PJESMA VRETENAU snijegom zasutoj prosjelini albanskih gora, pao je mrki brat moj sa svojim teretom; na koljenima i dlanovima je briznula krv, ta ista krv to u mom zglobu bije, i otad mi je dua oteala od krvi i suza kao Veronikin rubac.Sestra se moja najmila u tuini ovjeka, gorak hljeb jede, teko slui i, kad je niko ne vidi, plae. Ali mati naa je ostala na svom pragu. Oblak je pao na vinograd, sunce saeglo njivu, travom je zarastao put to vodi naoj kui na pragu, u crnini, prede mati naa, kamena lica, svoju preu bez prest-anka. Oko nje je povelo cvijee, etiri ocvala proljea, oko nje je suho lie, etiri opale jeseni. Tu na pragu, nad ispranom ploom na kojoj smo se u djet-injstvu sa smijehom igrali, lagano zuji vreteno i odmata se prea, a nad njim nepomino lice nae majke. Ovo je pjesma vretena na pustom pragu u ruci koja se ne umara:Pobili su obojeno kolje i podijelili zemlju. Odveli su nam mladost, slomili i utrnuli pjesmu, ostala nam je tiha jednolina nota vretena u rukama starica.Izvija se pjesma: Treptavo drvo jasenovo, tanka preo, jadovito platno za ljute rane i udovike marame!Dugo ekanje, dugo ekanje i pusta nado!Strani plau aradski, suzo zenika i marburka!Krvava svadbo kojoj kraja nema; ispunili smo nebo jaukom i zemlju grobovima! Tri put se vihor povraao na nas; nebu se je razalilo; kamen je pukao, ali nije tanka prea u majinoj ruci...Na ispranoj ploi na kojoj smo se u djetinjstvu sa smijehom igrali tihano zuji vreteno i odmata se preda kao jedna nada bez kraja:Ali za mrtve je suza i milostan spomen, a za ive pada. Pali su gradovi, iznemogla carstva, a naa nit se nije prekinula; jaa bi tanka prea sam-ohranih ruku od oholog elika.Izvija se pjesma: Tanka preo, sirotinjsko uzdanje, bie mi sjajna zastava na humu suncem obasjanu, nakit za konje svatovske, na tebe e kapati suze poslije dugog rastanka! Bie bijela haljina radosnoj djeci i lagan zavjes jun-akim oima dok mi umoran spi.Tanka preo, koja se ne kida, krvavo pleme to ne izumire! Pobili su nam sve muko, da nam se zatre ime i trag, ali je utekla trudna ena i u zbjegu je rodila muko edo pst, pst! ne kida se naa prea, ni nae krvi crvena nit.Na ispranoj ploi na kojoj smo se u djetinjstvu sa smijehom igrali tihano zuji vreteno i odmata se prea kao nada bez kraja.