani pod naslovom "Pitanja o bilo cemu" (''Questiones quodlibetales''). u nizu takvih pi­tanja postavljenih Tomi je npr. i pitanje: "Sto je jace: istina, vino, kralj iii zena?"

mljiva su njegova "Pitanja o bilo ce­mu" ("Questiones quodlibetales"). Od manjih djela za fi­lozofiju je poseb­no vazno "0 biCu i biti" ("De ente et essentia").

Tomina djela svojom sveobuhvatnoscu i logickom snagom impresioniraju i protivnike. Pisao je sazeto i sustavno, uzimajuci u obzir ono sto su otkrili svi njegovi prethodnici, grcki, krscanski i muslimanski.

104

TUMA AKVINSKI

I·JIICJI Filozofija

J:l!D Aristotel i Toma

Toma je u svojoj filozofskoj sintezi iskoristio Cinjenicu da su 11 11jcgovo vrijeme u Europi postala poznata Aristotelova djela. N1j1· tesko zapaziti da on prihvaca i u svojim analizama cesto ko­' ,.,, i mnoga Aristotelova filozofska dostignuca.

. I 'ako u metafizici prihvaca ucenja o deset kategorija, supstanciji 1 "kcidentu, materiji i formi, potenciji i aktu, i o cetiri vrste uzro­k.t. U filozofiji spoznaje prihvaca Aristotelovu analizu spoznaje te 1 qq',ovu osnovnu klasifikaciju znanja, kojoj dodaje jos i teologiju. I I tlllfropologiji prihvaca shvacanje covjeka kao jedinstva forme i ltl.tlcrije, tj. duse i tijela, u etici prihvaca cetiri osnovne vrline.

l )vo je navelo neke povrsne povjesnicare da pomisle da je ltllna samo aristotelovac. Neki od njih su cak smislili izraz da je It lll1a "pokrstio Aristotela". Medutim, tocnije istrazivanje poka­lllll' da je Toma stvorio novi filozofski sustav. Taj sustav ukljucuje 111110ge aristotelovske elemente, ali i elemente koje su otkrili neki ,/,,gi filozofi (moCi cemo prepoznati utjecaj Platona, Augustina i lit ll'tija, a podrobniji prikaz bi otkrio i utjecaj arapskih filozofa). .. \I i oni kljucni elementi koji sve preuzete elemente stavljaju u novi l·t llltekst jesu Tomini vlastiti.

Jtl"fi'JI Bitak, bit i bice

Sd Tomine filozofije je shvacanje bitka (lat. esse) kao apsolutna .,1, •rscnstva. I tu se radi ne o ideji bitka, nego o stvarnome bitku, " 1"·inu ili aktu bivanja. "Bitak je zbiljnost svakoga akta, te stoga · .. 1vrsenstvo svih savrsenstava." Ali bitak kao punina savrsen­·.1\·a moze biti samo jedan. Kako onda ne zavrsiti kao Parmenid It· tvrditi da postoji samo jedno bice? Kako objasniti postojanje 1nnostva bica?

105

POVIJEST FILOZOFIJE

Najprije, Toma kaze da u biCima postoji realna razlika izmedu njihove biti (lat. essentia) i bitka. Bit je odgovor na pitanje "Sto je to?", a odreduje se definicijom. Zato Toma bit zove i "stostvo" (lat. quidditas, od latinskog: quid = sto ). Bitak je pak ono po cemu neka stvar jest, postoji. Toma sam usporeduje da kao sto je trkac onaj koji sudjeluje u trcanju, tako je i biCe ono sto sudjeluje u bitku.

Da postoji razlika izmedu biti i bitka vidljivo je izmedu osta· loga i po tome sto mozemo govoriti i 0 biCima koja ne postoje (na primjer o sirenama), ada ipak razumijemo o cemu govorimo (tj. sto je to 0 cemu govorimo, iako to zapravo ne postoji i mi znamo da ne postoji).

Nesto jest tek po Cinu bivanja ili postojanja (lat. actus essendi). Zato se bit i bitak odnose kao potencija i akt. Bit je nesto sto moze biti (u potenciji), a tek kada primi bitak onda u zbiljnosti (aktu) jest. Drugim rijecima, odnos potencije i akta ne ogranicava se na odnos materije i forme, kako misli Aristotel.

Toma tumaci da odnos potencije i akta postoji i kod bica koja nemaju materije (kao sto su cisto duhovna bica, andeli, a i ljud· ska dusa). Jedino Bog je Cisti akt (lat. Actus purus), jer njegova bit ukljucuje njegovu egzistenciju (postojanje). Drugim rijeCima, Bog ne maze ne biti.

Drugo, Toma naglasava da je bice analogan pojam. Nairne, kada se izrice o razlicitim biCima, on ne znaci ni bas posve isto, ali ni nesto potpuno razlicito. Iako se uvidanje razliCitih znace· nja bica nazire vee i kod Aristotela, Toma pokazuje kako je ovo posebno vazno za razumijevanje bitne razlike izmedu Boga i svih drugih bica, stvorenja.

Trece, postoje transcedentalna ili nadilazna (jer nadilaze grani· ce medu razlicitim vrstama bica) svojstva bica koja su prisutna u svim biCima, iako ne u svima jednako nego samo analogno. Koja su to svojstva?

Svako bice je jedno, istinito i dobro. Sto je bice savrsenije, to . vise i potpunije jedno, a kada vise nije jedno, onda prestaje i biti. Svako bice je i istinito jer odgovara razumu (to se naziva ontolos· ka istina). Svako bice u prvome redu odgovara Bozjemu razumu,

106

TOMA AKVINSKI

,,., ~.11no od njega sve zavisi. Ali u odredenoj mjeri odgovara i l11td·.kome razumu i bas zato je spoznatljivo. Svako bice je i dobra ,,., I Hlgovara teznji. Sto je neko biCe savrsenije, to je i vece dobro. l.lkll je etika utemeljena na metafizici jer je dobra nesto objektiv-

1111

J:JIC!'JI Postoji li Bog

I·~ Hna donosi poznatih pet putova kojima se moze dokazati da /I, •:.: f'Ostoji. On je do tih putova dosao koristeCi spoznaje ne samo ~ 1 .,, .mskih nego i starih grckih i arapskih filozofa. Tomini putovi '"' ·.matraju klasicnima. On ih iznosi vrlo sazeto, a mnogi su ih ~ .l'dliji pisci do danas razradivali na razne naCine i koristili razli­~·11,· primjere.

l'olaziste svih putova je ovaj svijet koji neposredno dozivljava­'"'1 11 iskustvu i neke njegove karakteristike koje ukazuju da on "II'' s,1m sebi dovoljan. Svaki put nas vodi do toga da mora po­·'''ftrli Bice koje se u necemu bitno razlikuje od svih bica u ovome ,, ' ql'l u i svijeta kao cjeline.

l'rva tri puta su razliCite verzije onoga sto se uobicajeno na­m " kozmoloski do-A, 1 ( tlli grc. kosmos

.,,·ijet). Prvi put 1'"1.1/.i od Cinjenice , I, 1 1 1 s vijetu postoji :l>t\',mje, odnosno 1 '' ••Ill jl'na, tj. prela­:t'llJl' iz potencije 11 .tid. BuduCi da .d· I mora pretho­, '''' 1 )otenciji (kako . "'" vidjeli prije,

Treba uociti da pitanje postoji li Bog nije slicno pitanju postoji li neko stvorenje (kao na primjer pitanja: "Ima li vode na Marsu?" iii: "Postoje li macke igdje u svemiru osim na Zemlji?''). To neko stvorenje "x" bi moglo postojati i ne postojati, a njegovo postojanje moze za nas biti i potpuno nevaz-no. Kada filozof govori o Bogu, radi se o trazenju objasnje­nja bitka (postojanja) svih bica, svega Sto postoji. Bez Boga postojanje svega drugoga postaje neshvatljivo, pa i nemoguce.

J. • ,,f 1\ristotela), mora postojati biCe koje je iskonski zacetnik zbiva­IIJ. '. t j. bice koje je Cisti akt (lat. Actus purus ), a to je Bog.

107

POVIJEST FILOZOFIJE

Drugi put polazi od postojanja djelatnih uzroka, ~· od Cinjenice da svaka stvar ima svoj (djelatni) uzrok. Taj niz mora imati svoj pocetak u bicu koje za svoje postojanje ne treba djelatni uzrok, koje je samo sebi dovoljno, koje je neuzrokovano, a to je Bog.

TreCi put polazi od cinjenice postojanja nenuznih bica, ~· bica koja mogu postojati i ne postojati (kontingentna bica). Kada bi postojala samo takva biCa, nekada bi bilo vrijeme kada ne bi bilo nicega. A iz nicega ne moze nista ni postati, pa onda ni sada nice­ga ne bi bilo. Tako se dolazi do zakljucka da mora postojati nuzno bice cija bit ukljucuje bitak, koje nuzno postoji i koje ne moze ne postojati, a to je Bog.

Cetvrti put polazi od stupnjeva savrsenstva koji postoje u bid­rna u ovomu svijetu. Sviti ograniceni stupnjevi savrsenstva upu­cuju na jednu puninu savrsenstva, pa se dolazi do toga da mora postojati bice koje ima puninu savrsenstva, a to je Bog.

Peti put polazi od Cinjenice postojanja svrhovitosti u svijetu i obicno se zove teleoloski dokaz ( od grc. telos, genitiv: teleos = svr­ha). Vidimo da i bica koja nemaju razuma u svijetu djeluju svr­hovito, pa to upucuje na zakljucak da mora postojati razumno bice koje je ovaj svijet razumno uredilo. Da je svijet razuman i shvatljiv bitna je pretpostavka znanosti, jer znanost taj red u svijetu otkriva a ne stvara! Ovaj put je prosjecnu covjeku najocitiji i najjasniji, a mozemo naCi bezbroj primjera za njega, prirodne znanosti stalno otkrivaju nove.

Tomini putovi su detaljno provjeravani u 20. stoljecu uz ko­riStenje metoda matematicke logike i pokazalo se da su logicki valjani. Zato bi eventualno osporavanje moglo pokusati jedino os­poriti premise. A to je pak vrlo tesko, jer kako na primjer osporiti da u svijetu postoji promjena?

QD Kakav je Bog

Svaki od ovih pet putova nam kaze ne samo da Bog postoji, nego jednim dijelom i kakav je On, ~· da je cisti akt, prvi uzrok, nuzno bice, biCe apsolutno savrseno i razumno. Iz ovih osobi-

108

TOMA AKVINSKI

na se mogu izvesti jos neke druge ( da je duhovan, jedan, osoban itd.), ali se time necemo baviti. Zapravo, ovi putovi nam viSe go­vore kakav Bog nije, nego kakav jest, jer nas vode od stvorenja negacijom njihovih ogranicenosti.

Filozofskim putem se o Bogu moze relativno malo doznati, ali je to ipak vrlo vazno. Puno viSe mozemo znati po onome sto nam je On sam objavio, ali i to je opet relativno malo, jer nas Bog be­skrajno nadilazi.

Sjetimo se sada analogije bica, ko­ja je najoCitija i najvaznija kada se usporeduje Bog sa stvorenjima. Bas

Ogranicenost nasega jezika zbog njegova nastanka u svakodnevnome iskustvu se pokazuje i u stvarnostima koje nisu metafizicke. Kako, na primjer, odgovoriti na pitanje je li Australija u odnosu na Hrvatsku "gore" iii "dolje"?

svaki govor o Bogu (ne samo filozofski) je analogan. To je posljedi­ca osobina nasega jezika koji je nastao iz obicna svakodnevnoga iskustva, pa nema prikladne rijeCi za stvarnosti koje nadilaze to iskustvo.

J:l!H Svijet

Bog je stvorio svijet iz nicega, stvorenja nemaju bitak ad sebe (to ima jedino Bog), nego ona samo participiraju (sudjeluju) u bitku. Toma smatra da se ne moze filozofski dokazati da svijet ima po­cetak u vremenu, iako se jasno moze dokazati da on o Bogu bitno ovisi, ~· ovisi u svome postojanju i bez Boga ne moze postojati.

I u filozofiji prirode Toma prihvaca i koristi Aristotelove analize o prirodi kao onome sto se mijenja, o vrstama promjena, o materiji i formi, o dusi kao formi svih zivih biCa, teo tri vrste duse. Toma prihvaca i Augustinovo tumacenje da zlo nije bice nego samo ne­dostatak, manjak (lat. privatio) dobra, i to onoga dobra koje bi neko bice trebalo imati.

109

l'liVIII'.~I I'll .ll/,lii'IIJ',

Q!-11 Spoznaja

U filozofiji spoznaje Toma u velikoj mjeri slijedi Aristotela. To se odnosi na analizu temeljne strukture ljudske spoznaje: polaziste spoznaje je u podatcima koje daju osjetila (nema urodenih ide­ja), a razum apstrakcijom dolazi do pojmova u kojima zahvaca ono opce i nuzno. Isto vrijedi i za shvacanje sto je istina, za prve prin­cipe koji su neposredno oCigledni i nemoguce ih je negirati, te za deset kategorija.

OpCi pojmovi postoje najprije (lat. ante rem = prije stvari) u Bogu, u njegovu umu, zatim postoje (lat. in re = u stvari) "ostva­reni" u stvarima jer ih je Bog stvorio, te na kraju postoje (lat. post rem = nakon stvari) i u ljudskome umu koji ih apstrakcijom dobiva iz osjetilnoga dozivljavanja stvarnosti. Ljudski um bitno nadilazi ono "ovdje i sada" o cemu nam svjedoce osjetila, ne samo po opCim zakonima koji vrijede uvijek i svuda, nego i po pojmovima do kojih dolazi, a koji nisu osjetilno predoCivi (Bog, matematicki pojmovi ... ).

Misao je dakle nesto duhovno, ana nema nijednu od karak­teristika materijalnih stvari (npr. duljinu, oblik, boju, gustocu, okus ... ). Dalje, misao je intencionalna (ad lat. intendere = teziti pre­rna, nisaniti), ~· ona je uvijek misao o necemu. Bitno je uociti jos i da misao maze biti refleksivna ( od lat. reflectere = vratiti se natrag), ~· da se maze usredotociti ina sebe samu.

QD Razum i vjera

Tomina nova tema u spoznaji u odnosu na Aristotela jest ana­liza odnosa razuma i vjere, odnosno filozofije i teologije. On je to pi­tanje detaljno istrazio. Radi se o dva razliCita puta spoznaje, jer se jedan temelji na unutarnjoj ocevidnosti, a drugi na autoritetu Boga koji je nesto objavio. Iako su ta dva puta razlicita, izmedu njih nema suprotnosti. Razum i vjera ne mogu dod u sukob jer oboje konacno potjecu iz istoga izvora, od Boga. Nairne, isti je Bog kojije stvorio ljudski razum i cijeli svijet i koji se ljudima objavio.

110

Medutim, postoje istine, posebno o tome kakav je Bog sam '' .c;t•bi, koje je Bog objavio, a koje nadilaze ljudski razum. Tu se 1no/.l' pokazati da su takve istine, ~· misteriji, nadrazumske a ne 1,n 1! u razumske. Drugim rijecima, iako ih covjek ne moze do kra-1·' dosed, one nisu protivne zdravu razumu, protuslovne.

Ali i one istine vjere koje ljudski razum u nacelu maze doseCi ,,·.c;to su dostupne razumskim putem samo rijetkim pojedincima, i 11, 1 1bicno ne bez zabluda. Zato je Bog trebao objaviti i neke od takvih '"tina koje su bitne za ljudski zivot, da bi one bile lako i sigurno dtlstupne svim ljudima.

Razum maze dokazati pretpostavke vjere (npr. da covjek maze •,poznati istinu, da ima besmrtnu dusu, da postoji Bog itd.). Ta­koder, razum maze pokazati zasto su pogrjesni razni pokusaji opo­,•rgavanja i onih istina vjere do kojih razum ne moze sam dod. Nairne, tvrdnje protivne objavi Bozjoj su neistinite, a neistinitu lvrdnju nije moguce dokazati, pa svaki pokusaj njihova dokazi­v,mja ukljucuje neku logicku i1i cinjenicnu pogrjesku.

QI:JI Covjek

Covjek je jedinstvo duse i tijela, a ljudska dusa je forma tijela. Ali razumska dusa je subzistentna forma, pa ona maze postojati i bez tijela, kao samostalno bice. Dusa nastaje neposrednim Cinom stva­ranja, ne maze nastati od dusa roditelja jer su duse nedjeljive.

Osim razuma, o Cijoj smo aktivnosti vee govorili u okviru go­vora 0 spoznaji, covjeka karakterizira i to sto ima slobodnu volju. 0 postojanju slobodne volje u covjeku svjedoci nam svakodnev­no iskustvo, a posebno glas savjesti koji se odnosi samo na slo­bodne ljudske Cine.

Budud da razumsku dusu bitno karakterizira misao koja je duhovna, duhovna je i dusa u kojoj se misao javlja. Iz duhovno­sti duse slijedi da je ona besmrtna, jer se duhovno bice ne maze raspasti kao materijalno. 0 besmrtnosti duse se maze zakljuciti i iz teznje za srecom i pravdom koja je svakomu covjeku naravno urodena, a u ovomu zivotu se ne ostvaruje.

111

POVIJEST FILOZOFIJE

I!J'J!JI E tika

N a metafizici i antropologiji temelji se Tomina etika. Covjek naravno teii svome usavrsavanju. To je pak povezano s razumom i voljom koje covjeka bitno karakteriziraju. Zato covjek tezi istini i dobru. Ali njega ne zadovoljavaju konacne istine i konacna dobra, zato on na kraju krajeva tezi Bogu (iako to nije uvijek svjesno ).

Moralna obveza proizlazi iz Bozjega moralnog zakona koji je upisan u ljudsku narav kao naravni zakon. Covjek kao razumsko bice obvezan je moralnim zakonom koji razumski spoznaje, a ne kao nerazumna bica nuznim prirodnim zakonima. Najopcenitije moralno nacelo je da dobro treba Ciniti, a zlo izbjegavati.

A koji se ljudski cini mogu vrjednovati kao moralno dobri ili zli? Sarno oni koji su ucinjeni svjesno i slobodnom voljom. Sarno takav Cin je zaista ljudski Cin (lat. actus humanus), sto Toma bitno razlikuje od onoga sto naziva Cin covjeka (lat. actus hominis). Ne­svjesne i refleksne radnje su cin covjeka, ali ne i ljudski cin.

Koji su elementi koje treba uzeti u obzir u moral nome vrjednova-nju nekoga Cina? To su tri elementa:

1) objekt (to je odgovor na pitanje: "Sto se Cini?") 2) svrha (to je odgovor na pitanje: "Zasto se to cini?") 3) okolnosti (to je sve ono sto utjece na moralno vrjednovanje

cina, a one mogu biti olaksavajuce i otezavajuce). Dobar je samo onaj cin u kojemu su sva tri navedena elementa

dobra (nacelo je: bonum ex integra causa, tj. dobro slijedi iz cjeline slucaja). Ako su objekt ili svrha zli, Cin je zao (nacelo je: malum ex quocumque defectu, tj. zlo slijedi iz bilo kojega nedostatka). Iz toga slijedi da nije moralno dopusteno ciniti zlo da bi se postiglo dobro.

Ljudska savjest prosuduje dobro ili zlo pojedinacnoga Cina koji covjek namjerava uciniti ili je vee ucinio. Savjest smo duini slusa­ti, iako ona nije nepogrjesiva. Bas zato sto je pogrjesiva, duzni smo je i ispravno formirati u skladu s Bozjim zakonom.

I Toma naglasava vainost vrlina i potrebu da se covjek izgradu­je i vjezba u vrlinama. Cetiri glavne (stozerne) vrline su po njego-

112

TOMA AKVINSKI

vu misljenju one iste koje navodi jos Platon: razboritost, praved­nost, jakost i umjerenost.

Qftl•l Politika

Ddava prirodno proizlazi iz drustvene naravi covjeka i iz ne­mogucnosti pojedinca da zivi sam. Cilj ddave je opce dobra zajed­nice, tj. sretan zivot svih ddavljana. Ddavna vlast ne smije biti apsolutna, nego mora postivati moralni Bozji zakon. Ako ga krsi, onda postaje uzurpatorska i ne obvezuje na poslusnost.

Zadatak driave je osigurati uvjete za postizanje dobara ovoga zivota. Zato je treba razlikovati i ne smije se mijesati s Crkvom ciji je zadatak voditi covjeka do nadnaravnih dobara u vjecnome zivotu.

J:Wllll Osvrt

Toma je najveCi krscanski filozof i jedan od najveCih filozofa uopce. On predstavlja vrhunac skolastike. Njegov utjecaj u po­vijesti sve do danas nadmasio je utjecaj ijednoga drugog filozo­fa, iako taj utjecaj nije bio ravnomjeran, nego se nakon razdoblja opadanja javljao u novim, sve veCim valovima.

Kriticari su Tomi najvise zamjerali prisutnost elemenata razlici­tih filozofskih sustava. Ti elementi se po njihovu miSljenju ne mogu bas dobro uklopiti zajedno. Medutim, poznavatelji Tomine filozofije naglasa­vaju bas suprotno,

Narocito je Katolicka Crkva visoko cijenila Tomin dopri­nos u filozofiji i stalno ga je preporucivala kao uzor sve do danas (pa je to cinio i papa Ivan Pavao II., posebno u enciklici "Fides et ratio").

da je on ostvario sintezu sve dotadasnje filozofije. Oni ukazuju da kriticari ne uvidaju bas one elemente u Tominoj filozofiji koji su njegovi vlastiti i koji daju sklad i jedinstvo cjelini.

Tomini sljedbenici su uobicajili govoriti da je to "vjecna filo­zofija" (philosophia perennis). Pod time se naravno ne misli da je

113

POVIJEST FILOZOFIJE

Toma rijesio sve filozofske probleme (nekim pitanjima nije se oz­biljnije ni bavio ). Zeli se reci da osnovna nacela te filozofije imaju trajnu vrijednost, da izrazavaju temeljne osobine stvarnosti i na­ravna nacela zdrava ljudskoga razuma.

114

10.

I !•JI II Duns Skot - zivot i djela

Ivan Duns Skot (oko 1266.-1308.) je roden u mjestu Duns u Skotskoj. Stupio je u franjevacki red i studirao u Oxfordu i Parizu. Predavao je duze vrijeme u Oxfordu i Parizu, a krace u Cambrid­geu i na kraju zivota u Kolnu u Njemackoj, gdje je i umro.

Opcenito se smatra da je glavno Skotovo djelo "Ordinatio", dugo poznato pod naslovom "Oksfordsko djelo" ("Opus Oxoni­ense"). To djelo je on izgleda popravljao do smrti, ali ga nije uspio do kraja zavrsiti. Sacuvane su i Skotove biljeske za predavanja u

O~fordu . (".~ec!u- Na kritickome izdavanju autenticnih Skotovih djela radi-ra ), kao 1 bilJeske Ia je u 20. stoljetu (i jos uvijek radi) medunarodna Sko-njegovih studena- tisticka komisija koju je osnovao i prvi vodio nas Karlo ta s predavanja Balit ( .. 8.22.2.). Pokazalo se da cak polovica (I) od u u Parizu ("Repor- 17. st. tiskanih Skotovih sabranih djela nije autenticna. tatio parisiensis"). Vazno je i Skotovo vjerojatno posljednje djelo "0 prvom pocelu" ("De prima principia"). I Skot je, kao i Toma, pisao tumacenja uz Aristotelova djela te "Pitanja o bilo cemu" ("Questiones quodlibe­tales").

BuduCi da je umro mlad, nije dospio do kraja razraditi i po­jasniti mnoge svoje misli, kao ni zaokruziti svoja djela. Zato su njegovi ucenici pisali tumacenja i dopune, tako da se ubrzo medu Skotova djela umijesalo mnogo tekstova, pa i cijelih djela koja nisu njegova.

Sve ovo Cini da u tumacenju Skotove filozofije ima vise pro­blema negoli kod ijednoga znacajnijeg filozofa koji je pisao prije

115

IIi

I

POVIJEST FILOZOFIJE

izuma tiska. Stvar otezava i Skotov vrlo tezak stil pisanja. Zato se moze dogoditi da se mnoga danasnja tumacenja njegove misli u buducnosti pokazu pogrjesnima.

II•Jt.!l Duns Skot- filozofija

Skot smatra da bice nije analogan nego jednoznacan (lat. univo­cus) pojam. Tone znaCi da svako bice jednako postoji. Naprotiv, on misli da postoje bitne razlike medu biCima, posebno izmedu Boga i stvorenja. Medutim, on smatra da se u pojmu bica upoznaje samo ono sto je isto, zajednicko u svim bicima. Iz ovoga mozemo vidjeti da Skot smatra da o Bogu naravnim putem mozemo znati puna manje negoli to ddi Toma (koji smatra da je bice analogan pojam).

Skot smatra da izmedu bica i biti ne postoji stvarna nego samo llformalna razlika od strane stvari" (lat. distinctio formalis a par­te rei). Taj pojam je jedna od Skotovih 11Suptilnosti" (zbog teznja mnogim distinkcijama nazvali su ga 11Suptilni nauCitelj"). Ta ra­zlika je nesto izmedu stvarne i samo logicke razlike. Iako obje stvari koje se llformalno" razlikuju postoje zajedno, razlika nije samo u mislima, nego ima temelj u samoj stvari.

I Skot smatra, kao i Bonaventura, da u jednome bicu postoji vise forma. Ne smatra, medutim, da postoji neka II duhovna mate­rija" u duhovnim biCima. On dalje smatra da se pojedino bice ne razlikuje ad drugih ni po materiji ni po formi (jer i jedno i drugo Cini zajednicku narav vise biCa), nego se razlikuje po onome sto Skot zove II avast" (lat. haeccitas, od haec = ovo ). To bi bilo nesto slicno formi, ali ne opce nego pojedinacno za svako pojedinacno bice, ono po cemu se ono razlikuje od svega drugoga.

Skot smatra da se moze dokazati da Bog postoji polazeCi od uzrocnosti. Bice koje je moguce moze imati uzrok u sebi, u nicemu ili u drugome biCu. Prve dvije mogucnosti su apsurdne, dakle mora imati uzrok u drugome bicu. lduCi tako dalje mora se doCi do Prvoga uzroka, do bica koje je nuzno a ne samo moguce.

116

SUTON SKOLASTIKE

Covjek je po Skotu supstancijalno jedinstvo duse i tijela. Ali i u covjeku postoji vise forma. Dusa je jedna od njih, a druga je forma tijela kao tijela (jer i les mora imati neku formu). On ne vjeruje da se filozofskim putem moze dokazati besmrtnost duse. Smatra medutim da se iz djelovanja moze dokazati da je dusa duhovna. U tome smislu navodi neproteznost misli, samosvijest, te posebno nepredodredenost volje.

Skot naglasava prednost volje pred razumom, to vrijedi i za Boga i za covjeka. On smatra da moralni poredak ne ovisi prven­stveno o Bozjoj mudrosti, kako misli Toma, nego o Bozjoj volji. Drugim rijeCima: nesto je dobro zato sto Bog to hoce.

Tako Skot misli da je onih sedam zapovijedi Dekaloga (Deset zapovijedi Bozjih) koje se odnose na covjeka Bog mogao i druk­cije odrediti, one zavise jedino od Bozje volje. Ipak, on ne misli da Bog postupa proizvoljno i da je moralni poredak proizvoljan. Nairne, Bog slobodno odreduje bit stvari koju stvara. Kada je stvar stvorena takva kakva jest, onda dalje sve proizlazi iz njezine na­ravi.

Skot je uz Tomu Akvinskoga bio naju~ecajniji skolastik u smi­slu stvaranja svoje vlastite skole. Skotista je bilo sve do danas, i u svijetu i u Hrvatskoj. Kako ocijeniti njegovu filozofiju? Ograni­Civsi domet razuma, morao je neke stvari ostaviti nedokucive ili proizvoljne. Takvim postavljanjem izmice mu pitanje zasto nesto uopce postoji. Iako to Skot zeli izbjeCi, i njegovo shvacanje morala krece se u prilicno proizvoljnu pravcu. N a prigovore njegovoj filozofiji Skotov odgovor bi bio da tu dostaje vjera. Taj odgovor nece sve zadovoljiti.

I J•a!l Ockham

William Ockham (oko 1287.-1347.) je roden u selu Ockham blizu Londona. Stupio je u franjevacki red i studirao u Oxfordu. Neko je vrijeme predavao u Oxfordu i Londonu. Dvadesetak go­dina je boravio u Miinchenu u Njemackoj, gdje je i umro. Tamo

117

POVIJEST FILOZOFIJE

je pod zastitom cara Ljudevita Bavarskoga pisao polemicke tek­stove protiv trojice papa i papinstva opcenito.

Ockham je jedan dio svojih predavanja sam priredio kao svoje glavno djelo (naslovljeno "Ordinatio"), a veCi dio su autorizirane biljeske studenata (naslovljene "Reportatio"). Napisao je takoder veliku "Sumu logike" ("Summa logicae") te tumacenja uz neka Aristotelova djela.

Temelj Ockhamove filozofije su dva nacela: nacelo ekonomic­nosti i nacelo svemoCi. Nacelo ekonomicnosti (kasnije popularno poznato kao "Ockhamova britva") kaze da bica ne treba poveca­vati bez potrebe. Ne treba misliti da svakomu pojmu odgovara neko stvarno bice. U stvarnosti postoji samo pojedinacno, a ne i opce. Opce postoji samo kao znak za vise bica. To mogu biti misli, izgovoreni i napisani znakovi. Oni su samo imena, otuda je ova­kvo glediSte nazvano nominalizam (od lat. nomen= ime).

Nacelo svemoCi kaze da je Bog sve mogao stvoriti i drukcije, a takoder i da drugotne uzroke moze promijeniti. Slijedi da nema objektivnoga morala, nego je Bog npr. mogao odrediti i da ga mrzimo i to bi onda bilo dobra i pohvalno. Dalje, slijedi i da ne mozemo nikada utvrditi nuznu vezu izmedu uzroka i posljedice, nego samo mozemo vidjeti da se neke stvari obicno dogadaju na odreden naCin. Time se onda potkopava mogucnost znanja i znano­sti.

Ockham se svojim nominalizmom vraca na pocetke skolastike, zanemarujuCi doprinos velikih mislilaca 13. stoljeca. Svojim ide­jama potkopava temelje vjere, morala i znanosti. A nominalizam nije u stanju dobra objasniti ni proces ucenja. Kako mi mozemo znati da neko bice koje prvi put vidimo spada u odredenu vr­stu i ima odredene osobine ako ono sto je opce nije ostvareno u njemu? Po njegovoj ideji Bozja svemoc bi bila viSe musicavost i tvrdoglavost, negoli utemeljena na Bozjemu sveznanju i apsolut­noj dobroti. Nije li to preslikavanje slike tvrdoglava covjeka na Boga?

Ockham donosi kraj skolastike i u mnogome navjescuje novi vi­jek. On je usmjerio filozofiju u pravcu nominalizma i tu je njegov

118

SUTON SKOLASTIKE

utjecaj prisutan do danas (iako viSe indirektno ), posebno na en­gleskome govornom podrucju. Njegove osnovne ideje cemo pre­poznati kod mnogih kasnijih mislilaca.

II•S II Renesansa

Renesansa je razdoblje u povijesti europske kulture u koje­mu se tezilo povratku antickim uzorima na raznim podrucjima, posebno u umjetnosti, ali i u filozofiji i u religiji (na vise nacina povratak predkrscanskim religijama, odnosno magiji). Zato je zgodno receno da je renesansa "retrospektivno razdoblje". U likov­nim umjetnostima ovo je razdoblje dalo velicanstvena djela, ali se nikako ne moze isto red i za filozofiju.

Renesansa nije dala bas velikih filozofa, duh toga vremena nije bio sklon filozofiji. Povratak antickim uzorima prisutan je i u filozofiji, a to je znacilo najvise povratak Platonu (i neoplatoniz­mu) i Aristotelu. To je bilo potaknuto i olaksano dolaskom ucenih Grka i grckih tekstova na Zapad nakon pada Bizanta pod Turke 1453. godine.

Renesansna filozofija se najvise razvijala u Italiji. VodeCi aristo­telovac renesanse je bio Pietro Pomponazzi (1462.-1525.). VodeCi platonovac renesanse je bio Marsilio Ficino (1433.-1499.), a jedan od najznacajnijih je bioi nas Frane Petrie ( ~~ B.21.5.). Svi su oni mijesali ideje Platona i Aristotela s drugim antickim autorima.

IItJI.ll Druga skolastika

Tijekom renesanse, u 15. stoljecu, nije nestalo skolasticke fi­lozofije, ona je i dalje bila prisutna u skolama, ali se nije dalje razvijala. Taj je zastoj zapoceo vee u 14. stoljecu, posebno u drugoj polovici.

U 16. stoljecu dolazi do prve obnove skolastike ili tzv. "druge" skolastike. Ona traje samo do sredine 17. stoljeca. Taj pokret je bio osobito jak u dvjema tada, nakon otkriCa Amerike, najpros-

119

POVIJEST FILOZOFIJE

peritetnijim zemljama: Spanjolskoj i Portugalu. Iako je bio prisutan i utjecaj Dunsa Skota, ovaj pokret prvenstveno karakterizira po­vratak Tomi Akvinskomu.

Tomin utjecaj je bio jak medu isusovcima, novomu redu koji se tada brzo siri. Ali isusovci se nisu uvijek striktno ddali svake Tomine ideje, neke su stvari i mijenjali. VodeCi filozof ovoga raz­doblja je bio isusovac Francisco Suarez, a vazan je bio i domini­kanac Ivan od sv. Tome.

Francisco Suarez (1548.-1617.) je roden u Granadi u Spanjol­skoj, pristupio je isusovackome redu, predavao je na raznim sve­ucilistima u Spanjolskoj i Portugalu. Glavno mu je djelo "Meta­fizicke rasprave" ("Disputationes metaphysicae"). To djelo je dugo bilo standardan prirucnik metafizike kojim su se sluzili ne samo na katolickim, nego i na brojnim protestantskim sveucilistima. Suarez u mnogim pitanjima slijedi Tomu Akvinskoga, iako u ne­kim bitnim i odstupa od njega.

Ivan od sv. Tome (1589.-1644.) je roden kao Ivan Poinsot u Lisabonu u Portugalu. Studirao je u Portugalu i u Belgiji, potom je stupio u dominikanski red i uzeo redovnicko ime Ivan od sv. Tome. Predavao je na raznim spanjolskim sveuCilistima. Glav­no mu je filozofsko djelo "Tomisticki filozofski tecaj" ("Cursus philosophicus thomisticus"). Ivan kaze da zeli samo vjerno slijediti Tomu, ali on Tomino ucenje razraduje mnogim vrijednim vlasti­tim idejama.

120

III. RANIJA MODERNA FILOZOFIJA

•!• RENE DESCARTES (1596.-1650.) 11.

111111 Zivot

Rene Descartes [De kart], latinski Cartesius ( otuda naziv za njegovu filozofiju "kartezijanizam"), roden je u Francuskoj, u rna­lome mjestu koje je kasnije nazvano po njemu. Zavrsio je ugled­nu isusovacku skolu, gdje je pokazao poseban interes i talent za matematiku. Potom je zavrsio studij prava. Neko vrijeme je bio vojni inzenjer u Tridesetogodisnjemu ratu, a onda se posvetio istrazivanju u fizici i matematici.

Postupno se sve vise bavio filozofijom, iako nije napustio ni znanost. Po njegovu miSljenju i jedno i drugo je bilo usko poveza-

no, i vs .~bziro~ na Svedska kraljica Kristina je trazila ad Descartesa da jaj sadrzaJ 1 s obzirom daje lekcije iz ftlazoftje koje su poeinjale u pet sati uju­na metodu. Dugo tro. On je pak pisao jednome prijatelju da je u Svedskoj je zivio u Nizozem- taka hladna da se tamo "i ljudske misli smrzavaju, kao skoj, posvecen svo- i voda". jim istrazivanjima. U glavnom je bio osamljen i s malo kontakata sa svijetom, osim preko pisama koja je razmjenjivao s najblizim prijateljima. Kada je na poziv kraljice Kristine dosao u Svedsku, nije prezivio prvu jaku zimu: dobio je upalu pluca i umro.

I I !I'll Djela

Glavno Descartesovo filozofsko djelo su "Meditacije o prvoj filozofiji" ("Meditationes de prima philosophia"). Za filozofiju su jos

123

r-II

i 'i

I' I

II

i!lll

POVIJEST FILOZOFIJE

vaznija njegova djela "Rasprava o metodi" ("Discours de la metho­de"), "Nacela filozofije" ("Principia philosophiae") i "Strasti duse" ("Les passions del' arne").

Vidimo da su neka Descartesova djela pisana latinskim jezi­kom, namijenjena za uze znanstvene krugove, a druga francuskim jezikom, namijenjena za sire citateljstvo. Jedan dio njegovih djela objavljen je tek nakon smrti. Osim u filozofiji, Descartes je dao znacajan doprinos i u matematici. Medu ostalim, utemeljio je analiticku geometriju.

I I WJI Filozofija

I I !'II Otac mod erne filozofije

Descartesa se obicno smatra "ocem moderne filozofije", i to s pravom. Vidjet cemo da njegova misao svjesno zeli biti jedan novi pocetak. Ona poCinje odbacivanjem onoga sto su postigli prethodnici, odbacivanjem tradicije, te nastojanjem da se zapocne potpuno od pocetka.

Latinska rijec modernus (moderan) dolazi od rijeCi modo sto znaci II sad a". Stoga bi "moderan" izvorno znacilo II sadasnji". Medutim, od 14. stoljeca ovaj pojam se pocinje koristiti u suzenu znacenju koje ukljucuje i odbacivanje onoga sto je primljeno u proslosti.

U sredistu moderne misli je covjek, tocnije receno subjekt spo­znaje, "ja". Sredisnje pitanje nije vise: "Sto, kako i zasto postoji?" I nego je to sada pitanje: "Sto, kako i zasto mozemo znati?" Stoga i srediSnja filozofska disciplina vise nije metafizika, nego je to sada filozofija spoznaje.

124

RENE DESCARTES

JffllpJII Metoda

Uzor sigurne spoznaje je Descartesu bila matematika. Zato je /elio i u filozofiji, kao i u cijelome ljudskom znanju, primijeni­t i slicnu metodu kao i u matematici i postiCi jednaku sigurnost. I )akle, po njemu je matematicka metoda primjenjiva ne samo u matematici, nego u svakoj vrsti znanja. A matematika polazi od maloga broja ociglednih aksioma i postupno dokazuje velik broj izvedenih istina (teorema). Svoja metodoloska pravila Descartes je sazeo u cetiri sljedeca.

Prvo je pravilo da se nikada nista ne smije prihva­l'ati kao istinito, a da se jasno ne spo­/na da je takvo. To znaCi da treba naj­

Descartes ima veliko (preveliko?) povjerenje u ljudski razum. U djelu "Rasprava o metodi" on spominje da i oni ljudi koji se cesto zale da im mnoge stvari nedosta­ju, u pravilu se nikada ne zale da im nedostaje pameti. Potom dalje kaze da ovo uvjerenje svakoga covjeka da je njegov razum najbolji ne moze biti bez osnove.

brizljivije izbjegavati svako prenagljivanje i neprovjereno donosenje suda, te da treba u svojim sudovima obuhvacati jedino ono sto je ja­sno i razgovjetno, tako da nema nikakva povoda o tome sumnjati.

Drugo: treba svaku od teskoca koju se proucava podijeliti na onoliko dijelova na koliko je to moguce i koliko je potrebno radi njezina najboljega rjesenja. Trece: treba svoje misli upravljati odredenim redom polazeCi od onih najjednostavnijih i najrazu­mljivijih predmeta, da bi se postupno uzdizalo do spoznaje onih najslozenijih. I posljednje, cetvrto, treba posvuda sve tako potpu­no izbrojiti i sastaviti opce preglede, da se moze biti siguran da nista nije izostavljeno.

Q!fU Metodicka sumnja

Descartes misli da je ljudsko znanje nesigurno i problematic­no ne samo zato sto nije koristena prava metoda, nego jos viSe zato sto se nije naslo neosporno sigurno polaziste. On smatra da je bas zbog nesigurna polaziSta sve ono sto je dalje nadograde-

125

POVIJEST FILOZOFIJE

no nesigurno. A kako naCi sigurno polaziste za izgradnju zgrade sveukupnoga ljudskog znanja?

Descartes zeli najprije odbaciti sve ono u sto bi se moglo imalo sumnjati. Na tome sigurnu temelju potom zeli izgraditi sve ljud­sko znanje, i filozofiju i znanost. To je njegova metodicka sumnja. Cilj te sumnje je dakle iskljuCiti sve problematicno da bi se otkrilo ono sto je neosporno istinito.

Po njegovu misljenju, sumnjati se moze, manje ili viSe, goto­vo u sve. Osjetila nam ne mogu dati sigurnost, jer smo vidjeli da nas vise puta varaju. Cesto nam se cini da smo budni, a zapravo spavamo. Mnogo je slicnih primjera.

I u zakljuCivanju mozemo pogrijesiti, pa i kada nam sve izgle­da sigurno i ocito. Moze biti, kaze Descartes, da ni najjednostav­niji matematicki racun (kao npr. 2 + 3 = 5) nije tocan, jer moze po­stojati neki "zli demon" koji nas i tad a vara a da mi to ne vidimo.

Po Descartesu sumnji ne izmice postojanje ni jednoga bica u svi­jetu, pa ni nasega vlastitog tijela. Jedino sto je potpuno sigurno, i u sto se nikako ne moze sumnjati, jest postojanje samoga subjekta koji misli. Glasovita je postala Descartesova izreka koja iskazuje sd nje­gove filozofije: "Mislim, dakle jesam" ("Cogito, ergo sum"). To bi po njemu bila jedina neosporna istina. Ali kako sada iziCi iz izolacije, kako doCi do toga da postoji ista drugo osim mislecega subjekta?

Ako sumnjamo, znaCi da nismo savrseni, kaze Descartes, a svijesti o nesavrsenosti nema bez ideje savrsenstva. Ideja savrsen­stva, pak, nije nam mogla doCi od nas samih koji smo nesavrseni. Stoga, zakljucuje Descartes, mora postojati savrseni Bog koji nam je dao tu ideju.

Descartes prihvaca Anselmov a priori dokaz da postoji Bog (iako ne spominje Anselma). U ideji savrsenoga bica ukljuceno je da nuzno postoji. Najsavrsenije bice ne moze ne postojati, jer bi mu onda nedostajalo jedno bitno savrsenstvo, tj. egzistencija. !deja Boga je, po Descartesu, covjeku urodena.

126

RENE DESCARTES

BuduCi da postoji Bog koji je savrsen i dobar, On nije mogao dati da se nas urn vara kada nesto uvida jasno i ocevidno. Bog je dakle garant, jamac da se u onome sto shvacamo jasno i razgo­vjetno necemo prevariti. Mjera jasnoce i ocevidnosti je po Descar­tesu, dakle, istovremeno i mjera istinitosti spoznaje, neovisno o vanjskome svijetu (jer nas osjetila mogu varati).

sekundarna svojstva

SPOZNAJA

istinitost - - -

dokaz o Bogu - - - -

prvo nedvojbeno nacelo

PREDMET DVOJBE: RAZLOG DVOJBE:

Slika br. 3: Descartesov filozofski sustav

Vee je Descartesov suvremenik, francuski matematicar, fizi­car i filozof Blaise Pascal ( ~~ B.12.3.) kritizirao ova mjerila istinito­sti. Pascal kaze da nesto moze nama biti jasno i ocevidno, a ipak neistinito, kao na primjer kruzenje Sunca oko Zemlje. S druge

127

POVIJEST FILOZOFIJE

strane, nesto moze nama biti nejasno a ipak istinito, kao sto su npr. neke istine vjere.

Descartes definira supstanciju kao ono sto postoji na takav naCin da za svoje postojanje ne treba nikakvu drugu stvar. Toj definiciji potpuno odgovara jedino Bog. Za sve druge supstancije ovoj definiciji treba na kraju dodati: "osim Boga".

Sva ostala bica su nesavrsena i zavisna od Boga. Ima ih po Descartesu dvije potpuno razlicite vrste: misleca biCa (duhovna) i proteina bica (materijalna). A kako znamo da ta bica postoje? Postojanje duha je neposredno ocito, to je vidljivo iz one pocetne istine: "Mislim, dakle postojim."

A buduCi da imamo jasnu ideju proteznosti, kaze Descartes, onda znamo da postoji i vanjski materijalni svijet. On se bas i svo­di na proteznost i kretanje, to su njegove bitne osobine. Stvari, biljke, zivotinje i ljudsko tijelo su svi podlozni mehanickim zakoni­ma, sve je to "protezna stvar" (lat. res extensa).

Drugim rijeCima, po Descartesu nema bitne razlike izmedu stvari, biljaka i zivotinja. Dapace, ziva bica su po njegovu vide­nju posve nalik strojevima. Vidimo da on odbacuje hijerarhiju bica, siroko prihvacenu u prethodnoj filozofiji.

I I '!!OJ Covjek

Descartes se puno dopisivao s njemackom princezom Elizabetom, a posvetio joj je i svoje djelo "Nacela filo­zofije". Ona je kritizirala njegove poglede na covjeka, ukazujuci da se u Descartesovoj mehanicistickoj filozo­fiji ljudskoga tijela ne moze objasniti covjekovo voljno djelovanje. Kako mozemo reci da covjek npr. namjerno dize ruku, ako je ljudsko tijelo kao sve materijalno pod­lozno iskljucivo mehanickim zakonima?

128

Dusa je posve drukCije naravi negoli materijalne stvari, ona je "mi­sleca stvar" (lat. res cogitans). Dusa je besmrtna, a njezi­na veza s tijelom je

RENE DESCARTES

akcidentalna (tj. nebitna). Covjek je zapravo po Descartesu samo dusa. Dusu, odnosno duhovno, karakterizira sloboda. Sa slobod­nom voljom su povezana pitanja etike, ali Descartes do smrti nije uspio izgraditi etiku, iako je to namjeravao i najavio.

Tijelo je, pak, protezna stvar, bitno razliCita od duse, podlozna mehanickim zakonima kao i sva druga materijalna bica. Descartes zato ima velikih problema da objasni kako su tijelo i dusa, dvije odvojene i po svojoj naravi potpuno razlicite supstancije, poveza­ne u covjeku. Nato pitanje on do smrti nije nasao zadovoljavaju­ce rjesenje.

Ql!Jfll Osvrt

Descartesov utjecaj na modernu filozofiju bio je vrlo velik. Fi­lozofi koji su slijedili nakon njega su se ne samo bavili istim pro­blemima koje je on postavio kao srediSnje, nego su mnogi od njih koristili i njegova rjesenja iii su ih pokusavali popraviti.

Je li Descartes zaista poceo od nule, kako je htio i najavio? Mi­slim da upoznavsi i tek sazet prikaz povijesti filozofije mozemo kod njega prepoznati neke ideje prethodnih filozofa. Povjesnicari su ih nasli velik broj. Ono sto je kod njega bitno novo jest drukCije postavljanje problema.

Descartes je izlaz iz sveopce sumnje nasao u izvjesnosti svijesti ( onoga "cogito", "ja"). Da bi dosao do toga da postoji ista drugo, uzima Boga kao jamca. Medutim, kako prihvatiti dokaz da po­stoji Bog, i uopce kako prihvatiti ikakav dokaz, ako je prethodno proglasio podloznim sumnji (i varanju zloga demona) sva logicka pravila zakljucivanja?

Sto mozemo zapaziti kao karakteristicno na pocetku moderne filozofije? S jedne strane to je mehanicizam koji ukida analogiju i hijerarhiju bica. Tu se pokazuje utjecaj brza razvoja prirodnih znanosti koji u njegovo vrijeme poCinje bas s mehanikom. Me­hanika je pocetak moderne fizike, sustavne i uspjesne primjene matematike na istrazivanje prirode.

129

POVIJEST FILOZOFIJE

S druge strane to je subjektivizam koji se viSe ne usredotocuje na svijet ili na Bog a, nego na subjekt "ja", koji postaje mjerilo svega. To mjerilo je za Descartesa ljudski razum, zato se njegov pogled u filozofiji spoznaje naziva racionalizam ( od lat. ratio = ra­zum). Drukciji pogled na izvore i narav spoznaje upoznat cemo kod engleskih empirista, prvenstveno Lockea i Humea, koji su zivjeli malo nakon Descartesa ( ~~ B.13.).

U Descartesa vidimo pocetak jedna idealizma drukcijega od Platonova. Na pocetku i u srediStu svega je moja ideja, ideja su­bjekta koji misli, sve drugo je na neki nacin zavisno od nje. Zato se takav idealizam obicno naziva subjektivni idealizam, za razliku od platonistickoga objektivnog idealizma.

130

•!• RACIONALIZAM NAKON DESCARTESA 12.

I tJI II Spinoza - zivot i djelo

Baruch de Spinoza (1632.-1677.) je roden u Amsterdamu u Nizozemskoj, u zidovskoj trgovackoj obitelji. U svojoj 24. godini napustio je zidovsku vjeru i uzeo ime Benedikt. Zivio je povu­ceno, kontaktirajuCi samo s uskim krugom prijatelja, a za zivot je zaradivao brusenjem leca. Zadnji dio zivota je proveo u Den Haagu, gdje je i umro.

Glavno Spinozino djelo je "Etika" (pun naslov glasi: "Etika dokazana geometrijskim postupkom" /"Etica ordine geometrico demonstrata" /),a objavljeno je tek nakon njegove smrti. Naslov je pomalo varljiv jer se to djelo ne bavi samo etikom, nego Spinoza u njemu sustavno izlaze cjelokupnu svoju filozofiju. Izlaganje se sastoji od niza definicija, aksioma, dokaza i teorema kao u neko­me matematickom djelu.

I tJtJI Spinoza - filozofija

Spinoza polazi od svoje definicije supstancije. Supstanciju de­finira kao ono sto ne treba niSta drugo, niti da bi postojalo, niti da bi bilo shvaceno. Iz toga izvodi da supstancija mora postojati i da moze biti samo jedna. Supstancija je savrsena i beskonacna. Ona je, kako kaze Spinoza, "Bog ili priroda" ("Deus sive natura"). Supstancija ima beskrajno mnogo atributa (bitnih svojstava), ali mi mozemo spoznati samo dva: proteznost i misao.

131

POVIJEST FILOZOFIJE

Proteinost i misao su dakle dva atributa jedne te iste stvamosti. Zato Spinoza naglasava da su red i veza ideja isti kao i red i veza stvari. Supstancija ima i beskrajno mnogo "modusa" ili stanja, tj. jedinki iste vrste. I covjek je jedan takav "modus", a njegova dusa i

Utjecaj Spinozine filozofije (njegova: "Bog iii priroda'') na svakodnevno misljenje mozemo zapaziti u izrazima kao sto su: "Priroda mu je data dobar sluh" iii: "Priroda se pobrinula da zec moze pobjeci svojim neprijateljima." Tu se o "prirodi" govori kao o nekomu bicu i uzroku, iako drugi primjer koji prirodu gleda kao bice koje djelu­je svrhovito nije u skladu sa Spinozinim gledanjem.

tijelo su opet dvije strane jedne te iste stvamosti. Spino­za smatra da se sve dogada nuzno, tj. ne moze biti druk­cije. Sve sto postoji proizlazi iz Bog a ili

Prirode po nuznosti njegove prirode, dakle ni Bog nije slobodan. Spinoza takoder smatra da se nista ne dogada svrhovito.

Zavrsni dio Spinozine "Etike" bavi se covjekom. Ljudska slo­bodna volja je po Spinozi samo iluzija. On ideju slobodne volje tumaCi kao plod neznanja: covjek koji ne poznaje nuzne zakone po kojima zivi misli da ima slobodnu volju i da postoji slucaj. Mudar covjek shvaca da se sve dogada nuzno i to mirno prihvaca, dok nerazuman (krivo) misli da nesto moze promijeniti, pa je to izvor strasti i nemira. Zato je put do mira i srece u spoznaji nuz­nosti.

Spinozina filozofija je tipican racionalisticki sustav koji nasto­ji matematicki staviti naglasak na veze ideja i njihova izvode­nje, a ne pita se jesu li polazne postavke istinite. Tako dolazi do mnogih zakljucaka koji se ne slazu sa svakodnevnim iskustvom: covjek nije samostalno bice, nema slobodne volje, sve sto se do­gada nema nikakve svrhe. Zbog potpuna negiranja slobodne vo­lje i svrhovitosti, u Spinozinu sustavu nema mjesta za problem moralnoga dobra i zla.

132

RACIONALIZAM NAKON DESCARTESA

I t•!l Pascal

Blaise Pascal [Blez Paskal] (1623.-1662.) je roden u Clermont­-Ferrandu, ali je veCi dio zivota proveo u Parizu. Nije nikada po­hadao skolu, skolovao ga je sustavno njegov otac. Bio je prven­stveno genijalni matematicar, prvi znanstveni rad u matematici je objavio vee u 17. godini. Dao je vise vaznih doprinosa matemati­ci (tako je razradio i racun vjerojatnosti) i fizici, a projektirao je i prvi racunski stroj. Ali Pascal je znacajan i kao filozof. Filozofsko djelo su mu tek posmrtno izdane "Misli" (" Pensees"). To je niz fragmenata koje do svoje rane smrti nije uspio sistematizirati.

Iako je vrhunski poznavao matematikv (ili mozda bas zato ), znanost koja je bila uzor racionalistima, Pascal je bio kriticar racionalizma. On kritizira pretenziju racionalista da sve svedu na jasne i oCigled­ne ideje. Covjek je tako malen pred veliCinom svemira i pred beskrajnim Bogom, da je preu­zetno misliti da ce SVOJim razumom sve do kraja iscrpi­ti. Pascal naglasa­va razliku izmedu "duha geometrije"

Pascal je svoja istrazivanja matematicke teorije vjero­jatnosti iskoristio u argumentaciji koja je poznata kao "Pascalova oklada". IIi Bog postoji iii ne postoji. Iako Pas­cal smatra da nije moguce doCi do apsolutne sigurnosti, covjek mora prihvatiti iii jednu iii drugu tezu, mora se "kladiti" na jednu. "Ne mozes izbjeei okladu, jer si vee u igri!" Razumno se "kladiti" da Bog postoji, jer ako pogri­jesis nista ne gubis (ostaje ti ovaj zivot), a ako pogodis dobivas beskrajno (vjecnu srecu u raju). Naprotiv, nera­zumno se "kladiti" da Bog ne postoji, jer pogotkom nista ne dobivas, a pogrjeskom beskrajno gubis.

(apstraktnoga misljenja) i "duha finoce", odnosno "razloga srca" (intuicije). Matematiziran pristup, tako uspjesan u fizici, nece biti koristan u antropoloskim i religioznim pitanjima.

N ajvaznije od svega, racionalisticka metoda nece covjeku pomoCi da razumije sama sebe. Ljudsko biCe ce mu uvijek ostati misterij pun suprotnosti, bice istodobno i veliko i jadno. Pascal na­vodi niz primjera suprotnosti u covjeku. Tako je covjek bice koje misli, to je njegova velicina, ali je i bice koje grijesi ( cesto pogrijesi

133

I'OVIJEST FILOZOFIJE

i sagrijesi), a to je njegova bijeda. Medutim, covjek je bice koje je svjesno da grijesi, u tome je opet njegova velicina.

Pascal smatra da jedino Bog moze covjeku dati rjesenje njego­vih problema, aline "Bog filozofa" (tj. apstraktni Bog), nego zivi osobni Bog. To rjesenje nije samo teorijsko, nego iivotno. Pascal ne odbacuje razumski pristup, nego ga shvaca puna sire nego ra­cionalisti. Po njemu nije razumno zatvoriti oci pred onim najzi­votnijim pitanjima. N aprotiv, razumno je najprije traziti odgovor na pitanja koja odreduju zivot.

It«" Leibniz - zivot i djela

Gottfried Wilhelm Leibniz (1646.-1716.) je roden u Leipzigu u Njemackoj, gdje je i studirao pravo i filozofiju. Zivot je proveo u sluzbi njemackih vladara. Nekoliko je godina bio u diplomat­skoj sluzbi u Parizu. Posljednji i najveCi dio zivota je proveo u Hanoveru, gdje je i umro. Leibniz je bio jedan od posljednjih uni­verzalnih umova, bavio se cijelim nizom vrlo razliCitih disciplina: filozofijom, teologijom, povijescu, fizikom i matematikom ( otkrio je infinitezimalni racun, tj. racun s beskrajno malim velicinama, koji obuhvaca diferencijalni i integralni racun).

Iako Nijemac, Leibniz je svoja djela pisao na francuskome i la­tinskom jeziku. Na kraju zivota svoje osnovne filozofske poglede je sazeto izlozio u djelu "Monadologija" ("Monadologie"). Opsez­nija su mu djela "Novi eseji o ljudskom razumu" ("Nouveau essais

. sur l' entendement humain") i "Teodiceja" (" Essais de Theodicee"). Mnoga su mu djela objavljena tek nakon smrti, neka i desetcima godina kasnije, a ostavio je i velik broj nedovrsenih rukopisa.

HJ1.11 Leibniz - filozofija

Leibniz dijeli sve istine na dvije vrste: 1) razumske ili nuzne i 2) Cinjenicne iii kontingentne. Nuine istine prihvacamo na osnovi nacela neproturjecja, jer njihova negacija vodi u proturjege, druk-

134

RACIONALIZAM NAKON DESCARTESA

cije ne moze biti. Cinjenicne istine prihvacamo na temelju nacela dovoljnoga razloga, ali moze biti i drukcije, tj. njihova negacija ne vodi u proturjecje. Leibnizu se Cini da se ova razlika temelji na (ne)mogucnostima ljudskoga uma, dok bi za jedan savrsen urn sve istine bile nuzne.

Da bi se sto vise istina moglo shvatiti kao nuzne, potrebno je unaprjedenje logike. Leibniz je jedini filozof izmedu srednjega vi­jeka i druge polovice 19. stoljeca koji je odlicno poznavao logiku. Medutim, njegovi su logicki rukopisi objavljeni tek puno nakon njegove smrti i tek dva stoljeca kasnije je bio prepoznat kao prete­ca moderne simbolicke logike.

Leibniz smatra da se sve sto postoji sastoji od monada. Mo­nada je pojedinacno biCe, jednostavno, koje nema dijelova, nema proteznosti, nema velicine ni oblika. Ona je izvor djelovanja. Sve monade su razliCite jedna od druge, ne postoje dvije iste. Svaka monada na neki naCin odraiava sve druge, cijeli svijet ("ogledalo svijeta"). Zavisno od stupnja savrsenosti pojedinih monada, to odrazavanje moze biti manje iii vise savrseno, nesvjesno i svje­sno. Medutim, monade nina koji nacin ne djeluju jedna na drugu ("nemaju prozora").

A kako se nama Cini da mnoga biCa na razne naCine djeluju jedno na drugo? Leibnizov odgovor je da u svijetu postoji unapri­jed uspostavljen sklad (prestablirana harmonija). Primjer za to su dva sata koji su navijeni da pokazuju isto vrijeme. Oni ce ubuduce u svakome trenutku pokazivati isto vrijeme, iako medu njima ne postoji nikakav medusobni utjecaj .

Covjek se sastoji od duse i tijela. Dusa je monada savr5enije vrste, a tijelo se sastoji od manje savrsenih monada. Izmedu duse i tijela nema uzrocne povezanosti, oni ne utjecu jedno na drugo. Postoji samo paralelizam medu njima, kao i medu drugim mona­dama, unaprijed uspostavljen prestabliranom harrrionijom.

Iako Leibniz ne smatra da su sve ideje covjeku urodene, odno­sno on ih nije odmah svjestan, urodena mu je sposobnost da dode do njih. Covjek ima slobodnu volju, dakle njegovo je djelovanje kontingentno. Ali covjek tesko moze ne izabrati ono sto je bolje

135

I li

1

I

POVIJEST FILOZOFIJE

ako to zna. Tako bi ljudsko djelovanje opet bilo do neke mjere odredeno.

Bog je apsolutno savrsena monada. Kako Leibniz dokazuje da postoji Bog? Bica koja su kontingentna nemaju dovoljan razlog postojanja u sebi, pa mora postojati jedno Nuzno bice, ~· Bog. Leibniz prihvaca i jednu verziju ontoloskoga dokaza, kao i dokaz koji polazi od postojanja vjecnih istina (kao kod Augustina).

Leibniz smatra da je Bog stvorio najbolji moguCi svijet. A ot­kuda onda zlo u svijetu? Leibniz razlikuje metafizicko, fizicko i moralno zlo. Metafizicko zlo je manjak savrsenstva u stvorenjima, sto proizlazi iz same Cinjenice da nisu Bog. Fizicko zlo je u bolima koje covjek podnosi, a cija svrha je uvijek izbjegavanje nekoga veceg zla ili postizanje nekoga veceg dobra. Moralno zlo iii grijeh jest posljedica covjekove slobodne odluke.

Leibniz donosi pogled na svijet koji je u svojim temeljima pri­licno proizvoljan (monade i prestablirana harmonija). Medutim, on se potrudio oko rjesenja mnogobrojnih pojedinacnih filozof­skih pitanja i u tome dao znacajan doprinos. On ima znacajnih problema u nastojanju da svoje poglede uskladi u cjelinu. Poseb­na mu je poteskoca uskladivanje nuznosti, koju tako cesto vidi, i slobode, koju ne moze zanijekati. Takoder, puno je bio kritiziran njegov optimizam koji vidi svijet kao najbolji moguci.

136

13.

I~JI!I Uvod

Na engleskome govornom podrucju razvio se empirizam (od grc. empeiria = iskustvo ), drugi glavni novovjekovni pogled na filozofiju spoznaje. Taj pravac se naravno nastavlja na ideje Wi­lliama Ockhama, a suprotstavlja se Descartesovim pogledima na spoznaju. Glavni su mu predstavnici Johri Locke i David Hume, pa cemo o njima opsirnije govoriti. Spomenut cemo najprije jed­noga filozofa koji se moze smatrati pretecom empirizma.

Francis Bacon (1561.-1626.) je bio engleski ddavnik, a glav­no mu je filozofsko djelo "Novi Organon" ("Novum Organum"). Htio je zasnovati novu induktivnu logiku kao sredstvo ne samo za istrazivanje prirode, nego i za ovladavanje prirodom. Medutim, ostao je daleko od ostvarenja te zamisli. Najpoznatiji je po svojoj klasifikaciji "idola" (predrasuda i obmana) koje treba izbjegavati. Podijelio ih je na idole "plemena" (koji proizlaze iz ljudske na­ravi), idole "spilje" (predrasude specificne za pojedinca), idole "trga" (koji proizlaze iz jezika) i idole "kazalista" (koji proizlaze iz pogrjesnih filozofija).

Dli'JII Locke - zivot i djela

Engleski filozof John Locke (1632.-1704.) je studirao filozofi­ju i medicinu. Nakon sto je kratko predavao filozofiju u Oxfordu, aktivno se angazirao u politici. Bilo je to s promjenjivim uspjehom buduCi da je u to vrijeme u Engleskoj bilo vise politickih prevrata

137

POVIJEST FILOZOFIJE

i preokreta. Zbog politickih razloga je neko vrijeme zivio u Fran­cuskoj i u Nizozemskoj.

Njegovo glavno filozofsko djelo je opsezan "Esej o ljudskom razumu" ("An Essay Concerning Human Understanding"), a drugo vazno djelo je "Dvije rasprave o vladi" ("Two Treatises of Gover­nment"). Kako vidimo iz ovih naslova, Locke se prvenstveno ba­vio filozofijom spoznaje i politickom filozofijom.

IIIC!ICJI Locke - filozofija

U filozofiji spoznaje Locke se smatra glavnim predstavnikom empirizma. Empiristi kazu da je izvor svega naseg znanja u ono­me sto zamjeeujemo osjetilima (a ne u razumu kako kazu racio­nalisti). Prije negoli dobije podatke od osjetila, ljudski razum je tek "prazna ploca" (tabula rasa). Locke izricito kaze, to je njegova sredisnja misao, da "nema nicega u razumu sto nije prije bilo u osjetilima".

Ideja je po Locku bilo kakav mentalni saddaj, sve ono sto covjek opaza u sebi ili izvan sebe. Sve nase ideje se temelje na osjetilnim predodzbama: ili na izvanjskome osjetilnom opaza­nju (sensation) iii na nutarnjemu samoopazanju (reflection). To su jednostavne ideje kod Cijega je nastanka covjek pasivan, tj. on ne moze na njih utjecati.

On dalje smatra ida semi ne mozemo ni daleko udaljiti od ona­ga sto nam daju osjetila. Slozene ideje nastaju povezivanjem jedno­stavnih ideja i u njihovu nastanku covjek je aktivan. Na primjer, kombinacijom odredene boje, oblika itd. nastaje ideja jabuke.

Povezivanjem stvari koje imaju nesto zajednicko I judi stvaraju opee ili apstraktne ideje, i to samo u prakticne svrhe klasifikacije i govora. U stvarnosti zapravo opee ne postoji, nego postoje jedino pojedinacne stvari. BuduCi da je ljudska spoznaja ogranicena na datosti osjetila, ona ne moze upoznati bit stvari. Opee imenice su stoga samo zajednicka imena za vise stvari. Ovo glediste, koje se

138

EMPIRIZAM

javilo vee u srednjemu vijeku, poznato je kao nominalizam (od lat. nomen= ime).

U politickoj filozofiji Locke je teoreticar liberalizma ( od lat. liber = slobodan) i kriticar ddavnoga apsolutizma. On smatra da prava pojedinca ograni­cavaju moe ddave koja ih mora po­stivati. Ali ta pra­va se po njemu ne temelje na nekome objektivnom do­bru, nego na slobo­di pojedinca da Cini sto hoee. Po Loc­keu treba postiva­ti i tudu savjest i tolerirati razlicite religije, osim kato-

Buduci da Lockeova politicka filozofija nema objektivno utemeljenje, nego on prava di'Zave izvodi iz sporazu­ma pojedinaca koji joj predaju odredena prava, Locke u svome politickom llberalizmu ima prilicno proizvoljne granice. Tako on u svome djelu "Esej o toleranciji" (''An Essay Concerning Toleration") kaze da driava treba be­zobzirno progoniti katolike: "Sto se tiee papista [tako Locke naziva katolike], posve je sigurno da ne treba tolerirati sirenje njihovih opasnih misljenja, koja prijete potpunlm ru5enjem svim vladama osim papinskoj. Da bl suzbio njihova misljenja, vladar je duzan strogo kazniti svakoga tko usmeno iii pismeno poene siriti bilo koje od njih. [ ... ] Papisti ne trebaju uzivati blago tolerancije.''

licke (vidi tekst u okviru). Locke ne razlikuje osjetilnu od razumske spoznaje, osjete i pre­

dodzbe od pojmova, odnosno svodi ovo drugo na prvo. BuduCi da usko ogranicava moguenosti ljudskoga znanja, ni njegova po­liticka filozofija nema objektivnoga utemeljenja.

IIICJII" Berkeley

George Berkeley (1685.-1753.) je roden, skolovao se i neko vrijeme predavao u Irskoj. Puno je putovao i na kraju postao anglikanski biskup. Glavno mu je djelo "Rasprava o nacelima ljudske spoznaje" ("A Treatise Concerning the Principles of Human Knowledge"), a drugo znacajnije, popularnije pisano, jest "Tri raz­govora izmedu Hylasa i Philonousa" ("Three Dialogues between Hylas and Philonous").

139

I

I

I

ill:

~I~,

POVIJEST FILOZOFIJE

Osnovno Berkeleyjevo nacelo jest: "Biti je (znaCi) biti percipi­ran" (Esse est percipi). On tvrdi da mi zapravo ne spoznajemo, pa niti ne percepiramo, ne vidimo, ne cujemo, ne pipamo itd. stvari izvan nas, nego jedino svoje osjete. Tako lako dolazi do zakljucka da materijalne stvari ne postoje.

Je li onda nas duh jedino sto postoji? Berkeley odgovara da mozemo zapaziti da smo kod nastanka nekih ideja aktivni (~. sami ih stvaramo ), a kod drugih smo pasivni. Ove druge po nje­mu nastaju tako da Bog u nama izaziva odredene percepcije. A postoje li drugi ljudi? Berkeley smatra da postoje i drugi duhovi koji takoder imaju percepcije kao i mi, da se u to mozemo uvjeriti iz razgovora. Ali ako je sve moja percepcija, kako onda ne zaklju­citi da su to i ljudi oko mene?

Berkeley je, kako sam kaze, htio opovrgnuti (jeftino?) skepti­cizam i ateizam. Ali iz njegovih proizvoljnih pocetnih teza slijedi nesto posve drugo. Ako objektivna stvarnost izvan nas ne posto­ji, kako onda uopce dod do istine? Nije li onda sve proizvoljno?

I!CJI0.11 Hume- zivot i djela

Skotski filozof David Hume (1711.-1776.) roden je u Edinbur­gu. Nakon sto je bezuspjesno pokusavao postati profesor na sve­ucilistu, posvetio se diplomatskoj i ddavnickoj karijeri. u diplo­matskoj sluzbi je neko vrijeme boravio u vise europskih zemalja, najvise u Francuskoj.

Glavno mu je djelo "Rasprava o ljudskoj prirodi" ("A Treatise of Human Nature"). Druga vaznija filozofska djela su jos i "Istrazi­vanja o ljudskom razumu" ("Enquiries Concerning Human Under­standing") i "Istrazivanja o nacelima morala" ("Enquiries Concer­ning the Principles of Morals").

140

EMPIRIZAM

I !CJI:B Hume - filozofija

Hume nastavlja svoja razmiSljanja na Lockea i empirizam do­vodi do krajnjih posljedica. On primjenjuje nacela empirizma i na sam um, pa kaze da urn nije niSta drugo nego samo skup osjeta i ideja. Ne postoji po njemu nikakva misleca supstancija, nesto kao ljudska dusa, ljudsko "ja".

Hume sebi upisuje u veliku zaslugu da je otkrio nacela gru­piranja ideja. On smatra da covjek ideje povezuje po nekim pra­vilima, npr. po slicnosti, po bliskosti u prostoru i vremenu te po nacelu vremenskoga slijeda. Tako je povezao mehanicizam i su­bjektivizam koji karakteriziraju modernu filozofiju, odnosno pri­rnijenio je mehanicizarn i na sam subjekt.

Hume kaze da mi nikako ne mozemo spoznati uzrocno-poslje­dicne zakone u svijetu. Nairne, budud da je po empiristima jedini izvor znanja osjetilno iskustvo, a ono nam moze jedino otkriti sa­dasnje (ili prosle) Cinjenice, nikako ne mozerno sigurno spoznati sto ce se dogoditi u buducnosti. Jos manje nas osjetila mogu do­vesti do toga da nesto bas mora biti tako kako jest, da neki uzrok nuzno i uvijek izaziva neku posljedicu. Svi tzv. prirodni zakoni ternelje se po Humeu jedino na nasoj navici da se nesto redovito dogada na odreden naCin, pa ocekujemo da ce tako biti i ubudu­ce.

Po Humeu ne mozerno nikako dod do spoznaje postojanja Boga jer on, kako smo vidjeli, odbacuje mogucnost spoznaje ika­kva uzroka. N emo­gucnost objektiv­ne spoznaje rusi onda i mogucnost objektivna uteme­ljenja morala. Sto­ga se moral po Hu­

Ni Humeova filozofija koja najuze ogranicava ljudsko znanje nema tolerantne posljedice, kako bi neki moz­da ocekivali. Hume na kraju svoga djela "Istrazivanja o ljudskome razumu" preporucuje da se bez milosti spale sve knjige koje govore nesto o onim podruqima o koji­ma se po njemu ne moze imati znanje.

rneu temelji jedino na osjecajima, a isto tako i religija. Rezultat Humeove filozofije je negiranje mogucnosti znanosti

i morala. Vee je Kant kritizirao Hurnea sto nije uocio da uspjesi

141

POVIJEST FILOZOFIJE

znanosti ne mogu biti slucajni, pa da se onda ne moze osporavati mogucnost znanja koje nadilazi ono o cemu nam svjedoce osje­tila. Hume je tvrdio da mi neke dogadaje ocekujemo samo zbog navike, a nije se pitao moze li zaista biti slucajno da se neke pra­vilnosti stalno ponavljaju, pa i bezbroj puta.

142

•!• IMMANUEL KANT {1724.-1804.) lQ.

1~11!1 Zivot

Immanuel Kant je roden u skromnoj i siromasnoj obitelji ( otac mu je bio sedlar), u istocnonjemackome gradu Konigsbergu na obali Baltickoga mora ( danas je taj grad u Rusiji i zove se Ka­linjingrad). Na tamosnjemu sveucilistu je studirao matematiku, fiziku, filozofiju, teologiju i klasicnu latinsku knjizevnost.

Po zavrsetku studija najprije je radio kao privatni kucni uci­telj. Potom je poceo predavati na sveucilistu na kojemu je i stu­dirao. Predavao je razne predmete, od filozofije do fizike i teorije vojnih utvrdenja. U rodnome gradu je proveo cijeli Zi­vot, nikada se od njega nije udaljio viSe od nekoliko

Kazu da je Kant bio izvanredno toccm u svome sva­kodnevnom rasporedu pa da su prodavacl u ducanima ispred kojih bi prolazio po njegovu kretanju namjestali svoje satove.

desetaka kilometara. Sa svijetom je kontaktirao preko svojih dje­la i postupno je stekao velik ugled u Njemackoj. Umro je takoder u rodnome gradu.

I~ RJI Djela

Glavna Kantova djela su njegove glasovite tri kritike: "Kritika cis toga uma" (" Kritik der reinen Vernunft"), "Kritika prakticnoga uma" ("Kritik der praktischen Vernunft") i "Kritika moCi sudenja"

143

I'OVlJEST FILOZOFIJE

(" Kritik der Urtheilskraft"). Zato se njegovo filozofsko ucenje cesto naziva kriticizam.

Druga njegova vaznija filozofska djela su "Prolegomena za svaku buducu metafiziku" ("Prolegomena zu einer jeden kiinftigen Metaphysik"), "Osnove metafizike morala" ("Grundlegung zur Metaphysik der Sitten") i "Metafizika morala" ("Die Metaphysik der Sitten").

Jos za Kantova zivota njegovi su ucenici objavili biljeske s ne­kih njegovih predavanja kao knjige, druge su objavljene nakon smrti. Kant je, posebno u ranijemu razdoblju zivota, pisao i nefi­lozofska djela, najvise iz podrucja prirodnih znanosti.

1~!10• Filozofija

lliftCJUI Uvod

Kant svoje razmiSljanje nastavlja na djelo svojih neposrednih prethodnika. Sam kaze da je bio "probuden iz dogmatskoga dri­jemeza" Humeovim zakljuccima da nije moguce sigurno utemelji­ti ni znanost ni moral. On je pokusao naCi izlaz iz te katastrofalne situacije.

Kant je smatrao da su matematika i fizika sigurno valjane. Brz napredak fizike u njegovo doba nije ostavljao puno mjesta sum-

Da bismo shvatili srz Kantova rjesenja problema spoznaje, pomoci ce nam jedna banalna uspo­redba. Covjek koji uvijek nosi zelene naocale (iii mozda jos bolje: zelene Ieee) moze biti siguran da ce uvijek vidjeti sve zeleno. Ali to nije zato sto je sav svijet zelen, nego zato sto ga on stalno gleda kroz zelena stakla.

144

nji. Zato se on ne pita jesu li valjane, nego postavlja pi­tanje kako je to mo­guce objasniti na­kon Humea. Isto vrijedi i za moral. Kant je uvjeren da postoje opcevaze-

IMMANUEL KANT

1 .1 moralna nacela pa postavlja pitanje kako ih je moguce uteme-1 j i ti.

S obzirom na utemeljenje znanosti, Kantov je odgovor da su I ( J samo znanosti o fenomenima (grc. fain6menon = pojava, od fai­llt'sthai = pokazivati se), tj. o svijetu kako ga mi dozivljavamo, o r1asemu dozivljaju svijeta, a ne o svijetu kakav je on zaista u stvar­nosti. Pogledat cemo Kantov odgovor malo podrobnije.

IIi !!':1 Vrste sud ova

Kant u svojoj analizi koristi dvije podjele sudova: podjelu na .maliticke i sinteticke sudove i podjelu na sudove "a posteriori" (lat. "od kasnijega", tj. od onoga sto dolazi poslije) i sudove "a Jlriori" (lat. "od prvoga", tj. od onoga sto dolazi prije).

Analiticki sudovi su oni koji sene temelje na iskustvu, nego na analizi pojma koji je subjekt suda. Kod njih je predikat ukljucen u pojam subjekta. Oni su univerzalni i nuzni, ali nam ne kazu ni­.~ta novoga o stvarnosti. Takav je na primjer sud: "Trokut ima tri kuta." U pojmu trokuta je ukljuceno da ima tri kuta, pa istinitost ovoga suda slijedi iz samoga pojma subjekta, bez obzira na isku­stvene provjere.

Sinteticki sudovi su oni kod kojih predikat nije ukljucen u po­jam subjekta, pa njihovu istinitost nije moguce znati bez obzira na iskustvo. Sintetickih sud ova po Kantu ima dvije vrste: "a poste­riori" i "a priori". On smatra svojom bitnom zaslugom da je otkrio ove druge i njihovu vaznost.

Sinteticki sudovi a posteriori su oni koji se temelje na iskustvu, koji kazu nesto novo o stvarnosti, ali nisu ni univerzalni ni nuzni. Takav je na primjer sud: "Petar je na lutriji dobio milijun kuna." Prije iskustvene provjere ne mozemo znati tko je dobio na lutriji, to je nesto slucajno sto je moglo biti i drukcije.

Sinteticki sudovi a priori su oni koji nam kazu nesto novo o stvarnosti, ali ipak jesu i univerzalni i nuzni. Kantov vlastiti pri­mjer je sud: "7 + 5 = 12". Takvi su po njemu svi sudovi materna-

145

POVIJEST FILOZOFIJE

tike i fizike. Kantovo osnovno pitanje je kako su moguCi sinteticki sudovi a priori. On ne sumnja da takvi sudovi postoje. On smatra da u njima mora biti nesto sto ne dolazi iz osjetilnoga iskustva. Nairne, osjetila nam mogu svjedociti samo o pojedinacnome i ci­njenicnom, a ne o opcemu i nuznom. To neiskustveno u takvim sudovima po Kantu dolazi iz samoga uma.

I~ I!CftOI Spoznaja: prostor i vrijeme

Po Kantovu tumacenju ljudska spoznaja je sinteza onoga sto daje osjetilno iskustvo i onoga sto daje urn. u tome smislu se moze reCi da Kant Cini sintezu izmedu empirizma i racionaliz­ma. Objekt daje ono "sto" se spoznaje (saddaj, gradu), a subjekt, urn, daje ono "kako" se spoznaje (oblik). Medutim, za razliku od Aristotela, Kant ne misli da urn ono opce izvlaci (apstrahira) iz iskustva. On smatra da urn to opce iz sebe prenosi u svaku vrstu spoznaje. Mi po Kantu upoznajemo samo pojave, tj. samo osjetilne utiske koje stvari u nama proizvode, a ne same stvari kakve su one u sebi.

Ono sto po Kantu urn svojega daje jesu uvjeti svakoga iskustva i svake spoznaje. Na podrucju osjetilne spoznaje mi sve opazamo u prostoru i vremenu. Ali to po Kantu nisu svojstva stvari nego nasi subjektivni uvjeti dozivljavanja predmeta. Drugim rijecima, ne mozemo reCi da stvari postoje u prostoru i vremenu, nego da cemo ih mi uvijek dozivljavati u prostoru i vremenu.

Prostor i vrijeme nisu nesto sto otkrivamo u stvarnosti, nego nesto sto nase spoznajne moci "prenose" u nas dozivljaj stvarno­sti. Mine mozemo ni zamisliti neku stvar izvan prostora i vreme­na. Kant smatra da nam o tome svjedoce geometrija i aritmetika. Prva se odnosi na prostor a priori, a druga na vrijeme a priori. Matematika, dakle, ne govori o stvarnosti, nego o uvjetima nasega dozivljavanja stvarnosti.

146

IMMANUEL KANT

(Q!Q Spoznaja: kategorije

Kao sto su prostor i vrijeme oblici opazanja, tako i dvanaest ka­tcgorija jesu oblici misljenja. Kant ovih dvanaest kategorija izvodi iz svoje cetverostruke podjele sudova prema kvantiteti, kvaliteti, re­laciji i modalitetu. Tako dobiva dvanaest vrsta sudova, a svakoj vrsti suda prikljucuje jednu kategoriju (vidi tablicu).

Tablica br. 2: Kantovih dvanaest kategorija koje proizlaze uz njegove podjele sudova

Osnova podjele Vrsta suda (primjer) Kategorija kvantiteta opCi (Svi S su P) jedinstvo kvantiteta posebni (Neki S su P) mnostvo kvantiteta pojedinacni (Jedan S je P) cjelokupnost kvaliteta potvrdni (S je P) realnost kvaliteta nijecni (S nije P) negacija kvaliteta beskonacni (S je ne-P) limitacija (ogranicenje) relacija kategoricki (A) supstancija-akcident relacija hipoteticki (Ako A onda B) uzrok-posljedica relacija disjunktivni (IIi A iii B) uzajamno djelovanje modalitet problematicni (Mozda je A) mogucnost modalitet asertoricki (Stvarno je A) egzistencija modalitet apodikticki (Nuzno je A) nuznost

Kant napominje da je u svakoj od cetiri podjele sudova treca kategorija na odreden naCin sinteza prve i druge. On takoder kaze da su ovih dvanaest samo osnovne kategorije a priori, a njihovim povezivanjem se izvode i druge koje ne nabraja poimence.

Vidimo da po Kantu npr. supstancija i uzroci nisu nesto sto postoji U stvarnosti, nego SU to opet Sarno uvjeti nasega iskustva. One se po njemu ne izvode iz stvarnosti, kako bi rekao Aristo­tel, nego se izvode iz ljudske svijesti. Kao sto se matematika bavi oblicima opazanja, tako se prirodne znanosti, posebno fizika, bave kategorijama. Ove znanosti postizu nuznost bas zato sto se bave fenomenima, tj. uvjetima nasega dozivljavanja stvarnosti, a ne stvarnoscu kakva je ona nezavisno od nas.

147

l'OVIJEST FILOZOFIJE

Kako kategorije po Kantu sudjeluju u spoznaji? Na primjer kazemo: "Kamen je topao zato sto ga sunce zagrijava." Tu je sa­ddana kategorija uzroka koja dolazi ne od objekta, nego od subjek­ta. Osjet nam moze dati samo cinjenicu topline, ali ne i kategoriju uzroka. Spoznaja nije moguca bez i jednoga i drugoga, ona po Kantu nastaje njihovim sjedinjavanjem. Kategorije su bez osjeta prazne, osjeti su bez kategorija slijepi.

Spoznaja nuznosti je po Kantu dakle moguca samo zato sto mi mozemo biti sigurni da cemo uvijek stvari dozivljavati na odre­den nacin, a ne zato sto stvari same po sebi uvijek jesu ovakve ili onakve. Ovi analizirani oblici svijesti vrijede jedino za nase isku­stvo, a ne izvan njega.

I{'M-1' Antinomije cistoga uma

Ako urn pokusava traziti odgovor na pitanja koja su izvan na­sega iskustva, on u tome ne moze uspjeti, zaplice se u proturjecja (antinomije) i ne moze naCi odgovor. Ipak, kaze Kant, ljudski urn naravno tezi (!) prema tome, iako to ne moze postiCi. Dakle, meta­fizika je po Kantu nemoguca.

Kant metafiziku usporeduje s golubicom kojoj se cini da bi letjela br-Ze kada ne bi bilo zraka koji je usporava, a ne vidi da bi u takvu slucaju zapravo pala. Zrak koji po Kantu nedostaje metafizici jesu iskustvene cinjenice.

Takva pitanja koja prekoracuju granice iskustva su na primjer pita­nja o svijetu, o dusi

i o Bogu. Ove ideje covjek naravno stvara u teznji za ujedinjavanjem mnostva svojih iskustava. Tako ujedinjavanjem mnostva vanjskih iskustava nastaje ideja svijeta. Ujedinjavanjem mnostva nutarnjih iskustava nastaje ideja duse. Covjek nastoji ujediniti i obje ove vrste iskustava pa tako nastaje ideja Boga kao uzroka svega.

Da bi se doslo do spoznaje da Bog postoji, trebalo bi nam nacelo uzrocnosti koje bi vrijedilo u svijetu, a ne samo u nasemu doziv­ljavanju svijeta, a toga po Kantu nema. Zato on smatra da se ne moze dokazati da Bog postoji. "Morao sam ograniCiti znanje, da bih dobio mjesto za vjerovanje", kaze Kant. Osim upuCivanja na

148

IMMANUEL KANT

vjerovanje, Kant pokazuje i filozofski put k Bogu preko postulata prakticnoga uma ( ~~ B.14.3.7.).

S obzirom na svijet Kant navodi cetiri antinomije. Prva je anti­nomija kvantitete, tj. pitanje je li svijet prostorno i vremenski ne­ogranicen ili nije. Druga je antinomija kvalitete, tj. pitanje dolazi li se dijeljenjem do nedjeljivih cestica ili ne. Treca je antinomija relacije, tj. pitanje postoji li u svijetu sloboda ili ne. Cetvrta je an­tinomija modalnosti, tj. pitanje postoji li Nuzno bice od kojega svijet zavisi ili ne postoji. U sva cetiri slucaja po Kantu nije moguce dokazati nijednu od suprotstavljenih teza.

Kant ponosno kaze da je u filozofiji napravio "kopernikansku revoluciju", tj. preusmjerio je od objekta prema subjektu spoznaje. On smatra da filozofija nije mogla napredovati dok je hila usmje­rena prema objektu (stvarnosti koju se spoznaje), pa da je on na­sao spasonosno rjesenje.

I~ JIC!t711 E tika

Ukinuvsi metafiziku Kant onda vise nije mogao na njoj ute­meljiti etiku, a kako ce covjek zivjeti bez moralnih nacela? Kao sto nije sumnjao u valjanost znanosti, Kant isto tako nije sumnjao ni u postojanje opcega moralnog zakona. On smatra da se moral ne moze utemeljiti na osjecajima, nego jedino na razumu.

Moralni zakon je po Kantu II Cinjenica uma" I nesto sto se ra­zumnom bicu ocevidno, neizbjezno i samo namece iznutra. Taj zakon je kategoricki, tj. nije hipoteticki u obliku "ako hoces ... onda trebas", nego saddi jedno bezuvjetno "trebas". Taj zakon je forma­Zan, tj. on ne kaze "sto" treba Ciniti, nego samo "kako" treba izgle­dati nacelo postupanja. Taj zakon je i autonoman ( od grc. autos =

sam, vlastiti; i nomos = zakon), tj. ne dolazi ni od koga izvana, nego zz samoga uma.

A kako glasi moralni zakon, koji Kant naziva "kategoricki im­perativ"? "Djeluj tako da maksima /nacelo, pravilo/ tvoje volje u svako doba ujedno moze vrijediti kao opCi zakon!" Da bi nam ovo nacelo bilo jasnije, sjetimo se da ljudi koji, na primjer, lazu, kradu

149

I'OVIJEST FILOZOFIJE

ili se na neki slican naCin nemoralno ponasaju, nikada ne zele da se i drugi (a jos manje svi) ponasaju na isti naCin (a posebno ne

Po Kantovu kategorickom imperativu moze ispasti da je moralni zakon i nesto sto nitko ne bi prihvatio kao mo­ralni zakon. Na primjer, tome zahtjevu odgovara mak­sima: "Uvijek svezi najprije desnu cipelu pa tek onda lijevu!"

prema njima). Osim ove naj­

opcenitije formu­lacije moralnoga zakona, Kant na­vodi i sljedece na­

celo: "Djeluj tako da tretiras ljude, kako sebe tako i druge, uvijek kao cilj a nikada kao sredstvo!" Ovim Kant naglasava duznost postivanja posebna dostojanstva covjeka kao razumna i slobod­na bica.

Po Kantu moralna dobrota nekoga ljudskog cina ne slijedi iz objekta, lj. niSta nije dobro po sebi. Uostalom, kako smo vidjeli prije, Kant smatra da mi ni ne mozemo znati kakve su zapravo stvari u sebi. Moralno dobro nekoga cina zato po Kantu slijedi jedino iz dobre nakane (lj. iz odgovora na pitanje "Zasto to cinis?"). Sarna pak nakana je po njemu dobra jedino ako se radi iz duznosti, lj. zato da bismo postivali moralni zakon. Drugim rijecima, nije dovoljno raditi prema duznosti, nego treba raditi i iz duznosti.

Ovdje Kant naglasava razliku izmedu prava i mora/a. Pravo odreduje samo vanjske postupke. Ddava moze takve postupke svojim zakonima naredivati i kaznjavati one koji ih ne vrse. Ali ona ne moze imati uvida u nakane, a to je bitno za moralnost postupka.

J''!1fll Postulati prakticnoga uma

Kant smatra da prakticni urn moze doci do nekih "postulata" (lat. postulatum = zahqev) koji su nedostizni cistome umu. Te isti­ne su uvjeti postojanja moralnoga zakona, a postojanje moralnoga zakona je po Kantu neposredno ocito. Drugim rijecima, moralni zakon nas vodi do nekih spoznaja do kojih covjek ne moze dod samim svojim spoznajnim modma (lj. Cistim umom).

150

IMMANUEL KANT

Prvo, buduci da je sigurno i ocito postojanje moralnoga za­kona, u covjeku mora postojati slobodna volja. Nairne, ako sam duzan nesto uciniti, onda to moram i moCi uCiniti. Da su ljudski postupci predodredeni, moralni zakon ne bi imao smisla.

Drugo, budud da se zahljev za savrsenim ispunjavanjem mo­ralnoga zakona u ovome zivotu nikada ne ispunjava u potpuno­sti, a tome je covjek duzan teziti, mora postojati i besmrtnost duse. N aime, is to kao i u prethodnome slucaju, moralni zahljev mora biti ostvariv.

Trece, budud da je razumno ocekivati da zli Cini budu kaznje­ni, a dobri nagradeni, lj. povezani sa srecom, mora postojati i Bog. Nairne, covjek tone moze ostvariti, ni sam ni u zajednici. Tako Kant preko svoje etike dolazi do nekih istina kojima je u "Kritici cistoga uma" zanijekao spoznatljivost.

I' !ft:l Estetika

U svojoj trecoj "Kritici" Kant se viSe bavi estetikom. On kaze da je lijepo ono sto se opcenito svida bez pojma. Estetski sud se ra­zlikuje od spoznaje jer se on dogada bez pojma. I tu se pokazuje jedna antinomija. Nairne, estetski sud zahtijeva opce vazenje, a ne dokazuje se, ne temelji se na analizi.

Estetski sud po Kantu nije subjektivan, u smislu da bi bio ra­zliCit kod razlicitih ljudi, jer se temelji na ljudskome naravnom dozivljavanju. Kant kaze i da je lijepo ono sto se svida bez koristi. U tome je po njemu razlika izmedu lijepoga i ugodnog, ugodno je subjektivno i za razliCite ljude razlicito.

Osim lijepoga, Kant u svojoj estetici mnogo analizira i uzvi­seno. Dok se lijepo tice kvalitete, uzviseno se tice kvantitete. Po Kantu se uzviSeno odnosi na nesto neusporedivo veliko Ciju pre­dodzbu prati ideja cjelokupnosti. Ova velicina se moze odnositi na vrijeme, prostor, moe i snagu djelovanja i sl. Uzviseno covjek posebno zapaza u prirodi.

151

1'1 lVIII·ST 1:11.0/0FIJE

(ri Jl¥0 Osvrt

Kant je najutjecajniji filozof novoga vijeka i ostavio je vrlo zna­cajan utjecaj na razmisljanja veCine filozofa u 19. i 20. stoljecu, ne samo onih koji su bili bas kantovci ili neokantovci. Svojim subjek­tivizmom u filozofiji spoznaje i formalizmom u etici ostvario je velik utjecaj i na duh vremena koje je slijedilo, utjecaj koji je cak rastao sve do danas.

Kantova "revolucija" u filozofiji je prije antikopernikanska ne­goli kopernikanska, jer on stavlja sebe (tj. subjekt koji spoznaje) u srediSte svijeta, a ne obrnuto kao Kopernik. Kant je okrenuo i odnos teorijskoga i prakticnog. Dok su najveCi prethodni filozo­fi utemeljivali etiku na spoznaji objektivne stvarnosti, on cini obrnuto, spoznaju slobodne volje, besmrtnosti duse i postojanja Boga temelji na etici.

Na jedno od srediSnjih pitanja filozofije o tome gdje i kako postoji ono opce, opCi pojmovi i zakoni, Kant je dao treCi moguCi odgovor, drukCiji od Platona i Aristotela. On smatra, kako smo vidjeli, da su oni u nasemu umu i da ih mi zapravo transponiramo (prenosimo) u stvarnost. Koliko je taj odgovor uvjerljiv?

Prva slaba tocka koju su Kantovi kriticari napali jest samo po­stojanje sintetickih sudova a priori. Mnogi kriticari ukazuju da su­dovi matematike, kao Kantov primjer "7 + 5 = 12", nisu sinteticki nego analiticki, tj. da je njihovu istinitost moguce znati i bez isku­stva. S druge strane, sudovi fizike jesu sinteticki, ali nisu a priori. Da ti sudovi nisu a priori nuzni pokazao je jasno razvoj fizike nakon Kanta. U tome razdoblju su se mnoge u Kantovo vrijeme vazece teorije pokazale pogrjesnima, a to ne bi bilo moguce da su zakoni fizike uvjeti iskustva, a ne iskustvene generalizacije. Ako pak sinteticki sudovi a priori ne postoje, onda Kantovo polazno pitanje nestaje.

Sredisnji unutarnji problem u Kantovu rjesenju pokazuje se vee na pocetku. Nairne, ako se kaze kao Kant da "stvar po sebi" uzro­kuje utiske u nasim spoznajnim moCima, onda se nacelo uzrocnosti primjenjuje izvan nasega iskustva. A to je pak ono za sto sam Kant

152

IMMANUEL KANT

I v rdi da je nemoguce. Osim toga, ako o "stvari po sebi" niSta ne 1nozemo znati, kako znamo da postoji?

Na podrucju etike Kantova formalisticka i autonomna etika uijc dovoljna da utemelji moral i da mu dade potpunost i univer­llfnost. Formalizam u etici nam ne otkriva sto je dobro po sebi,

.1 jos manje zasto je to dobro. Kant uzima samo jedan element za vrjednovanje moralnosti ljudskih cina (usporedi Kantov jedan s t ri elementa Tome Akvinskoga). S druge strane, ako je svaki co­vjek sam sebi moralni zakonodavac, upitno je koliko takav moral moze biti opCi.

Osim toga, postoje neki Cini koji se opcenito smatraju visoko 1/Wra[nima, kao sto je na primjer dragovoljno Zrtvovanje jedno­ga pojedinca za spas drugoga ili cijele zajednice, a koji se bas ne llklapaju u Kantovo shvacanje moralnoga zakona. Po njemu takav Cin ne bi bio uopce moralan, jer sene cini iz duznosti, a dragovolj­no herojsko zrtvovanje za drugoga ne moze biti duznost (tj. opca obveza za sve).

Iako je nedvojbeno radio u najboljoj namjeri ( da nakon Humea spasi univerzalnost spoznaje i morala), te bio ponosan na svoja postignuca, Kantov krajnji rezultat nije zadovoljavajuci. Nairne, on je subjektivizirao spoznaju, ostavio bez temelja metafiziku i re­ducirao moral.

153

''"'1111 Zivot

Georg Wilhelm Friedrich Hegel je roden u Stuttgartu u Nje­mackoj u skromnoj sluzbenickoj obitelji. Studirao je filozofiju i protestantsku teologiju u Tiibingenu. Potom je neko vrijeme bio privatni ucitelj, a onda viSe godina gimnazijski profesor i ravna­telj gimnazije.

Na kraju je bio profesor na sveucilistu, krace vrijeme u He­idelbergu, zatim godinama u Berlinu. U Berlinu je stekao velik ugled pa su na njegova predavanja masovno dolazili oni koji nisu bili studenti, medu njima i mnogi uglednici iz raznih podrucja zivota. Umro je od kolere, a nakon smrti mu je prireden velican­stven sprovod.

1'"'1tJI Djela

Glavna Hegelova djela su "Fenomenologija duha" (" Phiino­menologie des Geistes"), "Znanost logike" ("Wissenschaft der Lo­gik") i "Enciklopedija filozofijskih znanosti" ("Encyklopiidie der philosophischen Wissenschaften im Grundrisse"). Jedino jos znacaj­nije za zivota objavljeno djelo je "Osnovne crte filozofije prava" ("Grundlinien der Philosophic des Rechts").

Hegelovi ucenici su nakon njegove smrti objavili i biljeske s njegovih predavanja. Najvaznije medu njima su "Povijest filozo­fije" ("Vorlesungen iiber die Geschichte der Philosophic"), "Estetika" ("Vorlesungen iiber die Asthetik") i "Filozofija povijesti" ("Vorlesun-

154

G. W. F. HEGEL

.'\I'll iiber die Philosophic der Geschichte"). Da se i ove biljeske s pra­vum mogu smatrati Hegelovim djelima pokazuje cinjenica da je ( )11 svoja predavanja u pravilu citao.

Hegelovi tekstovi su vrlo teski za Citanje, mazda tezi nego kod ijL•dnoga drugog filozofa. Za to ima viSe razloga koji nisu samo slilske naravi. Jedan razlog je naglasena teznja prema sustavu, pa jL' onda pojedinu stvar moguce shvatiti tek u kontekstu cjeline. I )rugi razlog je Cinjenica da Hegel mnoge rijeCi i pojmove koristi ll znacenju razlicitu od uobicajenoga (kako cemo vidjeti i u nase­rnu kratku prikazu).

1,_11'!1 Filozofija

fJ.1fiJI Apsolutni idealizam

Hegel odbacuje Kantovo misljenje da najprije treba istraziti n10gucnost spoznaje. Naglasava da je istraziti spoznaju moguce uCiniti jedino spoznavajuCi. Stoga kaze da je misljenje da prije po­cetka spoznaje treba ispitati njezinu mogucnost slicno nastojanju da se nauCi plivati prije negoli se ude u vodu.

Sredisnja Hegelova misao je da je cijela stvarnost, sve sto postoji, samo ideja koja se razvija. Zato se njegov sustav naziva upsolutni idealizam. Spoznaja je mogu­ca bas po ovomu identitetu misli i svijeta. Misao upo­znavajuCi svijet za­

Jedna anegdota kaze da su jednom slusatelji upozo­rili Hegela da on u nekom slucaju kaze jedno, ali da cinjenice kazu drugo. Hegel je na to, navodno, mirno odgovorio: "Tim gore po cinjenice!"

pravo upoznaje samu sebe. Glasovita je Hegelova teza: "Sto je · umno, to je zbiljsko i sto je zbiljsko, to je umno."

Po Hegelu se jedinke prema onome sto je opce ne odnose she­no kao kopije prema modelu, nego kao organi prema organizmu. Zato on kaze da je spoznaja moguca jedino kao spoznaja cjeline.

155

POVIJEST FILOZOFIJE

Druga poznata Hegelova izreka je: "Jedini oblik u kojemu postoji istina jest znanstveni sustav."

I f"J¥1:1 Dijalektika

Kako logika istrazuje zakone uma, znaCi da ona zapravo istra­zuje samu stvarnost u razvoju, pa je logika po Hegelu zapravo isto sto i metafizika (a ne logika u uobicajenu znacenju rijeci). Tako susrecemo prvi pojam koji Hegel koristi u posve drukcije­mu znacenju negoli drugi filozofi.

Temeljna metoda po kojoj se sva stvarnost i razvija i shvaca jest dijalektika. To je zapravo put razvoja ideje, zakonitost koja lezi u samu temelju zbilje. Dijalektika se razvija u tri koraka: 1) teza, 2) antiteza i 3) sinteza; odnosno: 1) afirmacija, 2) negacija i 3) ne­gacija negacije. Ovaj postupak nema kraja jer sinteza postaje opet nova teza, pa tako sve dalje i dalje.

Vazno je razumjeti sto Hegel podrazumijeva pod sintezom. Ona znaci prevladavanje i teze i antiteze. To prevladavanje (njem. Aufhebung) je istovremeno i ukidanje teze i antiteze u njihovoj su­protnosti i njihova ocuvanje na jednoj visoj razini. Ove odnose Hegel vidi doslovno svuda, u svakome dijelu i aspektu stvarno­sti. Navest cemo dva njegova primjera, jedan sredisnji iz pocetka njegova sustava, a drugi "sporedni" iz estetike.

Prvi, polazni pojam u Hegelovoj logici jest bitak (njem. Sein). Po njegovu misljenju to je pojam koji je u svojoj opcenitosti naj­prazniji (s najmanje saddaja). Njegova antiteza je nista (njem. Nichts). Sinteza jednoga i drugog je nastajanje (njem. Werden), ~· postajanje i nestajanje, odnosno prelazenje iz bitka u nista i obr­nuto. Po Hegelu je sve zapravo u stalnu nastajanju.

Drugi primjer je iz knjizevnosti. Hegel smatra da epsko djelo opisuje vanjsku radnju (teza). Lirsko djelo, naprotiv, opisuje nu­tarnju radnju, nutarnji dozivljaj (antiteza). Dramsko djelo, pak, ujedinjuje u sebi i jedno i drugo, obje vrste radnje (sinteza).

156

G. W. F. HEGEL

I f?JICI Enciklopedijski sustav

Razvoj cijele stvarnosti (a cijela stvarnost je, kako smo vidjeli, ideja) ima tri glavna stadija: 1) logika iii ideja u sebi, 2) priroda ili ideja izvan sebe ili otudena ideja te 3) duh ili ideja za sebe.

Logika je znanost o Cistoj, apstraktnoj ideji, ideji u sebi prije ne­goli se ostvari u stvarnosti. Kako Hegelova logika zapocinje vi­d jeli smo u prethodnome odjeljku. Ona ima tri glavna dijela: 1) ucenje 0 bitku, 2) ucenje 0 biti i 3) ucenje 0 pojmu.

Filozofija prirode je znanost o ideji ad sebe otudenoj, ideji koja je postvarena. Tako postvarena, ideja dobiva suprotne karakteristi­ke, npr. postojanje u prostoru i vremenu, proteznost itd.

Filozofija prirode ima opet tri dijela: 1) mehaniku, 2) fiziku i 3) organsku fiziku (~. biologiju). Prvi dio istrazuje kvantitetu: prostor, vrijeme, materiju, kretanje i sl. Drugi dio istrazuje kvali­tetu: zvuk, toplinu, magnetizam, kemijske procese i sl. TreCi dio istrazuje cjelinu kvantitete i kvalitete u organizmu.

I f"J¥11 Filozofija duha

Nakon sto je hila postvarena u prirodi, ideja se vraca sebi obo­gacena i postaje svjesna sebe u covjeku, ~· u duhu. Treci dio Hege­lova sustava (nakon logike i filozofije prirode) jest filozofija duha. I u duhu (kao i svuda u stvarnosti) postoji opet trijada (trojstvo): 1) subjektivni duh, 2) objektivni duh i 3) apsolutni duh.

Subjektivni duh ostvaruje se u pojedincu. Tu je po Hegelu uklju­cena 1) antropologija koja se bavi dusom (pod tim on zapravo mi­sli na zivot, ~· na ono sto je covjeku zajednicko sa zivotinjama), zatim 2) fenomenologija duha koja se bavi svijescu i 3) psihologija koja se bavi duhom. Medutim, pojedinac se ne moze ostvariti kao izolirana osoba pa se povezuje s drugima u drustvo. Tako dolazimo do objektivnoga duha.

Objektivni duh ostvaruje se u 1) pravu, 2) moralu i 3) eticno­sti ili cudorednosti (njem. Sittlichkeit). Drugi filozofi smatraju dva zadnja pojma uglavnom sinonimima, ali Hegel ih razlikuje.

157

POVIJEST FILOZOFIJE

Pravo je vanjsko pravilo, a moral unutarnje podlaganje duznosti. Eticnost je pak njihova sinteza koja se ostvaruje u obitelji, drustvu i ddavi.

Drzava je najvisi oblik objektivnoga duha. Ona je po Hegelu puno vise od zbroja pojedinaca, ona je jedno sarnostalno biCe. Ddava ne postoji zbog pojedinaca koji je sacinjavaju, nego zbog ideje koju ostvaruje. Savrsenija je sto bolje ostvaruje ideju. Njezini zakoni su nuzno rnoralni.

Borborn i ratorn, kako kaze Hegel, ostvaruje se nuzan napredak povijesti. I u povijesti vlada urn te se povijesni dogadaji uklapaju u jednu logicnu shernu. Ali to ne znaCi da ih je rnoguce unaprijed predvidjeti, nego je jedino rnoguce razurnjeti ih kada su se vee dogodili. Tu tek krajnji rezultat pokazuje ono sto je "trebalo" biti i ono sto je napredno. U tome je srnislu povijest vrhovni sudac.

Taj napredak se ostvaruje cinirna nekih ljudi, velikih "svjet­skopovijesnih" licnosti. Takve licnosti nabolje "znaju" sto treba Ciniti, a ono sto one cine je ispravno. Oni rnogu slijediti neke

Hegela je posebno impresionirao Napoleon kao svjet­skopovijesna licnost. Vidjevsi ga 1806. nakon pobjedo­nosne bitke u Jeni, napisao je u pismu jednome pri­jatelju: "Vidio sam Cara, tu dusu svijeta, kako izlazi iz grada na konju da bi otisao u izvidanje. Zaista je cu­desan osjecaj vidjeti pojedinca koji ovdje, koncentriran u jednoj tocki, na konju, proteze svoju moe na svijet i gospodari njime."

p.JCH Apsolutni duh

svoje osobne cilje­ve, ali "lukavoscu ideje" preko njih se ostvaruje na­predak kojega oni nisu unaprijed bili svjesni, a rnozda ga nisu ni zeljeli.

Apsolutni duh se ostvaruje u 1) urnjetnosti, 2) religiji i 3) filo­zofiji. Umjetnost je po Hegelu osjetilno iskazivanje ideje. Ideja se tu pokazuje u konacnorne. Urnjetnicka vrijednost nekoga djela odgovara rnjeri uspjesnosti da iskaze ideju, apsolutno. Po Hege­lu ljepota postoji sarno u urnjetnosti, a ne u prirodi.

Religija i filozofija izrazavaju beskonacno, ali religija preko predodzbe ili predstave (njern. Vorstellung), a filozofija preko poj-

158

G. W. F. HEGEL

ma. Iako ih srnatra vrlo srodnirna, Hegel ipak daje prednost filo­zofiji pred religijorn.

Filozofija je po Hegelu najvisi oblik apsolutnoga duha. To je "ideja koja rnisli sarnu sebe", postigavsi potpunu svijest o sebi. Ona jc (zapravo Hegelova vlastita filozofija) apsolutno znanje.

Hegel je i cijelu povijest filozofije pokusao prikazati kao po­stupan razvoj svoje vlastite filozofije. Dakle, njegova filozofija predstavlja po njernu vrhunac i kraj cijeloga povijesnog razvoja filozofije. Sve ono sto rnu se nije uklopilo u ovu shernu Hegel je iskljuCio iz svoga opsezna prikaza povijesti filozofije.

lf11tQ Osvrt

Hegel je bio vrlo utjecajan filozof, taj u~ecaj se ocitovao ne sarno kod sljedbenika, nego i kod onih koji su rnu se ostro suprot­stavili. Dio toga u~ecaja je isao neposredno od sarnoga Hegela, a drugi nernali dio posredno preko Karla Marxa koji je prihvatio mnoge njegove ideje.

Hegel je ostavio znacajan trag i u svijesti doba koje je slijedilo nakon njega. Mnogirna danas neke ideje naslijedene od Hegela izgledaju same po sebi razurnljive, nesto sto se podrazurnijeva. Takve su npr. ideja da se u povijesti (skoro) sve mijenja i automat­ski napreduje i ideja da je uvijek na neki nacin rnoguce pomiriti sve razlike i suprotnosti, pa cak i ocita proturjecja.

Iako Hegelov sustav na prvi pogled djeluje cudno, u razrade­noj verziji on djeluje prilicno sugestivno. Nairne, vrlo siroko zna­nje ornogucilo je Hegelu da svoju dijalekticku rnetodu sustavno prirnijeni ina velik broj detalja u vrlo razliCitirn podrugirna. Cita­telj obicno ne zapaza da ta prirnjena cesto ukljucuje neku selekciju ili nasilje nad Cinjenicama da bi se one rnogle uklopiti u unaprijed zadanu shernu.

Hegelova je zasluga sto je filozofiji vratio zadatak da se bavi cijelom stvarnoscu, svirne sto postoji, a sto su rnnogi novovjekovni filozofi napustili. Isto tako naglasio je vaznost shvacanja biti po-

159

POVIJEST FILOZOFIJE

java i dogadanja, a ne zadr.Zavanja samo na opisu vanjskih feno­mena.

Prvi prigovor Hegelu, a po misljenju mnogih i temeljni, odnosi se na njegovo napustanje nacela neproturjecja, temelja klasicne lo­gike. Ako se to osnovno nacelo napusti, moze se "dokazati" sva­sta. Tocnije receno, ne moze se bas nista dokazati, svaka tvrdnja postaje proizvoljna.

Drugo je pitanje, cesto postavljano Hegelu kao prigovor, za­sto bi stalan razvoj ideje imao kraj, i to bas u njegovo vrijeme i u njegovu filozofskome sustavu. Nije li takva tvrdnja pomalo pro­izvoljna i strana duhu cijeloga sustava?

TreCi prigovor, od kojega se Hegel uporno branio, jest tvrdnja da je njegov sustav u konacnici panteisticki ( od grc. pan = sve i the­as = Bog). ldeja je po Hegelu jedino sto postoji, kazu drugi, pa bi zato bilo tocnije Hegelov sustav okarakterizirati kao panlogizam (od grc. pan= sve i logos= rijec, urn), a ne kao panteizam. Ali ideja je Apsolut, na vise mjesta on izriCito kaze i Bog, dakle to je ipak panteizam. A sto bi u tome bilo lose? Takvo glediSte implicira da zapravo ne postoje nikakve samostalne jedinke, pa ni posebne osobe, sto proturjeci iskustvu. Osim toga, ako se Apsolut mijenja nije savrsen, jer mu nedostaje ono sto u promjeni dobiva.

Cetvrto, bitan prigovor se odnosi na Hegelovo povijesno relati­viziranje morala. Ako se sve mijenja, onda nema stalnoga morala koji bi jednako vrijedio uvijek i svuda. Jos gore, po njemu proi­zlazi da je pobjednik nekoga povijesnog sukoba uvijek u pravu.

Hegelov utjecaj na povijest ostvario se posebno u totalitarnim pokretima i sustavima koji su obiljezili 20. stoljece, u komunizmu, fasizmu i nacizmu. Hegelovi simpatizeri su ovakve teze odbaci­vali tvrdeCi da se ti pokreti ne mogu izvesti iz Hegelovih rijeci. To je samo djelomicno tocno. Nairne, duh Hegelove filozofije ja­sno naglasava da je ono sto je zbiljski bitno uvijek cjelina, a ne pojedinac. Ne slijedi li iz toga naravno da treba zrtvovati tisuce i milijune tih pojedinaca za "napredak" cjeline, bila to nacija (u fasizmu i nacizmu) ili klasa (u komunizmu)?

160

IV. NOVIJA FILOZOFIJA

•!• MARX, ENGELS I MARKSIZAM 16.

li (!11M Marx i Engels - zivoti i djela

Karl Marx (1818.-1883.) je roden u Trieru u Njemackoj, ali je veCi dio zivota proveo u Londonu, gdje je i umro. Iako je dokto­rirao iz filozofije, puna vise se bavio politickom i publicistickom djelatnoscu, a posebno ekonomijom.

Friedrich Engels (1820.-1895.) je roden u Barmenu (to je da­nas dio Wupertala) u Njemackoj, ali je ion veci dio zivota pro­veo u Engleskoj. Bio je sin bogata industrijalca, cijeli je zivot bio i poslovni covjek, time je uzddavao i sebe i Marxa. U filozofiji je bio samouk, nikada nije studirao filozofiju. I on se stalno bavio i politickom i publicistickom djelatnoscu, uvijek u bliskoj svezi s Marx om.

Glavno Marxovo djelo "Kapital" bavi se uglavnom ekonom­skom problematikom. Njegovo mladenacko djelo s vise filozof­skoga saddaja, a objavljeno tek u 20. stoljecu, jesu "Ekonomsko­-filozofski rukopisi" (" Okonomisch-philosophische Manuskripte"). Od djela koja je Marx napisao zajedno s Engelsom najvazniji je programatski "Manifest Komunisticke partije" ("Manifest der ko­mmunistischen Partei").

Glavna Engelsova filozofska djela su "Anti-Diihring" (to je popularni naslov, izvorni je: "Herrn Eugen Diihrings Umwiilzung der Wissenschaft") i "Ludwig Feuerbach i kraj klasicne njemacke filozofije" ("Ludwig Feuerbach und der Ausgang der klassischen De­utschen Philosophie").

163

POVIJEST FILOZOFIJE

llall Marx i Engels - filozofija

lf1t:JI Udio Marxa i Engelsa u marksizmu

VeCi dio zivota Marx i Engels su vrlo blisko surad:ivali. Engels je uvijek priznavao Marxu vodecu ulogu u izgradnji teorije koju su obojica zastupala. Ipak, veCinu filozofskih tekstova "marksiz­ma" je napisao Engels, dok se Marx puno viSe bavio ekonomskom problematikom. Ta svoja djela je pak sam Engels smatrao samo razradom Marxovih ideja.

Ima povjesnicara koji ukazuju na neke razlike izmed:u Marxo­vih i Engelsovih pogleda u filozofiji. Ali njih dvojica nikada nisu opovrgavali nijednu stvar koju je onaj drugi napisao. A utjecaj koji je njihova misao imala u 20. stoljecu polazio je veCinom od shvacanja da se radi o jedinstvenu djelu. Zato cemo ga tako ovdje i prikazati.

H"!'J'll Povijesni materijalizam

Marx prihvaca Hegelovu dijalektiku, i kao zakon po kojemu se drustvo razvija i kao metodu po kojoj se jedino moze shvatiti. Ali on odbacuje Hegelov idealizam, pa kaze da kod Hegela dijalekti­ka "dubi na glavi" i da ju je on okrenuo "na noge" (hegelovci bi rekli obrnuto: da ju je Marx okrenuo "naglavacke"). Po Marxu ne odred:uje svijest materiju nego obrnuto, ono materijalno odred:uje svijest.

Kod !judi, pak, ono materijalno je proizvodnja sredstava za zi­vot. Covjek je u prvome redu proizvod:ac, njegov polozaj u pro­cesu proizvodnje odred:uje sve ostalo. Osnovnu strukturu svako­ga drustva odred:uju njegovi proizvodni odnosi. Oni su materijalna osnova koja odred:uje tzv. idejnu "nadgradnju" drustva. Ta "nad­gradnja" ukljucuje sve ostalo, od politike i prava do znanosti, umjetnosti, morala i religije.

164

MARX, ENGELS I MARKSIZAM

U drustvu postoji stalna suprotstavljenost i borba klasa. Na jednoj strani su oni koji proizvode, a na drugoj oni koji u svojim rukama drie sredstva za proizvodnju, pa iskoristavaju rad pro­izvod:aca i zive na njihov racun. Cijela povijest i svi dogad:aji u njoj se objasnjavaju po ovome kljucu klasne borbe.

Marx smatra da je napredak u povijesti nuzan. Potice ga ra­zvoj i usavrsavanje proizvodnih snaga, tj. tehnicki napredak. Kada postojeCi proizvodni odnosi postanu kocnica daljnjemu razvoju proizvodnih snaga, tada nuzno dolazi do revolucije. Revolucija je nasilno rusenje stare vladajuce klase i starih drustvenih odnosa i nasilno uspostavljanje novih drustvenih odnosa.

Ali u tome razvoju postoji kraj koji nastupa nakon rusenja ka­pitalizma i prelaska u komunizam. Komunizam ce biti besklasno drustvo u kojemu ce biti ukinuto privatno vlasnistvo. Besklasno drustvo je, po Marxovu vjerovanju, postojalo ina pocetku ljud­ske povijesti, dok je privreda bila naturalna. Tek razvojem tdiSta nastalo je klasno drustvo.

U borbi klasa nijedan dio "idejne nadgradnje" drustva nije neutralan, nego je uvijek manje ili vise u funkciji klasne borbe. U svakome drustvu dominira ideologija vladajuce klase, koja joj sluzi da se oddi na vlasti. Opisani Marxov pogled na drustvo i povi­jest nazvan je povijesni materijalizam.

I I:WJICI Dijalekticki materijalizam

Dok je Marx govorio najvise o ljudskoj povijesti, Engels je dija­lektiku primijenio i na prirodu. Dijalektika je po Engelsu unutar­nji zakon razvoja svega sto postoji, a sve sto postoji je iskljuCivo materija. Materiji je po njegovu tumacenju naravno svojstvena stalna promjena. On ne postavlja pitanje i ne trazi uzrok zasto se materija mijenja i dapace usavrsava ( od nezivih biea preko zivih bica do razumnih bica).

Tako je materijalisticka filozofija povijesti prosirena do mate­rijalisticke metafizike. Ovakvo glediSte je kasnije nazvano dijalek­ticki materijalizam. Bilo je Marxovih sljedbenika koji su odbacili

165

POVIJEST FILOZOFIJE

ovakvu, pa i svaku drugu metafiziku, ali je ovo glediste ipak bilo vladajuce u velikoj veCini komunistickih zemalja.

II"!'AJ I Filozofske posljedice

Iz povijesnoga materijalizma slijedi dane postoje nikakve nad­povijesne vrijednosti koje bi vrijedile uvijek i svuda. Nairne, i mo­ral spada u 11nadgradnju11 koja je odredena i mijenja se zavisno od ekonomske osnove. Osim toga, dvije suprotstavljene klase i moral dozivljavaju drukCije. Zato je nesto u jednome razdoblju dobro, a u nekome drug om nije, jer ovo II dobro" se odreduje po tome doprinosi li napretku povijesti i1i ga koCi. Dakle, nema i ne moze biti objektivne i opcevazece etike.

Isto znatnim dijelom vrijedi i za istinu. Vidjeli smo da su po Marxu i filozofija i znanost u sluzbi klasne borbe. Zato ina ovo­me podrugu on viSe govori o tome koja je teorija 11progresivna" (napredna), negoli koja je istinita. Zapravo, po njemu je to jedno te is to. N aime, Marx kaze da ona klasa koja rusi postojece odno­se bolje odrazava istinu. Zato je mozda tocnije reCi da po Marxu covjek ipak moze spoznati objektivnu istinu, ali samo ako je na llprogresivnoj" strani u klasnoj borbi. I sama filozofija treba biti u funkciji klasne borbe i doprinositi promjeni drustva. Nije najvazni­je da ona istinito tumaci svijet, puno je vaznije da djeluje u prav­cu njegove promjene.

I Marx i Engels su se vrlo neprijateljski odnosili prema religiji. To nije prvenstveno bilo uzrokovano njihovim gledistem da je sve sto postoji materijalno, nego jos vise njihovim tumacenjem da je religija dio drustvene llnadgradnje" koji djeluje na oddava­nje postojeCih drustvenih odnosa. Odatle njihova teza da je reli­gija 11 opijum za narod".

166

MARX, ENGELS I MARKSIZAM

ll"'tJ>I Osvrt

Marx i Engels sene mogu ubrojiti u najvece filozofe u povi­jesti. Ipak, postoje barem dva razloga zasto je vazno upoznati njihovu misao. Prvo, ta je misao bila izvanredno utjecajna u 20. stoljecu, utjecala je ne samo na filozofiju, nego i puno sire, na mnoge drustvene znanosti, drustvene odnose i politicka dogada­nja. Drugo, ona je i u nasoj zemlji gotovo pola stoljeca dominirala i utjecala na mnoga podrucja zivota.

Marxova je zasluga sto je doprinio da se bolje uoci utjecaj eko­nomskih faktora u povijesti. U pocetku je marksisticko tumacenje povijesti mnogima djelovalo dosta privlacno, iako je uvijek imalo velikih problema s objasnjavanjem nekih dogadaja u proslosti. Medutim, glavni problem je nastao s onim dogadajima koji su sli­jedili kasnije. Povijest nije potvrdila marksisticku teoriju ito je naj­vise dovelo do propasti marksizma na kraju 20. stoljeca.

Komunisticka revolucija se po povijesnomu materijalizmu nuzno trebala najprije dogoditi u gospodarski najrazvijenijim ze­mljama (Marx ju je ocekivao najprije u Engleskoj). Ukidanje tdis­ne privrede u komunistickim zemljama je pak trebalo doprinijeti brzemu razvoju proizvodnih snaga. Medutim, ni jedno ni drugo se nije dogodilo.

Znatan dio prigovora Hegelu moze se jednako uputiti i Marxu. To se odnosi na koristenje dijalekticke logike, na nastojanje da se povijest 11Ugura" u unaprijed zadan 11kalup", na pitanje zasto bi dijalekticki razvoj imao kraj, i to bas u tome vremenu, i na povi­jesno relativiziranje morala. Najgore pak povijesne posljedice je imalo hegelovsko naglasavanje vaznosti cjeline (u Marxovu slu­caju klase) u odnosu na covjeka pojedinca.

Osim toga, Marxov pogled osiromasuje covjeka. Marx u covje­ku vidi prvenstveno proizvodaca, i to bi bilo ono najbitnije sto ga odreduje. Sve druge sfere ljudskoga zivota bi bile manje bitne. Je li to bas tako?

167

POVIJEST FILOZOFIJE

I ltJIC• Marksizam u 20. stoljecu

Marxova i Engelsova filozofija je postala siroko rasirena tek u 20. stoljecu. U svim zemljama u kojima su na vlasti bile komu­nisticke partije to je bila jedina sluzbeno dopustena filozofija. Ipak, ona je imala svojih pristalica i u drugim zemljama, najvise u Itali­

U komunistickome pokretu vodeCi su politicari i vlasto­drsci smatrani i vodeCim teoreticarima. Tako je Lenjin smatran velikanom filozofije sve do propasti komu­nizma. Staljin je pak "nenadmasiv filozofski genij" bio samo do smrti, a onda je to naglo prestao biti.

ji i Francuskoj. Najutjecajniji

predstavnik ovoga pravca u 20. stolje­cu bio je ruski po­liticar i ddavnik

Vladimir Iljic Lenjin (1870.-1924). Jedina filozofska knjiga koju je Lenjin napisao je "Materijalizam i empiriokriticizam". Njegove su misli bile neosporiv autoritet u velikoj veCini komunistickih zemalja, ali Lenjinov autoritet je imao uglavnom politicki, a ne filozofski temelj. Zato je taj pravac tamo i nazivan marksizam-le­nJznzzam.

Od drugih marksista 20. stoljeca najvrjedniji je spomena moz­da Madar Georgy Lukacs [Lukac] (1885.-1971.), cije je glavno djelo

Komunisticke vlasti su 1922. "filozofskim parobrodom" iz Rusije protjerale sve uglednije filozofe (nekoliko de­setaka njih) samo zbog toga sto nisu bili materijalisti. Cak je smatrano izrazom dobre volje vlasti St:o su samo protjerani, a ne strijeljani.

"Povijest i klasna svijest" (" Geschichte und Klassenbewusst­sein"), objavljeno najprije na njema­ckome jeziku.

Marksizam danas predstavlja jos samo proslost. Glavni ra­zlog njegove propasti koncem 20. stoljeca bio je oCit raskorak iz­medu njegovih predvidanja kretanja povijesti i stvarnih dogadanja propasti komunistickoga sustava u svijetu.

168

•!• KIERKEGAARD I FILOZOFIJA EGZISTENCIJE 17.

I t• • Kierkegaard - zivot i djela

Seren Kierkegaard [Kjerkegor] (1813.-1855.) je roden u Ko­penhagenu u Danskoj, u imucnoj obitelji. U rodnome gradu je prozivio gotovo cijeli svoj kratki zivot, osim kracega boravka u Njemackoj. Zivio je povucenim zivotom, posvetivsi se pisanju.

Trajan i najdublji dojam na Kierkegaarda su ostavili doga­daji iz njegova nutarnjega zivota, posebno njegova ljubav prema Regini Olsen i raskid zaruka s njom. On je vrlo ostro kritizirao sluzbeni protestantizam u Danskoj svoga vremena, zbog njegove izdaje prave biti krscanstva, zbog njegove prazne izvanjskosti i formalizma.

Kierkegaard je veCinu djela napisao pod razliCitim pseudo­nimima. Njegovo glavno djelo je vjerojatno "Zakljucni neznan­stveni postskript" (" Afsluttende uvidenskabelig Efterskrift"). Druga vaznija djela su "Ili-ili" (" Enten-Eller"), "Strah i drhtanje" (" Frygt og Baeven"), "Filozofske mrvice" (" Philosophiske Smuler") i "Bo­lest na smrt" (" Sygdommen til DtJden").

I t•• Kierkegaard - filozofija

I fW.JI Kritika Hegela

Kierkegaard je bio ostar kriticar Hegela i uopce hegelovskoga naCina filozofiranja. On odbacuje mogucnost izgradnje jednoga

169

POVIJEST FILOZOFIJE

sveobuhvatnog filozofskog sustava. Nesto takvo moguce je samo Bogu, a ne i covjeku koji je konacno, ograniceno bice.

Kierkegaard suprotno od Hegela kaze dane postoji samo jed­na ideja koja obuhvaca svu stvarnost, nego naprotiv postoje samo pojedinci. Opce ideje ne mogu baciti s')etlo na pojedinacan slucaj, na jedinstvenu situaciju jedne osobe. Covjek trazi istinu, ali ta za njega bitna istina nije neka apstraktna i neosobna istina. To je isti­na za mene, nesto za sto sam ja spreman zivjeti i umrijeti.

Dok bi Hegel u svojoj logici htio apsorbirati sve suprotno­sti, Kierkegaard naglasava da to nije moguce. Nairne, covjek je u zivotu cesto pred izborom izmedu dvije alternative koje se medu­sobno iskljucuju (to je ono njegovo poznato: ili - iii). Kierkegaard kaze da nema determinizma razvoja dogadaja u povijesti, jer je co­vjek pred slobodnim izborom. Izbor je cak nemoguce izbjeCi, jer i neizabiranje je takoder jedan izbor.

I fi'J'.ft Covjekova egzistencija

Sarno Bog jest, kaze Kierkegaard, a covjek je nastao, on je na granici izmedu bitka i nebitka, on egzistira. Ovaj pojam egzisten­cije je kljucan za Kierkegaardovu filozofiju. Egzistencija pokazuje ono sto je specificno za covjeka, sto se ocituje najbolje u stanjima ljeskobe, ocaja, slobodnoga izbora i vjere.

SrediSnje u covjeku jesu njegova sloboda, konacnost i teznja za beskonacnoscu. Sloboda je mogucnost izbora, ali to je istovre­meno i problem, opterecenje. Nairne, svaki izbor znaCi izabrati jedno i time se odreCi necega drugoga. Zato covjek moze nasto­jati izbjeCi izbor, ali ga ne moze izbjeci. Kierkegaard je kritizirao utapanje u masu koja ne misli svojom glavom i ne odlucuje za sebe, nego samo oponasa druge.

Covjek je konacno i vremenito bice, a tezi prema beskonacnome, prema Bogu. Ta teznja je i izvor straha i strepnje, jer je u nju uklju­cen paradoks. Kierkegaard kaze: "Covjek je sinteza konacnoga i beskonacnog, vremenitoga i vjecnog, odredenosti i slobode."

170

KIERKEGAARD I FILOZOFIJA EGZISTENCIJE

I fl'l!JI Stadiji zivota

Kierkegaard smatra da postoje tri stadija ili tri naCina ljud­skoga zivota: estetski, eticki i religiozni. Treba naglasiti da nema ,mtomatskoga prijelaza s jednoga na drugi stadij, to je opet stvar . ..;/obodna izbora i odluke svakoga covjeka. Zato mnogi ljudi cijeli /.ivot ostaju na prvome stadiju.

Estetski stadij je stadij u kojemu covjek izabire ono neposredno, izvanjsko i osjetilno. Ovdje covjek zivi bez cilja, bez pogleda dalje od sadasnjega trenutka, zivi prema nacelu: "Zivot treba uzivati". l'rimjer za ovaj stadij je Don Juan, zavodnik koji stalno trazi dru­ge zene, ne vezuje se ni za jednu i ne voli nijednu. Ovo je zivot u igri, igra sa zivotom. To je uvijek ekscentricno stanje, jer covjek bira nesto periferno, a ne ono sto je u srediStu njegove nutrine. BuduCi da sve ocekuje izvana i u stalnu je strahu da to izgubi, u njemu se javlja tjeskoba (koja moze biti manje iii vise svjesna).

Eticki stadij je stadij razumskoga izbora, izbora samoga sebe a ne izvanjskosti. U njemu covjek preuzima odgovornost za sebe, svoje duznosti, posao, obitelj i s tim povezane 2rtve. Primjer za ovaj stadij je Sokrat. Ali i u ovomu stadiju covjek bira nesto konacno, a to ga gusi. Zato on tezi nadiCi ovo stanje, ali se suocava sa svojim granicama kao konacno bice. Sve ga to upucuje na spoznaju da nije sam sebe dao na svijet, upucuje ga na Stvoritelja.

Religiozni stadij je stadij izlazenja iz sebe i okretanja Bogu, izbor /Jeskonacnoga i vjecnoga. Ovaj izbor Kierkegaard naziva "skok vje­re" koji ukljucuje rizik, jer covjek kao konacno bice ne moze do kraja sagledati i shvatiti kamo ce ga to odvesti. Primjer za ovaj stadij je Abraham, uzor vjernika koji prihvaca i ono stone razumi­je niti moze razumjeti. Jedino u Bogu kao apsolutu covjek moze naCi svoje potpuno ispunjenje i osloboditi se nesigurnosti.

I fl'1111 Osvrt

Iako je umro nepriznat i izvan Danske potpuno nepoznat, Ki­erkegaard je kasnije prepoznat kao preteca jednoga od najuljecajni-

171

POVIJEST FILOZOFIJE

jih pravaca filozofije 20. stoljeca. Onda su njegova djela prevode­na najprije na njemacki, a potom i na mnoge druge jezike.

Nasuprot Hegelovu panlogizmu i determinizmu, Kierkega­ard je mozda pretjerao u suprotnome pravcu, ogranicavajuCi mo­gucnost spoznaje. Ali on je s pravom ukazao na posebnost covjeka u svijetu i na njegovu slobodu. Naglasio je s pravom, nasuprot brojnim misljenjima svoga vremena (a i nasega?), da ljudski zi­vot nije predvidiv ni po kakvim mehanickim, bioloskim ili logic­kim zakonima.

JVFB Filozofija egzistencije

Filozofija egzistencije dijeli mnoge polazne ideje Sorena Kier­kegaarda. Medutim, ona je nastala nezavisno od njega, a tek na­knadno je on prepoznat kao njezin preteca. Koje su manje-vise zajednicke osobine svih ovih filozofa? U sredistu pozornosti je egzistencija, a to je specificno ljudski naCin postojanja. Ljudska egzistencija nije objasnjiva u opCim idejama, pojmovima i zako­nima, naglasen je jedan osobni, pojedinacni aspekt, a takoder i vaz­nost tzv. "granicnih" situacija: smrti, patnje, neizvjesnosti, straha, tjeskobe, ogranicenosti raznih vrsta. N aglasena je i sloboda izbora, ljudsko samoodredenje po vlastitu izboru.

Unatoc znatnim slicnostima u polazistima i metodama, filo­zofi ovoga kruga su dolazili do vrlo razliCitih zakljucaka. Tako, na primjer, dok su jedni dolazili do religioznih zakljucaka kao i sam Kierkegaard, drugi su dolazili do izricito ateistickih, a treCi pak

Filozofi egzistencije bili su od svih filozofa najblizi knji­zevnosti. Sartre i Marcel su bili jednako uspjesni i pri­znati i kao knjizevnici i kao filozofi. Sartre je cak dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost. A i neki pisci pozna­tiji kao knjizevnici, npr. Albert Camus, svoje su ideje izlagali i u teorijskim tekstovima. Bas preko knjizevnih djela su se ideje ove skupine filozofa najviSe prosirile u javnosti.

172

ni do jednih ni do drugih. Dok su se jedni ogranicavali samo na filozof­sku antropologiju, drugi su trazili pu­tove prema izgra­dnji metafizike.

KIERKEGAARD I FILOZOFIJA EGZISTENCIJE

Ovaj pravac se najvise rasirio u Njemackoj i Francuskoj. Naju­tjecajnijim njegovim predstavnikom opcenito se smatra njemacki filozof Martin Heidegger. Drugi vazniji filozofi egzistencije bili su Nijemac Karl Jaspers (1883.-1969.), Francuzi Jean-Paul Sar­tre i Gabriel Marcel te Talijan Nicola Abbagnano (1901.-1990.). Dosta blizak filozofiji egzistencije bio je i ruski filozof Nikolaj Berdjajev (1874.-1948.).

It« II Heidegger - zivot i djela

Martin Heidegger (1889.-1976.) je roden u mjestu Messkirch u jugozapadnoj Njemackoj. Poceo je studirati teologiju i pripre­mao se postati isusovac, ali je odustao i od jednoga i od drugoga. Studirao je i veCinom predavao na sveucilistu u Freiburgu, osim pet godina u Marburgu. Kod Hitlerova dolaska na vlast pruzio mu je javnu potporu, pa su mu nakon 1945. saveznicke okupa­torske vlasti zabranile predavanje na sveucilistu na sest godina, a potom je umirovljen.

Glavno Heideggerovo djelo je "Bitak i vrijeme" ("Sein und Zeit"). U prvim izdanjima oznaceno je samo kao "prvi dio", ali nastavak nikada nije objavljen. Druga vaznija djela su: "Sto je me­tafizika?" ("Was ist Metaphysik?"), "0 biti istine" ("Von Wesen der Wahrheit"), "Uvod u metafiziku" (" Einfuhrung in die Metaphysik"), "Sto znaCi misliti?" ("Was heisst Denken ?"), kao i zbirke Clanaka "Sumski putevi" ("Holzwege"), "Predavanja i eseji" ("Vortriige und Aufsiitze") i "Identitet i razlika" ("Identitiit und Differenz").

U trenutku Heideggerove smrti viSe od polovine njegovih rukopisa nije bilo objavljeno. Malo prije smrti pocela su izlaziti njegova sabrana djela planirana u stotinjak knjiga. Heidegger je vrlo tezak mislilac, ne samo za Citanje, nego i za prevodenje na dru­ge jezike. On naime cesto stvara nove rijeCi i cesto koristi analize korijena i nastanka grckih i njemackih rijeci.

173

POVIJEST FILOZOFIJE

I,...,. Heidegger - filozofija

I fA 'I I Problem bitka

Heidegger naglasava da je sredisnje pitanje o srnislu bitka. On cesto govori o "zaboravu bitka" u proslosti i sadasnjosti, ne sarno kod ljudi opcenito, nego i kod gotovo svih filozofa. Bitak (njern. Sein) nije isto sto i bice (njern. Seiende), naglasava Heidegger, tu razliku on naziva "ontoloskom razlikom".

Ipak, Heidegger srnatra da put prerna odgovoru na pitanje o srnislu bitka vodi preko analize jednoga posebnog bica. To biCe je covjek koji jedini postavlja pitanje 0 bitku, koji se jedini s njirne suocava, posebno u granicnirn situacijarna. Heidegger covjeka zove "tubitak" (njern. Dasein) i "pastir bitka".

I fAJ'JI Tubitak

Koje su najvaznije osobine covjeka, ili kako Heidegger kaze, "egzistencijali"? Navest cerno neke od njih. Prvo, tubitak je "bitak u svijetu" (njern. In-der-Welt-sein), ~· on se uvijek nalazi u odrede­noj situaciji, odredenirn okolnostirna.

Ali, drugo, covjek nije na to ogranicen, on je uvijek otvoren mogucnosti za nesto novo. I sarna situacija je znatno odredena ljudskirn planovirna i narnjerarna za buducnost. Ovu bitnu otvo­renost covjeka Heidegger naziva egzistencija.

U svezi s ovirn je i Heideggerovo razlikovanje "neautenticno­ga" i "autenticnoga" bitka. Prvi je karakteriziran onirn neosobnim "se" (njern. Man), kao u izrazirna: "Nose se ovakve kosulje", "Pje­vaju se takve pjesrne", "Vozi se na ovaj naCin". Tu se covjek gubi u bezirnenoj rnasi. Drugi je karakteriziran svjesnirn slobodnim iz­borom i preuzirnanjern odgovornosti za nj.

TreCi egzistencijal je vremenitost, covjek je bitno vezan za vri­jerne. U njernu su ujedinjene i prisutne proslost, sadasnjost i bu-

174

KIERKEGAARD I FILOZOFIJA EGZISTENCIJE

ducnost. Time on povezuje dva prethodna egzistencijala koji su medusobno suprotstavljeni. "Bitak u svijetu", odredena situaci­ja, vezuje covjeka za proslost, a egzistencija ga otvara i usrnjerava prerna buducnosti.

Vrernenitost se pokazuje i u bitnoj osobini covjeka da je on "bice za smrt", da je usrnjeren prerna srnrti ida on to zna. "Cirn je tubitak usao u zivot, dovoljno je star da urnre", kaze Heidegger. To je onda izvor tjeskobe u covjeku.

Karno vode ove analize tubitka s obzirorn na sam bitak? Sam Heidegger odbacuje rnogucnost da se preko analize bitka, od­nosno tubitka, dode do Boga, odnosno do izjednacavanja bitka s llajvisim bicem. Takav put on naziva "ontoteologija" i ukljucuje u zaborav bitka.

I !A1'JI Zaokret

Povjesnicari se slazu da je nekoliko godina nakon objavljiva­nja glavnoga djela nastupio "zaokret" (njern. Kehre) u Heidegge­rovoj rnisli. On sam je tvrdio da u njegovu razvoju postoji konti­nuitet. U svakorn slucaju radi se barern o promjeni naglasaka. Plan zacrtan u glavnorne djelu - preko analize tubitka doCi do spo­znaje bitka - nije ostvario i rnoglo bi se reCi da je od njega odustao (najavljeni drugi dio "Bitka i vrernena" nije nikada objavljen).

Iako je Heidegger i prije cesto gradio svoja razrnisljanja na jezicnim analizama, u kasnijirn godinarna on jos vise naglasava vaznost jezika. Nairne, neko nesvjesno znanje o bitku je prisutno u jeziku, 0 tome svjedoCi vee cinjenica da je "biti" najcesCi glagol, prisutan u golernu broju izraza.

Jezik je po Heideggeru "kuca bitka". U drugorne razdoblju srnatra da se bas u njernu otkriva istina bitka. Sarnu istinu Hei­degger opisuje kao "neskrivenost" (po korijenu grcke rijeCi alet­lzeia = istina). Bitak se posebno otkriva ne u svakodnevnorne ni u znanstvenorn jeziku, nego u jeziku pjesnika.

175

POVIJEST FILOZOFIJE

I ft\Z I Osvrt

Heidegger je jedan od najutjecajnijih filozofa 20. stoljeca. Ipak, vrlo je sporno kako vrjednovati njegovu filozofiju i do cega nas ona na koncu dovodi. Interpretacije su vrlo razlicite, pa onda na­ravno i vrjednovanja. Spornenut cerno neka od njih.

Jedno tumacenje smatra da Heidegger na kraju vodi u nihili­zam. Nairne, on kaze da se bitak otkriva u tubitku, a covjek je bice za srnrt. Sam Heidegger kaze da se u srnrti i tzv. granicnirn situacijarna covjek susrece s Nista (s velikirn pocetnirn slovorn!). Ako vodi u nihilizarn, ocjena njegove rnisli bi bila negativna. Ovo turnacenje Heidegger odbacuje kao krivo, opet kao jedan vid ne­razlikovanja biCa i bitka.

Drugo tumacenje smatra da je put kojirn je Heidegger krenuo "slijepa ulica", da ne vodi nikarno, da je to bas razlog sto on pro­jekt zapocet u glavnorne djelu nije dovrsio. Ni u kasnijirn djeli­rna on bas nije otkrio "istinu bitka". I u ovakvoj interpretaciji bi vrjednovanje bilo vise negativno. Heidegger posebno u kasnijim djelirna naglasava da je bitak neizreciv. Je lito priznanje ispravno­sti ove druge interpretacije? Heidegger rnisli da nije.

It_..,. Sartre

Jean-Paul Sartre [Zan Pol Sartr] (1905.-1980.) je roden u Pa­rizu i u njernu je proveo najveCi dio zivota. Nije bio sarno filozof, nego jos i vise knjizevnik. Glavno Sartreovo filozofsko djelo je "Bi­tak i nistavilo" ("L 'etre et le neant"). Napisao je niz knjizevnih dje­la, posebno drama, ali i rornana, u kojirna je popularizirao svoje ideje i kojirna je najvise djelovao na siru javnost. Godine 1964. dodijeljena rnu je Nobelova nagrada za knjizevnost, ali ju je on odbio.

Sartre kaze da u covjeku egzistencija prethodi biti. Drugirn rije­Cirna, nije unaprijed odredeno sto je covjek, nego je to stvar nje­gova izbora. Sartre tvrdi da nema Boga, on je odlucan ateist. Boga

176

KIERKEGAARD I FILOZOFIJA EGZISTENCIJE

odbacuje bas sa stajalista ljudske slobode. Nairne, Stvoritelj bi l\wjeka stvorio za nesto, postojala bi neka svrha, a ako ga nerna, onda je "sve dopusteno". Nerna nikakva objektivnoga rnorala. 1\li isto tako sve sto postoji nerna nikakva smisla, nerna objasnje­nja.

Zivot nerna srnisla, apsurdan je. Covjek je "osuden na slobo­d u", on joj ne rnoze izbjeCi. On mora odluCivati o sebi, a nerna uikakvih mjerila za odlucivanje. Zato je njegov zivot neizvjestan i uvijek je prisutna mucnina (franc. nausee; to je i naslov jednoga Sartreova rornana). Osirn toga, covjek tezi biti kao Bog, odluCiva­ti o svernu, ali tone uspijeva. Covjek je "beskorisna strast" (franc. J'assion inutile).

Drugi ulaze u "rnoj" svijet te nastoje i svijet i rnene uciniti svojirn. Otuda norrnalno slijedi sukob. To se po Sartreu pokazuje vee u osjecaju stida: drukCije se dozivljavarn i ponasarn kada sam sam, a drukCije u prisutnosti nekoga drugoga. Pakao, to su drugi, slikovito kaze Sartre.

Sartre je od svih filozofa egzistencije bio rnozda najpopular­niji u sirokoj javnosti. Kako vrjednovati njegove ideje? Ateizarn je za njega postavka koja se ne dokazuje niti obrazlaze, Sartre jednostavno od njega polazi. Je li njegova teza 0 covjekovoj apso-1 utnoj slobodi zaista opis stvarnosti ili samo zelja? Ne rnijesa li on mogucnost da cini sto hoce s rnogucnoscu da bude sto hoce? I kako na temelju Sartreovih ideja uspostaviti norrnalan drustveni :!;ivot?

It- Marcel

Gabriel Marcel [Marsel] (1889.-1973.) je roden, skolovao se i zivio u Parizu. Nije bio sarno filozof, nego i knjizevnik, glazbenik pijanist te knjizevni i glazbeni kriticar. Dapace, malo je radio kao profesor filozofije. u cetrdesetoj godini se obratio na katolicku vjeru. Glavno Marcelovo filozofsko djelo je "Misterij bitka" ("Le

177

POVIJEST FILOZOFIJE

Mystere de l'etre"), a drugo vazno je "Biti i imati" ("~tre et avoir"), Napisao je niz knjizevnih djela, posebno drama.

Marcel je prvi od filozofa 20. stoljeca dosao do ideja slicnih kao i Kierkegaard, ali je do njih dosao nezavisno od njega. Takoder je i ostao najblizi Kierkegaardu. Kako je pojam "egzistencijalizam" u javnosti bio najvise vezan za Sartreovu filozofiju, Marcel odbija taj naziv i svoje glediSte naziva "krscanski sokratizam".

Marcel naglasava razliku izmedu "problema" kojim se bavi znanost i "misterija" kojim se bavi filozofija. U prvome slucaju se radi o pitanjima koja nas osobno ne pogadaju, o necemu sto je izvan nas, cemu mozemo biti samo promatraci. Kod "misterija", kako ga shvaca Marcel, radi se o pitanjima u koja smo osobno ukljuceni, koja nas osobno pogadaju. Tako bitak nije nesto izvan mene, ja sam sudjelujem u bitku. Ova druga pitanja uvijek imaju jednu crtu osobnoga iskustva.

Marcel naglasava ljudsku intersubjektivnost i susret s drugi­ma, zajednistvo. To je temeljno bas ljudsko iskustvo: odnos ja-ti u kojemu su ukljucene ljubav, nada, vjernost. u takvu odnosu co­vjek izgraduje sebe i pomaze drugome da izgradi sebe. Ovo isku­stvo upucuje nas na susret s apsolutnim Ti, s Bogom. Do Boga se po Marcelu moze doCi bas i jedino preko takva iskustva.

Prigovori Marcelu temelje se na nesustavnosti i nedovoljnoj raci­onalnosti njegova misljenja. Njegov odgovor bi bio da se o nekim temama moze samo tako razmisljati. Drugi prigovor odnosi se na sve filozofe egzistencije, tj. na njihova nastojanje da dodu do razumijevanja svega polazeCi prvenstveno, pa i jedino, ad covjeka, a to je preusko polaziSte.

178

~

•!• POZITIVIZAM I ANALITICKA FILOZOFIJA 18.

11:• II Pozitivizam

Pozitivizam je u drugoj polovici 19. ina pocetku 20. stoljeca bio vrlo prosiren pravac misljenja. Njegovu sirenju su pomogli brz napredak prirodnih znanosti u to vrijeme (mnogima se Cinilo da nema pitanja koje te znanosti nece rijesiti, cak i vrlo brzo) i razo­caranje idealistickom filozofijom prethodnoga razdoblja.

Osnivacem pozitivizma obicno se smatra Francuz Auguste Comte [Ogist Kont] (1798.-1857.) sa svojim djelom "Tecaj pozi­tivne filozofije" ("Cours de philosophie positive"). Comte tvrdi da postoje tri stadija povijesti koji vre­menski slijede je­dan za drugim, a svaki novi po nje­mu pokazuje sve

Zanimljivo je da je Comte, iako je tvrdio da je religijski stadij najnizi u povijesti covjecanstva, ipak zagovarao osnivanje jedne nove religije, koju je nazvao religija co­vjecanstva, a u kojoj bi on bio vrhovni svecenik.

vecu zrelost covjecanstva. Ti stadiji su najprije religijski, zatim metafizicki, pa na kraju pozitivni i1i znanstveni.

U ovomu zadnjem stadiju odustaje se od trazenja zadnjih uzro­ka i naravi stvari i ogranicava se na fenomene (cinjenice) i njiho­ve zakonitosti. Treba ostati kod "pozitivnih" Cinjenica, ddati se onaga sto mogu utvrditi prirodne znanosti. Zakonitosti fenome­na se traze da bi ih se moglo predvidati i koristiti u djelovanju. Filozofija se po Comteu ne razlikuje od znanosti, nego predstavlja samo njihovu sistematiziranu cjelinu.

Pozitivizam se odrice ambicije da shvati smisao dogadanja, da otkrije nuzne zakone, da otkrije pravila moralnoga ponasanja,

179

POVIJEST FILOZOFIJE

da pokaze prave ciljeve u zivotu. To je zapravo jedan antifilozofski stav koji porice da postoje ikakve spoznaje izvan onih do kojih mogu doci prirodne znanosti. Kako je kazao jedan kriticar pozi­tivizma, to je "pogled na svijet iz zablje perspektive".

I !:Jitll Mill

John Stuart Mill (1806.-1873.) je roden u Londonu od oca Skota i majke Engleskinje. Skolovao ga je otac, a veCi clio zivota proveo je radeCi u Istocnoindijskoj kompaniji, gdje je na koncu postao predsjednik. Iako nikada nije predavao na sveucilistu, bio je u~ecajan po svojim ekonomskim i filozofskim djelima. Glavna filozofska djela su mu "Sustav deduktivne i induktivne logike" ("System of Logic: Ratiocinative and Inductive") i "Utilitarizam" ("Utilitarianism").

PokusavajuCi uspostaviti pravila induktivne logike, Mill kaze da postoji uniformnost u prirodi, lj. da slicni uzroci izazivaju slicne posljedice. Medutim, to po njemu nije neko sigurno pravilo, jer ono proizlazi iz iskustva da se tako obicno dogada, a u svakome pojedinom slucaju moze se dogoditi i drukCije. Time se vracamo na Humeovo misljenje da se nasa ocekivanja temelje jedino na navici.

Mill je razradio i popularizirao eticku teoriju koja je pozna­ta pod imenom utilitarizam. Zacetnik joj je bio Jeremy Bentham (1748.-1832.) koji je smatrao da postupke treba vrjednovati prema posljedicama. Treba nastojati postiCi ugodne posljedice, kaze Ben­tham, a izbjeCi neugodne. Mill je to ponesto promijenio i kazao je da bi cilj postupaka trebao biti postiCi najvecu mogucu srecu za najveCi broj ljudi. On takoder naglasava da postoji i razlika u vrijednostima razliCitih vrsta ugodnosti, pa treba dati prednost visim zadovoljstvima pred nizima.

Utilitaristicka etika vrjednuje posljedice postupka, sto proi­zlazi iz duha pozitivizma koji vodi racuna samo o "opipljivome" i provjerljivom. Ona zanemaruje nakanu cinitelja i odbacuje stav

180

POZITIVIZAM I ANALITICKA FILOZOFIJA

da su neki Cini sami po sebi dobri iii zli, bez obzira na posljedice. To se bas ne slaze s naCinom na koji ljudi obicno vrjednuju i svoje i tude postupke.

I !:JICJI Russell

Bertrand Russell (1872.-1970.) poljece iz bogate obitelji en­gleskoga visokog plemstva, djed mu je bio dugogodisnji pred­sjednik britanske vlade. Studirao je matematiku i filozofiju u Cambridgeu, a samo je kratko tamo bio i profesor, veCinom je zivio kao slobodan pisac. Znao je popularizirati svoje ideje (ne samo filozofske) i pisati pristupacno i zanimljivo. Tako je 1950. cak dobio i Nobelovu nagradu za knjizevnost, iako nije napisao nijedno klasicno knjizevno djelo.

Russell je u svome gotovo stogodisnjemu zivotu napisao ne­koliko desetaka knjiga. Medu njima se posebno isticu "Principia mathematica" (tu je samo jedan od dvojice autora, drugi je Alfred Whitehead), klasicno djelo suvremene logike, zatim "Ljudsko znanje, njegov doseg i granice" ("Human Knowledge: Its Scope and Limits"), najsustavniji prikaz njegovih pogleda na spoznaju, te "Logika i znanje" ("Logic and Knowledge"), zbirka njegovih naju­ljecajnijih clanaka.

Russell je najvazniji doprinos dao u logici i filozofiji matemati­ke. Predmet filozofije su po njemu ona pitanja koja znanost (jos) ne moze rijesiti, a ne mogu se ni ignorirati. Zato smatra da fi­lozofija ima vise kriticku funkciju, negoli moze doCi do potpuno trajnih i sigurnih rjesenja. I on sam je svoje filozofske poglede tijekom duga zivota cesto mijenjao.

Na filozofe je Russell viSe u~ecao svojim metodama negoli svo­jim rjesenjima filozofskih problema. Tu se istice primjena novih logickih sredstava u rjesavanju starih problema. Iako je bio sklon empirizmu, Russell je svjestan da su empiristicki temelji nedovoljni za izgradnju znanosti. Sarno osjetilno iskustvo nikada ne moze biti osnova za misljenje da se nesto bas uvijek dogada ili da se

181

POVIJEST FILOZOFIJE

cak mora dogadati. Zato Russell smatra da treba prihvatiti odre­dene "postulate" kao dopunu empirizma, iako se oni ne mogu ni dokazati ni provjeriti.

H:Jill Wittgenstein- zivot i djela

Ludwig Wittgenstein (1889.-1951.) je roden u Becu, bio je osmo dijete bogata austrijskoga industrijalca. Studirao je u Ber­linu i u Engleskoj tehniku i matematiku. U Cambridgeu se upo­znao i sprijateljio s Russellom. Odrekao se bogata nasljedstva i u zivotu se bavio raznim zanimanjima (tako je neko vrijeme bio pilot, vrtlar, seoski uCitelj). Na koncu je predavao filozofiju u Cambridgeu u Engleskoj, gdje je i umro.

"Tractatus Logico-philosophicus" je jedino njegovo djelo objav­ljeno za zivota. Drugo kljucno djelo, objavljeno tek malo nakon njegove smrti, jesu "Filozofska istrazivanja" (" Philosophische Un­tersuchungen"). Kasnije su tiskane i biljeske s njegovih predavanja i gotovo svi njegovi rukopisi. Medu njima se isticu "Plava biljezni­ca" ("Blue Book") i "Smeda biljeznica" ("Brown Book").

Wittgenstein pise naizgled jednostavno, ne rabi tesku termi­nologiju, ali njegova djela slice na mozaik teza i kratkih odlomaka, tako da nije uvijek lako shvatiti cjelinu. Osim toga, neke "teze" u njegovim djelima su zapravo pitanja. Sve to je bio i razlog sto su njegova djela razliCito tumacena i da su utjecala na mnoge filozofe na dosta razlicite naCine.

I!:J111011 Wittgenstein- filozofija

ll:f"'l I Filozofija "Tractatusa"

Kod Wittgensteina se s pravom govori ne o jednoj, nego o dvije razlicite filozofije, koje su izlozene u njegova dva glavna filo­zofska djela. Wittgenstein se bavi!J prvenstveno filozofijom jezika,

182

POZITIVIZAM I ANALITICKA FILOZOFIJA

u prvoj fazi prvenstveno znanstvenoga, au drugoj obicnoga jezi­ka. Da je kljuc filozofije u analizi jezika je jedno od uvjerenja koje je zadr:lao u obje faze.

U temelju "Tra­ctatusa" je logicki atomizam do koje-

U "Tractatusu" Wittgenstein usporeduje strukturnu slic­nost jezika i svijeta s odnosom izmedu glazbene misli, gramofonske place, notnoga zapisa i zvucnih valova.

ga je Wittgenstein dosao pod utjecajem Russella. Po tome gledi­stu svijet se sastoji od medusobno nezavisnih Cinjenica. Cinjenica je pak jedno pojedinacno stanje stvari. Svijet se upoznaje preko jezika, a jezik ima slicnu strukturu kao i svijet. Drugim rijecima, jezik je slika svijeta. U "Tractatusu" Wittgenstein usporeduje jezik s hijeroglifskim pismom koje ne samo govori o Cinjenicama, nego ih na odreden naCin "preslikava".

Elementarna recenica opisuje jednu cinjenicu. Osim pojedinac­nih tvrdnja, moguce su i opce, ali one su samo funkcija (pove­zivanje) pojedinacnih. Njihova istinitost je funkcija (ne)istinitosti elementarnih recenica. Drugim rijeCima, univerzalni sud je samo konjunkcija ele­mentarnih sudo­va. On kaze samo da nesto jest, ali nikada da nesto mora biti. Dakle, u

Wittgenstein smatra da se logika sastoji od tautologija, od iskaza koji su uvijek istiniti, ali nam oni ne kazu nista o stanju stvari. Njegov primjer je: "Ne znam nista o vremenu ako znam da kiSi iii ne kiSi" (''P v ..,p'').

korijenu Wittgensteinova pogleda je nominalisticko glediSte. Jedine smislene tvrdnje koje se mogu izraziti u jeziku jesu

tvrdnje prirodnih znanosti. Izvan toga ostaje ono sto je neizrecivo, odnosno, kako Wittgenstein kaze, "misticno". To se moze samo pokazati, a ne izreCi. U to podrucje spadaju pitanja etike, religije, smisla zivota itd. Svaki pokusaj da se o tome nesto kaze vodi u besmislicu. Glasovita je Wittgensteinova izreka: "0 onome o cemu se ne moze govoriti, 0 tome treba su~eti!"

Na ovaj nacin je rjesenje temeljnih zivotnih problema zapra­vo nemoguce. To naglasava i sam Wittgenstein: "I da se jednom dobije odgovor na sva moguca znanstvena pitanja, nasi zivotni

183

POVIJEST FILOZOFIJE

problemi nece biti ni dotaknuti." Rjesenje nekoga zivotnog pro­blema covjek primjecuje kada toga problema nestane.

ll:fti.J'.J Filozofija "Filozofskih istrazivanja"

U "Filozofskim istrazivanjima" Wittgenstein vidi jezik posve drukcije negoli u svome prvom djelu. Sada kaze da jezik nije sli­ka svijeta, nego da se znacenje rijeCi otkriva samo u njihovoj upo­trebi. Aline postoje neka jedinstvena pravila upotrebe rijeCi, nego postoji vise razliCitih "jezicnih igara".

Metafora "igre" je u ovomu slucaju dalekosezna. Igra je jedna ljudska zivotna aktivnost, a isto je to i jezik. Iako se npr. sah i nogomet nazivaju igrama, oni su vrlo razliciti i ne mogu se svesti na istu strukturu. Isto vrijedi i za razliCite upotrebe rijeci. Osim toga, uvijek se stvaraju nove igre, a isto vrijedi i za nove upotrebe rijeci.

Zadatak filozofije po "Filozofskim istrazivanjima" jest terape­utski, a ne istrazivacki. Filozof tretira pitanje kao bolest, izricito kaze Wittgenstein. N aime, treba istraziti razliCite upotrebe jezika da bi se otklonile dvoznacnosti, nesporazumi i pseudoproblemi koji proizlaze iz jezika. I ovdje je on zaddao miSljenje da filozof­ski problemi nisu stvarni problemi, nego da oni proizlaze iz krive upotrebe jezika.

H:fti.11CI Osvrt

Stored o Wittgensteinovim idejama? One imaju neobicne po­sljedice, a neke od njih je Wittgenstein sam vidio i posteno pri­znao. Tako na kraju "Tractatusa" piSe da onaj koji je djelo razumio uvida da je ono sto u njemu pise - besmislica (jer se ne radi o sta­vovima prirodnih znanosti). Zato "Tractatus" treba iskoristiti kao stepenice, nakon sto su nam pomogle popeti se, treba ih odbaciti. Kriticari su opravdano postavili pitanje kako nesto sto je besmi­slica uopce moze pomoci.

184

POZITIVIZAM I ANALITICKA FILOZOFIJA

U "Filozofskim istrazivanjima" Wittgenstein preporuca da kod filozofskih problema treba postaviti pitanje: kakvo znacenje pojmovi u njima koristeni imaju u jezicnoj igri u kojoj su nastali. To bi bio put da se problem eliminira. Ali zar ne bi bilo ispravnije, pa cak i u skladu s njegovim vlastitim idejama, filozofski govor shvatiti kao drukciju "jezicnu igru" od svakodnevnoga govora?

I !:!1!111 Logicki pozitivizam

N akon Prvoga svjetskog rata razvio se nov oblik pozitivizma, poznat kao neopozitivizam ili logicki pozitivizam. Prvo srediste ove misli bio je tzv. Becki krug, a najvazniji filozof te sku pine bio je Rudolf Carnap (1891.-1970.). Slicna skupina razvila se i u Berli­nu, a glavni predstavnik je bio Hans Reichenbach (1891.-1953.).

Prvi koji je ideje logickoga pozitivizma prosirio na englesko­me govornom podrucju bio je Alfred Ayer (1910.-1989.) sa svo­jom knjigom "Jezik, istina i logika" ("Language, Truth and Logic"). Nakon dolaska Hitlera na vlast (u Njemackoj i Austriji) neopozi­tivisti su veCinom pobjegli u SAD i tamo su njihove ideje imale najveCi utjecaj.

Logicki pozitivisti su radikalizirali neke teze ranoga Wittgen­steina pa su dosli do svoga poznatog principa verifikacije. Po tome principu neki iskaz ima znacenje jedino ako se moze neposredno provjeriti u iskustvu (to je sinteticki iskaz) ili ako spada u logiku i matematiku pa zapravo ne tvrdi nista o stvarnosti (to je analiticki iskaz).

Po neopozitivistima su svi stavovi metafizike i gotovo cijele filozofije ne samo pogrjesni nego besmisleni. Po njima su smisle­ni samo znanstveni stavovi. Tako su onda oni ulogu filozofije sveli na logiku znanosti, pa su zato najvazniji doprinos filozofiji i dali u logici i filozofiji znanosti.

Logicki pozitivisti su postupno morali, pod udarom kritika, odustati od vecega broja svojih temeljnih teza. Nairne, pokazalo se da bi po njihovu tumacenju skoro svi znanstveni zakoni bili be-

185

POVIJEST FILOZOFIJE

smisleni, jer npr. svi zakoni fizike tvrde nesto i o proslosti, pa i onoj proslosti kada jos nije bilo ljudi koji bi ih provjerili. Pokazalo se cak ida je sam princip verifikacije po svojim vlastitim kriterijima besmislen! Nairne, on nije ni empirijski ni logicki stav.

II:Jtil Analiticka filozofija

Nije bas lako objasniti sto je analiticka filozofija, iako se tako uobicajeno naziva jedan prosiren filozofski pravac. Sam izraz "analiticka filozofija" nastao je puno kasnije od odredenih nacina filozofiranja koji se njime danas oznacavaju. Naziv se udomaCio nakon sloma logickoga pozitivizma.

Pripadnici ovoga pravca obicno smatraju da su njegovi zacet­nici (tocnije bi bilo red: prethodnici) njemacki logicar i matemati­car Gottlob Frege (1848.-1925.), otac moderne logike, zatim Ru­ssell i Wittgenstein. Frege je bio prvenstveno logicar pa je sporno njegovo svrstavanje na ovakav nacin. NajoCitija je uloga Russella, koji je u~ecao ina Wittgensteina.

Najpoznatija zena fitozof u analitickome krugu jest Eli­sabeth Anscombe (1919.-2001.). Bila je Wittgenste­inova najbliza suradnica, on ju je u oporuci ovlastio da se pobrine za njegove rukopise. Ona ih je sredivala, prevodila na engleski i komentirala. Kao studentica se obratila na katolicku vjeru. Zajedno sa svojim supru­gom Peterom Geachom, takoder obracenikom i jednim od vodecih engleskih filozofa, imala je sedmero djece. Bila je poznata kao osoba nekonvencionalna ponasanja (tako je nosila hlace kada to nije bilo nimalo uobica­jeno). Iako se u svojim djelima sluzila analitickim me­todama, u svojim zakljuccima je, posebno u etici, bila daleko od empiristicke tradicije i u skladu s katolickim mora 1om.

Dok su neki filo-zofi ovoga pravca ograniCivali ulogu filozofije na logicku analizu jezika zna­nosti ili na analizu svakodnevnoga jezi­ka, drugi nisu bili toliko restriktivni. Zajednicka, pak, i jednima i drugima bila je analiticka me­toda, koja je primje­njivana u analizi

ogranicenih, pojedinacnih pitanja. Zajednicko je bilo i odustajanje od sva­koga pokusaja da se izgradi jedan cjelovit pogled na svijet ina covjeka.

186

POZITIVIZAM I ANALITICKA FILOZOFIJA

Naju~ecajniji filozof na podrucju analiticke filozofije u drugoj polovici 20. stoljeca bio je Amerikanac Willard Van Orman Qui­ne (1908.-2000.). Studirao je matematiku na Harvardu u SAD-u, potom se usavrsavao u Europi. VeCi dio zivota je bio profesor filozofije na Harvardu. Glavna su mu djela "S logicke tocke gle­dista" ("From a Logical Point of View"), zbirka njegovih naju~ecaj­nijih Clanaka, i "Rijec i objekt" ("Word and Object").

II:!I:JI Popper

Karl Raimund Popper (1902.-1995.) je roden u Becu, gdje je i studirao, ali je prije Hitlerova prikljucenja Austrije pobjegao naj­prije na Novi Zeland, zatim u Englesku. VeCi dio zivota proveo je kao profesor u Londonu. Glavno Popperovo djelo je "Logika znanstvenoga otkrica" ("The Logic of Scientific Discovery"). Druga njegova vaznija djela su "Otvoreno drustvo i njegovi neprijatelji" ("Open Society and its Enemies") te zbirke clanaka "Nagadanja i opovrgavanja" ("Conjectures and Refutations") i "Objektivno zna­nje" ("Objective Knowledge").

Glavni Popperov doprinos je u filozofiji znanosti. On ukazuje da se jedan univerzalni prirodni zakon ne maze nikada dokazati. N aime, takav zakon se odnosi na ogroman iii gotovo beskonacan broj pojedinacnih slucajeva, a eksperimentalno se moze provje­riti samo vrlo mali dio. Medutim, opci zakon se maze opovrgnuti, za to je dovoljan samo jedan jedini slucaj koji nije u skladu s tim zakonom.

Stoga je po Popperu cilj znanstvenih provjera opovrgavanje, a ne dokazivanje neke znanstvene hipoteze. Po njemu je i kriterij znanstvenosti neke hipoteze bas mogucnost njezina opovrgava­nja. BuduCi da se znanstvene teorije nikada ne mogu dokazati, one uvijek ostaju samo hipoteze. Znanost nikada ne moze dati si­gurnost da sadasnje teorije nece biti opovrgnute u buducnosti. Znanstvena metoda se svodi u konacnici na "nagadanje i opovr­gavanje".

187

POVIJEST FILOZOFIJE

U filozofiji politike Popper se zalaze za ono sto on zove "otvo­reno drustvo", tj. drustvo u kojemu je moguce promijeniti vlast bez uporabe sile. Ostro je kritizirao neke filozofe, od Platona do Marxa, koji se zalazu za dominaciju ddave nad pojedincem. Po­pper naprotiv misli da pojedinac treba imati prednost pred dr­zavom.

On je kritizirao i "historicizam", tj. vjerovanje da postoje ne­promjenjivi povijesni zakoni i da je stoga moguce predvidjeti drustvena dogadanja u buducnosti. Njemu se cini da nepredvid­ljivost znanstvenih otkrica, koji bitno utjecu na drustveni zivot, dovoljno opovrgava takvo vjerovanje.

Popper je imao velik utjecaj u filozofiji znanosti, posebno kao kriticar logickoga pozitivizma. Svojim drustvenim teorijama imao je i znacajan utjecaj u siroj javnosti. Smatran je jednim od glavnih ideologa zapadne "liberalne demokracije" koja je po njemu najbolje moguce drustvo. Kriticari su ukazali da po Popperu znanstveno istrazivanje previse slici na slucajno nagadanje zbog njegova pre­sutna prihvacanja nominalizma.

188

19.

IJ#JI!I Uvod

Obnova skolasticke filozofije zapocela je vee u drugoj polovi­ci 19. stoljeca (to se ponekad naziva "treca skolastika"). Od kraja Prvoga svjetskog rata pa do sezdesetih godina 20. stoljeca ovo je bila najbrojnija filozofska skola na svijetu. Za razliku od drugih filozofskih pravaca 20. stoljeca, pripadnici ove skole su bili puno ravnomjernije rasporedeni po razlicitim zemljama i kontinenti­ma.

Neoskolasticari prihvacaju osnovna nacela filozofskih sustava koje su izgradili skolasticari. Nastoje ih obogatiti vrijednim do­stignuCima novije misli i u svjetlu skolastickih filozofskih nacela rjesavati razne suvremene probleme. Neoskolasticari smatraju da ta i takva filozofija jedina omogucava ispravno razumjeti svijet, jednako ovaj sadasnji kao i onaj u proslosti.

Dominantan pravac u okviru neoskolastike jest neotomizam koji slijedi filozofske ideje Tome Akvinskoga. I neki drugi skola­sticki filozofi su imali svoje suvremene sljedbenike, najvise Duns Skot i Suarez ( ~~ B.lO.). lpak, takvih je bilo neusporedivo manje nego tomista.

I PJtJI Neotomizam

Neotomizam ima dva povezana podrucja istrazivanja. Jedno je okrenuto povijesnome istrazivanju i razumijevanju misli Tome Akvinskoga. Ne radi se ovdje samo o njegovim filozofskim dok-

189

POVIJEST FILOZOFIJE

trinama, nego i o njegovim metodama filozofskoga istrazivanja. Drugo je okrenuto prema suvremenim problemima opcenito, pa tako i prema raspravi s drugim suvremenim filozofskim pravci­ma i vrjednovanju njihovih filozofskih doprinosa.

Ova dva podrucja istrazivanja su medusobno usko povezana. S jedne strane je ocito da se ne mogu koristiti Tomine misli ako ih se ne shvaca ispravno. S druge strane jasno je da cilj filozofije nikada nije proslost kao takva, nego uvijek ono sto je sadasnje, a jos vise ono sto je iznad vremena, vjecno.

Najvazniji predstavnici ove vrlo brojne skole su dvojica Fran­cuza: Jacques Maritain i Etienne Gilson. Obojica su dugo djelo­vali u Americi, pisali sui engleskim jezikom, pa se njihov utjecaj jednako osjetio na oba kontinenta.

Osim njih dvojice, medu neotomistima su posebno vrijed­ni spomena jos jedan Francuz Reginald Garrigou-Lagrange (1877.-1964.), koji je pak dugo predavao u Rimu, zatim Nijemac Josef Pieper (1904.-1997.), Talijani Cornelio Fabro (1911.-1995.) i Sofia Vanni Rovighi (1908.-1990.), Amerikanac Vernon Bourke (1907.-1998.), Argentinac Octavio Derisi (1907.-2002.) i Poljak Stefan Swiezawski (1907.-2004.).

II!JICJI Maritain- zivot i djela

Jacques Maritain [Zak Mariten] (1882.-1973) je roden i skolo­vao se u Parizu, na sveucilistu Sorbonne, gdje je studirao filozo­fiju i biologiju (biologiju je potom usavrsavao u Njemackoj). Do Drugoga svjetskog rata je predavao u Parizu, a na pocetku rata je otisao u SAD. Tamo je ostao vise od dva desetljeca i predavao je na viSe americkih sveucilista, najvise na Princetonu. Posljednji dio zivota je proveo opet u Francuskoj i umro je u Toulouseu.

Maritain je napisao sezdesetak knjiga, na francuskome i engle­skarn jeziku. Glavno mu je djelo "Stupnjevi znanja" ("Les degnis du savoir"). Drugo opsezno djelo je "Filozofija morala" ("La phi-

190

NEOSKOLASTIKA

losophie morale"), a najpopularnije njegovo djelo je "Cjeloviti hu­manizam" ("Humanisme integral").

Ostala vaznija djela su "Sedam predavanja o bitku" ("Sept le­cons sur l'etre"), "Znanost i mudrost" ("Science et sagesse"), "Od­goj na raskrizju" ("Education at the Crossroads"), "Covjek i ddava" ("Man and the State"), "Devet predavanja o prvim pojmovima filo­zofije morala" ("Neuf lecons sur les notions premieres de la philosop­hie morale"), "Stva­ralacka intuicija u umjetnosti i poe­ziji" ("Creative In­tuition in Art and Poetry") i "Seljak s Garonne" ("Le paysan de la Garo-11ne").

Maritainovo djelo "Seljak s Garonne" je na neki nacin oproStajno izlaganje njegovih pogleda na suvremeni svijet i suvremene ideje. Neobiean naslov Maritain tu­maci obicajem da se za onoga koji govori otvoreno i neuvijeno kaze da je "seljak s Dunava". Zeleci govoriti isto tako, a u Francuskoj nema Dunava nego kroz grad Toulouse gdje je on tada zivio protjece rijeka Garonne, odlucio se za simbolican naslov "Seljak s Garonne".

fPJill Maritain - filozofija

Maritain je pisao o svim filozofskim disciplinama pa je njegov filozofski doprinos nemoguce ukratko prikazati. Ogranicit cemo se samo na neke izabrane teme. Treba spomenuti da je on detaljno analizirao i neke pojave koje u Tomino vrijeme nisu ni postoja­le, kao npr. suvremene prirodne znanosti, politicku demokraci­ju, apstraktno slikarstvo ( o njegovim pogledima na estetiku ~~

C.5.3.). Maritain naglasava da metoda spoznaje bitno zavisi od predme­

ta spoznaje, pa se zato sve vrste spoznaje nikako ne mogu svesti na jednu jedinu. Treba razlikovati nadnaravnu spoznaju (gdje Bog sudjeluje ili uz pomoc Objave ili uz pomoc milosti) i naravnu spo­znaju (gdje covjek spoznaje samo svojim snagama).

U okviru naravne spoznaje treba razlikovati filozofiju i zna­nost. Filozofija nastoji spoznati bit stvari, dok se znanosti ogranica­vaju na ono sto je eksperimentalno provjerljivo, mjerljivo i pred-

191

POVIJEST FILOZOFIJE

vidljivo. Te dvije razliCite vrste spoznaje ne mogu dod u sukob, niti mogu jedna drugu nadomjestiti. U staromu i srednjem vijeku su znanstvene probleme cesto htjeli rijesiti filozofskim metoda­rna, pa je slabo napredovala znanost. U novomu vijeku su naprotiv filozofske probleme cesto htjeli rijesiti znanstvenim metodama, pa je to dovelo do krize filozofije.

U spoznaji Maritain razlikuje aspekt "problema" i aspekt "mi­sterija". U znanosti je naglasen prvi aspekt, a u filozofiji drugi. U znanosti se radi o problemu koji se rjesava i prelazi na drugi pro­blem. Problem je nesto sto je rjesivo i iscrpljivo. U metafizici je pak naglasen aspekt misterija, tu se radi o sve dubljemu prodiranju u istu stvarnost. Misterij nije nesto nedostupno razumu, nego je to stvarnost koju razumom nije moguce do kraja iscrpiti.

Maritain naglasava vaznost "cjelovita teocentricnoga humaniz­ma". Covjek je jedinstvo duhovnoga i tjelesnog, pa nije moguce razumjeti ga bez razumijevanja obiju ovih sastavnica i njihove bitne povezanosti. Osim toga, covjek je po svojoj naravi bitno po­vezan s Bogom, od kojega dolazi i kojemu je naravno usmjeren. Djelomicni ili antropocentricni humanizam daje laznu sliku o co­vjeku, a to ima razorne posljedice i za pojedine ljude i za drustvo. Maritain naglasava da covjek nije samo pojedinac, nego i nepo­novljiva osoba koju bitno karakteriziraju razum i slobodna volja.

II!JI.11 Gilson

Etienne Gilson [Zilson] (1884.-1978.) se skolovao i dugo pre­davao u Parizu na Sorboni, a jos duze u Torontu u Kanadi. Pisao je i o povijesti filozofije i o teorijskim pitanjima. Najpoznatija u nizu Gilsonovih povijesnih djela su "Tomizam" ("Le thomisme") i "Duh srednjovjekovne filozofije" ("L 'esprit de la philosophie medie­vale"), a od teorijskih se isticu "Bitak i bit" ("L'etre et ['essence"), "Tomisticki realizam i kritika spoznaje" (" Realisme thomiste et cri­tique de la connaissance") i "Jedinstvo filozofskog iskustva" ("The Unity of Philosophical Experience").

192

NEOSKOLASTIKA

Gilson je opcenito priznat kao vodeCi povjesnicar srednjovjekov­ne filozofije. On je u 20. stoljecu najvise doprinio da se otkrije sve bogatstvo, vrijednost i raznolikost filozofije u srednjernu vijeku. Pokazao je kako je krscanska vjera plodno djelovala na razvoj filo­zofije te je stoga smatrao da je naziv "krscanska filozofija" (koji su mnogi osporavali) povijesno opravdan. Detaljno je dokazao kako je skolastika bitno utjecala na Descartesa, pa se moderna misao ne moze dobro razumjeti ako se preskoci skolastika.

Gilson svoje filozofske analize povezuje s istrazivanjem povi­jesti filozofije. Najvise se bavio metafizikom, iako je pisao i o esteti­ci. On srnatra da je sd filozofije metafizika, upravo pitanje o bitku. Ako se zapocne od kritike spoznaje kao mnogi moderni filozofi, naglasava Gilson, mora se zavrsiti u subjektivizmu iz kojega se vise ne moze izaCi.

U metafizici je sredisnje pitanje povezanost i odnos biti i bitka. Gilson ukazuje na bitnu razliku izmedu atributivnih i egzisten­cijalnih sudova. u atributivnim sudovima se govori 0 tome sto je subjekt ili kakav je subjekt ("S je P", npr. "Kocka je geometrij­sko tijelo." ili "Kuca je kamena."). U egzistencijalnim sudovima se govori o samu postojanju subjekta ("S jest", npr. "Kuca jest." ili "Kuca postoji."). Ovi drugi otkrivaju Cin bivanja ili akt bivanja (ac­tus essendi).

Filozofi su cesto bili u napasti usmjeriti pozornost samo na bit i zanemariti bitak. Takav pristup dovodi do toga da se izgubi dodir sa stvarnoscu i na koncu se bavi samo pojmovima i idejama. Gilson naglasava da su zrtve ove zablude bili mnogi filozofi, cak i mnogi skolasticari. S druge strane, ako se bavi samo egzistenci­jom a zanemari bit, dolazi se u drugu zabludu u koju su upali filozofi egzistencije.

193

ti•JI II Nietzsche

Friedrich Nietzsche (1844.-1900.) je roden u Njemackoj, gdje je i studirao, zatim je predavao klasicnu filologiju u Svicarskoj. Potom se posvetio iskljucivo pisanju, mijenjajud cesto boraviste, a 1889. je psihicki obolio i vise nije ozdravio do smrti. Vaznija su mu djela "S onu stranu dobra i zla" ("Jenseits von Gut und Bose"), "Genealogija morala" ("Zur Genealogie der Moral") i posmrtno objavljeno djelo "Volja za moe" ("Der Wille zur Macht").

Nietzsche tvrdi da je vee Sokrat usmjerio povijest europske misli krivim putem jer je razumski trazio objektivnu istinu i objektivni moral. Nietzsche naprotiv odlucno odbacuje oboje i trazi prevrjednovanje svih vrijednosti. On tvrdi da su svi moralni

Na jednome grafitu je pisalo: sudovi povijesno i vremenski uvjetovani pa ne mogu imati apsolutnu vrijednost. Po njegovu videnju svijet je nerazuman, "Bog je mrtav!"

Nietzsche iracionalan. Nema smisla u dogadanji-"Nietzsche je mrtav." rna, ima samo "vjecno vracanje is toga".

Bog "Bog je mrtav!" kaze Nietzsche, tj. ideja Boga, kao i bilo kakva apsolutna ideja,

unistena je. Postoji medutim teznja da covjek postane "nadcovjek" i ta teznja je pozitivna.

Sd svega je volja za moe, u svijetu i u ljudskoj povijesti sve se moze objasniti pomoeu nje. Moral je u toj borbi oruije slabih, mase, stada, kojim oni ogranicavaju jake. Zato se jaki na njega ne smiju obazirati. Nietzsche se posebno okomljuje na zene (kao niza biea, kaze: "Kada ides k zeni, ne zaboravi bic!"), na krseane

194

DRUGI NOVIJI FILOZOFI I PRAVCI

(koji brane objektivni moral, Nietzsche kaze "ropski" moral) ina socijaliste (jeri oni zastupaju prava slabih).

Kod Nietzschea mozemo vidjeti mozda krajnji oblik krize no­vovjekovne filozofije. Vise negoli na filozofe, Nietzsche je utjecao na javno mnijenje i na politicare. Jedan od odusevljenih citatelja njegovih djela bio je Mussolini, a i nacisti u Njemackoj su ih sirili. Je li velicanje snage iznad svega uzdizanje i1i ponizavanje covje­ka? Osjeea li se zaista jak onaj koji stalno ima potrebu terorizirati ljude oko sebe?

tl•JI'JI Pragmatizam

Pragmatizam je prvi filozofski pravac koji se razvio u SAD-u. Njegov osnivac je bio Charles Sanders Pierce (1839.-1914.), drugi znacajan predstavnik bio je William James (1842.-1910.), a zadnji i najutjecajniji John Dewey (1859.-1952.). Medutim, pra­gmatizam je sve do danas vise ili manje utjecao ina mnoge druge americke filozofe koji se obicno ne ubrajaju medu pragmatiste.

Pragmatisti stavljaju teziste na prakticne posljedice ideja. U tome smislu tumace i istinitost i znacenje iskaza. Znacenje iskaza se po njima svodi na posljedice koje slijede iz prihvaeanja toga iskaza. Dakle, ako dva razlicita iskaza imaju iste posljedice, oni imaju i isto znacenje.

Dalje, istinit je sud koji "radi", koji je upotrebljiv u praksi. Nije bitno koji se sud slaze sa stvarnoseu, ako dva suda jednako dobro "rade", iako naizgled razliciti, oni su jednako prihvatljivi. Osim toga, pragmatisti vise vrjednuju ono sto je bde ili bolje upotre­bljivo u praksi. Dewey je kasnije mnogo utjecao na usmjerenje cijeloga americkog obrazovnog sustava u skladu s idejama pragma­tizma.

195

POVIJEST FILOZOFIJE

t])JICJI Neokantovci

u posljednjoj cetvrtini 19. stoljeca javlja se pokret pod geslom "Povratak Kantu". Neokantovci su u Njemackoj bili prilicno brojni i u prvoj cetvrtini 20. stoljeca. Dvije vodece skole nastale su u Marburgu i Badenu (ova se naziva i jugozapadna njemacka sko­la).

Prva stavlja teziste na Kantovu "Kritiku cistoga uma", a dru­ga na "Kritiku prakticnoga uma". Najpoznatiji neokantovci su Ernst Cassirer (1874.-1945.) iz prve i Wilhelm Windelband (1848.-1915.) iz druge skole.

tl•SII Neohegelovci

U isto vrijeme i jos dosta duze bili su prosireni i neohegelovci i srodni im mislioci, najvise u Engleskoj i Italiji. VodeCi hegelovac u Engleskoj bio je Francis Bradley (1846.-1924. ). U Italiji su vode­Ci hegelovci bili Giovanni Gentile (1875.-1944.) i Benedetto Cro­ce. Blizak ovomu pravcu bio je i americki filozof Josiah Royce (1855.-1916. ).

Benedetto Croce [Kroce] (1866.-1952.) je roden u bogataskoj obitelji u juznoj Italiji, nije bio sveucilisni profesor nego slobodan pisac. Glavno mu je djelo "Filozofija duha" ("Filosofia della spiri­to") u tri knjige. Posebno se bavio estetikom ( ~~ C.5.3.).

t1fJ10.11 Bergson

Henri Bergson [Anri Bergson] (1859.-1941.) je roden u Pari­zu, u obitelji oca glazbenika, zidovskoga emigranta iz Poljske, i majke Engleskinje. Studirao je u Parizu, gdje je i proveo veci dio zivota, iako je neko vrijeme predavao i u drugim francuskim gradovima. Godine 1927. dobio je i Nobelovu nagradu za knji­zevnost. Glavno mu je djelo "Stvaralacka evolucija" ("L 'evolution cniatrice").

196

DRUGI NOVIJI FILOZOFI I PRAVCI

Bergson kritizira prosireno misljenje, koje je uslo u znanost, da svijet karakteriziraju proteznost, samo brojcana razliCitost i uzrocna predodredenost s fiksnim zakonima. On smatra da u sebi naprotiv mozemo vidjeti jednu posve drukciju stvarnost, s kvalitetama, s raznorodnim elementima i sa slobodom.

Inteligencija je usmjerena prema uporabi stvari, prema njihovu pretvaranju u oruda. Ona se kao i znanosti usmjerava na ono sto je mjerljivo, Cime se maze manipulirati. Ona je organ covjeka kao "homo fabera", kao proizvodaca. Njoj izmice zivot koji nije nesto mehanicko. Da bi razumio zivot covjek ima intuiciju, ana je organ covjeka kao "homo sapiensa", kao bica koje misli. Intuicija prodire u stvar duboko i neposredno.

Dakle, postoje dvije razliCite sfere stvarnosti. Jedna je sfera prostora i inertne materije kojom se bavi prakticna inteligenci­ja. Druga je sfera zivota i svijesti kojom se bavi intuicija. BuduCi da je razum po Bergsonu usmjeren prema prakticnim ciljevima, filozofija maze koristiti samo intuiciju. Ali filozofija po njemu ne maze formirati fiksne pojmove, jer Bergson vidi stvarnost u stal­nu kretanju, u stalnoj promjeni.

Bergsonova je zasluga sto je jasno ukazao na ogranicenosti mi­sljenja koje je usmjereno samo prakticnim ciljevima, kao i nedo­voljnost svih mehanicistickih pogleda na svijet. Ali on je previse usmjeren na ono biolosko. On razum shvaca preusko, pa je sklon iracionalizmu, tj. iskljuCivanju razuma iz onih najvaznijih sfera zi­vota.

tl•SOJI Husser!- zivot i djela

Edmund Husserl (1859.-1938.) je roden u zidovskoj obitelji u Ceskoj. Studirao je najprije matematiku, najviSe u Berlinu u Nje­mackoj, a potom filozofiju u Becu u Austriji. NajveCi dio zivo­ta je predavao filozofiju na viSe njemackih sveuCilista, u Halleu, Gottingenu i Freiburgu.

197

POVIJEST FILOZOFIJE

Glavna su mu djela "Logicka istrazivanja" ("Logische Untersu­chungen"), "Ideje za jednu cistu fenomenologiju i fenomenolosku filozofiju" ("Ideen zu einer reinen Phiinomonologie und phiinomo­nologischen Philosophic"), "Formalna i transcendentalna logika" ("Formale und transzendentale Logik"), "Kartezijanske meditacije" (" Kartesianische Meditationen") i "Kriza europskih znanosti i tran­scedentalna fenomenologija" ("Krisis der europiiischen Wissensc­haften und die transzendentale Phiinomenologie"). Nakon smrti je ostavio mnostvo rukopisa (vise desetaka tisuca stranica) koji se jos izdaju.

tl•Jtll Husser!- filozofija

Husserl u mnogim svojim polaznim idejama napusta ono sto je karakteristicno za novovjekovnu filozofiju i ponovno trazi in­spiraciju u klasicima antike i skolastike. Suprotstavlja se relativizmu i skepticizmu u spoznaji te nemetodicnosti u filozofiji, kao i na­stojanju da se filozofija na neki nacin svede na prirodne znanosti. .Zeli takoder izbjeci proizvoljne konstrukcije te postavlja nacelo: "K samim stvarima!"

Husserl ostro i detaljno kritizira psihologizam u logici, a iza toga se krije kritika empirizma i nominalizma. Ukazuje da lo­gika nije dio psihologije, nego se bitno razlikuje od nje. Taka na primjeru nacela neproturjecja pokazuje da to nacelo ne tvrdi da se dvije proturjecne osobine o jednoj stvari ne mogu misliti, nego da one u toj stvari ne mogu biti. Logika otkriva zakone koji su nuzni, dok su kod psihologije zakoni samo priblizni.

Logika i matematika nisu znanosti koje se bave nesigurnim uopcavanjem na temelju pojedinacnih primjera, nego su eidetske ( od grc. eidos = ideja), otkrivaju bit, ono sto je opce i sto mora biti. Suprotno prosirenu misljenju da sve znanje dolazi prikupljanjem pojedinacnih Cinjenica, Husserl naglasava da su bas eidetske znanosti temeljne za svaku pravu spoznaju. Nairne, nijedna se

198

DRUGI NOVIJI FILOZOFI I PRAVCI

znanost ne maze osloboditi toga elementa jer sve znanosti pret­postavljaju i ukljucuju logiku, a mnoge od njih i matematiku.

Husserl naglasava da je svijest uvijek intencionalna, tj. usmjere­na na nesto drugo, npr. na ono sto vidimo, spoznajemo, zelimo, volimo i sl. On zeli poceti osloboden svih pretpostavka, poceti samo od onaga sto je neposredno dana u svijesti. To neposredno dana u svijesti Husserl naziva "fenomen".

Fenomenoloska metoda samo zeli to osvijetliti. Ta metoda je usmjerena na otkrivanje biti, to je glavna stvar koju je novovje­kovna filozofija, posebno empiristicka i pozitivisticka, jos od no­minalizma, zaboravila. Fenomenoloska metoda zanemaruje sve osobine koje su samo pojedinacne, jer nju zanima bit stvari. To zanemarivanje Husserl naziva "eidetska redukcija".

Kako mozemo ilustrirati Husserlovu fenomenolosku metodu, od cega polazi, do cega zeli doCi? Na primjer, gledajuCi tri kon­kretna crvena kruga mozemo doCi do tri razliCita pojma: kruga, crvene boje i broja tri. Mozemo onda iCi i dalje, npr. do pojma oblika, boje i broja, pa jos dalje do svojstva itd.

Husserl u svome posljednjem razdoblju dolazi i do "tran­scedentalne redukcije". Time se "stavlja u zagrade", kako on kaze, i samo postojanje predmeta koji se spoznaje. Ne zeli se reCi da taj predmet ne postoji ili da u njegovo postojanje treba sumnja­ti, nego se to pitanje jednostavno iskljucuje iz razmisljanja. To "stavljanje u zagrade" Husserl naziva "epohe", suzdriavanje od sudenja.

Prilicno je razumljivo kako je Husserl dosao do ovoga razmi­sljanja. Nairne, kada se trazi bit, maze se zanemariti postojanje. Npr. kod analize svojstava trokuta nebitno je postoje li zaista tro­kuti u stvarnosti. Ipak, bas ova Husserlova teza je najvise bila predmet kritike, i s pravom. Njome se on opet posve priblizio ide­alizmu, misljenju da mi zapravo spoznajemo samo svoje ideje, a ne svijet izvan nas.

199

POVIJEST FILOZOFIJE

ti'K!!I Fenomenologija

Husserl je od svih filozofa 20. stoljeca imao mazda najsiri utje­caj, makar posredan. Ipak, iako sirok, taj utjecaj je bio Sarno djelo­mican. Nairne, na mnoge je filozofe do neke mjere utjecao, ali ni njegovi neposredni ucenici ga nisu slijedili u mnogim njegovim bitnim idejama. Fenomenolosku "skolu" povezuje vise metoda nego zajednicki konacni stavovi.

Jedina svetica medu filozofima 20. stoljeca je Zidovka Edith Stein (1891.-1942.). Ona je bila Husserlova asi­stentica i, po sudu samoga Husserla, njegova najbolja ucenica. Medutim, nije mogla predavati na sveuciliStu jer to tada u Njemackoj zenama nije bilo dopusteno. Obratila se na katolicku vjeru, au filozofiji se postupno priblizila Tomi Akvinskomu. Potom je postala redovnica, karmelicanka. Zivot je zavrsila kao zrtva nacistickoga koncentracijskog logora smrti u Auschwitzu. Najvaznije joj je djelo posmrtno objavljeno "Konacno i vjecno bice" ("Endliches und ewiges Sein"). Papa Ivan Pavao II. pro­glasio ju je sveticom i suzastitnicom Europe.

Husserlova fe­nomenoloska me­toda je puna utje­cala na Martina Heideggera i Jean­-Paula Sartrea ( ~~ B.17.), koji se zato ponekad ubraja­ju u egzistencijalnu fenomenologiju. Po­sredno je kasnije utjecala, dijelom preko Heideggera,

i na filozofe koji se prvenstveno bave hermeneutikom, pa se taj smjer ponekad naziva hermeneuticka fenomenologija. Glavni su predstavnici Hans-Georg Gadamer ( ~~ B.20.11.) i Francuz Paul Ri­coeur (1913.-2005.).

VeCina Husserlovih neposrednih ucenika nije prihvatila Hu­sserlov "epohe", tj. uzddavanje od suda o postojanju objekta spoznaje. Oni su formirali tzv. realisticku fenomenologiju. Najvaz­niji predstavnik ovoga smjera je Max Scheler ( ~~ B.20.9.). Drugi znacajni predstavnici su Poljak Roman Ingarden (1893.-1970.), Nijemac Dietrich von Hildebrand (1889.-1977.) i njemacka Zi­dovka Edith Stein (1891.-1942.).

200

DRUGI NOVIJI FILOZOFI I PRAVCI

ti•~ Scheler

Max Scheler (1874.-1928.) je roden u Miinchenu u Njemackoj od majke Zidovke i oca koji je prihvatio zidovsku vjeru. Studirao je i predavao na vise njemackih sveucilista. U mladosti je prihva­tio katolicku vjeru, a nekoliko godina pred smrt ju je napustio, kao i ikakvu vjeru u Boga. Glavno Schelerovo djelo je "Formali­zam u etici i materijalna etika vrijednosti" (" Der Formalism us in der Ethik und die materiale Wertethik"), a drugo vazno djelo je "0 vjecnomu u covjeku" ("Vom Ewigen im Menschen").

Scheler je najvazniji filozofski doprinos dao u etici, u fenomeno­logiji morala. On svoju etiku naziva "materijalnom", sto bi znacilo sadriajna etika nasuprot Kantovoj formalnoj etici. Scheler kritizira Kanta koji vrijednosti izvodi iz zakona. Nije nesto vrijednost zato sto tome opcenito treba teziti, nego obrnuto, necemu se opcenito tezi zato sto je to vrijednost. Dalje, Scheler kaze da treba razliko­vati dobra od vrijednosti, dobra su bica koja imaju vrijednost.

A sto su vrijednosti? One nisu ni stvari ni psihicka stanja, nego objekti posebne vrste. Mogu se usporediti s bojama, koje zapaza­mo na stvarima, ali one nisu stvari. Taka je slika stvar, a vrijed­nost koju na njoj zapazamo jest ljepota. Vrijednosti su predmet emotivne intuicije, a ne razuma. Treba ih zamijetiti, a onaj tko je "slijep" za vrijednosti ne vidi ih. Osjecanje vrijednosti je takoder intencionalan Cin. Nairne, vrijednosti su nesto objektivno, covjek ih otkriva a ne stvara. Vrijednosti su same po sebi nepromjenjive, nadpovijesne, jedino se nase znanje o njima maze mijenjati.

Scheler je detaljno analizirao vrste i hijerarhiju vrijednosti. Vrijednosti najprije mogu biti pozitivne ili negativne. Postojanje pozitivne vrijednosti je samo po sebi pozitivna vrijednost, a isto taka nepostojanje negativne vrijednosti. S druge strane, postoja­nje negativne vrijednosti je samo po sebi negativna vrijednost, a isto taka nepostojanje pozitivne vrijednosti.

Dalje, po raznim kriterijima se maze ustanoviti objektivna hijerarhija vrijednosti (tj. poredak i odnosi vise-manje). Do istoga cemo rezultata doci ako analiziramo kriterije kao trajnost, nedje-

201

POVIJEST FILOZOFIJE

ljivost, mogucnost da generiraju druge vrijednosti ili ispunjenje koje pruzaju. Scheler tako smatra da postoje cetiri osnovne vrste vrijednosti, a to su u poretku od nizih prema visima: osjetilne vrijednosti (ugodno - neugodno ), vitalne vrijednosti (plemenito - pros to), duhovne vrijednosti (lijepo - ruzno, pravedno - nepra­vedno, istinito - neistinito) i religiozne vrijednosti (sveto - profa­no).

Moraine vrijednosti ( dobro - zlo) su vezane za ljudsku osobu i temelje se na osnovnim vrstama vrijednosti. Ljudski Cin ima po­zitivnu moralnu vrijednost (tj. dobar je) kada ostvaruje neku vri­jednost koja je visega reda negoli vrijednost koju ostvaruje nje­gova alternativa.

t.J•• !•JI Hartmann

Nicolai Hartmann (1882.-1950.) je roden u Rigi u Letoniji (tada pod vlascu Rusije), a studirao je u Petrogradu u Rusiji i u Marburgu u Njemackoj. Predavao je na vise njemackih sveucili­sta, najduze u Marburgu i Berlinu. Glavna su mu djela: "Osnov­ne crte jedne metafizike spoznaje" ("Grundziige einer Metaphysik der Erkenntnis"), "Etika" ("Ethik"), "Prilog zasnivanju ontologi­je" ("Zur Grundlegung der Ontologie"), "Mogucnost i zbiljnost" (" Moglichkeit und Wirklichkeit") i "Struktura realnoga svijeta" ("Der Aufbau der realen Welt").

Hartmann odbacuje subjektivizam i primat filozofije spoznaje te izgraduje jednu realisticku filozofiju bica. On smatra da nam je biCe po sebi jednostavno dana u iskustvu pa nije moguce sumnjati u njegovo postojanje. S obzirom na shvatljivost bica, ona nikada nije iscrpna. Iako spoznaja napreduje, uvijek ostaje neki neshvatljiv ostatak koji joj izmice.

Hartmann detaljno analizira sfere i kategorije bica. Dvije su osnovne sfere ili dva nacina biCa: realno i idealno bice. Primjeri ide­alnoga bica su biti, vrijednosti i bica kojima se bavi matematika. Idealno bice je u manjemu smislu bice. Hartmann dalje kaze da

202

DRUGI NOVIJI FILOZOFI I PRA VCI

postoje cetiri razine bica: materija (nezive stvari), zivot (biljke), svi­jest (zivotinje) i duh (covjek).

On navodi i vise zakona o medusobnim odnosima ovih razina. Tako zakon snage kaze da je niza razina jaca. S druge strane, za­kon slobode kaze da je visa razina samostalnija i bogatija. Nairne, svaka visa razina ukljucuje sve ono sto ima niza, ali je to necim novim ne samo dopunjeno, nego i na neki naCin preobrazeno i podredeno tome novomu.

Po Hartmannu su temelj etike vrijednosti koje postoje kao ideal­na bica. Covjek je bas tocka gdje se susrecu realni i idealni svijet. Bas po covjeku naime idealni svijet djeluje na realni. S tim u svezi razvija teoriju slobode, razlikujuCi negativnu (nepredodredenost) i pozitivnu slobodu (samoodredenje). Prava je sloboda ova druga, koja ne znaci izuzetost od prirodnih zakona (npr. covjek ovisi 0

hrani kao sva ziva biCa), nego dodavanje nove kvalitete samoo­dredenja za vrijednost.

Hartmannova je zasluga sto je odbacio subjektivizam, te op­sirno, sustavno i detaljno izgradivao pogled na temeljne filozof­ske discipline. Nije tezio originalnosti u svemu, nego se sluzio doprinosima velikih filozofa tijekom povijesti, a rezultat je bio impresivan. lpak, iako detaljno analizira vrste bica, ne ide dalje do bica kao takva i do njegova uzroka. Njegova filozofija bica vise tezi opisivanju stvarnosti negoli trazenju uzroka.

t.J••I!I Gadamer

Hans-Georg Gadamer (1900.-2002.) je rod en u Marburgu u Njemackoj, gdje je i studirao filozofiju i klasicnu filologiju. Pre­davao je na vise njemackih sveucilista, a nakon umirovljenja je nastavio povremeno predavati u SAD-u. Glavno mu je djelo "Istina i metoda" ("Wahrheit und Methode").

Gadamer je glavni predstavnik filozofske hermeneutike. Rijec dolazi od imena Hermes koji je u grckoj mitologiji bio glasnik bogova. Otuda bi "hermeneutika" bila umijece interpretacije i

203

POVIJEST FILOZOFIJE

razumijevanja. Gadamer naglasava da je svaka spoznaja ustvari hermeneutika, iako je to oCitije kod umjetnickoga djela, jezika i povijesti. A razumijevanje je dijalog izmedu interpretatora i onoga sto on interpretira.

U interpretaciji nastaje "hermeneuticki krug", vidljiv npr. u od­nosu razumijevanja dijela i cjeline. Dio je neshvatljiv bez svoje cjeline, a cjelina je isto tako neshvatljiva bez svojih dijelova. Zato se u razumijevanju uvijek polazi od odredenih prethodnih stavova (pred-postavki) o onome sto se nastoji razumjeti. To se ne moze izbjeCi, ali je potrebno biti svjestan svojih pretpostavka da bi ih se moglo korigirati.

Nemoguce je poceti "od nule", bez ikakvih pretpostavka, kako je htio Descartes. Covjek polazi uvijek i pod utjecajem svoje povijesne tradicije, bastine. Ali to ne znaci da se polaziSte ne mi­jenja, ono se mozda i mora mijenjati. Gadamer nikako ne misli da je proces interpretacije nesto proizvoljno ili subjektivno. Dapace, interpretator mora postupno "nestajati" da bi doslo do izrazaja (da bi u dijalogu "doslo do rijeci") ono sto se interpretira i nastoji razumjeti.

204

V. HRVATSKA FILOZOFIJA

•!• STARIJA HRVATSKA FILOZOFIJA 21.

tJ•'I Uvod

Prikazom povijesti hrvatske filozofije obuhvatit cemo vrlo sa­zeta ne samo filozofe koji su djelovali u Hrvatskaj, nego i filozofe Hrvate koji su djelovali u drugim zemljama. Tako kratak prikaz uputit ce tek na neka glavna imena, djela i pravce. Prikaz ce zavr­siti s razdobljem uaCi abnave hrvatske ddave. Necemo spominjati jas zive filozofe. Vidjet cemo da se filozofija u Hrvatskoj razvijala slicno kao i u drugim eurapskim zemljama.

Treba naglasiti da se povijest hrvatske filozofije pocela su­stavno istrazivati puna kasnije nego opca povijest filozofije. Sto­ga se moze ocekivati da ce novija istrazivanja ne samo dopuniti, nego mazda i ispraviti sliku koju sada imamo o njoj. Treba red i da su mnogi rukopisi jos neistrazeni, a mnogi su i nepovratno propali u ratovima i stranim okupacijama. Stoga su bolje poznati filozofi koji su djelovali u inozemstvu nego oni koji su djelovali u Hrvatskoj.

tJ !I'll Hrvatska filozofija do 15. stoljeca

Razdoblje do otkrica tiska je najslabije paznata razdoblje u povijesti hrvatske filozofije. Mnogi su rukopisi stradali tijekom brojnih ratova i raznih stranih okupacija. Pocetak filozofije u Hrvatskoj vezan je za srednji vijek, za razdoblje skolastike. Kao i u mnogim drugim europskim zemljama, pocetak primanja kr­scanstva znacio je i pocetak apismenjavanja i pocetak skalstva. Prve

207

POVIJEST FILOZOFIJE

skole su, kao i u ostaloj Europi, bile vezane za benediktinske sa­mostane.

Vee u 9. stoljecu jedan od vodecih predstavnika "karolinske renesanse" Gottschalk boravio je dvije godine (od 846. do 848.) na dvoru hrvatskoga kneza Trpimira. Gottschalk je zastupao gle­diste o predestinaciji, ~- smatrao je da su dogadanja unaprijed predodredena. Bio je glavni objekt kritika Ivana Skota Eriugene, vodecega filozofa toga razdoblja. Malo nakon Gottschalkova bo­ravka knez Trpimir je u Rizinicama blizu Splita utemeljio prvi do sada poznati benediktinski samostan u Hrvatskoj.

Broj benediktinskih samostana uz hrvatsku obalu se brzo po­vecavao, a svaki je ukljuCivao i skolu otvorenu i dacima izvan be­nediktinskoga reda. Program skolovanja je, kao i u cijeloj Europi, sigurno ukljuCivao "dijalektiku" (~. logiku), pa i elemente filozo­fije. U 12. stoljecu djeluje do sada prvi po imenu poznati hrvatski filozof Herman Dalmatin ( ~~ B.21.3.).

U 13. stol jecu u Hrvatsku do laze dominikanci i franjevci. Dolazak dominikanaca znaCi i novo jacanje skola, opet otvorenih svima zain­teresiranima. Franjevci tek postupno preuzimaju znacajniju ulogu u skolstvu. U drugoj polovici 14. stoljeca u Hrvatskoj sigurno poCi­nje sustavna sveuCilisna nastava filozofije. Nairne, 1396. dominikanci

otvaraju u Zadru prvo hrvatsko sveu­CiliSte. Ovo sveuci­liSte je neprekidno djelovalo do 1807. godine, kada su ga zatvorile fran­cuske okupacijske vlasti. Dominikan-

Treba naglasiti da nisu samo Hrvati studirali u inozem­stvu, nego je bilo i obrnutih slucajeva. Sacuvani doku­menti svjedoce da je na Sveucilistu u Zadru studiralo i vise stotina stranaca koji su dosli iz raznih europskih zemalja, od Italije do Njemacke i Poljske. u srednjemu i ranome novom vijeku nije bilo tesko studirati u drugim zemljama, jer je nastavni jezik svuda bio latinski. Euro­pu su u srednjemu vijeku ujedinjavali isti jezik i ista vje­ra, au novomu vijeku je nestalo i jednoga i drugoga.

ci donose tomizam, filozofiju Tome Akvinskoga, kao i znacajan u~ecaj Aristotela. Kasnije franjevci donose u~ecaj Dunsa Skota.

208

STARIJA HRVATSKA FILOZOFIJA

tJ!ICJI Herman Dalmatin

Herman Dalmatin (oko 1110.-1154.) je roden u sredisnjoj Istri, koja se tada nalazila u okviru Njemackoga carstva, pokrajine Ca­rinthia (Koruska), pa je poznat i kao Herman iz Carinthije. Skolo­vao se u Chartersu u Francuskoj, tada vodecoj skoli u Europi, gdje mu je uCitelj bio Thierry iz Chartersa. Mnogo je putovao, ne samo po Europi, nego i po Bliskome istoku. Naucio je arapski jezik i mnogo je prevodio neposredno s arapskoga na latinski. Preveo je vise djela starih grckih i arapskih matematicara i astronoma, a zajedno s jednim prijateljem i islamsku vjersku knjigu "Kuran". Glavno mu je vlastito djelo "0 bitima" ("De essentiis").

U svome glavnom djelu Herman ne raspravlja samo o filozof­skim, nego jos i vise o astronomskim pitanjima. Ali astronomsku problematiku zeli staviti u siri okvir najprije metafizike, a onda filozofije prirode. On kaze da u pravome znacenju jest (postoji) samo ono sto uvijek jest, a to su biti. Smatra da ima pet osnovnih vrsta biti: 1) uzrok, 2) gibanje (~. promjena; on pod time misli na svaku vrstu promjene, kao i stari Grci), 3) mjesto, 4) vrijeme i 5) odnos.

Najvaznija, alii najskrivenija medu vrstama biti su uzroci. Do njih dolazimo analizom promjene. Uzrok maze biti djelatan, ma­terijalan i formalan. Djelatan uzrok pak maze biti prvotni i dru­gotni. Prvotni djelatni uzrok svega je Bog. Do njega je covjeku tesko doCi, a kada i dade, nemoguce ga je dostojno izraziti. Bog je potpuno savrsen, nema pocetka ni kraja postojanja. Kada bi imao pocetak, morao bi sam sebe stvoriti, sto je apsurdno. On je zapravo izvan vremena, jeri vrijeme ima pocetak i kraj.

Po Hermanu postoje dvije vrste promjene: stvaranje i radanje. Radanjem iz necega vee postojecega nastaje nesto drugo (taj pojam Herman shvaca puno sire od bioloskoga znacenja). Stvaranje je pak nastajanje iz nicega. Stvarati maze samo Bog koji je iz nicega stvorio sve sto postoji, materiju i formu. Bog je svijet stvorio slo­bodno, mogao ga je i ne stvoriti, a stvorio ga je sredeno i razumno. Radanjem od Boga nastaje opet Bog (to nas upucuje na vjersku

209

il .!

POVIJEST FILOZOFIJE

istinu Presvetoga Trojstva), a od stvorenja nastaju opet druga stvorenja. Radanje stvorenja Bog vrsi preko drugotnih uzroka.

Drugotni uzrok Herman usporeduje s instrumentom kod umjetnika. Na primjer, slikar je prvotni uzrok neke slike, a kist je drugotni uzrok. Prvotni uzrok svega sto postoji jest Bog, a drugot­ni su uzrok njegova stvorenja. Iako na pocetku spominje samo tri od Aristotelove cetiri vrste uzroka, Herman kasnije govori i da je Bog svrha svega i ono prema cemu je sve usmjereno.

tJ'I!I Hrvatska filozofija od 15. do 17. stoljeca

U vrijeme renesanse u Hrvatskoj mozemo zapaziti ista kre­tanja kao i u ostaloj Europi. Javlja se povratak antickim autorima, posebno Platonu i Aristotelu. Javljaju se i djela popularnijega saddaja, namijenjena siroj publici, Cije sirenje omogucuje pojava tiska. S druge strane, zaddavaju se i obnavljaju utjecaji vodeCih skolastickih filozofa, na prvome mjestu Tome Akvinskoga i Dunsa Skota.

Juraj Dragisic nastoji pomiriti skotizam i tomizam, iako je ipak blizi Dunsu Skotu. Medu skotistima vazniji su jos Benedikt Benkovic (oko 1460.-1523.) i Matija Frkic, obojica franjevci. Od hrvatskih tomista ovoga razdoblja treba spomenuti Augustina Naljeskovica (oko 1468.-1527.), Grgura Budisaljica (oko 1485.-1551.), Klementa Ranjinu (1482.-1559.) i Ambroza Gucetica (1563.-1632.). Sva cetvorica su Dubrovcani i dominikanci, a prvi je postao i biskup. Aristotelovci ovoga razdoblja su Dubrovcani Antun Medo (1530.-1603.) i Juraj Dubrovcanin (1580.-1622.). Vracanje Platonu odlucno zastupa Frane Petrie ( ~~ B.21.5.). Du­brovcanin Nikola Vitov Gucetic ne pripada bas striktno ni jednoj posebnoj skoli. Od pisaca djela popularnijega saddaja najvazniji je Splicanin Marko Marulic.

Ono sto je u ovomu razdoblju bilo specificno za Hrvatsku i ra­zliCito nego u ostaloj Europi jesu stalni ratovi s Turcima i turska okupacija velikoga dijela Hrvatske. Ta okolnost je najteze poga-

210

STARIJA HRVATSKA FILOZOFIJA

dala sjevernu Hrvatsku, tako da je opcenito kulturna, pa i filo­zofska djelatnost najviSe bila prisutna u obalnim gradovima i na otocima. Medu njima posebno istaknuto mjesto ima Dubrovnik jer je on, za razliku od drugih, bio slobodan i zasticen od stalnih turskih napada. Ovakve okolnosti utjecu nato da mnogi hrvatski filozofi ovoga razdoblja djeluju u Italiji, pa ponekad i pisu talijan­skim jezikom.

Juraj DragiSic (1450.-1520.) je roden u Srebrenici u Bosni i kao dijete je pobjegao pred Turcima u Zadar. Putovao je Europom i studirao u Italiji, Parizu i Oxfordu. Postao je svecenik franjevac, a potkraj zivota ga je papa Julije II. imenovao nadbiskupom. Glav­na DragiSiCeva objavljena djela su "Nova dijalektika" ("Dialectica nova") i "0 naravi nebeskih duhova koje zovemo andeli" ("De natura coelestium spirituum quos angelos vocamus"). Prvospomenu­to djelo, objavljeno 1488. u Firenzi, je prvo tiskano hrvatsko filo­zofsko djelo.

Marko Marulic (1450.-1524.) je bio plemic, roden je u Splitu, gdje je i zivio, a skolovao se u Padovi. On je u Hrvatskoj jos uvi­jek puno poznatiji po svojim djelima na hrvatskome jeziku, po kojima je zasluzio naziv "oca hrvatske knjizevnosti". Medutim, MaruliC je u svoje vrijeme bio slavan po cijeloj Europi zbog svojih latinskih djela.

Glavno Marulicevo djelo je "UpuCivanje u cestit zivot po uzo­rima svetaca" ("Institutiones de bene vivendi per exempla sancto­rum") ili, krace, samo "Institucija". Kako se vee iz naslova moze vidjeti, bavi se etickom problematikom, uz obilno koristenje primje­ra. Ovo djelo je tijekom dva stoljeca dozivjelo brojna izdanja po cijeloj Europi (Venecija, Basel, Koln, Pariz, Antwerpen, Lisabon), a kasnije je bilo prevedeno na mnoge druge jezike (talijanski, nje­macki, francuski, spanjolski, portugalski, ceski) prije negoli na hrvatski. Mozemo reCi da je to bio prvi hrvatski europski bestse­ler.

Nikola Vitov Gucetic (1549.-1610.) je bio dubrovacki plemic koji se izgleda skolovao jedino u Dubrovniku. Pisao je filozofska djela na latinskome i talijanskom jeziku kojima je stekao posto-

211

POVIJEST FILOZOFIJE

Nikola Vitov Gucetic je pisao dijaloge po uzoru na Pla­tona. Ali dok u Platonovim dijalozima raspravljaju mus­karci, u Guceticevim raspravljaju zene. Tako u dijalogu "0 ljepoti" razgovor vode Guceticeva supruga Mara i glasovita dubrovacka ljepotica Cvijeta Zuzoric.

vanje izvan svoje dornovine, papa Klement VIII. rnu je dao pocasni do­ktorat iz filozofije.

Matija Frkic (1583.-1669.) je roden u gradu Krku na otoku Krku, postao je sve­eenik franjevac, studirao je u Padovi i Rirnu. Kasnije je u Padovi godinarna predavao, a tarno je i urnro. Glavno rnu je djelo "Peri­pateticka istrazivanja" ("Vestigationes peripateticae"), a napisao je i cak tri "Obrane Ivana Dunsa Skota" ("Apologia pro Joanne Duns Scoto").

tJ ,...,. Frane Petrie

Frane Petrie (1529.-1597.) je roden na otoku Cresu, a skolovao se u Padovi. Studirao je rnedicinu, ali se ubrzo prebacio na rnate­rnatiku i filozofiju. Puno je putovao (od Cipra do Spanjolske), a najdulje je zivio u Italiji. Bavio se razlicitirn zanirnanjirna ( od tr­govine parnukorn do izdavastva). Na kraju je predavao filozofiju, najprije u Ferrari, a potorn u Rimu, gdje je i urnro.

Glavno Petrieevo djelo je "Nova sveopea filozofija" ("Nova de universis philosophia"), a njegovo drugo po vaznosti filozofsko djelo jesu "Peripateticke rasprave" ("Discussiones peripateticae"). Ostala znacajnija djela su "Sretan grad" ("La citta felice"), "0 po­vijesti" ("Della historia"), "0 retorici" ("Della retorica") i "0 poeti­ci" ("Della poetica"). Ova glavna djela su pisana na latinskorne, a ostala na talijanskorne jeziku.

"Nova sveopea filozofija" sastoji se od cetiri dijela. U prvorne dijelu, nazvanorn "Sve-svjetlost" (" Panaugia"), Petrie preko svje­tlosti dokazuje da postoji Bog. Svjetlost je u svijetu sveprisutna, to je i ono prvo sto vidirno. Svjetlost upueuje na svjetlo kao svoj izvor, ne sarno "obicna" (tjelesna) svjetlost, nego i ona nebeska i

212

STARIJA HRVATSKA FILOZOFIJA

netjelesna. Sve nas to na kraju vodi do prvoga izvora sve svjetlo­sti, do Prvoga svjetla, odnosno do Boga.

U drugorne dijelu, nazvanorn "Sve-pocelo" ("Panarchia"), Pe­trie govori o prvirn pocelirna svega sto postoji. Prvo pocelo je Bog, kojernu po Petrieu najbolje odgovara naziv ]edna, ali isto tako i Dobro. Jedno zapravo nadilazi sve sto se o njernu rnoze izreCi. Iz njega proizlaze po redu jedna iz drugih visa pocela: jednoee, biti, zivoti i urnovi. Iz urnova proizlaze duse, a iz njih niza pocela: nara­vi, svojstva, oblici i tijela. To proizlazenje svega iz Jednoga Petrie turnaCi ne kao stvaranje iz nicega, nego kao "stvaranje" iz sebe sarnoga. Dakle, Bog iz svoje nutrine tvori druga biea, pa proizlazi da se ta biCa zapravo u konacnici ne razlikuju od Boga, odnosno da je sve Bog.

U treeernu dijelu, nazvanorn "Sve-dusa" (" Panpsychia"), Pe­trie govori o dusi, tocnije o dusarna. Dusa je po Petrieu na granici izrnedu visih i nizih pocela i na neki nacin u njoj se odrazavaju i jedna i druga. Po njernu dusu irnaju ne sarno biljke, zivotinje i ljudi, nego postoji i dusa cijeloga svijeta.

U cetvrtorne dijelu, nazvanorn "Sve-svijet" (" Pancosmia"), Pe­trie donosi svoju filozofiju prirode i matematike. Tu on, rnedu osta­lirn, opsirno govori o prostoru pa razlikuje dvije vrste prostora: rnaternaticki i fizicki. Maternaticki prostor je po njernu u svako­rne pogledu prirnarniji, pa je isto tako rnaternatika terneljnija od fizike.

Koliko je Petrieeva filozofija "nova" rnoze se vidjeti ako se usporedi s Plotinom i neoplatonistirna ( ~ B.5.5.). Glavni njezin problem je panteizam kojernu vodi, tj. u konacnici proizlazi da je sve Bog. Drugi nedostatak je sto u PetriCevu opisu svijeta nedo­staje shvacanje covjeka. Ovaj drugi nedostatak prilicno proizlazi iz prvoga.

213

POVIJEST FILOZOFIJE

tJKO!I Hrvatska filozofija od 17. do 19. stoljeca

Opadanje turske opasnosti omogucilo je ozivljavanje skolstva i kulture, pa i filozofije, i u sjevernoj Hrvatskoj. Isusovci 1669. otva­raju SveuCiliste u Zagrebu i vode ga do ukinuca reda. I pavlini u 17. stoljecu osnivaju svoje visoko uciliste u Lepoglavi. U 18. stoljecu, nakon oslobadanja velikoga dijela Hrvatske od Turaka, povecava se i brojfranjevackih visokih uCilista i u sjevernoj i u juznoj Hrvat­skoj. Dok isusovci i pavlini u filozofiji uglavnom slijede Aristotela i Tomu Akvinskoga, franjevci slijede Dunsa Skota. Ovo razdoblje je u povijesti hrvatske filozofije dosad slabije istrazeno od prethod­noga.

Kraj 18. i pocetak 19. stoljeca znace tezak udar, zapravo tri udara na filozofiju u skolstvu u Hrvatskoj koju su do tada vodili redovnici. Na ultimativne zah~eve apsolutistickih vladara za­padne Europe papa Klement XIV. ukida 1773. isusovacki red. U osamdesetim godinama kralj Josip II. ukida vednu samostana u sjevernoj Hrvatskoj, gdje tako pavlina potpuno nestaje. Na po­cetku 19. stoljeca Napoleonova okupatorska francuska vlast uki­da vednu samostana u Dalmaciji, a 1807. i Sveuciliste u Zadru.

Isusovac Franjo Jambrehovic (1631.-1703.) roden je u Vinici blizu Varazdina i bio je medu prvim profesorima zagrebacko­ga sveuciliSta. U Becu je objavio djelo "Peripateticka filozofija" (" Philosophia peripathetica").

Franjevac Andrija Kacic-Miosic (1704.-1760.) roden je u Bri­stu blizu Makarske, a studirao je u Budimu u Madarskoj. On je danas u javnosti viSe poznat kao hrvatski knjizevnik, ali je i pre­davao filozofiju na franjevackim ucilistima u juznoj Hrvatskoj i pisao filozofska djela na latinskome jeziku. U Veneciji je objavio djelo "Peripateticki elementi" (" Elementa peripathetica"), a mnoga su mu filozofska djela ostala u rukopisu.

Benedikt Stay (1714.-1801.) je roden u Dubrovniku, ali je vee kao mlad otisao u Rim, predavao na tamosnjemu sveucilistu i tamo ostao do smrti. U Veneciji je objavio prikaz Descartesove filozofije "Filozofija u stihovima" ("Philosophia versibus tradita").

214

STARIJA HRVATSKA FILOZOFIJA

U stihovima je izlozio i Newtonovu fiziku pa je nazvan "Lukre­cijem 18. stoljeca".

tJ11111 Ruder Boskovic

Ruder Boskovic (1711.-1787.) je roden u Dubrovniku kao osmi od devetero brace i sestara, postao je svecenik isusovac. Studirao je na isusovackome sveucilistu u Rimu, gdje je potom i preda­vao matematiku. Kasnije je mnogo putovao i predavao po raznim zemljama te postao Clan mnogih znanstvenih akademija, od En­gleske do Rusije. Umro je i pokopan u Milanu. Glavno mu je dje­lo "Teorija prirodne filozofije" ("Theoria philosophiae naturalis") objavljeno u Becu.

Boskovic je bio nesumnjivo najveCi hrvatski znanstvenik, u svi­jetu najvise poznat i priznat. Bavio se matematikom, fizikom i astronomijom, neki smatraju da je bio preteca ideja u fizici koje tek dolaze ili ce dod ("tri stoljeca ispred svoga vremena"). U fi­lozofiji se bavio prvenstveno filozofijom prirode, i to je bio na neki nacin "produzetak" (ili tocnije: utemeljenje) njegova znanstve­noga rada.

Boskovic smatra da osjetila nisu pouzdana kada se radi o mi­krosvijetu, do toga svijeta vodi jedino ispravno razmisljanje. Raz­misljanjem on dolazi do zakljucka da su mnoge pojave o kojima nam svjedoce osjetila zapravo iluzije. Iluzija je tako proteznost i neprobojnost materije. Materija nije protezna, kako misli Descar­tes, nego se ona sastoji od neproteznih tocaka.

Te tocke su sjedista odbojno-privlacne siZe. Ne samo jakost, nego i smjer djelovanja te sile ovisi o medusobnoj udaljenosti tocaka. Na maloj udaljenosti ta sila je sila odbijanja i sto se udaljenost tocaka vise smanjuje, to sila odbijanja viSe raste i tezi u beskonacnost. Zato ne moze dod do medusobna dodira tocaka. Kada se udalje­nost tocaka povecava, sila se vise puta mijenja iz odbojne u pri­vlacnu i obrnuto. Kada se pak udaljenost dovoljno poveca, ona

215

POVIJEST FILOZOFIJE

definitivno postaje sila privlacenja, koja se postupno smanjuje, ali nikada potpuno ne nestaje.

Boskovicevo ucenje o prirodi nazvano je dinamicki atomizam jer govori 0 nedjeljivim cesticama (grc. atomos = nedjeljiv) kao sjedistima sila (grc. dinamis = sila). Boskovic smatra da se ovaj sustav odnosi samo na materijalnu stvarnost. On smatra da posto­je i duhovne stvarnosti, dusa i Bog, za koje ovi zakoni ne vrijede. Materija ne moze ni misliti ni h~eti, a duh moze.

Boskovic je predvidio ili naslutio mnoge stvari do kojih je zna­nost kasnije dosla uz eksperimentalnu provjeru. Tako je, na pri­mjer, Boskovic predvidio da cestica koja se krece dovoljno veli­kom brzinom moze prod kroz bilo koji materijalni predmet, a tek stoljece i pol kasnije je eksperimentalna fizika bila u stanju to provjeriti i potvrditi. BoskoviC je postavio i cilj do kojega suvre­mena fizika jos nije dosla: sve pojave u prirodi svesti na jedan jedini princip.

216

•!• NOVIJA HRVATSKA FILOZOFIJA 22.

t!• II Hrvatska filozofija do 1918.

U drugoj polovici 19. stoljeca pocinju se objavljivati filozof­ska djela na hrvatskome jeziku. Godine 1874. obnavlja se zagrebacko sveuciliste te se na njemu ubuduce stalno predaje filozofija na filo­zofskome (mudroslovnom) i teoloskome (bogoslovnom) fakultetu. VodeCi hrvatski filozofi u razdoblju do Prvoga svjetskog rata dje­lovali su na zagrebackom sveucilistu.

Franjo Markovic (1845.-1914.) je bio prvi profesor filozofije na Filozofskom fakultetu. On se rodio u Krizevcima, studirao je u Becu i bavio se najvise estetikom. Glavno mu je djelo "Ra-

zvoj i sustav obce- Z . 1.. . d ·" d '"h h t k"h fil ~: · . . , amm JIVO )e a vtse vo ect rva s 1 ozo,a potje-~Ite est_ehke · ?n ce iz brojnih obitelji. Tako je Arnold bio devetnaesto ~e pv~Vl ~apoce? Od UkUpnO Cak dvadeSet Cetvero djece SVOjih roditefja, 1straz1vanJe pov1- Bauer je bio treee od petnaestero djece svojih rodite-jesti hrvatske fila- lja, Hijacint Boskovic trece od osmero djece, a Ruder zofije. Boskovic osmo od devetero djece (majka mu je umrla

Duro Arnold u 103. godini). (1853.-1941.) je ro-den u Ivancu, studirao je u Zagrebu i prvi je doktorirao iz filo­zofije na obnovljenome zagrebackom sveucilistu. Poslije se usa­vrsavao u Njemackoj. Po svojim filozofskim pogledima bio je u pocetku dosta blizak Leibnizu, a kasnije se priblizavao neoskolastici.

Albert Bazala (1877.-1947.) je roden u Brnu u Ceskoj, studi­rao je u Zagrebu, a usavrsavao se u Pragu i u Njemackoj. U ve­cemu dijelu prve polovice 20. stoljeca predavao je filozofiju na Filozofskome fakultetu. Glavno mu je djelo "Povijest filozofije"

217

POVIJEST FILOZOFIJE

u tri knjige. Svoje vlastite poglede izlozio je u djelu "Metalogicki korijen filozofije", u kojemu zastupa stav koji se obicno odreduje kao voluntaristicki.

Josip Stadler (1843.-1918.) je roden u Slavonskome Brodu. Kao dijete ostao je bez oba roditelja, odgojen je u nadbiskupsko­me sirotistu i postao je svecenik. Filozofiju je studirao i dokto­rirao u Rimu. Predavao je na Teoloskome fakultetu u Zagrebu do imenovanja za prvoga sarajevskog nadbiskupa 1881. godine. Iako je od tada bio obuzet drugim obvezama, nije napustio filo­zofiju. Napisao je i u Sarajevu objavio prvi sustavan prikaz svih filozofskih disciplina na hrvatskome jeziku "Filozofija" (u sest knjiga, nedostaje jedino etika koju do smrti nije uspio objaviti).

Antun Bauer (1856.-1937.) je studirao u Budimpesti i Becu. Takoder je predavao filozofiju na Teoloskome fakultetu, dok nije 1911. postao zagrebacki pomocni biskup, a malo kasnije i nadbi­skup. Glavna su mu djela "Naravno bogoslovlje" i "Opca meta­fizika ili ontologija".

t!•JI Hrvatska filozofija od-1918. do 1945.

U vrijeme prve Jugoslavije Duro Arnold je umirovljen, a na Fi­lozofskome fakultetu i dalje djeluje Albert Bazala. Kasnije mu se prikljucuju Pavao Vuk-Pavlovic i Vladimir Filipovic. Za vrijeme Ne­zavisne Drzave Hrvatske na Filozofskome fakultetu predaju i Al­bert Haler (1883.-1945.) i Julije Makanec (1904.-1945.).

Na Teoloskome fakultetu djeluje Stjepan Zimmermann, a drugi vazniji hrvatski neoskolastici ovoga razdoblja jesu isusovac Franjo Sane, dominikanac Hijacint Boskovic (1900.-1947.) i franjevac Karla Balic, koji uglavnom djeluje izvan Hrvatske.

Pavao Vuk-Pavlovic (1894.-1978.) je roden u Koprivnici, a studirao je u Zagrebu i u Njemackoj. Koncem dvadesetih godina poceo je predavati na Filozofskome fakultetu i predavao je dva­naestak godina (neposredno prije rata je umirovljen, a krajem ce­trdesetih su ga komunisticke vlasti udaljile s fakulteta u knjizni-

218

NOVIJA HRVATSKA FILOZOFIJA

cu). Koncem pedesetih godina poceo je predavati na SveuCilistu u Skoplju, u Makedoniji, i tamo ostao petnaestak godina. Glavna su mu djela "Spoznaja i spoznajna teorija" i "Licnost i odgoj". U svojim filozofskim pogledima srodan je Husserlu, ali naglasak stavlja na objektivnost spoznaje.

Stjepan Zimmermann (1884.-1963.) je roden u Virovitici, a studirao je u Rimu. Izmedu dva svjetska rata predavao je filozo­fiju na Teoloskome fakultetu, odmah na pocetku toga razdoblja bilo mu je onemoguceno predavati na Filozofskome fakultetu jer je bio svecenik. Napisao je veCi broj knjiga, a glavna su mu djela "Opca noetika", "Kant i neoskolastika", "Temelji filozofije" i "Fi­lozofija i religija".

Franjo Sane (1882.-1952.) je Slovenac, ali je veCinom djelovao u Hrvatskoj i pisao je najvise hrvatskim jezikom. Bio je isusovac, predavao je na isusovackome Filozofskom institutu u Zagrebu (osnovanom 1937.). Glavna su mu djela "Stvoritelj svijeta" i ne­dovrsena "Povijest filozofije" (u dvije knjige obuhvaca samo stari i srednji vijek).

Karlo Balic (1899.-1977.) je roden u Katunima kod Omisa, po­stao je svecenik franjevac, studirao je u Belgiji i najveCi dio zivota je djelovao izvan Hrvatske. Predavao je na raznim sveuCilistima u Rimu. Smatra se vodeCim suvremenim istrazivacem misli Dunsa Skota. Bio je osnivac i dugogodisnji predsjednik Medunarodne sko­tisticke komisije pa je vodio kriticko izdavanje djela Dunsa Skota.

t!.aJI Hrvatska filozofija nakon 1945.

Nakon komunistickoga preuzimanja vlasti jedina dopustena ftlozoftja u ddavnim skolama bio je marksizam. Ubrzo su na ra­zne naCine ( od ubojstva do umirovljenja) sa sveuCiliSta maknuti svi filozofi koji su prije predavali. Jedini koji je preostao kao veza s prethodnim razdobljem bio je Vladimir Filipovic.

Na zagrebackome Filozofskom fakultetu ubrzo je prevladala skupina marksista koja je razvila svoje shvacanje marksizma ra-

219

POVIJEST FILOZOFIJE

zlicito od "sluzbene" sovjetske verzije (koja je dominirala u dru­gim europskim komunistickim zemljama). Oni su cesto nazivani "praksisovci" (po casopisu "Praxis") ili II zagrebacka filozofija prak-

Komunisticke vlasti su odmah po svome preuzimanju vlasti pocele progone nepocudnih filozofa · i filozofije. Prva zrtva je bio dominikanac Dominik Barac (1912.-1945.) koji je zbog svoje knjige "Socijalna filozofija bolj­sevizma" - strijeljan. Profesori Filozofskoga fakulteta Albert Haler i Juiije Makanec su takoder ubijeni, Haler negdje kod Bleiburga, a Makanec zajedno s drugim cla­novima vlade NOH (bio je ministar prosvjete). Ni danas se ne zna gdje su pokopani.

se". Praksisovci su stavljali naglasak na ideje mladoga Marxa, a ne Engel­sa i Lenjina. Blizi su bili marksistima u zapadnim negoli onima u komuni­stickim zemljama. N ajvazniji filozof ove skupine bio

je Gajo Petrovic, a drugi vazniji predstavnici su Predrag Vranicki (1922.-2002.) i Danko Grlic (1923.-1984.).

Pocetkom sezdesetih godina filozofija se pocinje predavati i na Filozofskome fakultetu u Zadru, a filozofi predaju i na novoo­snovanome Fakultetu politickih nauka u Zagrebu. U Zadru filozo­fiju prva predaje Marija Brida (1912.-1993.), prva zena sveuCilisni

Za to vrijeme jedinstvena javna rasprava odrzana je 1967. godine u Studentskome centru u Zagrebu izme­du dvojice ftlozofa, marksista Branka Bosnjaka (1923.-1996.), profesora na Filozofskome fakultetu, i neosko­lastika isusovca Mije Skvorca (1919.-1989.), profesora filozoftje na Teoloskome fakultetu i kasnijega biskupa. Rasprava je snimana i poslije objavljena u knjizi "Mar­ksist i krscanin". Knjiga zivo predocava atmosferu javne rasprave jer na vise mjesta sadrZi primjedbe kao "plje­sak u publici" iii "smijeh u publici".

profesor filozofije u Hrvatskoj. Od filozofa koji su predavali na Fa­kultetu politickih nauka najvazni­ji je Vanja Sutlic (1925.-1989.). Bas kod Sutlica najo­citiji je utjecaj He­ideggera, a taj je

u~ecaj prisutan i kod Gaje PetroviCa, vodecega praksisovca, kao i kod nekih drugih zagrebackih marksista. U Zadru je postupno medu mladim profesorima jacao utjecaj analiticke filozofije.

220

NOVIJA HRVATSKA FILOZOFIJA

Teoloski fakultet je 1950. godine bio silom iskljucen iz zagre­backoga sveucilista te je nastavio djelovati kao crkvena ustanova. Filozofija je predavana ina drugim visokim teoloskim ucilistima, ali drzava nije priznavala nikakve crkvene skolske ustanove. Pr­vih dvadesetak godina komunisticke vlasti katolicki autori nisu mogli objavljivati knjige. Na koncu ovoga razdoblja javlja se i obnovljeni Filozofski fakultet Druzbe Isusove. Glavni predstavnik neoskolastike u ovomu razdoblju bio je Torno Veres.

Vladimir Filipovic (1906.-1984.) je roden u Ludbregu, studi­rao je u Zagrebu i u Njemackoj. Na Filozofskome fakultetu je po­ceo predavati vee izmedu dva svjet­ska rata, a nastavio je i za vrijeme ko­munisticke vlasti, do sedamdesetih godina. Znacajna je njegova nastav­na djelatnost, a pi­sao je uglavnom o povijesti filozofije.

I u najnovijemu razdoblju mnogi su hrvatski filozofi otisli zivjeti i djelovati izvan Hrvatske. Spoment cemo samo trojicu. Dominikanac Rajmund Kupareo (1914.-1996.) je dvadesetak godina predavao u Cileu, postao je i clan cileanske akademije/ a potkraj zivota se vratio u Zagreb i tu je umro. Cedomil VeljaCic (1915.-1997.) je nakon proucavanja istocnjackih ftlozofija postao budist, oti5ao zivjeti na Sri Lanku i nije se vise vratio. Pavao Vuk-Pavlovic je dugo predavao u Skoplju, u Makedoniji, a po umirovljenju se vratio u Zagreb.

Gajo Petrovic (1927.-1993.) je roden u Karlovcu, studirao je u Zagrebu i neko vrijeme u Sovjetskome Savezu (u Moskvi i u Lenjingradu). Bio je vodeCi hrvatski marksisticki filozof, napisao je veCi broj knjiga, neke su prevodene i na strane jezike. Glavna su mu djela: "Filozofija i marksizam", "Filozofija i revolucija" i "MiSljenje revolucije".

Torno Veres (1930.-2002.) je roden u Subotici, u Backoj, stupio je u dominikanski red i postao svecenik. Studirao je u Belgiji i Njemackoj. Najduze je predavao na isusovackome Filozofsko-te­oloskom institutu, kasnije Filozofskome fakultetu Druzbe Isuso­ve u Zagrebu. Po filozofskim pogledima je neotomist, a posebno je istrazivao srednjovjekovnu filozofiju i marksizam. Glavna su mu djela "Filozofsko-teoloski dijalog s Marxom" i "Iskonski mi­slilac".

221

!I

1.

1.

"Svi !judi po naravi teie znanju." Aristotel

1•11 Uvod

"Sto mogu znati?" je pitanje koje je uvijek zaokupljalo ljude. Njime su se tijekom povijesti bavili svi veliki filozofi, pocevsi vee od starih Grka. U prva dva stoljeca novoga vijeka to postaje i sre­disnje pitanje filozofije. Tim pitanjem filozofi se intenzivno bave i danas i tako ce sigurno biti i u buducnosti.

Po misljenju nekih filozofa to pitanje bi bilo prvo pitanje koje treba istraziti prije svih drugih. Nairne, prije pokusaja da se nesto spozna, kazu oni, trebalo bi ispitati je li moguca i kako je mogu­ca spoznaja. Slikovito receno, prije nego sto se covjek prihvati nekoga posla, treba najprije ispitati ispravnost alata. Po ovakvu glediStu bi filozofija spoznaje bila temeljna filozofska disciplina od koje ovise sve druge.

Drugi filozofi, naprotiv, smatraju da mi najprije nesto spozna­jemo, pa tek potom analiziramo svoju spoznaju. Dakle, ni vremen­ski ni saddajno pocetak nije u analizi spoznaje. Spoznaja nekoga predmeta prethodi analizi spoznaje, ne moiemo spoznaju analizi­rati "unaprijed". Opet slikovito receno, covjek ne moze nauciti plivati prije nego sto ude u more.

Iako je ovo drugo misljenje ocito utemeljenije od prvoga, iako ga prihvaca veCina velikih filozofa, mi cemo ipak zapoceti s filozofijom spoznaje kao s prvom filozofskom disciplinom. Razlog je prvenstveno didakticke naravi. Pogrjeske u analizi spoznaje zakoce prijelaz prema mnogim drugim pitanjima i pro-

225

PROBLEM! FILOZOFIJE

blemima u filozofiji, kako cemo vidjeti u sljedeCim poglavlji­ma.

Ova tema je danas vrlo aktualna i u javnosti i u svakodnevno­me zivotu. Ljudi cesto mnogo toga u zivotu prihvacaju nekriticki (jer tako svi pricaju, jer tako pise u novinama, jer tako svi cine itd., itd ... ). Siroko je rasprostranjeno duboko nepovjerenje u mo­gucnost ljudskoga razuma da rijesi neke temeljne probleme bitne za ljudski zivot. Mozda bas zato ljudi mnoge stvari prihvacaju nepromisljeno, neutemeljeno i proizvoljno (cesto se moze cuti: "Treba u nesto [!] vjerovati!"). I mediji nas vode u tome pravcu, jer reklame kojima nas obasipaju (i ekonomske i politicke) u pra­vilu su tako usmjerene da djeluju na emocije i podsvijest, a ne na razum.

Filozofija spoznaje je jedno vrlo slozeno i razgranato podruc­je filozofije. Mi cemo se ograniciti samo na neka sredisnja pitanja i samo na neke glavne odgovore nata pitanja. Necemo sve detaljno analizirati, nego cemo na mnogim mjestima uputiti na prethod­na poglavlja iz pregleda povijesti filozofije u kojima se ta gledista opsirnije prikazuju i kritiziraju. Zato je, da bi se razumjela cjelina problematike, nuzno vracati se na ona poglavlja iz povijesti filozo­fije na koja se upucuje u tekstu.

I 111'!1 Sto je znanje

Puno smo puta uvjereni da nesto znamo, ali se takoder vise puta dogadalo da se prevarimo, pa se pokaze da je nase uvjere­nje da neku stvar znamo bilo pogrjesno. Zato izgleda normalno da analizu spoznaje zapocnemo pojasnjavanjem pojma "zna­nje". Sto je znanje, sto znaCi "znati", kada mozemo reCi da nesto znamo?

Jos pocevsi od Platona, siroko je prihvaceno miSljenje da zna­nje ukljucuje tri nuzna uvjeta, pa se ne moze reCi da neka osoba nesto zna ako sva ta tri uvjeta nisu zadovoljena. Koji su to uvje-t .? 1.

226

FILOZOFIJA SPOZNAJE

1. sigurnost 2. istinitost 3. dovoljni razlozi Prvo, onaj tko nesto zna, treba u to biti siguran, cvrsto uvjeren.

Ako ta sigurnost nije prisutna, ne moze se raditi o znanju. Moze biti prisutna dvojba, kada se covjek ne maze odluCiti hoce li neki stav prihvatiti ili ne. Moze biti prisutno mnijenje, kada covjek prihvaca neki stav kao vjerojatan, ali nije u njega potpuno siguran, nego do­pusta da bi mogao biti i pogrjesan. Ali treba naglasiti da iako je si­gurnost nuzna za znanje, ona nije dovoljna. Netko moze biti u neki stav potpuno siguran, a da taj stav ipak bude pogrjesan.

Drugo, ako nesto znamo, onda to mora biti is tina. Nikako sene moze reCi da netko zna neki stav, a da on nije istinit. 0 pitanju sto je istina govorit cemo kasnije u ovomu poglavlju ( ~~ C.l.7.). Ali ni ovaj uvjet nije dovoljan. Neki stav moze biti istinit i covjek ga moze prihvacati sa sigurnoscu, ada se ipak ne moze reCi da je to znanje.

Trece, treba imati dovoljne razloge za prihvacanje neke tvrdnje. Ako nije zadovoljen ovaj treCi uvjet, necemo reci da se radio zna­nju, nego o slucajnu pogadanju. Na primjer, netko je imao osjecaj sigurnosti da ce na lotu biti izvucen broj 3 i to se zaista i dogodilo. Je lion bas znao da ce biti izvucen broj 3? Ako nije bilo laziranja i prijevare kod izvlacenja, necemo reCi da je on znao, nego da je samo slucajno pogodio koji ce broj biti izvucen. Od sva tri nave­dena uvjeta, ovaj treCi je bio najcesca tema raspravljanja filozofa.

I !ICJI Mozemo li nesto znati

Ljudi su cesto lakovjerno i lakomisleno uvjereni da mnoge stvari znaju. Mnogo toga prihvacaju nekriticki. Cini im se da se sve maze znati, ito prilicno lako, da se spoznaja sastoji od stalna prikupljanja novih informacija, te da tome procesu nema kraja, ako ne u zivotu jednoga covjeka, ono barem u povijesti covje­canstva. Iako ovo misljenje nije bilo bas znacajno prisutno medu

227

PROBLEM! FILOZOFIJE

filozofima, medu ljudima opeenito je dosta rasireno i mozemo ga nazvati naivni dogmatizam.

Nasuprot takvu gledistu, drugu krajnost predstavljaju skeptici koji smatraju da covjek bas nista ne moze u pravome smislu znati, tj. da tred uvjet dovoljnoga razloga nikada nije ispunjen. Ljudi cesto dodu do ovoga stava kada im se srusi pocetno uvjerenje da mogu sve, lako i bez pogrjeske znati, pa onda razocarani prijedu na tvrdnju da se niSta ne moze znati. U filozofiji su se razne vrste skeptika javljale uvijek u razdobljima kriza, pocevsi vee od sofista u 5. st. prije Krista ( ~~ B.2.1.).

Sto skeptici cesto navode u prilog svojoj tezi? Prvo, osjetila nas vise puta varaju. Poznate su razne varke percepcije. Drugo, mi­sljenja ljudi, pa i onih pametnih, u veliku broju pitanja se razilaze. Trece, nista nije moguce dokazati. Nairne, svaki dokaz pretpostavlja neko polaziSte od kojega dokaz polazi, pa to polaziste ostaje ne­dokazano. Ako se i to polaziste pokusa dokazati, mora se pod od nekoga drugog polazista. Taj postupak ne moze id u beskraj, a ako zavrsi u krug, onda je to logicka pogrjeska u dokazu "zaca­rani krug" (circulus vitiosus).

Sto bi se moglo odgovoriti na ove teze skeptika? Prvo, vee sama Cinjenica da je moguce otkriti pogrjeske percepcije pokazuje da to nije nesto sto bi nam potpuno onemogueavalo spoznaju. Drugo, razilazenja u misljenjima nisu takva da ne bi bilo moguee uspo­rediti argumente i dod do spoznaje istine. Trece, iako nije moguee sve dokazati, postoje neke tvrdnje koje su oCigledne pa ih nije ni potrebno dokazivati.

Na kraju i najvaznije, treba uociti da je teza skeptika u sebi protuslovna. Nairne, oni tvrde da se nista ne moze znati, tj. da oni znaju da se niSta ne moze znati, iz cega slijedi da se nesto ipak moze znati. ZnaCi, nemoguce je dosljedno misliti da se nista ne moze znati.

Veliki filozofi nisu nikada bili skeptici. Ali nisu ni naivno pri­hvaeali razne tvrdnje. Zato su se vise bavili pitanjem: "Kako mo­zemo nesto znati?" Tu je naglasak bio na analizi dva glavna izvora ljudskoga znanja: osjetilnoga iskustva i razumskoga misljenja. Ova

228

FILOZOFIJA SPOZNAJE

analiza je dobrim dijelom pripravljala odgovor i na pitanje: "Sto mozemo znati?"

I 'I B Kakva je osjetilna spoznaja

Prvi dodir sa stvarnoscu oko nas (pa i u nasemu tijelu) daju nam osjetila, preko njih nesto vidimo, cujemo, mirisemo, doticemo itd. Covjek kojemu su osjetilni organi osteeeni ima smanjen kontakt sa stvarnoseu, bez njih nam se taj kontakt cini nemogudm. Danas ljudi cesto smatraju da je pouzdano znanje samo ono utemeljeno na svjedocanstvu osjetila. Sigurno smo puno puta culi rijeCi: "Ja vjerujem jedino u ono sto vidim svojim ocima!"

Stoga se postavlja pitanje kakva je osjetilna spoznaja, je li ona pouzdana, te je li moguee dod do nekoga znanja mimo osjetila ili znanja koje ide dalje od onaga sto nam Ni posve jednostavan sud ne ukljucuje jedino ono sto

d . . t"l nam daju osjetila. Kada ugledam nepoznatu macku i aJU OSJe 1 a. k v "V"d" vk I" · 1· t · · t"l . , ,. azem: 1 1m mac u., )e 1 o samo op1s os)e 1 noga . J~dnz ce reel ~a iskustva? Ne, osjetilo vida mi daje samo podatak da se

osJehlna spoznaJa nesto sareno odredena oblika mice ispred mene. Da bih uopee nije pouzda- rekao da je to macka, moram imati pojam macke, znati na. To su ne samo sto je uopte macka. skeptici koji sma-traju da je svaka spoznaja nemoguea ( ~~ C.1.3. ), nego i oni koji smatraju da prava spoznaja nema veze s osjetilima, kao npr. vee Parmenid, zatim Platon ( ~~ B.3.), pa racionalisti u novome vije­ku ( ~~ B.ll. i B.12.). 0 skepticima i njihovu osporavanju osjetil­ne spoznaje smo nesto vee rekli. 0 racionalistima eemo govoriti malo kasnije.

Drugi ee red da su osjetila zapravo jedini izvor spoznaje. To su empiristi ( ~~ B.13.), a kasnije i pozitivisti ( ~~ B.18.). Glasovita je izreka Johna Lockea: "Nema nicega u razumu sto nije prije bilo u iskustvu!" Razum moze samo na razne naCine sredivati podatke koje daju osjetila, aline moze id bitno dalje od njih.

229

PROBLEM! FILOZOFIJE

Empirizam vodi do toga da je nemoguce pravo znanje o opce­mu, nuznom ili buducem. Nairne, osjetila nam uvijek svjedoce samo o necemu sto je pojedinacno, ovdje i sada. Zato po empi­ristima nema mogucnosti spoznaje opCih istina, ne mozemo znati uzroke, ne mozemo znati da nesto mora biti ili da ce u buducnosti biti ovakvo ili onakvo. Takve stvari se onda mogu prihvatiti je­dino kao manje ili vise vjerojatne, iz navike kako bi rekao Hume. Ali to nije pravo znanje, kako smo vidjeli prije kod odredivanja pojma znanja.

Treci ce reCi da je osjetilna spoznaja jedan nuzan dio spoznaje, da je bez nje ljudska spoznaja nemoguca, ali i da se sva spozna­ja nikako ne maze svesti jedino na podatke koje daju osjetila. To je glediSte Aristotela, Tome Akvinskoga i Kanta. 0 njima cemo malo kasnije.

1 .... 11 Kakva je razumska spoznaja

Mnogi su filozofi naglasavali da je bas razum ono po cemu se covjek bitno razlikuje od zivotinja. Nairne, i zivotinje imaju osjeti­la, i one vide, cuju, njuse itd. ono sto se dogada oko njih. Kakva je onda razumska spoznaja, koliko je ona pouzdana, na cemu se temelji i do cega vodi?

Empiristi ce s jedne strane reCi dane postoji razumska spoznaja koja bi donosila nesto novo, bitno razlicito od osjetilne. 0 njihovu glediStu i kritici toga gledista vee smo nesto rekli u prethodnome odjeljku. Za opsirniji prikaz treba pogledati odgovarajuCi prikaz u povijesti filozofije ( ~~ B.13.).

Nasuprot njima, Platon i novovjekovni racionalisti ce reCi da razumska spoznaja nema veze s osjetilima i da je ona jedina prava spoznaja. Odbacivsi ulogu osjetila u spoznaji, oni su prisiljeni tvrditi da postoje urodene ideje ida se najveCi i najvazniji dio ljud­skoga znanja moze izvesti iz njih. Dok empiristi, kako smo vidje­li prije, imaju problema s tumacenjem opcega i nuznog znanja,

230

FILOZOFIJA SPOZNAJE

racionalisti naprotiv imaju poteskoca s tumacenjem pojedinacnih, Cinjenicnih istina.

Mnogi ce se sloziti da bi cjelovit pogled na spoznaju trebao ukljucivati doprinos i osjetila i razuma, te da je samo jedno od njih nedovoljno. Medutim, kada se dode do pitanja na koji naCin se u spoznaji povezuje ono osjetilno i ono razumsko, tu se opet mi­sljenja razilaze.

A razliciti odgovori na pitanje "kako" dovode onda i do razliCi­tih odgovora na pitanje "sto", tj. sto je ono sto u spoznaji spozna­jemo. A neslaganja u ovome drugom pitanju su vrlo bitna. Radi se o alternativi spoznajemo li mi stvarnost onakvu kakva ona zaista jest ili spoznajemo i mozemo spoznati jedino nas dozivljaj stvar­nosti, a objektivna stvarnost nam ostaje skrivena.

Jedan pokusaj rjesenja je dao Kant ( ~~ B.14). Ako nam sama osjetila ne mogu dati ono sto je opce i nuzno, a to opce i nuzno se u iskustvu (npr. prirodnih znanosti i matematike) potvrduje, onda to moze doCi Sarno od nasega razuma. Dakle, razum ne zahvaca zakonito­sti u stvarnosti, nego joj ih napro­tiv "propisuje". A kako to da stvar­nost "slusa" ono sto joj nas razum propisuje?

Iako karikatura pomalo iskrivljeno prikazuje stvarnost, ona istice bas ono sto je za pojedinu osobu karakteristicno (npr. dug nos, razbaruse­na kosa itd.). Zanimljivo je vidjeti kako su neki filozofi ironicno karakterizirali, tj. karikirali razli­cite poglede na spoznaju: Skeptici vide covjeka kao biljku, empiristi kao zi­votinju, racionalisti kao Cisto duhovno bice, kao andela, Kant gotovo kao Boga, a Aristotel kao co­vjeka.

Rjesenje ove poteskoce Kant vidi u stavu da razum zapra­vo "propisuje" zakonitosti samo nasemu dozivljaju stvarnosti. On naime smatra da covjek nikako ne maze spoznati kakva je stvar­nost zaista, nezavisno od nase spoznaje, ili kako on kaze kakva je "stvar po sebi". Covjek je u spoznaji ogranicen jedino na svoj dozivljaj stvarnosti, iz njega ne moze izaCi.

Aristotel tumaci spoznaju posve drukCije ( ~~ B.4.). On objas­njava da ljudski razum koristi "materijal" koji mu daju osjetila, ali

231

PROBLEM! FILOZOFIJE

da taj materijal "obraduje" i tako dolazi do necega bitno novog. Slaze se s empiristima da spoznaja zapoCinje od osjetila, ali nagla­sava da ona tu ne zavrsava. Iz predodzaba koje nastaju aktivno­scu osjetila razum postupkom apstrakcije ( od lat. abs-trahere = vuCi van, odvajati) izvlaci ono sto je opce i bitno pa stvara pojam.

U apstrakciji razum ne "izmislja", on samo otkriva i izdvaja ono sto zaista postoji u stvarnosti (razum je lat. intellectus, od in­tus-Iegere = citati unutra). Dalje, zakljuCivanjem razum dolazi do mnogih spoznaja koje daleko nadilaze osjetilno iskustvo. Dakle, za razliku od Kanta, Aristotel pokazuje kako covjek otkriva stvarnost onakvu kakva ona zaista jest.

Shema br. 1: Spoznaja i istina

------------

232

FILOZOFIJA SPOZNAJE

IK!! Sto mozemo znati

Sada se mozemo vratiti na pocetno pitanje: sto mozemo znati. Kakva sinteza slijedi iz dosad iznesenoga? Prvo, mozemo znati istine koje su neposredno ocevidne. To su oni sudovi koji za svoje prihvacanje ne traze upuCivanje na neke druge sudove. Takvih istina ima dvije vrste: cinjenicne istine i nuzne istine.

Cinjenicna istina je na primjer: "Ova skolska ploca je zelena." Tu je veza subjekta i predikata suda dana u iskustvu. Mi vidimo da je ona zelena. Predikat ovakva suda kaze nesto sto nije ukljuceno u pojam subjekta. Stoga je moguce da stvari budu i drukCije, ploca moze biti i crna, mozda vee sutra bude obojena u crno. Zato negacija takva suda ne daje proturjecje. Medutim, dok stvari tako stoje, nemoguce je negirati ono sto nam je sada pred oCima prisutno i oCito.

Nuzne istine su one u kojima je veza subjekta i predikata nuz­na, jer predikat kaze nesto sto je ukljuceno u pojam subjekta, na primjer: "Trokut ima tri stranice." Tu se radio necemu sto pripada biti stvari o kojoj se govori. Ovakvi sudovi ne ukljucuju postojanje subjekta, prije spomenuti sud bi bio istinit i da na svijetu ne po­stoji nijedan trokut. Ne moze nikako postojati trokut koji nema tri stranice. Zato negacija ovakva suda vodi u proturjecje. Ovakvi sudovi se ne provjeravaju u iskustvu, ali korijen njihovih pojmova je u iskustvu, oni su nastali apstrakcijom iz iskustva.

Dakle, sve istine nisu samo zbrajanje Cinjenicnih istina, kako bi h~eli empiristi, nego postoje nuzne istine koje nam kazu ne samo da stvari stvarno tako stoje, nego ida ne maze biti drukCije. Ne samo da su svi trokuti koje smo vidjeli imali tri stranice, nego i ne moze biti drukcije, pa mozemo biti sigurni da nikada necemo ni vidjeti trokut koji nema tri stranice.

Medu nuznim istinama posebno su vazni prvi principi, koji se ne odnose samo na jedno uze podruge stvarnosti, nego na sve sto postoji i na svu ljudsku spoznaju. Takav je, na primjer, princip ne­proturjecja: ista stvar ne moze istodobno i u istome smislu biti i ne biti nesto, odnosno, jedan predikat se ne moze 0 subjektu tvrditi i nijekati u isto vrijeme i u istome smislu.

233

PROBLEM! FILOZOFIJE

Osirn neposredno ocevidnih postoje i posredno ocevidne istine koje se ternelje na dokazu. Ovih drugih je puna vise nego prvih.

Moze se pokazati ljudi danas cesto velicaju konkretno, cinjenicno znanje i da su one nuzno nepotrebnim, suviSnim smatraju apstraktno. Je lito bas povezane s prvi­tako? Zasto studenti medicine seciraju tijela pokojnika? d . "h Ne da steknu neko pojedinacno znanje, jer toga po- rna~ v .a o~e 12 nJI kojnika zacijelo nete lijeeiti. Na ovomu primjeru vidimo logz~kz slzJed~ .. Me-zasto pravo znanje mora biti opte. Oni seciranjem zele dutlrn, da b1 1 one upoznati kako izgledaju i kako moraju izgledati unutar- bile nuzne, potreb­nji organi kod svakoga covjeka. To opee znanje te im no je da se ternelje pomoci da lijece druge !jude, sve ljude, pa i one koji se (izvode iz, zaklju-jos nisu ni rodili kada su oni bili studenti. cuju) ne sarno na

Cinjenicnirn, nego i na nuznirn istinarna. Takve su istine do kojih dolaze matematika i jednirn dijelorn filozofija. Spornenirno jos da induktivnim zaklju­civanjern nikako ne mozemo doCi do nuznih istina, a ne rnozerno ni do potpuno sigurnih, nego sarno do viSe ili rnanje vjerojatnih.

Sve do sada opisano jest unutarnja ocevidnost, ~· ona koja se ternelji na tome da rni vidimo ( osjetilirna ili razurnorn) vezu izrne­du subjekta i predikata suda. Kada bisrno svoje znanje ogranicili sarno na ovakve slucajeve, ne bisrno znali puno. Ne bih znao da postoji Pariz, jer tarno nikada nisarn bio, ne bih znao da je zivio kralj Zvonirnir, jer ga nikada nisarn vidio, ne bih znao kada ce biti pornrCina Sunca, jer nisarn studirao astronorniju i nisarn sam izracunao vrijerne pornrcine itd. Zato se rnorarno osloniti na druge pa dolazirno do vanjske ocevidnosti.

Vanjska ocevidnost se ternelji na tudemu autoritetu. Bez obzira na to sto rni vezu izrnedu subjekta i predikata ne vidirno ili je nedo­voljno vidirno, rni svoje prihvacanje da je to istina terneljirno na pouzdanju u neki autoritet. Znarn da je u Parizu bila rnoja marna i o njernu rni pricala, znarn da strucni astronorni rnogu predvi­djeti pornrcinu Sunca itd. Medutirn, vazno je naglasiti da vanjska ocevidnost nikada i nikako ne maze nadiCi znanje i istinoljubivost (oboje!) autoriteta na koji se oslanja. Ona rnoze biti apsolutna jedi­no kod apsolutnoga autoriteta, a to rnoze biti jedino Bog.

234

FILOZOFIJA SPOZNAJE

Shema br. 2: Uvjeti i vrste znanja

1. Sigurnost

2. Istina

3. Dovoljni razlozi

,,.. Sto je istina

1. N eposredno ocite is tine a. Cinjenicne istine

b. Nuzne istine

2. Posredno ocite istine

3. Istine temeljene na autoritetu

Vidjeli srno na pocetku ovoga poglavlja da znanje mora biti istinito. A sto je istina i sto znaCi biti istinit? Klasican odgovor kaze da je istina slaganje sa stvarnoscu i da je istinit onaj sud koji se sla­ze sa stvarnoscu, koji odgovara stvarnosti. Ovo glediste je prvi razradio Aristotel i poznato je kao klasicna teorija istine ili teorija korespondencije ili adekvacije (od lat. correspondere = odgovarati i adaequatio = podudarnost).

To je uglavnorn ono sto ljudi u pravilu rnisle pod rijecju istina i biti istinit. Pa zar rnoze postojati i drukCije rniSljenje? Ne sarno da rnoze, nego su neki filozofi zbog svojih pogleda na spoznaju bili prisiljeni otvoreno ili irnplicitno odbaciti klasicnu teoriju istine i traziti drukcija rjesenja. Najpoznatije dvije neklasicne teorije isti­ne jesu teorija koherencije i pragrnaticna teorija.

Teorija koherencije ( od lat. cohaerere = biti povezan, ddati se jed­no drugoga) kaze da je neki sud istinit, ne kada se slaze sa stvar­noscu, nego kada se slaze (koherentan je, neproturjecan) s drugim sudovima u okviru nekoga sustava. Ova teorija trazi inspiraciju i argurnentaciju u matematici koja se razvija bez provjeravanja u stvarnosti.

235

PROBLEM! FILOZOFIJE

U ovomu ili slicnom pravcu razmisljanja bili su usmjereni fi­lozofi koji su smatrali da covjek ne maze spoznati stvarnost kakva ona objektivno jest. Ako pak ne mozemo znati kakva je stvarnost, s Cim mozemo usporedivati svoje sudove osim jedne s drugima? Ovom teorijom bi se medutim doslo do relativizacije istine, jer mogu postojati razliCiti koherentni sustavi sudova, razlicite kohe­rentne teorije o istoj stvari.

Pragmaticka teorija is tine ( od grc. pragma = djelo, djelovanje, uspjeh) smatra da je istinit onaj sud koji je u praksi koristan, djelo­tvoran, uspjesan, koji "radi". Zacetnik ove teorije je americki filo­zof Charles Sanders Peirce ( ~~ B.20.2.). Pragmatisti kazu da nema smisla pitati koja se znanstvena teorija slaze sa stvarnoscu, dok je ona uspjesna, dok "radi", ~· dok omogucava uspjesna predvida­nja, smatrat cemo je istinitom.

U ovomu ili slicnom pravcu razmiSljanja bili su usmjereni filo­zofi koji su smatrali da je covjek u spoznaji ogranicen na svoje usko osjetilno iskustvo i da ne moze dod puno dalje od njega. Ako se takav stav prihvati, s tim ogranicenim iskustvom se mogu slagati razliCite opce teorije pa je nemoguce utvrditi koja je medu njima "prava", koja se slaze sa stvarnoscu.

Medutim, pristalice pragmaticke teorije ne mogu objasniti zasto jedna znanstvena teorija uspjesno "radi", a druga "ne radi", sto uzrokuje da ova druga "ne radi". Jedini odgovor na ovo pitanje jest manje ili vece slaganje sa stvarnoscu. I ovom teorijom bi se doslo do relativizacije is tine, jer bi iz nje proizlazilo i to da jedan te isti sud moze neko vrijeme biti istinit, pa poslije postati neistinit.

Klasicna teorija istine je toliko "naravna" da je mnogi filozofi nisu mogli napustiti na rijecima, a drugi su je napustili na rije­Cima, ali u praksi nisu mogli biti dosljedni. TreCi su joj nastojali ostati vjerni, ali su zbog svojih pogleda na narav spoznaje imali u tome problema. Zato ne postoji nuzna veza izmedu objasnjenja kako covjek spoznaje i prihvacanja odredene koncepcije istine. u shemi br. 1 su stoga te veze prikazane iscrtkanim linijama.

236

2.

II' Zasto je uopce ono sto jest, a ne cak nista?'- to je oCigled­no prvo prvcato pitanje .... Svatko biva jednom ... kosnut skrive­nom moCi toga pitanja."

Martin Heidegger

t•l Uvod

Povijest metafizike je duga oko dvije i pol tisuce godina. Njo­me su se bavili vee stari grcki filozofi, a daljnji razvoj je imala u srednjemu vijeku. Novovjekovna filozofija se puno vise bavila spoznajnom problematikom, a neki filozofi su osporavali i samu mogucnost metafizike. U 20. stoljecu metafizika ponovno dobiva vaznu ulogu pa mnogi filozofi opet naglasavaju njezinu vaznost i temeljno mjesto u filozofiji.

Definicija metafizike po~ece od Aristotela: "Postoji jedna zna­nost koja proucava bice kao bice i sve sto mu pripada kao takvu." Drugo odredenje, koje takoder po~ece od Aristotela, kaze da se metafizika bavi prvim uzrocima i prvim principima svega sto posto­ji. Zato je on i zove "prva filozofija". Ovo je najopcenitija, najap­straktnija i temeljna filozofska disciplina. Aristotel naglasava da se sve ostale znanosti bave samo nekom vrstom bica i samo drugot­nim, a ne prvim uzrocima.

Metafizika kao temeljna filozofska disciplina po naravi stvari ne zavisi bitno ni od jedne druge. Medutim, mnoga kriva gledista u filozofiji spoznaje otezavaju ili cak potpuno onemogucuju pristup metafizici ( ~~ C.l.). Zato smo mi proucavanje filozofskih proble­ma i zapoceli s filozofijom spoznaje.

237

PROBLEM! FILOZOFIJE

Bas sve druge filozofske discipline na razne naCine zavise od me­tafizike. Posredno od nje zavise i razne znanosti. Upravo zato su rjesenja problema koje donosi metafizika najdalekoseznija. Ona se bavi onim prvim (ili zadnjim) pitanjima, cije odgovore u svakod­nevnome zivotu, kao i u raznim znanostima, ljudi najcesce ne­svjesno pretpostavljaju.

Metafizika ima dva usko povezana i meduzavisna kruga pita­nja. Jedan se bavi bicem opcenito, onim sto pripada svim biCima, a cesto se naziva ontologija (od grc. on= bice, ono sto jest). Drugi se bavi prvim uzrokom svega sto postoji, Bogom, a cesto se naziva filozofska teologija (od grc. the6s =Bog). Neki filozofi su se bavili samo prvim krugom pitanja, a drugi su proucavali oba.

t•JI Problem univerzalija

Vidjeli smo u filozofiji spoznaje da je pravo znanje kojim co­vjek bitno nadilazi zivotinje znanje opcega i nuinoga. Prvo bi pi­tanje bilo: postoji li nesto opce u stvarnosti. Ako postoji, sljedece pitanje bi bilo: gdje i kako to opce postoji. Ova pitanja su u filo­zofiji poznata kao problem univerzalija (od lat. universalis = opce). To je jedan od sredisnjih filozofskih problema, njime su se bavili svi veliki filozofi i rjesenje toga problema je bitno odredilo njihovu filozofiju.

Postoji li nesto opce u stvarnosti? Dvije su vrste negativna od-govora na ovo pitanje. Prvi negativan odgovor daju nominalisti.

Nominalisti imaju problema s objasnjenjem kako moze- Oni kaz~ da opce mo znati npr. da je neko nama nepoznato bice koje prvi ne P?sto)l u stvar-put vidimo covjek. Ako je, naime, svaka opca imenica nosh, nego da su samo ime, a ime je proizvoljno, to ne bismo mogli znati opce imenice za­(kao sto za nepoznata covjeka kojega prvi put vidimo pravo samo ime-ne mozemo znati koje mu je ime, ne mozemo znati na. One su samo da se npr. zove Marko). Isto tako, po njihovu gledistu skracen naziv za moze biti samo slucajno da svi ljudi imaju neku biolosku vise pojedinacnih karakteristiku koju medicina otkrije, jer naziv covjek je stvari. Nominali­dan prije nego sto je ta karakteristika otkrivena.

238

METAFIZIKA

zam se javlja vee u srednjovjekovnoj filozofiji, kod Ockama ( ~~ B.10.3.), zatim kod novovjekovnih empirista ( ~~ B.13.), pa uno­vije vrijeme kod pozitivista i njima srodnih pravaca ( ~~ B.18.). Nominalisti imaju problema u objasnjenju ljudske spoznaje, njima mnoge stvari izgledaju slucajne.

Drugu vrstu negativna odgovora dao je Kant. On kaze da mi ne mozemo znati kakva je stvarnost sama po sebi, nezavisno od nase spoznaje. Ono opce sto je karakteristicno za ljudsku spozna­ju po njemu ne otkrivamo u stvarnosti, nego ga u nju projiciramo iz nasega uma ( opsirniji prikaz Kantova stava i kritiku toga gledi­sta vidi u poglavlju B.14.).

Shema br. 3: Problem univerzalija --------

POSTOJI LI OPCE? l Ne, nikako.

Da. Ne, postoji > nominalizam ALIGDJE jedino u umu. >empirizam POSTOJI? >Kant > pozitivizam

U svijetu i u Izvan svijeta, U svijetu. Stvoritelju svijeta. u svijetu ideja. > Aristotel > Toma Akvinski >Pia ton

Oni koji uvidaju da opce postoji u stvarnosti, razlikuju se u odgovoru na pitanje gdje i kako to opce postoji. Platon je rekao da opce ne postoji prvenstveno ni u svijetu, ni u ljudskome umu, nego da postoji u jednome posebnom "trecem svijetu", u svijetu ideja ( » B.3.). Ako se prihvati takvo tumacenje, onda opet proi-

239

i: i

IIi

1!1!1

PROBLEM! FILOZOFIJE

zlazi da je nemoguce imati opce znanje o stvarima u ovome svi­jetu.

Aristotel je naprotiv objasnio da opce prvenstveno postoji u svijetu, "ostvareno" u stvarima, a da je u ljudskome umu izvedeno iz spoznaje stvari ( ~~ B.4.). Toma Akvinski je na odreden naCinsin­tetizirao Platonovo i Aristotelovo glediSte. On kaze da opce po­stoji u stvarima, kako kaze Aristotel, ali postoji i prije stvari, u umu Boga stvoritelja od kojega sve stvari bitno zavise ( ~~ B.9.).

t•• Bice i bitak

Rekli smo da se metafizika bavi bicem kao bicem, a sto je to bice? Taj pojam je nemoguce definirati, kao ni mnoge druge me­tafizicke pojmove, jer ne postoji visi rodni pojam. Bice (latinski: ens, grcki: on) je "ono sto jest" (gramaticki je to particip sadasnji glagola "biti"), sve sto na bilo koji naCin jest. Sve sto postoji jest bice, izvan njega nema nicega. To je najuniverzalniji, najopcenitiji pojam (mozemo zapaziti da je u mnogim jezicima glagol "biti" pomocni glagol te da je prisutan u mnogim izrazima).

Bitak (latinski: esse) je ono sto bice treba imati da bi bilo bice, po cemu bice jest. Gramaticki je taj izraz u mnogim jezicima (iako u hrvatskome jeziku nema odgovarajucega oblika) substantivira­ni infinitiv glagola "biti", dakle infinitiv uporabljen kao imenica (tako na primjer njemacki: das Sein).

Bice i bitak nisu isto i treba ih dobra razlikovati (nazalost, ove rijeCi nisu u hrvatskome jeziku uvijek dosljedno rabljene ni pre­vodene). Toma Akvinski daje usporedbu s trkacem i trcanjem, pa kaze da kao sto ne mozemo red da trcanje trCi, tako ni da bitak jest, i kao sto je trkac onaj koji sudjeluje u trcanju, tako je i biCe ono sto sudjeluje (participira) u bitku. u novijoj filozofiji je po­sebno Martin Heidegger inzistirao na vaznosti ove razlike koju on naziva "ontoloska razlika" ( ~~ B.l7.5.).

Bas zato sto bica nisu isto sto i bitak, otvara se pitanje objasnje­nja njihova postojanja. Zasto bica imaju bitak, odnosno sudjeluju

240

METAFIZIKA

(participiraju) u bitku, kako se to dogada? Koliko se razliCita bica u tome razlikuju? Do tih pitanja cemo dod u kasnijim odjeljcima ovoga poglavlja.

tJI II Svojstva bica

Koja su svojstva koja pripadaju svim biCima? Odgovor koja su to svojstva i ima li ih uopce zavisi od pitanja je li "bice" jednozna­can ili analogan pojam. Duns Skat smatra da je bice istoznacan po­jam i obuhvaca samo ono sto je zajednicko svim bidma. Po takvu shvacanju onda ne bismo mogli puno znati o bicu ( ~~ B.10.2.).

Jos ekstremniji stav o ovome pitanju ima Hegel koji dolazi cak do toga da smatra da je bitak zbog svoje apstraktnosti toliko ispraznjen od saddaja da se priblizava nistavilu ( objasnjenje i kri­tiku Hegelova gledista vidi u poglavlju B.15.).

Toma Akvinski pokazuje da je "bice" analogan pojam, pa se za razlicita bica rabi ne u potpuno istome, nego u analognu, slicnu znacenju ( ~~ B.9.3.2.). On onda dolazi do toga da ima i viSe svoj­stava koja pripadaju svim bidma, opet u analognome smislu. Ta svojstva se nazivaju transcendentna ( od lat. transcendere = prijed preko) ili nadilazna svojstva bica, zato jer nadilaze sve granice i razlike medu razlicitim bidma.

Toma smatra da postoje tri takva osnovna svojstva, odnosno da je svako bice jedno, istinito i dobra ( ~~ B.9.3.2.). Svako bice je istinito jer ima odnos prema umu, jer odgovara umu. Ono odgo­vara umu od kojega bitno zavisi (za sva bica to je jedino Bozji urn), ali u odredenoj mjeri odgovara i ljudskome umu. Bas zato bice je i spoznatljivo, eto metafizicke osnove spoznaje. Svako bice je i dobra jer odgovara teznji. Taka dolazimo do metafizicke osnove etike i morala. Ponekad Toma spominje i da je svako bice lijepo ( ~~ C.S.).

241 II

PROBLEM! FILOZOFIJE

t&11 Struktura bica

Biee moze biti zbiljsko, tj. u aktu, i samo moguee, tj. u poten­ciji. Ova dva kljucna metafizicka elementa strukture biCa prvi je uoCio i detaljno analizirao Aristotel ( ~~ B.4.3.7.). Prisutnost poten­cije i akta u biCu omogueava shvatiti i objasniti promjenu koju stal­no i svuda zapazamo, u sebi i oko sebe. Promjena je bas prijelaz iz potencije u akt.

U bieu dalje mozemo razlikovati s jedne strane bit, esenciju, sto odgovara na pitanje: "Sto je to", is druge strane egzistenciju, cinjenicu da neko biee ima bitak ili da sudjeluje u bitku. Vaznost ove razlike uocio je Toma Akvinski i iskoristio ju je u svojim me­tafizickim analizama ( ~~ B.9.3.2.). Ovo razlikovanje otvara put prema objasnjenju postojanja biCa.

Kod materijalnih bica mozemo razlikovati i materiju i formu kao dva konstitutivna elementa svakoga materijalnog biea. I ovo je prvi uocio i analizirao Aristotel ( ~~ B.4.3.1. i B.4.3.6.).

Mozemo razlikovati i deset razlicitih kategorija biea. I njih je takoder prvi uocio Aristotel i analizirao ih i kao najviSe vrste bica i kao najviSe pojmove ( ~~ B.4.3.5.). Ove kategorije se mogu podijeli­ti na supstanciju, biee koje postoji u sebi, i devet vrsta akcidenata, tj. onih biea koja mogu postojati samo u drugome. Ova razlika nam omogueava uvidjeti razliku izmedu supstancijalne promjene u kojoj neko biee postaje nesto drugo i akcidentalne promjene u ko­joj biee ostaje isto, a samo mijenja neka svoja nebitna svojstva.

Da bismo izbjegli nepotrebnu zabunu, treba spomenuti da iako i Kant govori o kategorijama (po njemu ih ima dvanaest), to o cemu on govori nisu vrste bica, nego je to samo ono sto Kant misli da nas urn dodaje svoga u razumskoj spoznaji ( dakle, ne nesto sto postoji u stvarnosti; ~~ B.14.3.4.).

242

---------------------------------------------------------------------------------------------------------~ .. ~

METAFIZIKA

tK'I Vrste bica

Koje su osnovne vrste biea? RazliCita biea mozemo podijeliti na vise nacina. Ovdje eemo navesti samo neke znacajnije podjele. Ove podjele povezane zajedno pokazuju nam jednu hijerarhiju bica. Bilo je filozofa koji su pokusavali osporiti razliCitost biea uopee ili pojedine podjele pojedinacno.

Prvo razlikovanje koje mozemo napraviti jest izmedu Zivih i nezivih biea. Obicno se ziva biea odreduju kao biea koja imaju sposobnost unutarnjega djelovanja. Zivo biee je ono koje moze po­kretati (i mijenjati) samo sebe. Da se ziva biea razlikuju od nezi­vih, prilicno je ocito. Tu razliku se pokusalo osporiti s osnove me­hanicistickoga pogleda na prirodu, primjer takva glediSta susreli smo kod Descartesa ( ~~ B.11.3.5.). Aristotel naprotiv kaze da ziva biea od nezivih razlikuje princip zivota koji on naziva dusa ( ~~ B.4.3.10).

Drugo razlikovanje koje mozemo napraviti jest izmedu razu­mnih i nerazumnih biea. Ova je razlika bila najmanje osporavana medu filozofima. Posebno je bila u sredistu njihove pozornosti zbog toga sto se ovdje radi 0 razgranicenju izmedu covjeka i dru­gih zivih biea. 0 ovoj temi smo vee govorili u filozofiji spoznaje, a govorit eemo i u filozofskoj antropologiji.

Trece razlikovanje koje mozemo napraviti jest izmedu materi­jalnih i duhovnih biea. Osjetila nam svjedoce samo o postojanju materijalnih biCa. Medutim, vee su stari grcki filozofi ukazali da nas razum vodi do toga da postoje i moraju postojati i duhovna bica, tj. biea koja nemaju materije. I ovo je pitanje bilo posebno zanimljivo filozofima zbog toga sto se bas covjek nalazi na granici izmedu jednih i drugih. I o ovoj temi eemo opsirnije govoriti u filozojskoj antropologiji.

Cetvrto razlikovanje koje mozemo napraviti jest izmedu kon­tingentnih i nuznih biea. Kontingentna bica (od lat. contingens =

mozebitan, nenuzan, slucajan) su ona biea koja mogu postojati i ne postojati, za koja nije nuzno da postoje. Nuino bice je ono biee koje ne maze ne postojati, odnosno biee koje mora postojati i koje

243

I I

i

I I

ll1 II

,!i:

{il:

PROBLEM! FILOZOFIJE

nuzno postoji. Iako se mi prvenstveno susrecemo s kontingen­tnim biCima, zakljuCivanje nas vodi do spoznaje da nije moguce da postoje jedino kontingentna bica.

Shema br. 4: Vrste bica

nista

bice

kontingentno

a nezivo

t•ll Uzroci

Svako znanje na neki nacin trazi uzrok, pa taka i filozofija. Ali ona, za razliku od drugih disciplina, trazi prvi uzrok i bavi se pitanjem sto je uopce uzrok. Uzrok je sve ono sto Cini da neko bice bude ono sto jest i da uopce bude. Klasicnu analizu uzroka

244

METAFIZIKA

napravio je Aristotel, podijelivsi uzroke na cetiri osnovne vrste ( ~~ B.4.3.8.). U kasnijoj povijesti se ili slijedila Aristotelova analiza ili su neke vrste zanemarene.

Mozemo najprije razlikovati unutarnje i vanjske uzroke. Unu­tarnji uzroci su oni koji su prisutni u samoj stvari, to su materijalni i formalni uzrok. Oni nam objasnjavaju sto je neko biCe. Ali oni nisu dovoljni za objasnjenje promjene, pocevsi od postanka biCa pa do promjene njegovih bitnih ili nebitnih svojstava. Za to su potrebni vanjski uzroci.

Kod vanjskih uzroka mozemo razlikovati djelatni i svrsni uzrok. Djelatni uzrok nam daje odgovor na pitanje: "Tko je to na­pravio?" Svrsni uzrok nam otkriva svrhu, cilj, tj. odgovor na pita­nje: "Zasto je to napravljeno?" Svako bice ima vise uzroka, blizih i daljih, a posebno je vazan prvi uzrok 0 kojemu cemo govoriti u sljedecemu odjeljku.

fli:JI Prvi uzrok

Filozofi su trazili ne samo uzroke raznih bica, nego su trazili i prvi uzrok svega sto postoji. Od toga trazenja su odustali jedino fi­lozofi koji su smatrali da je ljudska spoznaja nemocna doCi do ika­kva sigurna znanja (skeptici), te oni koji su smatrali da se ljudska spoznaja ne maze bitno udaljiti od onaga sto nam daju osjetila (empiristi, pozitivisti i slicni). 0 ovakvim glediStima vidi u po­glavlju o filozofiji spoznaje ( ~~ C.l.).

Prva razlika medu filozofima koji su se bavili ovim pitanjem jest u odgovoru na pitanje gdje treba traziti i gdje se nalazi prvi uzrok. Jedni smatraju da je taj uzrok u ovomu svijetu (tj. da je ima­nentan, od lat. immanens = ono sto ostaje unutra), a drugi doka­zuju da je on izvan ovoga svijeta (tj. da je transcendentan, od lat. transcendere = iCi preko, prijeci preko ).

Oni koji smatraju da je prvi uzrok imanentan, razlikuju se u odgovoru na pitanje kakav je. Materijalisti kao Engels smatraju da je materijalan, tj. da je materijalni svijet sam sebi dovoljan i da je

245

1

PROBLEM! FILOZOFIJE

on jedino sto postoji. Hegel smatra da je prvi uzrok idealan, da je to apsolutna ideja. Spinoza zauzima neko srednje glediste pa kaze da je istodobno i materijalan i duhovan, da su to dva lica iste stvarnosti.

Unatoc medusobnim razlikama, svi ovi filozofi smatraju da je ovaj svijet sam sebi dovoljan. Razlikuju se u tumacenju kakav je on,

Filozofski pogledi nisu jednoznacno povezani s praktic­nim pona5anjem u zivotu. Tako covjek moze jednako zivjeti kao da Boga nema, bez obzira misli lion da se ne moze znati postoji li Bog (takvi se obicno nazivaju agnostici, od grc. agnost6s = nespoznatljiv) iii pak misli da se moze znati da nema Boga (takvi se obicno .naziva­ju ateistl). Ipak, teorijski su to dva posve razTtcfta stava i suocavaju se s razlicitim protuargumentima. Spome­nimo jos da je medu filozofima bilo puno manje ateista negoli agnostika (usporedi prikaz povijesti filozofije). Osim toga, onaj koji misli da se ne moze znati postoji li Bog, moze BoZje postojanje prihvatiti i samo na osnovi vjere, bez obzira na razum (takvi se obicno nazivaju fideisti, od lat. fides= vjera).

ali se ta tumace­nja ipak svode na to da on ima neke karakteristike koje se obicno pripisuju Bogu. Tako se do­sljedno dovedena do svojih krajnjih posljedica ovakva gledista svode na panteizam (~. na miSljenje da je sve sto postoji Bog). Neki su takvo tu-macenje svjesno

prihvacali (kao Spinoza sa svojim: "Bog ili priroda"), a drugi su ga pokusavali odbaciti (kao Hegel i sovjetski marksisti).

Ovo glediste ima viSe poteskoca. Prva poteskoca je pitanje objasnjenja promjene. Otkuda ta stvarnost koja je sebi dovoljna (Bog ili priroda) dobiva u promjeni nesto sto prije nije imala? To pitanje postaje jos teze kada se pogleda razvoj od nezive materije do razumskoga bica. Druga poteskoca proizlazi iz teze da je sve u konacnici jedno jedino bice, pa treba proglasiti da je mnostvo bica koje susrecemo u iskustvu (ukljucujuCi i nas same) na neki nacin samo privid.

Zato je veCina filozofa smatrala da je prvi uzrok svijeta transcen­dentan, ~· da postoji izvan svijeta. Taj prvi transcendentni uzrok svijeta, svega sto postoji, jest Bog. A kako mozemo znati da Bog postoji? To je tema sljedecega odjeljka.

246

METAFIZIKA

tJI!ll Dokazi da Bog postoji

Treba li dokazivati da Bog postoji? VeCina filozofa je uvjerena da treba, jer to nije ocigledno. A maze lise dokazati da postoji Bog? VeCina je filozofa takoder uvjerena da maze. A kako se to moze do­kazati? Oko toga pitanja vee postoji vise razlika medu filozofima. Ipak, njime su se filozofi bavili od najstarijih vremena i ne samo da su nasli razne dokaze, nego su ih i svrstali po vrstama.

Dvjema glavnim vrstama dokaza smatraju se oni koji se obicno nazivaju dokazi "a priori" (lat. "od prvoga", ~· od onoga sto do­lazi prije) i dokazi "a posteriori" (lat. "od kasnijega", ~· od onoga sto do­lazi poslije). Ra­zlika medu njima je u polazistu: dok drugi polaze od

Vazno je uociti razliku izmedu izraza "dokazati nesto" (na primjer u matematici, sto mnogima nete biti bas ocito) i "uvjeriti nekoga u nestd' (na primjer u reklama­ma, gdje se ne radi ni o kakvu dokazu, pa ni o pokusaju dokaza). To su dvije stvari razlicite naravi, prva je logic­ke naravi, a druga psiholoske naravi.

onoga sto susrecemo u iskustvu, prvi imaju polaziste nezavisno od iskustva (iako to nije bas "prije" iskustva, u tome smislu je taj uobicajeni naziv pomalo varljiv).

Glavni "a priori" dokaz je poznat kao "ontoloski dokaz". Prvi ga je formulirao Anselmo iz Canterburyja ( ~~ B.8.3.). Dokaz polazi od pojma Boga kao "BiCa od kojega se ne moze zamisliti niSta vece". Ako takvo Bice ne postoji, onda se moze zamisliti nesto vece, ~· moze se zamisliti isto takvo Bice koje postoji. Stoga teza da Bog ne postoji vodi u protuslovlje: proizlazi da Bog istovremeno i jest i nije Bice od kojega se ne moze zamisliti nista vece, odnosno dolazi se do konkluzije: Bice od kojega sene moze zamisliti niSta vece nije BiCe od kojega sene moze zamisliti niSta vece. BuduCi da pretpo­stavka da Boga nema vodi u protuslovlje, Bog mora postojati.

Ovaj dokaz je privlacio pozornost filozofa i dalje je privlaCi sve do dana danasnjega. Njime su se bavili mnogi kasniji filozofi, iako su ga neki formulirali ponesto drukCije. Jednu verziju ovoga dokaza susreli smo kod Descartesa ( ~~ B.11.3.4.).

247

PROBLEM! FILOZOFIJE

Medu "a posteriori" dokazima jedni polaze od ljudskoga unu­tarnjeg iskustva, a drugi od svijeta kao cjeline. Medu prvima naj­cesce su polaziste nepromjenjive i vjecne istine i moralni zakon, odnosno moralna obveza koju covjek u sebi dozivljava.

Dokaz iz vjecnih istina prvi je razradio Augustin ( ~~ 8.7.3.1. i 8.7.3.2.). Spoznaja vjecnih istina nam ne moze doCi od vanjskoga svijeta, jer je taj svijet promjenjiv. Ta spoznaja nam ne moze doci ni od nas samih, jer mi smo ograniceni u vremenu i prostoru. Te istine nam, dakle, mogu doCi jedino od Boga.

Dokaz koji polazi ad morala cesto se naziva deontoloski dokaz (od grc. de6n = duznost). Jednu verziju ovoga dokaza razradio je Kant ( ~~ 8.14.3.7.). On kaze da samo postojanje moralnoga zakona (koje je ocito) trazi da zlo bude kaznjeno, a dobro nagradeno, tj. povezano sa srecom. To ljudi ne mogu osigurati, pa mora postojati i Bog koji jedini to moze. Druga verzija dokaza iz moralnoga za­kona kaze da svaki zakon trazi postojanje zakonodavca. BuduCi da je postojanje moraine obveze univerzalno, a ne dolazi od nas, to nas upucuje na Boga kao apsolutnoga Zakonodavca.

Ipak, klasicnim dokazima da postoji Bog smatraju se "pet puto­va" Tome Akvinskoga ( ~~ 8.9.3.3.). Svi oni polaze od nekih karakte­ristika svijeta s kojima se stalno susrecemo. Prva tri puta su razli­cite verzije onoga sto se obicno zajednicki naziva kozmoloski dokaz ( od grc. kosmos = svijet). Prvi put polazi od postojanja promjene u svijetu pa dovodi do toga da mora postojati nepromjenjivi zacet­nik zbivanja. Drugi put polazi od postojanja niza uzroka u svijetu pa dovodi do toga da mora postojati prvi uzrok. TreCi polazi od kontingentnosti (nenuznosti) bica u svijetu pa dovodi do toga da mora postojati nuzno bice.

Cetvrti put polazi od postojanja stupnjeva savrsenstva u svijetu pa dovodi do toga da mora postojati apsolutno savrseno bice. Peti put se obicno zove teleoloski dokaz ( od grc. telos, genitiv: teleos = svrha). On polazi od cinjenice svrhovita djelovanja nerazumnih bica u svijetu pa dovodi do toga da mora postojati razumno bice koje je svijet razumno uredilo.

248

METAFIZIKA

Ne, to sene mozeznati.

> agnosticizam >empirizam

POSTOJI LI BOG?

Da. ALIGDJE?

Ne, postoji jedino materija.

> ateizam > materijalizam

Izvan svijeta, transcedentan.

U svijetu, tj. identican sa svijetom.

> Spinoza >Hegel

ODAKLE ZNAMO?

Iz samog pojma, a priori.

>Anselmo >Descartes

Vjecne istine >Augustin

Iz iskustva, a posteriori. IZ KOJEG

ISKUSTVA?

Svijet > Toma Akvinski

Moralni zakon >Kant

Shema br. 5: Bozja egzistencija

Filozofija nam moze relativno malo reCi o tome kakav je Bog, u tome se slazu skoro svi filozofi. Ipak, mozemo vidjeti da nam svaki od navedenih dokaza kaze nesto i o tome. Iz svega tako prikupljenoga mogu se izvesti i neke druge osobine. Osim toga, to

249

PROBLEM! FILOZOFIJE

relativno ograniceno znanje vrlo je vazna u cjelini filazafije (kako cemo dijelom vidjeti u raznim filozofskim disciplinama). Treba jos stalno imati na umu da je svaki gavar a Bagu analagan.

250

3.

"Aka je sada nema, nije je nikada ni bila. Zamijenia sam hrpu atama za asabu. Nema i nikada nije bila ljudi. Smrt sama atkriva prazninu kaja je tu bila uvijek. Oni kaje zavema zivima sama su ani kaji jas nisu razatkriveni."

C. S. Lewis a svajaj mrtvaj supruzi

ICJIII Uvod

Filozofska antropologija pocinje od Sakrata. Potaknut izrekom "Spaznaj sama sebe!", on je prvi nastojao sustavno i kriticki filozo­firati o covjeku. Nasuprot sofistima koji su sve relativizirali, htio je dod do sigurnih i objektivnih spoznaja o covjeku ( ~~ B.2.3.). Platan i Aristatel su svoja razmiSljanja o covjeku uklopili u jedan siri i temeljniji metafizicki kantekst. I od tada do danas covjek ne prestaje biti temom filozofskoga istrazivanja.

Filozofska antropologija se bavi covjekom iz filazafske perspek­tive. Ona trazi odgovor na ona najbitnija i krajnja pitanja o covje­ku. Mnoge znanasti bave se covjekom, ali one ga gledaju iz jedne svoje pasebne i agranicene perspektive. One nam donose i mnoge vazne i vrijedne spoznaje 0 covjeku, aline donose, niti mogu, niti trebaju donijeti, i odgovor na ono sredisnje pitanje: "Sto je co­vjek?" To je podruge filozofije, tocnije, filozofske antropologije.

J asno je da filozofska antropologija u odredenoj mjeri zavisi ad metafizike koja se bavi bicem kao takvim. Pa i covjek je jedno bice, dakle, ono sto pripada svakome bicu, pripada i covjeku. Ali _postavlja se i pitanje: u cemu se covjek razlikuje od drugih biCa. Sto je ono sto je za njega kao covjeka bitno i specificno?

251

L

PROBLEM! FILOZOFIJE

Od filozofske antropologije bitno zavisi etika koja se bavi ispravnim ljudskim djelovanjem i ponasanjem. 0 njoj su is to tako ovisne i mnoge druge filozofske discipline koje se bave covjekom iz jedne posebnije perspektive. Razne znanosti o covjeku takoder su u svojim osnovnim principima ovisne o filozofskoj antropologiji, iako na jedan indirektan i manje ocit nacin.

Iako nije temeljna filozofska disciplina, filozofska antropolo­gija je za covjeka sigurno najinteresantnija. Nairne, najbitnije pita­nje za covjeka jest otkriti sto je on sam. Nesto smo o covjeku upo­znali u filozofiji spoznaje ( ~~ C.l. ), ~. vidjeli smo kako i sto covjek spoznaje i moze spoznati.

ICJ!ItJI Zivo bice

Odredene teze i pogledi u filozofiji spoznaje i metafizici otezavaju ili zaprjecuju pristup srediSnjim pitanjima filozofske antropologi­je. Tako empiristi, buduCi da vjeruju da se ne moze doCi do spo­znaje opcega i nuznog, do spoznaje biti, onda ne mogu doci do pitanja sto je covjek ( ~~ B.13.). U slicnoj su situaciji njima srodni pozitivisti ( ~~ B.18.).

Na drugoj strani panteisti i njima srodni mislioci u konacnici zapravo nijecu da je covjek samostalno bice, nego misle da je on

samo dio nekoga drugog bica. Pri­mjer takva gledi­sta susrecemo npr. kod Spinoze ( ~~ B.l2.2.) i Hegela ( ~~ B.15.).

Neki brzopleto kazu da biologija "znanstveno" pokazuje da je covjek zivotinja. Medutim, biologija i proucava je­dino onaj aspekt koji je covjeku zajednicki sa zivotinja­ma i ne bavi se pitanjem sto je covjek (posve je drugo pitanje u cemu se covjek bioloski razlikuje od nekoga drugog sisavca). Zato tvrdnja da je covjek zivotinja nije znanstvena bioloska, nego naivna f1/ozofska teza.

C:ovjek je ziva bice, ima puno toga sto mu je zajednicko s drugim zivim bicima, posebno nekim visim zivotinjama. Ova nesumnjiva, oCita i znan­stveno potkrijepljena Cinjenica zavodi neke da se kod nje zadde. Medutim, covjek nije samo zivo bice, on je i nesto puno vise. On

252

FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA

se razlikuje ad zivotinja ne samo po stupnju, nego i po vrsti, ~· on nije samo savrsenija zivotinja, nego je po svojoj biti nesto posve razlicito od zivotinje. A sto covjeka bitno razlikuje od zivotinje?

Ono sto su filozofi najprije i najviSe uoCili kod covjeka kao njegovu posebnost jest njegov razum. Druga, takoder vrlo bitna, osobina covjeka jest njegova slabadna valja. C:ovjek moze nesto Ci­niti ili ne Ciniti, moze ciniti ovo ili ono. On nije odreden ni zakonima fizike poput stvari, a ni instinktima poput zivotinja.

t•JI Razumno bice

Po razumu covjek nadilazi ogranicenosti materijalnoga, onoga "ovdje i sad a", te dolazi do zahvacanja opcega i nuznoga, do za­hvacanja biti stvari ( ~ C.l.). Ljudski razum dolazi neusporedivo dalje negoli osjetila, ona zahvacaju nesto u odredenu prostoru i vremenu, dok razum pak apstrakcijom dolazi do opCih sudova, nuznih spoznaja koje vrijede uvijek, u svakome vremenu i na sva­kome mjestu.

Covjek i govori (a zivotinje tone Cine) zato jer misli, a ne samo da izrazi svoje osjecaje. Covjek ima takoder i sposobnost za reflek­siju, ne samo da moze spoznavati, nego moze i znati da spoznaje, ne samo da moze Ciniti, nego moze i znati da Cini. Razum omo­gucava covjeku ne samo da podlozi prirodu, nego i da sam sobom upravlja svjesno, da zna sto radi i zasto radi to sto radi.

C:ovjek se (za razliku od zivotinja) i smije, jer uocava da ne­sto nije onako kako bi trebalo biti ili onako kako bismo ocekivali (zato je glupljim ljudima manje stvari smijesno, oni cesto ne ra­zumiju viceve i sale ... ). Razum omogucava da covjek djeluje svr­hovito, s nekim ciljem, i to ne samo bliskim ciljem, nego i vrlo dalekim. Covjek postavlja sebi i pitanja "zasto?" koja idu dalje od onoga ovdje i sada, dalje od rjesavanja Cisto bioloskih problema.

253

I

I

PROBLEM! FILOZOFIJE

IFJI II Slobodno bice

Iako sve ljudske radnje nisu voljne (kako smo vidjeli kod Tome Akvinskoga, treba razlikovati actus hominis i actus huma­nus!), iako i covjek ima nagone, one bitne stvari su pod kontrolom njegove slobodne volje. Voljom covjek odreduje konkretan cilj do kojega hoce doCi i sredstva kojima to hoce postiCi. Ljudska volja je naravno usmjerena prema nekom dobru ili harem prema necemu sto covjek dozivljava kao neko dobro.

Buduci da razum i slobodna volja bitno odreduju covjeka, svako ponasanje (vlastito ili tude) koje nastoji umanjiti i1i onemo­guCiti ove ljudske moCi zapravo ponizava i dehumanizira covjeka (alkohol, droga,lazna propaganda). S druge strane, snaga razuma ili snaga volje nekoga covjeka u pravilu kod drugih izaziva divlje­nJe.

Ove dvije covjekove karakteristike su ocito povezane jedna s drugom. Covjek je uistinu slobodan ne samo zato sto moze ciniti stvari koje hoce, nego i zato sto maze znati koje ce biti posljedice njegovih postupaka. Sloboda volje je bitno povezana s razumom, jer covjek slobodno bira ne samo kada nije necim zaprijecen izvana, nego i kada zna (!) sto bira. Zato oni koji zele manipulirati covjekom, nastoje mu lazima (ili djelomicnim istinama, sto je jos opasnije) na bilo koji nacin onemoguCiti spoznaju istine. Nairne, tada ce ga moCi navesti da Cini ono sto ne bi htio da zna pravu istinu.

Filozofi su se bavili i pitanjem treba li u razumijevanju covje­ka dati prednost razumu ili volji. Bilo je takvih koji su prenagla­savali razum (poput npr. Sokrata; ~~ B.2.3.), a bilo je i onih koji su prenaglasavali volju (poput npr. Dunsa Skota i Ockhama; ~~ B.lO.). Veliki f:ilozofi su nastojali uravnotezeno shvatiti njihov od­nos, iako su odredenu prevagu ipak davali razumu.

254

FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA

IFJ1.11 Materijalno i/li duhovno bice

Svakodnevno iskustvo nam pokazuje da u covjeku postoji i duhovna i materijalna dimenzija. Filozofi su tijekom povijesti anali­zirali, a to cine i danas, narav i medusobni odnos jednoga i drugo­ga. Nesto od toga smo prikazali u prethodnim odjeljcima. Kako sintetizirati odgovor na pitanje: "Sto je covjek?"

Metafizicki materijalisti moraju odgovoriti: covjek je materija i jedino materija. Ali takav odgovor nije u stanju objasniti bas one covjekove osobine koje su za njega specificne i po cemu se covjek bitno razlikuje od drugih bica. Zato materijalisti moraju takve osobine nijekati ili ih na neki nacin nastojati svesti na materijalno. Tako Demokrit kaze da

Materijalisticki pogled na covjeka duhovito sazima en­gleski izraz cija se igra rijeci ne moie dobro prevesti: "Never mind the mind, all that matters is matter."

se dusa sastoji od finih atoma ( ~~ B.l.6.), a Engels da je covjek "visokoorganizirana materija" ( ~~ B.16.).

Materijalisti su vee u 18. stoljecu pokusavali shvatiti covjeka kao stroj, a u novije vrijeme pokusavaju ljudski razum shvatiti analogijom s racunalom. Istina je da je zdrav rad mozga uvjet mi­sljenja, ali to je samo vanjska zavisnost (kao sto ne mogu pismeno iskazati misli bez olovke /ili nekoga drugog sredstva za pisanje/, aline misli olovka nego covjek).

Nasuprot materijalistima, oni filozofi koji posebno naglasava­ju ono sto covjeka razlikuje od drugih bica na zemlji kazu da je covjek samo duhovno bice, samo dusa. Takvo glediSte susreli smo kod Platona i Descartesa ( ~~ B.3.3.5. i B.11.3.6.). Ali ako prihvati­mo ovakvo glediste, onda je tesko objasniti medusobni utjecaj nizih i visih sposobnosti kod covjeka, kao kod Descartesa. Ili treba tvr­diti da je dusa u tijelu kao u zatvoru, kako kaze Platon, drugim rijeCima tvrditi da covjek cijeli ovaj zivot provodi u jednome ne­prirodnom stanju.

Rjesenje koje izbjegava jednostranosti prva dva dao je Aristo­tel, a jos ga je razradio Toma Akvinski ( ~~ B.4.3.10. i B.9.3.8.). Oni

255

PROBLEM! FILOZOFIJE

kazu da je covjek jedinstvo duhovnoga i materijalnoga, odnosno da je dusa forma tijela. Treba zapaziti da "dusa" nije neka stvar, neki dio tijela kao npr. srce ili bubrezi. Ovdje mozda pomaze razumi­jevanju odredena analogija sa softwareom kod kompjutora (i kod softwarea je ljudima cesto tesko shvatiti sto bi to bilo, gdje se na­lazi taj "dio").

Ne moze se znati. > empiristi > pozitivisti

Shema br. 6: Sto je covjek

STO JE COVJEK?

Jedan dio vece cjeline. >Hegel

> Spinoza

Iskljucivo materijalno bice.

> materijalisti

Iskljucivo duhovno bice, dusa.

> Platon >Descartes

11'!1111 Osoba

Jedinstvo materijalnog i duhovnog, jedinstvo

duse i tijela. > Aristotel

> Toma Akvinski

Svako bice je jedinka, ali covjek koji ima razum i slobodnu volju je i osoba, sto nikako ne vrijedi za svako bice. Ovo je tema

256

FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA

koja nije bila prisutna u grckoj filozofiji, njome se posebno bavila skolastika u srednjemu vijeku i filozofija u 20. stoljecu. Klasicna definicija osobe, koju je dao Boetije ( ~~ B.8.2.), kaze da je osoba "po­jedinacna supstancija razumske naravi".

Prva osobina osobe je racionalnost, ~- sposobnost za apstraktno misljenje kojim nadilazi ono sto je neposredno prisutno "ovdje i sada". Druga osobina je samosvijest te refleksija o sebi (covjek ne samo da misli o drugim stvarima, nego misli i o sebi i o svojim Cinima). Treca osobina je vladanje sobom i svojom aktivnoscu (bas zato jer ima razum i slobodnu volju). Zato covjek ima i odgovor­nost za svoje postupke (pred sobom, drugim ljudima i Stvorite­ljem).

Dostojanstvo ljudske osobe slijedi iz njezine jedinstvenosti i ne­nadomjestivosti, za razliku od stvari ili zivotinja koje imaju cije­nu. Kant naglasava nacelo da osoba nikada ne smije biti svedena na sredstvo i tako tretirana ( ~~ B.14.3.6.). Bas zato sto je covjek razumno i slobodno bice, on moze izgradivati svoju neponovlji­vu osobnost. Za to je potreban dugotrajan trud. Nazalost, danas u javnosti izgleda postoji tendencija potpuna uniformiranja ljudi, pocevsi od izgleda, ponasanja pa dalje ...

Covjek se treba sluziti svojim razumom i svojom voljom, a ne prepustati da netko drugi umjesto njega misli i odlucuje (a to se danas izgleda sve vise dogada i ljudi to sve viSe prihvacaju). To svakako ne znaCi da se ne treba ni s kim savjetovati, ali trazenje savjeta ukljucuje ne samo pitanje: "Sto ciniti?" nego i: "Zasto?" Covjek treba traziti istinu, u malim i velikim stvarima, te koristiti svoju volju (mora moCi reCi: "Hocu!" i: "Necu!", kada je to po­trebno).

ICJtll Smrtno bice?

Covjeka, kao i sva ziva biCa, sigurno ceka smrt. Vee je Seneka ( ~~ B.5.3.) to naglasio rijeCima: "Necete umrijeti zbog toga sto ste bolesni, nego zbog toga sto ste zivi." Ne samo dace se to sigurno

257

i

!

I

II

il!ll

II:

PROBLEM! FILOZOFIJE

dogoditi, nego covjek to i zna (za razliku od drugih zivih bica). Ljudski zivot je tako u znacajnoj mjeri u znaku smrti pa je to tema koja je mnogo zaokupljala filozofe. Time su se posebno bavili filozofi egzistencije ( ~~ B.17.).

Moze li covjek nadzivjeti smrt? Materijalisti su bili prisiljeni na ovo pitanje odgovoriti negativno. Medutim, veCina ostalih filozofa odgovara pozitivno. Mnogi su se filozofi bavili dokazivanjem be­smrtnosti duse, prvi je bio vee Platon ( ~~ B.3.3.5.). Toma Akvinski dokazuje da iako dusa moze zivjeti i bez tijela, to moze biti samo privremeno stanje ( ~~ B.9.3.8.).

Koje su dokaze filozofi najvise navodili za besmrtnost duse? Prvo, buduCi da razumsku dusu bitno karakterizira misao koja je duhovna, duhovna je i dusa u kojoj se misao javlja. Iz duhovnosti duse slijedi da je ona besmrtna, jer se duhovno biCe ne maze raspasti kao materijalno. Drugo, svakome je covjeku naravno urodena teinja

Neke pojave otkrivene tek u najnovije vrijeme podupiru glediste da je dusa besmrtna, jer bez njega su ne samo neshvatljive, nego bi trebale biti i nemoguce. To su fe­nomeni dozivljeni u stanjima klinicke smrti. Mnogi ljudi koji su relativno dulje bili u takvu stanju, nakon reani­macije su mogli tacna opisati sto se oko njih dogadalo u vrijeme dok su bili u stanju klinicke smrti.

za srecom koja se u ovome zivotu ne ostvaruje, pa mora postojati i zivot nakon smrti. Trece, postojanje moral­noga zakona trazi nagradu za dobro

i kaznu za zlo, a ni to se ne ostvaruje u ovome zivotu, pa mora postojati i zivot nakon smrti.

ICJI:JI Neka druga pitanja

Spomenuli smo samo neka osnovna pitanja o covjeku. Postoji i cijeli niz drugih pitanja o covjeku kojima se necemo baviti. Ta pitanja su vezana za covjekov odnos prema prirodi, njegov odnos prema drugim ljudima (pojedincima i drustvenim zajednicama, manjima i veCim) te njegov odnos prema Bogu.

258

FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA

Iako se i odnosu prema prirodi sve viSe posvecuje pozornost, druga dva su tijekom povijesti puno vise zaokupljala filozofe i ljude opcenito. Pitanje odnosa prema Bogu je uvijek prisutno i "vjecno" pitanje, dok su pitanja drustva rastuce prisutna u po­sljednja dva stoljeca. Nesto podrobnije o covjekovu odnosu pre­rna drustvu red cemo u poglavlju 0 filozofiji politike ( ~~ C.6.). Covjekov odnos prema Bogu detaljnije se proucava u filozofiji religije.

259

Q.

"Plemenito je biti dobar. Jos je plemenitije druge poucavati kako biti dobar. Ova drugo je ipak lakse od prvoga."

Mark Twain

~II! Uvod

Etika je filozofska disciplina koja se bavi moralnoscu ljudskih Cina. Naziv "etika" po~ece od Aristotela, a dolazi od grcke rije­ci "ethos" sto znaci: "obicaj, karakter". Ciceron je tu rijec preveo na latinski kao "mores" (obicaji, u mnozini). Otuda je dosla rijec "moral" u mnogim europskim jezicima, pa i u hrvatskome. Etic­kom problematikom prvi se sustavno bavio Sokrat da bi razum­ski utemeljio moral nasuprot moralnome relativizmu sofista. Ka­snije su se etickom problematikom sve do danas bavili svi veliki filozofi, a i mnogi drugi.

Etika nastoji objasniti moralni aspekt ljudskoga ponasanja. Da bi se moralno zivjelo, nije nuzno biti filozof eticar, dovoljno je znati sto je dobro i zlo u konkretnome slucaju. Medutim, filozof analizira osnovna nacela i trazi odgovor na pitanje zasto je nesto dobro ili zlo. Sirenje znanja moze pomoci u moralnome zivotu, da bolje razumijemo sto je dobro i zasto je nesto dobro, ali u~ecaj znanja na djelovanje nije automatski. Covjek, naime, moze znati sto je dobro i sto bi trebao Ciniti, pa ipak to maze ne Ciniti (jer ima slobodnu volju).

Mnogi su filozofi ukazivali na blisku povezanost morala i srece. Neki su u moralu vidjeli sredstvo za postizanje srece. Medutim, najveCi filozofi su veCinom moralno djelovanje vidjeli kao nesto

260

ETIKA

vrijedno samo po sebi, a srecu kao naravnu posljedicu takva dje­lovanja.

~!I'! Etika i druge discipline

U kakvu je odnosu etika prema drugim filozofskim discipli­nama? Najocitije je ona u svezi s filozofskom antropologijom, jer vr­jednovanje ljudskoga djelovanja pretpostavlja bitne odgovore na pitanje sto je covjek. Kako cemo vidjeti, za etiku je posebno vazna cinjenica covjekove slobodne volje. Svi oni koji covjeku osporavaju slobodu volje potkopavaju mogucnost etike.

Dalje, etika je u svezi s metafizikom koja je temeljna filozofska disciplina, a vidjeli smo da nam metafizika govori i o tome sto je dobra. Medutim, bilo je i onih filozofa koji zbog svojih pogleda na spoznaju nisu uspjeli doci do metafizike, a ipak su na neki naCin h~eli doCi do etike.

Etika je u svezi is filozofijom spoznaje, jer spoznaja medu osta­lim ukljucuje i spoznaju dobra i zla. Etika je u svezi i s logikom, jer postoji jedna grana logike, deonticka logika, koja se bavi moralnim sudovima (~. sudovima koji ukljucuju izraze "obvezno je", "dopu­steno je" i "zabranjeno je") i moralnim zakljuCivanjem. Etika je na koncu u svezi i s nekim posebnijim filozofskim disciplinama kao sto su npr. filozofija politike, filozofija prava, filozofija odgoja.

Etika je povezana is nekim znanostima, ito obostrano. S jedne strane su sve znanosti koje se bave ljudskim ponasanjem na odre­den naCin zavisne od etike koja se bavi moralnim vrjednovanjem toga ponasanja. Ta je zavisnost bila ocita u videnju starih filozo­fa, au novije vrijeme se pomalo zaboravlja i zanemaruje. Cesto se ona izriCito ne spominje, ali se ipak implicitno podrazumijeva.

S druge strane, u moralnome vrjednovanju posebnih slucaje­va etika zavisi od nekih posebnih znanosti. Nairne, da bismo neki postupak vrjednovali, moramo tocno znati i sto se u njemu Cini. Precizno znanje sto se Cini npr. u nekim medicinskim zahvatima trazi odredeno znanje iz medicine.

261

PROBLEM! FILOZOFIJE

I; !ICJI Podjela etike

Etika se moze podijeliti na etiku u uzemu smislu ili normativnu etiku i metaetiku. Prva se bavi pitanjem koje su moralne norme i kriteriji moralnoga odlucivanja i vrjednovanja, a druga se bavi utemeljenjem tih norma i kriterija.

Etika se moze podijeliti i s obzirom na podrucje kojim se bavi. }edna takva podjela je na individualnu (pojedinacnu) i socijalnu ( drustvenu) etiku. Individualna se bavi pojedinacnim ljudskim odnosima, a socijalna drustvenim. Druga podjela je na opcu i po­sebne etike. Opca se bavi opCim etickim pitanjima koja su pri­sutna u svakome ljudskom djelovanju, a posebne se bave nekim posebnim djelatnostima ili okolnostima. Takvih posebnih etika ima mnogo, npr. medicinska etika, gospodarska etika, pravna etika, etika politike itd.

U novije vrijeme se posebno razvijaju one posebne etike koje se bave podrugima u kojima se javljaju nova pitanja. Dobar pri­mjer za to je bioetika. Ona se bavi moralnim aspektima zivota i smrti, zdravlja i lijecenja. Njezina posebna aktualnost proizlazi iz novih pitanja koja se javljaju zbog razvoja medicine i mogucnosti novih medicinskih zahvata. Mi cemo se u ovomu prikazu zadr­zati samo na opcoj etici.

t:; 'I !I Pokusaji osporavanja moraine spoznaje

Skeptici koji opcenito osporavaju mogucnost objektivne spo­znaje moraju to osporavati ina podrucju moraine problematike. 0 kritici skepticizma govorili smo u poglavlju o filozofiji spozna­je. Medutim, bilo je i onih koji su mogucnost objektivne spoznaje osporavali posebno za podrucje morala. Tako je Ludwig Wittgen­stein u svojoj prvoj fazi smatrao da je etika neizreciva i da se ona moze samo pokazati ( ~~ B.18.5.1.).

Neki logicki pozitivisti ( ~ B.18.6.), kao Alfred Ayer, osporavali su da moralni sudovi mogu biti istiniti i1i neistiniti. Po njihovu mi-

262

ETIKA

sljenju istiniti mogu biti samo sudovi koji tvrde da nesto jest ili nije, a ne oni koji tvrde da nesto treba i1i ne treba biti. Ayer je tvr­dio da moralni sudovi izrazavaju samo svidanje i1i nesvidanje u odnosu na nesto. Tako bi po tome tumacenju sud: "Lagati je zlo" zapravo znacio samo: "Meni sene svida laganje." Ovo glediSte se obicno naziva emotivizam.

Drugi su logicki pozitivisti, kao Rudolf Carnap, takoder ospo­ravali istinitost moralnih sudova, ali ih nisu pokusavali tumaCiti kao izrazavanje osjecaja, nego kao izrazavanje naredaba ili poticaja za akciju. Po tome tumacenju bi sud: "Lagati je zlo" zapravo zna­cio samo: "Nemoj lagati!" Ovo glediSte se obicno naziva preskrip­tivizam (od lat. praescriptio = naredba).

Medutim, mozemo zapaziti da se ovakvi pokusaji tumacenja znacenja moralnih sudova ne slazu s iskustvom. Ljudi u pravilu do­nose moraine su­dove kao opcevaze­ce i kao manje-vise opcespoznatljive. Kada necije pona­sanje osuduju kao nemoralno, uvjere­ni su da to nije sa­mo iskaz svidanja,

Engleski filozof Bertrand Russell u teoriji je prihvacao emotivisticko tumacenje moralnih sudova, a ipak se u javnosti vrlo uporno zalagao za mir, razoruzanje i neke druge stvari koje se obicno ocjenjuju kao moraine. Nije ocito uspio ni sebe do kraja uvjeriti u svoje emotivistic­ko tumacenje, po kojemu bi sve to bilo samo agresivno i dosadno nametanje drugima svoga ukusa (tj. onaga sto se njemu svida).

nego sud o stvarnosti. Osim toga, nije tesko vidjeti da se moralni sudovi mogu javljati i bez ikakvih emocija ili naredaba, a emocije i naredbe opet mogu biti bez ikakve veze s moralom.

Iz ovakvih pokusaja tumacenja slijedilo bi da uopce ne maze postojati neslaganje o moralnim sudovima. Nairne, po takvim tu­macenjima bi moralni sud samo izrazavao osjecaje ili zahtjeve osobe koja ga izrice. Stoga, kada se radio dvije osobe koje izricu proturjecne sudove, one ne bi govorile o istoj stvari (nego svaka o svojim osjecajima ili zahtjevima), pa njihovi sudovi ne bi ni bili proturjecni.

Osim toga, kako je ukazao engleski filozo£ Peter Geach (r. 1919.), ovakvo miSljenje ne moze objasniti zasto su moralni su-

263

PROBLEM! FILOZOFIJE

dovi podlozni zakonima logike i logickoga zakljuCivanja kao i sve druge tvrdnje. Npr. da iz suda: "Nije dopusteno nikoga ubiti" logicki slijedi sud: "Nije dopusteno ubiti ni zloCince" priznat ce i oni koji ne prihvaeaju istinitost nijednoga od tih sudova.

~,..11 Pokusaji osporavanja moralnoga dobra

Etika sene bavi svakim dobrom, nego bas moralnim dobrom koje je za nju specificno. Javljale su se teze da moralno dobro za­pravo ne postoji, nego da se ono moze svesti na nesto drugo. Takvo glediste zastupali su vee sofisti u staroj Grckoj, koji su dobro po­kusavali izjednaciti s obicajem, ddavnim zakonom ili korisno­scu ( ~~ B.2.1.).

Kulturni relativisti tvrde da se moralni sudovi odnose isklju­Civo na odredene kulture, tj. na prihvacenost nekoga ponasanja u odredenoj kulturi. Po takvu tumacenju bi sud: "Lagati je zlo" zapravo znacio: "U nasoj kulturi se ne odobrava laganje."

U ocjeni toga gledista treba voditi racuna o tome da razlike medu kulturama nisu bas tako velike. Osim toga, razlike u moral­noj prosudbi pojedinih slucajeva ne proizlaze jedino iz moralnih nacela, nego i iz znanja o pojedinoj stvari koja se prosuduje. Bas ovo drugo je glavni uzrok razlika. Takoder, kao sto jedan covjek maze pogrijesiti u moralnoj prosudbi, tako mogu i vece skupine.

Moral su kao instrument pokusali objasniti Karl Marx i Frie­drich Nietzsche. Tako Marx smatra da je moral sredstvo pritiska kojim vladajuca klasa ddi u pokornosti izrabljivanu klasu ( ~~ B.16.). Nietzsche pak tvrdi da je moral orude slabih kojim oni ogranicavaju jake. Oba ova gledista su odraz povrsna gledanja i nerazumijevanja naravi morala.

Thomas Hobbes i Jean-Jacques Rousseau (1712.-1778.) su tvrdili da moral potjece od drzave pa da prije nastanka ddave nije bilo ni­kakva morala. Po takvu gledistu bi slijedilo da ddavne vlasti ne mogu postupati nemoralno, pa ni donositi nemoralne zakone. Me-

264

ETIKA

dutim, harem nakon niza zloCinackih rezima u 20. stoljecu ocito je da to ne moze biti istina.

Jean-Paul Sartre pak smatra da iz ateizma, koji on neupitno prihvaca, slijedi nepostojanje moralnoga zakona ( ~~ B.17.6.). Ako naime nema Stvoritelja koji je covjeka stvorio s nekom naravi i s nekom svrhom, onda je covjek potpuno bez ogranicenja u dje­lovanju, lj. nema nikakve obveze, ali i nikakva vodica za djelo­vanje. Sartre, medu ostalim, zanemaruje neospornu Cinjenicu da svaki covjek ima glas savjesti kojim ne moze upravljati.

William Ockham smatra da je moralni zakon nesto sto se teme­lji iskljuCivo na slobodnoj (i proizvoljnoj) Bozjoj odluci ( ~~ B.10.3.). Ovo se glediste ne smije zamijeniti s miSljenjima veCine krscan­skih filozofa koji takoder smatraju da moral na odreden nacin dolazi od Boga. Ukratko, dok Ockham smatra da je nesto dobra zato sto (pa i dok) Bog to zapovijeda, Toma Akvinski smatra da Bog nesto zapovijeda zato sto je to dobra.

VeCina filozofa smatra da je moralno dobro nesto sto se ne maze svesti na nesto drugo i tako eliminirati, a takoder i da je moralno dobro neSto objektivno, utemeljeno na samoj stvarnosti. Razlikuju se u tome kako odgovaraju na pitanje u cemu se sastoji moralno dobro i kako je utemeljeno. 0 tome cemo malo kasnije.

~!J!!I Moralni cin

Koji ljudski Cini uopce podlijezu moralnome vrjednovanju? Moralno su ubrojivi (lj. mogu biti moralno dobri ili zli, za njih mozemo biti odgovorni ili zasluzni) samo ljudski Cini koji su odre­deni slobodnom voljom i svijescu (znanjem) sto se Cini. Ako nema jednoga ili drugoga iii oboje, takvi Cini nisu moralno ubrojivi, lj. nisu i ne mogu biti moralno ni dobri ni zli. Tako ljudi opcenito vrjednuju i svoje i tude postupke, a i pravo takoder sankcionira samo one postupke koji ukljucuju i jedno i drugo.

Sloboda odluke ili znanje i svijest o tome sto radimo maze biti smanjena, pa je onda i ubrojivost takva cina smanjena (npr. stra-

265

PROBLEM! FILOZOFIJE

hom, nasiljem, navikama, jakim emocijama i drugim psihickim i1i drustvenim faktorima). Medutim, treba zapaziti da covjek maze biti i odgovoran za manjak svijesti ili znanja 0 cinu, tj. maze svojom krivicom dod u to stanje. U tome slucaju je ipak odgovoran za cin koji je ucinio.

Ovo nam ukazuje da moralni Cin nije nesto sto se maze vidje­ti samo izvana. Taka psihicki bolestan covjek maze Ciniti nesto sto izvana izgleda potpuno isto kao i cin zdrava covjeka, ali to sto on Cini nije moralni cin, jer kod njega zbog psihicke bolesti ne posto­ji ni svijest sto cini ni slobodna volja.

I !t'41 Moralni zakon

Norma morala je moralni zakon koji odreduje sto je moralno, a sto nemoralno, sto treba Ciniti, a sto se ne smije, sto je dobra, a sto zlo. Zakon opcenito je svaka norma koja Cini da neko bice djeluje na odreden nacin. Taka postoje zakoni fizike koji potpu­no odreduju djelovanje neiivih bica, a proizlaze iz same njihove naravi (prirode ). Postoje i bioloski zakoni koji uglavnom odreduju djelovanje zivih bica, a takoder proizlaze iz same njihove naravi (prirode). Medutim, covjek se od svih tih biCa bitno razlikuje po svome razumu i slobodnoj volji. Zato je specificno ljudsko djelo­vanje odredeno posebnim, moralnim zakonom, koji je takoder upisan u samoj naravi (prirodi) covjeka.

Kako glasi osnovni moralni zakon? Utilitaristi ( od lat. utilitas = korist), kao John Stuart Mill, smatraju da bi moralni zakon gla­sio: "Izaberi onaj postupak koji ce imati najbolje posljedice!" (~~ 8.18.2.). Prvi problem je pitanje kako objasniti koje su to "najbolje posljedice". Puna veci problem s utilitarizmom jest to sto on u vr­jednovanju zanemaruje nakanu cinitelja i odbacuje stav da su neki Cini sami po sebi dobri ili zli bez obzira na posljedice. To se bas ne slaze s naCinom na koji ljudi obicno vrjednuju i svoje i tude postupke.

266

ETIKA

Kant smatra da moralni zakon glasi: "Postupaj taka da mak­sima tvoje volje maze biti opCi zakon!" ( ~~ 8.14.3.6.). To je njegov poznati kategoricki imperativ, dakle bezuvjetan zahtjev koji se postavlja pred covjeka. Treba uoCiti da je Kantova formulacija moralnoga zakona formalna, tj. on ne kaze kako bi trebalo postu­pati, nego kakav bi trebao biti oblik pravila po kojemu bismo tre­bali postupati. Kant je moralni zakon formulirao kao formalan a ne saddajan, jer mu se Cinilo da mi ne mozemo znati kakva je stvarnost po sebi, pa ne mozemo znati ni sto je dobra izvan nas. Kant takoder smatra da je moralno dobar Cin onaj koji je ucinjen ne samo po duznosti, nego i iz duznosti. 8udud da je u sredistu pojam duznosti, takva etika se naziva deontoloska (od grc. dean= duznost).

Prvi problem se pokazuje u tome sto neki Cini koji se smatraju izvanredno moralnima a nisu duznost, kao npr. htvovati zivot za nekoga, po Kantovu tumacenju uopce nisu moralni. Drugi problem je sto Kantova formalna etika dopusta da se kao moralni zakon shvati nesto sto nema veze s moralom i proizvoljno je.

Toma Akvinski smatra da najopcenitiji moralni zakon glasi: "Cini dobra, a izbjegavaj zlo!" Tu se odmah postavlja pitanje: sto je dobra? Max Scheler ce red da je dobra vrijednost koja postoji nezavisno od stvari ( ~~ 8.20.9.). Toma pak kaze da je dobra samo drugi vid bica, tj. da je to transcendentno ili nadilazno svojstvo bica ( ~~ 8.9.3.2. i C.2.4.). Sto je dobra za covjeka proizlazi iz nje­gove ljudske naravi i svrhe zbog koje postoji.

~!I=! Temelj moralnoga zakona

Gdje je temelj moralnoga zakona, od koga potjece, na koji na­cin je propisan, kako ga covjek maze upoznati? Svi filozofi o koji­ma smo govorili u prethodnome odjeljku slazu se da je moralni zakon u skladu s razumom, da djelovati moralno znaci i djelovati razumno. Drugim rijeCima, ponasati se nemoralno znaci i pona-

267

PROBLEM! FILOZOFIJE

sati se nerazumna. Medutim, medu njima ima znacajnih razlika s obzirom na konacni temelj moralnoga zakona.

Utilitaristi i Kant jednako smatraju da moralni zakon ima te­melju samu covjeku, u ljudskame razumu ( ~~ B.18.2. i B.14.3.6.). Medutim, dok utilitaristi smatraju da je moralno dobro samo sredstva, samo put za postizanje nekoga drugog dobra, Kant sma­tra da je ono cilj po sebi.

Augustin i Tama Akvinski smatraju da moralni zakon u konac­nici, kao i sve drugo, patjece ad Baga ( ~~ B.7.3.4. i B.9.3.9.). Me­dutim, oni smatraju da taj zakon nije nesto izvana nametnuto covjeku, nego da je upisan u samu ljudsku narav. Moralni zakon je bas zato apCi i nepramjenjiv, jer je ljudska narav svim ljudima ista.

Taj zakon je, barem u svojim glavnim odredbama, takoder spaznatljiv svim ljudima koji se mogu sluziti razumom. To nam potvrduje iskustvo i u skladu s tim se redovito prosuduje i sudi ljude (~. bez obzira na njihova opce, strucno ili vjersko obrazo­vanje).

~ 11!11 Savjest

Covjek postaje svjestan moralnoga zakona redovito preko glasa savjesti u sebi. Glas savjesti vrjednuje moralnost pajedinih Ijudskih postupaka. C:ovjek jasno osjeca da tim glasom ne maze proizvoljno upravljati, da mu se on na neki nacin namece.

Razlikujemo prethadnu (koja nam prije Cina govori: "Ucini to!" iii: "Nemoj to uciniti!") i naknadnu savjest (koja nas nakon ucinjena

Veliki ruski knjizevnik Fjodor Mihajlovic Dostojevski je u svome romanu "Zlocin i kazna" upecatljivo pokazao kako covjek tesko moze i sama sebe uvjeriti da neko zlo nije zlo, odnosno da neki zlocin nije zlocin.

cina hvali iii kori, "grize"). Razlikuje­mo takoder sigurnu (kada smo sigurni sto je dobro i sto trebamo uciniti) i

nesigurnu savjest (kada nismo potpuno sigurni ili uopce ne znamo sto je dobro u konkretnu slucaju i sto bismo trebali uCiniti).

268

ETIKA

Razlikujemo ispravnu i pagrjesnu savjest, ispravna je u skladu s moralnim zakonom, a pogrjesna nije. Savjest moze biti pogrjesna jer moze biti zavedena predrasudama, odgojem, losim navikama, losim primjerom drugih i slicno. Poseban razlog zasto savjest moze dod u zabludu jest to sto se u sudu savjesti radi 0 primjeni apcega nacela na jedan pajedinacan slucaj, a tu vise nacela moze dati u sukab koji nije lako razrijesiti. Nasa savjest moze biti u za­bludi i zato sto mozemo nedavaljna paznavati sve Cinjenice koje je potrebno znati za prosudbu konkretna slucaja.

S obzirom na maralnu adgavarnast, razlikuje se savladiva i nesa­vladiva pagrjesna savjest. U prvome slucaju smo mi krivi zbog po­grjesno formirane savjesti, jer nisma paduzeli sve sto smo normal­no mogli i trebali uciniti da bismo je ispravno formirali. u dru­gome slucaju se radi o savjesti koja je pogrjesna iako smo paduzeli sve sto smo normalno mogli da bismo je ispravno formirali.

Covjek je duzan truditi se ispravna farmirati svoju savjest. To znaci i upaznati moralna nacela, ali takoder i tocno upoznati sva­ku pajedinu stvar koja nam dode u pitanje sto uCiniti. Kada covjek to izbjegava uCiniti, onda vee na odreden naCin svjesno pristaje na zlo nastojeCi utisati ili izbjeCi glas savjesti.

~" {IJI Vrjednovanje moralnosti ljudskih cina

Vidjeli smo da utilitaristi i Kant moralno vrjednuju ljudske Cine samo prema jednaj asnavi ( ~~ B.14.3.6., B.18.2. i C.4.7.). Kod utilitarista su to pasljedice Cina, a kod Kanta je to nakana Cinitelja. Iako su i jedno i drugo vazni faktori, oni nikako nisu davaljni za ispravno moralno vrjednovanje. Moze se pokazati da ima vise slucajeva u kojima ti kriteriji zakazuju ako su uzeti kao jedini.

Tama Akvinski, pak, smatra da moralno vrjednovanje ljudskih Cina ukljucuje tri elementa: abjekt, nakanu i akalnasti ( ~~ B.9.3.9.). Osnavna nacela je da svi elementi moraju biti dabri da bi Cin bio dobar. Dobra nakana ne moze opravdati djelo koje je po sebi zlo, ~· nije dopusteno Ciniti zlo da bi se postiglo neko dobro.

269

PROBLEM! FILOZOFIJE

Kakva je uloga savjesti u vrjednovanju moralnosti ljudskoga cina? Sto uciniti ako se savjest i moralni zakon ne slazu? Oni koji spoznaju morala dozivljavaju kao intuiciju, smatraju da je savjest jedino mjerilo moralnoga vrjednovanja. Bonaventura naprotiv smatra da se covjek treba ddati objektivnoga moralnog reda, za­kona, pa da je zato kriv ako radi prema pogrjesnoj savjesti.

Toma Akvinski pak smatra da savjest naravno moze biti pogr­jesna, ali da je covjek duzan djelovati i po takvoj savjesti. Ljudsko se djelovanje odreduje prema znanju kojim covjek raspolaze. Me­dutim, Toma naglasava da je covjek duzan uciniti sve sto moze da bi ispravno formirao svoju savjest. Stoga je kriv ako djeluje pre­rna savladivo pogrjesnoj, a nije kriv ako djeluje prema nesavladivo pog9esnoj savjesti.

Covjek je odgovoran (tj. kriv ili zasluzan) i za tude Cine, ako je na njih na neki naCin utjecao. Ima puno nacina toga mogueeg utjecaja: zapovijed, savjet, pohvala, odobravanje, sutnja i nespr­jecavanje ...

1111!1 Vrline

Potrebno je razmotriti ne samo pojedinacne Cine, nego i vrline ili krjeposti, odnosno mane ili poroke. Vee je Platon analizirao vrline i smatrao da one proizlaze iz ljudske naravi. Aristotel se vrlinama bavio jos vise i sustavnije, a u tome ga je slijedio Toma Akvinski. Pod Kantovim utjecajem vrline su bile neko vrijeme pale u zaborav i zanemarene. Medutim, u najnovijoj filozofiji mozemo vidjeti povratak etici vrlina.

Vrlina ili krjepost (grc. arete, lat. virtus) je postojano i cvrsto ras­polozenje Ciniti dobra. Vrline ukljucuju cvrste stavove, stalna ras­polozenja, trajne savrsenosti razuma i volje. One zapovijedaju ljud­skim strastima i omogueuju covjeku vladanje nad sobom. Vrline se stjecu ljudskim nastojanjem, za njih su potrebni dugotrajan trud i vjezba. Vidjeli smo da je vee Aristotel ukazao da je vrlina zapravo prava sredina izmedu dvije jednostrane krajnosti ( ~~ B.4.3.11.).

270

ETIKA

Koje su glavne vrline, tj. one vrline koje su na neki nacin temelj svim ostalima? Platon je prvi rekao ( ~~ B.3.3.6.), a to je kasnije vrlo siroko prihvaeeno, da su te glavne vrline razboritost, pra­vednost, jakost i umjerenost.

Razboritost upueuje prakticni razum da u svim prilikama raza­bere istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga ostvari. Pravednost se sastoji u postojanoj i cvrstoj volji dati svakomu ono sto mu pripada (ne samo stvari, nego i Cine koje treba uCiniti, i drugo ). Jakost (ne fizicka, nego duhovna) osigurava covjeku i u poteskoeama cvrstoeu i postojanost u nastojanju oko dobra, ona jaca covjeka da se odupre zlu, svlada zapreke u moralnome zi­votu, pobijedi strah i odvazno se suoCi s iskusenjima. Umjerenost osposobljava covjeka za ravnotezu u uporabi razlicitih dobara i, obuzdavajuCi ga u trazenju uzitaka, osigurava covjeku vlast volje nad nagonima.

271

5.

.. .,., Uvod

Estetika je filozofska disciplina koja se bavi lijepim i ljepotom. Ima dva osnovna kruga pitanja: jedan se bavi ljepotom opcenito, a drugi ljepotom u umjetnosti. Ovaj drugi krug pitanja naziva se i filozofija umjetnosti.

Rijec "estetika" prvi je uveo njemacki filozof Alexander Baum­garten (1714.-1762.) u svome djelu "Aestetica" objavljenom 1750. (na latinskome jeziku). Rijec je izvedena iz grckoga glagola ai­sthanomai sto znaci "opazati, osjecati, cuti, vidjeti". Medutim, iako je rijec relativno nova, problematika je stara i njome su se filozofi baviii jos od Platona.

Estetika je povezana s metafizikom, jer u korijenu svih pitanja je pitanje sto je biCe. Ova veza je kod nekih filozofa jasnije uoce­na i naglasena, a kod drugih manje iii cak nikako. Kada se bavi umjetnoscu, estetika je povezana i s filozofskom antropologijom, jer se kod umjetnosti radi o ljudskoj djelatnosti, a takoder i o ljud­skome dozivljavanju.

Estetika moze imati neku vezu i s filozofijom spoznaje, jer se moze pitati daje li nam umjetnost neko znanje o stvarnosti iii o covjeku. Moze imati i vezu s etikom, jer se cesto postavlja pitanje koliko umjetnost u~ece na dozivljavanje dobra. Ovdje se poka­zuje i veza s filozofijom odgoja.

Umjetnicka kritika je pak s druge strane povezana s estetikom, jer svaka umjetnicka kritika uvijek podrazumijeva neki pogled na estetiku, ~- na pitanja sto je lijepo i sto je umjetnost. Tone mora

272

" ~ t

ESTETIKA

uvijek biti svjesno, dapace cesto i nije, kao sto ni inace ljudi cesto nisu svjesni filozofskih pretpostavki svojih razmisljanja .

.. .,.,JI Sto je ljepota

Prvo bi pitanje bilo sto je ljepota, sto znaci da je nesto lijepo i po cemu je nesto lijepo. Ono sto mozemo ocito vidjeti u svakod­nevnome iskustvu jest da ljudi nesto dozivljavaju kao lijepo (a ne­sto drugo kao ruzno ). Mozemo zapaziti i da u tome dozivljava­nju ima dosta zajednickoga za sve ljude, ali da isto tako ima i onoga sto je kod razlicitih ljudi razliCito.

Jedna skupina filozofa smatra da je ljepota nesto sto se ne maze analizirati ni definirati, nego da je nesto sto se moze samo dozivjeti. Po njima je ljepota nesto neizrecivo. Mozda je najocitiji primjer ove skupine Ludwig Wittgenstein ( ~~ B.18.5.), koji u djelu "Tractatus Logico-philosophicus" lijepo svrstava u ono sto se moze samo pokazati, a 0 cemu se ne moze govoriti.

Ostali filozofi smatraju da se ljepota ipak maze analizirati. Oni se razlikuju u odgovoru na pitanje je li ljepota nesto subjektivno, ~- nesto sto postoji prvenstveno u dozivljaju primatelja, iii je pak nesto objektivno, ~- nesto sto postoji prvenstveno u samoj stvari koja se dozivljava kao lijepa. Prvi smatraju da teziSte analize lije­poga treba staviti na primatelja, na onoga tko ljepotu dozivljava, i traziti objasnjenje u njegovu subjektivnome dozivljaju. Drugi smatraju da shvacanje ljepote treba traziti prvenstveno u analizi stvari koje dozivljavamo kao lijepe.

Filozofi koji vide ljepotu prvenstveno u ljudskome dozivljaju razlikuju se po tome je li po njihovu misljenju taj dozivljaj bitno razliCit za pojedine ljude iii uglavnom isti za sve. U prvome se slu­caju opet ne moze dod do analize sto je ljepota. Tako su neki ana­liticki filozofi stav: "To je lijepo" tumacili u znacenju: "To se meni svida." Medutim, s takvim pokusajem tumacenja ima viSe pro­blema. Najprije, ne odnosi se svako "svidanje" na ljepotu. Osim

273

I

I

I

PROBLEM! FILOZOFIJE

toga, takvo tumacenje i ne pokusava objasniti zasto neke stvari velika vecina ljudi dozivljava kao lijepe.

Najpoznatiji primjer subjektivnoga misljenja druge vrste do­nosi Kant ( ~~ B.14.3.8.). On u svome djelu "Kritika moCi sudenja" odreduje lijepo kao "ono sto se opcenito svida bez pojma". Kod dozivljaja ljepote Kant naglasava univerzalnost svidanja (tj. lijepo

Shema br. 7: Ljepota

Neizreciva. > Wittgenstein

U subjektu.

Razlicito.

Izreciva.

U objektu.

U stvari. > Neki analiticari

Univerzalno. >Kant

Izvan stvari. > Toma Akvinski

274

U svijetu ideja. > Platon

U svijetu vrijednosti. >Hartmann

ESTETIKA

se svima svida) te odsutnost analize ("bez pojma") i koristi (tj. lije­po nam sene svida zbog neke korisnosti).

Filozofi koji ljepotu odreduju objektivno, kao nesto sto postoji izvan covjeka, iako je covjek dozivljava, opet se medusobno razli­kuju. Razlike su medu njima s obzirom na narav ljepote i mjesto gdje se ona izvorno nalazi. Treba naglasiti da ovi filozofi iz svoje analize ne iskljucuju ljudski dozivljaj, pa ni njegovu djelomicnu razliCitost.

Platon odreduje ljepotu kao ideju koja postoji izvan ovoga svijeta, samostalno u svijetu ideja ( ~~ B.3.). Ljepota u vidljivim i promjenjivim biCima je samo nesavrsen odraz one vjecne ideje ljepote. Platon naglasava da je duhovna ljepota iznad tjelesne i osjetilne.

Filozofija vrijednosti, Ciji su glavni predstavnici Nijemci Max Scheler i Nicolai Hartmann, ddi da je ljepota jedna od vrijednosti ( ~~ B.20.9. i B.20.10.). Vrijednost je pak nesto sto postoji kao zaseb­na stvarnost. Drukciji dozivljaj ljepote kod razlicitih ljudi proizlazi po njihovu tumacenju iz toga sto treba imati osjecaj za vrijednosti, a svi ga ljudi nemaju u istoj mjeri.

Toma Akvinski i njegova skola vide ljepotu prvenstveno kao jedno od nadilaznih ili transcendentnih svojstava bica ( ~~ B.9.3.2. i C.2.4.). Drugim rijeCima, svako bice je lijepo, ito u mjeri u kojoj jest, odnosno u kojoj je savrseno. Toma posebno naglasava jedinstvo, sklad i jasnocu (lat. claritas) nekoga bica kao izvor ljepote.

• .. JI Sto je umjetnost

Umjetnost je u ljudskome zivotu prisutna od najstarijih, pra­povijesnih vremena i ima vrlo znacajnu ulogu u zivotu. Stoga su se filozofi jos od antickih vremena pitali: sto je umjetnost. U cemu je vrijednost umjetnosti? Koja je uloga umjetnosti u ljudsko­me zivotu? Je li ona sama sebi svrhom ili ima neku drugu svrhu?

275

PROBLEM! FILOZOFIJE

Pogledi o naravi umjetnosti mogu se svrstati u tri skupine. Prva skupina smatra da je treba objasnjavati prvenstveno u odnosu na nesto drugo (na stvarnost izvan umjetnika i umjetnickoga dje­la). To glediSte se cesto naziva referentalizam (lat. referre = natrag nositi, mjeriti po cemu). Druga skupina smatra da je umjetnost pr­venstveno izraz emocija i dozivljaja umjetnika. To glediSte se cesto naziva ekspresionizam (lat. expressio = izraz, izrazaj). Treca skupina smatra da umjetnicko djelo treba analizirati prvenstveno vodeCi racuna o njemu samome i o njegovim osobinama. To glediste se cesto naziva formalizam (lat. forma= oblik). Treba uociti da se ova tri gledista ne iskljucuju, nego se mogu dobro i dopunjavati. Tako razlike medu njima mogu biti i samo razlike u naglasku, u tezi­stu analize.

Platon kaze da je umjetnost samo oponasanje stvarnosti, pa ona nema neku znacajnu vrijednost ( ~~ B.3.3.8.). Iako je taj stav spo­ran sam po sebi, jos viSe je takvim postao nakon pojave apstrak­tne umjetnosti u novije vrijeme. Platon takoder smatra da treba odbaciti umjetnost koja donosi destruktivne primjere na podruc­ju morala, a on nalazi dosta takvih primjera u njemu suvremenoj umjetnosti.

Aristotel takoder smatra da je umjetnost oponasanje, ali ono sto oponasa je nesto opce ( ~~ B.4.3.13.). On vidi vrijednost umjetno­sti u djelovanju na ljude, u katarzi (proCiscavanju) emocija koju u njima izaziva. Dakle, po njegovu misljenju umjetnost ima eticku vrijednost, a ponesto i spoznajnu.

Hegel smatra da je umjetnost osjetilno predstavljanje ideje ( ~~ B.15.3.5.). Vrijednost umjetnickoga djela je po njemu bas u tome predstavljanju ideje. Medutim, zbog svoga osjetilnog naCina predstavljanja ona je na nizemu stupnju savrsenosti negoli reli­gija i filozofija.

Talijanski neohegelovac Benedetto Croce smatra da je umjet­nost prije svega intuicija koja se odnosi ne samo na stvarno, nego ina moguce i zamisljeno ( ~~ B.20.4.). Ona je nuzno istovremeno i izraz, jer duh sebe razumije izrazavajuCi se.

276

ESTETlKA

Francuski neotomist Jacques Maritain shvaca umjetnost prven­stveno kao stvaralastvo, i u tome smislu kaze da u njoj ima nesto bozanskoga ( ~~ B.19.). Ali covjek ne moze stvarati iz nicega kao Bog. Korijen umjetnickoga stvaralastva je u intuiciji objektivno postojecega. Ali umjetnik to ne oponasa, nego stvara nesto novo u cemu se ta intuicija izrazava.

... ,. Neka druga pitanja

Estetika se bavi i cijelim nizom pitanja koja ovdje mozemo tek spomenuti, ito samo djelomicno. Jedno je pitanje u kakvu su odnosu i meduzavisnosti umjetnost i druge ljudske djelatnosti. Tu se u novije vrijeme namece pitanje odnosa izmedu umjetnosti i tehnike. Drugo je pitanje odnosa izmedu umjetnosti i jezika. Za­tim, pitanje odnosa izmedu onoga idealnog i materijalnog u umjet­nickome djelu. Dalje, vazno je pitanje odnosa izmedu onoga sto je osobno i onoga sto je opce u umjetnickome djelu. Znacajno je i pitanje povijesnosti umjetnickoga stvaralastva, odnosa onoga povijesnog s onim nadvremenskim i opceljudskim. Spomenimo jos odnos ljepote u prirodi s ljepotom u umjetnosti.

277

6.

I!JI! Uvod

Filozofija politike je filozofska disciplina koja se bavi politi­kom, vlascu, drzavom i uopce ljudskim odnosima u siroj zajednici, drustvu. Rijec "politika" je grckoga podrijetla i dolazi od rijeci "polis" sto znaci "grad, ddava". Otuda je izveden izraz "politike tehne", sto znaci "umijece bavljenja gradskim, odnosno ddav­nim poslovima". Vidjeli smo da je vee Aristotel jedno svoje djelo naslovio "Politika".

Filozofija politike je, kao i svaka filozofska disciplina, u ko­nacnici povezana s metafizikom. Puno blize je povezana s filozof­skom antropologijom, jer ispravno uredenje odnosa medu ljudima ovisi o odgovoru na pitanje sto je covjek. Bitno je povezana i s etikom, po miSljenju starih filozofa i najvise s njom, jer se odnosi medu ljudima ne mogu dobro urediti bez obzira na pitanje sto je dobra, a sto je zlo.

Politologija kao znanost koja istrazuje politiku zavisi od filozo­fije politike. Nairne, filozofija politike se bavi temeljnim pitanjima o ddavi, njezinoj naravi i njezinim ciljevima koji onda odreduju sredstva. N a slican nacin od filozofije politike zavise i razne grane pravnih znanosti.

Filozofija politike ima dva osnovna kruga pitanja. Prvi se bavi drzavom: sto je ona, koji je njezin cilj, koja je uloga ddavne vlasti, koje je najbolje ddavno uredenje. Drugi se bavi odnosima drzave prema covjeku pojedincu i manjim zajednicama kao sto je obitelj, kao i odnosima pojedinca prema ddavi, vlasti i uopce siroj drus­tvenoj zajednici.

278

FILOZt >1:1 I!\ 1'1 II Ill(\. I

l!!tJI Svrha drzave

Zasto postoji ddava? Talijan Niccolo Machiavelli (1469.-1527.), zacetnik moderne filozofije politike, u svome djelu "Vladar" ("II principe") zalaze se prvenstveno za jaku drzavu. To se po njegovu miSljenju ne postize moralnim postupcima, pa treba koristiti sva sredstva za postizanje toga cilja ( otuda je nastao pojam "makja­velizam" za oznacavanje beskrupuloznosti u politici). Drugim rijecima, on zeli reCi da je ddava sama sebi cilj kojemu sve drugo treba podrediti.

Englez Thomas Hobbes (1588.-1679) u svome djelu "Levijatan" ("Leviathan") kaze da ddava nastaje "drustvenim ugovorom". Svr­ha postojanja ddave je likvidirati stanje meduljudskih odnosa koje je po Hobbe­su normalno, a to je "rat sviju protiv svih" (bellum omni­um contra omnes).

Levijatan je po istocnjackoj mitologiji golemo morsko cudoviste, morska zmija s puna glava. s takvim cudovi­stem Hobbes usporeduje drzavu.

Zato se pojedinci po njemu odricu svojih prirodnih prava koja prenose na ddavu i onda ona s~ece pravo na apsolutnu vlast. Teorija drustvenoga ugovora je bila vrlo popularna medu novo­vjekovnim filozofima, nisu se slagali jedino s obzirom na opseg i opozivost prijenosa prava pojedinca na ddavu.

Hegel odbacuje teoriju drustvenoga ugovora kao objasnjenje postanka i svrhe ddave. Covjek se po njemu moze ostvariti jedi­no u ddavi, nikako kao pojedinac. On smatra da je ddava jedan oblik objektivnoga duha ( ~~ B.15.3.4.).

Karl Marx smatra da je ddava sredstvo prinude koje sluzi vla­dajucoj klasi za oddavanje svoga vladajuceg polozaja. Po njegovu vjerovanju buduCi razvoj ce dovesti do ukidanja klasnoga drus­tva, pa onda nuzno i do "odumiranja" ddave ( ~~ B.16.2.2.).

VeCina novovjekovnih filozofa gleda ddavu prvenstveno kao silu i moe. Stari grcki filozofi su naprotiv smatrali da se ljudi udru­zuju u sire zajednice zato sto sami i u manjim zajednicama ne mogu ostvariti sve svoje potrebe. Ddava je po njima jedno pri-

279

,

PROBLEM! FILOZOFIJE

rodno stanje. Aristotel je naglasavao da je covjek po svojoj naravi drustveno bice.

Cilj ddave po Platonu i Aristotelu jest ostvarenje pravednosti, odnosno sklada u siroj drustvenoj zajednici. Krscanski filozofi od patristike pa sve do suvremenosti imaju uglavnom slicno mislje­nje. Cilj dobre ddave je ostvariti opce dobra.

I!JICJI Uredenje drzave

Pitanje koje je najbolje uredenje ddave zavisi od odgovora na pitanje sto je ddava i koji je njezin cilj. Filozofi su se puno bavili pitanjem dobroga i najboljega ddavnog uredenja. Neki su predlagali poboljsanja u postojeCim ddavnim uredenjima, a drugi

Totalitarni politicki pokreti i ideologije 20. stoljeca (ko­munizam, nacizam i fasizam) imali su svoje korijene u nekim filozofijama 19. stoljeta (Hegela, Marxa, Nietzs­chea), kako smo ukazali u prikazu povijesti filozofije.

su opisivali kako bi trebala izgleda­ti idealna ddava. Ovo drugo je naz­vano "utopija" (ta

rijec u grckome jeziku doslovno znaci: "mjesto koje ne postoji"), prema naslovu poznatoga djela koje je napisao engleski ddav­nik sv. Thomas More (1478.-1535.).

Platon je razradio cak dvije slike idealne ddave ( ~~ B.3.3.7.). Aristotel pak misli da ne postoji najbolji oblik uredenja ddave, nego da svaki oblik moze biti i dobar i los zavisno od ciljeva ko­jima se rukovode vlastodrsci ( ~~ B.4.3.12.). Krscanski filozofi su u svojim pogledima na uredenje ddave dosta bliski Aristotelu.

Mnogi moderni filozofi su smatrali da vlast vladara u ddavi treba biti neogranicena i apsolutna. Tako su mislili npr. Machiave­lli, Hobbes i Hegel. Druga struja je smatrala datu vlast treba vise ili manje ograniCiti, au nju spadaju John Locke ( ~~ B.13.3) i John Stuart Mill ( ~~ B.18.2.).

280

FILOZCWIJA POLITIKI·:

1"'1 II Drzava i pojedinac

Odnos ddave s pojedincem bio je od pocetka predmet istra­zivanja i raspravljanja filozofa. To jednako vrijedi za ddavu kao zajednicu i za ddavu kao vlast. Kakav je i kakav bi trebao biti njihov odnos zavisi od odgovora na pitanja sto je covjek i sto je ddava, kakva je svrha jednoga i drugoga.

Naglasak na prava drzave, i na zajednicu opcenito, stavljaju Platon, Hegel i Marx. Platon ddavu usporeduje s organizmom, pa su pojedinci u njoj samo dijelovi organizma ( ~~ B.3.3.7.). He­gel smatra da je apsolutni duh jedino sto postoji, pa opet pojedi­nac sam za sebe nije niSta ( ~~ B.15.3.4.). Marx pak vidi drustvene odnose prvenstveno kao borbu klasa pa je onda, po njemu, poje­dinac odreden svojim mjestom u toj podjeli drustva na klase ( » B.16.2.2.).

N aglasak na prava pojedinca stavljaju filozofi tzv. liberalne tra­dicije. Oni medutim pretjeruju u suprotnome smjeru, pa opcenito vide pojedinca kao ugrozena od ddave i vlasti te kao onoga koji naravno tezi raditi sve sto on hoce, a po njima na to ima i pravo. Istaknuti suvremeni pred­stavnik liberalne tradicije je Karl Po­

Mozemo zapaziti da razlicitost pogleda na ddavu izme­du vecine starijih i veeine modernih filozofa proizlazi iz razlicitih pogleda na covjeka. Prvi ga vide kao bice naravno usmjereno suradnji s drugim ljudima, a dru­gi prvenstveno kao sebicno bite usmjereno sukobu s drugima.

pper sa svojom teorijom "otvorenoga drustva" ( » B.18.8.). Uravnotezen pristup ovomu pitanju donosi Aristotel ( »

B.4.3.12.), a slijedi ga Toma Akvinski i njegova skola. Po Aristo­telovu shvacanju ddava koja naravno i ispravno funkcionira ne postoji protiv pojedinca, nego postoji zbog njegovih potreba. Lju­di se udruzuju u zajednicu zbog medusobna pomaganja, dakle nije normalno stanje opceg rata kako misli Hobbes. Aristotel nagla­sava nacelo supsidijarnosti ddave (od lat. subsidium = pomoc), tj. da se ona ne treba baviti svim stvarima, nego samo onima koje manje zajednice ne mogu same rijesiti.

281

PROBLEM! FILOZOFIJE

Toma Akvinski naglasava nuznost i naravnost postojanja dda­ve, ali i njezina isto tako naravno ogranicena ovlastenja, a posebno u odnosu na pojedinca ( ~~ 8.9.3.10.). Taj pojedinac je po Tomi bitno osoba koja ima vrijednost sama po sebi, a ne samo kao dio neke skupine ili zajednice. Ono sto bitno mora uredivati odnose u drustvu i ddavi jest moralni zakon.

IS11 Neka druga pitanja

Filozofija politike se bavi i cijelim nizom drugih pitanja; spo­menut cemo samo neka od njih. Jedan krug pitanja tice se odnosa izmedu razlicitih drzava, uopce odnosa na siroj, svjetskoj razini. Drugi krug pitanja tice se odnosa naroda, odnosno nacije prema drzavi i uloge ddavnoga uredenja s tim u svezi. TreCi krug se bavi pitanjima uloge religije i Crkve u ddavi. Cetvrti obuhvaca ci­jeli sustav gospodarskih odnosa i uloge ddave u tome kontekstu.

282

1.

fll!l Uvod

Rijec "povijest" ima dva razlicita znacenja. U prvome znace­nju ona oznacava prosla dogadanja, a u drugome znacenju ozna­cava znanost koja istrazuje ta dogadanja. Filozofija povijesti bavi se povijesnim dogadanjima, a ne znanoscu koja ih istrazuje. Povije­scu kao znanoscu bavi se filozofija znanosti.

Filozofija povijesti se bavi zadnjim uzrocima i nacelima povi­jesnih kretanja. Povijest kao znanost zavisi od filozofije povijesti.

N aime, pov~esni~~r Filozofija povijesti se ponekad na engleskome govor-u ~vome Istra~~~ nom podruqu naziva i metafizika povijesti. U takvu vanJu treba otknh kontekstu filozofsko bavljenje povijesnom znanoscu se ono sto je bitno u onda naziva logika povijesti. povijesnim doga-dajima, treba traziti objasnjenja i uzroke tih dogadanja. Sve to pret­postavlja neku filozofiju povijesti.

Filozofija povijesti, kao i druge filozofske discipline, u kraj­njoj liniji zavisi od metafizike. Najblize ipak zavisi odfilozofske an­tropologije, jer povijest stvaraju ljudi. Zavisi u odredenoj mjeri i od filozofije spoznaje, jer oni koji ogranicavaju ljudsku spoznaju ne mogu ni vidjeti ni postaviti pitanje kojim se bavi filozofija povi­jesti.

Filozofija povijesti ne zapocinje od starih grckih filozofa, nego se prvi put javlja tek u krscanskome kontekstu; prvi je zasniva Au­gustin ( ~~ 8.7.3.5.). U novome vijeku ona se siri na drukCiji naCin, a tome su najvise doprinijeli Hegel ( ~~ 8.15.3.4.) i Karl Marx ( ~~

283

1111

I

PROBLEM! FILOZOFIJE

B.16.2.2.). Danas je povijesno gledanje potpuno uslo u opCi naCin razmisljanja ljudi kao nesto naravno.

tWJ Postoji li povijest

U prirodi postoji jedna ciklicnost i ponavljanje, npr. u kretanju nebeskih tijela, u izmjeni godisnjih doba i sl. I ljudski iivot se ta­koder moze shvatiti na slican naCin: ljudi se radaju, odrastaju, sa­zrijevaju, stare i umiru, ito se stalno ponavlja. lpak, kada se bolje pogleda, ljudski zivot je ponesto drukciji, postoji promjena druk­Cija nego u prirodi. Svaka nova generacija ne poCinje od niStice, nego nesto naslijedi od prethodnih generacija. Ona to naslijede ne samo znatnim dijelom prenese buduCim generacijama, nego mu i doda nesto svoga novoga.

Ciklizam (od lat. ciclus = krug) u filozofiji povijesti vidi povijest slicno dogadanjima u prirodi, kao ponavljanje i kretanje u krug. Tako je povijest kao "vjecno vracanje istoga" vidio Friedrich Ni­etzsche. Najpoznatiji suvremeni zastupnik ciklicnoga pogleda na povijest bio je njemacki filozof Oswald Spengler (1880.-1936.). U svome glavnom djelu "Propast Zapada" ("Der Untergang des Abendlandes") on nastoji naCi uzroke i faze razvoja i propadanja pojedinih civilizacija tijekom povijesti. Spengler usporeduje civi­lizacije s organizmima koji imaju svoje rodenje, rast, razvoj, zatim opadanje i smrt. U tome smislu navijesta i neizbjeznu propast zapadne civilizacije ( otuda i naslov njegova glavnoga djela).

Nasuprot ciklicnu gledanju, i uopce negiranju povijesti, Hegel i Marx su uvjereni da povijest ocito donosi stalno bitno nove pro­mjene. Ne samo to, oni su isto tako uvjereni da je kretanje povije­sti stalno uzlazno, da povijest nuino napreduje. Neki drugi filozofi takoder misle da postoje bitne promjene u povijesti, iako nisu bas uvjereni da su promjene uvijek na bolje, ili barem nisu uvjereni da moraju biti uvijek na bolje.

284

FILOZOFIJA POVIJESTI

tall Sto odreduje povijest

A sto odreduje kretanje povijesti? Nato pitanje Hegel i Marx odgovaraju razlicito. U skladu sa svojim metafizickim pogledima da je sve sto postoji ideja koja se razvija, Hegel i povijest vidi kao samorazvoj ideje. BuduCi da smatra da se sve razvija po princi­pima njegove dijalekticke logike, to je onda i kljuc razumijevanja povijesti.

Marx dozivljava kretanje povijesti dijelom po uzoru na He­gela, a dijelom potpuno razlicito. Ista je dijalekticka logika po kojoj bi se sve kretalo u borbi suprotnosti. Medutim, ono sto se po Marxu u povijesti razvija nije ideja nego nesto materijalno, proizvodne snage, a na njima se temelje proizvodni odnosi i cijeli sustav drustva. Zato se njegov pogled na povijest i naziva povi­jesni materijalizam.

U drustvu po Marxu postoji suprotnost i stalna borba klasa. Cijela povijest i svi dogadaji u njoj objasnjavaju se po ovome klju­cu klasne borbe. Napredak povijesti je pokrenut razvojem i usa­vrsavanjem proizvodnih snaga, tj. tehnickim napretkom. Kada postojeCi proizvodni odnosi postanu kocnica daljnjemu razvoju proizvodnih snaga, tada dolazi do revolucije, do nasilna rusenja starih drustvenih odnosa i stare vladajuce klase i do uspostavlja­nja novih drustvenih odnosa.

DrukCiji pogled na kretanje povijesti donosi Augustin. On smatra da povijest bitno odreduje stalna borba dobra i zla u svim drustvima, kao i u svim pojedincima. Kako ova dogadanja bitno zavise od slobodne odluke svakoga pojedinca, ne moze se naci "for­mula" za kretanje povijesti. Ono sto mozemo znati jesu Cimbenici koji je odreduju, ali ti Cimbenici su u vlasti covjekove slobodne volje. Ipak, buduCi da je Bog gospodar svega, mozemo znati dace na kraju pobijediti dobro.

285

II~ l I

1: I

PROBLEM! FILOZOFIJE

til !I Je li povijest predvidljiva

Ako se povijest razvija po nuznim zakonima, onda bi trebala biti predvidljiva. To bi slijedilo i iz Hegelova i iz Marxova po­gleda na povijest. Hegel se medutim nije upustao u predvidanje buduCih dogadanja, vee se zaddao na tumacenju proslosti i sa­dasnjosti. Marx se naprotiv opsirno bavio predvidanjem buduCih dogadanja koja ce se "nuzno dogoditi".

Upravo obecanje da moze ne samo objasniti proslost i sa­dasnjost, nego i da moze sigurno predvidjeti buducnost, bilo je jedna od glavnih privlacnih snaga marksizma. Medutim, njego­va se predvidanja buducnosti nisu ispunila. Dapace, odstupanja stvarnosti od predvidanja hila su veca nego kod slucajna poga­danja pa je to onda dovelo do propasti marksizma ( ~ 8.16.2.2. i B 16.3.).

Jedan od kriticara gledista o predvidljivosti povijesnih doga­danja bio je i Karl Popper ( ~~ B.18.8.) u svome djelu "Bijeda histo­ricizma" ("The Poverty of Historicism"). Medutim, on svoju kritiku zasniva prvenstveno na nepredvidljivosti znanstvenih otkrica koja bitno utjecu na povijesna dogadanja. Puno dublje i sire utemelje­na kritika temelji se na cinjenici ljudske slobode.

Augustinovo tumacenje povijesti imalo je svoje sljedbenike i u 20. stoljecu. Tako francuski filozof neotomist Jacques Maritain u svojoj knjizi "0 filozofiji povijesti" ("On the Philosophy of Hi­story") nastavlja svoje analize na osnovni Augustinov pogled na povijest ( ~~ B.19.4.).

Najambiciozniju filozofiju povijesti u 20. stoljecu izlozio je Englez Arnold Toynbee (1889.-1975.) u svome djelu "Istrazivanje povijesti" ("Study of History"), u cak dvanaest svezaka. On je na­stojao induktivno zasnovati svoje poglede istrazivanjem razvoja i pada dvadeset i jedne razlicite civilizacije tijekom povijesti.

Za razliku od Spenglera, Toynbee ne misli da su pojedine ci­vilizacije nuzno osudene na uspon ili na propast, po njemu u po­vijesti nema nuznih zakonitosti. Toynbee smatra da glavnu ulogu u povijesti igraju duhovni, a ne materijalni cimbenici, pa posebno

286

FILOZOFIJA I'OVIII·SI'I

istice ulogu religije. Medu destruktivne cimbenike ukljucujL' ti­raniju manjine, militarizam i nacionalizam. Takoder naglasava potrebu da vladajuca elita u drustvu bude u stanju kreativno Sl'

suoCiti s izazovima.

ta.11 Sto se mijenja u povijesti

Vazno je pitanje sto se mijenja tijekom povijesti, a sto ostaje ne­promjenjivo. Hegel i Marx odgovaraju da se mijenja gotovo sve pa da je nemoguce vrjednovati stvari iz jedne nadpovijesne ili sve­vremenske perspektive. Drugi filozofi opovrgavaju to miSljenje. Medutim, ovo pitanje nadilazi filozofiju povijesti i siri se dalje po gotovo svim filozofskim problemima i disciplinama, pa se njime necemo baviti na ovome mjestu.

287

·I

Ill: I

'!1 Iii

'I I

II'

8.

I:JI!I Uvod

Jezik je nesto specificno ljudsko, nesto stone postoji kod zivo­tinja. Iako je prisutan kod svih ljudi, on je ipak nesto sto covjek treba uCiti. Jezik je osnovno sredstvo komunikacije medu ljudima, bez njega bi ta komunikacija hila nemoguca. On omogucava i prenosenje dostignuca prethodnih generacija.

Engleski filozof Bertrand Russell donosi primjer koji na prvi pogled krsi zakone logike. Sudovi: "Sadasnji francu­ski kralj je celav" i: "Sadasnji francuski kralj nije celav" su oba neistiniti. Kr5i lito logicki zakon da od dva suda "S je P" i "S nije P" jedan mora biti istinit? Russell objas­njava da bas jezicna formulacija zavodi na krivi put, jer gramaticka struktura suda nije isto sto i njegova logicka struktura. Prava logicka struktura ovih sudova je: "Po­stoji osoba X koja je francuski kralj i koja je telava 11

,

odnosno: "Postoji osoba X koja je francuski kralj i koja nije celava". Buduci da su oba suda zapravo konjunkcije sudova u kojima je jedan clan neistinit (''Postoji osoba X koja je francuski kralj"), oni oba moraju biti neistiniti.

Filozofi su se uvijek zanimali za jezik, jer on je sred­stvo za izrazavanje misli. Kako se u filo­zofiji radi i o stvar­nostima koje se ne spominju u svako­dnevnome govoru, problem jezika je u njoj jos vise nagla­sen. Drugi razlog zaSto je problem jezika znacajan za

filozofiju jest cinjenica da sam jezik moze zavoditi na stranputice u mi­sljenju (u tekstu u okviru vidi jedan jednostavan primjer Bertranda Russella).

Filozofija jezika se bavi jezikom ne iz perspektive prakticne uporabe, niti iz perspektive znanosti o jeziku, lingvistike, nego iz specificno filozofske perspektive. Ona je povezana s mnogim dru-

288

" 1:11.0/.( ll;lli\ 11·./11-.t\

gim filozofskim disciplinama. Osim one temeljne, metafizike, to su u prvome redu i vise od drugih logika i filozofija spoznaje. Filozofija jezika je takoder povezana i s filozofskom antropolo­gijom.

I:JtJI Novija filozofija jezika

Filozofijom jezika bavili su se tijekom povijesti vise ili manje svi filozofi zainteresirani za probleme logike i spoznaje. To vri­jedi vee za stare grcke filozofe, potom za srednjovjekovne, pa za neke novovjekovne. Ipak, zanimanje filozofa za jezik se povecao u 20. stoljecu.

Filozofija jezika je hila posebna tema interesa filozofa tzv. ana­liticke skole ( ~~ B.18.). Tako je Ludwig Wittgenstein razradio cak dvije razlicite filozofije jezika i u~ecao na cijeli niz kasnijih filo­zofa. Iz nesto drukcije perspektive jezikom se bavi suvremena hermeneuticka filozofija ( ~~ B.20.11. ).

U analitickoj filozofiji je, pod znatnim Wittgensteinovim u~e­cajem, filozofija jezika postala ne samo jedna posebna filozofska disciplina, nego je ona prisutna u analizi skoro svih filozofskih pi­tanja. To je posebno bilo izrazeno u tzv. "filozofiji obicnoga jezika" ciji je glavni predstavnik bio engleski filozof John Austin (1911.-1960.).

Pristase toga pristupa smatrali su da svaki filozofski problem treba rjesavati istrazivanjem uporabe kljucnoga pojma u svakod­nevnome govoru. Tako bi npr. da bi se otkrilo sto je dobro, trebalo istraziti uporabe rijeCi "dobro" u svakodnevnome govoru. Me­dutim, iako je takva analiza zacijelo korisna, ona je i ogranicava­juca, jer strucni termini u filozofiji ne odgovaraju bas znacenjima u obicnu govoru.

289

1

,,

·I~~ II II

PROBLEM! FILOZOFIJE

1:•11 Sto je jezik ·t Sto je jezik? N ajprosirenije glediste, koje je razradio vee Ari·

stotel, kaze da je jezik sustav znakova. To vrijedi i za njegov govor· ni i za njegov pisani oblik. Znak je pak nesto sto upucuje na nesto drugo. Znacenje znaka nije prirodno odredeno, nego je to stvar dogovora, konvencije. Ta Cinjenica se ocituje u postojanju razliCitih jezika, a isto tako u izmjenama jezika tijekom povijesti.

Cetiri su osnovna podrucja analize jezika. Jedno se bavi unutar­njom strukturom jezika, odnosom jezicnih znakova medusobno. To podruge se obicno naziva sintaksa jezika (od grc. syntaxis "" uredenje, razmjestaj).

Drugo podrucje je analiza odnosa jezika prema stvarnosti, pre­rna "stvarima" izvan jezika. Trece je pak podrucje odnosa jezika prema mislima. Ova dva podrucja povezuje pojam "znacenje" u svoja dva razliCita, a ipak povezana znacenja. Teorija znacenja se obicno naziva semantika jezika (od grc. semaino = oznacavam).

cetvrto je podrucje uporabe jezika, kako se jezik u zivotu rabi u raznim zivotnim situacijama. To podrucje obicno se naziva pra­gmatika jezika (od grc. pragma = djelo, djelovanje).

Wittgenstein je u svojoj prvoj fazi, u djelu "Tractatus Logico­-philosophicus", smatrao da je jezik slika svijeta. Dakle, sadr:laj i struktura jezika odgovaraju sadr:laju i strukturi svijeta. U svo­joj drugoj fazi, u djelu "Filozofska istrazivanja", Wittgenstein je odustao od toga misljenja i govorio je o jeziku kao "jezicnoj igri". Sad a naglasak od "znacenja" prelazi na "uporabu" rijeci. Teziste je na uporabi jezika u raznim zivotnim situacijama, a posebno na uporabi jezicnih izraza koji nisu tvrdnje (nego npr. naredbe, molbe, pitanja i sl.).

1:~ II J ezik i svijet

N ajjednostavniji slucaj odnosa rijeCi i stvari je slucaj imena. Ime je nesto sto oznacava samo jednu odredenu stvar. S opCim

290

FILOZOFIJAJEZIKA

imenicama je vee slozeniji slucaj, jer one oznacavaju vise stvari, ito na drukCiji nacin negoli imena. Ovdje se teorija znacenja povezu­je s metafizickim problemom univerzalija ( ~~ C.2.2.).

Tred slucaj su odredeni opisi koji na prvi pogled slice imeni­ma, ali ipak postoji bitna razlika. Odredeni opis je npr. "au tor 'Hamleta"' ina prvi pogled se Cini da on ima isto znacenje kao i ime "William Shakespeare". Medutim, da to nije bas isto vidi se u slucaju kada bi se otkrilo da tragediju "Hamlet" nije napisao Shakespeare nego netko drugi.

Analiticka filozofija pokusava objasniti znacenje opdh imenica na dva nacina. Jedni stavljaju naglasak na uvjete istinitosti. Npr. znacenje rijeCi "konj" bi se odredilo uvjetima kada je recenica: "To je konj" istinita. Drugi naglasak stavljaju na uporabu, pa bi kljucni za odredenje znacenja rijeci bili uvjeti njezine ispravne uporabe.

I:!J11 Jezik i misao

Odnos jezika prema mislima je jos slozenije pitanje. Wittgen­stein negira da postoji misao kao nesto razliCito od jezika. Toma Akvinski naprotiv dokazuje da su pojmovi ono sto rijeCi u prvo­me redu oznacavaju. Drugim rijecima, rijeci prvenstveno oznaca­vaju misli, pojmove, a tek preko njih, posredno, i stvari. 0 postoja­nju misli kao razliCitih od rijeCi svjedoCi moguenost prevodenja s jednoga jezika na drugi. Tu se radi o istoj misli koja se izrazava razlicitim rijecima.

Aristotel naglasava da dok je s jedne strane odnos rijeci, je­zika, prema mislima stvar dogovora, konvencije, s druge strane odnos pojmova, misli, prema stvarima je naprotiv nuzan i nije dogovoran.

291

' :

I IIi

II

II

1:

11~

Ill

I

ll ,I

1111

I[

PROBLEM! FILOZOFIJE

I:JI!JI Neka druga pitanja

Filozofija jezika bavi se jos cijelim nizom drugih pitanja pa cemo spomenuti neka od njih. Jedno vrlo znacajno podrucje jest izgradnja umjetnih, strogo formaliziranih jezika kojima se sluze logika i matematika. Istrazivanje na tome podrugu ukljucuje ana­lizu samih tih jezika, zatim analizu njihova odnosa prema prirod­nim jezicima te pitanje njihove uporabe.

Drugo podrucje je istrazivanje raznih vrsta jezicnih paradoksa. Najslavniji i najstariji primjer je paradoks "Lazljivac" koji su logi­

Paradoks "Lazljivac'' je pitanje govori li istinu iii laz oso­ba koja kaze jedino: "Ja lazem." Bilo koji pokusaj odgo­vora vodi u protuslovlje. Isti paradoks nastaje kod sva­koga suda koji govori o vlastitoj istinitosti. Drugi primjer je: "Recenica koju upravo Citate je neistinita." TreCi, jos anticki primjer, jest pitanje: Govori li Kretanin koji kaze: "Svi Krecani uvijek lazu" istinu iii laz?

cari analizirali jos od antickih vre­mena (vidi tekst u okviru). To je u novije vrijeme do­velo do razlikova­nja "objekt-jezika", kojim se govori o (izvanjezicnoj)

stvarnosti, i "meta-jezika", kojim se govori o objekt-jeziku. Trece podrucje je istrazivanje odnosa jezika sa sredstvima ko­

munikacije koja nisu jezicna, tj. s raznim drugim vrstama znako­va (kao sto su npr. geste, prometni znakovi i sl.). Jedno i drugo povezuje semiotika, disciplina koja se bavi znakovima opcenito.

292

9.

Will Uvod

Filozofija znanosti je filozofska disciplina koja se bavi empirij­skim znanostima, posebno prirodnim znanostima. Razvila se naj­vise u 20. stoljecu kao posljedica sve bdega razvoja znanosti i sve vecega njezina utjecaja na svakodnevni zivot, a posebno zbog nekih revolucionarnih znanstvenih otkrica (kao sto su npr. Einstei­nova teorija relativnosti, kvantna teorija, Heisenbergove relacije neodredenosti i druga). Na njezin razvoj utjecao je i brz razvoj logike od sredine 19. stoljeca, au najnovije vrijeme i razvoj povijesti znanosti.

Filozofija znanosti je najuze povezana s filozofijom spoznaje i logikom. Povezana je zatim i s filozofijom matematike, jer je ma­tematika vrlo prisutna u raznim znanostima. Filozofija znanosti se bavi posebno metodoloskim pretpostavkama znanosti, te opceni­to pitanjima koja su vazna za razumijevanje naravi znanosti.

I!JtJ Razgranicenje znanosti

Pitanje o razgranicenju empirijskih znanosti od drugih disci­plina bilo je dosta prisutno u razlicitim pravcima filozofije zna­nosti 20. stoljeca. To su pitanje posebno ostro postavili logicki po­zitivisti tvrdeCi da se tu radi o razgranicenju znanosti od besmisla ( ~~ B.18.6.).

Karl Popper je smatrao da se tu radi o razgranicenju znanosti od onoga sto nije besmisleno, ali ipak nije znanost. Kriterij raz-

293

'i

IIi

Jl

I

1111

'I

I

11

l

PROBLEM! FILOZOFIJE

granicenja po Popperu jest provjerljivost koja bi kod znanstvenih teorija trebala biti rnoguca barern u nacelu ( ~~ B.l8.8.).

Jacques Maritain se bavio razlikorn izrnedu znanosti i filozofije ( ~~ B.19.4.). Za filozofiju je karakteristicno da trazi bit stvari, dok je znanost naprotiv usredotocena na opisivanje i predvidanje fe­nomena. U onirn znanostirna koje su dosta rnaternatizirane teziste je na pojavarna koje se rnogu rnjeriti i racunati.

t!JICJI Znanstvena metoda- induktivna?

Koja je metoda karakteristicna za ernpirijske znanosti? Od po­cetka brzoga razvoja prirodnih znanosti u 17. stoljecu i filozofi i znanstvenici su dugo vrernena bili uvjereni da je induktivna meto­da karakteristicna za znanost. Francis Bacon ( ~~ B.13.1.) i John Stu­art Mill ( ~~ B.l8.2.), vodeCi novovjekovni filozofi koji su se bavi­li ovorn problernatikorn, srnatrali su da znanstveno istrazivanje

U glavnome Newtonovu djelu je i njegova ponosna izja­va koja je postala poslovicna: "Ja ne pravim hipoteze!" ("Hypotheses non fingo!") Ipak, vodeca znanstvena te­orija novoga vijeka, Newtonova mehanika, nije nastala niti je mogla nastati uoptavanjem iskustva. Ilustraci­ja koja nam to jasno pokazuje jest poznati Newtonov prvi zakon gibanja: "Svako tijelo ostaje u svome stanju mirovanja iii ravnomjerna pravolinijskoga gibanja ako nije djelovanjem sile prinudeno promijeniti svoje sta­nje." OCito je da Newton nije mogao imati iskustvo niti jednoga tijela na koje ne djeluje sila i koje se ponasa po tome zakonu. Pa on je zivio i radio na Zemlji gdje na sve djeluje Zemljina sila gravitacije.

pocinje prikuplja-njem Cinjenica pu­tern prornatranja i eksperirnenata, pa se postupno induktivno penje prerna sve sirirn generalizacijarna (uopcavanjirna) u teorije. Takvo su glediste dijelili i vodeCi znanstvenici novoga vijeka, pa i najpoznatiji od

njih, fizicar Isaac Newton (vidi tekst u okviru). Zaboravljalo se da znanstveno istrazivanje nine moze poceti "skupljanjern poda­taka", jer bez neke prethodne hipoteze ne rnozerno ni znati koji su podatci relevantni.

294

FILOZOFIJA ZNANOSTI

Takoder je dugo vrernena trajalo rnasovno uvjerenje da znan­stvena metoda, ako je pravilno prirnijenjena, nuzno vodi do isti­nitih i sigurnih spoznaja. Iako se nije bas rnoglo zadovoljavajuce objasniti zaSto bi to rnoralo biti taka, rnnogirna se cinilo da je na­predak znanosti dovoljan dokaz nepogrjesivosti rnetode.

Ozbiljnije sumnje u tu "nepogrjesivost" znanstvene rnetode pocele su se javljati na pocetku 20. stoljeca, nakon soka koji je i u znanstvenoj javnosti izazvao pad Newtonove mehanike i pojava teorije relativnosti. Pa svi su bili uvjereni da je Newtonova rne­hanika savrsen uzor potpuno i bezbroj puta dokazane znanstvene teorije, a ta teorija se pokazala i najkorisnija u razvoju tehnike.

Ipak, logicki pozitivisti su ustrajali na induktivnoj rnetodi i pokusali su je opravdati teorijom vjerojatnosti. Medutirn, pokazalo se da se indukcija ne maze opravdati teorijorn vjerojatnosti. Na­irne, hipoteza je u znanosti uvijek opCi sud, ne odnosi se sarno na pojedinacan slucaj, nego na sve pojave iste vrste. Ona se u pravi­lu odnosi na beskonacan ili barern izvanredno velik broj slucajeva (u proslosti, sadasnjosti i buducnosti), a provjeriti se maze sarno vrlo mali dio. Stoga ce racun vjerojatnosti uvijek dati vrijednost posve blizu nuli. Nairne, vjerojatnost je kvocijent izrnedu ogra­nicena broja povoljnih provjera i beskonacna broja slucajeva na koje se hipoteza odnosi.

1!11 II Hipoteticko-deduktivna metoda

Vee je Toma Akvinski ukazao da je za matematizirane prirodne znanosti (a to je u njegovo vrijerne bila jedino astronornija) karak­teristicna hipoteticko-deduktivna metoda. Nairne, iz opce hipoteze deduciraju se (izvedu) pojedinacne posljedice, koje su provjerljive i koje se onda provjeravaju. Ovaj je pogled razradio i populari­zirao Karl Popper, koji je do njega dosao nezavisno od Tome ( ~~ B.18.8.).

Iz svega dosad recenoga slijedi da se znanstvene hipoteze nikada ne mogu dokazati, nego se sarno mogu opovrgnuti. Nairne,

295

PROBLEM! FILOZOFIJE

ako se nade jedan protuprimjer, onda se obara univerzalan sud hipoteze: "Svi...". Popper naglasava da svaki zakon prirodnih znanosti i nakon mnogih provjera ostaje uvijek samo hipoteza za koju nikada ne mozemo biti sigurni da nece u buducnosti biti opovrgnuta.

Znanstvena hipoteza mora tocno i precizno definirati sto se ne bi moglo dogoditi ( dok neznanstvene teorije omogucuju prihvaca­nje vrlo razlicitih slijedova dogadanja, npr. u astrologiji i sl.). Ona treba objasnjavati sve dotad pozna to i jos predvidati nesto novo sto je moguce provjeriti. To novo se onda provjerava u eksperimenti­ma i u promatranjima.

Kada postoji vise hipoteza, trazi se tzv. krucijalni eksperiment, ~· provjerava se pojava za koju razlicite hipoteze daju razliCita predvidanja (za velik broj pojava one daju ista predvidanja, jer sve trebaju moCi objasniti dosad poznate pojave). Da bi hili znanstve­ni, eksperimenti moraju biti ponovljivi, pa se po potrebi i ponav­ljaju. Zato je tesko znanstveno istrazivati rijetke pojave.

~!A 11 Znanost i is tina

Daju li nam empirijske znanosti objektivnu i realnu sliku stvar­nosti? Ovo je jedno od najintrigantnijih pitanja za suvremenu filo­zofiju znanosti. Mnogi ce spremno odgovoriti: "Da, naravno, zar to nije ocito?" Do pocetka 20. stoljeca nije bilo sumnja u potvrdan odgovor na gornje pitanje, a to glediste se zove znanstveni reali­zam. Glavni argument u prilog realizma je poznat kao "argument cuda" (engl. "Miracle Argument"). Nairne, ako se odbaci znan­stveni realizam, onda prakticna uspjesnost znanosti izgleda kao cudo. Nije moguce toliko uspjesno "pogadati". Medutim, ima i protivnih argumenata.

Prvi protivni argument ukazuje da iskustvena provjera ne moze biti sama dovoljna za odluku izmedu dvije razlicite teorije. Nairne, mogu postojati dvije teorije Cija se sva predvidanja slazu s promatranjima ili eksperimentima. Koliko god to kod slozenih

296

Yl

FILOZOFIJA ZNANOSTI

teorija izgleda nevjerojatno, to je ne samo logicki moguce, nego povijest znanosti potvrduje da su se takvi slucajevi zaista i do­gadali. Ta cinjenica se danas naziva "subdeterminiranost" (engl. underdetermination) teorije iskustvom. Tu Cinjenicu je uocio vee Toma Akvinski, a u novije vrijeme na nju je posebno ukazao ame­ricki filozof Nelson Goodman (1906.-1998.) svojim primjerom koji je postao poznat pod nazivom "nova zagonetka indukcije" (vidi tekst u okviru).

BuduCi da mogu postojati dvije teorije koje jednako uspje­sno predvidaju rezultate promatranja ili eksperimenata, a pola-

~e od ra~licita op- Nelson Goodman je iznio sljedeei primjer koji je postao cega optsa stva- poznat kao "nova zagonetka indukcije". Mogu se posta-rnosti, pitanjejeka- viti dvije hipoteze: 1) "SVi smaragdi su zeleni.'' i 2) "Svi ko mozemo zna- smaragdi su zelavi.'' "Zelav" znaci "do godine 't' zelen, a ti koja teorija nam nakon godine 't' plav". "Zelav" je Goodmanova kovanica opisuje stvarnost koja je nastala od pocetka rijeci "zelen" i kraja rijeei onakvom kakva "plav" (engl. Grue, od Green i Blue). Goodman ukazuje

ona zaista jest, te je li moguce biti siguran da ijedna to cini.

da ce sve provjere prije godine "t" (koja moze biti i daleko u buducnosti) jednako potvrdivati obje hipoteze, pa se izmedu njih nije moguce odluciti na temelju isku­stvene provjere.

Drugi protivni argument je iz povijesti znanosti, a poznat je kao "pesimisticka meta-indukcija". Nairne, povijest znanosti pokazuje da su se sve znanstvene teorije, pa i one koje su izgledale najsi­gurnije i najpotvrdenije, prije ili kasnije pokazale pogrjesnima. Dakle, isto se moze ocekivati i za one teorije koje se sada prihva­caju.

Stoga su bas mnogi fizicari koji su se bavili i filozofijom zna­nosti poceli zastupati instrumentalizam. Po tome gledistu znan­stvene teorije su samo instrumenti koji nam sluze za predvidanje (pa to mogu ponekad prilicno dobro ciniti i razliCite teorije). Sto­ga po ovome miSljenju nema smisla pitati o njihovoj istinitosti, nego samo o uspjesnosti ( ~~ B.20.2. i C.l.7.).

Ublazen odgovor realista je glediste koje se cesto naziva konver­gentni realizam. Po tome glediStu znanstvene teorije nam doduse

297 I

u

PROBLEM! FILOZOFIJE "'

jos ne daju potpuno istinit opis svijeta, ali se one takvu istinitu opisu sve viSe priblizavaju. Iako znanstvene teorije nisu istinite, oneyostaju sve vise "istinolike" ili "slicne istini" (engl. truthlike).

Sto, dakle, odgovoriti na pitanje o znanstvenome realizmu? Ocito je da znanstvene teorije nisu nesto proizvoljno, ali ni nesto apsolutno sigurno. Njihova sigurnost je najveca u podrugu gdje su najblize iskustvu, a sto se viSe od njega udaljavaju, to su sve vise slobodna konstrukcija znanstvenika. U tome prvom podrugu tesko je ocekivati znatnije promjene, a sto se ide dalje, to postaje sve lakse i vjerojatnije.

I!J(!JI Neka druga pitanja

Zanimljivo i vazno pitanje o kojemu se u novijoj filozofiji zna­nosti puno raspravljalo jest pitanje: je li moguce provjeravati po­jedinacnu hipotezu ili samo cijelu teoriju koja se sastoji od sklopa medusobno zavisnih hipoteza. Teza da nije moguce provjeravati pojedinacnu hipotezu postala je poznata kao Duhem-Quineova teza. Zacetnik joj je francuski fizicar, povjesnicar i filozof znanosti Pierre Duhem (1861.-1916), a kasnije ju je popularizirao i branio americki filozof Willard Van Orman Quine ( ~~ B.18.7.).

Iz ove teze slijedi da je stvar prilicno slobodna izbora koji dio teorije treba mijenjati kada se dogodi da se njezina predvidanja ne slazu s provjerama. Nairne, kako smatra Quine, svaka znanost je "ljudska tvorevina koja se srazuje s iskustvom samo uz rubo­ve. [ ... ] Sukob s iskustvom na periferiji uzrokuje preuredivanje u unutrasnjosti".

Tema o kojoj se u novije vrijeme puno raspravlja u filozofiji znanosti jest utjecaj raznih izvanznanstvenih Cimbenika na razvoj znanosti, i s obzirom na podrucja istrazivanja i s obzirom na te­orije koje ce se prihvacati. Druga vrlo aktualna tema jest utjecaj koji znanost i znanstvenici imaju na druga kretanja u drustvu.

298

10.

lltJI!I Uvod

Matematika je od prvih pocetaka pisane povijesti imala pose­ban polozaj u ljudskome zivotu, ljudskome znanju i ljudskome razmisljanju. Mnogi filozofi su bili impresionirani matematikom i njome su se posebno bavili. Neki od njih su bili i matematicari pa su cesto uzor pravoga znanja, pa i za samu filozofiju, gledali u matematici.

Filozofija matematike, kao i druge filozofske discipline, zavisi od metafizike, jeri ono sto proucava matematika jesu neka biCa.

~ sko j~ pov~za~a Filozof i matematicar Bertrand Russell se puno bavio 1 sv logzkom, Jer _J~ filozofijom matematike i temeljima matematike. Suocen bas u matemahc1 s mnogim poteskocama u tim podrucjima, jednom je uloga logike veca (ne bas posve u 5ali) napisao da kada se bavimo ma­negoli u drugim tematikom, ne znamo ni o cemu govorimo ni je li istina podrucjima zna- to sto govorimo. nja ( ~~ C.10.4.).

Filozofija matematike zavisi bitno i od filozofije spoznaje, jer matematika je jedna vrsta spoznaje. Ona je povezana i s filozo­fijom znanosti, jer najuspjesnije prirodne znanosti obilno koriste matematiku, pa su svoju preciznost i postigle bas primjenom matematike.

Da je i sama matematika zavisna od filozofije matematike, po­stalo je ocito u posljednja dva stoljeca. Problem se zaostrio u 19. stoljecu kada je bas napredak matematike otvorio pitanje njezinih temelja ( ~~ C.10.3.). Od tada pocinje buran razvoj filozofije mate­matike, razvoj u kojemu su sudjelovali i filozofi i matematicari.

299

PROBLEM! FILOZOFIJE

I!)JI'JI Sto je matematika

Koje su posebne karakteristike matematike koje je razlikuju od drugih disciplina znanja? Prva karakteristika matematike koja "upada u oCi" jest njezina izvanredna sigurnost, nesto cega nema u takvoj mjeri u drugim podrucjima ljudskoga znanja. Druga ka­rakteristika je da se zakoni matematike ne provjeravaju u stvarno­sti. Tako se jedna geometrijska formula ne provjerava nikakvim mjerenjima, niti se ikakvim mjerenjem moze opovrgnuti. Treca karakteristika je da se matematika uspjesno primjenjuje u istrazi­vanju stvarnosti u vrlo veliku broju razlicitih znanosti.

Bilo je filozofa koji su nijekali neke iii sve od ovih karakteri­stika. To nisu samo skeptici koji su odbacivali svaku mogucnost pravoga znanja, nego i empiristi, poput Humea, koji su odbaciva­li mogucnost ikakva sigurna, opcega i nuzna znanja. Veliki filozofi ih medutim nisu nijekali, nego su ih pokusavali objasniti. A kako objasniti ove prilicno zbunjujuce karakteristike matematike? Cime se bavi matematika i sto je ona?

Pitanje Cime se bavi matematika je usko povezano s proble­mom univerzalija ( ~~ C.2.2.). ]edan odgovor donosi Kant koji smatra da mine mozemo znati kakva je stvarnost u sebi ( ~~ B.14.). Po njemu se matematika bavi samo ljudskom "mjerom" kojom ljudi mjere stvarnost. Njezina sigurnost proizlazi iz toga da ona za­pravo ne govori o stvarnosti, nego o uvjetima nasega dozivlja­vanja stvarnosti. Pitanje koje se namece jest: zasto se stvarnost pokorava nasim uvjetima.

Drugi odgovor donosi Platon ( ~~ B.3.). On smatra da matematic­ka bica ne postoje u stvarnosti, nego u nekome posebnom "trecem svijetu", u svijetu ideja. Ovo glediste je medu matematicarima bilo vrlo utjecajno. Platonisti su uvijek bili brojni i medu matemati­carima koji su se bavili temeljima matematike i medu filozofima koji su imali poseban interes za matematiku.

TreCi odgovor donosi Aristotel ( ~~ B.4.). On tumaci da temeljni matematicki pojmovi nastaju apstrakcijom iz iskustva, i to poseb­nom matematickom apstrakcijom. Tom apstrakcijom se apstrahi-

300

FILOZOFIJA MATEMATIKE

ra od cijeloga niza drugih svojstava. Tako, po Aristotelovu tuma­cenju matematicki sudovi ne govore ni o ljudskome umu (kako misli Kant), ni o posebnome svijetu matematickih ideja (kako misli Platon), nego govore o jednome posebnom aspektu stvarno­sti. Otuda nije cudno da je matematika tako siroko primjenjiva u istrazivanju stvarnosti.

II•JIC!I Temelji matematike

Dok su se filozofi od pocetka bavili objasnjavanjem sigurno­sti matematike, u 19. stoljecu je ita sigurnost dosla u pitanje. Tada se postavilo pita­nje temelja mate­matike: na kojim se temeljima i na koji naCin izgra­duje cijela "zgra­da" matematicko­ga znanja. Poticaj za to su bila neka iznenadujuca mate­maticka otkrica, kao sto je npr. neeu­klidska geometrija ( o njoj vidi tekst u okviru). Kako da-

Grcki matematicar Euklid je u svome djelu "Eiementi" (oko 300. prije Krista) prvi geometriju izlozio kao aksi­omatski sustav. Polazi se od aksioma koje Euklid sma­tra ociglednim i svi se teoremi dokazivanjem izvode jz tih aksioma. Jedan od Euklidovih aksioma kaze da kroz jednu tocku izvan pravca moze proci same jedan pravac paralelan s tim pravcem. Ruski matematiear Niko/aj Iva­novic Lobacevski (1792.-1856.) odbacio je taj aksiom i izgradio prvu neeuklidsku geometriju, koja doduse nije intuitivno ocigledna, ali je logicki konzistentna. Postavi­lo se pitanje koja je geometrija "prava", tj. koja opisuje svojstva stvarnoga svijeta. Pitanje se zaostrilo kada se u 20. st. pokazalo da je i neeuklidska geometrija pri­mjenjiva u fizici.

kle utemeljiti matematiku? ]edan pokusaj odgovora je logicizam. Po njemu se matematika

izvodi iz logike. Prvi zastupnik toga gledista je njemacki matema­ticar i osnivac moderne logike Gottlob Frege (1848.-1925). On ga je izlozio u klasicnome djelu moderne logike "Pojmovno pismo" ("Begriffsschrift") te jos vise u svome kasnijem djelu "Osnove ari­tmetike" ("Die Grundlagen der Arithmetik"). Poboljsanu verziju toga gledista su razradili engleski filozofi i matematicari Betrand

301

J

PROBLEM! FILOZOFIJE

Russell ( ~~ B.18.3.) i Alfred Whitehead (1861.-1947.). Oni su u svo­me opseznu djelu "Principia mathematica" pokusali pokazati kako se temeljne matematicke tvrdnje izvode iz logike.

Drugi pokusaj odgovora je intuicionizam. Njegov glavni pred­stavnik je nizozemski matematicar ]an Brouwer (1881.-1966.). Po ovomu shvacanju matematika se temelji na intuiciji, pa se mate­maticka teorija izgraduje konstrukcijom koju kontrolira intuicija. Brouwer kaze da je matematika "vise cinjenje negoli teoretizira­nje". Tako bi opravdanje matematickih tvrdnja bilo u intuitivnoj sigurnosti da je konstrukcija ispravno izvrsena. Medutim, ako se prihvati ovakvo tumacenje, znacajan dio klasicne matematike ostaje bez temelja, jer se intuicionistickim postupkom ne moze utemeljiti.

TreCi pokusaj odgovora je formalizam. Njegov glavni predstav­nik je njemacki matematicar David Hilbert (1862.-1943.). Po ovo­mu glediStu matematicka teorija se izgraduje kao sustav znakova s odredenim medusobnim odnosima (sintaksom), ali se tim zna­kovima ne pridaje nikakvo znacenje. Tek kasnije u primjeni znako­vima se daje odredena interpretacija. Tako jedna te ista matema­ticka teorija moze imati vise razlicitih interpretacija.

Njemacki matematicar Kurt Godel (1906.-1978.) objavio je 1931. godine otkrice koje je donijelo nove probleme u pokusaje utemeljenja matematike. On je dokazao da svaki sustav koji bi sa­ddavao aritmetiku mora saddavati barem jedan stav cija se isti­nitost ne maze ni dokazati ni opovrgnuti.

IItJill Matematika i logika

Tisucama godina matematika i logika su se razvijale nezavi­sno jedna od druge. Tek noviji razvoj doveo ih je u blisku vezu pa se postavilo pitanje njihova odnosa. Zacetnik moderne logike, engleski matematicar George BooZe (1815.-1864.) u svome je dje­lu "Matematicka analiza logike" ("The Mathematical Analysis of Logic") zastupao tezu da je logika dio matematike, odnosno jedna

302

.. -FILOZOFIJA MATEMATIKE

od grana primijenjene matematike. Frege, Russell i Whitehead su naprotiv mislili obrnuto, ~- smatrali su da je matematika dio logike (vidi prethodni odlomak).

U svakom slucaju njih dvije su bitno povezane ito barem iz dva razloga. S jedne strane matematika je, zbog svoje neprovjerljivo­sti u iskustvu i eksperimentu, bitno zavisna od logike, puno vise negoli druge discipline. Upravo su problemi u temeljima mate­matike potaknuli u 19. stoljecu nov razvoj logike.

S druge strane, u isto vrijeme se, pocevsi vee od sredine 19. stoljeca, primjena matematickih metoda pokazala vrlo plodonosnom u logici. Tu treba imati u vidu da cesto neka formalisticki izgra­dena matematicka teorija moze postati logicka tek po odredenoj interpretaciji (vidi prethodni odjeljak) te da je cesto bas interpre­tacija predmet spora.

303

•!• LITERATURA ZA DALJNJE CITANJE

Literatura na hrvatskome jeziku

An to Misic, Rjeenik filozofskih pojmova, Split, Verbum, 2000. Joseph M. Bochenski, Uvod u filozofsko misljenje, Split, Verbum,

1997. Vilim Keilbach, Kratak uvod u filozofiju, Zagreb, Drustvo hrvatskih

srednjoskolskih profesora, 1945. Ivan Macan, Uvod u tradicionalnu logiku, Zagreb, Filozofski fakultet

Druzbe Isusove, 2005. Srecko Kovac, Uvod u elementarnu logiku

htt:e:/ /www.ifzg.hr/-skovac/page3.html Berislav Zarnic, Simbolicka logika

http:/ /www.ffst.hr/-logika/pilot/skripta. pdf Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard & Franz Wiedmann, Atlas

filozofije, Zagreb, Golden marketing, 2001. Franjo Sane, Povijest filozofije, sv. I-II, Zagreb, Knjiznica zivota,

1942.-1943. Frane Franic, Povijest filozofije, Split, Crkva u svijetu, 2001. Erna Banic-Pajnic, Povijest hrvatske filozofije (natuknice uz predava­

nja), Zagreb, Hrvatski studiji, 1997. Ivan Macan, Filozofija spoznaje, Zagreb, Filozofsko-teoloski institut

Druzbe Isusove, 1997. Hijacint Boskovic, Problem spoznaje, Zagreb, Duhovni zivot, 1931. Ivan Macan, Uvod u filozofiju spoznaje

http://www.ffdi.hr/imacan/files/spoznaja.html Josip Stadler, Opca metafisika iii ontologija, Zagreb, Naklada Breza,

2004. Ante Kusic, Filozofski pristupi Bogu, Split, Crkva u svijetu, 1980.

304

llllf LITERATURAZA DALJNJE CITANJE

Brian Davies, Uvod u filozofiju religije, Zagreb, Hrvatski studiji, 1998. Filozofija u susret teologiji, ur. Ivan Macan, Zagreb, Filozofsko-teolos­

ki institut Druzbe Isusove, 1989. Miljenko Belie, Metafizicka antropologija, Zagreb, Filozofsko-teoloski

institut Druzbe Isusove, 1993. Josip Talanga, Uvod u etiku, Zagreb, Hrvatski studiji, 1999. Karol Wojtyla, Temelji etike, Split, Verbum, 1998. Ivan Macan, Temelji opce etike

http:/ /www.ffdi.hr/imacan/files/ etika.html Ivan Koprek, Povijest etike

http:/ /www.ffdi.hr/ikoprek/files/ik-10.html Ivan Macan, Socijalna etika i druge studije, Zagreb, Filozofsko-teolos­

ki institut Druzbe Isusove, 2002. Srdan Lelas & Tihomir Vukelja, Filozofija znanosti, Zagreb, Skolska

knji~a, 1996. v

Zvonimir Sikic, Filozofija matematike, Zagreb, Skolska knjiga, 1995. Hrestomatija filozofije, sv. I-X, ur. Damir Barbaric, Zagreb, Skolska

knjiga, 1995.-1998.

Literatura na stranim jezicima

Enciclopediafilosofica, 2. ed., vol. I-VI, Firenze, Sansoni, 1968.-1969. The Encyclopedia of Philosophy, ed. Paul Edwards, vol. I-VIII, New

York, Macmillan, 1972. Routledge Encyclopedia of Philosophy, ed. Edward Craig, vol. I-X, Lon­

don, Routledge, 1998. [postoji i CD-ROM izdanje] Stanford Encyclopedia of Philosophy

http:/ /plato.stanford.edu/contents.html Catholic Encyclopedia [postoji i CD-ROM izdanje]

http:/ /www.newadvent.org/cathen Battista Mondin, Dizionario enciclopedico di filosofia, teologia e morale,

Milano, Massimo, 1994. Isabelle Mourral & Louis Millet, Petite enyclopedie philosophique, Pa­

ris, Editions Universitaires, 1995. Philosophisches Worterbuch, hg. Walter Brugger, Freiburg im Breis­

gau, Herder, 1998. [postoji i na engleskome jeziku]

305

LITERATURA ZA DALJNJE CITANJE

A. Uvod u filozofiju

Ralph M. Mcinerny, A Student's Guide to Philosophy, Wilmington, lSI Books, 1999. http://www.isi.org/college_guide/student_guides/philosophy.pdf

Daniel J. Sullivan, An Introduction to Philosophy, Rockford, Tan Bo­oks and Publishers, 1992.

Mariano Artigas, Introduction to Philosophy, Manila, Sinag-tala Pu­blishers, 1990. [postoji ina spanjolskome jeziku]

Juan Jose Sanguineti, Introduzione alla filosofia, Roma, Urbaniana University Press, 1997.

Tom Morris, Philosophy for Dummies, New York, Wiley Publishing, 1999.

B. Povijest filozofije

Frederick Copleston, A History of Philosophy, vol. I-IX, New York, Image Books, 1985. [postoji ina talijanskome jeziku te prvih 5 svezaka na srpskome jeziku]

Johannes Hirschberger, Geschichte der Philosophie, vol. I-11, Freiburg, Herder, 1955. [postoji i na engleskome i spanjolskom jeziku]

Battista Mondin, Corso di storia della filosofia, vol. 1-3, Milano, Massi­mo, 1983.-1984.

Julian Marias, History of Philosophy, New York, Dover Publications, 1967. [postoji i na spanjolskome jeziku]

William Turner, History of Philosophy http://www2.nd.edu/Departments//Maritain/etext/hop.htm

I.-II. Anticka i srednjovjekovna filozofija

Giovanni Reale, Storia della filosofia antica, vol. 1-5, Milano, Vita e pensiero, 1988.-1989. [postoji ina engleskome jeziku]

Etienne Gilson, History of Christian Philosophy in the Middle Ages, New York, Random House, 1955.

Etienne Gilson, L 'esprit de la philosophie medievale, Paris, Vrin, 1932. [postoji i na engleskome, talijanskom i spanjolskom jeziku]

306

~,

I I ~ ~ f!

t ;t ;1

l ,. ,;~

____..___

LITERATURA ZA DALJNJE CITANJE

Ralph Mcinerny, A History of Western Philosophy http://www2.nd.edu/Departments/Maritain/etext/hwp.htm

BAaAMCAaB TaTapKeBM<I, 11cmopu5! ¢u.Aoco¢uu. AHTM<IHaJI M cpek

HeBeKOBa51 cpMAOcoqmJI, f1epMb, J13,1.aTeAbCTBO f1epMCKOfO YHMBepcMTeTa, 2000. http:/ /www.agnuz.info/library /books/history_ fil/index.htm

Ralph Mcinerny, Ancient and Medieval Philosophy http:/ /home.comcast.net/-icuweb/c02400.htm

III. Ranija modema filozofija

Etienne Gilson & Thomas Langan, Modern Philosophy. Descartes to Kant, New York, Random House, 1968.

Sofia Vanni Rovighi, Storia della filosofia moderna e contemporanea. Dalla rivoluzione scientifica a Hegel, Brescia, Editrice La Scu­ola, 1976.

John Bittinger, Modern Philosophy http:/ /home.comcast.net/-icuweb/c02100.htm

IV. Novija filozofija

Etienne Gilson, Thomas Langan & Armand A. Maurer, Recent Philo­sophy. Hegel to the Present, New York, Random House, 1966.

Sofia Vanni Rovighi, Storia della filosofia moderna e contemporanea. Dall'Ottocento ai giorni nostri, Brescia, Editrice La Scuola, 1980.

Innocentius M. Bochenski, Contemporary European Philosophy, We­stport, Greenwood Press, 1982. [postoji i na njemackome, francuskom, spanjolskom i rusk om jeziku]

Wladyslaw Tatarkiewicz, Nineteenth Century Philosophy, Belmont, Wadsworth Publishing Company, 1973.

Wladyslaw Tatarkiewicz, Twentieth Century Philosophy, Belmont, Wadsworth Publishing Company, 1973.

Laura Garcia, Analytic Philosophy http:/ /home.comcast.net/-icuweb/c04000.htm

307

LITERATURA ZA DALJNJE CITANJE

C. Problemi filozofije ·~

William A. Wallace, The Elements of Philosophy. A Compendium for Philosophers and Theologians, New York, Alba House, 1977.

Sofia Vanni Rovighi, Elementi di filosofia, vol. I-III, Brescia, Editric~ La Scuola, 1982.-1985.

Paolo Dezza, Filosofia, Sintesi scolastica, Roma, Editrice Pontificia Universita Gregoriana, 1993.

1. Filozofija spoznaje

Joseph Owens, Cognition, An Epistemological Inquiry, Houston, Center for Thomistic Studies, 2004.

Louis-Marie Regis, Epistemology, New York, Macmillan, 1959. [po­stoji i na francuskome jeziku]

Alejandro Llano, Filosofia della conoscenza, Firenze, Le Monnier, 1987. [postoji i na engleskome i spanjolskom jeziku]

Juan Jose Sanguineti, Logica e Gnoseologia, Roma, Urbaniana Univer­sity Press, 1983. [postoji ina engleskome jeziku]

2. Metafizika

Mieczyslaw Albert Krapiec, Metaphyses. An Outline of the History of Being, New York, Peter Lang, 1991.

Tomas Alvira, Luis Clavell & Tomas Melendo, Metaphyses, Manila, Sinag-tala Publishers, 1991. [postoji i na talijanskome i spa­njolskom jeziku]

Robert J. Kreyche, First Philosophy. An Introductory Text in Metap-hyses, New York, Holt, Rinehart and Winston, 1964. ,,. ·

Luigi Bogliolo, Metafisica e Teologia razionale, Roma, Urbaniana Uni- , ' versity Press, 1988. [postoji i na engleskome jeziku] ··.

Sofia Vanni Rovighi, La filosofia e il problema di Dio, Milano, Vita e pensiero, 1986.

Angel Luis Gonzalez, Filosofia di Dio, Firenze, Le Monnier, 1997. [po­stoji i na engleskome i spanjolskom jeziku]

Ralph Mcinerny, An Introduction to Metaphysics http:/ /home.comcast.net/ -icuweb/ c01900 .htm

308

~

LITERATURA ZA DALJNJE CITANJE

3. Filozofska antropologija Mieczyslaw A. Krapiec, I - Man. An Outline of Philosophical Ant­

hropology, New Britain, Mariel Publications, 1983. Ramon Lucas Lucas, L'uomo: spirito incarnato, Compendia di filoso­

fia dell'uomo, Cinisello Balsamo, Edizioni San Paolo, 1997. Battista Mondin, Antropologia filosofica, L'uomo: un progetto impo­

ssibile?, Roma, Urbaniana University Press, 1989. [postoji ina engleskome jeziku]

Thomas S. Hibbs, Introduction to Human Nature http:/ /home.comcast.net/-icuweb/c01500.htm

4. Etika Austin Fagothey, Right and Reason, Ethics in Theory and Practice

Based on the Teachings of Aristotle and St. Thomas Aquinas, Rockford, TAN Books and Publishers, 2000.

Piotr Jaroszynski, Ethics, The Drama of Moral Life, Staten Island, Alba House, 2003.

Angel Rodriguez Luna, Etica, Firenze, Le Monnier, 1992. [postoji i na engleskome i spanjolskom jeziku]

Joseph de Finance, Ethique generale, Roma, Presses de l'Universite Gregorinne, 1967. [postoji ina engleskome, talijanskom, nje­mackom i latinskom jeziku]

Ralph Mcinerny, Introduction to Moral Philosophy http:/ /home.comcast.net/-icuweb/c00400.htm

Gabriel Chalmeta, Etica applicata. L'ordine ideale della vita umana, Firenze, Le Monnier, 1997. [postoji ina spanjolskome jeziku]

5. Ostale filozofske discipline William A. Wallace, The Modeling of Nature. Philosophy of Science

and Philosophy of Nature in Syntesis, Washington, Catholic University of America Press, 1996.

Mariano Artigas & Juan Jose Sanguineti, Filosofia della natura, Firenze, Le Monnier, 1989. [postoji ina spanjolskome i engleskom jeziku]

John Bittinger, Political Philosophy http://home.eomcast.net/-icuweb/c02700.htm

](}9

•!• SADRZAJ

Predgovor ............................................ 7

A. U vod u filozofiju

1. Sto je filozofija .............................. 11 2. Razgranicenje filozofije ...................... 16 3. Podjela filozofije ............................ 21 4. Filozofija i njezina povijest ................... 25

B. Povijest filozofije

I. Anticka filozofija .................................. 33 1. Predsokratovci ............................. 35 2. Sofisti i Sokrat .............................. 40 3. Platon ..................................... 45 4. Aristotel ................................... 56 5. Helenisticka i rimska filozofija ................ 73

II. Srednjovjekovna filozofija ....................... 79 6. Filozofija i krscanstvo: patristika .............. 81 7. Aurelije Augustin ........................... 87 8. U span skolastike ............................ 94 9. Toma Akvinski ............................ 103 10. Suton skolastike .......................... 115

310

,, $

~

~ !•

{

' t j

I

tl 6 .. l '

~

I f

~

SADRZAJ

III. Ranija moderna filozofija ...................... 121 11. Rene Descartes ........................... 123 12. Racionalizam nakon Descartesa ............. 131 13. Empirizam ............................... 137 14.Immanuell<ant ........................... 143 15. G. W. F. Hegel ............................ 154

IV. Novija filozofija ................................ 161 16. Marx, Engels i marksizam .................. 163 1:

17. l<ierkegaard i filozofija egzistencije .......... 169 18. Pozitivizam i analiticka filozofija ............ 179 19. Neoskolastika ............................ 189 20. Drugi noviji filozofi i pravci ................ 194

V. Hrvatska filozofija ............................... 205 21. Starija hrvatska filozofija ................... 207 22. Novija hrvatska filozofija ................... 217

C. Problemi filozofije

1. Filozofija spoznaje ......................... 225 2. Metafizika ................................ 237 3. Filozofska antropologija .................... 251 4. Etika ..................................... 260 5. Estetika ................................... 272 6. Filozofija politike .......................... 278 7. Filozofija povijesti .......................... 283 8. Filozofija jezika ............................ 288 9. Filozofija znanosti. ......................... 293 10. Filozofija matematike ...................... 299

Literatura za daljnje Citanje ........................ 304

]II