87.

IVANA MILOGLAV

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO FINANCIJA

POREZNA UPRAVA

IZLOŽBENI PROSTOR POREZNE UPRAVEZAGREB, AVENIJA DUBROVNIK 32

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 751098ISBN 978-953-6758-92-0

SLIKA NA NASLOVNOJ STRANI: SAMOTNJAK, 2008.

ŠTO HOĆE TE SLIKE?WHaT dO PIcTurES WanT?

ZAGREB, 16. XII. 2010. – 29. I. 2011.

IVANA MILOGLAV

2 3

Što hoće te slike?

Pitanje iz naslova Što hoće te slike? citat je glasovite knjige suvremenoga američkog teoretičara i filozofa književ-nosti i umjetnosti W. J. Thomasa Mitchella.1 To je pitanje koje trebamo postaviti svaki put kada se nađemo pred slikama. Odgovor na pitanje podrazumijeva analitički diskurs, ne bismo li, što je bolje moguće, ušli u bit slika, u njihovo bitno značenje. Na taj se način pokušava prodrijeti u svako individualno htijenje, u smisao ne samo slikarstva nego i svekolikih slika koje nas u tisućama svakodnevno okružuju. Stoga u verbaliziranom segmentu analize, što predstavlja predgovor katalogu ili bilo koji tekst, kao govor o kompleksnim multimedijskim pripovi-jestima današnjice, učestalo se pojavljuje riječ iščitavanje. Termin čitanje ili iščitavanje umjesto riječi tumačenje u optjecaj ulazi s tzv. postmodernom, koju, između ostaloga, karakterizira pad velikih naracija, odnosno njihova dekonstrukcija, prije svega dekonstrukcija znanosti i povijesti. Iščitavanje podrazumijeva mogućnost suživota različitih vjerodostojnih tumačenja i odustajanje od traganja za jednom jedinom univerzalnom istinom, jer je više nema. Iščitavanje podrazumijeva pozicioniranje onoga ili one koji/koja čita unutar toga što čita. Iščitavanje tako ujedno postaje i učitavanje, trajno nastajuća pripovijest. Drugim riječima, svako slikarstvo i svaku sliku svat-ko bi trebao dubinski shvatiti, u nju se učitati ne bi li je iščitao. To također hoće reći da svaki pojedinac svaku sliku koju vidi ne treba tumačiti kako mu netko kaže, ili kako negdje piše da je tako i tako, iz jednostavnog razloga što više ne postoji neka interpretativna formula koja bi sve objasnila i koja bi postala kanon. Znači, svatko svaku sliku (image) može iščitati kako je on vidi, što njemu znači, jer, ponavljam, jednog jedinog jedinstvenoga univerzalnog značenja nema. U tome i jest čar gledanja i proučavanja slika. Riječ je o novim metodama zbog vjerovanja u iscr-pljenost starih kunsthistoričarskih i kritičkih načina i vrsta objašnjavanja. S pitanjem Što hoće te slike? i metodom iščitavanja pristupit ćemo analizi slika, pa tako i slikama Ivane Miloglav. Pa onda: Što hoće njezine slike? Njezine slike prije svega iskazuju mladenačku energiju i snažno istaknut duh eksperimentalne slikarske znati-želje. No to je zaključak koji se može reći za svekoliku produkciju slika novih naraštaja slikara netom izašlih sa studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Niti mlada dubrovačka akademska slikarica nije izuzetak. Oboružana metjerskim znanjem i stečenim tehničkim vještinama, te nemalim znanjem povijesti i teorije umjet-nosti koje je na školovanju naučila, krenula je od početka slikati isključivo motive i teme koji nju osobno zani-maju i intrigiraju, ne bi li ne samo dalje razvijala svoje slikarstvo nego prije svega ne bi li izrazila svoj unutarnji doživljaj svijeta. Stoga i ne treba čuditi rani interes za motivima pejzažnih, prirodnih uzoraka kao temeljni poriv za sliku, posebno u vidu preispitivanja raznolikih kolorističkih mogućnosti. Rane su slike kolorističke i pastozne apstraktne strukturalne kompozicijske konstelacije, u kojima je očevidan hedonistički i sladostrasni pristup sli-kanju, a prikazuju svijet kozmičkih prostornih silnica, sugerirajući imaginarni beskraj. Te su rane slike na tragu akcijskoga slikarstva bliske Pollockovom eksperimentu s energetskim ispražnjavanjem geste u kojoj se platno shvaća kao “bojno polje’’ (battle field) pa se “napada’’ gotovo potpunim fizičkim uživljavanjem na platnu. Tih je nekoliko apstraktnih slika bilo također na tragu pripadanja umjetnosti “visokog modernizma”, kako ga je definirao moćni američki likovni kritičar Clement Greenberg 40-tih godina 20. stoljeća. Apstraktni ekspresionizam – a Ivanine rane apstraktne slike nesumnjivo pripadaju toj dominantnoj inačici apstrakcije – bio je prevladavajući mainstream u razdoblju tzv. druge moderne, nakon II. svjetskog rata. Međutim, zasigurno mlada slikarica nije

1. W. J. T. Mitchell, What do Pictures Want? The Lives and Loves of Images, University of Chicago Press, 2005.

2 3

počinjala slikati svoje apstrakcije s mišlju da bude dio velike obitelji visokog modernizma, niti da u tom kontekstu bude pripadnica jedne slikarske formule i opredjeljenja u apstraktnom ekspresionizmu, već joj je jedina namjera bila slikati svoje nutarnje impulse, u htijenju k ekspresiji svojega doživljaja nedohvatnih i teško zamislivih svemir-skih beskrajnih prostranstava. Na djelu je bila impulzivna ekstaza za stvaralačkim činom, instinktivno orgijanje u beskonačnoj slobodi stvaranja koju umjetnost ne samo da dopušta već i zahtijeva. Euforija dodira slobode rezul-tirala je eksplozijama boje po platnu, a kada ni to nije bilo dovoljno, sliku je garnirala gustim slojevima pigmenta i pijeska, približavajući se na taj način određenome vlastitom i samosvojnom stilskom dijalogu i s materičnim slikarstvom bliskom enformelu i/ili francuskom tašizmu. I doista, te su apstraktne slike eklektički amalgami sretno spojeni i stvoreni sinergijom apstraktnoga ekspresionizma i enformelnih natruha s dominantnim curcima boje (puring) i bezbrojnim praskovima mrlja boje (dripping) u kojima je ključni formalni element slike upravo mrlja. U svemu tome, instinktivan i njegovan osjećaj za sklad boja te strukturirane apstraktne kompozicije čine vizualno, perceptivno i čulno atraktivnima, do mjere da svakoga promatrača s lakoćom vode u hedonističko uživanje u promatračkom činu.2 Drugi ciklus apstraktnih slika nizovi su linija i traka boje, a koji nastaju pro-matranjem i doživljajem mljetskih stijena. Mljetske su stijene specifične. Djeluju kao da su okomito rezane na “kriške’’ i potom slagane jedna na drugu. To samo ljepota prirode zna podariti. Struktura i raster mljetskih stijena vječno su mjesto stalnih vizualnih i perceptivnih senzacija. Taj raster i konfiguracija toliko su snažni da Ivani intrigiraju i jednostavno draže i izazivaju umjetnički nerv. Posrijedi su slike koje su kolorističke kombinacije različitih tipova traka, poteza u produženim fasetama, koje se također manifestiraju kao mrlje, ali osustavljene u discipliniranije kretnje rukom koja slika. Ovaj se mini ciklus javlja kao posljedica promatranja tih za umjetničku obradu neodoljivih senzacija za čula. Duh i imaginacija učine ostalo. Treći ciklus je ciklus morskih ježeva. Sada duh koji imaginira svemirski prostorni beskraj i uživa u bogomdanoj ljepoti kamena i rastera mljetskih stijena opaža i podmorski svijet, ali ne marom ronioca, već imanentnim mediteranskim kôdom, upisanim u gene mlade slikarice. Ona slikanjem motiva morskih ježeva, samih ili u paru, produbljuje svoju ljubav prema moru, ali i iska-zuje “osobni doživljaj mora i morskog bogatstva dubrovačkog akvatarija’’, kako sama kaže. “Uroniti u tu tišinu i ljepotu podmorja postaje opsesija, droga za osjetila. Boje, odbljesci sunca, lakoća pokreta… Na stijeni se sunčaju dva ježa. (…) Morski zakoni zaogrnuti ljepotom, utisnuti u pamćenje savršeno se poklapaju s mojom vizijom svijeta.’’ Ovdje je upravo riječ o utiscima u pamćenju koji postaju umjetničina slika svijeta. To je divljenje ljepoti, i neko poetsko nadahnuće kao da je luč vodilja u slikanju i ovih i svih drugih slika. Slikarica gradi sliku na više načina, eksperimentirajući raznim mogućnostima slikanja: osim uljanih boja gustih pigmenata, koje snažnom gestom uslojava u više slojeva po površini platna, koristi se tehnikama špricanja, točkanjem (poput pointilizma), katkada doda pijesak da na nekim mjestima slika bude do maksimuma “kalorična’’ i svojom zrnatom fakturom potencira polifonijsko obilje kojim nas zasipa na svojim slikama.3 U određenom trenutku, slikajući ciklus morskih ježeva, u kojima svaku drugu sliku gradi na drugačiji način, eksperimentirala je i sa gradbom kompozicije izrav-nim otiskivanjem crne dlanovima po platnu, poput kasnopaleolitičkih ljudi (iz mlađega kamenog doba), koji su

2. Sama autorica kaže da je upravo njezin rad potaknut hedonizmom te poput nekoga svojeg mota cijeli svoj rad naziva “hedonizam kao nadahnuće i životni put’’. Pritom objašnjava što je hedonizam: Na spomen hedonizma u glavama se najčešće stvara neka slika dionizijske raskalašenosti, pretjerivanja, odnosno uživanja, ali bez ikakve cijene za to. Hedonizam je zapravo, krenemo li od Aristipa, kojega uzimamo kao oca tog filozofskoga gledišta, srednji put. Dobivši od Sokrata na izbor dva tipa života, onaj vladara i onaj roba, Aristip bira stazu do sreće koja ide kroz slobodu, uza sve rizike i težak rad koji donosi sa sobom. Hedonizam je zapravo ravnoteža, poentira Ivana. Znati balansirati u životu možda je jedna od najvažnijih stvari. Proći kroz njega što je moguće lakše, uzeti od njega ono najbolje što nudi, nije nikakvo zlo. Jer, prema Aristipu, “sve što postoji djeluje za neko dobro ili plemeniti cilj’’.

3. Andrija Seifried, iz predgovora izložbe Ivane Miloglav u Galeriji “Ruža’’ u Zagrebu u studenome 2009.

4 5

tako izražavali svijest o samima sebi na zidovima svojih špiljskih staništa. To sve dovoljno govori o stvaralačkom htijenju, o stvaralačkoj volji, o znanju i vještini, a prije svega o užitku slikanja kojim se osvaja sloboda.Onda u jednom trenutku Ivana Miloglav kreće u drugi eksperiment, što također pripisujemo njezinoj mlade-načkoj znatiželji. Ne vjerujemo da je ni približno iscrpila svoje ranije senzacije koje je dosad naslikala, jer je to jednostavno dio nje, odraz i biljeg njezina unutarnjeg svijeta, biljeg diktata unutarnje nužnosti, kako je to genijal-no rekao veliki Vasilij Kandinsky, jedan od “očeva’’ lirskoga apstraktnog slikarstva (uz Františeka Kupku i Robert Delaunaya). Onda je u posljednje vrijeme odjednom nastalo nekoliko potpuno figurativnih slika. Doduše, i morski su ježevi figurativni, prepoznajemo njihov oblik, ali nisu realistični, već potpuno ekspresivni, pa čak i demonstrativno ekspresionistički. U figurativnoj inačici također slika ljeto, hedonizam, ljude na plaži ili kako plivaju u moru. Taj tip figuracije vrlo je blizak danas dominantnoj anglosaksonskoj ili pak njemačkoj novoj figu-raciji. Ne bismo rekli da je taj tip slikarstva Ivana krenula raditi zbog njezine trenutačne dominacije svjetskom umjetničkom scenom, već iz nekog njezina unutarnjeg poriva da u eksperimentu s figurama na drukčiji način ponovno izrazi svoju fascinaciju ljepotom života ljeti, hedonizmom u sreći, zadovoljstvu i lakoći življenja na Mediteranu i, poglavito, u njezinu rodnom Dubrovniku. Stoga ćemo izlet u figuraciju pripisati sadašnjim trenu-tačnim interesima, a sa zanimanjem ćemo pratiti u kojem će se pravcu njezino slikarstvo dalje razvijati. Možda je taj zaokret nastao iskustvima i obogaćivanjem duha novim spoznajama boravkom u Madridu, ne znamo, ali možda je i podsvjesno šaroliki, ambijentalno dinamični i temperamentni španjolski velegrad ostavio dubok trag u Ivaninu biću te ju je to ponukalo da možda pokuša i nešto drukčije, nešto novo.Dakle, što hoće te slike Ivane Miloglav? Hoće biti neprestano čuđenje u svijetu, da parafraziramo pjesnika. Iščitali smo ih na način koji je pred njima konkretno moguć, ali ne i jedini, jer svatko može doživjeti, osjetiti, shvatiti ili jednostavno iščitati sve slike, pa i njezine, na svoj način. Te slike nisu trendovski propulzivni segment hrvatskog suvremenog slikarstva, ne povode se za raznolikim i mnogostrukim filozofsko-teorijskim premisama. One samo govore o slikaričinu stupnju razvijene percepcije, bogate imaginacije i dubokom doživljavanju svijeta oko sebe (priroda, kamena njezina građa), nad sobom (beskrajni svemir) pa i pod sobom (podmorje i život u njemu).

Zagreb, 17. i 18. studenoga 2010. Enes Quien

4 5

What do pictures Want?

The title question What do pictures want? is a quote from a renowned book by American theoretician and philosopher of literature and art W.J. Thomas Mitchell.1 It is a sort of question we should ask each time when standing in front of a picture. The answer requires an analytical discourse in order to penetrate the essence of pictures and their meaning. In the same way people try to penetrate each individual will, the essence of not only paintings but all kinds of pictures which surround us on daily basis. Therefore, in the verbalised segment of the analysis, a foreword to the catalogue or any type of text, reappears the word read-ing. The term reading or close reading instead of the word interpreting began its use in the Postmodernism, which was characterised by the fall of grand narratives or with their deconstruction, so to speak, mostly the deconstruction of science and history. Close reading refers to the possibility of coexistence between differ-ent authentic interpretations and giving up the search for one universal truth because it simply doesn’t exist any longer. Close reading is the positioning of the one who reads inside of what they read. In this way close reading becomes inreading, a permanently incurring narration. In other words, each type of painting, each picture, should be understood in depth, a person should be able to inread in it in order to read it closely. This also means every individual person should not interpret a picture in a way someone else had done or the way it is described in a text, simply because there no longer exists an interpretation formula to explain everything and which would be a canon. Effectively, every person can analyse the image they see the way they want to, in accordance with what it represents to them, because a single, unique meaning does not exist. Here lies the magic in looking at and researching pictures. The methods are new because the belief is that the old kunsthistorical and critical explanations have been dried out. We will use the question What do pictures want? and the close reading method to try to analyse Ivana Miloglav’s paintings. Well then, what do her pictures want? First of all, her paintings radiate the energy of youth and a powerfully pronounced spirit of experimental painting curiosity. However, this sort of conclusion can be brought on account of many productions by younger generations of painters who have just recently finished the Academy of Fine Arts in Zagreb. This young academy painter from Dubrovnik is no exception. Covered in knowledge and the acquired techni-cal skills, as well as extensive knowledge of history and art theory, she was taught at university, she began painting those motifs and themes which were personally interesting to her and which she found intriguing in order not only to develop her skills but also to express her internal experience of the world. Therefore, we should not be surprised with an early interest in landscape and natural patterns as her painting foundation, especially with regard to questioning different colouristic possibilities. He early works are colour fields and abstract structural and compositional constellations of paste, a visibly hedonistic and passionate approach, representing the world of cosmic spatial lines of magnetic force which suggest imaginary infinity. Those early paintings seem to be inspired by action painting, close to Pollock’s experiment with energetic gesture of emptying, where canvas is regarded as a battle field where the author is completely and physically experi-encing the attack. Several such abstract paintings are almost a part of ‘high Modernism’, as defined Abstract Expressionism by the renowned American fine art critic Clement Greenberg in the 40s of the 20th century.

1 W. J. T. Mitchell, What do Pictures Want? The Lives and Loves of Images, University of Chicago Press, 2005.

6 7

Ivana’s early paintings definitely belong to that dominant version of abstraction which was regarded as mainstream in the period of the Second Modernity after the Second World War. However, surely this young artist did not begin her artistic development with the idea to be a part of high Modernism, or to be a part of only one painting formula and division in abstract painting. Her intention was to paint her own inner impulses while at the same time wanting to express her view of unattainable experiences and unimaginable infinite vastness of the universe. She worked through impulsive ecstasy in quest for the act of creation, instinctive orgy inside infinite freedom of creation, which is in art not only allowed but also necessary. The euphoric touch of freedom resulted in colour explosions on canvas and when not even that was enough the author used to garnish her painting with thick layers of pigment and sand, thus drawing closer to a certain individual and self -owned stylistic dialogue and with material painting close to enformel or the French Tachisme. Therefore, those abstract paintings or eclectic amalgams are happily bound with and created by synergy of abstract expressionism and enformel natruha with the dominant pouring of colour and numer-ous explosions of dripping colour, where the key formal element lies in the dripping itself. In all this it is the instinctive and refined feel for the harmony of colours and the structural and abstract compositions which make the visual, the perceptive and the sensual attractive, to the point of easily leading each viewer into hedonistic enjoyment of the act of viewing.2 The second abstract painting cycle are sequences of colour lines and strips, which come to life through observation and experience of the rocks on the Island of Mljet. Mljet rocks are specific, they seem like vertical ‘slices’ arranged one on top of each other. Only mother nature can create something as beautiful. The structure and the raster of Mljet rocks is a constant place of infinite visual and perceptive sensations. The raster and the configuration are so powerful that in Ivana’s case they intrigue and stimulate her artistic nerve. The pictures are in that case colouristic combinations of different strips and prolonged brushes, which also manifest through drippings but are systemised in more disciplined hand movements. This small cycle is the result of observing those sensations which the artist cannot resist but interpret. Spirit and imagination do the rest. The third cycle is the cycle of sea urchins. Now the spirit which imagines the infinity of the universe and enjoys the god given beauty of stone and Mljet rocks raster also notices the underwater world, but not through the eyes of a diver but via the immanent Mediterranean code, inscribed into this young painter’s genes. By painting sea urchins, either solitary ones or in pairs, she loves the sea more deeply but also presents her ‘personal experience of the sea and the luxury of Dubrovnik’s waters. In her words ‘to dive into that underwater peace and beauty becomes an obsession, a drug for the senses. Colours, the reflection of the sun, the lightness of movement… Two sea urchins sunbathing upon a rock…. The laws of the sea clad in beauty, imprinted onto the memory, match perfectly with my vision of the world.’ These are definitely memory impressions which become an artistic view of the world. This is admiration for beauty and a kind of poetic inspiration which serves as a beacon in painting different types of pictures. The painter constructs her picture in many ways, by experimenting with different options;

2 The author herself says her painting has been inspired by hedonism and uses the motto for all her works ‘hedonism as an inspiration and a way of life’. She explains what hedonism is: At the mention of hedonism people usually create an image of Dionysian debauchery, exaggeration, in other words-enjoyment, but without a price to pay. However, Hedonism is actually, if we are to begin with Aristippus,the father of this philosophical viewpoint, the middle way. As he was given from Socrates to choose between two ways of life, the one of a ruler and the one of a slave, Aristippus chose the path to happiness leading through freedom, regardless all risk and hard work that accompany it. Hedonism is actually the balance, as Ivana points out. It means knowing how to find balance in life may just as well be the most important thing, to go through life by taking the easiest route possible, take the best life has to offer, which is not a sin. According to Aristrippus, ‘all that exists serves a good purpose or a noble goal’.

6 7

besides thick oily pigments she inserts in layers on the canvas surface using a powerful gesture, she also uses sprinkling techniques with dots, similar to pointillism. Sometimes she adds sand so as to achieve the maxi-mum of ‘caloricity’ and with her grainy facture she induces a polyphonic exuberance which are characteristic of all of her paintings.3 In one moment, while painting the sea urchin cycle and where each picture is painted differently, she experimented with the building of composition too by pressing black palm prints on the canvas, like the people of the late Palaeolithic period (early stone age), who expressed their own conscience on the walls of the caves they lived in. It says enough about the creative wish, the will, about knowledge and skill, and above all the enjoyment which accompanies painting a picture. And then Ivana Miloglav embarked on a new adventure, a new experiment, which is also the result of her youthful curiosity. We don’t believe she came even close to exhausting her earlier sensations because that is in her character, a reflection and a mark of her inner world, the seal of the intrinsic necessity, as was bril-liantly said by Wassily Kandinsky, one of the fathers of lyrical abstract painting (next to František Kupka and Robert Delaunay). Then out of a sudden there were several completely figurative paintings. Truth be told, sea urchins are also figurative, we know their shape but they are not realistic but entirely expressive, even demonstratively expressionistic. She also paints summer in this way, hedonism, people on beaches or people swimming. This type of figuration is very close to what we today refer to as the dominant Anglo -Saxon or German new figuration. We cannot say Ivana started doing this because of her current domina-tion on the world’s art scene but as a result of her inner drive so as to express, differently and again, her fas-cination with the beauty of summer life, hedonism in happiness, satisfaction and the lightness of life on the Mediterranean, and especially in her home town Dubrovnik. Therefore, the trip to figuration comes from current interests and we will be looking forward to seeing where her future works will take her. Perhaps this change came from experience and spiritual growth during her stay in Madrid, we cannot say, but maybe subconsciously, the versatile, dynamic and temperamental Spanish city left a deep trace in Ivana’s being, which then pushed her into trying something different and new. So, what do those pictures by Ivana Miloglav want? They want to be curious about the world, or so says the poet. We have read them closely and in a way which is concretely possible, although not the only one, because everyone can experience, feel, understand or simply closely read all paintings, even hers, in their own way. Those paintings are not a trendy and propulsive segment belonging to Croatian contemporary painting, they do not follow different and multiple philosophical and theoretical premises. They just speak of the author’s level of developed perception, rich imagination and a deep understanding of the world around her (nature, its rocky composition), above her (infinite universe), and even below her (underwater sea world and life in it).

Zagreb, 17th and 18th Novemeber, 2010 Enes Quien

3 Andrija Seifried, from the foreword for Ivane Miloglav’s exhibition at ‘’Ruža’’ gallery in Zagreb, November, 2009.

8 9

CENTAR, 2006.CENTRE, 2006

8 9

OBLAK, 2006.CLOUD, 2006

10 11

RONILAC, 2007.DIVER, 2007

10 11

JEŽ, 2008.SEA URCHIN, 2008

12 13

POLJE MAKA – NEGATIV, 2007.POPPy FIELD – NEGATIVE, 2007

12 13

ODSJAJ NA STIJENI, 2008.REFLECTION ON A ROCK, 2008

14 15

LJUBAVNICI, 2008.LOVERS, 2008

14 15

SUSJEDI, 2008.NEIGHBOURS, 2008

16 17

HEDONIZAM U ZATONU, 2010.HEDONISM IN ZATON, 2010

16 17

U ZATONU, 2010.IN ZATON, 2010

18 19

U POKRETU 2, 2010.ON THE MOVE 2, 2010

18 19

AMFITEATAR ALLEGRO, 2010.AMPHITHEATRE ALLEGRO, 2010

20 21

MLJETSKE STIJENE 1, 2010.MLJET ROCKS 1, 2010

20 21

MLJETSKE STIJENE 2, 2010.MLJET ROCKS 2, 2010

22 23

STIJENA U PODNE, 2009.ROCK AT NOON, 2009

22 23

DAN NA BARCI, 2010.A DAy AT SEA, 2010

24 25

HEDONIZAM NA SUNCU, 2010.HEDONISM ON THE SUN, 2010

24 25

VANJA DIPLOMIRALA, 2010.VANJA GRADUATED, 2010

26 27

ŽIVOTOPIS

Ivana Miloglav rođena je 1986. u Dubrovniku, u gradu iznimne slobodarske povijesti, gradu dragulju svjetske gra-diteljske baštine, koji se odupirao osvajačima kroz minula stoljeća svojim duhom i umom, koji je pružao inspiraciju umjetnicima, znanstvenicima, obrtnicima, trgovcima i inim pučanima koji su svojim radom pridonosili uresu svoga grada. Ovaj kratki kroki Dubrovniku bio je potreban jer je on sastavni dio mentalnoga stvaralačkog nadah-nuća i poticaj koji će dubrovačkim umjetnicima pružati široku lepezu pojavnosti i izražavanja, posebno u djelima likovnih umjetnika devetnaestog i dvadesetog stoljeća, kao svojevrsna renesansa kulturne ostavštine Dubrovnika. U toj inspirativnoj stvaralačkoj atmosferi mlada Ivana Miloglav već u ranom djetinjstvu mašta o svome slikar-skom pozivu. Nakon završene osmogodišnje škole upisuje se u Srednju umjetničku školu “Luka Sorkočević” u Dubrovniku. Uz svoga nona i nonu, s kojima često odlazi na Mljet, otkriva ljepote mora i podmorja, koje u svojoj kolorištičkoj raskošnosti postaju njezina likovna metafora u likovnom sazrijevanju. Tijekom školovanja, uz pro-fesora akademskog slikara Josipa Pina Trostmana, koji u svome pedagoškom radu s učenicima razvija njihove individualne osobnosti i izra žajnosti, kroz autonomno doživljavanje crtanog ili slikanog objekta, što se u Ivaninim radovima, prožetim svojevrsnim temperamentom, crtačkim nervom i kolorističkom sinergijom, pokazalo izuzetno plodno. Po završetku srednje umjetničke škole 2004. godine, nakon položenoga prijamnog ispita, upisuje studij sli-karstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija Ivana prolazi postupno od zadanih crtačkih tema do eksperimentiranja s elementima kompozicije, forme, boje, do traganja za novim tehničkim postupcima, prema izražajnosti svih likovnih elemenata koji njezinim radovima daju specifično mediteransko obilježje, kao psi-hogram, kao izvorište koje defnira njezine rane radove. Nakon druge godine studija napušta figurativnu percepciju organizacije slike, unoseći na platna apstraktni prostorni sklop koji odgovara njezinu meditativnom raspoloženju i propitivanju novih prostornih elemenata slike. Ti eksperimenti unijeli su likovnu razigranost i slobodu komponi-ranja slike koja se odvojila od plohe slikarskog platna, nadahnuto spajajući svoju novu likovnost s čarobnim dubro-vačkim krajolikom, plavetni lom mora i podmorja, kao svoju povlasticu koju joj je podarila priroda. Još kao stu-dentica sudjeluje samostalnom izložbom u izložbenom ciklusu Andrije Seifrieda “Mladi za mlade” u Dubrovniku 2006. te na dvije skupne izložbe 2008.: u Galeriji Studentskog centra, na XII. smotri Sveučilišta u Zagrebu, i izložbi “Na prvi pogled” u Društvu arhitekata u Zagrebu. Diplomirala je 2009. slikarstvo u klasi profesora Duje Jurića s poliptihom “Četiri godišnja doba”. U suradnji zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti i Hrvatske poštanske banke osvojila je otkupnu nagradu za najbolji rad diplomanata i apsolvenata u Galeriji “Izlog” 2009. godine. Vraća se u Dubrovnik, gdje u kratkome vremenskom razdoblju nastaju dva važna ciklusa slika kojima je pokazala svoj likovni talent, od lirskih prizora podmorja do snažnih kompozicija prožetih slikarskim hedonizmom, raskošne kolorističke slikarske imaginacije. Samostalnom izložbom u Galeriji “Ruža”, Udruge branitelja Domovinskog rata u Zagrebu 2009., potom izložbom “Impresije u kamenu”, u kultnoj Galeriji “Talir” u Dubrovniku 2010. i u galeriji HDLU-a “Florin dom” na Lapadu, privukla je pozornost stručne kritike, koja se afirmativno osvrnula na Ivanin rad pišući o njoj kao jednoj od mladih umjetnica koje nastavljaju slikarsku tradiciju brojnih afirmiranih umjetnika dubrovačkoga kolorističkoga likovnog kruga. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Živi i radi u Dubrovniku. Adresa: Dalmatinska 23a, 20000 Dubrovnik, tel.: 020 412 050, gsm: 091 783 1110,e-mail: ivanamiloglav@yahoo.com

26 27

BIOGRAPHyIvana Miloglav was born in 1986 in Dubrovnik, a city with extraordinary history of liberalism, a jewel on the world’s heritage list, which had been defending itself from different conquerors throughout history with its spirit and mind, which gave initiative to numerous artists, scientist, artisans, trades people and com-moners, who with their work contributed to the beauty of their city. This short description of Dubrovnik was necessary because it is an essential part of the mental and creative inspiration, as well as a motive for Dubrovnik artists with regard to a variety of appearances and expressions, especially so with artists in the 19th and 20th centuries, somewhat like a Renaissance for Dubrovnik’s cultural heritage. This kind of inspirational atmosphere is where young Ivana Miloglav, already in early childhood, started dreaming of becoming a painter. After finishing primary school, she attended secondary art school ‘Luka Sorkočević’ in Dubrovnik. With her grandpa and grandma, with whom she often went to Mljet, she discovered the beauties of the sea and the underwater world, which in all its colourfulness became her painting metaphor while at school. During her education, with professor and academic painter Jospip Pino Trostman, who in his pedagogic work developed the students’ individual specialities and expressions, through autonomous experience of drawn or painted object, Ivana showed temperament, daring and a synergy of colour, which proved to have been fruitful. After finishing secondary school in 2004, she enrolled in the Academy of Fine Arts in Zagreb. During her studies she was on a path from set painting themes towards experimenting with compositional elements, form, colour, towards searching for new technical ways, into expression of all artis-tic elements, which give her works a specific Mediterranean mark, like a psychogram, like a source defined her early works. After the second year she abandoned figurative perception by painting abstract spatial systems, which suited her meditative mood and the questioning of new spatial elements. The mentioned experiments brought artistic playfulness and the freedom in composing a painting which separated from the canvas, while inspirationally connecting its new art with Dubrovnik’s countryside, the sea blue and the underwater world, using it like a privilege given to her by nature. As a student she had a solo exhibition in Andrija Seifried’s cycle ‘The young for the young’ in Dubrovnik in 2006, as well as two group exhibitions in 2008 in Student Centre gallery at the 12th University Fair in Zagreb. She also took part in the exhibi-tion ‘At First Sight’ in Zagreb’s Architects Association. She graduated in 2009 in the class of Professor Duje Jurić, her graduation work being a polyptych called ‘The Four Seasons’. In collaboration between Zagreb’s Academy of Fine Arts and Hrvatska Poštanska Banka she won a prize for best graduation piece in gallery ‘Shop-window’ in 2009. She then returned to Dubrovnik, where she created two important cycles in a short period of time and where she showed off her talent, from lyrical views of the underwater landscape to powerful compositions full of artistic hedonism, luxurious colouristic imaginations. She gained attention of renowned critics with her solo exhibition in gallery ‘Ruža’, the Association of War Veterans in Zagreb in 2009, then with ‘Impressions in Rocks’, in the cult gallery ‘Talir’ in Dubrovnik in 2010, and the gallery of the Croatian Association of Artists ‘Florin dom’. They wrote she is a young painter who left the tradition of many affirmed artists from Dubrovnik’s colourist circle. She is a member of the Croatian Association of Artists. She lives and works in Dubrovnik. Address: Dalmatinska 23a, 20000 Dubrovnik, Phone: 020 412 050, Mobile phone: 091 783 1110,e-mail: ivanamiloglav@yahoo.com

28 29

HEDONIZAM U MADRIDU, 2010.HEDONISM IN MADRID, 2010

28 29

HEDONIZAM (MARA I MAROJE), 2010.HEDONISM (MARA AND MAROJE), 2010

30 31

saMostalne iZloŽBesolo exhiBitions

skupne iZloŽBegroup exhiBitions

nagrade i priZnanJaaWards and recognition

popis iZloŽenih dJela / list of exhiBited Works

2006. DUBROVNIK, Galerija “Caffe”, Mladi za mlade2009. ZAGREB, Hrvatska poštanska banka, Galerija

“Izlog” ZAGREB, Udruga branitelja Domovinskog rata,

Galerija “Ruža”2010. DUBROVNIK, Galerija “Talir”, Impresije u

kamenu DUBROVNIK, Galerija HDLU-a “Florin dom” ZAGREB, Ministarstvo financija, izložbeni

prostor Porezne uprave, Što hoće te slike?

2008. ZAGREB, Galerija Studentskog centra, XII. smotra Sveučilišta u Zagrebu

ZAGREB, Izložbeni prostor Društva arhitekata, Na prvi pogled

2009. ZAGREB, Galerija “Izlog”, Otkupna nagrada Hrvatske pošanske banke

1. SVEMIR, 2007.,akrilik na platnu, 100 × 120 cmUNIVERSE, 2007,acrylic on canvas, 100 × 120 cm

2. DVA TIJELA, 2007.,kombinirana tehnika, 100 × 120 cm TWO BODIES, 2007,combination technique, 100 × 120 cm

3. SUDARI U SVEMIRU, 2007.,kombinirana tehnika, 100 × 120 cmCOLLISIONS IN UNIVERSE, 2007,combination technique, 100 × 120 cm

4. VATROMET U BESKRAJU, 2007.,kombinirana tehnika, 100 × 120 cmFIREWORKS IN INFINITy, 2007,combination technique, 100 × 120 cm

5. POLJE MAKA, 2007.,kombinirana tehnika, 60 × 90 cmPOPPy FIELD, 2007,combination technique, 60 × 90 cm

6. POLJE MAKA – NEGATIV, 2007.,kombinirana tehnika, 60 × 90 cmPOPPy FIELD – NEGATIVE, 2007,combination technique, 60 × 90 cm

7. MISAO, 2007.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmTHOUGHT, 2007,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

8. IGRA, 2006.,kombinirana tehnika, 60 × 60 cmGAME, 2006,combination technique, 60 × 60 cm

9. SUNCE, 2006.,ulje na platnu, 60 × 60 cm THE SUN, 2006,oil on canvas, 60 × 60 cm

10. RIBA, 2006.,kombinirana tehnika, 60 × 60 cmFISH, 2006,combination technique, 60 × 60 cm

30 31

11. OBLAK, 2006.,kombinirana tehnika, 60 × 60 cmCLOUD, 2006,combination technique, 60 × 60 cm

12. CENTAR, 2006.,kombinirana tehnika, 60 × 60 cmCENTRE, 2006,combination technique, 60 × 60 cm

13. JEDAN I POL, 2006.,kombinirana tehnika, 60 × 60 cmONE AND A HALF, 2006,combination technique, 60 × 60 cm

14. ZELENI KRUG, 2006.,kombinirana tehnika, 60 × 60 cmGREEN CIRCLE, 2006,combination technique, 60 × 60 cm

15. NA GRADCU, 2006.,kombinirana tehnika, 70 × 90 cmAT GRADAC, 2006,combination technique, 70 × 90 cm

16. ŠUMA, 2007.,kombinirana tehnika, 70 × 90 cmFOREST, 2007,combination technique, 70 × 90 cm

17. RONILAC, 2007.,akrilik na platnu, 100 × 150 cmDIVER, 2007,acrylic on canvas, 100 × 150 cm

18. JEŽ, 2008.,akrilik na platnu, 100 × 70 cmSEA URCHIN, 2008,acrylic on canvas, 100 × 70 cm

19. ČETIRI GODIŠNJA DOBA, 2008.,ulje na platnu, 100 × 400 cmFOUR SEASONS, 2008,oil on canvas, 100 × 400 cm

20. SUSJEDI, 2008.,ulje na platnu, 100 × 120 cmNEIGHBOURS, 2008,oil on canvas, 100 × 120 cm

21. LJUBAVNICI, 2008.,ulje na platnu, 100 × 120 cmLOVERS, 2008,oil on canvas, 100 × 120 cm

22. ODSJAJ NA STIJENI, 2008.,ulje na platnu, 100 × 120 cmREFLECTION ON A ROCK, 2008,oil on canvas, 100 × 120 cm

23. SAMOTNJAK, 2008.,ulje na platnu, 100 × 120 cmLONER, 2008,oil on canvas, 100 × 120 cm

24. CRNO SUNCE, 2008.,ulje na platnu, 120 × 100 cm BLACK SUN, 2008,oil on canvas, 120 × 100 cm

25. STIJENA U PODNE, 2009.,ulje na platnu, 120 × 100 cmROCK AT NOON, 2009,oil on canvas, 120 × 100 cm

26. MORSKA VILA, 2009.,ulje na platnu, 150 × 100 cmSEA FAIRy, 2009,oil on canvas, 150 × 100 cm

27. MLJETSKE STIJENE 1, 2010.,kombinirana tehnika, 70 × 100 cmMLJET ROCKS 1, 2010,combination technique, 70 × 100 cm

28. MLJETSKE STIJENE 2, 2010.,kombinirana tehnika, 70 × 90 cmMLJET ROCKS 2, 2010,combination technique, 70 × 90 cm

32

29. MLJETSKE STIJENE 3, 2010.,kombinirana tehnika, 70 × 100 cmMLJET ROCKS 3, 2010,combination technique, 70 × 100 cm

30. AMFITEATAR, 2010.,ulje na platnu, 75 × 100 cmAMPHITHEATRE, 2010,oil on canvas, 75 × 100 cm

31. AMFITEATAR ALLEGRO, 2010.,ulje na platnu, 75 × 100 cmAMPHITHEATRE ALLEGRO, 2010,oil on canvas, 75 × 100 cm

32. U POKRETU, 2010.,kombinirana tehnika, 70 × 100 cmON THE MOVE, 2010,combination technique, 70 × 100 cm

33. U POKRETU 2, 2010.,kombinirana tehnika, 70 × 100 cmON THE MOVE 2, 2010,combination technique, 70 × 100 cm

34. HEDONIZAM U ZATONU, 2010.,ulje na platnu, 100 × 120 cmHEDONISM IN ZATON, 2010,oil on canvas, 100 × 120 cm

35. HEDONIZAM (MARA I MAROJE), 2010.,ulje na platnu i olovka, 100 × 150 cmHEDONISM (MARA AND MAROJE), 2010,oil and graphite on canvas, 100 × 150 cm

36. HEDONIZAM U MADRIDU, 2010.,ulje na platnu, 100 × 150 cm

HEDONISM IN MADRID, 2010, oil on canvas, 100 × 150 cm

37. U ZATONU, 2010.,ulje na platnu, 100 × 120 cmIN ZATON, 2010,oil on canvas, 100 × 120 cm

38. DAN NA BARCI, 2010.,ulje na platnu i olovka, 100 × 150 cmA DAy AT SEA, 2010,oil and graphite on canvas, 100 × 150 cm

39. VANJA DIPLOMIRALA, 2010.,ulje na platnu, 75 × 100 cmVANJA GRADUATED, 2010, oil on canvas, 75 × 100 cm

40. HEDONIZAM NA SUNCU, 2010.,ulje na platnu i olovka, 100 × 150 cmHEDONISM ON THE SUN, 2010,oil and graphite on canvas, 100 × 150 cm

41. HEDONIZAM BEZ LICA, 2010.,ulje na platnu i olovka, 150 × 100 cmHEDONISM WITHOUT A FACE, 2010,oil and graphite on canvas, 150 × 100 cm

42. GROBLJE STIJENA, 2010.,ulje na platnu, 100 × 120 cmCEMETERy OF ROCKS, 2010,oil on canvas, 100 × 120 cm

43. PAS, LOPTICA, ZAPRAVO TOČKICA, 2010.,ulje na platnu, 90 × 70 cmDOG, BALL, ACTUALLy A DOT, 2010,oil on canvas, 90 × 70 cm

32

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO FINANCIJAPOREZNA UPRAVA, ZAGREB

Za izdavačaIVICA MLADINEOravnatelj Porezne uprave

odgovorni urednikŽELJKO GLAVAŠ

urednik katalogaSREĆKO PLANINIĆ

koncepcija izložbeIVANA MILOGLAV SREĆKO PLANINIĆENES QUIEN

autor predgovoraENES QUIEN

autor životopisaSREĆKO PLANINIĆ

lektorica i korektoricaKATA MAJDANDŽIĆ-STUPAC

prijevod na engleski jezikSANJA PEHNEC

oblikovanje pozivnice, kataloga i plakataSREĆKO PLANINIĆ

likovni postavSREĆKO PLANINIĆMARIJA GRUBIŠIĆ

dijakolori i digitalno snimanje radovaSTUDIO PLAVI, ZAGREB SINIŠA UŠTULICA

priprema za tisak ART STUDIO AZINOVIĆ

tisakART STUDIO AZINOVIĆ

naklada600 primjeraka

U IZLOŽBENOM PROSTORU POREZNE UPRAVE ZAGREB, AVENIJA DUBROVNIK 32

DOSAD SU IZLAGALI:godine 1999.

VESNA SOKOLIĆ, VINKO FIŠTER, RUŽICA DEŠKOVIĆ, DANIEL BUTALA, BORIS DEMUR, JURE LABAŠ, BORIS BUČAN, IVAN TUNA JAKIĆ

godine 2000.GORAN PETRAČ, KREŠIMIR NIKŠIĆ, FRANE RADAK, VLADIMIR MEGLIĆ,

LATICA IVANIŠEVIĆ, ALBINA JAKIĆ, ŽELJKO KROPF, EUGEN KOKOTgodine 2001.

MARKO ŽIVKOVIĆ, ŽELJKO UREMOVIĆ, JOSIP ŠKERLJ, MIRJANA KAROLINA KOREN,MARIJAN RICHTER, SANJA GAŠPARAC, KARINA SLADOVIĆ, VLADIMIR VRLJIĆ-ANKIN

godine 2002.ŽELJKO MUCKO, ZLATKO KOKANOVIĆ, JOŠKO ETEROVIĆ,

PREDRAG LEŠIĆ, ŽELJKO HEGEDUŠIĆ, VESNA PAVLAKOVIĆ, ZDRAVKO ĆOSIĆgodine 2003.

MATO LOVRIĆ, MLADEN VEŽA, BRANKO BAZINA, ALBERT KINERT,TONI FRANOVIĆ, ANTON CETÍN, ZVJEZDANA MARGUŠ-PROHASKA

godine 2004.IVAN LOVRENČIĆ, MATO JURKOVIĆ, JAGOR BUČAN, TOMISLAV BUNTAK,

KIRO VINOKIĆ-VIKI, ZLATKO KAUZLARIĆ ATAČ, VASKO LIPOVACgodine 2005.

ZDENKO BUŽEK, ROKO ŠTOKIĆ, ANA GUBERINA, IVAN ANDRIJANIĆ, MILE SKRAČIĆ, MAJA ARČANIN, SREĆKO PLANINIĆ

godine 2006.JURICA PUHALOVIĆ, KRUNISLAV STOJANOVSKI, ANTE KUDUZ, LJUBOMIR PERČINLIĆ,

IVAN LOČAR – ŽAN, NEVENKA ARBANAS, STIPE GOLACgodina 2007.

MARCELA MUNGER, INGRID RUNTIĆ, MAURO STIPANOV, FLORIAN LANG, SÜLEyMAN GÜNDÜZ, GORAN ŠTIMAC, DAFNE PERKOVIĆ

godina 2008.ROBERT PAULETTA, SANELA ĐURINEC, DANKO FRIŠČIĆ, PAULINA JAZVIĆ,

TOMISLAV OSTOJA, DUŠKO ŠIBL, IVAN OBSIEGERgodina 2009.

JOSIP ŠARIĆ, DANIJEL ŽABČIĆ, DANIELA PAL BUČAN, BOJAN ŠUMONJA, fra PETAR PERICA VIDIĆ, FADIL HADŽIĆ, IVO ŠEBALJ

godina 2010.STIPE NOBILO, MARC PIO MAXIMILIEN SALVELLI, SANJA IPŠIĆ RANDIĆ, DUŠANKA JABLANOVIĆ,

MIROSLAV NEMETH, ĐENA ĐONLAGIĆ, IVANA MILOGLAV