ivo brozovic knjiga i promet i oklois libra kroatisht ppo_skr_0410.pdf

7/21/2019 Ivo Brozovic Knjiga I Promet i Oklois Libra Kroatisht PPO_SKR_0410.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/ivo-brozovic-knjiga-i-promet-i-oklois-libra-kroatisht-pposkr0410pdf 1/324

Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Sveučilišni diplomski studij građevinarstva

KOLEGIJ:

PROMET, PROSTOR I OKOLIŠAk. god. 2009/2010.

AUTORIZIRANA PREDAVANJA

Pripremio: mr. sc. Ivo Brozović, prof. v. š.

Rijeka, travanj, 2010.



PROMET, PROSTOR I OKOLIŠ *** GRAĐEVINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI, 2010.

Priredio: Predmetni nastavnik: mr. sc. Ivo Brozović, prof. v. š.1

AUTORIZIRANA PREDAVANJA SU NAMIJENJENA SAMOSTUDENTIMA SVEUČILIŠNOG DIPLOMSKOG STUDIJAGRA ĐEVINARSTVA NA GRA ĐEVINSKOM FAKULTETU

SVEUČILIŠTA U RIJECI ZA PRIPREMU ISPITA IZKOLEGIJA:

“PROMET, PROSTOR I OKOLIŠ”

NE MOGU SE I NE SMIJU KORISTITI ZA DRUGENAMJENE BEZ DOPUŠTENJA AUTORA

Autor: mr. sc. Ivo Brozović

Rijeka, 27. travnja, 2010.




Priredio: predmetni nastavnik: mr. sc. Ivo Brozović, prof. v. š.3

Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Sveučilišni diplomski studij gra

đevinarstva

KOLEGIJ: PROMET, PROSTOR I OKOLIŠ

S A D R Ž A J

Gradivo Stranica

1. UVODNA RAZMATRANJA1.1. Uvod i pojam održivog razvoja u segmentu prometa i prostora – str. 7.1.2. Okoliš, sastavnice, bitni čimbenici – str. 8.

1.2.1. Uvodno (9)1.2.2. Osnovni pojmovi (9)1.2.3. Bitni antropogeni utjecaji na okoliš (13)1.2.4. Bitni uzroci (izvori) onečišćenja okoliša (19)

7-26

2. SITUACIJA I ZADAĆE U SVEZI S OKOLIŠOM2.1. Situacija u svezi stanja okoliša – str. 27.2.2. Zadaće u svezi s okolišom – str. 28.

2.3. Tijek utjecaja na okoliš i moguće smanjenje štetnih utjecaja – str. 32.2.4. Primjer “buke” kao komponente opterećenja okoliša (zaštita od buke

cestovnih prometnica) – str. 33.

27-62

3. ZAKONI I PROPISI U RH u svezi sa zaštitom okoliša, prostornim planiranjem, uređenjem prostora i građenjem te zaštitom prirodeUvod – str. 63.3.1. Propisi u svezi zaštite okoliša i održivog razvoja – str. 63.3.2. Zakoni i propisi u svezi s prostornim planiranjem, uređenjem prostora,

građenjem, prometom i zaštitom prirode – str. 79.3.3. Ostali dokumenti – str. 97.3.4. Pregledni popis važnijih zakona, ostalih propisa, odluka i drugih doku-

menata – str. 99.

63-105

4. INSTITUCIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ u svezi sa zaštitom okoliša, prostornim planiranjem, uređenjem prostora i građenjem, prometom, tezaštitom prirode i kulturnih dobara4.1. Institucije koje obavljaju poslove donošenja propisa i strateških doku-

menata na razini države – str. 107.4.2. Institucije koje obavljaju ostale poslove (poslovi državne uprave i pos-

lovi samouprave) – str. 109.4.3. Pregled osnovnih nadležnosti institucija i tijela – str. 112.

107-118





Gradivo Stranica

5. TEMELJNI DOKUMENTI u svezi sa zaštitom okoliša, prostorom i pro-metom5.1. Dokumenti u svezi zaštite okoliša, održivog razvoja i prometa (stra-

tegije, programi i sl.) – str. 1195.2. Dokumenti u svezi prostornog planiranja i uređenja prostora (osnovni i

ostali) – str. 125.10.1.

119-129

6. STANDARDIZIRANI POSTUPCI I DRUGI DOKUMENTI u svezi održi-vog razvoja i zaštite okoliša

6.1. Standardizirani postupci: Procjena utjecaja na okoliš, Strateška pro-

cjena utjecaja na okoliš, Javna rasprava, Objedinjeni uvjeti zaštiteokoliša – str. 131.6.2. Planovi intervencija i drugi postupci – str. 144.6.3. Prijevoz i rukovanje s opasnim tvarima – str. 153.6.4. Značaj prostornih planova za održivi razvoj i zaštitu okoliša – str. 159.

12.3.

131-161

7. NACIONALNI PLAN DJELOVANJA NA OKOLIŠ I SEGMENT PRO-META7.1. Općenito – str. 163.7.2. Citat iz Nacionalnog plana djelovanja na okoliš glede sektora prometa –

str. 164.10.2.

163-174

8. METODE I POSTUPCI ODLUČIVANJA KOD IZBORA PLANERSKIHVARIJANATA, POSEBNICE S GLEDIŠTA UTJECAJA NA OKOLIŠ ----------

9. NAJVAŽNIJI OBLICI ONEČIŠĆENJA OKOLIŠA OD PROMETA9.1. Uvodno – str. 175.9.2. Podaci i tendencije u prometu – str. 176.9.3. Pregled najvažnijih oblika onečišćenja okoliša – prema vrstama prometa

(cestovni, željeznički, promet unutrašnjim plovnim putovima i pomorski, zračni, cjevodni, ostalo) – str. 178.

9.4. Pregled važnijih karakteristika oblika onečišćenja i opasnosti za okolišod prometa: korištenje neobnovljivih izvora energije, utrošak kisika,emisije stakleničkih plinova, emisije otrovnih tvari, utjecaj na prostor,

otpad, buka, balastne vode, prijevoz opasnih tvari – str. 183.

175-202

10. MJERE I AKTIVNOSTI ZA ODRŽIVI RAZVOJ PROMETA10.1. Djelovanje sustava i institucija – opće mjere (zakoni i propisi, te-

meljni dokumenti, standardizirani postupci)10.2. Pregled najvažnijih mjera i aktivnosti prema vrstama prometa10.3. Pregled najvažnijih mjera i aktivnosti prema oblicima onečišćenja

okoliša od prometa

----------





Gradivo Stranica

11. ZAŠTITA PRIRODE I BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI (Važnost i osobitosti zaštite i planiranja prirodnih prostora i prirodnih vrijednosti)11.1. Biološka raznolikost i njena ugroženost – str. 203.11.2. Razvoj i oblici zaštite prirode, ekološka mreža – str. 204.11.3. Osobitosti prostornog planiranja nacionalnih parkova i parkova pri-

rode – str. 218.11.4. Primjer prostornog plana područ ja posebnih obilježja Parka prirode

Učka – str. 223.11.5. Privitak: Najvažnije međunarodne organizacije, sporazumi i

programi te propisi u RH glede zaštite prirode – str. 231.11.6. Privitak: Fotografije dijelova zaštićenih prirodnih prostora – str. 240.10.3.

203-255

12. MEĐUNARODNI ASPEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA, PROMETA I PROS-TORA12.1. Uvodno – str. 257.12.2. Najvažnije međunarodne institucije i organizacije: uvodno, pregled i

kratki opis institucija – str. 257.12.3. Konvencije, sporazumi i programi: uvodno, vrste i načini sklapanja

međunarodnih sporazuma, pregled važnijih konvencija, pregledvažnijih programa – str. 262.

257-267

13. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE u svezi sa zaštitom okoliša, zaštitom prirode, otpadom i bukom, te prostornim planiranjem, uređenjem prostora igrađenjem

12.1. Osnovni pojmovi i definicije u svezi s okolišem i sl. – str. 269.12.2. Osnovni pojmovi i definicije glede prirode i sl. – str. 275.12.3. Osnovni pojmovi i definicije glede ambalaže i otpada – str. 278.12.4. Osnovni pojmovi i definicije glede buke – str. 281.12.5. Osnovni pojmovi i definicije u svezi s prostornim planiranjem, ure-

đenjem prostora i građenjem – str. 282.10.4.

269-287

14. LITERATURA12.

289-321

15. Pregled korištenih kratica 323-323

Poglavlja 8. i 10. biti ć e posebno objavljena na web-stranici kolegija





1. UVODNA RAZMATRANJA

1.1. UVOD I POJAM ODRŽIVOG RAZVOJA U SEGMENTU PROMETA IPROSTORA

Održivi razvoj je okvir za• oblikovanje politike i strategije gospodarskog i socijalnog napretka,• bez štete za okoliš i prirodne zalihe bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti.

Održivi razvoj se temelji na ambicioznoj ideji prema kojoj razvoj ne smije ugrožavati

budućnost nadolazećih naraštaja:• trošenjem neobnovljivih zaliha,• dugoročnim devastiranjem i zagađivanjem okoliša.

Dakle početni i osnovni cilj je održivo korištenje prirodnih zaliha (ljudski utjecaj naokoliš) na svim razinama: lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj.

Održivi razvoj u segmentu prometa podrazumijeva• ispunjenje potreba za socijalnim kontaktima i komunikacijama,• omogućavanje pristupa dobrima i uslugama,• uz uvažavanje temeljnih principa održivoga razvoja.

Sa stupnjem razvoja prometa (infrastruktura, sredstva, prometanje) raste i stupanjrazvoja društva. Istodobno raste i negativan utjecaj prometa na sve sastavnice okoliša.

Do industrijske revolucije, obzirom na stupanj razvoja društva i oskudnekomunikacije, utjecaj prometa na okoliš bio je minoran. Do tog je razdoblja moždanajizrazitiji učinak na okoliš registriran radi deforestacije pojedinih većih područ ja (radistvaranja plodnih polja i dr.), osobito obalnih područ ja Sredozemlja za potrebe izgradnje flotarazličitih mornarica.

Industrijska revolucija donijela je i revoluciju u prometu, uvođenje strojeva u preradisirovina i industrijskoj proizvodnji, izgradnju željezničkih sustava, masovno naseljavanjenovih kontinenata i dotada nenastanjenih prostora, koncentraciju ljudi u veće aglomeracije,snažan razvoj prekomorske trgovine, a kasnije i razvoj cestovnog, zračnog i drugih vrsta

prometa. Utjecaj na okoliš radi trošenja sirovina za izgradnju prometne infrastrukture(prometni putovi, terminali i dr.), te radi potrošnje pogonske neobnovljive energije kododvijanja prometa porastao je u odnosu na razdoblje od prije 200 godina za desetine puta.

Čovjek je postao svjestan snažnog utjecaja prometa na okoliš tek pred nekolikodesetjeća, a spoznaje unatrag dvadesetak godina ukazuju da moramo biti opravdano zabrinutiza sudbinu kvalitete našega života u budućim desetljećima ukoliko ne učinimo bitne napore zasmanjenje tog trenda uništenja okoliša. Drži se da je promet odgovoran barem za četvrtinuglobalnih emisija CO2, tako da barem jednom četvrtinom doprinosi učinku staklenika,globalnom zagrijavanju i promjeni zasad još uvijek relativno stabilnih klimatskih prilika na

globusu.





Glavni smjer politike održivog razvoja kod prometa jest naglo usporavanje negativnihučinaka na okoliš, stabilizacija učinaka (pri čemu će se trend onečišćenja okoliša i dalje

povećavati) i na koncu eksponencijalno smanjenje negativnih učinaka, kako bi osiguralirelativno pristojan život budućih generacija.

Da bi se moglo cijeniti ljudsko djelovanje u tom smjeru, potrebno je poznavati osnovefunkcioniranja okoliša.

1.2. OKOLIŠ, SASTAVNICE, BITNI ČIMBENICI

1.2.1. UVODNO

Ernst Haeckel je 1869. g. (Generelle Morfologie der Organismen) utvrdio pojam«ekologija» - izvorno od gr čke riječi oikos = dom (domaćinstvo, mjesto za život), kaooptimalni način gospodarenja domaćinstvom uvažavajući prirodne okolnosti odnosnoekologiju kao znanost koja se bavi istraživanjima interakcija organizama i okoliša.

Danas pod ekologijom podrazumijevamo znanost o ovisnostima, s jedne strane izmeđuživoga svijeta i njegova okoliša, a s druge strane o društvenim tvorevinama (zajednicama) injihovim životnim prostorima.

U osnovi razlikujemo:-

prirodni okoliš,- izgrađeni okoliš i- socijalni okoliš.

Pod prirodnim okolišem podrazumijevamo okoliš koji nije izgrađen radom ljudi,dakle nasljedstvo je svemirskog i zemljanog razvoja tijekom milijuna godina. (Taj je prirodniokoliš, međutim, često i u sve većem obimu i intenzitetu pod utjecajem, oblikovanjem ikorištenjem od strane čovjeka: voda, tlo, zrak, biljni i životinjski svijet.)

Sukladno kazanom, ovdje uglavnom možemo govoriti o «ekologiji prirode», tj. biološkoj disciplini koja izučava uzajamne odnose između živih organizama i okoliša od

kojeg ovisi održavanje tih organizama.Pod izgrađenim okolišem podrazumijevamo okoliš izgrađen djelom čovjeka.Do neolitske revolucije (oko 8.500. g. st. prije Krista) čovjek živi i djeluje kao dio

prirode: nema stalnih staništa, koristi resurse prirode u nepromijenjenom obliku.U nelitu: stvaranje odnosno izgradnja naselja - sela, djelomično paljenje (kr čenje)

šuma radi stvaranja tla podobnog za obradu, poljoprivreda (ratarstvo i stočarstvo) je isključivinačin života – utjecaj na okoliš je minimalan.

Urbana revolucija (oko 33. stoljeća prije Krista): stvaranje urbanog društva, grade se iutvr đuju gradovi, izvode već smioni melioracijski radovi (brane, nasipi, umjetna jezera,odteretni kanali i sl.), grade se putovi, luke i sl.→ utjecaj na izvorni okoliš se pojačava.

Industrijska revolucija: (18. stoljeće): snažno iskorištavanje i prerada prirodnih resursa(minerali, energenti), a čega ranije nije bilo: povećalo se u nešto više od 200 godina za tisuće





puta. Razvoj prometnih sredstava i sustava omogućava naseljavanje do tada gotovonetaknutih prostora (Australija, N. Zeland, Sibir, Divlji zapad, ....) → izgrađene se površine

povećavaju za tisuće puta.Zato, kada govorimo o izgrađenom okolišu, podrazumijevamo djela ljudi: kuće,

stanovi – gradovi (naselja), tvornice, prometna i ostala infrastruktura, strojevi, prometnasredstva itd., što je gledajući povijesni razvoj globusa relativno novo, tek nekoliko stotinagodina.

Socijalni okoliš jest treća komponenta okoliša: pod njim podrazumijevamo odnoseizmeđu pojedinaca međusobno, pojedinaca i i različitih društvenih grupa odnosno odnose iinterakcije u društvu (narodu) i društvenim sustavima i socijalnim tvorevinama u kojimaživimo, a za opisivanje tih procesa ovdje govorimo o «humanoj ekologiji».

1.2.2. OSNOVNI POJMOVI

Živi organizmi nastavaju relativno uski površinski sloj zemlje, koji zovemo biosfera = prostor u kojem se događaju svi životni procesi, kao i okolni prostor koji omogućavaodvijanje tih životnih procesa odnosno protok energije i razmjenu materije i energije.

Biosfera se sastoji od:- površinskog dijela tla: litosfera (pedosfera, agrosfera),- vodenih površina: hidrosfera i- atmosfere.

Litosfera je kruta kamena kora odnosno vanjski ovoj zemlje debeo 10 km ispodoceana i do 70 km ispod gorskih masiva.

Životni se procesi uglavnom zbivaju u sloju pedosfere, gdje se nalaze bitne mineralnetvari: voda, zrak, biljni i životinjski organizmi, a koji je uglavom debljine od nekoliko dm do3,00 m. Pedosfera nastaje tvorbom tla, tj. drobljenjem litosfere pod fizičkim utjecajima,kemijski i djelatnošću živih organizama.

Sl. 1-1. Kemijski sastav listosfere





HidrosferaPod hidrosferom podrazumijevamo mora, jezera, tekućice i podzemne vode i posebni

dio, tj. kriosferu, koju čine ledenjaci i glečeri (koji inače sadrže oko 70% svih zaliha slatke

vode).

Sl. 1-2. Prikaz globalne cirkulacije morskih struja u oceanima

Atmosferase dijeli na troposferu (8 do 14 km, temperatura 15 do –50°C, tlak opada za 11

milibara s porastom visine za svakih 100 m), koju većina autora smatra jedinim dijelom biosfere (u atmosferi), zatim na stratosferu (14 do 50 km, temperatura od –50°C do 0°C, tlak je manji od 0,2 do 0,001 atm), mezosferu (50 do 80 km), jonosferu i egzosferu. Atmosfera ucijelini, a osobito troposfera štiti zemlju od svemirskog zračenja, meteora, hladnoće, tj.

omogućuje klimatske i druge uvjete za odvijanje životnih procesa. Na površini zemlje je zrakgust (oko 1,225 kg/m3, a na vrhu stratosfere već jako rijedak (nešto veći od 0,001 kg/m3).

Životna zajednica ili biocenoza (bios = život, koinosis = spajanje) je zajednicarazličitih populacija životinja, biljaka i drugih organizama (mikroorganizmi i dr.), koje žive naodređenom staništu, a uže su povezane međusobnim odnosima, posebice odnosima uhranidbenom lancu.

Pri tom je fitocenoza zajednica biljnih organizama, a zoocenoza zajednicaživotinjskih organizama.

Biotop (topos = mjesto) je životno stanište, odnosno prostorno ograničeno područ je nakojem obitavaju životne zajednice.

Životna zajednica (biocenoza) zajedno s biotopom (stanište) čini ekosustav.





Pod ekosustavom nadalje razumijevamo okvir za kruženje materije i energije od

anorganskih stanja, preko organske produkcije, stvaranja anorganskih sastavnih dijelova, te ponavljana ciklusa.

Protok materije (tvari) i energije ekosustavom:

1. Primanje i vezanje sunčeve energije (svjetlo) u procesu fotosinteze autotrofnih(zelenih) biljaka i fitoplanktona → primarna organska produkcija primarnih

proizvođača.2. Stvaranje primarne organske materije iz sirovina: neorganskih tvari: CO2 i H2O,

mineralnih soli i drugih tvari (sunčeva i kemijska energija).3. Transformacija primarne organske materije (hranidbeni lanci): biljojedi

(herbiflori) → mesojedi (karnivori) 1., 2,. 3. 4. reda → svejedi → utrošakenergije za održanje života.4. Razgradnja organske tvari: biljke i životinje i drugi organizmi (ljudi) iz mrtvih

organizama putem razgrađivača (mikroorganizmi, bakterije, muhe, stonoge,kornjaši, termiti i dr.) u anorganske tvari: mineralne materije, plinove(mineralizacija) i vodu odnosno aminokiseline prikladne za korištenje ufotosintezi.

5. Korištenje u točki 4. razložene materije za novo stvaranje organske materije → točka 1.

Sl. 1-3. Atmosfera zemlje –strukturalni prikaz





Sl. 1-4. Prikaz procesa fotosinteze

Ekosustavi su određeni dijelovi ili cijeline: močvare, šume, livade, pustinje, mora,gdje obitavaju životne zajednice u istim ili sličnim uvjetima.

Npr. šumski ekosustav čine:- zoocenoza: sisavci, ptice, ostali kičmenjaci, crvi, mekušci i ostali bezkičmenjaci,

mikroorganizmi (heterortrofne bakterije, gljive, amebe i dr.),- fitocenoza: šumska vegetacija (drveće, grmlje, trave, mahovine, lišajevi, gljive i

sl.)- biotop: atmosfera, šumsko tlo.

Biom ili makroekosustav čine skupine ekosustava na istim ili sličnim klimatskim područ jima (npr. biom tundre, biom tropske kišne šume, biom mediteranskog obalnog iotočkog područ ja, biom dijelova oceana, biom listopadne šume, biom tajge i sl.).

Temeljni čimbenici funcioniranja biosfere

Najvažniji abiotički čimbenici (fizički, kemijski) u većoj ili manjoj mjeri utječu narast, razmnožavanje i gustoću populacije. Razlikujemo rubne uvjete: ekološkog minimuma –

najmanji intenzitet abiot. čimbenika i ekološkog maksimuma: najveći intenzitet abiotičkihčimbenika u kojem organizmi mogu opstati. Za različite vrste organizama postoje različitiminimumi i maksimumi, a raspon tih vrijednosti nazivamo ekološkom valencijom.

Najvažniji abiotički čimbenici jesu:

a) temperatura (u pravilu raste brzina kemijskih procesa s povećanjemtemperature),

b) svjetlost – sunčeva je svjetlost nužna za stvaranje primarne organske produkcije,ali i za bitne cikluse (dan – noć – spavanje – aktivnosti bioritma) kod biljaka iživotinja,

c)

voda – gotovo sve kemijske reakcije odvijaju se u vodi ili u uvjetima visokerelativne vlažnosti; u vodi su nadalje otopljene mnoge bitne tvari za održanje





života; svaki organizam ima određenu količinu vode koja je bitna za održanježivota (kod čovjeka voda čini od 50 do 75% težine tijela),

d) metabolički plinovi: O2 i CO2, koji su apsolutno nužni u procesu stvaranja primarne organske produkcije, a gotovo svi živi organizmi trebaju za svoj

opstanak O2,e) u sastav živih organizama ulazi 13 izrazito važnih elemenata (a posebno su važniu procesu fotosinteze), koji čine 95% materije živih bića: ugljik, kisik, vodik,dušik, kalcij, natrij, fosfor, sumpor, magnezij, klor, kalij, jod, željezo i silicij,koji se još nazivaju makronutrijenti.

f) Ostalih 28 elemenata su tzv. elementi u tragovima odnosno mikronutrijenti, kojisu također važni za sastav živih organizama, ali u znatno ograničenimkoličinama, koje ako se prekorače imaju nepovoljno djelovanje ili djeluju poputotrova.

Osim abitotičkih čimbenika (neživih) u biosferi nalazimo biljne i životinjske vrste,

mikroorganizme, gljive, viruse, bakterije (koji su opet ovisni o abiotičkim čimbenicima), te sesukladno kazanom razlikuju: zoogeni, fitogeni, bakteriogeni, virogeni, priogeni a poseban suoblik (višestrukogog i višeslojnog učinka) antropogeni čimbenici.

Za biotičke čimbenike biosfere najvažniji su hranidbeni lanci odnosno hranidbene piramide: u osnovi hranidbeni lanac kreće s primarnom organskom produkcijom i stvaranjem biljne hrane za ostale organizme: biljojede, na što se nastavaju mesojedi te svejedi. (Npr. biommora kreće s fitoplanktonom kao producentom, zatim zooplanktonom kao konzumentom

prvog reda, planktonskim puževima, srdelama,mekjušcima i sl. kao konzumetnima drugogreda, te manjim ribama, mekušcima i pticama kao konzumentima trećeg reda itd.).

Čovjek je, osim kao dio hranidbenog lanca, mnogostruki biotički odnosno ukonkretnom slučaju antropogeni čimbenik - kao korisnik prirodnih dobara: šume (drvo),minerali (rude), energenti (nafta, plin i dr.), - zatim kroz intenzivnu poljoprivrednu

proizvodnju (umjetna gnojiva, herbicidi, pesticidi, genetski modificirane poljoprivrednekulture (biljke i životinje), hormoni i drugi aditivi, - promjenu mikro i makroklime, -istrebljenje pojedinih vrsta i unašanje stranih vrsta u autohtone ekosustave, - promjenu režimavoda, - te radi načina proizvodnje i načina života: kroz biološku, termičku, kemijsku iradiološku poluciju ekosustava odnosno okoliša uopće.

1.2.3. BITNI ANTROPOGENI UČ

INCI NA OKOLIŠ

1.2.3.1. Ošteć enje ozonskog sloja

Pod oštećenjem ozonskog sloja, “ozonskim rupama” odnosno stanjenju ozonskog sloja podrazumijevamo postupnu razgradnju ozonskoj sloja u stratosferi radi pojačane emisijeCFC plinova (freona), florida, flurida, dušičnih oksida, halogenih elemenata, sintetičkih

plinova na bazi halogenih hidrogena i drugih plinova uzrokovanih različitim ljudskimdjelatnostima. Ti plinovi razaraju molekule ozona, pri čemu je najaktivniji klor (Cl + O3 =ClO + O2, ClO + O = O2 + Cl → ponavljanje procesa).





Ozonski sloj je prvenstveno važan radi toga što zadržava ultraljubičaste zrake izsunčeva spektra i onemogućuje njihov dolazak na zemljinu površinu. Razlikujemo trimarkantne vrste ultraljubičastih zraka:

- UVA (valna duljina 320 do 400 nm) koje prodiru duboko u kožu, uzrokuju

oštećenje elastičnih vlakana kože, starenje kože, karcinome,- UVB (valna duljina 280 do 320 nm) uzrokuju rak kože, bolesti očiju, opekline,konjuktivitis, slabljenje imunološkog sustava, smanjenje intenziteta fotosintezekod biljaka i fitoplanktona, smanjivanje izlučivanja hormona i dr.

- UVC (valna dulljina 200 do 280 nm) izuzetno opasne (smatra se da bi mogle“spržiti” živi svijet na zemlji), ali srećom za sada ne stižu do zemlje.

Sl. 1-5. «Ozonska rupa» (ljubi č asto podru č je) – do sada najveć e registrirano stanjenje ozonskog sloja: 03. 09. 2000. g)

1.2.3.2. Globalne klimatske promjene (Global Climate Change = GCC)

Promjena klime označuje globalne klimatske promjene koje se posredno ilineposredno pripisuju ljuskim djelatnostima i koje mijenjaju sastav atmosfere. Pod različitimučincima klimatskih promjena podrazumijevamo takve promjene živog i neživog okolišauslijed GCC koje djeluju štetno na sastav i sposobnost samoobnove prirodnih i antropogenihekosustava, na funkcioniranje duštveno-gospodarskog sustava, kao i na ljudsko zdravlje i

dobrobit.





Razlog GCC su, smatra se, povećane emisije tzv. «stakleničkih» plinova, tj. plinovatroposfere koji povećavaju gustoću troposfere, potiču već postojeći staklenički učinak (da nijetog sloja temperatura površine zemlje bila bi u prosjeku 33°C niža). Povećanje koncentacijestakleničkih plinova u troposferi u stalnom je porastu od 1750. g. do danas, te je i temperatura

od toga razdoblja do danas u prosjeku porasla za oko 1°C. Posljednjih godina ta je promjenavrlo izrazita.«Glavni» staklenički plinovi jesu: ugljični dioksid, metan, dušikovi oksidi, CFC

spojevi, ugljikovodici. Smatra se da je antropogena emisija CO2 u zrak porasla od 3,7 Gt u1900. g. na više od 30 Gt u 2000. g. Glavnim razlozima povećanja njihovih emisija smatra seuništavanje šuma (udio oko 15%), korištenje energije iz fosilnih goriva (udio oko 50%),sintetički plinovi – kemijska industrija (udio do 20%), intenzivna poljoprivredna proizvodnja:uzgoj riže, korištenje umjetnih gnojiva, uzgoj goveda i povećane količine smeća (udio oko15%).

Tab. 1-1. Koncentracije stakleni č kih plinova 1756. i 2000. g.

- udio emisija izražen dijelovima volumena(i predmetni doprinos pojedinog plina globalnom zatopljenju)

Klimatske promjene ogledaju kroz:- povećanje prosječne temperature na zemljinoj površini,- povećanje temperatura oceana, povećanje razina soli u njima, mijenjaju se naglo

uvjeti života u oceanima, mijenja se intenzitet glavnih morskih struja,- širenje površina pustinja, a smanjenje površine šuma,- otapanje glečera i porast razine mora1,- smanjenje sniježnog pokrivača u sjevernim dijelovima (u 40 godina u prosjeku

za 10 cm godišnje),- povećanu učestalost padavina,- povećanu učestalost prirodnih tajfuna (uragani, tsunami, suše, poplave i dr.),- potencijalnu opasnost porasta površine mora u slijedećih 50 godina, što bi moglo

uzrokovati ugrozu za 1/6 svjetskog stanovništva, s nesagledivo teškim posljedicama za cijeli svijet.

1

Prema istraživanjima britanskih znanstvenika (podatak iz listopada 2009. g.) nastavi li se trend otapanja ledakoji je zabilježen posljednjih 15 godina, sav led na područ ju sjevernog pola zemlje otopiti će se u slijedećih 20godina.





Tab. 1-2. Koncentracije stakleni č kih plinova 1756. i 2000. g.

- udio emisija izražen dijelovima volumena(i predmetni doprinos pojedinog plina globalnom zatopljenju)

Sl. 1-6. Prikaz stakleni č kog u č inka djelovanjem atmosfere i zemljine površine

1.2.3.3. Prekograni č no oneč išć enje

Za prekograničnim onečišćenje zraka držimo glavnim krivcima emisije sumpornogdioksida, dušičnih oksida i krutih čestica kroz korištenje energije fosilnih goriva u prometu iindustriji odnosno energetici.

Ispuštene emisije pod utjecajem sunčevog svjetla i vlage u zraku transformiraju se uvrlo opasne spojeve koji sadrže dijelove sumporaste, sumporne, dušikaste i dušikove kiseline,





koji bivaju nošeni zračnim strujanjima u različitim slojevima atmosfere, te u obliku tzv.kiselih kiša mogu pasti na tisuće kilometara dalje od mjesta ispuštanja. (Primjerice 2002. g. uZagrebu je zabilježeno 12 do 40% kiselih kiša, na Medvednici 47%, Zavižanu 51%, u Pazinu22 % itd.).

Posljedice kiselih kiša su mnogostruke, ali najopasnije su za biljke. Uzrokuju klorozutj. žučenje lišća, gubitak listova, a osobito su ugrožene šume četinjača (u RH je kiselimkišama oštećeno oko 40 % stabala, a u Gorskom kotaru je srednje ili jako oštećeno 15 do 25%šumskog fonda).

Prekogranično se onečišćenje manifestira i kroz onečišćenja velikih rijeka koje nasvom putu do mora (ili ev. poniranja) prolaze kroz više različitih zemalja, prije svega krozemisiju iz industrijskih sadržaja koji su najčešće smješteni na tim rijekama, te putemispuštanja kanalizacijske nepročišene vode u taj recipijent.

Tab. 1-3. Udio kiselih kiša na nekim meteorološkim postajama u RH 2003. g.

1.2.3.4. Korištenje opasnih tvari odnosno otrova i drugi utjecaji

Prvenstveno ovdje podrazumijemo korištenje: pesticida (pestis = kuga, pošast, occidere = ubiti), tj. kemijskih spojeva za suzbijanje

kukaca (insekticida), gljivica (fungicida), korova (herbicida), bakterija (baktericida,antibiotika) i repelanata – za odbijanje (tjeranje) životinja, koji se pretežno koriste u

poljoprivredi (dospijevaju u hranu), industriji, prometu (koper – zaštita brodskog trupa, premazi željezničkih pragova i uklanjanje bilja oko željezničkih pruga pesticidima), ukućanstvu, kozmetici i ratovima (bojni otrovi).





Zajednička im je karakteristika da se sporo razgrađuju u okolišu, a neki ih organizmiakumuliraju (ne izlučuju). Pogubno djeluju na mikrofloru klorofila – pa slijedno tome na ribe,sisavce, ptice.

Umjetni radionuklidi mogu biti prirodnog ili antropogenog podrijetla, posjedujukancerogena i mutagena svojstva.

Sl. 1-7. Porast potrošnje umjetnih gnojiva u svijetu u razdoblju od 1960. do 1995. g.

Teške kovine u minimalnim količinama ne moraju imati štetno djelovanje, međutimkada se neke količine u organizmu prekorače uzrokuju teška oštećenja raznih organa čovjeka i

životinja. Najizrazitije su olovo (olovni spojevi) koji se akumuliraju u organizmu i uzrokujuoštećenja živčanog sustava, živa: koja može uzrokovati slijepoću, deformaciju ploda,omekšanje kostiju i dr., kadmij, koji dolazi do živih organizama prema fosfatnih umjetnihgnojiva može uzrokovati oštećenja bubrega, kostiju, arterosklerozu, zatim brom, berilij, nikali dr.

Nafta, koja dospijeva u sastavnice okoliša (u tlo, rijeke, jezera, podzemne vode, mora)ili kod crpljenja ili kod transporta (cjevovodi, cisterne, tankeri – velike ekološke katastrofe ilikod ratnih djelovanja (kod prvog iračkog rata u Perzijski zaljev je dospjelo oko 1 milijun tonanafte). Nafta je sama po sebi otrov. Nafta može sadržavati na desetine različitih otrova, asirove nafte mogu se jako se razlikovati prema količini sumpora i drugih supstanci o čemuovisi njihov negativni utjecaj na okoliš i tehnologija prerade u derivate.

Već 1 ppm ≈ 1 mikrogram nafte u l. litri vode čini vodu neupotrebljivom za piće, azagađenje blizine nekog izvorišta naftom izlivenom iz autocisterne može učiniti predmetnuvodu godinama neupotrebljivom.

Buka tj. zvuk koji smeta obično neugodno utječe na ljude, međutim na pojedineslojeve stanovništva koji su hiper osjetljivi na buku može vrlo nepovoljno djelovati,izazivajući nesanice, povećanje oboljenja srca i krvnih sudova, želučane smetnje ili čakdjelovati mutageno.

Elektrosmog = djelovanje elektromagnetskih polja oko određenih aparata (mobiteli,dalekovodi, antene odnosno odašiljači) može izazvati povećane šanse za tumorozna oboljenja,leukemiju i dr.





Primjeri korištenja otrova s kobnim posljedicama:

Tetraetil olovo – dodatak benzinu radi antidetonacije – izgaranjem benzina stvaraju seolovni oksidi koji se emitiraju u zrak, a njihovim disanjem dolazi do razaranja crvenih krvnih

tjelešaca, izaziva se anemija, paraliza, mentalna retardacija, deformacija fetusa i dr. (1998. g.međunarodnom konvencijom potpuno je povučen iz prometa).

DDT – sintetizirani insekticid, kristalni spoj netopiv u vodi, ali topiv u mastima, vrloučinkovito je doprinjeo eliminiranju malarije; mnogo kasnije je primjećeno njegovoakumuliranje u bioorganizmima u koncentracijama koje su milijun puta veće od početne;izaziva rak, ima mutagena svojstva, uzrokuje nakaznost ploda i dr.

1.2.4. BITNI UZROCI (IZVORI) ONEČIŠĆENJA OKOLIŠA

Tijekom jedne minute u svijetu se dogodi:- emisija od 40.000 t ugljičnog dioksida u atmosferu,- kr čenje 3,5 km2 šuma,- 100 novih motornih vozila u prometu,- naplavi se 60.000 tona zemlje,- poveća se broj stanovnika za 165,- izgradi se cca 1 km2 površina.

Prema jednoj anketi eksperata svjetskog ugleda, najvažniji su ekološki problemi

današanjice izraženi slijedećim ponderom zna

čaja:ekološki problem ponder

• promjena klime 5• nedostatak vode 3• zagađenje vode 3• širenje pustinja 3• izumiranje vrsta 2,5• smeće (odlaganje) 2• erozija tla 2• smetnje ekosustava 2• otrovi, kemikalije i sl. 1,5•

migracija u gradove 1,5• ozonske rupe 1,5• utrošak energije 1,5.

Izvori (uzroci) onečišćenja okoliša mogli bi se svrstati u 9 grupa:

1. Demografska eksplozija – snažan porast broja stanovnika na globusu i urbanizacija, tj. porast udjela gradskog

stanovništva, a osobito porast već velikih gradova i stvaranje megalopolisa, sve češće i na područ ju nerazvijenih zemalja.





Sl. 1-8. Razvoj broja stanovnika prema kontinentima- u razdoblju od 1950. do 2000 g. s procjenom do 2050. g.

Tab. 1-4. Broj stanovnika svjetskih mega-gradova- 1995. g. i procjena za 2015. g.





2. Industrija i energetika

Svaka industrija ima poluciju na okoliš, često se neposredno tlo i vode okoindustrijskih sadržaja desetljećima opterećuju sa stvarima rizičnim ili opasnim za okoliš (pritom ne valja zaboraviti da je industrija važan pokretač aktivnosti, ona je omogućila i početanrazvoj i status danas razvijenih zemalja).

Ukupno korištenje primarne energije u svijetu stalno raste (oko 1900 g. potrošnja jeiznosila 1.300 x 106 tona ekvivalenta ugljena, a ugljen i drvo bili su sirovina za 90 %

proizvedene energije; a 2000. g. to je iznosilo oko 12.000 x 106 t ekvivalenta ugljena s tim da je 35% energije potjecalo od nafte, 23 % od ugljena, 18% od prirodnog plina, 12 % od biomase, 7% od hidrocentrala i 5% od nuklearnih centrala).

Sl. 1-9. Razvoj potrošnje energije u pojedim regijama svijeta- izražen (prerač unato) u milijunima tona nafte u razdoblju 1971.-2010.

3. Otpad

Za razliku od pred nekoliko desetaka godina kada smo se jako nehajno odnosili prema problemu zbrinjavanja otpada (divlja odlagališta, odlagališta vrlo opasnih tvari bez zaštitnihfolija u odnosu na podzemlje, trpanje smeća u udoline i jame i jednostavno pokrivanje slojemzemlje – moguće zagađenje podzemnih voda i sl.), danas smatramo da s otpadom obzirom nanjegovu količinu i opasnost za okoliš treba vrlo brižljivo gospodariti. Principi su pri tom:izbjegavanje otpada odnosno smanjenje postojeće specifične količine i opasnosti otpada,odvojeno skupljanje otpada; vrednovanje otpada: recikliranje, regeneracija, oporaba; tekonačno odlaganje.





Sl. 1-10. Godišnja koli č ina ku ć nog smeć a i industrijskogotpada u zemljama EU (podatak za 1990. g.)

4. PrometDanas u svijetu ima preko 500 milijuna cestovnih vozila, koja troše preko 1/3 ukupno

potrošene energije. Računa se da će se brojka od 1 milijarde vozila postići oko 2030. godine.To uzrokuje povećanje potošnje nafte kao goriva (crpljenje zaliha i utjecaj na klimatske idruge promjene, u razdoblju od 20 godina automobilski promet producirao je 76% višeemisija ugljičnog dioksida, 68% više dušičnih oksida i 41 % više ostalih ugljikovodika), oko85 do 90% buke koja smeta ima izvor u automobilskom cestovnom prometu, godišnjeonečišćenje mora radi transporta s tankerima se računa s količinom od pola milijuna tona (bezhavarija), s tim da tome valja pridodati količine koje dolaze u more od obalnih rafinerija i

putem kanalizacije – više od 2 milijuna tona.





Sl. 1-11. Porast koli č ina putni č kih i teretnih kilometara u zemljama EU (15)- razdoblje 1985.-1997. g.

Tab. 1-5.Oneč išć enje zraka od antropogenih djelatnosti – udio u % (primarne emisije)

Onečišćivač Promet Proizvodnjaenergije

Poljoprivreda Industrijai otpad

Kućanstva

SO2 7 61 - 25 7NOx 60 22 - 14 4CO 60-71 1 1 18-25 10-15CO2 26 33 1 26 15Metan 1 0 45 53 1CxHy 41 - 18 34 7Amonijak ≤1 - 97 2,5 -

Izvor: Valić, F., Cigula, M., 2001. i drugi izvori.Udio cestovnog u ukupnom prometu: min 74% kod SO2, 80% kod CO2, 86-92% kod NOx, 95% kodCxHy, do 98% kod CO.





5. Poljoprivreda

Poljoprivreda se svakih danom sve više intenzivira, tako da odavno govorimo o tzv.industrijskoj poljoprivredi. Primijenjuju se nove agrotehničke mjere, veće količine fosfornih idušičnih i umjetnih gnojiva na bazi kalija (u SAD godišnje 83 kg dušičnih gnojiva po 1 ha),

biljke se više puta (i do 15 puta) godišnje prskaju pesticidima. Zemlja je iscrpljena iimunološki oslabljena te treba sve veće količine umjetnog gnojiva i pesticida. Oni s

poljoprivrednim proizvodima dospijevaju do ljudi i životinja.Dodatni je problem i velika nepoznanica sve veći udio genetski modificiranih

proizvoda (soja, uljana repica, voće, kukuruz i dr.) Neke se poljoprivredne površine slijedom industrijalizacije pretvaraju u građevinska

područ ja (Japan 9%, SAD 3 %, Italija i Njemačka po 3%). U ponekim je dijelovima svijetaerozija vrlo znakovita pojava.

6. Prirodni činioci

Ovdje podrazumijevamo promjene stanja okoliša, koje su uzrokovaneelementarnim nepogodama i dr. prirodnim nesrećama, na koje opet posredno djeluječovjek utječući na klimatske i druge promjene (suše, tajfuni, poplave, hurikani, uragani,tsunami, nagla topljenja snijega i dr.).

Erozijom tla gubi se oko 0,7 % plodnih tala godišnje, a erozijom su u nekimzemljama zahvaćene velike površine (Turska 74 %, SAD do 60 %).

Potresi mogu doprinjeti izazivanju neželjenih emisija iz industrijskih i drugih postrojenja, te izazvati vulkanske reakcije i velike plimne valove (tsunami). Erupcijevulkana veliki su onečivači okoliša (vulkanski pepeo, lava, sumpor) tako da utjecajno

područ je treba mnogo desetljeća da se oporavi (u povijesti su nestali cijeli gradovi, npr.Pompeji, ili civilizacija – Atlantida).

7. Ostali uzročnici- nedovoljna ekološka svijest,- provođenje ideje da prirodu treba pokoriti čovjeku,- znanstvena spoznaja o onečišćenju i posljedicama onečišćenja okoliša dugo

nije postojala,

-

«industrijalizacija pod svaku cijenu» donijela je pogrešno lociranjeindustrijskih sadržaja i nedovoljnu ili nikakvu zaštitu okoliša,- ograničene materijalne mogućnosti društva, osobito onih siromašnijih (5%

izdvajanja za zaštitu okoliša u zemlji s 50.000 dolara bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika znači izdvajanje od 2.500 dolara godišnje, a 0,5 %izdvajanja – nikad to nije više u tim zemljama, u državi s 1000 dolara bruttodruštvenog proizvoda iznosi 5 dolara),

- uništenje okoliša slijedom ratnih razaranja (nekad luk i strijela, danasnuklearne bombe, napalm bombe, uništavanje šuma (u Vijetnamu je 1/6 šuma

potpunio uništeno ratnim djelovanjima, prije svega napalmom i otrovima) i dr.





1.2.5. PRIVITAK:

PISMO INDIJANSKOG POGLAVICE SEATTLE-A (1809-1866.) upu ć eno 1854.godine predsjedniku SAD-a (velikom bijelom poglavici), kao odgovor na ponudu

ameri č kog predsjednika u svezi ponude za kupnju indijanskog teritorija





2. SITUACIJA I ZADAĆE U VEZI S OKOLIŠEM

2.1. SITUACIJA U SVEZI STANJA OKOLIŠA

Biosfera, kao mjesto života čovjeka, životinja i biljaka niz je vema složenihekosustava odnosno bioma, gdje jedan čimbenik okoliša ovisi od drugima, koji su opetkemijski, fizikalno ili biološkim krvotokom najuže povezani. Dirnemo li u jednu kariku togsustava, utječemo na cijeli sustav.

Dakle, zaštita okoliša ne može se odnositi samo na jedan čimbenik.Zadaća nam je: sve elemente eko sustava, gledajući u makrosmislu: vodu, zrak, tlo, biljne i životinjske zajednice održati u njihovu prirodnu obliku, jer to pretstavlja osnovu inašega života, tj. života čovjeka.

Upravo prirodni egzistencijalni čimbenici našega života jesu: čisti zrak koji neprestanoudišemo, čista voda za piće, dovoljno sunčeve svjetlosti, plodno (nezagađeno i neotrovno tlo),zdrave namirnice, dovoljno zelenih površina, kako u područ jima ljudskih staništa (naselja)tako i izvan njih) itd.

U najkraćem pogledu, mogli bismo današnju predmetnu situaciju opisati na slijedećinačin:

- naš se prirodni i izgrađeni okoliš sve više životno ugrožava i postajeneprijateljskiji u humano-ekološkom, psihološkom i socijalnom pogledu.

- zagađenje (i zatrovanje) najvažnijih prirodnih osnova za život: vode, zraka i tla ustalnom je porastu i poprima gdjegdje kritične granične vrijednosti,

- porast zagađenja još je uvijek eksponencijalan,- većina se tih procesa ne da lokalizirati (plinovi iz visokih dimnjaka Poljske,

Istočne Njemačke i drugih zemalja utjecali su bitno na smanjenje biološkeraznovrsnosti pa i pomore ribe u jezerima Švedske), već djeluju na prirodu većih

prostora, pa čak na promjene većih dijelova ili cijele biosfere odnosno geosfere(stanjenje i uništenje ozonskog sloja, učinak staklenika) → dakle mnogi su

problemi rješivi tek na međ

unarodnoj razini,- ne znamo točno u kojoj su mjeri ti procesi ireverzibilni, naročito pod uvjetomgospodarski podnošljivih izdvajanja u nekom doglednom vremenu,

- svi se mi nalazimo (manje ili više) pod utjecajima umjetnih tehničkih podražaja,kao što su buka, umjetno svjetlo, velike brzine, potresanja (vibracije), umjetnazračenja i dr., kojima čovječ ji organizam stotine godina nije bio izložen, aživotinjskim je i biljnim organizmima to sasvim nešto novo nakon milijunagodina.





2.2. ZADAĆE U SVEZI S OKOLIŠOM

Na temelju gore kazanog slijede zadaće:

1. Za cjelokupno područ je:- održati dosadašnje stanje i sastav biosfere:

- u pogledu zraka - zrak koji udišemo (u užem smislu), kao i atmosfere (uširem smislu): s jedne strane ozonskog sloja kao zaštitne komponente, a sdruge strane sastavnica troposfere, osobito stakleničkih plinova (CO2,CH4, N2O, H2O, FCKW i SF6) u troposferi radi spriječavanja globalnogzatopljenja i spriječavanja povišenja razine mora, kao regulatora klime nazemlji,

- u pogledu vode (pitka voda kao nasušna potreba za održanje i reprodukcijuorganizama),

- u pogledu tla (zdrave namirnice i dr.);- smanjiti količine otpada (manja količina ambalaže i za razgradnju, oporabu i

recikliranje pogodniji materijali, razvrstati ga, dio reciklirati, dio koristiti za prihranu (gnojivo) u poljoprivredi i proizvodnju biogoriva i energije, a ostatak pohraniti (odložiti, na odgovarajući način spaliti i dr.) na način da ne ugrožavaokoliš (zrak, voda, tlo);

- poticati uporabu obnovljivih energetskih izvora (smanjenje uporabe fosilnihenergenata);

- poticati promjenju potrošačkih navika (u smjeru nabavke i korištenja trajnijihdobara),

- poticati razvoj tehnološko-ekoloških programa istraživanja i primjene simplikacijom dogradnje odgovarajuće zakonske regulative u svezi zaštiteokoliša i predmetnog sustava poticaja i sankcija.

2. Za urbanizirana područ ja (naselja, građevine i sl.)- putem odgovarajućih programa i poticaja bitno povećati toplinsku izolaciju

zgrada (manja potrošnja energenata za grijanje, hlađenje → pozitivan utjecajna klimu i dr.);

- razviti programe eksperimentalne odnosno humane gradogradnje i programzelenih površina u urbaniziranim područ jima.

3. Za razvijena agrarna područ ja- koristiti isto zemljište (tlo) za različite kulture u vremenskim pomacima gdje

god je to moguće odnosno spriječiti monokulture (bioraznolikost tlaomogućuje dugoročno uspješnu poljoprivrednu proizvodnju),

- koristiti neutralnija i biorazgradiva zaštitna sredstva (pesticidi, herbicidi),- koristiti sve više bioloških sredstva za prihranu (organski kompost i sl., a

smanjivati udio umjetnih gnojiva (nitrati, fosfati i kalij) odnosno primijenjivati principe tzv. miroljubive poljoprivrede.

4. Za agrarno problematična područ ja- zadržati postojeće stanje, tj. veličine područ ja radi očuvanja globalnih odnosa

na našem planetu, pri čemu možemo razlikovati tri osnovna tipa područ ja:





- dijelove korištene samo za ekstenzivnu proizvodnju (poljoprivreda –osobito stočarstvo i šumarstvo),

- dijelove pod zaštitom kao posebno vrijedna prirodna područ ja (park prirode, nacionalni park, močvare i drugi prostori),

- ostale kompenzacijske prostore u odnosu na izgrađene površine.

Instrumentarij

1. Edukacija u cilju stvaranja svijesti o okolišu i njegovu ustrojstvu, te važnostinjegova održanja za opstanak čovjeka.

2. Integracija istraživanja, planiranja i mjera provedbe – timski rad svih struktura igrađanstva odnosno javnosti.

3. Razvijanje svijesti o hitnosti djelovanja odnosno ireverzibilnosti procesa (kodnekih antropogenih djelovanja na okoliš postignut je trenutak: «point of no

return», dakle jeftinije je danas poduzeti akciju nego za 5 godina kada može bitivišestruko skuplje).

4. Pravne pretpostavkeEkologija i zdravi okoliš je dobro svih, društvena, vrlo široka disciplina (ono štouradiš na svome posjedu nisi samo sebi učinio, npr. kisele kiše koje uništavajušume i jezera nisu lokalno uzrokovane, kao ni globalno zatopljenje – odatle

poruka: «misli globalno, djeluj lokalno»), što implicira promjenu pravnih normi(zadiranje u odnose vlasništva, građansko i imovinsko pravo – stoga se zaštitaokoliša od nekih grupacija proglašavala subverzivnom djelatnošću; pretpostavka jedakle žrtvovanje dijela svoje slobode za dobro svih). Zato: razvoj zakonodavstva usvezi zaštite okoliša na svim razinama: međunarodne konvencije, protokoli i dr.europsko zakonodavstvo (vidjeti: poglavlja 11. i 12.), nacionalni zakoni, propisi i

programi (vidjeti poglavlje 3.) u svezi sa zaštitom okoliša.

5. Organizatorske pretpostavke- izrada i provođenje programa zaštite okoliša na međunarodnoj razini:

međunarodne institucije – vidjeti Privitak 2; učinkovite strukture državneuprave za striktno provođenje zakona i propisa i međunarodnih obveza,

- učinkovite samoupravne strukture na razini regija i lokalnih zajednica na izradilokalnih programa kao i provedbi predmetnih dijelova međunarodnih,nacionalnih i lokalnih programa u zaštiti okoliša, npr. «Lokalna Agenda 21» -vidjeti poglavlja: 3., 11. i 12.

6. Ostalo- cjelovito izvješćivanje javnosti o stanju i promjenama okoliša i njegovih

sastavnica (to je jedan od temelja našeg Zakona o zaštiti okoliša),- sudjelovanje javnosti u programima i zahvatima u prostoru, koji bi mogli imati

znakovitoga utjecaja na okoliš,- odgovornost onečišćivača okoliša za njegovo saniranje odnosno otklanjanje

štete, uključujući i nadoknadu posrednih troškova,- stalna kontrola – monitoring sastavnica okoliša, napose građevina (pogoni i

transportni putovi) koje su potencijalni onečišćivači okoliša,- akcije organizacija civilnoga društva (Green Peace, World Social Forum, Eko-

kvarner, Zelena akcija, Zelena Istra i dr.),- međunarodni, nacionalni i lokalni poticaji za održivi razvoj: korištenje

obnovljivih energetskih izvora (vodeni tokovi, vjetar, sunce, plima i oseka,





geotermika, poljoprivredne kulture i dr), konzumacija samo ekološki proizvedenih dobara,

- porezi i kazne za proizvođače ekološki nepovoljnih proizvoda – sve doograničenja i zabrana proizvodnje i prometa određenih proizvoda (FCKW –

plin (sprayevi, klima uređaji, frižideri), bezolovni benzin (automobili), proizvodi bez fosfata (sredstva za pranje rublja i sl.),- izgradnja sustava znanstvenog istraživanja u ekološkom područ ju

(koordinacija ekoloških istraživanja).

7. Prostorno planiranje i planiranje u zaštiti okoliša- izrada odgovarajućih dokumenata i programa glede održivog razvoja i zaštite

okoliša na svim razinama i njihovo provođenje: Strategija održivog razvojadržave i Plan zaštite okoliša države, i Programi zaštite okoliša županije i grada(općine), Izvješće o stanju okoliša države, županije i grada (općine), Strategijazaštite morskog okoliša, Strategija gospodarenja otpadom države i Plangospodarenja otpadom županije, grada i općine, Državni plan za zaštitu voda idr.

- provođenje standardiziranih postupaka ocjene utjecaja na okoliš (procjena,određivanje mjera zaštite, provođenje monitoringa odnosno nadzora i dr.) islično:- Procjena utjecaja na okoliš – za pojedinačne zahvate odnosno građevine,- Strateška procjena utjecaja na okoliš – za strateške studije i programe- Planovi intervencija u zaštiti okoliša i slični postupci (planovi unutar

radnih organizacija koje su potencijalni onečišćivači okoliša (Obavijesti ozaštiti okoliša i Izvješće o sigurnosti) i planovi intervencija za pojedinamakropodruč ja, npr. za more, kopno, vode; zatim planovi intervencija na

razini županija, gradova i općina,- međunarodne konvencije, propisi i standardi RH glede prijevoza, prekrcajai skladištenja opasnih tvari i dr.

- izrada i provođenje dokumenata prostornog uređenja:- Strategija prostornog razvoja države, Program prostornog uređenja države,

Izvješća o stanju u prostoru države, županije i općine, Prostorni planžupanije, Prostorni plan područ ja posebnih obilježja, prostorni planuređenja općine ili grada, Generalni urbanistički plan, Urbanistički planuređenja i Detaljni plan uređenja, pri čemu ističemo:

- Prostorni plan uređenja općine ili grada, tj. jedinice lokalne samoupravenajvažniji je dokument razvoja u prostoru, a isključivo je u nadležnosti

gradova i općina, kojim se, između ostalog utvr đuje: raspored namjenezemljišta (važnih ili za okoliš incidentnih građevina), mjere očuvanjaokoliša, određenje prirodnih prostora za zaštitu, zabrana sječe šuma,ograničenje građevinskih područ ja određenje predviđenih građevina izahvata za koje valja provesti postupak procjene utjecaja na okoliš i dr.

- Programi unapređenja stanja u prostoru: priprema studijske dokumentacijeu pogledu zaštite okoliša i u pogledu zaštite okoliša u predstojećim

prostornim i urbanističkim planovima, te sanacije onečišćivača,





8. Sredstva

Zdrav okoliš košta novaca, a koštati će sve više i više, ukoliko se pravovremeno predmetno u njega ne ulaže.

Općenito se drži da valja aspektirati s jedne strane međunarodna sredstva(izdvajanja bogatih zemalja) za bitna istraživanja, programe i zahvate od globalnoginteresa, a s druge strane ona na razini suverenih država (ev. dijelom ivišenacionalnih asocijacija), gdje sredstva za zaštitu okoliša čine odgovarajućiudio u društvenom bruto proizvodu (BDP). Smatra se da taj udio narednihdesetljeća treba iznositi najmanje 2%, a neke prognoze govore i o izdvajanjima od10% BDP-a. (Danas se u razvijenim zemljama izdvaja od 2 do 4 % BDP, a kodmanje razvijenih, npr. europske tranzicijske zemlje, od 0,1 do 0,3 %).Prema Strategiji gospodarenja otpadom RH (Hrvatski sabor, 14. 10. 2005) urazdoblju: 2006. – 2015. g. (10 godina) predviđa se godišnje ulaganje iz Državnog

proračuna za gospodarenje otpadom na prostoru države od 60 do 150 milijuna

EUR-a, a u cijelom predmetnom razdoblju: ukupno 975 milijuna EUR-a.





2.3. TIJEK UTJECAJA NA OKOLIŠ I MOGUĆE SMANJENJE ŠTETNIHUTJECAJA

Sl. 2-1. Tijek utjecaja na okoliš i (mogu ć e) smanjenje štetnih utjecaja - shema





2.4. PRIMJER BUKE

kao komponente opterećenja okoliša(zaštita od buke cestovnih prometnica)

2.4.1. UVODNO

Osim iznalaženja ekvivalentne razine buke okoliša na osnovi odgovarajućihinstrumenata, tj. zvukomjera, za istu se često postavlja zahtjev prethodnog proračuna u

postupku « procjene utjecaja na okoliš », te proračuna buke kod glavnog projekta ceste (ev.željezničke pruge i sl.), kako bi se mogao izraditi i odgovarajući Projekt zaštite od buke.

Različite zemlje su stoga utvrdile različite postupke (algoritme) za predmetni

prorač

un

1

.Pri tom su najvažniji slijedeći parametri:a) komponente koje utječu na razinu emisije (ekvivalentna razina buke u točki

emisije), b) komponente koje utječu na razinu imisije (ekvivalentna razina buke okoliša u točki

imisije – pročelje zgrade na odgovarajućoj visini od tla – danas uobičajeno navisini od 4,0 m),

c) dopuštene imisijske vrijednosti ekvivalentne razine buke okoliša za različitenamjene prostora (npr. za zonu namijenjenu oporavku to je danju 50 dBA, a noću40 dBA, a za zonu mješovite namjene danju 65 dBA, a noću 50 dbA i sl. → vidjetiTab. 2-1.).

Cilj je, dakle, aktivnim mjerama zaštite – na mjestu emisije ili pasivnim mjeramazaštite od buke – na mjestu imisije, dovesti ekvivalentne razine buke na dopuštene vrijednosti.

Iz priloženog članka (I. Brozović, «Ceste i mostovi», 1993. g. – vidjeti poglavlje:2.4.5.) razvidno je koje su bitne komponente utjecaja na emisiju buke i komponente kojeutječu na proračun emisijskih vrijednosti. Nadalje je u članku, fokusirajući se na izraz lz, utvr đen način sukcesivnog određenja potrebne visine standardnih zidova (barijera) za zaštituod buke uz ceste.

Njemačke odrednice za zaštitu od buke na cestama iz 1990. g. išle su korak dalje. Unjima su prikazani dijagrami → vidjeti grafičke priloge (Sl. 2-10.), u kojima je za tipske

poprečne presjeke ceste prikazano smanjenje razine buke u ovisnosti od visine zaštitnihzidova te razlici visina i horizontalnoj udaljenosti između mjesta emisije i mjesta imisije, da

bi se dobile odgovarajuće imisijske razine buke.

Na koncu su prikazani grafički primjeri rasprostiranja odnosno smanjenja razina bukekod građevina – u horizontalnom i vertikalnom pogledu (Sl. 2-11. do Sl. 2-14.). Ti podaci su

1 Europska je komisija 06. 08. 2003. g. objavila službeni dokument: Preporuke Europske komisije o

smjernicama prorač unskih metoda ..., u kojem je za cestovni promet preporučena francuska metoda proračuna: NMPB-Routes-96 (SETRA-CERTV-LCPC-CSTB) od 10. 05. 1995. g, kojoj je dan novi

EU naziv: «XPS 31-133», koja dugoročno vrijedi za sve

članice EU, a odmah ga moraju primijenjivatičlanice, koje nisu do sada imale standardizirane nacionalne postupke proračuna.





dobiveni eksperimentalno, a koriste se u različitim programskim paketima za proračunimisijskih razina buke (u gradskim prostorima).

Tab. 2-1. Najviše dopuštene ekvivalentne razine buke okoliša prema našem propisu (Narodne novine br. 145-04)

Sl. 2-2. Porast ekvivalentne razine buke slijedom porasta broja motornih vozila na cesti

Udvostru č enjem broja vozila poveć ava se ekvivalentna razinabuke (emisijska vrijednost) za 3dBA.

(Smanjenjem protoka na polovicu,

npr. od 1000 voz/hn na 500 voz/hsmanjuje se ekvivalentna razinabuke za 3 dBA)





Sl. 2-3. Raspon č ujnosti ljudskog uha proteže se u velikom rasponu tlaka zraka, tj.

5 milijuna naprama 1.Slika prikazuje izvedenu praktičnu jedinicu za mjerenje razine zvuka: decibel (dB)u odnosu na fizikalne veličine tlaka zraka, pri čemu je vrijednost 0 dB granicačujnosti, a 130 dB granica bola.(Pri polijetanju supersoničnog zrakoplova razina zvuka odnosno buke iznosi 150dB, a svemirske letjelice – rakete i do 170 dB.)

Izvor: «Enviromental Noise». – Nearum (Denmark): Bruel & Kjaer, 2001.





Sl. 2-4. Izofone: «Krivulje istih razina glasnoć e».Prikaz osjetljivosti ljudskog uha u ovisnosti o dva parametra: frekvenciji(Hz) i razini zvučnog tlaka (dB).

Izvor: «Environmental Health Criteria for Noise». - Geneve: Task Group onEnvironmental Health Criteria for Noise, 1980. - na internet adresi:www.inchem.org/documents/ehc/ehc012.htm.

- Lden = ekvivalentna stalna (dugotrajna) razina zvuka – u dBA (dan-večer-noć),uključuje vrijednosti zvuka prema normi ISO 1996 2 za dan, večer i noć: Lday, Levening iLnight, pri čemu se dan računa u trajanju 12 sati, večer 4 sata, a noć u trajanju od 8 sati:Lden

3 = Lday + Levening + Lnight,

- s tim da se različito vrednuje buka u razno doba dana, te izraz ima slijedeći matematičioblik (izrađeno temeljem HRN):

( ) ( )

⎟⎟ ⎠

⎞⎜⎜⎝

⎛ ⋅+⋅+⋅=

++

10

10L

10

5L

10

L

den

nighteveningday

108104101224

1 log10L

2 Predmetna hrvatska norma je: HRN ISO 1996-1:2004 i HRN ISO 1996-2:2000.3 Lden se referira cjelogodišnjim razdobljem, a utvr đena je kao jedinstvena mjerna jedinica odrednicama

Europske unije 2002. g. radi harmonizacije i usporedbe vrijednosti u svezi s bukom okoliša među članicama EU- prema odrednici EU br. 2002/49/EC od 18. 07. 2002.





Za ocjenu utjecaja buke važne su predmetne imisijske vrijednosti u dBA na najjačezvukom (bukom) opterećenom pročelju zgrade.

Sl. 2-5. Razina buke u cestovnom prometu u ovisnosti o veli č ini protoka

Protok [voz/h]

Sl. 2-6. Razina buke u cestovnom prometu u ovisnosti o udjelu teretnih vozila

Udio teretnih vozila [%]

Sl. 2-7. Razina buke u cestovnom prometu u ovisnosti o udaljenostiod ceste i visini zida (barijere) za zaštitu od buke

- autocesta s PGDP od 80.000 voz/24 h

Udaljenost od ceste





2.4.2. OSNOVNI UTJECAJI I IZVORI BUKE

Buka ima mnogostruke utjecanje na pojedine osobe i društvo u cjelini.

U osnovi intenzitet utjecaja buke raste s porastom razine zvuka, iako je pri tomsmetnja koja se doživljava različita kod pojedinih grupacija osoba.

Doživljaj razine odnosno težine ili intenziteta smetnje nerijetko ovisi o aspektima kojinisu nužno akustički odnosno fizikalni, već primjerice o sociološkim karakteristikama,

biološkom ritmu, psihološkim situacijama i osobnim stavovima osoba na koje djeluje, kao idrugim moderirajućim čimbenicima.

Razmatranje utjecaja buke odnosno povišenih razina zvuka na stanovništvo moglo bise svrstati u tri osnovne grupe:

1. Utjecaji buke na zdravlje:- gubitak dijela sluha,- smetnje vegetativnog sustava,- utjecaj na povišenje krvnog tlaka, rada srca i krvotoka,- smanjenje kvalitete (dubine) sna,- glavobolja.

2. Psihološki i sociološki utjecaji:- smetnja (opterećenje) općenito,- poticanje stresnih stanja, nervoze i agresivnosti,- poticanje stanja nemoći (pasivnosti i tsl),- smanjenje radne sposobnosti,- izazivanje ljutitosti,- smetnja kod razgovora ili potpuno onemogućavanje komunikacije,- socijalna segregacija u urbaniziranom područ ju – stvaranje «bučnih geta»

odnosno «sluminizacija»,- smanjenje ili onemogućavanje prirodnih obrambenih reakcija ljudi i sl.

3. Gospodarski utjecaji:- smanjenje vrijednosti nekretnina i najamnina u područ jima «pogođenim»

bukom,

- iziskivanje troškova za zaštitu od buke,- porast troškova liječenja osoba smetanih bukom,- troškovi radi smanjenja radne sposobnosti – u procesu rada,- povišeni troškovi za prostorno planiranje i uređenje prostora.

Važno je spomenuti još dvije karakteristike u svezi s bukom:

- buka proizvodi neposredne učinke samo kod nastajanja (prolaza prometnihsredstava, rada pogona i sl.) – dakle nema akumuliranja i naknadnogdjelovanja imisije buke – kao npr. kod onečišćenja zraka (NOx, SO2 , CO,

CO2 , H2S i sl.), tla ili vode,





- buka djeluje samo mjestimično - lokalno (ne globalno kao što je toonečišćenje zraka), dakle na određeni dio populacije, a obzirom na udio

pogođenog stanovništva njihov je «lobi» u pravilu slab (nedostajesolidarnost drugih), te slijedna zaštita nije adekvatna izvazvanoj smetnji.

2.4.3. POGO ĐENOST STANOVNIŠTVA POJEDINIM RAZINAMA BUKE

U zemljama Europske unije (15 zemalja, 1999. g) svaki je drugi stanovnik bio izloženrazinama buke višim od 55 dBA, koja je uzrokovana prometom (cesta, željeznica, zračni

promet).Udio stanovništva EU izložen razinama buke višim od 65 dBA iznosio je 1980. g.

15%, a 1990. g. 26% - iz čega je očigledan znakovit porast utjecaja buke na stanovništvo.

32.2% ukupnog stanovništava EU (15 zemalja, 1994. g.), tj. svaki treći stanovnikodnosno ukupno 122.3 milijuna izloženo je razinama buke većim od 55 dBA, a kojima jeuzrok cestovni promet.

10% ukupnog EU- stanovništva izloženo je buci većih razina od 55 dBA, a koja jeuzrokovana bukom tračničkih vozila (željeznica, tramvaj, metro), dok je bukom zračnog

prometa (kao najneugodnijim izvorom pogođeno oko 4 % stanovništva (15,2 milijuna st.).

Tab. 2-2. Udjeli stanovništva prema intenzitetu smetnje od buke(Austrija, 1991. g.)

Izvor (uzrok) smetnje Udio stanovništva kojidoživljava smetnju – u %

Cestovni promet 70Željeznički promet 6Zračni promet 6Ostali promet 1Ukupno od prometa 83Ostali izvori 17

Udio cestovne buke preteže ne samo u prometnoj već u ukupnoj buci i on je «krivac»za jake i vrlo jake smetnje u barem 70% svih slučajeva → vidjeti Tab. 2-1. i Tab. 2-2.

Tab. 2-3. Smetanost stanovništva prometnom bukom- prema vrstama prometa (Njemačka, 1994. g.)

Uzrok (izvor) Udio stanovništva kojidoživljava smetnju – u %

Cestovni promet 76Željeznički promet 34Zračni promet 25





Tab. 2-4. Preporuke svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u svezi podnošljivihrazina (komunalne) buke u karakteristi č nim prostorima

1 2 3 4 5

Karakteristični Kritični - znakoviti učinak Preporučena Vrijeme Najveća razina

prostor na zdravlje (ukoliko se (podnošljiva) izloženosti zvuka izmjerena

prekorači preporučena razina razina zvuka [sati] tijekom vremena

zvuka) LAeq [dBA] iz kolone 4

LAmax [dB]

Ozbiljna smetnja,danju i navečer 55 16 -

Otvoreni prostori Promjenjiva smetnja, danju i

navečer 50 16 -

Boravak u Specifični utjecaji i promjenjiva

kući smetnja danju i navečer 35 16 -

Spavaće sobe Smetnje kod spavanja, noću 30 8 45

Izvan spavaćih Smetnje kod spavanja, noću 45 8 60

prostora

Školski i predškol.

vrtići, učionice i sl) Specifični utjecaji,smetnje 35 kod boravka -

zatvoreni prostori prilikom komunikacije

Predškolski

prostori (vrtić) Smetnje kod spavanja 30 za vrijeme 45

namijenjeni spavanja

spavanjuOtvoreni školski

prostori (igrališta, Smetnje 55 za vrijeme -

dvorišta i sl.) igre

Bolnice, sobe za Smetnje kod spavanja noću 30 8 40

bolesnike Smetnje danju i navečer 30 16 -

Industrijski

prostori,prometna Smetnje kod prijema govornih 70 24 110

područ ja unutar i informacija, utjecaji na

izvan (zatvoreni i oštećenje sluha

otvoreni prostori)

Priredbe, zabave Utjecaji na oštećenje sluha 100 4 110i sl. - manje od 5x izloženosti

godišnje

Javni skupovi

(zatvoreni ili Utjecaji na oštećenje sluha 85 1 110

otvoreni prostori)

Muzičke i slične Utjecaji na oštećenje sluha 85 1 110

priredbe

Impulsna buka

(vatromet, lansi- Ozbiljna oštećenja sluha - - 130

ranje rakete,

pucanje)





Stanovnici gradskih područ ja (velika gustoća stanovanja) i stanovnici nastanjeni na

otvorenim prostorima – izvan naselja u pretežno obiteljskim zgradama različito akceptirajuiste razine buke.

Gradski stanovnici pokazuju znatno više pragove tolerancije u odnosu na iste razine buke nego ostali stanovnici.

Za svakog drugog gradskog stanovnika razina buke od 67 dBA predstavlja značajnu(vrlo jaku) smetnju, a kod svakog drugoj stanovnika vangradskih područ ja takva smetnjanastupa već kod razina viših od 54 dBA4.

Za razine ≥ 65 dBA glavni je «krivac» u EU- zemljama cestovni promet i to u više od90% svih slučajeva, dok je željeznica bila uzrokom u udjelu od 1,7%, a zračni promet sudjelom od 1 %.

2.4.4. PRIKAZ BUKE KAO ČIMBENIKA OPTEREĆENJA OKOLIŠA

- prema grafi č kom prikazu: «Tijek utjecaja na okoliš i (mogu ć e) smanjenje štetnihutjecaja – shema» (Sl. 13-12.)

Ako bismo u najkraćim crtama željeli, u skladu s prije iznijetim grafičkim prikazomtoka između izvora onečišćenja i objekata utjecaja (Sl. 2-1.), opisati problem cestovne bukekao komponente okoliša, tada imamo:

Izvori onečišćenja (emisija) – utjecaji na razinu emisije:

- broj vozila, struktura prometnog toka (vrste vozila), raspored tijekom dana/noći i umanjim intervalima, brzina vozila, uzdužni profil ceste (nagibi), stanje vozila iguma (starost, kvaliteta), način vožnje (stupanj prijenosa), vrste i stanje kolničkogzastora i dr.

Mediji onečišćenja

- zrak, (izuzetno u gradskim sredinama i tlo – izgrađena površina koja prenosivibracije odnosno zvuk nižih frekvencija).

Modulatori

- pozicija ceste i okolnog terena između ceste i mjesta imisije (topografija u poprečnom smislu o odnosu na trasu ceste), klimatski uvjeti: vjetar, temperatura,vlaga, (inverzne klimatske situacije), udaljenost mjesta emisije i imisije i vrste igustoća zelenila na tome putu, standard života (bogatije države mnogo više ulažuu zaštitu od siromašnih – koje u ovom slučaju (buka) najčešće ništa ne

poduzimaju) i dr.

Imisijski kanali

- slušni organ (privremeni gubitak dijela sluha ili trajno oštećenje sluha), ostaliučinci na druge organe, pa čak i cijeli metabolizam čovjeka - napose u

4 Dvadeset identičnih izvora buke, od kojih svaki proizvodi razinu od 54 dB daje u fizikalnom pogledu ukupnurazinu buke od 67 dB – op. aut.





niskofrekventnom područ ju), vizualni učinci (psihološki doživljaj buke je veći kodizravnog pogleda na kolonu vozila).

Objekti utjecaja

- ljudi (sluh, metabolizam, probava, kardiovaskularne bolesti, utjecaj na mutaciju ploda), građevine (potresanja), životinjski svijet (neke vrste izbjegavaju okolišceste radi buke).

Mogućnosti utjecaja na emisiju I (smanjenje razine emisije)

- ograničenja razine buke kod vozila i automobilskih guma: proizvođači (atestiglede buke neovisnih licenciranih organizacija) + redovne kontrole (kod tehničkog

pregleda vozila) → «tiša vozila»,- poticaji proizvođačima još «tiših vozila» (npr. premija za svaki dBA ispod

dozvoljene vrijednosti) i porezi za proizvođače «bučnih vozila»,- zabrane prometovanja određenim vrstama vozila na određenim odsječcima cesta

uvijek ili u određenim vremenskim razdobljima (npr. noću i sl.),- ograničenja brzine vozila,- kontrolna mjerenja (monitoring) buke na cestama,- odgovarajuće vođenje ceste (projekt) u horizontalnom i vertikalnom pogledu (dalje

od naselja odnosno grupacija kuća, manji uzdužni nagibi, vođenje u usjeku i tsl), primjena i održavanje kvalitetnog kolničkog zastora (odgovarajućim vrstamazastora može se smanjiti razina buke za 2 do 5 dBA),

- ostale mjere (repertoar iz mjera smirenja prometa i dr.).

Mogućnosti utjecaja na emisiju II (mjere aktivne zaštite od emitirane buke)

- izrada građevina uz rub ceste, koje nisu posebno osjetljive na buku (industrijski

pogoni, servisi, garaže i sl.), a koje djeluju kao zaštitne barijere,- izgradnja barijera za zaštitu od buke: nasipi, zidovi (reflektirajući, manje ili više

apsorbirajući) i njihove kombinacije i sl. uz rub ceste (iznimno u razdjelnom pojasu imeđu paralelnih kolnika).

Mogućnosti utjecaja na imisiju (mjere pasivne zaštite od buke)

- Kod buke ovdje (obzirom da na modulatore, medije i imisijske kanale ne možemoneposredno djelovati), te govorimo o tzv. «pasivnoj zaštiti», koja se prvenstvenoogleda u odgovarajućoj zvučnoj izolaciji građevina i njihovih komponenata:

pročelja (fasade izložene buci), krovovi, te posebnih prozora i vratiju za zaštitu od buke (smanjuju razinu za 20 do 50 dBA). Pasivnim se mjerama pribjegava (one

mogu biti financirane iz više izvora, a prvenstveno od strane nositeljagospodarenja cestom, ali i putem subvencija države i samouprave), tek kadaaktivne mjere nisu dovoljne, jer se u suprotnom znatno smanjuje kvalitetastanovanja, rada i boravka (života) u predmetnim prostorima – koji sada moraju

biti stalno zatvoreni (prozori). (Tek su veoma rijetki primjeri u vrlo bogatimdržavama, a koji dodatno upućuju na ozbiljnost problema, izrade transparentnih

barijera (pleksiglas) neposredno ispred samih zgrada koje valja štititi.)





Sl. 2-8. Osnovni primjeri rasprostiranja buke izmeđ u mjesta emisije i mjesta imisije

• neposredna zapreka u poprečnom profilu ceste i konfiguracija terenasmanjuju emisijsku razinu buke

• što je put buke oko zapreke ili terena veći u odnosu na pravocrtnu spojnicumjesta emisije i imisije to je imisijska razina buke manja

Sl. 2-9. Razina buke u cestovnom prometu u ovisnosti o brzini prometnog toka





Sl. 2-10. Prorač un buke od cestovnog prometa – prema njemač kim smjernicama

a) Udaljenosti važne za prorač un razina buke (okoliša) kod standardnih

popreč nih presjeka vangradske ceste





Sl. 2-10. b) Primjeri dijagrama za prorač un imisijske razine buke kod autoceste

- u ovisnosti o:- udaljenosti mjesta emisije i mjesta imisije (prema Sl. 2-10. a))- razlici visina mjesta emisije i mjesta imisije (H u m)

- visini zidova (barijera) za zaštitu od buke (h u m)- za standardni popreč ni profil autoceste planuma širine 29,00 m

- primjenjuju se prema njemač kim smjernicama sljedeć i dijagrami:





Sl. 2-11. Rasprostiranje zvuka u slobodnom prostoru u odnosu cestuodnosno cestovni promet kao izvor buke

Sl. 2-12. Nomogram za određ ivanje ekvivalentne razine buke sastavljene

barem od dva izvora buke

Razlika izmeđ u ekvivalentne razine buke dva promatrana izvora

izražena u dBA

Iznos u dbA koji valja pridodati izvoru s već om razinom buke

Npr.:

- izvor buke L R1 = 50 dBA

- izvor buke L R2 = 56 dBA

- razlika: L R1 - L R2 = 6 dBA

- ukupna razina buke oba izvora zajedno:

- oč itano iz nomograma: 56 + 1(cca) = 57 dBA

( LRuk : 10 log (10 0,1 x LR1 + 10 0,1 x L

R2 )





Sl. 2-13. Rasprostiranje zvuka od cestovnog prometa u odnosu na prostore iza

dvokatnice

Horizontalni aspekt:

tlocrtna slika prosti-ranja zvuka

Vertikalni aspekt:

Prostiranje svuka uuzdužnom presjekuA-A

Vertikalni aspekt:

Prostiranje svuka uuzdužnom presjekuB-B





Sl. 2-14. Rasprostiranje zvuka od cestovnog prometa u odnosu na prostore iza

višekatnice

Horizontalni aspekt:

tlocrtna slika prosti-ranja zvuka

Vertikalni aspekt:

prostiranje zvuka u

uzdužnom pogledu –u presjeku A-A

Vertikalni aspekt:

prostiranje zvuka uuzdužnom pogledu –u presjeku B-B





Sl. 2-15. Bukobran na autocesti u Austriji

Sl. 2-16. Bukobrani na autocesti u Austriji





Sl. 2-17. Bukobrani na obilaznici Ljubljane

Sl. 2-18. Bukobran na autocesti Ljubljana-Maribor





Sl. 2-19. Konstrukcija bukobrana primijenjenog na autocesti Zagreb-Rijeka i Bosiljevo-Split

Sl. 2-20. Bukobran na autocesti Rijeka-Zagreb





Sl. 2-21. Primjer Karte buke – grad Duesseldorf - cestovni promet noć u

Izvor: Umwelt NRW Daten und fakten, poglavlje 9.: Geraeusche, na internet adresi:www.Lanuv.nrwde/ubweb/start.htm od 26. 10. 2009.





Sl. 2-22. Konfliktna karta (katastar) buke za izvor buke: cestovni promet – noć u

(Prekoračenja dozvoljenih razina buka ozačena su različitim bojama – vidjeti donji desni ugaoslike)

Izvor: Leitfaden zur Laermminderungsplanung in NRW. - Essen: Ministerium fuer Umwelt undNaturschutz, Landwirtschaft und Verbraucherschutz des Landes Nordrhein-Westfalen, August,2002. – 2. Auflage, str. 46., Pril 5.





2.4.5. Privitak:

Članak objavljen u časopisu Ceste i mostovi pod naslovom:

“Analiza parametara zvuka i primjerene zaštite na autocestama”

(Razmatranje č imbenika mjerodavne razine zvuka (buke) uzrokovane prometom motornih

vozila i određ ivanje visine zaštitnih zidova radi kompenziranja buke)

Autor: Mr. sc. Ivo Brozović





3. ZAKONI I PROPISI U RH

u svezi sa zaštitom okoliša, prostornim planiranjem, uređ

enjemprostora i građenjem, prometom te zaštitom prirode

Uvod

Područ ja zaštite okoliša i održivog razvoja, prostornog planiranja i uređenja prostora,te zaštite prirode u pravnom su pogledu regulirana zakonima i propisima Republike Hrvatske,te donijetim međunarodnim sporazumima i usvojenim međunarodnim konvencijama.

U ovom se poglavlju iznose najvažniji zakoni i provedbeni propisi koji se odnose na predmetna područ ja u RH, a međunarodni sporazumi i nacionalni propisi u svezi njihova prihvaćanja posebno su obrađeni u 12. poglavlju ovih skripti.

U poglavlju 3.1. prikazane su odrednice dva temeljna zakona kojima je u RHregulirano područ je zaštite okoliša odnosno održivog razvitka, tj. Zakona o zaštiti okoliša iZakona o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te provedbeni propisi donijeti natemelju tih zakona.

U poglavlju 3.2. iznijete su važnije odrednice glede zakona i drugih propisa, kojima seuređuje područ je prostornog planiranja, te ostalih propisa osobito iz područ ja prometa snaglaskom na zaštitu okoliša i održivi razvitak.

U daljnjem tekstu ovoga i slijedećih poglavlja koriste se sljedeće kratice: O za okoliš,

OR za održivi razvoj i ZO za zaštitu okoliša.

3.1. PROPISI U SVEZI ZAŠTITE OKOLIŠA I ODRŽIVOG RAZVOJA

3.1.1. ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA

Na primjeru temeljnog zakona kojim se regulira područ je zaštite okoliša odnosnoodrživog razvoja prikazati će se s jedne strane temeljne sastavnice zakona uopće, te najvažnije

odrednice zakona s druge strane, a za ostale izabrane zakone i propise ukratko će se opisati predmet odnosno materija koja se s njima regulira.

Republika Hrvatska kao samostalna država već je 1994. g. donijela Zakon o zaštitiokoliša (NN 82/94.), koji je s dopunom iz 1999. g. (NN 128/99.) bio na snazi sve do 03.studenoga 2007. g.

03. listopada 2007. g. Zastupnički dom Hrvatskog sabora izglasao je novi zakon ozaštiti okoliša (NN 110/07.), kojim su, između ostalog, usvojene najvažnije stečevineeropskog zakonodavstva u svezi zaštite okoliša i održivog razvoja, a stupio je na snagu 03.studenoga 2007. g.





I. Opće odredbe

Opće odredbe zakona sadrže:- predmet zakona

- pojašnjenje pojmova- primjenu drugih propisa- ciljeve zaštite okoliša.

U dijelu “predmet zakona” navodi se materija koja se utvr đuje ovim zakonom, npr.načela zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ZO) i održivog razvoja (u daljnjem tekstu: OR),zaštita sastavnica okoliša (u daljnjem tekstu: O), dokumenti i instrumenti ZO, sudjelovanje

javnosti u pitanjima O, nadzor i dr.

U dijelu “pojašnjenje pojmova” utvr đuju se osnovni pojmovi i definicije, koje sekasnije koriste u tekstu zakona, npr.

“ Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, č inovitom ili č vrstom stanju, i/iliipsuštanje energije (toplina, zrač enje, buka, vibracije, svjetlost) te ispuštanje organizama, iz

pojedinog izvora u O, nastalo kao rezultat č ovjekovih djelatnosti, kao i mikrobiološko

oneč iš ćavanje O,

“ Imisija je koncentracija tvari na određ enom mjestu i u određ enom vremenu u O,

“Oneč iš ć avanje O je promjena stanja O koja je posljedica nedozvoljene emisije i/ili

drugog štetnog djelovanja, ili izostanaka potrebnog djelovanja, ili utjecaja zahvata koji može

promijenti kakvoću okoliša” i dr.

U dijelu “Primjena drugih propisa” utvr đuje se odnos ovog zakona i drugih zakona i provedbenih propisa, npr. “na pitanja odgovornosti za štetu ..

U dijelu “ciljevi ZO” utvr đuju se ciljevi u ostvarenju uvjeta OR, npr.:- zaštita života i zdravlja ljudi,- zaštita biljnog i životinjskog svijeta, biološke i krajobrazne raznolikosti te

očuvanje ekološke stabilnosti,- zaštita i poboljšanje pojedinih sastavnica O,- zaštita ozonskog omotača i ublažavanje klimatskih promjena,- racionalno korištenje energije i poticanje obnovljivih izvora energije,- održivo korištenje prirodnih dobara, bez većih onečišćavanja i ugrožavanja O i dr.

II Načela zaštite okoliša

Zaštita okoliša temelji se na uvažavanju:- opće prihvaćenih načela ZO,- poštivanju načela međunarodnog prava i- uvažavanju znanstvenih spoznaja.

Bitna načela ZO i OR jesu:- načelo predostrožnosti- načelo očuvanja vrijednosti prirodnih dobara- načelo zamjene

- načelo suradnje- načelo onečišćivač plaća





- načelo pristupa informacijama, načelo sudjelovanja javnosti i načelo prava pristupa pravosuđu

- načelo poticanja.

Načelo predostrožnosti ustvari je načelo prevencije odnosno sprječavanja nastankaštete u okolišu putem primjene različitih tehnika, iskustava, standarda i propisa u svezi sograničenjem emisija, korištenjem obnovljivih energetskih izvora, preventivnih postupakaocjene utjecaja na okoliš (postupak procjene utjecaja na okoliš pojedinačnih zahvata – udaljnjem tekstu PUO, postupak strateške procjene utjecaja na okoliš – u daljnjem tekstuSPUO, postupak ishođenja objedinjenih uvjeta ZO – u daljnjem tekstu OUZO i dr.),sprječavanja rizika velikih nesreća i dr.

Načelo zamjene utvr đuje da se planirani zahvat, koji bi mogao imati štetni utjeecaj naO, mora zamijeniti s drugim zahvatom ukoliko ovaj drugi predstavlja manji rizik za O, pa čaki uz cijenu znatno većih investicijskih i pogonskih troškova kod drugog zahvata.

Načelo onečišćivač plaća podrazumijeva da onečišćivač mora snositi sve troškove zaštete koje je prouzročio u okolišu, tj. troškove procjene štete, troškove nužnih mjeraotklanjanja onečišćenja, ali i posredne troškove negativnih učinaka na O. Onečišćivač Otakođer je dužan snositi dijelove preventivnih troškova ZO, kao što su to troškovi praćenjaemisija u O i naknade utvr đene po jedinici emisijskih tvari (npr. za 1. t CO2 i sl.)

Načelo pristupa informacijama i načelo sudjelovanja javnosti podrazumijeva- pravo javnosti na pristup informacijama o O, kojima raspolažu tijela javne vlasti,- pravo javnosti na pravodobno izvješćivanje u svezi nastanka neočekivanih emisija

i na informacije o poduzetim mjerama u svezi ZO,- pravo javnosti na sudjelovanje kod izrade dokumenata u svezi ZO i OR i dr.

Načelo poticanja uključ juje poticanje djelatnosti i aktivnosti u svezi sa ZO, kojima sesprječava ili smanjuje onečišćenje O: informacije, izobrazba, razvijanje svijesti o ZO i OR,financijski poticaji za ekološki povoljnije proizvode i postupke i dr.

III Sastavnice okoliša i utjecaji opterećenja

Sve sastavnice okoliša: tlo, šumsko područ je, zrak, vode, more i priobalno područ je i priroda moraju biti zaštićene pojedinačno te uzimajući u obzir njihove međusobne utjecaje.

Npr. zaštita voda obuhvaća mjere zaštite voda u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja posljedica za ljudsko zdravlje, slakovodne ekosustave i dr., a zašita prirode odnosi se na praćenje stanja prirode, uspostavu sustava zaštite prirodnih vrijednosti, bioloških ikrajobraznih raznolikosti i osiguranja održivog korištenja prirodnih dobara.

Zaštita od utjecaja opterećenja na okoliš odnosi se na zaštitu od štetnih utjecajagenetski modificiranih organizama putem kontrole i sprječavanja uvođenja u okoliš istavljanja na tržište, zaštitu od buke, zaštitu od ionizirajućeg zračenja, zaštitu od štetnogutjecaja kemikalija (opasne tvari), zaštitu od svjetlosnog zagađenja i odgovarajućegospodarenje s otpadom.





IV Subjekti zaštite okoliša (u sustavu ZO u RH)

U ovom se poglavlju poimence navode subjekti ZO, kako slijedi:- Hrvatski Sabor,

- Vlada RH,- Savjet za OR i ZO,- ministarstva i druga nadležna tijela državne uprave,- županije,- veliki gradovi, gradovi i općine,- Agencija za ZO,- pravne osobe s posebnim ovlastima,- osobe ovlaštene za stručne poslove ZO,- udruge civilnog društva koje djeluju na područ ju ZO,- građani kao pojedinci, njihove skupine, udruge i organizacije,

te njihov temeljni djelokrug rada u sustavu ZO i OR u RH → vidjeti detaljnije u poglavlju 4.1.

ovih skripti.

V Dokumenti Održivog razvoja i zaštite okoliša

Prema zakonu dokumenti OR i ZO jesu:- Strategija OR RH,- Plan zaštite O u RH,- Program ZO,- Izvješće o stanju O,- ostale strategije, planovi, programi, izvješća koja se donose prema posebnim

propisima za pojedine sektore (npr. za promet) ili sastavnice okoliša (npr. za zrak),a detaljniji se prikaz nalazi u poglavlju 4.2. ovih skripti.

VI Instrumenti zaštite okoliša

Pod instrumentima ZO podrazumijevamo:- tehničke standarde- Strateška procjena utjecaja na okoliš (u daljnjem tekstu: SPUO)- Procjena utjecaja na okoliš (u daljnjem tekstu: PUO)- Objedinjeni uvjeti zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: OUZO)- spriječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (Planovi intervencija u

ZO i dr.)- prostorne planove kao instrument ZO- postupke obveze obavještavanja susjednih država u svezi u svezi SPUO, PUO,

OUZO i sl.- mjere zaštite O za koje nije propisana obveza PUO.

Tehnički standardi kakvoće O, koji sadrže granične vrijednosti pokazatelja za pojedinesastavnice O i za osobito vrijedne, osjetljive ili ugrožene područne cjeline određuju sezakonom odnosno provedbenim propisima. Tehnički standardi odnosno tehnički propisi u ZO

propisuju: način izrade, proizvodnje, označavanja, postupanja i korištenja proizvoda; načinkorištenja pogona, uređaja, opreme i proizvodnih postupaka, postupak homologacije i dr.

Sve tehničke standarde u ZO donosi Vlada RH, osim standarda koji se odnose namotore s unutarnjim sagorijevanjem, koji se ugrađuju u cestovna i druga vozila, a uključuju i





homologacijske postupke, primjerice metode i postupke ispitivanja vozila i dr., način priznavanja dokumenata o homologaciji izdanih u drugim državama, a koje donosi čelniksredišnjeg tijela državne uprave za mjeriteljstvo.

SPUO, PUO, OUZO i spriječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari(Planovi intervencija u ZO i dr.) obrađeni su detaljnije u poglavlju 6.1. ovih skripti.

Prostorni planovi kao instrument ZO izuzetno su značajni obzirom da utvr đujunamjenu površina u prostoru (stambena, mješovita, centralna, industrijska, poljoprivredna idruga područ ja) te lokacije za prometne koridore, energetska i industrijska postrojenja, pa

pružaju mogućnost da se u startu izbjegnu veći rizici po O i zdravlje ljudi

Sukladno određenim međunarodnim konvencijama, zakonom su utvr đeni postupci usvezi obavještavanja i suradnje susjednih zemalja po određenim pitanjima ZO. Primjericekada ministarstvo, nakon primitka zahtjeva za ocjenu o potrebi PUO, ocjeni da bi zahvat

mogao znatnije utjecajti na okoliš susjedne države dužno je istu obavijestiti, a recipročno postoji obveza i od strane susjedne države. Isto se odnosi na plan i program u okviru SPUOodnosno u slučaju potrebe donašanja OUZO. Slijedno tome obavještena država odlučuje hoćeli sudjelovati u postupku ili ne.

Mjere zaštite O za zahvate za koje ovim zakonom nije propisana obveza provedbePUO, a za koje je radi ispunjenja ugovornih obveza preuzetih međunarodnim ugovorima isporazumima, potrebno utvrditi prihvatljivost zahvata obzirom na utjecaj na O, određuju seElaboratom ZO, temeljem kojeg ministarstvo izdaje potvrdu da su mjere ZO određeneelaboratom sukladne ovom zakonu.

VII Praćenje stanja okoliša

Praćenje stanja O obuhvaća:- praćenje imisija odnosno kakvoće zraka, vode, tla, mora, biljnog i životinjskog

svijeta,- praćenje imisija odnosno onečišćenja okoliša,- praćenje utjecaja onečišćenja na zdravlje ljudi,- praćenje prirodnih pojava,- praćenje stanja očuvanosti prirode i dr.

Praćenje stanja O (i sanacijskih mjera) obavlja se- na temelju dokumenata, npr. odrednica za praćenje stanja okoliša iz PUO, SPUO,

OUZO i dr., te se o tome vode odgovarajući očevidnici,- od strane županija na njihovom područ ju ukoliko je onečišćivač O nepoznat o

čemu se vodi očevidnik.

Pratiti stanje u okolišu smiju samo organizacije odnosno tvrtke ovlaštene za obavljanje poslova ZO

Sistematizaciju i analizu podataka o emisijama i imisijama provodi Agencija za zaštituokoliša u suradnji s ministarstvima i drugim središnjim tijelima državne uprave.





VIII Informacijski sustav zaštite okoliša

Informacijski sustav ZO sadrži sve podatke o stanju O, opterećenjima i utjecajima naO. Svi se ti podaci prikupljaju od strane različitih subjekata: obveznika praćenja stanja u O

prema PUO, SPUO I OUZO, tijela državne uprave, nadležnog upravnog tijela za poslove ZOu županiji, referentnih centara Agencije za ZO i dr. Nadležno upravno tijelo za ZO u županiji dužno je osim toga izraditi i ažurirati

registar onečišćivača O kao skup podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestuispuštanja onečišćujućih tvari u O.

Informacijski sustav sadrži slijedeće podatke:- podatke o stanju O i njegovim sastavnicama prikupljene i obrađene u skladu s

ovim zakonom i posebnim propisima, te Nacionalnom listom pokazatelja,- podatke o emisijama onečišćujućih tvari u okoliš iz Registra onečišćivača,- podatke o prirodnim i prostornim obilježjima,- podatke o prirodnim pojavama,

- podatke o prirodnim dobrima i korištenju prirodnih dobara,- podatke o područ jima koja su posebnim propisima određena kao zaštićena ili

ugrožena,- podatke o biološkoj raznolikosti,- podatke o utjecajima onečišćivača O na zdravlje ljudi,- podatke o otpadu i gospodarenju s otpadom,- podatke o opasnim tvarima,- podatke o industrijskim i ekološkim nesrećama,- podatke o organizacijama u sustavu EMAS (Eco-Management and Audit

Scheme),- podatke koji su značajni za vrednovanje OR,- prostorne podatke,- stručne i znanstvene podatke domaćih, stranih i međunarodnih institucija, te- mjere politike, planove i programe ZO.

IX Informiranje javnosti

Sva tijela javne vlasti (subjekti ZO) dužna su osigurati pristup informacijama O, koje posjeduju i/ili nadziru u pogledu stanja sastavnica O, opterećenja na O, mjera ZO (dokumentiZO, propisi i dr.), uvjeta koji se odnose na kvalitetu života, zdravlja ljudi obzirom na O i dr.

Pristup informacijama omogućuje se:1. redovnom objavom informacija putem svojih web-stranica ili na duge prikladne

načine,- o zakonima, propisima, međunarodnim ugovorima (tijekom njihove izrade,

donošenja i konačnih prijedloga tekstova),- o podacima iz dokumentima ZO (Strategije, planovi, programi ZO i dr.),- o podacima provođenja propisa i dokumenata ZO,- o podacima praćenja stanja O i dr.

2. Posebnim zahtjevom za pristup informacijama o O tijelu javne vlasti.

Javnosti i zainteresirana javnost (osobe i njihove udruge koje neposredno na nekom područ ju mogu osjetiti posljedice nekog zahvata na O) moraju biti tijekom postupkaodlučivanja o pitanjima okoliša obaviještene o njihovu pravu i raspoloživim načinima





sudjelovanja u postupcima odlučivanja o O (npr. izradi PUO, nacrtima propisa i sl.), osobito putem sudjelovanja u javnoj raspravi.

Pravna i fizička osoba koja smatra da je odlukom, radnjom ili propustom tijela državnevlasti ili rukovoditelja tvrtke onečišćivača povrijeđen ovaj zakon ili ostali propisi ima pravo

na sudu osporavati postupovnu i materijalnu zakonitost donesene odluke. Odluka suda može biti obustava rada pogona i postrojenja i plaćanje odgovarajuće naknade.

X Odgovornost za štetu u okolišu

Tvrtka koja obavlja djelatnost koja predstavlja rizik za O i ljudsko zdravlje odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Tvrtka koja obavlja djelatnost koja se ne smatra opasnom za O odgovara po načeludokazane krivnje ili dokazanog nemarnog djelovanja.

Sukladno objektivnoj ili dokazanoj odgovornosti tvrtke su dužne sanirati štetu u

okolišu i otkloniti prijeteću opasnost od štete nanesene opasnim djelatnostima. Postupakutvr đivanja odgovornosti započinje očevidom na mjestu štete od strane nadležnog tijela

državne uprave i procjenom opasnosti štete i prijeteće opasnosti, nakon čega slijediodređivanje mjera za otklanjanje štete u O. Po utvr đenju štete u O, tvrtka treba nadoknaditi:

- troškove procjene štete,- troškove utvr đivanja mjera sanacije O,- troškove povrata stanja O u stanje prije nastanka štete odnosno troškove

kompenzirajućih mjera,- troškove naknade u visini uništenog dobra (zaštićene vrste i dr.).Ostale vrste posrednih šteta u O podliježu propisima kojima se uređuju obvezni

odnosi.

Tvrtka koja je svojim djelovanjem ili propustom proizvela štetu uokolišu ili prijetećuopasnost za O obvezna je:- bez odlaganja poduzeti mjere sprječavanja i uklanjanja štete,- odmah obavijestiti nadležna tijela (eko-stožere, JLS, županiju, ministarstvo i dr.) .

Troškovi izvršenja provođenja sanacijskih mjera u slučaju da je počinitelj štete u Onepoznat ili nije dao sredstva na raspolaganje podmiruju se u prvo vrijeme iz državnog

proračuna (a kasnije se dio sredstava mora podmiriti iz proračuna JLS odnosno županija –supsidijarna odgovornost).

XI Financiranje zaštite okolišaSredstva za financiranje ZO osiguravaju se u državnom proračujnu, proračunima JLS i

županija, Fondu za ZO (naknade za motorna vozila, ambalažu, stakleničke plinove i dr.), tedrugih izvora (donacije, krediti, međunarodna pomoć).

XII Elementi opće politike zaštite okoliša

Znak ZO ministarstvo dodjeljuje pravnim i fizičkim osobama koje proizvode proizvode ili usluge koje se posebno odlikuju malim negativnim učincima na O (u odnosu nadruge slične proizvode) odnosno visokim stupnjem ZO. Cilj je poticanje takvih usluga i

proizvoda.





Za poseban doprinos u ZO ministarstvo, temeljem posebnog propisa, može fizičkim i pravnim osobama dodijeliti godišnja priznanja i nagrade za ZO.

Proizvođači su dužni, kada je to propisano, na ambalažu proizvoda odnosno prateću

tehničku dokumentaciju uz proizvod staviti uputu o utjecaju proizvoda i ambalaže na O(energetska klasa hladnjaka, ekvivaletna razina buke, ekonomičnost potrošnje gorivaspecifična količina CO2 u ispušnim plinovima vozila i dr.), te način postupanja s proizvodomi ambalažom nakon njegove uporabe.

Država je dužna osigurati provedbu odgoja i obrazovanja u svezi sa ZO i OR, aministartvo nadležno ZO i ministarstvo nadležno za prosvjetu zajednički utvr đuju smjerniceobrazovnog programa ZO sukladno Strategiji OR RH.

Ekonomski poticaji za ZO i OR vrlo su oskudno zastupljeni u ovom zakonu – kaže setek da se oni mogu urediti putem ekoloških naknada i olakšica za usluge i proizvode u cilju

smanjivanja negativnih učinaka za O i smanjenja otpada.

XIII Nadzor

Upravni nadzor

Rješenja koja se donose sukladno ovom zakonu, npr. rješenje o prihvatljivosti zahvata(PUO), rješenje o objedinjenim uvjetima ZO (UOZO), uporabna dozvola temeljem UOZO idr., a za koje se utvrdi da su očito povrjeđene materijalne odredbe ovoga zakona, ministarstvoih po pravu upravnog nadzora poništava.

Inspekcijski nadzor

Inspekcijski nadzor obavljaju inspektori ZO raspoređeni u ministarstvu (Uprava zainspekcijske poslove) kako u Zagrebu tako i na terenu odnosno u sjedištima i izvan sjedištažupanija. Zakon utvr đuje različite kategorije inspektora ZO: glavni inspektor, viši inspektor,inspektor i nadzornik za ZO i uvjete koje moraju ispunjavati za imenovanje u predmetnozvanje (školska sprema, staž na poslovima ZO, položen stručni ispit).

U postupku inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašten:- zatražiti i pregledati isprave nadziranih osoba,

- ući u građevine, zgrade i ostale prostore i pregledati ih,- pregledati poslovnu dokumentaciju i zatražiti potrebna rješenja u svezi ZO,- uzimati izjave od odgovornih osoba,- zatražiti pismeno izvješće od odgovornih osoba,- utvrditi činjenično stanje,- obaviti (narediti) uzorkovanje,- privremeno oduzeti dokumentaciju koja bi mogla pružiti dokaz i dr.

Zakon navodi obveze nadziranih osoba, prije svega omogućenje g. n. postupakainspektora, te sankcije za nadzirane osobe ako one to sprječavanju ili onemoguće, kao i

potrebu korištenja službenih osoba policijske uprave u opravdanim slučajevima nadzora.Zakon potanko iznosi koje mjere i aktivnosti kod nadzirane osobe provodi inspektor.





Inspektor na temelju obavljenog nadzora donosi inspekcijsko rješenje odnosno pokreće upravni postupak. Inspektor može donijeti rješenje u opravdanim slučajevima i bezsaslušanja stranke, a u slučaju neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i O može smjestausmenim rješenjem odnosno naredbom zabraniti daljnji rad postrojenja, te o tome

obaviještava nadležna državna tijela i nadležnu policijsku upravu.Osim g. n. mjera, inspektor rješenjem može narediti:- otklanjanje određenih nepravilnosti u radu i za to utvrditi rokove,- obustavu rada postrojenja ili njegova dijela,- zabranu postupanja s opasnim tvarima,- predložiti prestanak važenja uporabne dozvole (vezano za OUZO),- naložiti odgovarajući način postupanja u procesu proizvodnje i dr.Obustava rada se primjerice može naložiti i u slučaju da nadzirana osoba ne posjeduje

potrebne dokumente i rješenja u svezi ZO, npr. rješenje o OUZO ili PUO, ili nije produžilarok valjanosti uporabne dozvole.

Troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja (uzorkovanje, vještačenje i dr.) namiruju seiz državnog proračuna, a ako je JLS ili županija zatražila nadzor tada iz njihovih proračuna,do naplate od nadzirane osobe.

Ministarstvo je dužno putem web stranice ministarstva izvijestiti o svim inspekcijskimnadzorima odnosno aktivnostima inspekcije ZO.

Inspektor mora, ako utvrdi povredu ovog zakona i propisa, bez odgađanja- izdati prekršajni nalog prema posebnom zakonu i- podnijeti kaznenu prijavu nadležnom tijelu zbog kaznenog djela.

XIV Kaznene odredbe

Ovim zakonom utvr đene su vrste prekršaja njegovih odredbi i visine novčanih kazni prema vrstama prekršaja, kako za pravne osobe, odgovorne osobe u pravnoj osobi, tako i zafizičke osobe.

Najviše kazne predviđene su u iznosu od 300.000 kn do 900.000 kn za pravne osobe(tvrke) ukoliko ne ishode odgovarajuće dokumente prije puštanja u rad pogona ili postrojenja(OUZO; Izvješće o sigurnosti i dr.) ili ne preduzmu potrebne mjere ZO kod prisutnostiodređenih količina opasnih tvari i dr.

Novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 kn kažnjava se pravna osoba ukoliko ne provodi mjerenja emisija sukladno programu praćenja okoliša (prema PUO ili drugim

dokumentima), a za isti prekršaj kažnjava se odgovorna osoba u pravnoj osobi (uprava)iznosom od 10.000 kn do 15.000 kn.

Za ostale vrste prekršaja, koje se u zakonu vrlo detaljno navode, predviđene su u pravilu manje visine kazni, npr. 50.000 kn, 20.000 kn, 10.000 kn i 5.000 kn.

XV Prijelazne i završne odredbe

Prijelazne i završne odredbe svakog zakona čine premosnicu odnosno poveznicuizmeđu regulacije materije u starom i u novom zakonu. Njima se utvr đuje koji će se postupci iradnje započeti prije stupanja na snagu novog zakona dovršiti prema starom, a koji, radi bitno

novog načina reguliranja, po novom zakonu. Nadalje se utvr đuje koji podzakonski aktidonijeti temeljem starog zakona ostaju i dalje na snazi, dio njih za koji će se u određenom





toku donijeti novi propisi, te rokovi i nositelji (ministar, vlada) donašanja novih podzakonskihakata. Utvr đuju se također rokovi, postupci i uvjeti za osnivanje novih institucija i službiutvr đenih novim zakonom, te datum stupanja na snagu zakona.

Sukladno gore kazanom, ovim zakonom je također određeno da će se postupci

započeti po odredbama Zakona o ZO (NN 82/94. i 128/99.) dovršiti po odredbama togzakona. Zakonom se nadalje utvr đuju postupci i rokovi u svezi ishodovanja dokumenata iovlaštenja postojećim tvrkama, koje su one prema novom zakonu obvezne posjedovati.

Zakon utvr đuje rokove u kojima se moraju izraditi dokumenti ZO i OR utvr đeni ovimzakonom, npr.

- Vlada je obvezna• podnijeti prijedlog Strategije OR RH do 03. 11. 2008. g.,• donijeti Plan ZO RH u roku od 12 mjeseci nakon donošenja Strategije,• donijeti Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskom mora do 03.

11. 2008. g.• podnijeti Prijedlog strategije zaštite morskog okoliša do 03. 11. 2009. g.,

- Skupština županije i gradsko vijeće velikog grada u obvezi su donijeti Program ZOu roku od 12 mjeseci od dana donošenja Programa ZO RH.

Zakon utvr đuje rokove u kojima se moraju ustrojiti nova tijela (subjekti, institucije usvezi ZO) utvr đena ovim zakonom, npr.

- Vlada i ministar nadležnog ministarstva dužni su osnovati savjetodavna i drugatijela prema odredbama ovog zakona svaki u svom djelokrugu rada do 03. 04.2008. g.

- Županije i grad Zagreb dužni su do 31. 03. 2008. g. ustrojiti upravna tijelanadležna za županijske poslove ZO, a već do 01. 01. 2008. g. preuzeti službenike i

predmetnu dokumentaciju dijela županijskog ureda državne uprave do sadazaduženog za ZO.

Zakon utvr đuje koje provedbene propise Vlada mora donijeti do 03. 11. 2008. g., npr.- Uredbu u svezi provedbe PUO,- Uredbu u svezi provedbe SPUO,- Uredbu u svezi provedbe OUZO,- Uredbu u svezi informacijskog sustava ZO RH,- Uredbu u svezi načina i postupka izvještavanja javnosti u svezi s provedbom PUO,

SPUO i dr.,

-

Uredbu u svezi djelatnosti koje se smatraju opasnim tvarima za O,- tehničke propise i standarde koji su ovim zakonom predviđeni kao provedbeni propisi koje donosi Vlada uredbom i druge uredbe.

Zakon utvr đuje da ministar nadležnog ministarstva mora donijeti provedbene propiseutvr đene ovim zakonom do 03. 11. 2009. g. (u roku od dvije godine od dana stupanja nasnagu zakona), npr.

- Pravilnik u svezi uvjeta, programa i načina polaganja stručnog ispita za osobe kojeobavljaju poslove ZO u tvrtkama koje su ovlaštene za obavljanje stručnih poslovaZO,

- Pravilnike u svezi uvjeta, programa i načina polaganja stručnog ispita za različite

sudionike u sustavu ZO,- Pravilnik u svezi uvjeta i davanja ovlaštenja revidentu ZO,





- Pravilnik o radu povjerenstva za PUO,- Pravilnik o radu povjerenstva za SPUO,- Pravilnik o praćenju stanja okoliša i njegovih sastavnica (vrste emisija i imisija,

metodologija uzorkovanja i mjerenja i dr.),

- Pravilnik u svezi vođenja Registra onečišćivača O,- Pravilnik o načinu označavanja proizvoda i ambalaže u svezi s njihovim utjecajemna O i druge pravilnike.

Zakon utvr đuje koji provedbeni propisi ostaju na snazi i do kada, npr.- Uredba o tehničkim standardima ZO od emisije hlapivih organskih spojeva koje

nastaju skladištenjem i distribucijom benzina (NN 135/06.) – do dana određivanjanovog standarda,

- Plan intervencija u zaštiti okoliša (NN 82/99. , 86/99. i 12/01.) – do uspostavesustava intervencija u ZO prema posebnom zakonu o zaštiti i spašavanju,

- Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskog mora u RH (NN 8/97) –

do donošenja novog propisa prema ovom zakonu, tj. Plana intervencija u zaštitimorskog okoliša.

- Uredba o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96.) – dodonošenja novog propisa,

- Pravilnik o katastru emisije na okoliš (NN 36/96) – do donošenja novog propisa,- Uredba o informacijskom sustavu ZO – do donošenja novog propisa i dr.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestao je važiti Zakon o ZO (NN 82/94. i 128/99.),kao i članci nekih drugih propisa (koji se poimence navode).

Zakon je stupio na snagu 8 dana nakon dana objave, tj. 03. studenog 2007. g

3.1.2. ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKUUČINKOVITOST

Svrha Fonda za ZO i energetsku učinkovitost – u daljnjem tekstu Fond je prikupljanjesredstava za ZO i OR iz različitih izvora i financiranje pripreme, provedbe i razvoja programai projekata u područ ju OR, zaštite i unaprjeđenja O, te energetske učinkovitosti i korištenjaobnovljivih izvora energije.

Zakon koji je sada na snazi donio je zastupnički dom Hrvatskog sabora na sjednici 24.lipnja 2003. g.

Zakon utvr đuje ustrojstvo Fonda, tijela Fonda i način upravljanja Fondom.

Izvori namjenskih sredstava Fonda jesu:- naknade onečišćivača O,- naknade korisnika O,- naknade na opterećivanje O otpadom,- posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon.Ostala raspoloživa sredstva Fonda sastoje se iz sredstava za zajedničke projekte JLS,

JRS i Fonda, prihoda ostvarenih na temelju međunarodne suradnje, zatim donacija, pomoći idrugih izvora.

U svrhu ostvarenja namjenskih prihoda Fond je dužan obavljati sve predmetneadministrativne poslove obračuna naknada, ispostavljanja slijednih rješenja, uspostave ivođenja obveznika plaćanja naknada i dr.





Način obračuna odnosno izračun visine naknade detaljno se utvr đuje provedbenim propisima, donijetih na temelju odrednica ovog ili drugih zakona (npr. Zakona o otpadu).

Pod naknadama onečišćivača O podrazumijevaju se naknade na emisije u O:

- ugljikova dioksida (CO2),- oksida sumpora, izraženih kao sumporov dioksid (SO2),- oksida dušika (NOx), izraženih kao dušikov dioksid (NO2).

Naknade na emisije (CO2, SO2 i NO2) izračunavaju se i plaćaju prema količiniemisije izraženoj u tonama u kalendarskoj godini.

Naknade korisnika O su naknade koje je u obvezi plaćati vlasnik (ili ovlaštenik prava)građevine odnosno zahvata u prostoru za koje je propisana obveza provođenja procjeneutjecaja na okoliš, a visina naknade ovisi o prostornim, tehničkim i tehnološkim značajkamagrađevine, specifičnoj naknadi za mjernu jedinicu i korektivnom koeficijentu ovisnom ostupnju utjecaja građevine na O.

Naknade na opterećivanje O otpadom odnose se na naknade na komunalni otpad i/ilineopasni tehnološki otpad i naknade za opasni otpad.

Obveznici plaćanja naknade na komunalni i/ili neopasni otpad su pravne i fizičkeosobe koje odlažu predmetni otpad na odlagalište, a obveznici naknade na opasni otpad suosobe koje svojom delatnošću proizvode opasni otpad. Visina naknade obračunava seobzirom na količinu (tone) i vrstu otpada (komunalni, tehnološki, opasni) i odnosi se nakalendarsku godinu.

Posebnu naknadu za O na vozila na motorni pogon plaćaju pravne i fizičke osobe kojesu vlasnici (ili ovlaštenici prava) vozila prilikom registracije odnosno ovjere tehničkeispravnosti vozila → vidjeti detaljnije u poglavlju 3.2.2.

Fond donosi Program rada za višegodišnje razdoblje u skladu sa Strategijom OR RH iProgramom ZO RH, Strategijom energetskog razvitka RH i drugim strateškim dokumentimana razini države, te godišnji program rada i financijski plan.

Fond je dužan voditi bazu podataka o programima, projektima i sličnim aktivnostimana područ ju ZO, OR i energetske učinkovitosti, te prikupljanja raspoloživih sredstava zanjihovo ostvarivanje.

Sredstva Fonda daju se pravnim i fizičkim osobama, radi financiranja ZO, OR i

energetske učinkovistosti putem zajmova, subvencija, pomo

ći i donacija na temelju javnognatječaja koji objavljuje Fond.

Sredstva Fonda osobito se koriste za :- zaštitu, očuvanje i poboljšanje sastavnica O, klimatskih promjena i zaštitu

ozonskog omotača,- saniranje odlagališta otpada i poticanje smanjivanja nastanka otpada, te za obradu

i iskorištavanje vrijednih sastojaka otpada,- zaštitu i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti,- poticanje obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, biomasa i dr.) i- poticanje obrazovnih, istraživačkih i razvojnih studija, programa i projekata u

svezi sa ZO i OR.





3.1.3. PROVEDBENI PROPISI OSNOVOM ODREDNICA TEMELJNIH ZAKONA

Uvodno

Odrednicama zakona utvr đeno je donašanje provedbenih propisa kojima se detaljnijeobrađuje pojedina materija iz zakona. Kod Zakona o ZO i Zakona o Fondu riječ je o

provedbenim propisima kojima se detaljnije regulira:- ovlaštenje, područ je djelatnosti i obveze subjekata odnosno institucija i drugih

osoba u sustavu države,- donošenje i sastav strateških i drugih dokumenata u svezi ZO i OR,- praćenje stanja okoliša i ustrojavanje informacijskog sustava o O i ZO,- nadzor nad provedbom zakona,- područ je tehničkih standarda,- određivanje i plaćanje naknada na emisije u okoliš i sl.,

- ostali elementi provedbene politike ZO.Prijelaznim i završnim odredbama zakona utvr đuje se vrijeme do kada važe

provedbeni propisi donešeni na temelju ranijeg zakona, rokovi u kojima se moraju donijetinovi propisi i tko ih donosi: uredbe u pravilu Vlada, a pravilnike ministar nadležnogministarstva.

a) Zakon o zaštiti okoliša

Kod prikaza Zakona o ZO - vidjeti poglavlje 3.1.1.a), navedeni su pod točkom XVnajvažniji provedbeni propisi koji se donose na temelju toga zakona.

Kao primjer provedbenog propisa, donijetog na temelju Zakona o ZO, izlažemo ovdje:Uredbu o uvjetima za izdavanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštiteokoliša.

Uredbom se se na početku utvr đuju koje se djelatnosti smatraju stručnim poslovimaZO:

1. poslovi u vezi s praćenjem stanja O (monitoring),2. poslovi izrade stručnih podloga i elaborata zaštite O,3. poslovi stručne pripreme i izrade studije utjecaja na okoliš,

4.

poslovi stručnog obrazovanja radi stjecanja znanja i usavršavanja u provođenjuZO,5. poslovi praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak.

Zatim se utvr đuje da te poslove može obavljati samo pravna osoba registrirana zaobavljanje tih poslova koja ima i suglasnost ministra da smije obavljati predmetne poslove.

Nadalje se utvr đuje koje preduvjete mora ispunjavati pravna osoba da bi mogla pristupiti izdavanju suglasnosti za obavljanje neke od g. n. djelatnosti.

Primjerice za poslove pod. red. br. 1. osoba mora

- imati najmanje 3 zaposlenika visoke stručne spreme s najmanje 5 godina iskustvau struci, koje su različite specijalnosti za obavljanje poslova: mjerenje emisija u O,





praćenje prirodnih i drugih pojava koje su posljedica onečišćavanja O (bioloških,hidroloških, geofizikalnih, seizmoloških i dr.),

- posjedovati radni prostor (vlasništvo ili zakup) koji pravnoj osobi omogućuje pripremu, mjerenje, analizu, utvr đivanje rezultata i dr. (osim onih koje se po

prirodi stvari obavljaju na otvorenom prostoru),- posjedovati tehničku opremu s ovjerenim mjernim uređajima i drugu opremukojom se osigurava pouzdanost podataka o stanju O i utjecajima na O.

Pravna osoba mora pretežiti dio stručnih poslova u vezi s praćenjem stanja O obaviti usvom laboratoriju i sa svojim stalnim zaposlenicima.

Pravna osoba može obavljati samo ona mjerenja, ispitivanja i utvr đivanja rezulata zakoje ima tehničku opremu i stručno osposobljenje zaposlenike.

Preduvjeti za obavljanje poslova pod red. br. 2. i 3. isti su kao i za osobe pod red. br.1., a predmetna se suglasnost u ovom slučaju može izdati i u slučaju da osoba nema sve uvjeteza praćenje stanja okoliša već ima sklopljen ugovor s pravnom osobom ovlaštenom za

poslove 1.

Preduvjeti za obavljanje poslova pod red. br. 5. su isti kao kod red. br. 1. s tim da svatri zaposlenika kod kod pravne osobe moraju biti ovlaštena za mjerenje imisija i emisija uzrak.

Suglasnost za obavljenje jedne ili više vrsta g. n. poslova izdaje ministar temeljemzahtjeva pravne osobe upućenog nadležnom ministarstvu.

Zahtjev pravne osobe mora sadržavati:- akt o osnivanju pravne osobe (izvadak iz sudskog registra) s podacima o predmetu

odnosno djelatnostima poslovanja, popis zaposlenika s dokazom o njihovojstručnoj spremi, opis radnog iskustva, dokaze o ispnjavanju prostornih uvjeta iuvjeta tehničke opremljenosti i

- ostale dokaze o uvjetima propisanim ovom uredbom, npr. popis stručnih podloga,elaborata ZO, studija utjecaja na okoliš i sl. koje su zaposlenici kod pravne osobe udosadašnjem radnom vijeku izradili ili su sudjelovali u njhihovoj izradi, popisstručnih i ostalih radova iz područ je ZO i dr.

Stručno povjerenstvo, kao savjetodavno tijelo ministra, utvr đuje ispunjavanje uvjeta zaobavljanje stručnih poslova, temeljem podnijete dokumentacije i uvida u radni prostor itehničku opremljenost podnositelja zahtjeva.

Ako je izvješće povjerenstva pozitivno ministar izdaje rješenje o suglasnosti, koje

vrijedi za razdoblje od naredne tri godine.Pravnoj osobi može se oduzeti suglasnost ukoliko se inspekcijskim nadzorom utvrdida je prestala ispunjavati propisane uvjete.

Ministarstvo je dužno voditi evidenciju pravnih osoba, kojima je izdano rješenje osuglasnosti za obavljanje stručnih poslova ZO (naziv pravne osobe, broj i datum izdavanjarješenja, vrsta stručnog posla ZO, popis zaposlenika i podaci o njihovoj stručnomosposobljenosti, podaci o radnom prostoru i tehničkoj opremljenosti).





b) Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Najvažniji provedbeni propisi donijeti na osnovu Zakona o fondu za ZO i energetskuučinkovitost jesu:

- propisi u svezi rada Fonda i dodjele sredstava Fonda:- Statut Fonda (NN 107/03.),- Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda (NN

183/04.),- Pravilnik o uvjetima i načinu dodjeljivanja sredstava Fonda, te kriterijima i

mjerilima za ocjenjivanje zahtjeva za dodjeljivanje sredstava Fonda (NN183/04.),

- Pravilnik o postupku objavljivanja natječaja i o odlučivanju o odabiru korisnikasredstava Fonda (183/04.) i

- Pravilnik o načinu praćenja namjenskog korištenja sredstava Fonda iugovorenih prava i obveza (NN 183/04.);

- propisi u svezi naknada koje su izvori prihoda Fonda:- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim

kriterijima i mjerilima za utvr đivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovogdioksida (NN 73/07.),

- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju uokoliš ugljikovog dioksida (NN 77/07.),

- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližimkriterijima i mjerilima za utvr đivanje naknade na emisiju u okoliš oksidasumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikovdioksid (NN 71/04.),

- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju uokoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženihkao dušikov dioksid (NN 95/04.),

- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanjanaknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid(NN 120/04.)

- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanjanaknade na emisiju u okoliš oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NN120/04.),

- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližimkriterijima i mjerilima za utvr đivanje naknada na opterećivanje O otpadom (NN

71/04.),- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknada naopterećivanje O otpadom (NN 95/04.),

- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanjanaknade na opterećivanje O otpadom (NN 120/04.) i dr.

Kao primjer provedbenih propisa, donijetih na temelju Zakona o Fondu, iznosimoovdje pregled najvažnijih odredaba iz sljedećih propisa:

a) Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližimkriterijima i mjerilima za utvrđivanje posebne naknade za O na vozila namotorni pogon (NN 2/04.),

b) Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja posebne naknade zaO na vozila na motorni pogon (NN 20/04.) i





c) Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanjaposebne naknade za O na vozila na motorni pogon (NN 44/04.).

Ad a)

Posebna naknada za okoliš na vozila za motorni pogon – u daljnjem tekstu naknada (kn)utvr đuje se kao umnožak jedinične naknade No (kn) i korektivnog koeficijenta Kk (bezdimenzije).

Jedinična naknada (No) utvr đuje se na temelju određenih vrsta vozila, tako da primjerice ona za osobne automobile iznosi 80 kn, za autobuse 320 kn, za teretna cestovnavozila 480 kn, motocikle 30 kn, traktore 50 kn itd.

Korektivni koeficijent Kk izračunava se kao umnožak tri korektivna koeficijenta:K = K1xK2xK3, pri čemu:K1 ovisi o vrsti motora i pogonskog goriva, npr. za četverotaktni otto motor iznosi 1,0,

za dvotaktni iznosi 2,0, za elektromotor i motor pokretan alternativnim gorivom iznosi 0,2 itd,K2 ovisi o radnom obujmu motora, npr. za motor obujma do 50 cm3 iznosi 0,80, za

motor obujma 1.400 do 2.000 cm3 1,0, a za motor obujma od 8.000 do 12.000 cm3 iznosi1,60,

K3 ovisi o starosti vozila, npr za vozilo starosti do 5 godina iznosi 0,90, starosti od 11do 15 godina iznosi 1,10, a za vozila starosti od 21 do 30 godina iznosi 1,40.

Dakle korektivni koeficijent, pa slijedno tome i naknada raste s povećanjem radnogobujma i starosti vozila, dakle proporcionalno trendu onečišćenja okoliša od strane vozila, anaknada je najmanja kod vozila pokretanih elektromotorima i biogorivima.

Ad b)Pravilnikom je utvr đeno da se predmetna naknada obračunava i plaća jednom godišnje

prilikom registracije vozila odnosno provjere njegove tehničke ispravnosti. Naplatu naknadeobavlja pravna osoba ovlaštena za registraciju odnosno provjeru tehničke ispravnosti vozila skojom Fond za obavljanje poslova u svezi naknade sklapa sporazum.

Bez plaćene naknade ne može se pristupiti registraciji vozila.Pravilnik utvr đuje i neka izuzeća i pravila kojima se izbjegava eventualno dvostruko

plaćanje naknade, te pravo na korektivni koeficijet u svezi starosti vozila u iznosu od 0,10, zavozila starija od 30 godina ukoliko imaju potvrdu o povijesnoj vrijednosti vozila izdanu odovlaštene “oldtimer” udruge.

Ad c)

Očevidnik obveznika pla

ćanja naknade za okoliš za vozila na motorni pogon vodi se uinformatičkom sustavu u računalu, s tim da se moraju osigurati sigurnosne kopije očevidnika.

U očevidnik se unose podaci prilikom registracije vozila odnosno provjere njegovetehničke ispravnosti, kako slijedi:

- red. br. upisa,- ime i prezime i adresa stanovanja fizičke osobe, odnosno tvrtke i sjedište tvrtke ,- vrsta vozila za koje se plaća naknada,- radni obujam motora,- starost vozila.Podaci iz očevidnika svake se godine ažuriraju.Podaci iz očevidnika su javni, a Fond je dužan na zahtjev fizičke ili pravne osobe

davati izvatke iz njega, koji imaju snagu pravne isprave.





3.2. ZAKONI I PROPISI U RH U SVEZI S PROSTORNIMPLANIRANJEM, UREĐENJEM PROSTORA I GRAĐENJEM,PROMETOM TE ZAŠTITOM PRIRODE

3.2.1. ZAKON O PROSTORNOM URE ĐENJU I GRADNJI

Republika Hrvatska ima vrlo dugu tradiciju samostalnog zakonskog reguliranja prostornog planiranja i uređenja, koja seže unatrag nekoliko desetljeća.

Do 1994. g. na snazi je bio Zakon o prostornom planiranju i uređivanju prostora, koji je Sabor donio 24. prosinca 1980. g., a zatim je do 30. rujna 2007. g. važio Zakon o prostornom uređenju koji je Sabor donio 30. ožujka 1994. U međuvremenu, zakon iz 1994. g.doživio je više većih ili manjih izmjena (koje su objavljene u Narodnim novinama br. 68/98.,61/00., 32/02. i 100/04.).

Slična je situacija bila i sa zakonom koji regulira područ je građenja, koji je međutim urazdoblju samostalne Hrvatske mnogo puta mijenjan, a ponekad i vrlo temeljito (1999. g. i2003. g.).

06. srpnja 2007. g., nakon dulje pripreme, Sabor je donio odluku o proglašenju Zakona o prostornom uređ enju i gradnji , koji je stupio na snagu 01. listopada 2007. g. Timsu zakonom regulatorno objedinjena područ ja prostornog planiranja, prostornog uređenja igradnje. Obzirom da su predmetnim zakonom uvedene i neke bitne novine u odnosu na

prethodna dva zakona, određeno je duže razdoblje o uobičajenog (obično 8 ili 15 dana) oddana objave zakona u Narodnim novinama do dana početka njegove primjene.

1. Opće odredbe

Predmet zakonaZakonom se uređuje sustav prostornog planiranja, prostornog uređenja i građenja,

nadležnosti tijela državne vlasti i tijela lokalne i regionalne samouprave u upravnim i drugim postupcima i inspekcijski nadzor.

Osnovni pojmoviUtvr đuju se osnovni pojmovi i definicije koji se kasnije koriste u tekstu zakona, npr.

“građevinsko područ je naselja utvr đeno prostornim planom uređenja velikog grada, grada iliopćine je izgrađeni i uređeni dio naselja i neizgrađeni dio područ ja toga naselja planiran zanjegov razvoj proširenje”, te pojmovi: “građevinsko zemljište”, “komunalna infrastruktura”,“lokacijski uvjeti”, “nositelj izrade prostornog plana”, “gradilište” i dr.

Ciljevi i načela prostornog uređenja i građenjaOd niza navedenih, ovdje ističemo:- gospodarenje, zaštita i upravljanje prostorom RH kao osobito vrijednim i

ograničenim dobrom ,- njegovanje regionalnih osobitosti,- razumno korištenje i zaštita prirodnih dobara, očuvanje biološke raznolikosti,

zaštita okoliša i prevencija od rizika i onečišćenja,- kvalitetan i human razvoj gradskih i ruralnih naselja,- povoljni poslovni uvjeti za razvoj gospodarstva,

- sigurnost građevina, stabilnost tla i energetska učinkovitost građevina,





- integralni pristup planiranju, koji podrazumijeva poznavanje, provjeru i ocjenumogućnosti razvoja u prostoru, izradu dokumenata prostornog uređenja (prostorni

planovi) i praćenje provođenja dokumenata prostornog uređenja,- ravnomjerni gospodarski, društveni i kulturni razvoj prostora Države, održivi

razvoj, povezivanje prostora Države i prostora zemalja europskog okruženja, zaštitaokoliša i kulturne (spomeničke) baštine,- uspostavljanje učinkovitog sustava informacija o prostoru.

Bitni zahtjevi za građevinuBitni uvjeti za građevinu određeni su ovim zakonom, tehničkim i drugim propisima

donijetim temeljem ovog zakona, lokacijskim uvjetima određenim na temelju prostornihodnosno urbanističkih planova i drugih propisa. Bitni zahtjevi za građevinu jesu: mehaničkaotpornost i stabilnost odnosno sprječavanje rušenja, deformacije građevina i sl., zaštita od

požara (unutar zgrade i sprječavanje širenja vatre na susjedne građevine), osiguranjeodržavanja higijenskih uvjeta i zdravlja, zaštita okoliša i zaštita od buke, ušteda energije(energetska svojstva zgrade – cerifikat, toplinska zaštita) i dr. U svrhu razrade bitnih zahtjevaodnosno propisivanja drugih uvjeta koje mora ispunjavati građevina, te tehničkih pitanja usvezi gradnje i uporabe građevina osniva se od strane nadležnog ministarstva savjetovdavnotijelo – Odbor za graditeljstvo.

2. Prostorno uređenje

Subjekti prostornog uređenjaSubjekti prostornog uređenja su: Hrvatski sabor, Vlada, nadležno ministarstvo,

predstavnička i izvršna tijela regionalne i lokalne samouprave, te nadležna tijela za

provođ

enje upravnog postupka s ciljem izdavanja upravnih i drugih akata u svezi prostornoguređenja i druge institucije – koje su detaljnije obrađene u poglavlju 4.3. ovog udžbenika.Informacijski sustav prostornog uređenjaPodaci o prostoru su javni, a središnja tijela koja razvijaju, vode ili održavaju podatke

o korištenju zemljišta, prostornim pokazateljima, osnovnoj namjeni prostora, javnojkomunalnoj i drugoj infrastrukturi, planovima i programima su državni zavod za prostornirazvoj i županijski zavodi za prostorno uređenje.

Zaštićena područ ja od posebnog interesa za državuZakonom se utvr đuje zaštićeno obalno područ je mora odnosno pojasu (daljnjem

tekstu: ZOP - ranije utvr đen Uredbom Vlade – NN 128/04.), koji obuhvaća sve otoke, pojaskopna u širini od 1000 m i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte u svrhu očuvanja izaštite prirodne, kulturne i tradicijske vrijednosti obalnog krajolika. Uz načela, kao što su:osiguranje slobodnog pristupa obali, očuvanje nenastanjenih otoka, saniranje ugroženih

područ ja i dr., zakonom su utvr đena razna ograničenja glede planiranja i gradnje u područ juZOP. Izrijekom su navedene i građevine kojima tu nije mjesto: npr. kamenolomi, odlagalištaotpada i dr. Osim toga, izrijekom je navedena zabrana gradnje pojedinih sadržaja u pojasu od70 m od obalne crte: kao npr. proizvodnih građevina ako nisu u funkciji mora i morske obale,trgovina površine veće od 1.500 m2 i sl. Osim ZOP, posebnu zaštitu uživaju zaštićene

prirodne vrijednosti (prostori, flora i fauna), te kulturno-povijesne cjeline, a što se detaljnijeuređuje drugim zakonima, npr. Zakonom o zaštiti prirode.

Dokumenti prostornog uređenja

Dokumenti prostornog uređenja dijele se na strateške i provedbene dokumente.Provedbeni dokumenti su Detaljni plan uređenja i Urbanistički plan uređenja, a strateški





odnosno razvojni su svi ostali navedeni u poglavlju 5.2. ovoga udžbenika (osim ISUP iPMSUP). Određuju se temeljne sastavnice pojedinih prostornih planova i utvr đuje da

prostorni plan užeg područ ja mora biti usklađen s prostornim planom šireg područ ja (npr. akoDPU nije usklađen s PPUO/G tada se primjenjuju odrednice PPUO/G). Zatim je utvr đen

postupak izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja, počevši od odluke o izradi plana od strane predstavničkog tijela, same izrade, javne rasprave, davanja mišljenja isuglasnosti do usvajanja plana na predstavničkom tijelu.

Provođenje dokumenata prostornog uređenja

Dokumenti prostornog uređenja (prostorni planovi i dr.) provode se donošenjemodnosno izdavanjem lokacijske dozvole, koja se temelji na lokacijskim uvjetima odnosnouvjetima građenja odredenim prvenstveno u detaljnim i urbanističkim planovima uređenja → vidjeti detaljnije u poglavlju 5.2. ovog udžbenika.

Parcelacija građevinskog zemljišta može se provoditi samo u skladu s lokacijskomdozvolom, rješenjem o ovjetima građ enja (za građevine čija je građevinska bruto površinamanja od 400 m2), a za postojeće građevine rješenjem o utvr đ ivanju građ evinske č estice –vidjeti Privitak 3-1.

Uređivanje građevinskog zemljištaUređivanje građevinskog zemljišta obuhvaća osiguranje sredstava JLS za to uređenje,

pribavljanje dokumentacije i drugih podataka o prostoru, rješavanje imovinsko-pravnih poslova, građenje u svrhu proširenja i/ili poboljšanja komunalne i druge infrastrukture,sanaciju terena i koordinaciju subjekata i organizacija u čijem je djelokrugu rada građenje

prometne, elektroopskrbne i telekomunikacijske mreže, te zdravstvenih, obrazovnih upravnihi drugih javnih građevina.

Lokacijska dozvola, rješenje o uvjetima građ enja kao i neki akti za već izgrađene

građevine (npr. potvrda glavnog projekta) mogu se izdati samo za građevine na uređenojgrađevinskoj čestici, tj. onoj koja ima pristup s prometne površine i mogućnost ostalih priključaka na komunalnu infrastrukturu (pri čemu se najvažnijim smatra odvodnja i dovodvode). Akt o lokaciji vrijedi dvije godine od izdavanja i može se produžiti za još dvije godine.

Osim toga, ovdje su regulirani osnovni odnosi prodaje i predaje građevinskogzemljišta državi odnosno JLS, naknade za predmetno zemljište, pravo prvokupa i sl.

Urbana komasacijaUrbana komasacija može se smatrati novinom u odnosu na njenu regulaciju u

prethodnim zakonima. Provedba komasacije načelno se određuje s PPUO/G, a provoditemeljem DPU i u obuhvatu njegova zahvata.

Urbana komasacija provodi se radi preoblikovanja dosadašnjih čestica u građevinskom područ ju, uz istodobno sređivanje vlasničkih odnosa na tom zemljištu, tako da se vlasnicimanekretnina i jedinicama lokalne samouprave, čije se čestice zbog svoje površine, oblika,

položaja, neodgovarajućih pristupa na javnu površinu ili drugih razloga nisu mogle bezkomasacije racionalno urediti i koristiti, omogući građenje, uporaba odnosno uređenjegrađevinskog zemljišta sukladno DPU. Građevine i trajni nasadi koji se nalaze na

predmetnom zemljištu, a koje je potrebno ukloniti izvlašćuju se u korist JLS, a vlasniku pripada odgovarajuća naknada.

Nadalje je razrađen postupak komasacije, počevši od osnivanja komasacijskih povjerenstava, utvr đivanja stanja, prijedloga rješenja, pozivanja stranaka na očitovanje, dodonošenja i objavljivanja rješenja o komasaciji.





3. Građenje (gradnja)

Sudionici u gradnji

Investitor je pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina. Investitor je dužan projektiranje i kontrolu projekata kao i stručni nadzor građenja građevine povjeriti za tonadležnim osobama.

Projektant je fizička osoba, tj. ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer, koji izrađuje projekte, između ostalog u skladu s lokacijskom dozvolom, bitnim uvjetima za građevinu idrugim propisima, te pravilima struke.

Izvođač je osoba koja gradi ili izvodi pojedine radove na građevini, u skladu sdonijetim aktom o građenju (građevinska dozvola, potvrda glavnog projekta, rješenje ouvjetima građenja) i pravilima struke. Izvođač imenuje glavnog inženjera odnosno inženjeragradilišta kao voditelja radova na gradilištu.

Nadzorni inženjer je fizička osoba (ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer) koji u imeinvestitora provodi stručni nadzor građenja, pri čemu osigurava da se građevina i njeni

pojedini dijelovi grade sukladno izdanom aktu o građenju odnosno izvedbenom projektu, pravilima struke i drugim propisima. Način otklanjanja nedostataka odnosno nepravilnostinadzorni inženjer potvr đuje upisom u građevinski dnevnik, a o bitnim nepravilnostima dužan

je obavijestiti investitora i građevinsku inspekciju. Nadzorni inženjer dužan je sastavitizavršno izvješće o izvedenim radovima.

Revident je fizička osoba ovlaštena za kontrolu projekata odnosno njihovih dijelova.Revident je materijalno i krivično odgovoran za ispravnost projekta ili dijela projekta na koji

je dao pozitivno izvješće.

Svi sudionici u gradnji (osim investitora) moraju imati završeno odgovarajućevisokoškolsko obrazovanje, određen broj godina proveden u struci (iskustvo), dokaze o

praćenju unapređenja struke i položen državni (stručni) ispit. Primjerice za revidenta, koji je po stručnosti na vrhu te piramide, zahtjeva se da je diplomirani inženjer s najmanje 10 godinaradnog iskustva u projektiranju osobito složenih građevina, te mu na njegov zahtjev, a po

prethodno pribavljenom mišljenju povjerenstva, ovlaštenje za revidenta izdaje nadležniministar. Inače se precizni uvjeti koje moraju ispuniti pojedini sudionici u građenju utvr đuju

provedbenim propisima, temeljem ovog zakona, a dijelom i drugih propisa. Kontrola glavnog projekta provodi se s obzirom na bitne uvjete za građevinu.

Projekti

Projekti se razvrstavaju prema namjeni i razini izrade.Idejni projekt izrađuje se u mjerilu 1:200, sastavni je dio rješenja o uvjetima građenja

ili lokacijske dozvole, a u naravi je skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata, kojimase daju osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnička rješenja građevine, te njen smještaj nagrađevinskoj čestici.

Glavni projekt izrađuje se u mjerilu 1:100, preduvjet je za ishodovanje građevinskedozvole, a u naravi predstavlja skup međusobno usklađenih projekata, kojima se daje tehničkorješenje građevine, dokazuje ispunjavanje bitnih uvjeta za građevinu, a mora u cijelosti bitiusklađen s idejnim projektom. Glavni projekt sadrži sljedeće projekte: arhitektonski,građevinski, elektrotehnički, strojarski, te troškovnik projektiranih radova, a po potrebi druge

projekte, npr. geodetski, krajobrazni, projekt temeljenja, projekt zaštite od buke i dr.





Izvedbeni projekt izrađuje se u mjerilu 1:50, njime se razrađuju tehnička rješenja danaglavnim projektom, a izrađuje se samo za složenije građevine te je za iste izvedbeni projekt

jedan od uvjeta za početak građenja.Kontrola glavnog projekta od strane revidenta, ovisno o karakteristikama građevine,

mora se provesti obzirom na mehaničku otpornost i stabilnost, uštedu energije i toplinskuzaštitu, higijenu, zdravlje, zaštitu okoliša odnosno zaštitu od buke.Sastavni dijelovi i oprema g. n. projekata uređuju se posebnim pravilnikom, koji se

donosi temeljem ovoga zakona.

Građenje građevinaZakonom su utvr đene 4 odnosno 5 bitnih vrsta građevina (prema složenosti):- najvažnije građevine (npr. autoceste i državne ceste, sve građevine državnog

značaja: morske luke, naftovodi, plinovodi i dr., elektrane instalirane snage 20 MWi više, velike brane, kamenolomi, vojne građevine, skladište opasnog otpada,skladište nafte i derivata kapaciteta 50.000 tona i više, županijski i regionalni centarza odlaganje otpada i dr.), čiji će se detaljan popis odnosno karakteristike utvrditi

podzakonskim aktom temeljem ovog zakona - u daljnjem tekstu DG,- građevine čija je građevinska bruto površina veća od 400 m2, odnosno građevine

namijenjene isključivo obavljanju poljoprivrednih djelatnosti čija je površina većaod 600 m2 – u daljnjem tekstu VG,

- građevine manjih dimenzija od građevina VG - u daljnjem tekstu MG,- jednostavne građevine, (npr. šumski protupožarni prosjeci i samostalne pješačke

staze, građevine na već izgrađenoj građevinskoj čestici, npr. potporni zid visine do0,8 m i ogradni zid do visine 1,60 m, cisterne i septičke jame obujma do 27 m3,

bazeni površine do 24 m2 i dubine do 2,0 m, vrtne sjenice i nadstrešnice površinedo 15 m2, radovi na stubištima, hodnicima i sl. unutar građevine kojima se

osigurava nesmetan pritup i kretanje osobama s invaliditetom, zatim kiosci i sličnegrađevine na javnim površinama površine do 12 m2, te druge građevine - grobnice i

sl.), čiji će se detaljan popis odnosno karakteristike utvrditi podzakonskim aktomtemeljem ovog zakona – u daljnjem tekstu JG i

- građevine VG i MG izgrađene na (uređenoj) građevinskoj čestici bez akta ograđenju – u daljnem tekstu VGB i MGB.

U ovisnosti o vrsti građevine, zakonom su utvr đeni dokumenti (dozvole odnosno aktio građenju) temeljem kojih se može pristupiti građenju određenih građevina. Tako segrađevine DG mogu graditi temeljem građ evinske dozvole koju izdaje nadležno ministarstvou upravnom postupku, građevine VG temeljem potvrde glavnog projekta, a građevine MGtemeljem rješenja o uvjetima građ enja - koje akte izdaju tijela nadležna županijska tijela i

tijela velikih gradova nadležna za obavljanje upravnih poslova prostornog uređenja, agrađevine JG moguće je graditi bez akta o građenju.Zakonom su određeni sastavni dijelovi zahtjeva za izdavanje pojedinih vrsta akata o

građenju (dozvola), kao i bitne provjere koje se moraju utvrditi i postupci koje se moraju provesti prije izdavanja predmetnih akata, te obveze investitora glede plaćanja komunalnog ivodnog doprinosa te građevinskih pristojbi kao i rok važenja izdate dozvole.

Tako primjerice zahtjev za izdavanje potvrde glavnog projekta mora sadržavati:- 3 primjerka glavnog projekta,- presliku lokacijske dozvole,- parcelacijski elaborat ovjeren od nadležnog tijela odnosno osobe,- dokaz investitora da ima pravo graditi na građevinskoj čestici (dokument o

vlasništvu, koncesiji, služnosti, ortakluku i sl.),- ostale sastavnice.





U postupku izdavanja potvrde utvr đuje seda je glavni projekt izrađen u skladu s lokacijskom dozvolom, ovim zakonom i

drugim propisima,- da je građevinska čestica uređena (urbanizirana),

- da su zahtjevu, ovisno o složenosti građevine, priloženi svi dokumenti.Potvrda glavnog projekta važi dvije godine od dana izdavanja, a može se produžiti za još dvije godine.

Prijava početka građenjaZapočeti s gradnjom smije se, u ovisnosti o vrsti građevine, temeljem pravomoćnog

akta o građenju i Elaborata iskolčenja izrađenog od nadležne osobe. Investitor je dužan u pisanom obliku prijaviti početak radova na građevini barem 8 dana prije početka građenjatijelu koje mu je izdalo akt o građenju, građevinskoj inspekciji i inspekciji rada.

Gradilište je prostor na kome se gradi, kao i ostalo područ je koje služi prilikomizgradnje građevine. Gradilište u pravilu mora biti ograđeno i označeno pločom koja obvezno

sadrži: podatke o investitoru, projektantu, izvođaču i nadzornom inženjeru, naziv i vrstugrađevine, naziv tijela koje je izdalo akt o građenju te bitne podatke iz toga akta – urudžbeni iklasifikacijski broj, datum izdavanja i pravomoćnosti i dr.

Zakon utvr đuje koje dokumente odnosno akte izvođač mora imati na gradilištu, npr.akt o građenju, ovjerene projekte temeljem kojih se gradi, građevinski dnevnik, elaboratiskolčenja građevine, dokument o imenovanju nadzornog inženjera i dr.

Uporaba građevine

Građevine se mogu početi koristiti sukladno njihovoj namjeni određenoj detaljnim iliurbanističkim planom uređenja temeljem odgovarajućih akata, ovisno o vrsti (složenosti)građevine. Za građevine DG to je (samo) uporabna dozvola, za građevine VG to je uporabnadozvola i rješenje za obavljanje djelatnosti koje se izdaje po posebnom zakonu (u daljnjemtekstu: Rješenje), za građevine MG to je završno izvješ će nadzornog inženjera o izvedbi

građ evine i Rješenje, za građevine JG ta se materija regulira posebnim pravilnikom donijetimtemeljem ovoga zakona, za građevine VGB to je uporabna dozvola i Rješenje, a za građevineMGB to je rješenje o izvedenom stanju i Rješenje.

Uporabna dozvola je upravni akt koji, ovisno o vrsti građevine, izdaje nadležnoministarstvo odnosno nadležno županijsko ili tijelo velikog grada. Nakon završetka izgradnjeinvestitor podnosi zahtjev za izdavanje uporabne dozvole nadležnom tijelu i zahtjevu prilaže:

- presliku akta o građenju,- podatke o sudionicima u gradnji,

- pisanu izjavu izvođ

ača o izvedenim radovima,- završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine.

Nadležno tijelo osniva povjerenstvo za tehnič ki pregled građ evine. Tehnički pregledobavlja se u pravilu na mjestu građevine u određenom roku od zaprimanja zahtjeva (60 danaministarstvo, 30 dana ostali). Pri tom investitor mora dati na uvid cjelokupnu dokumentacijukoju je izvođač inače morao imati na gradilištu te geodetski situacijski nacrt za izgrađenugrađevinu. Povjerenstvo temeljem obavljenog tehničkog pregleda građevine i uvida udokumentaciju izrađuje zapisnik (sukladno odrednicama pravilnika kojim se regulira tamaterija, a koji se donosi temeljem ovog zakona), koji završava stavom da se izgrađenagrađevina može koristiti ili stavom da se izgrađena se građevina može koristiti ukoliko seotklone ustanovljeni nedostaci - pri čemu je rok za uklanjanje nedostataka u pravilu 90 dana.

Nadležno tijelo odlučuje bez obavljanja tehničkog pregleda da se uporabna dozvola ne možeizdati u slučaju da je građevina izgrađena bez građevinske dozvole ili bez glavnog projekta ili





nije izgrađena sukladno tim dokumentima, ili kada nije priključena na javnu površinu iuređaje komunalne infrastrukture i sl.

Temeljem odgovarajućeg (uporabnog) akta, tj. uporabne dozvole, završnog izvješćanadzornog inženjera i dr., katastarski će ured evidentirati predmetnu građevinu u katastarskom

operatu. Rješenje za obavljanje djelatnosti (npr. gospodarske djelatnosti ugostiteljstva,obavljanja nekog obrta i sl.) za određenu građevinu ili njen dio izdaje se po posebnom zakonui to samo ako je za tu građevinu izdan akt o uporabi.

Vlasnik građevine odgovoran je za njezino održavanje, te ju održavati na način da sene naruše bitna svojstva građevine. Održavanje građevine, te poslovi praćenja stanjagrađevine, u ovisnosti o vrsti građevine, propisuju se posebnim pravilnikom temeljem ovogazakona.

Uklanjanje građevineGrađevine DG i VG mogu se ukloniti samo temeljem dozvole za uklanjanje građ evine.

Dozvolu izdaje nadležno tijelo temeljem zahtjeva vlasnika odnosno investitora, a zahtjevu se

prilažu 3 primjerka projekta uklanjanja građevine, dokumet vlasništva i ostali prilozi. Ostalevrste građevina vlasnik smije ukloniti bez predmetnog akta. Kod uklanjanja građevine, uovisnosti od vrste građevine, valja provesti stručni nadzor u pogledu stabilnosti i otpornosti,zdravlja i zaštite okoliša.

4. Nadzor

Zakon razlikuje upravni i inspekcijski nadzor.Upravni nadzor odnosi se na nadzor provedbe ovog zakona i propisa donijetih

temeljem njega, tako da će po pravu upravnog nadzora ministarstvo poništiti dokument prostornog uređenja, akt lokacije, akt građenja ili akt uporabe građevine, ukoliko utvrdi da sutim dokumentima povrijeđene materijalne odredbe ovoga zakona. Dakle, upravni nadzor seodnosi na postupanje javnih osoba.

Inspekcijski nadzor provode u područ ju prostornog uređenja urbanistički, a u područ jugrađenja građevinski inspektori, koji su raspoređeni u Upravi za inspekcijske posloveministarstva i u područnim jedinicama ministarstva u sjedištima i izvan sjedišta županija.Zakon utvr đuje statuse glavnog građevinskog i glavnog urbanističkog inspektora, višeggrađevinskog i višeg urbanističkog inspektora i građevinskog i urbanističkog inspektora, teutvr đuje obveznu školsku spremu i broj godina rada u struci kao preduvjet za izbor u g. n.statuse.

Zakon dalje utvr đ

uje ovlasti inspektora, npr. slobodan ulaz u gradilište, uzimanjeizjava od stranaka, korištenje policijske zaštite u slučaju potrebe, neometan pregleddokumentacije na gradilištu i u arhivama nadležnih tijela, traženje uzorkovanja i vještačenja,

privremeno oduzimanje dokumentacije i dr. Stranke u inspekcijskom postupku mogu bitisudionici u gradnji, nadležna tijela koja provode upravni postupak u svezi prostornog uređenjai gradnje, JLS i županije.

Inspektor temeljem inspekcijskog pregleda izrađuje zapisnik, a stranci u hitnimslučajevima može i usmenim rješenjem narediti da smjesta (bez odlaganja) poduzme hitnemjere (sanacija kod opasnosti od urušavanja i sl.), obustavu radova na građevini ili njenomdijelu ili zabraniti korištenje građevine i dr., a pisani otpravak predmetnog rješenja moraotpremiti stranci u roku od 8 dana.

U ostalim slučajevima, ako inspektor u provedbi nadzora utvrdi povredu ovog zakonaili propisa donesenih temeljem njega donosi inspekcijsko rješenje, koje se dostavlja stranci.





Stranka koja nije zadovoljna rješenjem može se u zadanom roku žaliti nadležnomministarstvu kao drugostupanjskom organu odnosno u određenim okolnostima pokrenutiupravni spor. U zaključku rješenja inspektor ima pravo narediti strankama:

- otklanjanje nepravilnosti – u određenom roku,

- zabranu ugradnje određenog građevinskog proizvoda,- otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini,- obustavu daljnjeg građenja (u slučaju nepostojanja akta o građenju ili kada se

građevina ne gradi sukladno tom aktu odnosno projektu),- uklanjanje građevine (u slučaju da je građevina izgrađena bez akta o građenju ili

nije izgrađena prema glavnom projektu, a osobito ako je izgrađena na način daugrožava sigurnost susjednih građevina ili ljudi).

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor u opravdanim okolnostimaima pravo i dužnost na licu mjesta narediti zatvaranje gradilišta, posebnim znakom ionemogućiti korištenje, oruđa, strojeva i drugih sredstava pečaćenjem. (Nastavak građenjanakon zatvaranja gradilišta je kazneno djelo prema čl. 323. Kaznenog zakona.)

Ukoliko inspektor na terenu utvrdi da su aktima kojima se odobrava građenje,uklanjanje ili uporaba građevine povrijeđene materijalne odredbe ovoga zakona, predložiti ćeministarstvu da se takav akt poništi po pravu upravnog nadzora.

5. Kaznene odredbe

Postupci pravnih i fizičkih osoba odnosno odgovornih osoba u pravnim osobama, kojisu suprotni odredbama ovog zakona, propisima donijetim temeljem njega i rješenjimaministarstva odnosno inspekcije kažnjavaju se u pravilu naplatom novčanih kazni, teoduzimanjem ovlasti odnosno dozvole za obavljanje djelatnosti na određeno vrijeme.

Zakonom su izrijekom utvr đene razlitičite vrste prekršaja i za njih pripadajuće visinekazni (5.000, 10.000, 15.000, 25.000, 50.000 i 100.000 kn), te prekršaji koji imaju za posljedicu oduzimanje dozvole na određeno vrijeme - za osobe koje obavljaju poslove prostornog uređenja, osobe ovlaštene za izradu parcelacijskog elaborata, sudionike u građenju(investitor, projektant, izvođač, revident, nadzor) i vlasnike građevina.

6. Prijelazne i završne odredbe

Ovim zakonom je također određeno da će se postupci započeti po odredbama Zakonao prostornom uređenju (NN 30/94) dovršiti po odredbama tog zakona, osim za postupak

donašanja prostornih planova kod kojih na dan stupanja na snagu ovog zakona nije bilaobjavljena javna rasprava.Zakonom je također utvr đeno da se građevina izgrađena do 15. veljače 1968. g. smatra

izgrađenom temeljem pravomoćnog akta o građenju, a za istu, prije upisa u katastarski operat,nije potrebno ishoditi uporabnu dozvolu. Za građevinu izgrađenu temeljem građevinskedozvole izdane do 19. lipnja 1991. g. također se ne izdaje uporabna dozvola.

Savjet za prostorno uređenje države nastavlja s radom kao Savjet po novom zakonu, a privremeni ravnatelj Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj imenovati će se do 01. studenog2007. g. Županijski zavodi za prostorno uređenje moraju se osnovati u roku od 6 mjeseci, tj.do 01. ožujka 2008. g.

Do 01. siječnja 2008. g. županije i veliki gradovi preuzimaju službenike iz bivše

Službe za prostorno uređenje i graditeljstvo Županijskog ureda državne uprave i slijedno tomeosnivaju nadležna tijela za obavljanje upravnih poslova prostornog uređenja i graditeljstva.





Općine i gradovi, koji još nisu donijeli PPUO/G, dužni su to učiniti najkasnije do 31. prosinca 2007. g. Na područ ju općina ili grada koji nemaju valjano donesen PPUO/G nemogu se izdavati lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja. Usklađenje odredbi

postojećih prostornih planova s ovim zakonom može se provesti i bez provođenja javne

rasrpave, odlukom predstavničkog tijela.Do stupanja na snagu novih podzakonskih akata utvr đenih ovim zakonom ostaju u primjeni:

- Pravilnik o sadržaju i mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (NN 106/98., 39/04., 45/04.i 163/04.),

- Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora (NN 29/83., 36/85. i 42/86.),

te ostali pravilnici u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s ovim zakonom, npr.:- Pravilnik o osiguranju pristupačnosti osoba s invaliditetom i smanjenom

pokretljivosti (NN 151/05.),

- Pravilnik o tehničkom pregledu građevine (NN 108/04.),- Pravilnik o sadržaju projekata javne ceste (NN 53/02.),- Tehnički propis za prozore i vrata (NN 69/06.),- Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN

79/05., 155/05. i 74/06.)i drugi izrijekom navedeni propisi.

Vlada je dužna donijeti propis iz čl. 105. st. 2. ovog zakona, tj. Uredbu kojom seutvr đuju građevine (DG) za koje lokacijsku dozvolu izdaje ministarstvo u roku od 60 dana, aisto mora učiniti ministar za jednostavne građevine (JG).

Ministar nadležnog ministarstva dužan je donijeti i sve ostale pozakonske akteodnosno pravilnike koji su izrijekom navedeni u zakonu (više od 20 pravilnika) u roku od 24mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, npr.

- propis iz čl. 5. st. 4.- Pravilnik o stručnom ispitu te upotpunjavanju i usavršavanjuznanja osoba koje obavljaju poslove prostornog uređenja,

- propis iz čl. 14. st. 2. – Pravilnik o građevinsko-tehničkim uvjetima za građenje iuporabu građevinskih proizvoda povoljnih za okoliš,

- propis iz čl. 201. st. 3. – Pravilnik o obveznom sadržaju i elementima projekta,načinu opremanja, uvjetima promjene sadržaja projekta i značenju ovjere projekta,

- propis iz čl. 253. st. 2. - Pravilnik o uređenju gradilišta nakon završetka građenja,- propis iz čl. 259. st. 7. Pravilnik o tehničkom pregledu građevine i dr.Zakon o prostornom uređenju (NN 30/94., 68/98., 61/00., 32/02. i 100/04.), osim

odredbičlanka 8. st. 2. i 3., Zakon o gradnji (NN 175/03. i 100/04.), osim odredbi

članakaodnosno stavaka koji se izrijekom navode, Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja

prostornih planova (NN 101/98.), Uredba o uređenju i zaštiti obalnog pojasa mora (NN128/04.) i dr. prestaju važiti danom stupanja na snagu ovoga zakona.

Ovaj zakon stupa na snagu 01. listopada 2007. g.





Privitak 3-1. Vrste građ evina (zahvata u prostoru) i odgovaraju ć i lokacijski akti,akti građ enja i akti uporabe građ evina (od. 01. 10. 2007. g.)

Vrsta građevine(zahvata u prostoru)

Lokacijski akt Akt o građenju Akt o uporabi

Najvažnije građevine: DG(npr. autoceste i državne ceste, svegrađevine državnog značaja: morske luke,naftovodi, plinovodi i dr., elektrane insta-lirane snage 20 MW i više, velike brane,kamenolomi, vojne građevine, skladišteopasnog otpada, skladište nafte i derivatakapaciteta 50.000 tona i više, županijski iregionalni centar za odlaganje otpada i dr.),čiji se detaljan popis odnosno karakteri-stike utvr đuju podzakonskim aktom

Lokacijskadozvola

Izdaje juMinistarstvo

zaštite okoliša,prostornoguređenja i

graditeljstva

Građevinskadozvola

Izdaje juMinistarstvo

zaštite okoliša,prostornoguređenja i

graditeljstva

Uporabna dozvola

Izdaje juMinistarstvo zaštiteokoliša, prostornog

uređenja igraditeljstva

Građevine čija je građevinska bruto

površina veća od 400 m2, odnosno građevi-ne namijenjene isključivo obavljanju poljo-privrednih djelatnosti čija je površina većaod 600 m2

VG

Lokacijska

dozvola

Županija, velikigrad

Potvrda

glavnogprojekta


Uporabna dozvola

iRješenje

Županija, veliki grad

Građevine čija je građevinska bruto po-vršina manja od 400 m2, odnosno građevi-ne namijenjene isključivo obavljanju poljo-privrednih djelatnosti čija je površinamanja od 600 m2

MG

(Ništa)

Županija, veliki

grad

Rješenje ouvjetimagrađenja


Završno izvješćenadzornog inže-njera o izvedbigrađevine

iRješenje

Županija, veliki grad

Jednostavne građevine, (npr. šumski pro-tupožarni prosjeci i samostalne pješačkestaze, građevine na već izgrađenoj građe-vinskoj čestici, npr. potporni zid visine do0,8 m i ogradni zid do visine 1,60 m,cisterne i septičke jame obujma do 27 m3,bazeni površine do 24 m2 i dubine do 2,0m, vrtne sjenice i nadstrešnice površine do15 m2, kiosci i slične građevine na javnimpovršinama površine do 12 m2

JG

(Ništa) (Ništa) (Ništa)

Građevine VG izgrađene na (uređenoj)građevinskoj čestici bez akta o građenju

VGB

Konačnalokacijskadozvola

Nema Potvrda izvedenogstanja i očevid

(Uporabna dozvola)i Rješenje

Građevine MG izgrađene na (uređenoj)građevinskoj čestici bez akta o građenju

MGB

(i inače nema) Nema Rješenje o izvede-nom stanjui Rješenje

Županija, veliki grad -- Dozvolu izdaje nadležno upravno tijelo za obavljanje upravnih

poslova prostornog uređ

enja u županiji ili velikom graduRješenje = Rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu





3.2.2. OSTALI ZAKONI I PROPISI

3.2.2.1. Zakoni

Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

Zakonom se uređuju jedinice regionalne (područne) samouprave – JRS odnosnožupanije, jedinice lokalne samouprave – JLS, tj. veliki gradovi, gradovi i općine, njihovdjelokrug rada i ustrojstvo, način rada njihovih tijela, nadzor nad njihovim aktima i radom idruga pitanja.

Općine i gradovi su JLS koji u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslovelokalnog značaja, osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanje,urbanističko i prostorno planiranje, zaštitu i unapređenje okoliša, komunalno gospodarstvo,

promet na svome područ ju, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovnoobrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport.

Veliki gradovi su JLS koji su ujedno gospodarska, financijska, kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka i koji imaju više od 35.000 stanovnika ili su sjedištažupanija. Veliki gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju sve poslove koje inačeobavljaju općine i gradovi, zatim održavaju javne ceste, te upravne i druge poslove izdavanjalokacijskih akata (npr. lokacijske dozvole), akata građenja (npr. građevinske dozvole), akatauporabe građevina (npr. uporabne dozvole), kao i druge poslove u provedbi dokumenata

prostornog uređenja.JRS odnosno županije u svom samoupravnog djelokrugu obavljaju poslove od

područnog (regionalnog) zna

čaja, osobito poslove koji se odnose na prostorno planiranje,obrazovanje (prvenstveno srednje škole), zdravstvo, gospodarski razvoj, prometno planiranje,

organizaciju prometa i izgradnju prometne infrastrukture, održavanje javnih cesta, planiranje irazvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova, te upravne i druge

poslove izdavanja lokacijskih akata (npr. lokacijske dozvole), akata građenja (npr.građevinske dozvole), akata uporabe građevina (npr. uporabne dozvole), kao i druge posloveu provedbi dokumenata prostornog uređenja za područ je županije izvan područ ja velikoggrada.

Za sada izvršne poslove u općini, gradu, velikom gradu i županiji obavlja općinsko,gradsko, poglavarstvo velikoga grada odnosno županijsko poglavarstvo, na čijem je čelu

predsjednik poglavarstva koji inače predstavlja JLS odnosno županiju: općinski načelnik,

gradonačelnik, gradonačelnik velikog grada i župan, a od 17. svibnja 2009. g. (NN 109/07)izvršna tijela biti će samo općinski načelnik, gradonačelnik, gradonačelnik velikog grada ižupan.

Zakonom je utvr đeno da nadzor zakonitosti općih akata koje u samoupravnomdjelokrugu donose predstavnička tijela JRS i JLS obavljaju županijski uredi državne uprave isredišnja tijela državne uprave.

Zakon određuje broj članova predstavničkih tijela JLS-ova i županija: općinska vijeća,gradska vijeća i županijske skupštine (u odnosu na broj stanovnika jedinica), te osnovne

poslove, zadatke i odgovornosti tih tijela kao i izvršnih tijela, tj. poglavarstva županija,gradova, općina, ali i predsjednika poglavarstva.

Na kraju zakon utvr đuje i mjesnu samoupravu: Mjesni odbor, Vijeće mjesnog odbora,

predsjednik Mjesnog odbora i njihove nadležnosti.





Zakonom su također utvr đeni bitni načini financiranja samoupravnih jedinica(Proračun i dr.), zatim njihovi najvažniji akti, Statut i dr., kao i određene osnove zafunkcioniranje samoupravnih jedinica (konstituiranje tijela, izbori poglavarstva, župana,načelnika i gradonačelnika, postavljanje povjerenika Vlade RH i sl).

Zakon o komunalnom gospodarstvu

Zakon o komunalnom gospodarstvu određuje načela, način upravljanja i financiranjakomunalnog gospodarstva i ostala pitanja svrhovitog obavljanja komunalnih djelatnosti.

Komunalno gospodarstvo podrazumijeva obavljanje komunalnih djelatnosti, osobito pružanja komunalnih usluga od interesa za pravne i fizičke osobe i financiranje građenja iodržavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na područ juJLS.

Komunalne djelatnosti jesu: opskrba pitkom vodom, odvodnja i pročišćavanjeotpadnih voda, opskrba toplinskom energijom, prijevoz putnika u javnom prijevozu,održavanje čistoće, nerazvrstanih cesta i drugih javnih površina, tržnica i groblja, javnerasvjete, te obavljanje dimnjačarskih radova.

Zakonom se utvr đuje 5 mogućih načina obavljanja komunalnih djelatnosti, putemtrgovačkog društva čiji je osnivač JLS, putem javne ustanove čiji je osnivač JLS, putemslužbe – vlastitog pogona, ili putem pravne i fizičke osobe, koja je sklopila ugovor o koncesijiili ugovor o povjeravanju komunalnih poslova.

Ukoliko JLS nije organizirala trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti toisto je dužna učiniti županija, ali na teret sredstava JLS.

U cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijeloJLS obvezno je donijeti Odluku o komunalnom redu, kojom se propisuju pravila uređenjanaselja, kriteriji održavanja čistoće i čuvanja javnih površina, skupljanje, odvoz i postupanje s

komunalnim otpadom, uklanjanja protupravno ostavljenih predmeta, te mjere za provođ

enjekomunalnog reda i predmetne kaznene mjere.Sredstava za obavljanje komunalnih djelatnosti osiguravaju se iz cijene komunalne

usluge (npr. od opskrbe pitkom vodom, prikupljanja i odvoza otpada), komunalne naknade,drugih izvora i proračuna JLS. Komunalnu naknadu plaćaju svi vlasnici odnosno korisnicistambenog, poslovnog, garažnog i građevinskog (skladište, neizgrađeno građev. zemljište)

prostora. Visina naknade određuje se obzirom na položaj nekretnine u naselju i njenu vrstu.Predstavničko tijelo JLS dužno je svake godine donijeti Program održavanja

komunalne infrastrukture i Program građenja objekata i uređenja komunalne infrastrukture.

Zakon o ustanovama

Definira ustanove: ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja,obrazovanja, znanosti, kulture, sporta, zdravstva, socijalne skrbi, npr. Ustanova za predškolskiodgoj, Ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, srednja škola, Ustanova ukulturi, Županijska uprava za ceste, Županijski zavod za prostorno uređenje i sl.

Ustanova se ne može osnovati s ciljem stjecanja dobiti.

Pomorski zakonik (u njemu je sakupljeno više ranijih zakona) i kasniji Zakon opomorskom dobru i morskim lukama, koji dodatno obrađuje predmetno područ je

Pomorski zakonik uređuje područ ja morskog i podmorskog prostora RH, pomorskogdobra, sigurnosti plovidbe, odnose u svezi brodova i brodara, ugovora (gradnja broda,

prijevoz stvari, putnika i robe), plovidbene nezgode i dr.Unutrašnje morske vode (UMV) (vidjeti: Sl. 3-1) čine luke i zaljevi na obalnom kopnu

i otocima, tj. prostor mora unutar poveznice rtova. Prijevoz iz jedne u drugu morsku luku u





RH (kabotaža) smiju obavljati samo brodovi RH. Strani brod može ploviti u UMV samo radiulaska u luku otvorenu za međunarodni promet.

Teritorijalno more RH (vidjeti: Sl. 3-1.) je morski pojas širine 12 nautičkih (morskih)milja, uglavnom računajući od crte UMV odnosno vanjskih rubova otoka. Strani brodovi

imaju pravo “neškodljivog” prolaza teritor. morem RH ali najkraćim mogućim putom (radiuplovljavanja, remonta i sl.). Sav prostor ispod površine mora uključujući morsko dno i podzemlje te zračni prostor iznad teritorijalnog mora suveren je prostor RH.

Epikontinentalni pojas (EP) obuhvaća morsko dno i morsko podzemlje izvan granicateritorijalnog mora RH. Na EP RH ima suverena prava radi njegova istraživanja iiskorištavanja prirodnih bogatstava toga pojasa (nafta, rude, plin, ....).

Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas uključuje more (sa svim živućim i drugimorganizmima) iznad epikontinentalnog pojasa te također i zračni prostor koji se nalazi iznadnjega.

Pomorsko dobro (PD) je opće dobro od interesa za RH; na njemu se ne može steći pravo vlasništva. PD čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, dno ispod njih i

morsko podzemlje, sav životinjski i biljni svijet, rude i sl., dio morske obale (oko 6 m), zatimlukobrani, nasipi, područ ja luka i sl.

Pomorsko dobro mora biti pristupačno svakom građaninu (ne smije se zaprečavati pristup).

Kao posebna uporaba PD, PD se može dati na korištenje pravnim i fizičkim osobamakroz poseban postupak koncesioniranja, u kome sudjeluju tijela državne uprave, županije,gradovi i općine. Koncedent je država ili županija, a koncesionar je korisnik PD. Koncesija sedaje na 4-12 g. (županija), 13-33 g. (Vlada RH), ili na više od 33 g. (Sabor RH).

Za kraće vrijeme korištenja odnosno za jako ograničeno korištenje PD (kiosci,iznajmljivanje sandolina, pedalina, suncobrana i sl.) izdaje se koncesijsko odobrenje (općina,grad).

Za korištenje dijela PD pod točno utvr đenim uvjetima, koncesionar plaća koncesijskunaknadu, čija se visina temelji na očekivanoj profitabilnosti, mogućem utjecaju na okoliš,stupnju ograničenja korištenja PD za druge osobe, veličini i položaju prostora PD i sl.

Zakon o zaštiti prirode

Definira zaštićene oblike prirode od interesa za RH: nacionalni parkovi, parkovi prirode, regionalni parkovi, strogi i upravljani prirodni rezervati, posebni rezervati (botanički,zoološki: ornitološki i ihtiološki, geološki, hidrološki, rezervat u moru), park-šuma,memorijalno područ je, značajni krajobraz, spomenik parkovne arhitekture, pojedine biljne iliživotinjske vrste = zaštićene svojte, te zaštićene minerale i fosile.

Utvr đuje dozvoljene i zabranjene djelatnosti u svezi tih područ ja i svojti. Nadalje, zakon definira postupak proglašenja pojedinih zaštićenih oblika prirode,nadležnosti, sastavne dijelove akta o proglašenju, definira nužnost vođenja upisnika(evidencije) za zaštićene oblike prirode. Zakon također utvr đuje način upravljanja zaštićenim

područ jima – putem Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područ jima i dr.

Zakon o zaštiti zraka

Utvr đuje kakvoću zraka, stupanj onečišćenja zraka, praćenje kakvoće zraka i provođenje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka.

Zatim definira preporučene vrijednosti kakvoće zraka, granične vrijednosti kakvoćezraka i granične vrijednosti emisija u zrak.





Sl. 3-1. Podru č ja mora odnosno «morski pojasevi» u RH

UMV = Unutarnje morske vode

TM = Teritorijalno more

(UMV + TM = suvereni teritorij RH)

ZERP = Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas(Odluka Vlade RH: NN 157/03 i 77/04)

Površina unutarnjih morskih voda (UMV) : 12.461 km2

Površina teritorijalnog mora (TM): 19.296 km2

Površina UMV i TM zajedno: 31.7657 km2

Površina zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa: 25.207 km

Ukupna površina morskog prostora RH (svi morski pojasevi: UMV + TM + ZERP): 56.964 km2

Dužina granice na moru: 948 km

Broj otoka, otočića i grebena: 1242, od čega je 66 naseljeno

Broj stanovnika na otocima je oko 130.000

Kopnena dužina obale: 1.880 km

Dužina obale na otocima: 4.398 km Ukupna dužina obale: 6.278 km

UMV

TM

ZERP





Regulira nadalje sustav mjerenja kakvoće zraka i određuje koje podzakonske akte

valja donijeti (preporučene i granične vrijednosti kakvoće zraka – Vlada RH, graničnevrijednosti emisija – Vlada RH i dr).

Zakon o zaštiti od buke

Definira buku kao “svaki zvuk čija razina prekoračuje najviše dopuštene razineodnosno one razine koje mogu smetati ljudima u sredini u kojoj rade i borave”. Utvr đuje i tzv.“ekvivalentnu razinu zvuka odnosno buke” kao ekvivalentnu energetsku vrijednost odnosnodugotrajno djelovanje zvuka.

Nadalje definira načine zaštite od buke (sprječavanje nastajanja, utvr đivanje razina ikarakteristika buke, izradu “karata buke”, praćenje razina buke i njezina smanjivanja nadopuštene razine i izradu “akcijskih planova za zaštitu od buke” kao dugoročnih predmetnih

planerskih dokumenata). Zakonom se određuje potreba izrade Pravilnika o najvišimdozvoljenim razinama buke i drugih pozakonskih akata (ukupno 12).

Zakon o otpadu

Definira prava, obveze i odgovornost pravnih i fizičkih osoba i jedinica lokalnesamouprave i županija u postupanju s otpadom. Definiraju se vrste otpada: komunalni(kućanstva i sl.), tehnološki (proizvodni proces), posebice građevinski, opasni (eksplozivnost,zapaljivost, toksičnost i sl.), inertni i dr.

Zakon o javnim cestama

Zakonom se utvr đuje pravni položaj javnih cesta (u daljnjem tekstu JC), građenje iodržavanje JC, mjere za zaštitu JC i prometa, koncesije, upravljanje, financiranje i nadzor JC.

Zatim se utvr đuje što sve čini JC:- cestovne građevine: posteljica, donji ustroj kolničke konstrukcije, most, vijadukt,

podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik,nathodnik i sl.,

- građevine za odvodnju ceste i zemljišni pojas s obiju strana ceste,- cestovno zemljište na kojem je izgrađena cestovna građevina kao i zemljište na

kojem su izgrađene ostale građevine predviđene projektom ceste: objekti za potrebeodržavanja ceste (cestarske kuće, skladišta i sl.), prateći objekti (benzinske postaje,odmorišta, parkirališta),

- ostale građevine na cestovnom zemljištu,

-

priključci na JC, - prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa i oprema ceste

(prometni znakovi, svjetlosni uređaji, detektori – brojači prometa, instalacije ioprema,

- građevine i oprema za zaštitu JC (snjegobrani, vjetrobrani, zaštitne i sigurnosneograde, građevine za zaštitu od buke i sl.).

Utvr đuje se podjela JC na državne, županijske, lokalne i nerazvrstane. Daju se planskitemelji: Strategija razvitka javnih cesta (donosi je Sabor), Program građenja javnih cesta –četverogodišnji (donosi ga nadležno Ministarstvo), Godišnji program građenja i održavanjaJC (donosi: HAC, HC, ŽUC).

Sa JC upravljaju:

- Hrvatske autoceste d.o.o. – HAC (projektiranje, građenje i održavanje autocesta i pripadajućih građevina),





- Hrvatske ceste d.o.o – HC (građenje i održavanje državnih cesta, osim autocesta i pripadajućih građevina),

- Županijske uprave za ceste, ŽUC (građenje i upravljanje županijskim i lokalnimcestama),

- Jedinice lokalne samouprave JLS (građenje i upravljanje nerazvrstanim JC).Definiraju se i ostali poslovi upravljanja, financiranja i vođenja podataka u svezi JC idr. Financiranje JC cesta u nadležnosti JLS vrši se iz sredstava proračuna JC. Financiranje JCu nadležnost ŽUC obavlja se iz se sredstvima godišnje naknade za korištenje cesta, tj.“cestarine” (naknada koju vlasnici motornih vozila plaćaju prilikom registracije vozila) i izsredstava županijskog proračuna, a financiranje cesta u nadležnosti HC obavlja se sredstvimanaknade koju plaćaju proizvođači i uvoznici goriva (benzin, diesel) u iznosu od 06,0 kn po

jednoj litri goriva i iz sredstava državnog proračuna. Financiranje cesta u nadležnosti HACvrši se sredstvima pristojbi za korištenje autocesta, poluautocesta i pripadajućih građevina,sredstvima naknade koju plaćaju proizvođači i uvoznici goriva u iznosu od 0,40 kn po jednojlitri goriva i sredstvima iz državnog proračuna.

Zakon o zračnim lukama

Zakonom se utvr đuje što je to zračna luka: prostor otvoren za zračni promet koga čine područ ja s operativnim površinama, objekti, uređaji, instalacije i oprema namijenjeni zakretanje, uzlijetanje i boravak zrakoplova, te prihvat i otpremu zrakoplova, putnika, prtljage,robe, stvari pošte.

Zakon utvr đuje uvjete koje moraju ispunjavati društva (d.o.o.) da bi dobila dozvolu zaobavljanje usluga u zračnim lukama, te što su ta društva tada dužna osigurati u zračnimlukama (nesmetanu uporabu operativnih površina, prihvat i otpremu zrakoplova, prometa i

putnika i dr.).

Zakon o željeznici

Zakonom se utvr đuje ustrojstvo željezničkog sustava: željeznički prijevoz iželjeznička infrastruktura. Zatim način obavljanja željezničkog prometa (javni i prijevoz zavlastite potrebe).

Nadalje se utvr đuje da je željeznička infrastruktura javno dobro od interesa za RH, ačine ju: gornji i donji ustroj željezničke pruge, objekti na pruzi, signalno-sigurnosna,telekomunikacijska, elektrovučna, elektroenergetska i ostala postrojenja i uređaji na pruzi,željezničko-cestovni prijelazi, oprema pruge, zgrade u funkciji željezničkog prometa, tezemljišta na kojima su objekti i prostrojenja.

Dalje zakon utvr đuje financiranje željezničke infrastrukture: naknada za korištenje

predmetne infrastrukture, naknada od 0,60 kn koju plaćaju proizvođači i uvoznici gorivaodnosno derivata (benzin, diesel), sredstva Proračuna RH i ostala sredstva, te se nadaljereguliraju ostali odnosi kao i kod drugih zakona.

3.2.2.2. Podzakonski akti – provedbeni propisi:(uredbe, pravilnici, tehni č ki propisi)

Podzakonskim se aktima, u pravilu, detaljnije obrađuju pojedina područ ja nekog

određenog zakona. Pravilnike i tehni

čke propise u pravilu donosi ministar nadležnogministarstva, a uredbe Vlada RH.





Pravilnik o sadržaju i mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim

pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova

Definira sastavne dijelove pojedinih prostornih planova i planova uređenja.

Utvr đuje mjerila kartografskih prikaza kao podlogu za različite vrste prostornih planova.

Definira prostorne pokazatelje koji se moraju prikazati u prostornim planovima (važnevrste gustoće stanovništva, koeficijent izgrađenosti, te koeficijent iskorištenosti i sl.).

Nadalje su Pravilnikom utvr đeni planski znakovi (simboli) za pojedine pokazateljekoji se koriste kod prostornih (urbanističkih) planova, npr.: sustav središnjih naselja (8 vrsta→ vidjeti: Pril. 4-7a.), vrste cesta i cestovnih objekata, vrste luka, ostale vrste infrastrukturnihsustava i mreža (→ vidjeti: Pril. 4-7b.), vrste graditeljske i druge baštine, namjene površina(posebice u i izvan naselja odnosno posebno za prostorne planove većih područ ja: PPŽ,PPPPO, PPUO/G (→ vidjeti: Pril. 4-6a.), a posebno za prostorne planove manjih područ ja(naselja) odnosno urbanističke planove i planove uređenja: GUP, UPU, DPU (→ vidjeti: Pril.4-6b.).

Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područ ja mora

Uredbom se, a temeljem Zakona o prostornom uređenju (iz 1994. g.) definirazaštićeno obalno područ je mora: pojas kopna u širini od 1.000 m od obalne crte i pojas mora uširini od 300 m od obalne crte. (Uredba je novim zakonom o prostornom uređenju i gradnjistavljena izvan snage, a njene su odredbe inkorporirane u taj zakon, ali ovdje iznosimo

predmet te uredbe radi metodoloških i praktičkih razloga.)Uredbom su nadalje utvr đena razna ograničenja u pogledu planiranja i gradnje na tom

obalnom područ ju. Izrijekom su navedene i građevine kojima tu nije mjesto: npr.

kamenolomi, odlagališta otpada i dr.Osim toga, izrijekom je navedena zabrana gradnje pojedinih sadržaja u pojasu od 70 m

od obalne crte, kao npr. proizvodnih građevina ako nisu u funkciji mora i morske obale,trgovina površine veće od 1.500 m2 i sl.

Za naselja u zaštićenom obalnom područ ju obvezno valja donijeti Urbanistički planuređenja. Sve je to određeno radi očuvanja zaštite prirodne, kulturne, povijesne i tradicijskevrijednosti obalnog krajolika.

Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevinama osobama s invaliditetom ismanjenom pokretljivosti (do 2005. g. vrijedio je Pravilnik o prostornim standardima,urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprječavanje stvaranja arhitektonsko-

urbanističkih barijera)Pravilnikom se određuju prostorni standardi, urbanističko-tehnički uvjeti i normativi

za sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera koje bi mogle ometati kretanjeinvalidnih osoba, bolesnih i drugih osoba i male djece: visina stepenica, širina vrata, pristup idimenzije javnih WC-a i telefon. govornica, javna parkirališna mjesta za invalide (min 5% odukupnog broja), pristupačnost i unutrašnja komunikacija u javnih objektima i objektimakolektivnog stanovanja, posebice uređenje prometnih terminala i dr.

Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti uprostornom planiranju i uređivanju prostora

Definiraju se što su i koje su to elementarne nepogode i ratne opasnosti (poplave, tuče, plime, požari, potresi, raspadi elektroenergetskog sustava, dugotrajne i izuzetno niske ili





visoke temperature; napadi razornim, biološkim, kemijskim ili drugim sredstvima), utvr đujese potreba analiziranja njihove pojave do sada i mogućeg nastupanja u budućnosti, te se dajunačela s ciljem da se ublaže posljedice njihova nastupanja koje valja unijeti u prostorne

planove (područ ja zabrane sječe ili zabrane gradnje, izgradnja odteretnih kanala i retencija,

nužnost pošumljavanja nekih područ ja, izgradnja brana i sustava evakuacijskih putova i sl.).Posebno se obrađuju vrste i karakteristike skloništa.

Pravilnik o vrsti i sadržaju projekata za javne ceste

Pravilnikom su definirane građevine koje mogu biti sastavnim dijelovima javne ceste(JC): trasa JC, vijadukti, mostovi, nadvožnjaci, podvožnjaci, tuneli, galerije, čvorišta, zatim

prateći i uslužni objekti: odmorišta, benzinske postaje, servisi, restorani, moteli, skladišta;građevinska i oprema za zaštitu cesta i prometa: vjetrobrani, snjegobrani, zaštitne odgrade,građevine za zaštitu od buke i dr.

Za sve vrste projekata: idejni, glavni i izvedbeni utvr đeni su svi pojedini nužnisastavni dijelovi projekta. Pri tom glavne cjeline čine: Građevinski projekt, Arhitektonski

projekt, Projekt ugradnje opreme, ev. Projekt krajobraznog uređenja, Projekt zaštite od buke idr. Pravilnikom je utvr đeno da se projekti uvezuju u mape formata A-4 (21,0 x 29,7 cm).

Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovielementi moraju udovoljavati s gledišta sigurnosti prometa

Pravilnik utvr đuje razrede (kategorije) ceste: I., II., III., IV. i V. s obzirom na“prosječni godišnji dnevni promet” = PGDP (npr. za II. razred, PGDP iznosi 7.000 do 12.000vozila/24 h, a za V. razred. do 1.000 vozila/24 h).

S obzirom na razred ceste i kategoriju predjela u kome se cesta namjerava graditi(nizinski, brežuljkasti, brdoviti ili planinski), utvr đene su računske brzine VR : od 40 km/h do

130 km/h (veća VR je za viši razred ceste i lakši - npr. nizinski predio, a najmanja je za V.razred ceste i planinski predio).

S obzirom na VR , Pravilnikom se određuju ostali elementi za projektiranje vangradskihcesta koji osiguravaju potpuno sigurnu vožnju kod te VR i to tlocrtni elementi trase ceste:karakteristike kružnog luka, prijelaznica i pravaca, elementi uzdužnog toka ceste: uzdužninagibi, karakteristike vertikalnog zaobljenja, te elementi poprečnog presjeka ceste: širine

prometnih trakova, rubnih trakova, bankina i rigola i dodatnih prometnih trakova (za sporavozila, za usmjeravanje i skretanje na raskršćima i sl), poprečni nagibi kolnika (2,5 do 7%)kao i njihova postupna promjena duž trase ceste, tj. vitopererenje i dr.

Nadalje je definiran prometni i slobodni profil ceste = poprečni presjek u koji ne smijezadirati niti jedna stalna zapreka, kao i drugi elementi.

Uredba o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta

Uredbom se utvr đuju mjerila odnosno kriteriji za razvrstavanje javnih cesta.U državne ceste razvrstavaju se: E-ceste (europske ceste prema AGR-sporazumu),

ceste koje povezuju cjelokupni teritorij RH, ceste koje Grad Zagreb povezuju sa sjedištimažupanija, ceste koje međusobno povezuju sjedišta županija, cestovne okosnice velikih otoka,

poveznice s međunarodnim zračnim lukama i sl.U županijske ceste razvrstavaju se ceste koje povezuju sjedišta županija s važnijim

gradovima na područ ju županije odnosno središtima JLS, važnije poveznice između sjedištaJLS, značajne ceste unutar urbaniziranih područ ja, važne poveznice s morskim lukama,

prometnim terminalima i dr.





U lokalne ceste razvrstavaju se ceste koje povezuju sjedište JLS s važnijim naseljimaunutar JLS, ceste u urbanim područ jima koje povezuju gradske četvrti sa županijskim cestamai sl.

3.3. OSTALI DOKUMENTI

(strategije, planovi, programi, izvješća i odluke)

Glede zaštite okoliša uopće kao i pojedinih sastavnica okoliša, održivog razvoja, planiranja i uređenja prostora, razvoja prometa i prometnih grana, zaštite prirode i sl. narazličitim se razinama, tj. državnoj, županijskoj, jedinica lokalne samouprave (te pravnih i

fizičkih osoba), a sukladno zakonima i drugim propisima RH, donose različite strategije, planovi, programi, izvješća i odluke.

Tako se primjerice na razini RH, temeljem odluke zastupničkog (predstavničkog)tijela na razini države odnosno Hrvatskog sabora i Vlade RH donose i potom objavljuju uslužbenom glasilu RH (Narodne novine) slijedeći dokumeti:

- Nacionalna strategija zaštite okoliša, Sabor, siječanj 2002., NN 46/02.- Nacionalni plan djelovanja na okoliš (NEAP), Vlada RH, studeni 2001., NN

46/02.- Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH (NSAP),

NN 81/99.- Strategija gospodarenja otpadom RH, NN 130/05.- Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje: 2007.-2015. g.,

NN 16/2007.- Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskoga mora u RH, NN 8/97.

(ranije: NN 53/90., 8/91. i 6/91).- Plan intervencija u zaštiti okoliša RH, NN 82/99., 86/99. i 12/01.- Plan zaštite i poboljšanja zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do

2011. godine, Vlada RH, NN 61/08.

-

Izvješće o stanju okoliša u RH- Izvješće o stanju prirode u RH

- Strategija prostornog razvoja RH- Program prostornog uređenja RH- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja parka prirode Učka- Strategija prometnog razvitka RH, NN 139/99.- Odluka o dodijeli koncesije na dijelu pomorskog dobra (Vlada, Sabor)- Odluka o mjerilima za razvrstaj luka otvorenih za javni promet, NN 31/96.- Odluka Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na

Jadranskom moru, NN 157/03. i 77/04. itd.





Sukladno ranije kazanom, na razini županija, odlukom predstavničkog županijskogtijela, tj. županijske skupštine, donose i slijedno objavljuju u službenim glasilima pojedinihžupanija (npr.: Službene novine Primorsko-goranske županije) primjerice slijedeći dokumenti:

- Program zaštite okoliša i ev. Strategija zaštite okoliša (PGŽ)- Izvješće o stanju okoliša- Program zaštite prirode- Izvješće o stanju prirode- Plan intervencija u zaštiti okoliša- Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskoga mora- Plan gospodarenja otpadom- Prostorni plan županije- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja regionalnog parka prirode- Operativni plan intervencija za zaštitu voda- Plan izgradnje i održavanja županijskih i lokalnih cesta

- Plan razvojnih programa (srednjeročni).

Sukladno ranije kazanom, na razini jedinica lokalne samouprave, tj. općina,gradova i velikih gradova, odlukom predstavničkog županijskog tijela, tj. županijskeskupštine, donose se i slijedno objavljuju u službenim glasilima nadležnih pojedinih županija(npr.: Službene novine Primorsko-goranske županije) primjerice slijedeći dokumenti:

- Program zaštite okoliša- Plan intervencija u zaštiti okoliša- Plan gospodarenja otpadom- Izvješće o provedbi plana gospodarenja otpadom- Prostorni plan uređenja općine ili grada- Urbanistički plan uređenja naselja ili dijela naselja- Detaljni plan uređenja naselja ili dijela naselja- Godišnji program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture- Godišnji program održavanja komunalne infrastrukture- Plan građenja i održavanja nerazvrstanih cesta (srednjeročni)- Plan razvojnih programa (srednjeročni)- Odluka o dodjeli koncesijskog odobrenja na dijelu pomorskog dobra itd.

Sukladno ranije kazanom, na razini pojedinih drugih subjekata, kao što su toministarstva, uprave na razini države i drugim razinama, komunalna društva, pravne i fizičkeosobe, donose se odlukom nadležnih tijela tih subjekata i slijedno prosljeđuju nadležniminstitucijama primjerice slijedeći dokumenti:

- Planovi gospodarenja prirodnim dobrima (Hrvatske šume, Hrvatske vode, nositelji prava lova, ostale osobe koje gospodare prirodnim dobrima)

- Operativni (unutrašnji) plan intervencija u zaštiti okoliša (odnosno odgovarajućidokumenti u svezi sprječavanja velikih nesreća: “Obavijest o zaštiti okoliša” i“Izvješće o sigurnosti”) pojedinih tvrtki koje su na to obvezne

- Plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada itd.





3.4. PREGLEDNI POPIS VAŽNIJIH ZAKONA, DRUGIH

PROPISA I OSTALIH DOKUMENATA

3.4.1. ZAKONI

- ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA, NN 110/07. (ranije: NN 82/94. i 128/99.)- ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU

UČINKOVITOST, NN 107/03.- ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE, NN 70/05. (ranije: NN 30/94. i 72/94.)- ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA, NN 178/04. (ranije: NN 48/95.)- ZAKON O ZAŠTITI OD BUKE, NN 20/03. (ranije: NN 17/90. i 26/93.)- ZAKON O OTPADU, NN 111/06. (ranije: NN 151/03. i 178/04.)- ZAKON O OČUVANJU I ZAŠTITI KULTURNIH DOBARA, NN 69/99.- ZAKON O JAVNIM CESTAMA, NN 100/96., 76/98., 27/01., 114/01., 65/02. i

138/06.- ZAKON O SIGURNOSTI PROMETA NA CESTAMA, NN 105/04. (ranije: NN

59/96.)- ZAKON O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, NN 36/98., 83/02., 26/03.,

102/04., 111/06.- ZAKON O PRIJEVOZU OPASNIH TVARI, NN 79/07.- ZAKON O ZRAČ NOM PROMETU, NN 132/98., NN 100/04.- ZAKON O ZRAČ NIM LUKAMA, NN 19/98.- ZAKON O ŽELJEZNICI, NN 123/03., 194/03. i 79/07.(ranije: NN 42/90., 61/9.,

19/92. i 77/92.)- ZAKON O TELEKOMUNIKACIJAMA, NN 122/03. i 60/04.- ZAKON O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA, NN 158/03. (ranije:

NN 108/95., 6/96. i 97/100.)- POMORSKI ZAKONIK, NN 181/04. (ranije: NN 17/94., 74/94., 43/96.)- ZAKON O POSTUPNOM ISKLJUČENJU IZ PLOVIDBE TANKERA BEZ

DVOSTRUKE OPLATE, NN 48/04.- ZAKON O LUČKIM KAPETANIJAMA, NN 124/97.- ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU I GRADNJI, NN 76/07. (zamijenio je

dva zakona koja su ranije bila na snazi, tj. ZAKON O PROSTORNOMUREĐENJU, NN 30/94., 68/98., 61/00., 32/02., 100/04. i ZAKON O GRADNJI,

NN 175/03. i 100/04.)- ZAKON O LOKALNOJ I PODRUČ NOJ (REGIONALNOJ) SAMOUPRAVI, NN33/01., 129/05. i 109/07. (ranije: ZAKON O LOKALNOJ SAMOUPRAVI IUPRAVI, NN 90/92. i ZAKON O UREĐENJU POSLOVA IZSAMOUPRAVNIH DJELATNOSTI JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE IJEDINICA LOKALNE UPRAVE I SAMOUPRAVE, NN 75/93.)

- ZAKON O DRŽAVNIM SLUŽBENICIMA I NAMJEŠTENICIMA, NN 27/2001.- ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU, NN 26/03., 82/04. i 178/04.

(ranije: NN 36/95. i 70/97.)- ZAKON O USTANOVAMA, NN 76/93.- ZAKON O HRVATSKOJ KOMORI ARHITEKATA I INŽENJERA U

GRADITELJSTVU, NN 47/98.





3.4.2. PODZAKONSKI AKTI

3.4.2.1. Pravilnici

- Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš, NN 59/00. i 136/04. (ranije: Pravilnik oizradi studije utjecaja na okoliš, NN 31/84. i 14/90.)

- Pravilnik o načinu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu, NN 53/6.- Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima, NN 136/06.- Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima, NN 124/06.- Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima, NN 133/06.- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja posebne naknade za okoliš

za vozila na motorni pogon, NN 20/04.- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja

posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon, NN 44/04.

- Pravilnik o dostupnosti podataka o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisija CO2novih osobnih automobila, NN 120/07.

- Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementimoraju udovoljavati s gledišta sigurnosti prometa, NN 110/2001.

- Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta, NN 111/99.- Pravilnik o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama, NN 33/05.

(ranije: NN 59/00). - Pravilnik o vrsti i sadržaju projekata za javne ceste, NN 53/02.- Pravilnik o praćenju kakvoće zraka, NN 155/05.- Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora, NN

1/05.- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš

ugljikovog dioksida, NN 77/07.- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš

oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kaodušikov dioksid, NN 95/04.

- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanjanaknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid, NN120/04.

- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanjanaknade na emisiju u okoliš oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid, NN

120/04.- Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom, NN 12/00.- Pravilnik o načinu obavljanja prijevoza opasnih tvari u pomorskom prometu, NN

79/06.- Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u

pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tererau lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama, NN 51/05.

- Pravilnik o upravljanju i nadzoru vodenog balasta, NN 55/07.- Pravilnik o zaštiti morskog okoliša u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu

Republike Hrvatske, NN 47/08.- Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati, NN 50/95.

- Pravilnik o brodicama i jahtama, NN 27/05. (ranije: NN 81/94.)





- Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima …, NN 90/05.

- Pravilnik o izbjegavanju sudara na moru, NN 17/96.- Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu, NN 89/07.

- Pravilnik o prijelazima za divlje životinje, NN 5/07.- Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim, NN 7/06.- Pravilnik o unutarnjem redu u nacionalnom parku Risnjak, NN 75/00.- Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom, NN 123/97 i 112/01.- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknada na opterećivanje

okoliša otpadom, NN 95/04.- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja

naknade na opterećivanje okoliša otpadom, NN 120/04.- Pravilnik o sadržaju i mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim

pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, NN 106/98., 39/04. i163/04.

- Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora, NN 29/83., 36/85. i 42/86.

- Pravilnik o uvjetima i mjerilima za davanje ovlaštenja za kontrolu projekata, NN2/00. i 89/00. (ranije: NN 53/93.)

- Pravilnik o kontroli projekata, NN 89/00. (ranije: NN 52/99. i 75/99)- Pravilnik o uvjetima i načinu vođenja Građevinskog dnevnika, NN 06/00.- Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima, NN 101/07. (ranije: Pravilnik o

određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje građevinska dozvola, NN 86/04.i 138/04.

- Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevinama osobama s invaliditetom ismanjenom pokretljivosti, NN 151/05 (ranije: Pravilnik o prostornim standardima,urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprječavanje stvaranjaarhitektonsko-urbanističkih barijera, NN 47/92.)

- Pravilnik o tehničkom pregledu građevine, NN 108/04.- Pravilnik o stručnom ispitu te upotpunjavanju i usavršavanju znanja osoba koje

obavljaju poslove graditeljstva, NN 17/96. (ranije: Pravilnik o stručnom ispituosoba koje obavljaju poslove graditeljstva, NN 82/05.)

- Tehnički propis za prozore i vrata, NN 69/06.- Pravilnik o načinu utvr đivanja obujma građevine za obračun komunalnog

doprinosa, NN 136/06.- Pravilnik o registraciji kulturnih dobara, NN 37/01. (ranije: Pravilnik o registraciji

spomenika kulture, NN 8/68.)

3.4.2.2. Uredbe i naredbe

- Uredba o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša, NN 75/02.- Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša, NN 74/99. i 77/99- Uredba o načinu utvr đivanja visine naknade za narušene vrijednosti i potencijal

prostora, NN 45/92.- Uredba o načinu utvr đivanja štete u okolišu, NN /08.- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i približnim

kriterijima za utvr đivanje posebne naknade za vozila na motorni pogon, NN 2/04.





- Naredba o homologaciji vozila s obzirom na emisiju štetnih spojeva u skladu s

gorivom koje upotrebljava motor, NN 88/06.- Uredba o tehničkim standardima zaštite okoliša od emisija hlapivih organskih

spojeva koje nastaju skladištenjem i distribucijom benzina, NN 135/06.- Uredba o kakvoći biogoriva, NN 141/05.- Uredba o kakvoći tekućih naftnih goriva, NN 53/06.- Naredba o prometu vozila na motorni pogon na cestama u zimskim uvjetima, NN

103/95.- Uredba o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta, NN 63/99.- Naredba o ograničenju prometa na državnoj cesti D2, NN 120/04.- Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u RH, NN 01/07.- Uredba o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim

jedinicama, NN 142/08.- Uredba o tvarima koje onečišćuju ozonski sloj, NN 120/05.

- Uredba o ozonu u zraku, NN 133/05.- Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak, NN 133/05.- Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih

izvora, NN 21/07.- Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku, NN 133/05.- Uredba o utvr đivanju lokacija postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće

zraka, NN 4/02.- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima

i mjerilima za utvr đivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida, NN73/07.

- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijimai mjerilima za utvr đivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženihkao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid, NN 71/04.

- Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listomopasnog otpada, NN 50/05.

- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijimai mjerilima za utvr đivanje naknada na opterećivanje okoliša otpadom, NN 71/04.

- Uredba o nadzoru prekograničnog prometa otpadom, NN 69/06.- Uredba o pristupu, boravku i prolasku stranih brodova u unutrašnjim morskim

vodama RH, 19/95 i NN 21/03.- Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja na područ ju pomorskog dobra,

NN 36/04.- Uredba o standardima kakvoće mora na plažama, NN 33/96.- Naredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet na područ ju Primorsko-

goranske županije, NN 5/97.- Uredba o razvrstaju luka za javni promet i luka posebne namjene, NN 110/04.- Naredba o ustanovljenju zabranjenih zona u unutrašnjim morskim vodama

Republike Hrvatske, NN 54/94.- Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, NN 23/04. i 101/04.- Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru, NN

36/04.- Naredba o plovidbi teritorijalnim morem i unutrašnjim morskim vodama RH, NN

105/97.- Uredba o klasifikaciji voda, NN/98. (ranije: NN 15/81)





- Uredba o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo zaštiteokoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku i/ili građevinskudozvolu, NN 116/07.

- Uredba o određivanju građevina od važnosti za RH, NN 6/00. (ranije: NN 90/95.)

- Primjeri uredbi koje su stavljene van snage, jer je novi zakon drugačije regulirao predmetu materiju: Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područ ja mora, NN 128/04. i Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova, NN 101/98.

- Primjeri ostalih naredbi: Naredba o zabrani plovidbe Pelješkim kanalom, Naredba onačinu obilježavanja peljarskih brodova, Naredba o uvjetima kojima morajuudovoljavati luke za međunarodni promet, Naredba o zabrani korištenja pomorskogdobra na područ ju ...

3.4.3. OSTALI DOKUMENTI (strategije, planovi, programi, izvješća iodluke)

a) - na razini RH:- Nacionalna strategija zaštite okoliša, Sabor, siječanj 2002., NN 46/02.- Nacionalni plan djelovanja na okoliš (NEAP), Vlada RH, studeni 2001., NN

46/02.- Strategija održivog razvoja RH (od 2007. g.)- Plan zaštite okoliša RH (od 2007. g.)- Izvješće o stanju okoliša u RH- Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH

(NSAP), NN 81/99.- Izvješće o stanju prirode u RH- Strategija gospodarenja otpadom RH, NN 130/05- Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje: 2007.-2015.

g., NN 16/2007.- Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskoga mora u RH, NN

8/97. (ranije: NN 53/90., 8/91. i 6/91).- Plan intervencija u zaštiti okoliša RH, NN 82/99., 86/99. i 12/01.- Plan zaštite i poboljšanja zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do

2011. godine, Vlada RH, NN 61/08.- Državni plan za zaštitu voda, NN 8/99.- Interventni planovi za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda- Strategija prostornog uređenja RH, Sabor, lipanj 1997.- Strategija prostornog razvoja RH (od 2007. g.)- Program prostornog uređenja RH, Sabor, svibanj 1999.- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja parka prirode Učka- Izvješće o stanju u prostoru RH- Program unapređenja stanja u prostoru RH- Strategija prometnog razvitka RH, NN 139/99.- Program prometnog razvitka RH.

- Strategija razvitka javnih cesta u RH.





- Program građenja o održavanja javnih cesta za razdoblje od 2005. do 2008.godine, NN 3/05.

- Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske zarazdoblje 2006.-2010. g., NN 24/06.

- Nacionalni plan traganja i spašavanja na moru NN 1/14/96.- Odluka o dodijeli koncesije na dijelu pomorskog dobra1 - Odluka o mjerilima za razvrstaj luka otvorenih za javni promet, NN 31/96.- Odluka o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne ceste, NN

77/99., 111/00., 98/01. i 143/03.- Odluka o određivanju cesta kojima smiju motorna vozila prevoziti opasne tvari

i o određivanju mjesta za parkiranje motornih vozila s opasnim tvarima, NN57/07.

- Odluka Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske naJadranskom moru, NN 157/03. i 77/04.

b) - na razini županija

- Program zaštite okoliša i ev. Strategija zaštite okoliša (PGŽ)2 - Izvješće o stanju okoliša- Program zaštite prirode- Izvješće o stanju prirode- Plan intervencija u zaštiti okoliša- Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskoga mora- Plan gospodarenja otpadom- Izvješće o provedbi plana gospodarenja otpadom- Plan zaštite voda- Operativni planovi intervencija za zaštitu voda- Prostorni plan županije- Izvješće o stanju u prostoru županije- Program unapređenja stanja u prostoru županije- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja regionalnog parka prirode i sl.- Operativni plan intervencija za zaštitu voda- Plan izgradnje i održavanja županijskih i lokalnih cesta- Plan razvojnih programa (srednjeročni).- Odluka o korištenju pomorskog dobra i naknadama za korištenje pomorskog

dobra

-

Odluka o dodjeli koncesije na dijelu pomorskog dobra itd.

c) - na razini jedinica lokalne samouprave (gradovi i općine)

- Program zaštite okoliša- Plan intervencija u zaštiti okoliša- Plan gospodarenja otpadom- Izvješće o provedbi plana gospodarenja otpadom

1 Na primjer: «Odluka o izmjeni odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke

posebne namjene – Brodogradiliše Šibenik», (Vlada RH), NN 133/07.2 Na primjer: Primorsko-goranska županija (PGŽ) donijela je, odlukom Županijske skupštine PGŽ dana 17. 11.2005. g. Strategiju ZO PGŽ – Službene novine PGŽ, god XIII, br. 31/05.





- Prostorni plan uređenja općine ili grada- Urbanistički plan uređenja naselja ili dijela naselja- Detaljni plan uređenja naselja ili dijela naselja- Izvješće o stanju u prostoru (grada ili općine)

- Program mjera unapređenja stanja u prostoru (grada ili općine)- Godišnji program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture- Godišnji program održavanja komunalne infrastrukture- Plan građenja i održavanja nerazvrstanih cesta (srednjeročni)- Plan razvojnih programa (srednjeročni)- Odluka o dodjeli koncesijskog odobrenja na dijelu pomorskog dobra itd.

d) na razini pojedinih subjekata (ministarstva, uprave na razini države i druge,komunalna društva, pravne i fizičke osobe)

- Planovi gospodarenja prirodnim dobrima (Hrvatske šume, Hrvatske vode,

nositelji prava lova, ostale osobe koje gospodare prirodnim dobrima)- Operativni (unutrašnji) plan intervencija u zaštiti okoliša (odnosno

odgovarajući dokumenti u svezi sprječavanja velikih nesreća: “Obavijest ozaštiti okoliša” i “Izvješće o sigurnosti”) pojedinih tvrtki koje su na to obvezne

- Operativni planovi za provedbu mjera za zaštitu voda pojedinih subjekata kojisu obveznici izrade takvih planova






4. INSTITUCIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

u svezi sa zaštitom okoliša, prostornim planiranjem, uređ

enjemprostora i građenjem, prometom, te zaštitom prirode i kulturnihdobara

Uvodno

Sustav zaštite okoliša odnosno održivog razvoja, prostornog i prometnog planiranja,uređenja prostora i građenja, te zaštite prirode i kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj (udaljnjem tesktu: RH) osigurava se djelovanjem institucija (subjekata), te izradom i

provođenjem dokumenata.

Djelatnosti i poslove koje obavljaju institucije i tijela u svezi s gore navedenimdjelatnostima, možemo podijeliti na:

a) poslove u svezi u svezi donošenja propisa i donošenja strateških dokumenata narazini države,

b) poslove uprave,c) poslove donašanja dokumenata na regionalnoj i lokalnoj razini,d) ostale poslove.

4.1. INSTITUCIJE KOJE OBAVLJAJU POSLOVE U SVEZI DONOŠENJA

PROPISA I STRATEŠKIH DOKUMENATA NA RAZINI DRŽAVE

Hrvatski sabor (u daljnjem tekstu: Sabor) jedino je zakonodavno tijelo(predstavničko tijelo na razini RH, parlament). Sabor u svezi gore navedenih djelatnosti:

- donosi zakone, npr. Zakon o ZO, Zakon o ZP, Zakon o zaštiti zraka, Zakon ootpadu, Zakon o fondu za ZO i energetsku učinkovitost Zakon o PU i gradnji,Zakon o prijevozu opasnih tvari, Zakon o prijevozu, Zakon o sigurnosti prometana cestama, Zakon o očuvanju i zaštiti KD i dr.,

- ratificira (usvaja) međunarodne sporazume i međunarodne konvencije, npr.Okvirnu konvenciju UN o promjeni klime, Konvenciju o zaštiti sredozemnogmora od onečišćenja, Međunarodnu konvenciju o sprječavanju onečišćenja mora s

brodova, Konvenciju o ugovorima u međunarodnom željezničkom prometu,Konvenciju o civilnom zračnom prometu, Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i

prirodne baštine i dr.,- donosi strateške dokumente, npr. Strategiju OR, Strategiju prostornog razvoja RH,

Strategiju zaštite morskog okoliša RH, Strategiju gospodarenja otpadom RH,Strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, Strategiju

prometnog razvitka RH, Plan intervencija u ZO i dr.- razmatra (i usvaja) provedbene dokumente kojima se prati ostvarenje strategija i

planova na državnoj razini, npr. Izvješće o stanju O RH, Izvješće o stanju u

prostoru RH, Izvješće o planu gospodarenja otpadom u RH, Izvješće o stanju prirode u RH, i dr.





- donosi prostorne planove za vrijedna prirodna područ ja od interesa za državu, npr.Prostorni plan područ ja posebnih obilježja Nacionalnog parka Risnjak, Prostorni

plan područ ja posebnih obilježja Parka prirode Učka i dr.

Tijela koja donose podzakonske akte odnosno provedbene propise: uredbe, pravilnike,tehničke propise, naredbe i sl. su Vlada i ministarstva, a temeljem zakona koje je donio Sabor.

Vlada RH (u daljnjem tekstu: Vlada) zaključuje konačne prijedloge zakona istrateških dokumenata koje upućuje u saborsku proceduru i odgovorna je za provođenjezakona i dokumenata koje je Sabor usvojio. Vlada se kao izvršno tijelo bira od Sabora kojemu

je odgovorna za svoj rad.Vlada donosi pravomoćne akte (zakonske, podzakonske i druge) u svezi gore

navedenih djelatnosti temeljem zakona ili ukoliko je za to neposredno ovlaštena od Sabora(Zakon o Vladi).

Vlada donosi Uredbe sa zakonskom snagom (u okviru ovlasti koje su joj određene

zakonima Zakonom o vladi), a temeljem odrednica pojedinih zakona donosi provedbene propise, npr. Uredbu o određivanju zahvata u prostoru za koje Ministarstvo ZO, prostornoguređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu, Uredbu o uređenju i zaštitizaštićenog obalnog područ ja mora, Uredbu o postupku davanja koncesije na pomorskomdobru, Uredbu u svezi provedbe postupka procjene utjecaja na O, Uredbu u svezi provedbe

postupka objedinjenih uvjeta ZO, Uredbu o osnivanju javne ustanove Nacionalnog parkaRisnjak, Uredbu o proglašenju ekološke mreže, Uredbu u svezi reguliranja postupka procjeneutjecaja na O i dr.

Vlada provođenje gore navedenih djelatnosti osigurava i putem donošenja provedbenih dokumenata, koji se odnose na razinu države a temelje se na strategijama, npr.Plan ZO RH, Plan gospodarenja otpadom u RH, Program prostornog uređenja RH, Program

prometnog razvitka RH i dr.Zadatak Vlade je, osim toga, da u suradnji s drugim središnjim državnim institucijama

vodi brigu o provođenju zakona i strateških državnih dokumenata.

Ministarstva su dužna pripremati prijedloge zakona i drugih dokumenata iz područ jasvoga rada (npr. Zakon o ZO, Zakon o PU i gradnji, Zakon o sigurnosti prometa na cestama,Strategija prostornog razvitka RH, Program izgradnje cesta za područ je RH) koje prosljeđujuVladi, a ona ih razmatra i službeno predlaže Saboru na razmatranje i usvajanje.

Ministarstva (najčešće su formalni nositelji ministri) donose u roku koji je određenzakonom razne provedbene propise, npr. ministar ministarstva nadležnog za ZO donosi

Pravilnik u svezi vođenja registra one

čišćiva

ča, Pravilnik o radu povjerenstva za procjenuutjecaja na O, Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima, Pravilnik o postupku za izdavanje

objedinjenih uvjeta ZO; ministar ministarstva nadležnog za promet Pravilnik o održavanju izaštiti javnih cesta, Pravilnik o prijevozu opasnih tvari cestom, Pravilnik o prijevozu opasnihtvari unutrašnjim plovnim putovima, Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvannaselja i njihovi elementi moraju udovoljavati s gledišta sigurnosti prometa i dr.; ministarministarstva nadležnog za zaštitu prirode Pravilnik o načinu proglašenja zaštićenih dijelova

prirode, Pravilnik o prihvatljivosti zahvata za prirodu i dr.; ministar ministarstva nadležnog zagrađenje Pravilnik o tehničkom pregledu građevine, Pravilnik o kontroli projekata, Pravilnik ouvjetima i načinu vođenja Građevinskog dnevnika, Pravilnik o osiguranju pristupačnostigrađevinama osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti i dr.; ministar ministarstva

nadležnog za zaštitu kulturnih dobara Pravilnik o registraciji kulturnih dobara i dr.





Osim toga, ministarstva su dužna brinuti o provedbi zakona i drugih akata iz područ jasvoga rada, a koje donosi Sabor ili eventualno Vlada, između ostalog i putem djelovanjanadležnih inspekcija, koje se nalaze u sklopu ministarstva ZO i graditeljstva, radi učinkovitijekontrole i sprovođenja propisa.

4.2. INSTITUCIJE KOJE OBAVLJAJU OSTALE POSLOVE

U osnovi možemo razlikovati: poslove državne uprave i poslove samouprave.

4.2.1. POSLOVI DRŽAVNE UPRAVE

Pod poslovima državne uprave ovdje podrazumijevamo prvenstveno poslove koji seodnose na neposredno provođenje zakona ili drugih važnih dokumenata koje je donio Saborili druga predstavnička tijela, te obavljanje upravnog i inspekcijskog nadzora. Ovdje je bitnoostvarenje načela jedinstvenog pravnog poretka na područ ju RH, što u osnovi znači danadležna tijela provode jednoobrazni upravni postupak (npr. izdavanje lokacijske dozvole,

postupak nadzora i donošenje inspekcijskog rješenja) na cijelom područ ju države.

Tijela koja obavljaju poslove državne uprave su ministarstva (npr. Ministarstvozaštite okoliša, prostornog uređenja i gradnje, Ministarstvo kulture, Ministarstvo prometa iinfrastrukture), druga središnja tijela državne uprave (npr. Državna geodetska uprava,Središnji ured državne uprave, Državni inspektorat, Državna uprava za vode), te tijelalokalne i područne samouprave u dijelu u kojem su im prenešeni u djelatnost poslovidržavne uprave.

Za obavljanje dijela poslova državne uprave “na terenu” ustrojeni su Županijskiuredi državne uprave, koji u svom sastavu imaju ustrojbene jedinice za obavljanje pojedinihspecifičnih poslova, npr. Službu za opću upravu (matičarstvo, udruge), Službu zagospodarstvo (otvaranje tvrtki, dozvole u svezi prometa) i dr. Županijski ured se u pravilunalazi u mjestu sjedišta županije, a ispostave ureda i pojedinih službi nalaze se unajznačajnijim županijskim središtima (u Primorsko-goranskoj županiji ispostave se nalaze uRijeci, Crikvenici, Opatiji, Krku, M. Lošinju, Rabu, Delnicama i Čabru). Uredi, osim

kazanog, obavljaju poslove nadzora nad zakonititošću donošenja akata predstavni

čkih tijelalokalne i područne samouprave.

4.2.2. POSLOVI SAMOUPRAVE

Ostali upravni poslovi, dakle oni koji nisu poslovi državne uprave a određeni suUstavom i zakonima, smatraju se u osnovi poslovima samouprave i obavljaju se u okviru

jedinica regionalne samouprave i jedinica lokalne samouprave.Sukladno politici decentralizacije propisima iz 2007. g. prenijet je iz nadležnosti drugihupravnih tijela, prvenstveno Županijskog ureda državne uprave dio poslova državne uprave unadležnost samoupravnih jedinica. Prvenstveno se to odnosi na poslove prostornog uređenja i

graditeljstva, zaštite okoliša i upravljanje zaštićenim prirodnim, a dijelom i kulturnimdobrima.





Jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: JLS) su veliki gradovi, gradovi i

općine. Zasad ih je u državi oko 550, a temeljne su teritorijalne ustrojbene jedinice RH.JLS obuhvaćaju prostor više naseljenih mjesta gradskog i seoskog karaktera i ostale prostore,

koji predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koji su povezani zajedničkiminteresima stanovništva.Veliki grad je pri tom JLS s više od 35.000 stanovnika (s tim da i sva naselja koja su

sjedišta županija s manjim brojem stanovnika smatraju velikim gradom), grad je JLS s više od10.000 stanovnika (ili s manjim brojem ali vrlo izraženim povijesnim kontinuitetomurbaniteta, npr. Cres, Kastav), a ostale JLS su općine. Npr. veliki grad je Rijeka, gradovi su:Crikvenica, Opatija, Rijeka, Delnice, Mali Lošinj, Kastav, Cres i dr., a općine su primjerice:Dobrinj, Punat; Mrkopalj, Čavle, Lokve i dr.

JLS u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima seneposredno ostvaruju potrebe građana (a koji nisu Ustavnom i propisima dodijeljeni drugim

tijelima), osobito poslove koji se odnose na:- zaštitu i unapređenje okoliša,- uređenje naselja i stanovanje,- prostorno i urbanističko planiranje,- promet na svom područ ju,- komunalne djelatnosti,- odgoj i osnovno obrazovanje i dr.

Najvažnija nadležnost JLS uopće jest planiranje njezina prostora (donošenje prostornih i urbanističkih planova, pri čemu JLS o predmetnim pitanjima odlučuje suvereno poštujući kriterije iz drugih dokumenata, prvenstveno Prostornog plana županije) i provedbatih planova (prvenstveno putem pripreme i uređenja građevinskog zemljišta za gradnju) teZO.

Veliki gradovi, osim gore navedenih poslova koje obavljaju JLS, propisima iz 2007.g. dobili su i nadležnost obavljanja dijela poslova državne uprave. Prvenstveno se to odnosina postupak izdavanja lokacijskih, građevinskih i akata uporabe za građevine (npr. lokacijskedozvole).

Jedinice regionalne ili područne samouprave su županije (u daljnjem tesktu:Županija).

Trenutno ih u RH ima 20 (s tim da Grad Zagreb praktički ima status 21. županije).Županije se sastoje iz pojedinih JLS, a osnivaju se za područ je koje predstavlja

prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojavajuse radi obavljanja poslova područnog odnosno regionalnog interesa. Ti se poslovi prvenstvenoodnose na:

- zaštitu i unapređenje okoliša,- prostorno i urbanističko planiranje (donošenje i provođenje dokumenata

prostornog uređenja),- gospodarski razvoj,- promet i prometnu infrastrukturu,- obrazovanje (uglavnom srednje škole) i dr.





Županije su propisima iz 2007. g. dobile i nadležnost obavljanja dodatnog dijela poslova državne uprave. Prvenstveno se to odnosi na postupak izdavanja lokacijskih,građevinskih i akata uporabe za građevine (npr. lokacijske dozvole) za područ je županije osimza područ ja velikih gradova, te neke druge poslove osobito glede zaštite okoliša.

U JLS i županijama ustrojavaju se predstavnička, izvršna i upravna tijela.

Predstavnička tijela su županijska skupština, te gradska i općinska vijeća.(Članove svih predstavničkih tijela građani biraju na izborima.)

Najvažnije odluke iz djelatnosti samouprave donose predstavnička tijela.

Npr. županijska skupština donosi Program ZO županije, Izvješće o stanju Ožupanije, Program ZP županije, Izvješće o ZP županije, Plan intervencija u zaštiti O županije,Plan gospodarenja otpadom županije, Prostorni plan županije, Prostorni plan područ ja

posebnih obilježja, Izvješće o stanju u prostoru županije, Plan i program održavanja i

izgradnje županijskih i lokalnih cesta, Odluku o korištenju dijela pomorskog dobra i dr.

Gradsko ili općinsko vijeće primjerice donosi: Program ZO grada ili općine, Planintervencija u ZO grada ili općine, Plan gospodarenja otpadom na područ ju grada ili općine,Izvješće o provedbi Plana gospodarenja otpadom, Prostorni plan uređenja grada/općine,Urbanističke planove uređenja za naselja i njihove dijelove na područ ju JLS, Izvješće o stanjuu prostoru JLS, Program gradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture, Odluku okomunalnom redu, Odluku o uređenju prometa na svom područ ju, Plan građenja i održavanjanerazvrstanih cesta (srednjeročni) i dr.

Izvršna tijela su do svibnja 2009. g. bila poglavarstva županija, gradova i općina,izabrana od predstavničkih tijela, a od izbora u svibnju 2009. g. izvršna su tijela župan,gradonačelnik i načelnik izabrana neposredno na lokalnim izborima. Glede okoliša, prometa i

prostora prvenstvena im je nadležnost utvr đivanje konačnih prijedloga dokumenata kojerazmatra i donosi predstavničko tijelo. Osim toga, izvršna tijela su odgovorna brinuti se o

provedbi tih dokumenata. Izvršna tijela samostalno donose neke odluke sukladno propisima istatutima JLS i županija.

Župan, gradonačelnici i načelnici su do svibnja 2009. g. bili predsjednici odnosnočelni ljudi poglavarstva, a od lokalnih izbora (tj. od svibnja 2009. g.) na dalje jedina suizvršna tijela županija, općina i gradova. Osim obavljanja poslova iz djelokruga izvršnihtijela, oni predstavljaju i zastupaju u javnosti i u odnosu prema trećim stranama županiju,

grad i općinu. Ovi

čelnici odgovorni su s jedne strane predstavni

čkom tijelu (za provo

đenjedokumenata koje je ono donijelo), a s druge tijelima državne uprave (za obavljanje poslova

državne uprave prenijetih u djelokrug rada županije i JLS). Župan je nadalje ovlašten zaizdavanje suglasnosti u postupku donošenja prostornog plana uređenja velikog grada, grada iopćine.

Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga JLS i županije, te za poslovedržavne uprave prenesene u djelokrug njihova rada ustrojavaju se upravni odjeli odnosnoslužbe (npr. Upravni odjel za pomorstvo, promet i veze, Upravni odjel za komunalnedjelatnosti i prostorno uređenje). Upravni odjeli, osim drugih poslova, pripremaju dokumenteiz djelokruga svoga rada (npr. Program gradnje i održavanja javnih cesta, Detaljni plan

uređenja i dr.), koje razmatra i usvaja predstavničko tijelo, nakon što ih utvrdi izvršno tijelo.





Upravna su tijela također obvezna brinuti se o provedbi predmetnih dokumenata koje je usvojilo predstavničko tijelo (npr. dokumenata glede uređenja građevinskog zemljišta iliuređenja prometa na područ ju JLS).

4.3. PREGLED OSNOVNIH NADLEŽNOSTI INSTITUCIJA I TIJELA

4.3.1. INSTITUCIJE I TIJELA U SVEZI ZAŠTITE OKOLIŠA I ODRŽIVOGRAZVOJA

♦ Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i drugaministarstva, osim kazanog u poglavlju 4.1. manjim dijelom obavljaju i neke stručne poslove

u djelokrugu ZO na razini države, a za izradu strateških dokumenata koje predlažu Vladi RHodnosno Hrvatskom saboru koriste stručne usluge središnjih stručnih tijela (Agencija za ZO,Hrvatski zavod za prostorni razvoj), instituta, fakulteta i drugih institucija.

Savjet za održivi razvitak i zaštitu okoliša osniva Vlada RH s ciljem postizanjakoordiniranog i usuglašenog gospodarskog razvitka vezano za područ je ZO i osiguranjauvjeta za OR, te radi kontinuiteta osiguranja stručne i znanstvene osnove za uređenje

pojedinih pitanja u područ ju ZO i OR. Savjet daje mišljenje na prijedloge dokumenata i propisa iz područ ja ZO i OR koje donosi Vlada i/ili Hrvatski sabor, daje mišljenja na prijedloge i ocjene o usklađenosti rješavanja pitanja ZO i gospodarskog razvitka i dr.

Agencija za zaštitu okoliša RH osniva se temeljem Zakona o ZO odnosno propisa donijetog temeljem toga zakona, kao središnje stručno tijelo u svezi sa OR i ZO u RHsa zadaćom da prvenstveno obavlja slijedeće djelatnosti:

- uspostava, razvoja vođenje i koordinacija jedinstvenog informacijskog sustavasustava ZO u Državi (prikupljanje i objedinjavanje podataka i/ili informacija o O,vođenje odgovarajućih baza podataka o O, praćenje i izvješćivanje o stanju O,

praćenje i izvještavanje o utjecaju O na zdravlje,- obavljanje stručno-savjetodavnih poslova pri određivanju sadržaja, metodologije i

načina praćenja stanja O i vođenja jedinstvenog informacijskog sustava ZO,- priprema podataka za izradu dokumenata i izvješća u vezi sa ZO i OR,

-

izrada stručnih podloga za izrada odnosno suradnju na izradi, dokumenata OR iZO te izvješća koja se daju u vezi s provedbom tih dokumenata,- izrada Izvješća o stanju O za razinu države,- izrada Nacionalne liste pokazatelja (Nacionalna lista pokazatelja izrađuje se na

temelju posebnih propisa i međunarodnih ugovora, vodeći računa o specifičnimzahtjevima za zaštitu O Države. Nacionalna lista pokazatelja objavljuje se u»Narodnim novinama« za razdoblje od dvije godine).

- suradnja s tijelima državne uprave, upravnim odjelima županije, upravnimodjelima Grada Zagreba, upravnim odjelima velikog grada, grada i općine,

pravnim osobama s javnim ovlastima i drugim osobama, međunarodnim tijelima,institucijama i udrugama na izradi i realizaciji projekata i programa ZO,





- provođenje odnosno sudjelovanje u provedbi međunarodnih ugovora i sporazumaiz područ ja ZO kojih je Država stranka, u dijelu koji se odnosi na izvješćivanje

prema preuzetima obvezama,- sudjelovanje u projektima i programima iz područ ja ZO koji se provode na temelju

međunarodnih ugovora, po ovlasti Ministarstva,- osiguravanje uvjeta za pristup informacijama o O, kojima raspolaže i koje nadzire.Agencija je središnje informacijsko tijelo Države za koordinaciju izvješćivanja i

izvješćivanje Europske komisije o provedbi pojedinih propisa ZO te provodi tu koordinacijuizvješćivanja i izvješćivanje.

Agencija surađuje s Europskom agencijom za okoliš (EEA) i izvješćuje u skladu sazahtjevima Europske informacijske i promatračke mreže (EIONET).

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost obavlja poslove financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u područ ju očuvanja,održivog korištenja, ZO i unaprjeđivanja O, te u područ ju energetske učinkovitosti i korištenja

obnovljivih izvora energije, promidžbu ciljeva i načela ZO radi postizanja sustavnog icjelovitog očuvanja kakvoće O, očuvanja prirodnih zajednica i racionalnog korištenja

prirodnih dobara i energije kao osnovnih uvjeta održivog razvitka te ostvarivanja pravagrađana na zdrav O. Sredstva za financiranje djelatnosti Fonda osiguravaju se, sukladnonačelu “onečišćivač plaća”, iz naknada i posebnih naknada koje plaćaju obveznici plaćanja zaZO i energetsku učinkovitost te iz drugih izvora sukladno posebnim propisima.

Pravne osobe ovlaštene za stručne poslove zaštite okoliša obavljaju slijedećestručne poslove iz područ ja ZO:

- izradu studija o značajnom utjecaju plana ili programa na O (u daljnjem tekstu:strateška studija);

-

izradu studija o utjecaju zahvata na O uključujući i studiju prihvatljivosti planiranog zahvata za prirodu,

- izradu tehničko-tehnološkog rješenja za postrojenje vezano za objedinjene uvjeteZO,

- izradu programa ZO,- izradu izvješća o stanju O,- izradu izvješća o sigurnosti,- izradu elaborata o ZO koji se odnose na zahvate za koje nije propisana obveza

procjene utjecaja na O,- procjenu šteta nastalih u O i

-

praćenje stanja iz podru

č ja ZO, te obavljanje stru

čnih poslova za potrebe Registraonečišćavanja O.

Pravne osobe za obavljanje g. n. poslova moraju ispunjavati uvjete sukladno Zakonu oZO i propisu donesenom na temelju toga zakona – vidjeti poglavlje 3.1.2. a) ovih skripti.

Pravna osoba koja je izradila ili sudjelovala u izradi studije o utjecaju zahvata na O nemože obavljati poslove praćenja stanja okoliša koje praćenje je određeno tom studijom.

Fizičke osobe koje u svojstvu radnika kod g. n. pravne osobe obavljaju poslove iz područ ja ZO (u daljnjem tekstu: stručne osobe ovlaštenika) dužne su položiti stručni ispit zaobavljanje poslova iz područ ja ZO prema programu za polaganje stručnih ispita propisanomPravilnikom koji se donosi temeljem Zakona o ZO.





Revident zaštite okoliša

Provjeru – reviziju projekata izrađenih prema Zakonu o prostornom uređenju i gradnjii propisima donesenim na temelju tog zakona glede zahtjeva u svezi sa ZO (podprojekt zaštite

od buke, podprojekt filtera za zaštitu zraka od prekoračenih emisija, podprojekt pročišćavanjaotpadnih voda i sl.) može obavljati pravna osoba koja je za obavljanje tih poslova, koja jeishodila ovlaštenje sukladno zakonu o ZO. Provjera projekata mora se provesti osobitoobzirom na standarde kakvoće O i način praćenja stanja O.

Revident je fizička osoba zaposlena u pravnoj osobi ovlaštenoj za poslove ZO ukoliko je ishodila ovlaštenje za revidenta.

Uvjete koje mora ispunjavati pravna osoba za obavljanje poslova revizije projekata uvezi sa ZO te način ishođenja ovlaštenja, uvjete koje mora ispuniti fizička osoba za revidentate način ishođenja ovlaštenja, kao i druge uvjete i nužne dokaze za kandidate propisujeministar ZO pravilnikom.

♦

Nadležno županijsko tijelo za obavljanje upravnih poslova ZO mora ustrojiti prema novom Zakonu o ZO svaka županija. Zadaća je tijela koordiniranje svih poslova usvezi OR i ZO na razini županije, izuzev područ ja velikih gradova, u suradnji s tijelimanavedenim u poglavlju 4.2.1. (i 4.2.2.) ovih skripti, inspekcijom ZO, te s odgovarajućimslužbama u JLS na prostoru županije, pravnim i drugim subjektima koji djeluju u provedbi

politike OR i ZO, te subjetima koji su stvarni ili potencijalni onečišćivači O.Ovo tijelo je u pravilu i nositelj izrade svih dokumenata OR i ZO koji se izrađuju na

razini županije, npr. Program ZO županije, Izvješće o stanju O županije, Plan gospodarenjaotpadom županije, Izvješće o gospodarenju otpadom županije i drugih Akcijskih planovaglede OR i ZO.

Nadležno tijelo velikog grada za obavljanje upravnih poslova ZO moraustrojiti prema novom Zakonu o ZO svaki veliki grad. Zadaća je tijela koordiniranje svih

poslova u svezi OR i ZO na područ ju velikog grada i izrada dokumenata OR i ZO te pripadajućih akcijskih planova za područ je velikog grada (identično kao kod g. n. županijskogtijela).

4.3.2. INSTITUCIJE I TIJELA U SVEZI PROSTORNOG PLANIRANJA,URE ĐENJA PROSTORA I PROMETA

U nastavku se iznosi pregled najvažnijih institucija u sustavu prometnog i prostornog planiranja i uređenja prostora u RH, te njihovih nadležnosti u obavljanju predmetnih poslova.

♦ Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, osim ostalog,obavlja poslove državne uprave u djelatnosti prostornog uređenja (i graditeljstva), npr. donosilokacijske, građevinske i uporabne dozvole za građevine od važnosti za državu, donosirješenje u postupku procjene utjecaja na O i rješenje o objedinjenim uvjetima ZO, dajemišljenja i suglasnosti na prijedloge nekih dokumenata prostornog uređenja, npr. za Prostorni

plan županije, Zajednički prostorni plan uređenja otoka, urbanistički plan za područ je koje se

nalazi u zaštićenom obalnom pojasu mora i sl., a manjim dijelom obavlja i neke stru

čne poslove u djelokrugu prostornog uređenja i graditeljstva na razini države.





Hrvatski zavod za prostorni razvoj (nalazio se nekad u sastavu Ministarstva, a od01. siječnja 2008., djeluje kao samostalna stručna institucija, koju je formalno osnovalaVlada) obavlja stručne poslove PPU na razini države, npr. izrađuje i prati provođenje

Strategije prostornog razvoja RH, Programa PU RH, izrađuje Izvješća o stanju u prostorudržave, vodi poslove koordinacije i razvoja informacijskog sustava o prostoru na razini državei dr.

Savjet za prostorno uređenje države čine stručni znanstveni i politički djelatnici,osniva ga vlada RH, a utvr đuje mišljenja, prijedloge i ocjene u svezi dokumenta PPU kojedonosi Sabor, Vlada RH i skupštine županija, te pokreće vlastite inicijative u sveziunapređenja PPU na područ ju države i županija.

♦

Ministarstvo mora, prometa, turizma i razvitka obavlja, osim ostalog,djelatnosti provođenja zakona, izrađuje projekcije i planove iz svoga djelokruga rada i dr.

♦ Državna poduzeća i ustanove u svezi prometa i pomorstva prvenstveno suzadužena za provođenje zakona te izradu projekcija i planova iz svoga djelokruga rada(Hrvatske ceste d.o.o., Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske željeznice, Lučke kapetanije i dr.).

♦ Zavodi za prostorno uređenje županija (ranije su se nalazili u sastavu županija, u pravilu u statusu njezinog upravnog tijela, a najkasnije od 01. siječnja 2008. g. djeluju kaosamostalna stručna institucija na razini županije) obavljaju stručne poslove PPU na razinižupanije, npr. izrađuju i prate provođenje Prostornog plana županije, izrađuju Izvješća ostanju u prostoru županije i ev. Programe unapređenja stanja u prostoru županije, prate i

dijelom izrađuju drugu prostorno-plansku dokumentaciju na podru

č ju županije (npr. Prostorni plan uređenja, Urbanistički plan uređenja), te vode i čuvaju dokumentaciju o prostoru (registri

podataka u okviru informacijskog sustava prostornog uređenja). Osim toga Zavodi suovlašteni za davanje mišljenja u postupku izrade i donošenja nekih dokumenata PU, npr.mišljenja o prijedlogu Prostornih planova uređenja općina ili gradova o njihovoj usklađenostis Prostornim planom županije.

♦ Nadležno županijsko tijelo za obavljanje upravnih poslova prostornoguređenja na područ ju županije (do kraja 2007. g. djelovalo je kao nadležna služba za PU igraditeljstvo u okviru Županijskog ureda državne uprave, a od 01. siječnja 2008. nalazi se usastavu županijske samouprave), obavlja prvenstveno upravne poslove provedbe urbanističkih

planova (i graditeljstva), tj. donosi lokacijske, (građevinske, uporabne i dozvole sličnogkaraktera) u upravnom postupku za građevine na područ ju županije, izuzev za područ javelikih gradova odnosno za područ ja gradova koji su sjedišta županija.

♦

Nadležno tijelo za obavljanje upravnih poslova prostornog uređenja napodruč ju velikih gradova (do kraja 2007. g. djelovalo je kao dio nadležne službe za PU igraditeljstvo u okviru Županijskog ureda državne uprave, a od siječnja 2008. nalazi se usastavu uprave velikih gradova, tj. gradova čiji broj stanovnika iznosi barem 35.000 ili jeriječ o gradu koji je sjedište županije), obavlja prvenstveno upravne poslove provedbeurbanističkih planova (i graditeljstva), tj. donosi lokacijske, građevinske, uporabne i dozvolesličnog karaktera u upravnom postupku za građevine na područ ju velikog grada.





Urbanistička inspekcija (poslovi nadzora provedbe zakona, donošenja i provedbe prostornih planova) i Građevinska inspekcija (poslovi nadzora provedbe zakona,osobito projektiranja i gradnje) obje su smještene u Upravi za inspekcijske poslovenadležnog ministarstva.

♦ Pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova prostornogplaniranja i uređenja i ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju poslove PU (upisani usudski registar uz prethodnu suglasnost nadležnog ministarstva) izrađuju dijelove ili cjelovitedokumente uređenja prostora, od stručne dokumetacije za zahtjev za izdavanje lokacijskedozvole, preko Detaljnih planova uređenja do drugih prostornih planova. (Posebno su pravneosobe registrirane za obavljanje poslova izrade dokumenata i stručnih podloga u područ juZO.)

♦ Upravni odjel za pomorstvo, promet i veze – tijelo je županijske samouprave.Priprema dokumente za Županijsko poglavarstvo (i Županijsku skupštinu) iz područ ja

pomorstva, prometa i veza, koji su mu zakonima i propisima dani u nadležnost ili za koje ga je zadužilo poglavarstvo i skupština, npr. koncesije na pomorskom dobru, županijske linije pomorskog prijevoza (povezivanje otoka i sl.), koncesije za linije javnog cestovnog prometana područ ju županije; obavlja poslove koordinacije Županijske lučke uprave: lukežupanijskog i luke lokalnog značaja, koordinaciju poslova u svezi županijskih i lokalnih

javnih cesta; priprema dokumente iz područ ja prometa na područ ju županije i povišenjastupnja sigurnosti u cestovnom prometu (vođenje koordinacijskih poslova za Županijskisavjet za sigurnost prometa); rukovodi izradom prometnih studija i obavlja druge poslove usvezi prometa na područ ju županije.

♦

Županijska uprava za ceste je županijska ustanova koja gospodari i upravljažupanijskim i lokalnim javnim cestama na područ ju županije: izrada srednjeročnih ikratkoročnih planova rada, redovno, izvanredno i investicijsko održavanje cesta, vođenje

projektiranja i izgradnje nekih dionica cesta i drugo.

♦ Upravni odjeli u pojedinim općinama i gradovima u okviru kojih se obavljaju poslovi PP i planiranja prometa nositelji su izrade prostorno-planske dokumentacije za područ je grada ili općine u tehničkom pogledu (odgovorni nositelj načelnik ili gradonačelnik);vode postupak donašanja predmetnih prostorno-planskih dokumenata; nositelji su izrade

prometnih studija i planova; zatim su tu poslovi vođenja koordinacije komunalnih djelatnosti,npr. gospodarenje i upravljanje nerazvrstanim javnim cestama na područ ju općine ili grada,

koordinacija javnog prometa, vodoopskrbe, odvodnje, zbrinjavanja otpada i dr. Osimkazanog, važna djelatnost koja se obavlja u ovom odjelu je obavljanje svih poslova u sveziuređenja građevinskog zemljišta, tj. opremanja istog u skladu s urbanističkim planovima,Programom unapređenja stanja u prostoru JLS i drugim dokumentima.

- Komunalna poduzeća (društva) čiji je osnivač JLS obavljaju neposrednu provedbuneke komunalne djelatnosti ili dio njih: javni prijevoz (Autotrolej – Rijeka), prikupljanje,odvoz i odlaganje komunalnog otpada (Čistoća – Rijeka), dio poslova u svezi nerazvrstanihcesta (Rijeka-promet – Rijeka), a u mnogim JLS veći dio ili sve komunalne djelatnostizajedno.





4.3.3. INSTITUCIJE I TIJELA U SVEZI ZAŠTITE PRIRODE I KULTURNIHDOBARA

♦

Ministarstvo kulture, osim ostalog, obavlja poslove državne uprave u djelatnostizaštite prirode (biološke i krajobrazne raznolikosti). Ministarstvo donosi provedbene propisena temelju Zakona o ZP, npr. Pravilnik o procjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu i sukladnonjemu izdaje Rješenje o prihvatljivosti zahvata za prirodu. U postupku izdavanja lokacijskedozvole za građevine i izvođenje zahvata u područ jima nacionalnih parkova, parkova prirode,

posebnih rezervata i spomenika prirode određuje mjere zaštite prirode. U postupku procjeneutjecaja na okoliš ministarstvo izdaje prethodnu suglasnost odnosno upute i mjere za ZP, tedaje ocjenu glede ZP na Planove gospodarenja i korištenja prirodnih dobara u vodnomgospodarstvu, šumarstvu, lovstvu i drugim djelatnostima.

Ministarstvo kulture obavlja stručne i upravne poslove u zaštiti i očuvanju kulturnihdobara (koji su određeni Zakonom o zaštiti i očuvanju KD). Ministarstvo rješenjem utvr đuje

svojstvo nepokretnog KD (npr. naselje, građevinski kompleks, arheološko nalazište, krajolik idr.; ), pokretnog KD (npr. zbirke predmeta u muzejima, knjižnicama, arhivska građa,arhelološki nalazi, crkveni inventar i sl.), te nematerijalne kulturne baštine (npr. jezik,dijalekti, folklorno stvaralaštvo, tradicijsko umijeće i obrti) i njegove karakteristike.

♦ Državni zavod za zaštitu prirode javna je ustanova sa zadatkom obavljanjastručnih poslova ZP na razini države. Zavod izrađuje stručne podloge za proglašenjezaštićenih dijelova prirode (nacionalni park, park prirode i dr.), zatim nacrte prijedlogastrateških dokumenata, npr. Strategije i akcijskog plana biološke i krajobrazne raznolikostiRH, nacrte prijedloga Izvješća o stanju prirode RH, prikuplja i analizira podatke o stanju

prirode, te daje preporuke za zaštitu sastavnica prirode.

♦ Hrvatski restauratorski zavod javna je ustanova sa zadatkom obavljanja poslovarestauracije, konzerviranja i obnove KD. Zavod ima svoje područne jedinice u pravilulocirane prema regionalnom principu.

♦ Hrvatsko vijeće za kulturna dobra savjetodavno je tijelo na razini RH, prati,analizira i preporuča zaštitu i očuvanje KD u RH, te daje preporuke za unapređivanjedjelatnosti zaštite i očuvanja KD.

♦ Javne ustanove u kulturi: muzeji, galerije, arhivi, knjižnice u okviru svoje

djelatnosti obavljaju poslove čuvanja, proučavanja i stručnog održavanja KD u svom posjedu(vlastitim zbirkama) ili onih koje su im povjerene na čuvanje i upravljanje.

♦ Županija u svom djelokrugu ZP izrađuje Programe ZP, proglašuje zaštićena prirodna područ ja iz svoje nadležnosti, osniva ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, sudjeluje u izradi planova upravljanja zaštićenim područ jima iz svoje nadležnosti,skrbi o promociji ZP i daje potpore strukovnim i drugim udrugama čija je djelatnost ZP, tesudjeluje u postupku proglašenja zaštićenih područ ja koja proglašava Vlada ili Sabor.

♦ Stručne poslove i poslove nadzora glede ZP prirode u nadležnosti županije,županija obavlja putem Javne ustanove za upravljanje i gospodarenje zaštićenim

dijelovima prirode, koja se osniva aktom (sukladno Zakonu o ZP) županijske skupštine. (UPrimorsko-goranskoj županiji ustanova se zove “Javna ustanova Priroda”.)





♦ Veliki gradovi mogu osnovati Ustanove za za upravljanje i gospodarenjezaštićenim dijelovima prirode na svome područ ju.

♦

Ured državne uprave u županiji utvr đuje posebne uvjete ZP u postupcimaizdavanja lokacijske dozvole, dozvole za građenje i izvođenje zahvata u regionalnim

parkovima, značajnim krajobrazima, spomenicima parkovne arhitekture kao i za radove izvangrađevinskog područ ja naselja, te izdaje dopuštenje za zahvate i radnje u tim prostorima.





5. TEMELJNI DOKUMENTI

u svezi sa zaštitom okoliša, prostornim planiranjem i uređenjem

prostora

5.1. DOKUMENTI U SVEZI ZAŠTITE OKOLIŠA I ODRŽIVOGRAZVOJA

Dokumenti održivog razvoja (OR) i zaštite okoliša (ZO) u RH, uvr đeni zakonima iliustavom Republike Hrvatske (RH) jesu:

•

Strategija održivog razvoja RH,•

Plan zaštite okoliša i Programi zaštite okoliša,• Izvješća o stanju okoliša,• Ostali dokumenti (strategije OR i ZO za pojedina područ ja, planovi za pojedina

područ ja koji bitno doprinose OR i ZO).

5.1.1. STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE

Strategijom OR RH (u daljnjem tekstu: Strategija) dugoročno se usmjeravagospodarski i socijalni razvitak te ZO prema održivom razvitku države.

Strategija sadrži osobito slijedeće sastavnice:

- analizu postojećeg gospodarskog, socijalnog i stanja O,- prioritne ciljeve OR države,- ostale ciljeve i mjere OR gospodarstva, socijalnog razvitka i ZO prema pojedinim

područ jima,- preuzete međunarodne obveze glede OR i ZO,- institucije (subjekte) koji su temeljni nositelji provedbe strategije, način provedbe i

odgovornosti za provedbu,- način praćenja provedbe i temeljne pokazatelje (indikatore) za provedbu,- načela financiranja provedbe Strategije.

Nositelj Strategije je ministarstvo nadležno za ZO (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), aizrađuje ga u suradnji s drugim ministarstvima i središnjim upravnim tijelima države (zagospodarstvo, zdravstvo, socijalnu skrb, poljoprivredu, zanatstvo, vodno gospodarstvo

prirodu, obrazovanje, promet i razvitak).Strategiju na prijedlog Vlade donosi Hrvatski sabor.Prijedlog Strategije se prije donašanja objavljuje na web-stranicama Ministarstva.Izmjene i dopune Strategije donose se svakih 10 godina, a iznimno i ranije.Razvojni (strateški) dokumenti pojedinih područ ja ne mogu biti u suprotnosti sa

Strategijom.





5.1.2. PLAN ZAŠTITE OKOLIŠA REPUBLIKE HRVATSKE I PROGRAMI ZAŠTITE

OKOLIŠA

5.1.2.1. Plan zaštite okoliša Republike Hrvatske

Plan zaštite okoliša RH (u daljnjem tekstu: Plan) predstavlja provedbeni dokument,odnosno strateški dokument za operacionalizaciju Strategije OR RH.

Plan osobito sadrži:

• mjere i aktivnosti područ ja ZO u državi,• način provedbe mjera,• redoslijed i rokove ostvarivanja mjera,• strateške projekte ZO i OR,•

procjenu potrebnih sredstava za provedbu Plana s analizom troškova i koristi iizvore sredstava.

Plan se donosi za razdoblje od osam godina, a podliježe reviziji. Nositelj izrade plana je Ministarstvo u suradnji sa drugim središnjim tijelima, a donosi

ga Vlada.Usvojeni Plan objavljuje se u Narodnim novinama RH.Izmjene i dopune odnosno novi Plan može se donijeti za četvorogodišnje razdoblje na

temelju analize učinkovitosti primijenjenih mjera i stanja u O utvr đenog Izvješćem o stanju O.

Prema ranijem Zakonu o ZO izrađ

ena je Nacionalna strategija zaštite okoliša u RH,koju je usvojio Sabor (NN 46/02.), te Nacionalni plan djelovanja na okoliš odnosno Nacionalni akcijski plan za okoliš – tzv. NEAP, koga je temeljen Nacionalne strategtijeusvojila Vlada RH (NN 46/02.).

5.1.2.2. Program zaštite okoliša

Program ZO (u daljnjem tekstu: Program) izrađuje svaka županija i veliki grad zasvoje područ je, te grad ili općina ukoliko je to određeno Programom ZO županije.

Program se izrađuje sukladno Planu ZO RH, na način da se njime pobliže razrađujumjere iz Plana koje se odnose na promatrani prostor.

Program sadrži osobito:

• uvjete i mjere za ZO (županije, velikog grada, te ev. grada i općine),• prioritetne mjere ZO po pojedinim sastavnicama okoliša i po pojedinim prostornim

cjelinama područ ja za koga se donosi,• subjekte (institucije i dr.) koji su dužni provoditi mjere utvr đene programom,• praćenje stanja okoliša,• način provedbe interventnih mjera u izvanrednim slučajevima onečišćenja O,• rokove provedbe mjera,• način provjere ostvarenja plana (pokazatelje),• iznose i izvore financiranja provedbe mjera.

Program se donosi u roku od 6 mjeseci nakon donašanja Plana ZO RH.





Program se mora dostaviti Agenciji za ZO.Izmjene i dopune odnosno novi Program može se donijeti za četverogodišnje razdoblje

na temelju učinkovitosti primijenjenih mjera i stanja (u O) utvr đenog Izvješćem o stanju O, a po potrebi i ranije.

Kada je to predviđeno Programom ZO, grad i općina donose svoje Programe ZOusklađene s Programom ZO županije.

Nositelji izrade Programa ZO su nadležno upravno tijelo u županiji za ZO odnosnotijelo nadležno za poslove ZO u gradovima i općinama.

Program ZO donosi županijska skupština, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, aPrograme gradova i općina gradsko odnosno općinsko vijeće.

Programi ZO moraju se objaviti u Službenim novinama predmetne županije.

5.1.3. IZVJEŠĆA O STANJU OKOLIŠA

Izvješće o stanju okoliša donosi se radi potreba praćenja ostvarivanja ciljeva i mjera provedbe Strategije OR RH, Plana ZO RH, te Programa ZO županije, velikog grada, grada iopćine.

Izvješće o stanju O donosi se na sve tri razine: državnoj, županijskoj i razini jedinicalokalne samouprave za razdoblje od četiri godine.

Izvješće o stanju O sadrži osobito:

• pregled ostvarivanja ciljeva Strategije OR, Plana i Programa ZO,•

podatke o stanju O za područ je za koje se donosi,

• podatke o utjecaju pojedinih zahvata na O i ocjenu stanja,• podatke o korištenju sredstava za OR i O,• provjeru potrebe izrade novih ili izmjenu i dopunu postojećih dokumenata ZO,• druge važne podatke.

Izvješće koje se donosi na razini države izrađuje se temeljem Nacionalne liste pokazatelja (indikatora) za pojedine sastavnice okoliša.

Nositelji izrade izvješća su ista tijela koja izrađuju Plan i Programe ZO, a donose ih predstavnička tijela države (Sabor), županije, grada i općine.

Izvješća se moraju objaviti u Narodnim odnosno Službenim novinama i dostaviti

Agenciji za ZO.

5.1.4. STRATEGIJA ZAŠTITE MORSKOG OKOLIŠA

Strategijom zaštite morskog okoliša dugoročno se određuju i usmjeravaju ciljeviupravljanja morskim O na načelima OR u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim,socijalnim i kulturnim razvojem na područ ju države.

Strategija sadrži osobito:

• procjenu trenutnog stanja morskog O i utjecaja ljudskih aktivnosti,•

kriterije i uvjete za određivanje dobrog stanja morskog O,• ciljeve u zaštiti morskog O i pokazatelje (indikatore),





• kratkoročne i dugoročne mjere za postizanje optimalnog stanja morskog O,• program praćenja stanja morskog O,• smjernice za iza integralno upravljanje obalnim područ jem.

Strategiju izrađuje Ministarstvo ZO u suradnji s drugim središnjim tijelima državneuprave (za more, poljoprivredu, prirodu, gospodarstvo, zdravstvo, socijalnu skrb,obrazovanje, promet i razvitak).

Strategiju na prijedlog Vlade donosi Hrvatski sabor, te se ona objavljuje u Narodnimnovinama RH.

Prijedlog Strategije se prije donašanja objavljuje na web-stranicama Ministarstva.Izmjene i dopune Strategije donose se svakih 10 godina, a iznimno i ranije.

5.1.5. STRATEGIJA GOSPODARENJA OTPADOM

Strategija gospodarenja otpadom RH izrađuje se na temelju Zakona o otpadu (NN178/04.), a smatra se sastavnim dijelom Strategije OR RH.

Važeća Strategija je usvojena na sjednici Hrvatskog sabora 14. listopada 2005. g. (NN130/05.)

Temeljna svrha Strategije je uspostavljanje okvira unutar koga će RH morati smanjitikoličinu otpada koji proizvodi, a otpadom koji je proizveden brižljivo gospodariti, obzirom dase postojeće gospodarenje otpadom negativno odražava na sastavnice O, kao što su voda,zrak, more, klima, ljudsko zdravlje i drugi živi svijet, pri čemu su osobito ugrožene podzemnevode koje su glavni izvor zaliha pitke vode i jedan od temeljnih nacionalnih resursa.

(U mišljenu (“avis”) Europske komisije od 20. travnja 2004. g. o prijavi RH za prijam

u članstvo EU kaže se da se postojeće gospodarenje otpadom (u daljnjem tekstu: GO) u RHsmatra najvećim pojedinačnim problemom ZO u RH. Osim toga drži se da predmetnizakonodavni okvir ni približno ne odgovara predmetnim standardima EU, ali što je još

poraznije da se pri tom ne provode ni postojeći zakoni i propisi RH.)

Strategija osobito sadrži:

• ocjenu postojećeg stanja GO,• osnovne ciljeve i mjere za GO,• mjere za gospodarenje opasnim otpadom,• smjernice za izbjegavanje odnosno smanjenje količine otpada,• smjernice za recikliranje i ponovnu oporabu otpada,•

smjernice za odlaganje otpada čije se nastajanje ne može izbjeći i koji se ne možeobraditi,

• smjernice za osiguranje najpovoljnijih tehničkih proizvodnih i gospodarskih mjeraza postizanje ciljeva GO,

• program investicija i načelne izvore sredstava za provedbu Strategije.

Nositelj izrade Strategije je Ministarstvo ZO u suradnji sa središnjim tijelima državneuprave RH. Strategiju na prijedlog Vlade donosi Hrvatski sabor, te se ona objavljuje u

Narodnim novinama RH.Prijedlog Strategije se prije donašanja objavljuje na web-stranicama Ministarstva.

Izmjene i dopune Strategije donose se svakih 10 godina, a iznimno i ranije.





5.1.6. PLAN GOSPODARENJA OTPADOM

Plan gospodarenja otpadom RH (u daljnjem tekstu: Plan) donijela je Vlada RH nasjednici održanoj 19. srpnja 2007. g. (NN 85/2007) i to kao provedbeni dokument StrategijeGO RH.

Plan razrađuje mjere, postupke i rokove za:

• usklađivanje zakonske regulative RH s regulativom EU na područ ju GO,• uspostavu cjelovitog sustava GO na područ ju RH,• sanaciju i zatvaranje postojećih odlagališta i sanaciju “crnih točaka” odnosno

lokacija u O koje su visoko opterećene otpadom i eliminiranje “divljih”odlagališta,

• postupno smanjivanje količina pojedinih vrsta otpada,• gospodarenje posebnim kategorijama otpada,•

razmještaj lokacija (mreža) građevina i uređaja za oporabu i zbrinjavanje otpada stežištem na stvaranju regionalnih sustava GO i jednog regionalnog centra zaodlaganje otpada,

• iznose i izvore sredstava za pojedine mjere provedbe Plana i potrebna sredstva zauspostavljanje ciljnog sustava u kojem je financiranje GO samoodrživo.

Planom su se osobito utvrdile potrebe u svezi zakonskog reguliranja i provedbenemjere glede otpada koji je podrijetlom iz cestovnog prometa ili drugih prometnih grana, npr.otpadna vozila, posebno glede pojedinih njegovih dijelova (akumulatori, otpadne gume i dr.),otpadno ulje (zamjena i oporaba), rezervni dijelovi (katalizatori i dr.), te plovila (otpadno ulje,

plastika i dr.), željeznički pragovi kao opasan otpad i dr.

Plan se odnosi na osmogodišnje razdoblje, tj. za 2007.-2015. g.

Predstavnička tijela županija, gradova i općina također, a u sukladnosti s Planom GORH, moraju donijeti Planove gospodarenja otpadom za svoja područ ja.: Plan GO županije,Plan GO grada, Plan GO općine.

Sukladno tome tim se tijelima jednom godišnje moraju podnositi Izvješća o provedbitih planova, poglavito o izvršenju utvr đenih obveza i učinkovitosti poduzetih mjera.

Planovi se objavljuju u Službenim novinama županije, te dostavljaju Ministarstvu ZOodnosno Agenciji za ZO RH. Godišnja izvješća se dostavljaju Agenciji za ZO RH.

Plan GO županije sadrži osobito:• mjere za izbjegavanje i smanjenje nastajanja otpada,• mjere GO prema najboljoj dostupnoj tehnologiji koja ne zahtjeva prevelike

troškove,• mjere iskorištavanja vrijednih osobina otpada, odnosno mjere odvojenog

skupljanja otpada,• plan gradnje građevina namijenjenih skladištenju, obradi ili odlaganju otpada u

cilju uspostavljanja cjelovite nacionalne mreže građevina za GO,• mjere sanacije otpadom onečiščenog O i neuređenih odlagališta,• mjere nadzora praćenja i GO,• izvore i visinu financijskih sredstava za provedbu pojedinih mjera,•

rokove za izvršenje utvr đenih mjera.





Plan GO grada ili općine sadrži osobito:

• mjere za odvojeno skupljanje komunalnog otpada,• mjere za upravljanje i nadzor odlagališta za komunalni otpad,•

popis otpadom onečišćenog O i neuređenih odlagališta,• redoslijed aktivnosti sanacije neuređenih odlagališta i otpadom onečišćenog O,• izvore i visinu sredstava za provedbu sanacije.

5.1.7. STRATEGIJA I AKCIJSKI PLAN BIOLOŠKE I KRAJOBRAZNE

RAZNOLIKOSTI RH I DR.

Donosi se temeljem Ustava RH i Konvencije o biološkoj raznolikosti odnosno CBD -konvencije: Convention on Biological Diversity, Rio de Janeiro, 1992. g. (NN 6/96.), a važeću

Strategiju Hrvatski je sabor usvojio na sjednici 30. lipnja 1999. g. (NN 81/99).

Strategija kao i ostale strategije sadrži uobičajene sastavnice, pri čemu su za ovustrategiju karakteristične slijedeće: pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti, ocjenastanja ugroženost i razlozi ugroženosti (onečišćenje O, unos stranih vrsta, prekomjernoiskorištavanje prirodnih resursa i dr.), posebni strateški ciljevi, mjere, rokovi i sudionici za

provođenje Strategije.Karakteristično je da se RH, obzirom na svoj položaj, gustoću stanovništva,

industrijski i drugi razvoj odlikuje raznolikošću ekoloških sustava i staništa (šume, krš,močvare, vode, more, travnjaci i oranice, obala i otoci i dr.) koja se odražava u velikom

bogatstvu i raznolikosti biljaka, gljiva i životinja kao i izuzetnom bogatstvu krajobrazne

raznolikosti.Strategija određuje izradu provedbenih akcijskih planova zaštite od kojih ističemo:

• Akcijski plan zaštite krajobraza,• Akcijski plan zaštite i sanacije ugroženih dijelova prirode,• Akcijski plan zaštite ekoloških sustava staništa,• Akcijski plan zaštite vrsta i podvrsta,• Akcijski plan jačanja zakonodavnog i institucijskog okvira,• Akcijski plan za obrazovanje i izvještavanje javnosti i dr.

Strategija također utvr đuje subjekte odnosno tijela za provedbu Strategije (nadležnost

odnosno područ je rada, odgovornosti i dr.), tijelo za praćenje ostvarivanja Strategije ifinanciranje provedbe.

Na razini pojedinih županija se, sukladno zakonu, izrađuju Programi zaštite prirode za područ je predmetnih županija, koje usvaja nadležna županijska skupština.

Revizija Strategije i Programa obavlja se prema potrebi jednom u 5 godina.

Na državnoj i županijskim razinama se, radi praćenja ostvarivanja Strategije odnosnoPrograma i stanja prirode, donose Izvješća o stanju prirode za razdoblje od 5 godina s timda se usvajaju na zastupničkom odnosno predstavničkim tijelima.





5.2. DOKUMENTI U SVEZI PROSTORNOG PLANIRANJA I UREĐENJAPROSTORA

5.2.1. OSNOVNI DOKUMENTI PROSTORNOG URE ĐENJA RH

STRATEGIJA PROSTORNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE - SPR- dugoroč ni dokument

Utvr đuje dugoročne ciljeve i zadaće prostornog razvoja i planiranja u skladu sukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem države. Strategija se izrađuje se zarazdoblje od 20 godina i više, a podliježe reviziji barem jednom u 8 godina.

Strategija, između ostalog, sadrži osnove za usklađivanje organizacije države, planskekoncepcije za pojedine važne cjeline u prostoru države i drugo.

PROGRAM PROSTORNOG URE Đ ENJA REPUBLIKE HRVATSKE - PPU- dugoroč ni dokument

Rekapitulira ciljeve razvoja u prostoru, utvr đuje prioritete i dinamiku zahvata, zaštituokoliša, sustav središnjih naselja, razvoj infrastrukture od interesa za državu, a temeljemStrategije prostornog uređenja države. Program je dugoročni dokument, ali podliježe reviziji

barem jednom u 4 godine.

Odgovorni nositelj Strategije i Programa je ministarstvo nadležno za prostornouređenje – u daljnjem tekstu – nadležno ministarstvo, a izrađuje ih Hrvatski zavod za

prostorni razvoj uz pomoć najvažnijih znastvenih i stručnih institucija u državi.Oba ova strateška dokumenta, nakon mišljenja odnosno prijedloga nadležnog

ministarstva, Savjeta za prostorno uređenje države i Vlade, donosi Sabor.

IZVJEŠ Ć E O STANJU U PROSTORU - ISUP- č etverogodišnje izvješ će

Utvr đuje analizu provođenja dosadašnjih dokumenata (prostornih planova, planovauređenja) i daje ocjenu provedenih mjera.

PROGRAM MJERA UNAPRE Đ ENJA STANJA U PROSTORU - PMUSP- č etverogodišnji program

Utvr đuje potrebu izrade novih, odnosno izmjenu i dopunu postojećih dokumenata prostornog uređenja, zatim potrebu pribavljanja podataka i izradu određenih stručnih podloga,izvore financiranja, te dinamiku uređenja zemljišta, sukladno donijetim prostornim planovima(“urbanizacija prostora”).

Izvješće o stanju u prostoru i Program mjera unapređenja stanja u prostoru donose seza područ je države, županija i sva područ ja općina i gradova.

Odgovorni nositelji ISUP i PMSUP su prema razinama: nadležno ministarstvo,županije, gradovi i općine, a izrađivači su za državnu i županijsku razinu su državni ižupanijski zavod (Zavod za prostorni razvoj županije), a za gradsku i općinsku razinunajčešće pravne osobe registrirane za obavljanje te djelatnosti (planerske odnosno projektne

organizacije). Ove dokumente donose predstavnička tijela države, županija, gradova i op

ćina.





(Prema novom zakonu o prostornom uređenju i gradnji (NN76/2007.) ISUP i PMSUP nemaju više formalan status dokumenta prostornog uređenja.)

PROSTORNI PLAN ŽUPANIJE odnosno Grada Zagreba – PPŽ

- dugoroč ni dokument, 15-25 god.• za cijelo područ je županije odnosno Grada Zagreba;

• po obavljenoj javnoj raspravi i mišljenjima predstavničkih tijela JLS, te suglasnostiMinistarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, donosi gaŽupanijska skupština.

PROSTORNI PLAN PODRU Č JA POSEBNIH OBILJEŽJA – PPPPO- dugoroč ni dokument, 15-25 god.

• za zaštićena prirodno vrijedna područ ja (za Nacionalni park i Park prirode,odgovorni nositelj izrade ovih planova je nadležno ministarstvo), strateški važna

područ ja, odnosno podru

č ja dominantnih obilježja (turizam i sl.), podru

č jainrastrukturnog pojasa (koridora) i ev. područ ja urbane (polarizirane) regije -

odgovorni nositelj ovih planova je u pravilu županija;• način donošenja u načelu je najčešće isti je kao i kod PP županije, a ako je riječ o

Nacionalnom parku ili Parku prirode odluku o donošenju plana donosi Sabor.

PROSTORNI PLAN URE Đ ENJA OP Ć INE ILI GRADA – PPUO/G- dugoroč ni dokument, 15-25 god.

• za administrativno područ je grada ili općine odnosno JLS-a;• po pribavljenom mišljenju nadležnog županijskog zavoda i suglasnosti župana

odnosno nadležnog županijskog tijela za obavljanje upravnih poslova prostornog

uređenja – u daljnjem tekstu - nadležno županijsko tijelo, a nakon javne rasprave,donosi ga predstavničko tijelo općine ili grada.

Poseban oblik prostornog plana je.: ZAJEDNI Č KI PROSTORNI PLAN URE Đ ENJA OTOKA – ZPPUO- dugoroč ni dokument, 15-25 g.

• za područ je cijeloga otoka, ukoliko na njemu postoji više JLS-ova (npr. otok Krk:ukupno 7 općina i gradova);

• po pribavljenoj suglasnosti nadležnog ministarstva, mišljenju županijskog zavoda isuglasnosti župana odnosno nadležnog županijskog tijela, a nakon javne raspravedonose ga predstavnička tijela općina i gradova na otoku.

GENERALNI URBANISTI Č KI PLAN – GUP- srednjeroč ni dokument, 10-20 god.

Izrađuje se za najvažnija središnja mjesta (naselja) u županiji, u pravilu za gradove inaselja koja imaju više od 10.000 st. odnosno za gradove za koje se to odredi Prostornim

planom županije (npr. za Grad Rijeku, Krk, Opatiju). Način donošenja isti je kao za prostorni plan uređenja općine ili grada s tim da u ovoj slučaju predmetno mišljenje i suglasnost nisu potrebni, jer se predmijeva da su već dati kod plana šireg područ ja, tj. PPUO/G .





URBANISTI Č KI PLAN URE Đ ENJA – UPU – srednjeroč ni dokument, 10-20 god. Izrađuje se za srednje velika naselja ili dijelove većih i velikih gradova, a donosi se na

način kao i generalni urbanistički plan (npr. za gradska naselja: Kraljevica, Vrbnik, Vrbovsko,

Selce i sl. ili veće prostorne cjeline grada Rijeke).UPU se također donosi za naselja u zaštićenom obalnom područ ju (svi otoci i pojaskopna širine 1.000 m i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte), ali je u tom slu čaju

potrebno ishoditi suglasnost nadležnog ministarstva i mišljenje županijskog zavoda, a donosiga gradsko ili općinsko vijeće.

Također je za sve ostale prostorne planove, čiji se dijelovi nalaze unutar zaštićenogobalnog pojasa mora, nužno, prije njihova donošenja na predstavničkim tijelima, pribavitisuglasnost nadležnog ministarstva.

DETALJNI PLAN URE Đ ENJA – DPU – srednjeroč ni dokument, 5-15 god.

Izrađuje se za manje naselje, dio naselja, kompleks cjelovite namjene: marina i sl.(npr. Detaljni plan uređenja dijela naselja Srdoči, Detaljni plan uređenja dijela područ jaPodmurvice, Detaljni plan uređenja naselja Sv. Vid na o. Krku, Detaljni plan uređenjaindustrijske zone Čavle 3. i sl.)

Donosi ga gradsko ili općinsko vijeće - nakon održane javne rasprave. DPU se prema pravilima struke, a unatrag tri godine i sukladno zakonu, može donijeti

tek nakon usvajanja PPUO/G , jer se s DPU -om razrađuju pojedine prostorne cjeline čija jenamjena i ostali bitni elementi određena s PPUO/G .

5.2.2. OSTALI DOKUMENTI URE ĐENJA PROSTORA

PLAN INFRASTRUKTURNOG POJASA (koridora)Izrađuje se za pojas temeljnih infrastrukturnih uređaja (cesta, željeznica, plinovod,

naftovod i dr).Donosi se temeljem odluka na državnoj i županijskim razinama, prije svega temeljem

SPR i PPU , te odredbenog dijela PPŽ . Izuzetno se može donijeti i temeljem odredaba za provođenje drugih prostornih planova i ev. Programa za unapređenje stanja u prostoru.

Najvažniji cilj izrade ovoga plana je ušteda na prostoru (infrastrukturni vodovi nevode se neovisno jedan od drugoga čime se nekoliko puta smanjuje potrebna površina), teostali ciljevi od kojih ističemo smanjenje troškova izgradnje i održavanja infrastrukturnih

vodova, povećanje pristupačnosti kod izgradnje i lakši nadzor nakon izgradnje (otklanjanjekvarova, saniranje havarija odnosno čuvanje vodova od ev. terorističkih napada).

Naši pozitivni zakoni ne određuju izrijekom izradu Plana infrastrukturnog pojasa, te seon izrađuje pod naslovom, odnosno u okviru Prostornog plana uređenja područ ja posebnihobilježja.

PROSTORNI PLAN URBANE REGIJE (gradska regija, metropolsko područ je,konurbacija)

Izrađuje se za područ ja polarizirane regije oko velikih gradova, tj. za prostore koji susnažno urbanizirani i prožeti zajedničkim odnosima, a često i interesima, te koriste zajedničkesustave ili njihove dijelove (prometni sustavi, infrastruktura i usluge zdravstva, školstva,komunalni servisi i sl. To su npr. Riječko urbano područ je (Grad Rijeka + prsten drugihopćina i gradova oko njega), Grad Zagreb sa Zagrebačkom županijom, Splitska konurbacija





itd. Ovaj plan nije izrijekom utvr đen našim zakonima, što zasigurno nije dobro, ali se možeizrađivati u okviru Prostornog plana uređenja područ ja posebnih obilježja.

PROVEDBENI POLJOPRIVREDNI PLAN

Nije definiran zakonom, neobavezni je dokument prostornog uređenja. Izrađuje se idonosi za zaokružena područ ja (cjeline) dominantno agrarne funkcije, na identičan način kao idetaljni plan uređenja, ali su prostori na koje se odnosi bitno veći.

URBANISTI Č KI PROJEKTIzrađuje se za manji dio naselja gradskog karaktera odnosno za manja područ ja, kvart,

niz zgrada, urbanistički kompleks (idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje i idejniurbanističko-arhitektonski projekt).

LOKACIJSKA DOZVOLA•

Svaki zahvat u prostoru provodi se sukladno dokumentima prostornog uređenja,zakonima i propisima i lokacijskom dozvolom;

• Lokacijska dozvola je upravni akt, koji se donosi u upravnom postupku za svegrađevine čija planirana odnosno projektirana građevinska bruto površina(površina svih etaža) iznosi preko 400 m2 i za građevine isključivo poljoprivrednenamjene kod kojih ta površina iznosi preko 600 m2. Za građevine državnogznačaja lokacijsku dozvolu donosi nadležno ministarstvo, a za ostale građevinetijela nadležna za obavljanje upravnih poslova prostornog uređenja na raznižupanije, velikog grada i Grada Zagreba.

• Lokacijska dozvola sadrži: oblik i veličinu građevinske čestice gdje se namjeravagraditi građevina, namjenu građevine, veličinu, površinu i smještaj građevine ili

građevina na čestici odnosno udaljenost građevina od granica čestice, katnost,uvjete oblikovanja građevine i fasade (pročelja), način priključka čestice iligrađevina na javno prometnu površinu i komunalnu infrastrukturu, mjere zaštiteokoliša i ostale podatke. Lokacijska dozvola sadrži i idejni projekt građevineizrađen sukladno dokumentu uređenja prostora temeljen kojeg se izdaje lokacijskadozvola (u pravilu je to DPU , ev. UPU ).

GRA Đ EVINSKO PODRU Č JEProstornim planom uređenja općine ili grada utvr đuju se točne granice građevinskog

područ ja naselja, a na temelju kriterija datih Prostornim planom županije. Naselja se mogu izgrađivati samo na građevinskom područ ju.Izvan građevinskog područ ja naselja, tj. u izdvojenim građevinskim područ jima mogu

se graditi samo prometnice, komunalna i energetska infrastruktura, zdravstveni i rekreacijskiobjekti, određeni turistički objekti (hoteli, kampovi i sl.), objekti obrane, građevine zaistraživanje minerala, te građevine u funkciji obavljanja poljoprivrednih djelatnosti.

Dokumenti uređenja prostora utvr đeni zakonom (prostorni i urbanistički planovi, SPR, PPU i ISUP ) donose se Odlukom o donošenju na predstavničkom tijelu, koja sadrži: pregledsastavnih dijelova, popis obveznih priloga, naziv izrađivača, cjelokupne odredbe za

provođenje, početak stupanja na snagu i dr. Predmetne odluke o donošenju u cijelosti semoraju se objaviti u službenom glasilu: na razini države u “Narodnim novinama”, a na razini

Županije, Grada ili Općine u Službenim novinama nadležne županije.





Sl. 5-1. Grafi č ki prikaz vrsta prostornih planova i podru č ja na koja se odnose

PPŽ = Prostorni plan županije PPUPPO = PPPPO = Prostorni plan područ ja posebnihobilježja

PPUG = Prostorni plan uređenja grada PPUO = Prostorni plan uređenja općineGUP = Generalni urbanistički plan UPU = Urbanistički plan uređenjaDPU = Detaljni plan uređenja UP = Urbanistički projekt





6. STANDARDIZIRANI POSTUPCI I DRUGI DOKUMENTI

U SVEZI ODRŽIVOG RAZVOJA I ZAŠTITE OKOLIŠA

Najvažnije standardizirane postupke odnosno predmetne dokumente kojima seosigurava održivi razvoj i zaštita okoliša možemo po njihovoj prirodi podijeliti u četiri

područ ja:a) standardizirani postupci glede utjecaja na okoliš i javna rasprava,

b) planovi intervencija i ostali postupci,c) prijevoz i rukovanje opasnim tvarima,d) prostorni planovi.

6.1. STANDARDIZIRANI POSTUPCI

Najvažniji standardizirani postupci kojima se osigurava OR i ZO u RH jesu:

- Procjena utjecaja na okoliš (pojedinačnih zahvata),- Strateška procjena utjecaja na okoliš,- Ocjena prihvatljivosti zahvata u prirodu,- Javna rasprava u postupku donašanja prostornih planova, PUO, SPUO i dr.

-

Objedinjeni uvjeti zaštite okoliša (jedinstvena dozvola za okoliš).

6.1.1. PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ

(za pojedinačne zahvate)

a) Opć enito

Procjena utjecaja zahvata na okoliš (u daljnjem tekstu PUO) je postupak ocjenjivanja

prihvatljivosti planiranih građevina odnosno pojedinih zahvata u prostoru, koji bi mogli imatiznakoviti učinak na kvalitetu budućeg okoliša (nova izgradnja ili rekonstrukcija postojećeg).

PUO se provodi prije izdavanja lokacijske dozvole (ili drugog odobrenja za zahvat zakoji izdavanje lokacijske dozvole nije obvezno), a Odluka o prihvaćanju Studije utjecaja naokoliš odnosno Rješenje nadležnog tijela o prihvatljivosti zahvata, jedan je od bitnih uvjeta zaizdavanje Lokacijske dozvole.

PUO je određen Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07., ranije NN 82/94. i 128/99.) iPravilnikom o PUO (NN 59/00., 136/04. i 85/06.) s tim da je zakon iz 2007. g. obvezao VladuRH da do 03. studenog 2008. g. donese novu uredbu kojom će se detaljnije urediti PUO.





b) Studija utjecaja zahvata na okoliš

Stručna podloga za PUO je Studija utjecaja na okoliš (u daljnjem tekstu SUO).

SUO izrađuje pravna (stručna) osoba registrirana za izradu dokumentacije o zaštitiokoliša (projektna ili slična organizacija, prema novom zakonu - ovlaštenik), a po nalogu i zaračun nositelja zahvata u prostoru odnosno građevine (investitora).

Nositelj zahvata može, prije izrade SUO, pisanim zahtjevom od ministarstva ilinadležnog županijskog tijela, zatražiti da mu se, obzirom na namjeravani zahvat, izda Uputa osadržaju SUO.

SUO sadrži sljedeće dijelove:

A Opis zahvata i lokacije

-

svrha zahvata (izgradnje građevine);- podaci iz dokumenata prostornog uređenja;- opis okoliša lokacije i područ ja utjecaja zahvata;- obilježja okoliša: meteorološki odnosno klimatološki podatci, hidrološki, geološki,

geotehnički, seizmološki, pedološki, bioekološki, krajobrazni, zdravstveni,sociološki, urbani, ruralni, prometni i sl.;

- opis zahvata (građevine, tehnologija);- procjena troškova realizacije i troškova kod uobičajenog pogona (rada) zahvata

(građevine);- opis odnosa nositelja zahvata s javnošću prije izrade SUO.

B Ocjena prihvatljivosti zahvata- pregled mogućih utjecaja zahvata na okoliš tijekom njegove pripreme, građenja,

rada – tj. funkcioniranja (proizvodnje, prometa), te nakon prestanka korištenja:- utjecaji na klimu, krajobraz, ljude (zdravlje i dr.) – prema gore navedenim

obilježjima okoliša,- analiza koristi i troškova (cost-benefit analiza) zahvata,- usklađenost zahvata s međunarodnim obvezama RH;

- odabir i prijedlog naprikladnije varijante zahvata obzirom na utjecaj na okoliš.

C Mjere zaštite okoliša – u daljnjem tekstu: MZO i Plan provedbe MZO

- prijedlog MZO tijekom pripreme i izvođenja zahvata, kod normalnog rada, kod

akcidentnih stanja, te kod prestanka rada;- prijedlog “Praćenja stanja okoliša” = «monitoring»;- procjena troškova MZO i monitoriga i udio tih troškova u ukupnim troškovima

zahvata.

D Zaključ ak SUO – u skraćenom obliku

- obrazloženje najprikladnije varijante zahvata;- prikaz utjecaja te varijante na okoliš;- MZO sukladno C ;- monitoring.

E Sažetak SUO za javni uvid





F Izvori podataka

- dokumenti prostornog uređenja i ZO i drugi planski dokumenti;- propisi;- statistički pregledi;

-

stručni i znanstveni radovi i sl.

Nakon izrade SUO, nositelj zahvata podnosi nadležnom tijelu pisani zahtjev za PUO,kome prilaže SUO i drugu potrebnu dokumentaciju.

SUO ocjenjuje Savjetodavno stručno povjerenstvo za ocjenu SUO (u daljnjem tekstuPovjerenstvo). Ministarstvo imenuje Povjerenstvo za zahvate u prostoru od državnog značaja(u pravilu za građevine za koje ministarstvo izdaje lokacijsku dozvolu), a nadležno županijskotijelo za poslove zaštite okoliša za ostale zahvate u prostoru za koje valja provesti PUO.

Sastav i broj članova Povjerenstva nadležno tijelo1 imenuje iz redova djelatnika tijela

državne uprave (ministarstva, županijski uredi državne uprave, nadležnih tijela prema posebnom propisu), iz redova znanstvenika i drugih stručnjaka za određena područ ja (zaštitavoda, zaštita od buke, ekonomsko vrednovanje i sl.), te predstavnika županija i jedinicalokalne samouprave s područ ja na kome se namjerava poduzeti zahvat u prostoru (izgraditigrađevina).

c) Rad Savjetodavnog struč nog povjerenstva za ocjenu SUO

Povjerenstvo radi u sjednicama sastajući se na sjednicama (uobičajene su dvijesjednice – jedna prije, a jedna nakon javnog uvida odnosno ev. javne rasprave).

Na prvoj sjednici, Povjerenstvo, nakon ranijeg uvida u SUO i analize na samojsjednici, može donijeti jednu od sljedeće tri odluke:- ocijeniti da SUO sadrži bitne nedostatke koje nije moguće otkloniti u zakonom

propisanom roku, te u tom slučaju donosi zaključak da se uskrati odobrenje zazahvat;

- ocijeniti da SUO sadrži nedostatke koje je moguće otkloniti u zakonom propisanom roku, te tada od nositelja zahvata traži da u primjerenom roku osigura:dopunska obrazloženja odnosno dopunu i/ili izmjenu SUO odnosno dodatnastručna mišljenja potrebna za ocjenu SUO i sl.;

- ocijeniti da je SUO cjelovita i stručno utemeljena.

Povjerenstvo donosi odluku o stavljanju SUO na javni uvid kada ocjeni da je SUO cjelovita i stručno utemeljena.

SUO se stavlja na javni uvid najmanje u trajanju od 14, a najviše 21 dan. Javni uvidobavlja se identično kao i javni uvid kod Javne rasprave.

Javni uvid koordinira upravno tijelo nadležno za poslove zaštite okoliša županije načijem je područ ju predviđena lokacija zahvata.

To tijelo dostavlja Povjerenstvu mišljenja, prijedloge i primjedbe s javnog uvida uroku od 8 dana po proteku javnog uvida.

1 Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša (trenutno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i

graditeljstva) nadležno je tijelo u postupku PUO za one vrste zahvata odnosno građevina za koje ministarstvodonosi lokacijsku dovzolu, a za ostale vrste građevina nadležno je županijsko tijelo u čijem je djelokrugu radaizdavanje lokacijskih dozvola.





Nakon javnog uvida (i ev. provedene javne rasprave za vrlo složene zahvate u

prostoru), Povjerenstvo donosi zaključak kojim se predlaže: odobrenje ili uskrata za predmetni zahvat u prostoru.

Zaključku Povjerenstva prilažu se i obrazloženja i odgovori Povjerenstva na mišljenja, prijedloge i primjedbe s javnog uvida koje Povjerenstvo nije prihvatilo.Povjerenstvo može predložiti dodatne mjere zaštite okoliša i dodatni program praćenja

stanja okoliša vezano za zahvat. Povjerenstvo je dužno u roku od 8 dana nakon donošenjazaključka, dostaviti cjelokupnu dokumentaciju Ministarstvu odnosno nadležnom tijelužupanije ako ono provodi PUO.

Odluke Povjerenstva donose se natpolovičnom većinom nazočnih. Glasa se javno. Oradu Povjerenstva vodi se zapisnik. Odluke odnosno zaključci Povjerenstva obvezno

potpisuju nazočni članovi Povjerenstva. Član Povjerenstva koji se ne slaže sa zaključkomPovjerenstva dužan je u pisanom obliku obrazložiti razloge svoga neslaganja.

Konačnu odluku o prihvatljivosti zahvata za okoliš donosi nadležno tijelo(ministarstvo, županijsko tijelo) Rješenjem o prihvatljivosti zahvata, kojim utvr đuje da jenamjeravani zahvat prihvatljiv za okoliš uz primjenu utvr đenih mjera zaštite okoliša i dasadrži potrebne mjere zaštite okoliša koje proizlaze iz zakona, propisa, standarda i mjera kojidoprinose smanjenju onečišćenja okoliša, a ukoliko to nije slučaj Rješenjem se utvr đuje danamjeravani zahvat nije prihvatljiv za okoliš.

Temelj za donošenje g. n. rješenja je zaključak Povjerenstva za ocjenu SUO, mišljenjenadležnih tijela određenih posebnim propisom, rezultati s javnog uvida (i ev. rezultati

prekograničnih konzultacija – ako namjeravani zahvat može imati utjecaj na prostoresusjednih država).

d) Zahvati u prostoru (građ evine) za koje se provodi PUO

d1)PUO se provodi za zahvate u prostoru (građevine) koji su određeni Pravilnikom o

procjeni utjecaja na okoliš, NN 59/2000., 136/04. i 85/06., pri čemu izdvajamo:

Prometne građevine: državne i županijske ceste duljine veće od 5 km i magistralneželjezničke pruge duljine veće od 5 km; zračne (zrakoplovne) luke s poletno-sletnom stazomduljom od 500 m; morske luke otvorene za javni promet: luke od osobitog značaja za RH,luke županijskog i lokalnog značaja s više od 200 vezova, luke posebne namjene, luke

unutarnjih voda i plovni putovi na kopnu, kao i pomorski koridori za prijevoz opasnih tvari.Energetske građevine: nuklearne elektrane, termoelektrane koje koriste fosilnagoriva, elektrane koje koriste obnovljive izvore energije instalirane snage veće od 5 MW(hidroelekrane, sunce, vjetar i sl.); dalekovod, transformator. stanice od 110 KV na više;naftni terminali i terminali ukapljenog plina kao i skladišta nafte (50.000 t na više) iukapljenog plina (10.000 t na više); međunarodni i magistralni cjevovodi: naftovodi,

plinovodi i dr.Vodne građevine: - akumulacije vode volumena 1 milijun m3 i veće; sustavi za

regulaciju vodotoka i obranu od poplava; melioracijski sustavi površine 5.000 ha i veće;vodoopskrbni sustavi kapaciteta 500 l/s i veće; sustavi javne odvodnje izlaznog kapaciteta10.000 ekvivalentnih stanovnika (ES) i veće i sl.

Proizvodne građevine: za proizvodnju i preradu nafte i prirodnog plina, proizvodnju petrokemijskih proizvoda, sirovog željeza, čelika, obojenih metala, kemikalija i sl., umjetnih





vlakana (10.000 t/g i više), proizvodnju opasnih tvari; asfaltne baze kapaciteta 100 t/h i više, betonare kapaciteta 30 m3/h i više; za preradu i obradu metala (5.000 t/god i više), vapna icementa (10.000 t/god i više); za proizvodnju pića (2 milijuna t/god. i više); za uzgoj peradikapaciteta 5000 kom i više u proizvodnom ciklusu; klaonice (100 uvjetnih grla dnevno i više),

za uzgoj stoke i ostalih životinja (500 i više uvjetnih grla u ciklusu); slatkovodni ribnjaci (zasalomonide: 10 t/god i više), za ciprinide (površine ribnjaka 100 ha i veće), morska uzgajališta(školjkaši: 50 t/god. i više), ribogojilišta (m. ribe: 50 t/god. i više).

Građevine za postupanje s otpadom: spalionice opasnog otpada, odlagalištaopasnog otpada; građevine za zbrinjavanje komunalnog i neopasnog otpada (10.000 t/god iviše), odlagališta inertnog otpada (250.000 m3 god. i više) i sl.

Sportske građevine: igrališta za golf s pripadajućim građevinama; skijališta sažičarom; - trkaće staze za automobile i motocikle i sl.

Građevne cjeline: groblja za potrebe naselja od 40.000 stanovnika na više,krematoriji; turističko-ugostiteljske cijeline površine od 5 ha na više; trgovački centri

površine veće od 5 ha i sl.Eksploatacija mineralnih sirovina: ruda metala i nemetala (kapaciteta 50.000 t/god.

i više), šljunka, građevnog pijeska i sl. (kapaciteta 100.000 m3/god. i više), građevnogkamena (20.000 m3 na god. i više); sva podzemna eksploatacija mineralnih sirovina,eksploatacijska polja nafte ili plina i sl.

d2)PUO se provodi i za:- rekonstrukcije zahvata iz d1) ako se za 30% ili više povećava njihova površina,

veličina, proizvodni kapacitet i/ili snaga, mijenja tehnološki postupak, proizvodni program ili pogonski energent, te za

-

uklanjanje ili prestanak rada zahvata za koji nije proveden PUO prema propisimakoji se vrijedili do stupanja na snagu Pravilnika iz 2000 g. (NN 59/00.) do danas.

d3)PUO se može provesti i za ostale građevine odnosno zahvate (npr. za groblja za naselja

manja od 40.000 stanovnika, za ribogojilišta kapaciteta m. ribe manjeg od 50 t/god., za manjaodlagališta otpada i sl.), tada kada je dokumentom prostornog uređenja (Prostorni planžupanije, Program unapređenja stanja u prostoru i sl.) utvr đeno provođenje PUO za

predmetne zahvate odnosno građevine, a osobito za zahvate na područ ju Nacionalnog parka i parka prirode (dalekovodi, magistralne prometnice, vodoopskrba i sl.) i sve zahvate kojiuključuju nasipavanje u more.

d4)Za zahvate u prostoru koji nisu navedeni u d1), d2) i d3), a za koje je, radi

ispunjavanja međunarodnih sporazuma (npr. ESPOO konvencije → vidjeti detaljnije u poglavlju: 5.5.2. ovog udžbenika i sl.), potrebno utvrditi prihvatljivost zahvata obzirom nautjecaj na okoliš, izrađuje se odgovarajući Elaborat zaštite okoliša.





6.1.2. STRATEŠKA PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ(Strategic Environmental Assessment)

Strateška procjena utjecaja na okoliš -Strategic Environmental Assessment

SEA)

– udaljnjem tekstu: SPUO sustavni je postupak procjene potencijalnih utjecaja na okoliš planova i programa (i njihovih alternativa) s ciljem donošenja konačne odluke o predmetnom planuodnosno programu.

Sukladno našem zakonu, strateškom procjenom valja ostvariti osnovu za promicanjeodrživa razvitka odnosno omogućiti da se mjerodavne odluke o prihvaćanju plana i programadonose uz poznavanje mogućih značajnih utjecaja koje bi plan i program svojom provedbommogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata pružiti okvir djelovanja i dati im mogućnostuključenja bitnih elemenata zaštite okoliša u donašanje odluka.

Pod planovima i programima – u daljnjem tekstu: PiP (isključujući njihove izmjene

i dopune) ovdje podrazumijevamo prvenstveno:1. strateške dokumente koji se donose na državnog razini iz područ ja prostornog

planiranja, industrije, prometa, energetke, gospodarenja otpadom, gospodarenjavodama, te poljoprivrede, šumarstva i rudarstva, primjerice:- Strategija prometnog razvitka RH- Program prometnog razvitka RH- Strategija prostornog razvoja RH- Program prostornog uređenja RH- Strategija gospodarenja otpadom RH- Strategija razvitka energetike i sl.;

2. izmjene i dopune u točki 1. navedenih dokumenata za koje se mjerodavnim

postupkom utvrdilo daSPUO valja sprovesti;3. strateške dokumente koji se donose na regionalnog razini iz područ ja prostornog

planiranja, industrije, prometa, energetike, gospodarenja otpadom, gospodarenjavodama, te poljoprivrede, šumarstva i rudarstva, primjerice:- Prostorni plan županije- Prostorni plan grada Zagreba- Županijski plan gospodarenja otpadom,- Prometni plan županije- Županijski plan gospodarenja vodama i sl.;

4. ostale dokumente na razini države, županije ili JLS, npr.:- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja infrastrukturnog koridora-

Prostorni plan uređenja općine ili grada za JLS s više od 5.000 ekvivalentnihstanovnika;

5. ostale dokumente za područ ja više JLS u kojima se umnožavaju različiti utjecaji naokoliš, na primjer za Kvarnerski zaljev, Deltu Neretve i sl.

Sukladno odrednicama Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/07.) SPUO se obvezno provodi za PiP pod g. n. točkama 1., 2. i 3.

Temeljni principi SPUO su (održivi razvitak):- očuvanje primjerenog i stabilnog gospodarskog rasta- društveni razvoj koji prepoznaje potrebe svih sudionika na predmetnom prostoru

-

učinkovita zaštita okoliša- obazrivo korištenje prirodnih resursa.





SPUO se provodi u 5 temeljnih koraka:

1. «Screening» – odluka nadležnog tijela (ministarstvo) o potrebi izrade SPUO.2. «Scoping» - dio izrade koji se odnosi na utvr đivanje osnovnih ciljeva, utvr đivanje

osnovnih indikatora za ocjenu ciljeva, utvr đivanje sadržaja studije u okviru postupka SPUO i dr.

3. «Impact Assessment» - dio izrade koji se odnosi na ocjenu utjecaja predloženihaktivnosti na okoliš, nakon čega slijede konzultacije (ministarstvo, susjednedržave, stručna javnost, ostali) i javna rasprava.

4. «Integration into Decision-making» - dorada PiP sukladno točki 3. i slijednimkonzultacijama odnosno sudjelovanju javnosti i donošenje Odluke o PiP sodređenjem «mjera provedbi za niže planove odnosno pojedinačne zahvate u

prostoru».5. «Reviewing» - određenje monitoringa – za praćenje procesa utjecaja na okoliš s

«programom intervencija u određenim utvr đenim okolnostima» (feedback on

success).Prema propisima RH SPUO za PiP na državnoj razini provodi ministarstvo nadležno

za područ je za koje se PiP donosi. SPUO za PiP na regionalnoj razini provodi nadležnoupravno tijelo nadležno za poslove zaštite okoliša u županiji.

Temeljni sastavni dijelovi Studije u okviru SPUO, tj. strateške studije:

1. Temeljna svrha, ciljevi i odrednice studije.2. Postojeće stanje predmetnog područ ja:

- opće karakteristike, posebice kod dijelova prostora na koje bi plan mogaoimati bitnog utjecaja

-

postojeći problemi okoliša, zaštićena područ ja- temeljne odrednice PiP.3. Određenje temeljnih i specifičnih ciljeva u okolišu, određenje indikatora za ocjenu

postizanja (ispunjenja) ciljeva u okolišu i razmatranje metoda u svezi ocjenautjecaja.

4. Ocjena budućeg stanja (okoliša)- ocjena utjecaja predloženih aktivnosti PiP na okoliš- ocjena ispunjenja ciljeva zaštite okoliša

- moguće intervencije u cilju smanjenja negativnih učinaka (ograničenja ukorištenju dijelova prostora.

5. Izbor i razlozi izbora optimalne varijante (varijanti) PiP.

6.

Mjere provedbe PiP i Mjere očuvanja okoliša.7. Monitoring (s Programom intervencija).

Metode za ocjenu (točka 4. sadržaja Studije) Postoji nekoliko metoda koje se pritom koriste1. Metoda troškova i koristi (cost-benefit, Kosten-Nutzen)2. Metoda u č inkovitosti troškova (cost-effectivenes, Kosten-Wirksamkeit)3. Delphy metoda i razne druge „brainstorming“ metode4. Ostale višekriterijske metode, a rije đ e:5. Harald-Domanova metoda6. Input–output metoda – resursi koji ulaze i izlaze iz podru č ja obuhvata

7.

Metoda grani č nih troškova i metoda marginalne produktivnosti8. Metoda centrifugalnosti i centripetalnosti





Pritom valja imati na umu da primjena samo jedne od navedenih metoda ne može dati

apsoltuno znakovitu procjenu, već se, u pravilu, kod ocjene povoljnosti, a u ciljusignifikantnosti, mora primjenjivati (razmatrati) više navedenih metoda.

Vrste učinaka na okoliš koji se obrađuju u postupku SPUO - kratkoročni, srednjeročni, dugoročni- stalni i povremeni- neposredni, posredni, sekundarni- pozitivni i negativni- kumulativni odnosno sinergijski.

Prije nego što je utvr đen prijedlog PiP koji se daje na JR, nacrt prijedloga PiPrazmatra, a rezultate strateške studije ocjenjuje Savjetodavno stručno povjerenstvo za ocjenustrateške studije. Sastav i broj članova toga povjerenstva određuje čelnik tijela nadležnog za

provedbu SPUO. To povjerenstvo radi identično odrednicama Povjerenstva za ocjenu SUO (vidjeti poglavlje 6.1.1.c) ovoga udžbenika.

Sukladno našem zakonu, postupak strateške procjene završava izvješćem tijelanadležnog za provedbu SPUO.

Izvješće sadrži podatke o načinu na koji su pitanja zaštite okoliša integrirana u PiP,rezultate postupka strateške procjene (strateška studija, njena ocjena od strane povjerenstva,rezultati javne rasprave), mišljenja tijela određenih posebnim propisom, (i ev. rezultati

prekograničnih konzultacija – ako namjeravani zahvat može imati utjecaj na prostoresusjednih država), odrednice praćenja primjene mjera koje su postale sadržajem PiP kao inačin praćenja značajnijih utjecaja na okoliš PiP, kao i ostale podatke nužne za daljni procesusvajanja PiP na izršnim i predstavničkim tijelima.

SPUO se temelji na načelima Ugovora o osnivanju EU koji su u svezi sa ZO,utvr đenim srednjoročnim Programima djelovanja na O EU, temeljnim konvencijama u svezisa ZO (npr. ESPOO - konvencija: Convention on Environmental Impact Assessment in aTransboundary Context, 1997. g., SEA - protokol: Protocol on Strategic EnvironmentalAssessment, 2003. g., CBD – konvencija: Convention on Biological Diversity, 1992. g. i sl.),a utvr đen je Smjernicom (direktivom) EU br 2001/42/EC (tzv. SEA Direktiva = StrategicEnvironmental Assessment), koja je donijeta na sjednici EU Parlamenta i Vijeća 27. lipnja2001. g., a obvezna je u primjeni za članice EU od 21. srpnja 2004. g.

Sukladno politici RH u pogledu uključivanja u EU, a obzirom na temeljni cilj SPUO:“osiguranje visoke razine ZO kroz uključivanje ZO u prijedloge Planova i Programa (PiP)

prije njihova usvajanja”, te osiguranja načela OR (odvijanje razvoja koji će omogućitikvalitetan život i budućih generacija), institucije u RH poduzele su niz aktivnosti u svezikonačnog uključenja SPUO u zakonodavstvo države, što je i utvr đeno u novom Zakonu o ZO(NN 110/07), koji je stupio na snagu 03. studenoga 2007. g.





6.1.3. JAVNA RASPRAVA

(u postupku donošenja prostornih planova, PUO i SPUO)

Provođenje javne rasprave (u daljnem tekstu: JR) obvezno je kod prijedloga prostornog plana odnosno plana uređenja prostora - u daljnem tekstu: Pp, prijedloga izmjenaili dopuna Pp, kao i kod stavljanja Pp izvan snage, te kod postupka procjene utjecaja naokoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš.

Osnove prostornog plana ili neka druga faza izrade plana može se također uputiti natzv. “Prethodnu javnu raspravu” (jednu ili više njih, kako bi se preciznije utvrdili ciljevirazvoja i glavne smjernice budućih prostornih rješenja, a prije izrade tehničke faze plana). JR se do 01. 10. 2007. g. provodila na temelju Uredbe o javnoj raspravi u postupku donošenja

prostornih planova (Vlada RH, 24. srpanj 1998., NN 101/98.), a od tada nadalje provodi se

temeljem Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07.).

Izvršno tijelo (općine, grada, županije) utvr đuje prijedlog Pp za javnu raspravu.

Nositelj izrade Pp objavljuje JR u dnevnom tisku najmanje 8 dana prije početka JR.Objava JR sadrži mjesto, datum početka i trajanje javnog uvida u prijedlog Pp, mjesto idatume javnih izlaganja te rok u kome se nositelju Pp mogu dostaviti pisana očitovanja,

prijedlozi i primjedbe na Pp. Nositelj PP obvezno dostavlja i posebnu obavijest o JR tijelima državne uprave

odnosno tijelima i osobama određenim posebnim propisima koja su dala zahtjeve za izradu prostornog plana iz područ ja svoga rada (u daljnjem tekstu nadležna službena tijela),

upravnim tijelima županije, općina i gradova, ali i mjesnim odborima → kada se radi o UPU-u ili DPU-u, te vlasnicima upisanim u zemljišne knjige i katastar na područ ju obuhvata plana.

Javni uvid (prezentacija plana putem tekstova, grafika, filmova i sl. odnosno javnihizlaganja) za Pp županije traje 60 dana, za ostale Pp 30 dana (kada se radi o izmjenama,dopunama ili stavljanju izvan snage Pp, tada je rok od 15 do 30 dana), a za Studiju utjecaja naokoliš najmanje 15 dana, a najviše 21 dan.

Javno izlaganje odnosno javna izlaganja organizira i provodi nositelj Pp, zajedno sastručnim izrađivačima Pp i o njima se vodi zapisnik.

U JR sudjeluju predstavnici nadležnih službenih tijela, upravnih tijela županije,gradova i županija, koji dostavljaju svoja pisana očitovanja na prijedlog Pp.

Ostale osobe sudjeluju u javnoj raspravi kao pojedinci ili kao predstavnici raznih proizvodnih i drugih organizacija, stanara, mjesnih odbora, različitih trgovačkih društava,raznih drugih institucija i sl. Oni se tijekom JR mogu izjašnjavati tako da:

- traže dodatna objašnjenja u svezi PP;- daju prijedloge izmjena ili dopuna Pp i to upisom u Knjigu primjedbi koja se

mora nalaziti uz prijedlog Pp o kome se provodi rasprava;- sudjelovanjem na Javnom izlaganju;- upućivanjem pisanih prijedloga i primjedaba na adresu nositelja Pp.





Nositelj izrade Pp dužan je sve dane primjedbe, prijedloge i sl. zajedno sa stručnimizrađivačima plana, obraditi u roku od 90 dana za novi plan, odnosno 30 dana kod izmjene idopune plana nakon proteka JR na način da: ili prihvaća primjedbe ili ih odbacuje (odbija) → ali tada uz odgovarajuće i argumentirano obrazloženje i sve u pisanom obliku prezentirati kao

“Izvješće o JR ”.

Nositelj PP zajedno sa stručnim izrađivačima plana dužan je doraditi Pp sukladnoIzvješću o JR i uputiti ga zajedno s Izvješćem o JR izvršnom tijelu (općina, grad, županija),koje ga razmatra i utvr đuje konačan prijedlog Pp.

Ako se u novom prijedlogu Pp bitno mijenjaju vlasnički odnosi u odnosu na prijedlogupućen na JR, tada valja ponovo provesti JR, pri čemu javni uvid može trajati najmanje 8dana, ali samo u svezi s prihvaćenim izmjenama u novom prijedlogu Pp.

Prije upućivanja konačnog prijedloga Pp predstavničkom tijelu, izvršno tijelo (ranije

poglavarstvo, a od 23. svibnja 2009. g., sukladno novom zakonu, župan, gradonačelnik ilinačelnik) pribavlja potrebne suglasnosti od nadležnih tijela (npr. za PPUO/G to je mišljenjeŽupanijskog zavoda za prostorno uređenje o usklađenosti prijedloga Pp s Prostornim planomžupanije i suglasnost župana odnosno tijela koje župan ovlasti o usklađenosti prijedloga Pp idotadašnje procedure donošenja i izrade plana sa zakonima i propisima, a za urbanistički plančije se područ je nalazi u zaštićenom obalnom pojasu mora suglasnost mora dati i nadležnoministarstvo).

Nositelj PP također je dužan, prije negoli se JR uputi predstavničkom tijelu, dostaviti svimsudionicima u javnoj raspravi pisanu obavijest s razlozima neprihvaćanja ili djelomičnog

prihvaćanja njihovih očitovanja, prijedloga, primjedbi.

Konačan prijedlog Pp (zajedno s Izvješćem o JR ), poglavarstvo (općina, grad,županija), nakon usvajanja, upućuje na razmatranje i usvajanje predstavničkom tijelu (općina,grad, županija).

Nositelj izrade dužan je u roku od 9 mjeseci od završetka JR donijeti prostorni plan, anakon proteka tog roka JR se mora ponoviti.

6.1.4. OBJEDINJENI UVJETI ZAŠTITE OKOLIŠA – OUZO

Novim Zakonom o ZO (NN 110/07.) utvr đena je obveza ishođenja jedinstveneodnosno integralne dozvole za okoliš, tzv. objedinjenih uvjeta zaštite okoliša (u daljnjemtekstu: OUZO) za pogone i postrojenja (ev. dio pogona) koji su namijenjeni prizvodnjienergije, preradi metala, gospodarenju otpadom, intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji i dr.,ukoliko je njihov kapacitet proizvodnje iznad određene veličine odnosno za pogone i

postrojenja (u daljnjem tekstu: pogon) koji su po svojoj prirodi mogući izvori velikihonečišćenja različitih sastavnica okoliša i kod kojih su mogući događaji koji uzrokujuekološke nesreće i ekološke katastrofe.

Odrednicama Zakona o ZO utvr đeni su neki postupci i obveze u vezi novih pogona, a

provedbenim propisima koji su u izradi točnije će se utvrditi obveze nositelja novih, a osobito postojećih pogona.





OUZO se temelji na politici EU kojom se u velikim industrijskim i drugim pogonima primijenjuje princip integriranog sprječavanja i nadzora onečišćenja (IPPC – IntegratedPollution Prevention and Control).

Sukladno toj politici, EU je 24. rujna 1996. g. donijela tzv. IPPC-odrednicu

(direktivu), koja je morala biti inkorporirana u zakonodavstvo članica do 24. listopada 1999.g.Pojedine članice utvrdile su rokove za potpunu primjenu te odrednice za postojeće

pogone do 2015. g., iz čega je razvidno da njezina primjena zahtijeva potpuno nov pristup ZOu pojedinih zemljama. Istom valja kazati da je riječ o standardu EU koji neće samo osigurati

predmetnu ZO, već uvjetovati mogućnost odnosno nemogućnost izvoza proizvoda iz drugih područ ja u područ je EU.

Prema sadašnjim procjenama, potrebno bi bilo ishođenje OUZO za oko 150 pogona uRH, npr.

- za proizvodnju energije (> 50 MW):

- 11 pogona: 7 elektrana odnosno toplana i 4 rafinerije mineralnih ulja,- za proizvodnju i preradu metala:

- željezare: (> 2,5 t/h): 2 pogona,- kovačnice (> 20 t/h): 6 brodogradilišta- ljevaonice željeza (> 2,5 t/h): 5 pogona- ljevaonice obojenih metala (> 4t/dan odnosno 20 t/dan): 2 pogona

- površinska obrada metala (> 30 m3 spremnika): 4 pogona- za industriju minerala:

- proizvodnja cementa (> 500 t/dan): 3 cementare- proizvodnja keramičkih proizvoda (> 75 t/dan): - 11 ciglana i dr. pogona

- za proizvodnju kemijskih proizvoda:- 12 pogona

- za gospodarenje otpadom (> 10 t/dan odnosno ukupnog kapaciteta > 25.000 t):- 22 odlagališta otpada

- za proizvodnju celuloze, papira i sl. (> 10 t/dan):- 5 pogona

- za proizvodnju hrane:- od sirovina životinjskog podrijetla (> 75 t/dan): 10 pogona- proizvodnja mlijeka (> 200 t/dan): 5 pogona- proizvodnja peradi (> 40.000 mjesta za perad): 8 pogona itd.

Za nove pogone i značajne rekonstrukcije postoje

ćih pogona zahtjev za OUZO podnosi se zajedno sa zahtjevom za PUO.

Rješenje o OUZO prilaže se idejnom projektu i nužna je sastavnica zahtjeva zaishođenje lokacijske dozvole.

Za ishođenje građevinske dozvole potrebna su izvješća ovlaštenih revidenata u svezi pojedinih rješenja i podprojekata glede ZO u glavnom projektu.

U okviru tehničkog pregleda, nakon puštanja u pokusni rad pogona, stručnjakministarstva ZO potvr đuje ispunjenje OUZO. Dakle probni rad je obvezan za ovakve

pogone.Pozitivno izvješće stručnjaka uvjet je, između ostalog, za dobivanje uporabne dozvole

za pogon.

Predmetna uporabna dozvola, obzirom na OUZO, vrijedi 5 godina od dana izdavanja,a produžuje se na pisani zahtjev predstavnika pogona, pri čemu se razmatra dosadašnji rad





pogona u svezi s OUZO, uzimaju u obzir novi propisi i BAT (Best Available Techniques), tese novi OUZO može dopuniti odnosno izmijeniti u odnosu na prethodni. Ukoliko pogon neradi sukladno OUZO, ministarstvo ZO može posebnim rješenjem utvrditi prestanak važenjauporabne dozvole glede OUZO.

Nakon ishođene uporabne dozvole odgovorni voditelj pogona ili postrojenja dužan jeizvijestiti ministarstvo o početku rada. Nakon puštanja u rad, u predmetnom pogonu ili postrojenju, mora se provoditi

praćenje emisija i stanja okoliša u gravitacijskom područ ju pogona na način utvr đen s OUZO,unašati ih u očevidnik emisija i o tome barem jednom godišnje dostavljati podatke Agenciji zazaštitu okoliša RH.

Odgovorni voditelj pogona dužan je ispekciji ZO prijaviti svaki nepredviđeni iliizvanredni događaj u pogonu koji bitno utječe na okoliš.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i gradnje za sve ovakve pogoneizdaje lokacijsku dozvolu, građevinsku dozvolu, uporabnu dozvolu, rješenje o PUO i rješenjeo OUZO.

IPPC pristup zahtjeva da svaki pogon radi u skladu s najboljim dostupnimtehnikama (BAT = Best Available Techniques), pri čemu BAT ima značenje:

- Best (najbolje) u smislu postizanja visoke opće razine ZO u cijelini,- Available (dostupne) glede tehnika koje su razvijene preme odgovarajućem

kapacitetu pogona i koje po svojim troškovima omogućuju primjenu u predmetnom pogonu,

- Techniques (tehnike) predstavlja primjenjenu tehnologiju i način na koji se onakoristi.

S ciljem sustavnog praćenja tehnoloških dostignuća i uklanjanja postojećih razlikameđu članicama EU, osnovan je europski ured sa sjedištemn u Sevilji, koji izdaje BAT-referentne dokumente odnosno tzv. BREF - dokumente (Best Available TechniquesReference) koji se odnose na pojedine djelatnosti. BREF-dokumenti dijele se na vertikalne, tj.one koji se primijenjuju kod različitih specifičnih djelatnosti (npr. kod proizvodnje polimeraili kod proizvodnje proizvoda crne metalurgije) ili horizontalne, tj. one koji su primijenjivi zaviše vrsta pogona (npr. BREF za otpadne vode).

Za postojeće pogone u RH valjati će postupiti na slijedeći način:

- utvrditi listu gospodarskih subjekata (pogona) koji su obvezni funkcionirati premazahtjevima IPPC,

-

temeljem te liste utvrditi stvarno stanje u gospodarstvu RH,- izraditi smjernice za odabir i primjenu BAT odnosno BREF-dokumenata zanajznačajnije sektore u kojima djeluju pogoni,

- upoznati gospodarske subjekte s obvezama glede IPPC odrednice,- utvrditi provedbene propise u svezi s OUZO i- pozvati predstavnike pogona da u roku i na način utvr đen provedbenim propisima

podnesu zahtjev za OUZO.

Zahtjev za izdavanje OUZO mora, između ostalog, sadržavati:

1. Osnovne podatke podnositelja zahtjeva.

2.

Podatke o pogonu i njegovoj lokaciji.





3. Podatke o ulaznim količinama, vrsti i karakteristikama sirovina, poluproizvoda idrugih materijala koji su potrebni za rad pogona, podatke o ulaznim količinama

procesne, rashladne i pitke vode, podatke o ulaznim (potrošenim) količinamagoriva i energije i dr. (input).

4.

Podatke o količinama, vrsti i karakteristikama proizvoda, poluproizvoda, proizvedene energije, učinkovitosti energije i dr. (dio outputa).5. Podatke o količinama, vrsti, karakteristikama i lokacijama ispuštanja emisija u

zrak, postojeće recipijente, ev. tlo, podatke o proizvedenom otpadu, razinama buke i vibracija i dr. (ostatak outputa)

6. Podatke o sprječavanju emisija u tlo i podzemlje i podatke o načinju zbrinjavanjaotpada i opasnog otpada.

7. Podatke o uspoređenju i usklađenju tehnologije rada pogona s BAT odnosnoodgovarajućim BREF-dokumentom.

8. Podatke o postojećim i planiranim emisijama u okoliš, mjere za smanjenjekritičnih emisija, mjere za smanjenje i oporabu otpada, povećanje energetske

učinkovitosti i druge mjere.9. Utjecaj pogona na O

- grafički prikaz lokacija pogona i njegova okruženja,- opis i analiza utjecaja na O prostora koji graniči s prostorom pogona,- opis i analiza utjecaja na O šireg prostora.

10. Opis karakteristika postojećih i planiranih mjera i tehničke opreme za nadzor pogona i emisija u okoliš.

11. Planove i podatke za planove intervencija- unutarnji plan (operativni plan intervencija u ZO) za slučaj poremećaja u radu

pogona odnosno nesreća koje mogu uzrokovati nagle dodatne utjecaje na Ozdravlje zaposlenika i ljudi u neposrednom susjednom područ ju pogona,

-

podaci izradu vanjskog plana (npr. za plan intervencija u ZO grada, županije,države ili za plana zaštite i spašavanja odnosno za Plan za zaštitu voda) kodmogućih slučajeva većih onečišćenja okoliša i ugroze stanovništva na širem

prostoru (“worst case”) odnosno podaci za spriječavanje dalekosežnog i prekograničnog onečišćenja.

12. Opis mjera koje će se poduzeti nakon prestanka rada pogona (zatvaranja).13. Sažetak podataka pod točkama 1. do 12. za javnost.14. Priloge.

Rješenje o OUZO ( jedinstvena dozvola za okoliš), koju izdaje ministarstvo ZO,

mora obvezno sadržavati:1. Zakonsku osnovu rješenja.2. Vrstu i obuhvat OUZO:

- najvažniji podaci o pogonu i njegovim sastavnicama,- najveći dozvoljeni kapacitet odnosno kapaciteti,- rokovi za primjenu pojedinih mjera.

3. Mjere i tehničku opremu koja se koristi za zaštitu zraka, vode, tla i dr.4. Zahtjeve u svezi graničnih vrijednosti emisija:

- onečišćujućih tvari u zrak,- onečišćujućih tvari u recipijente i javnu odvodnju i dr.

5. Mjere u vezi s otpadom i opasnim tvarima:-

mjere za sprječavanje i smanjivanje ukupne količine, a osobito količine pojedinih vrsta otpada,





- ukupne količine, vrste i karakteristike otpada,- količine, vrste i karakteristike otpada koji će se oporabiti odnosno reciklirati,- količine i vrste otpada koji će se trajno odložiti,- količine i vrste opasnog otpada i postupanje s njim,

-

mjere za postupanje s opasnim tvarima.6. Mjere i uvjete za korištenje energije.7. Mjere koje se poduzimaju za vrijeme pokusnog rada pogona.8. Mjere za sprječavanje nesreća i smanjenje njihovih posljedica, osobito glede

dalekosežnog i prekograničnog utjecaja.9. Nadzor i praćenje:

- uvr đivanje sustava praćenja emisija i stanja okoliša od strane pogona – internimonitoring,

- utvr đivanje sustava praćenja emisija i stanja okoliša od strane nadležnih tijela,- utvr đivanje obveze dojave nadležnim tijelima u slučaju smetnji kod rada

pogona,

11. Mjere zaštite kod vanjskih opasnosti (primjerice od elementarnih nepogoda i sl.),12. Pravila i mjere za daljnje poboljšanje ZO, a prema potrebi i za provođenje

sanacijskih planova za dijelove pogona i rokove za njihovo provođenje.13. Ostale zakonske i druge upute u vezi s rješenjem o OUZO.

6.2. PLANOVI INTERVENCIJA I OSTALI POSTUPCI

Planovi intervencija izrađuju se sa svrhom da se u slučaju iznenadnih onečišćenjaokoliša, uzrokovanih poremećajem u radu industrijskih i drugih postrojenja, nepredviđenihokolnosti kod rukovanja opasnim tvarima ili drugog izvanrednog događaja ili elemementarnihkatastrofa, spriječi ugroza i posljedice na zdravlje i život ljudi, onečišćenje ili uništenje dijelaokoliša odnosno biljnog i životinskog svijeta.

6.2.1. BITNE SASTAVNICE PLANOVA INTERVENCIJA

U svim planovima intervencija nužne su sljedeće bitne sastavnice:

-

predmet plana (intervencije kod zaštite mora, vode, dijela kopna i dr.),- najvažniji subjekti (institucije, pravne i fizičke osobe) koji su najodgovorniji za

provedbu plana (vodstvo plana odnosno stožer, nadležna policijska uprava,nadležna tijela državne uprave, regionalne i lokalne samouprave, ovlaštene osobe istručnjaci odnosno eksperti koji donose preporuke za postupanje u slučajuiznenadnog onečišćenja ili prijetnje onečišćenja, profesionalne organizacije koje seuključuju u realizaciju plana (vatrogasne jedinice, jedinice civilne zaštite, pojedine

jedinice ministarstva obrane i dr.)- ostali subjekti koji se prema odluci stožera plana mogu ili moraju uključiti u

provedbu plana obzirom na razmjer izvandrednog događaja odnosno onečišćenja i

sredstva s kojima ti subjekti raspolažu (komunalna poduzeća, poduze

ća zaodržavanje i izgradnju cesta, lučke kapetanije, INA, specijalizirana poduzeća za





uklanjanje onečišćenja sanacije, poduzeća s djelatnošću prijevoza), pa i fizičkeosobe u svojstvu građana,

- način dojave izvanrednog događaja odnosno onečišćenja,- osiguranje mjesta izvanrednog događaja odnosno onečišćenja,

-

način donošenja odluke o postupanju:- radi sprječavanja širenja neželjenih posljedica odnosno žurnim mjerama(kojima se spriječava unos emisija onečišćenja u vrijedne dijelove okoliša iliosigurava zdravlje i živote ljudi),

- radi uklanjanja vidljivih onečišćenja i sl. odnosno njegova saniranja,- način obavještavanja javnosti kod izvanrednih događaja,- način obavještavanja tijela susjednih država (u slučaju mogućeg

prekograničnog utjecaja)- standardni postupci (obrasci) koji se primjenjuju kod određenih vrsta

onečišćenja ili izvanrednih događaja,- obuka i doškolovanje osoba kod najvažnijih subjekata za provedbu plana, a za

potrebe plana,- način i rokovi održavanja vježbi spremnosti za provedbu plana,- način vođenja očevidnika o izvanrednim događajima i tijeku intervencija,- izvori i načini financiranja provedbe pojedinih dijelova plana,

- prijelazne i završne odredbe (nositelji i rokovi za izradu provedbenih dokumenata,npr. odgovarajućih planova nižih razina, rokovi za imenovanja stožera plana istožera planova nižih razina i dr.),

- prilozi plana (grafički prilozi, podaci o subjektima plana i raspoloživim sredstvimai opremi, organizacijske sheme, popisi tvari koje mogu imati znakovitog utjecajana okoliš i zdravlje ljudi i postupanje u odnosu na njih, ostalo).

Najvažniji planovi intervencija u ZO u RH jesu:

- Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskog mora – odnosi se namorske prostore RH (unutrašnje morske vode i teritorijalno more RH), a izrađujese kao državni i županijski plan, tj. na dvije razine,

- Plan intervencija u zaštiti okoliša – odnosi se na područ je kopna (zrak, tlo, prirodna i kulturna baština), a izrađuje se kao državni i županijski plan, s tim da suu obvezi izraditi ga i jedinice lokalne samouprave kada je to određeno županijskim

planom,

-

Državni plan za zaštitu voda – odnosno njegov dio koji se odnosi na iznenadnaonečišćenja kopnenih voda i dijela mora kada onečišćenje potječe s kopna, aizrađuju se i županijski planovi za zaštitu voda,

- Plan zaštite i spašavanja RH – odnosi se na zaštitu i spašavanje građana i dobarau katastrofama i većim nesrećama,

- Nacionalni plan traganja i spašavanja na moru - odnosi se na traganje i spašavanjeosoba i plovila na moru,

- Za ostale slučajeve intervencija na kopnu i u lukama primijenjuju se propisi RHkoji se odnose na prijevoz, utovar, istovar i rukovanje s opasnim tvarima odnosno

predmetni međunarodni sporazumi kojih je RH stranka.





Na primjeru Plana intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u RH prikazati ćemo bitne sastavnice koje moraju sadržavati svi planovi intervencija, osobito glede subjekata plana(stožera i drugih osoba koje sudjeluju u provedbi plana), dojave iznenadnog događaja,osiguranja mjesta događaja, procjene nastalog onečišćenja i ocjene daljnih opasnosti,

donašanja odluke o načinu sprječavanja širenja onečišćenja i načinu saniranja onečišćenja,

6.2.2. PLAN INTERVENCIJA KOD IZNENADNOG ONEČIŠĆENJA JADRANSKOGMORA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u RH (u daljnjem tekstu: Plan)donosi se temeljem Pomorskog zakonika, Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o vodama, avažeći Plan je iz 1999. g. (NN 82/99.).

Planom se utvrđuju mjere smanjenja šteta u okolišu kod iznenadnog onečišćenjavećih razmjera mora (iznenadni izljev ulja, smjese ulja, ispuštanje štetnih i opasnih tvari,kao i izvanredni prirodni događaj u moru), subjekti koji su dužni provoditi mjere i njihovaovlaštenja, te način provođenja mjera.

Za onečišćenja manjeg opsega i jačine primjenjuje se plan intervencija kodiznenadnog onečišćenja mora, koji donosi županijska skupština, tj. Županijski planintervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskog mora.

Subjekti koji sudjeluju u provedbi Plana su: Stožer za provedbu Plana (u daljnjemtekstu: Stožer), Stožer operativnog centra i lučke kapetanije.

Stožer imenuje Vlada Republike Hrvatske iz reda predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pomorstva, prometa i veza i drugih ministarstva te središnjih državnihuprava (Državnog hidrografskog instituta i dr.).

Stožer je odgovoran za provedbu Plana, a zadaci Stožera su:

• donošenje odluke o primjeni Plana,• procjena rizika i opasnosti od onečišćenja,• traženje pomoći Sredozemnih država, odnosno traženje pomoći od Regionalnog

centra za žurne intervencije u slučaju onečišćenja Sredozemnog mora čije je

sjedište u Malti (Regional Marine Pollution Emergency Centre for theMediterranean Sea, u daljnjem tekstu: REMPEC) putem nadležnih tijela državneuprave,

• davanje zadataka i praćenje rada stožera operativnih centara,

• donošenje financijskog plana za redovito održavanje Plana,• procjena potrebnih sredstava u slučaju žurnih intervencija bez zastoja,• izvješćivanje javnosti,• donošenje odluke o završetku djelovanja.

Stožer operativnog centra imenuje županijska skupština.Stožer operativnog centra provodi mjere te obavlja zadatke po nalogu Stožera u

suradnji s lučkim kapetanijama. Sjedište stožera je u sjedištu lučke kapetanije.





Područ je pojedinog operativnog centra je morski prostor (unutrašnje morske vode iteritorijalno more) područ ja pojedine županije: Istarske, Primorsko-Goranske, Ličko-Senjske,Zadarsko-Kninske, Šibenske, Splitsko-Dalmatinske i Dubrovačko-Neretvanske.

Zadaci Stožera operativnog centra su:•

procjena opsega i jačine onečišćenja,• obavješćivanje Stožera,•

neposredno djelovanje po Planu po nalogu Stožera,• pokretanje ljudi na djelatnost, tehničkih sredstava i opreme,• donošenje odluke o načinu uklanjanja onečišćenja,• motrenje onečišćenog područ ja,• donošenje odluke o odlaganju prikupljenog materijala,• održavanje veza i usklađivanje rada svih osoba koje sudjeluju u tom djelovanju,• vođenje očevidnika/dnevnika o tom djelovanju,

•

izvješćivanje zapovjednika Stožera o tijeku djelovanja,• izvješćivanje javnosti,

• prikupljanje dokaza i dokumenata u svrhu potraživanja naknade štete,• izrada procjene potrebnih sredstava za troškove djelovanja.

Ako onečišćenje osobito ugrožava ili može ugroziti okoliš, zdravlje ljudi igospodarsku uporabu mora i može imati posljedice za cijelu državu, djelovanje se provodi

putem Stožera operativnog centra Županije Primorsko-Goranske.Ako onečišćenje može ugroziti more Sredozemne države, Stožer odmah izvješćuje tu

državu, kao i REMPEC, putem Ministarstva vanjskih poslova i ministarstva nadležnog za ZO,a u skladu s Protokolom o suradnji u borbi protiv onečišćenja Sredozemnog mora naftom i

drugim štetnim tvarima u slučaju nezgoda (donijetim temeljem “Barcelonske konvencije”).

U djelovanju uklanjanja onečišćenja sudjeluju pravne i fizičke osobe po naloguStožera operativnog centra i lučke kapetanije.

Pravne i fizičke osobe čija je stručna pomoć pri smanjivanju onečišćenja i/iliotklanjanju posljedica onečišćenja nužna, dužne su odmah staviti tehnička sredstva i opremu usvom vlasništvu, kao i potrebno osoblje, na raspolaganje stožeru operativnog centra ili lučkojkapetaniji. Tijela jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem je područ ju došlo doonečišćenja, osiguravaju dodatno osoblje, tehnička sredstva i opremu.

Planom se nadalje utvr đuje postupak obavješćivanja, donošenja odluke o primjeni

Plana i provođenje Plana, kako slijedi:- tko prouzroči, odnosno primijeti, onečišćenje ili nezgodu koja može prouzročiti

onečišćenje, dužan je odmah o tome obavijestiti najbliži županijski centar zaobavješćivanje i motrenje, lučku kapetaniju, ispostavu lučke kapetanije ili

policijsku postaju,- osoba koja primi obavijest dužna je odmah obavijestiti Stožer operativnog centra,- obavijest o onečišćenju sadrži po mogućnosti sljedeće podatke:

- ime/naziv i adresu pravne ili fizičke osobe koja je obavijestila nadležno tijelo,- datum i vrijeme kada je primijećeno onečišćenje ili događaj koji može dovesti

do onečišćenja,

-

područ je onečišćenja ili događaja koji može prouzročiti onečišćenje,- jačinu i opseg onečišćenja,





- opis onečišćenja,- podatke o izvoru ili mogućem izvoru onečišćenja (plovni objekt, izvori

onečišćenja s kopna i sl.).- zapovjednik Stožera operativnog centra procjenjuje na osnovi dobivene obavijesti i

dodatno provjerenih podataka o područ ju, razmjeru, jačini i opisu onečišćenja, o primjeni državnog ili županijskog plana intervencija i o tome izvješćujezapovjednika Stožera,

- zapovjednik Stožera će, po primitku izvješća zapovjednika Stožera operativnogcentra, donijeti odluku o primjeni Plana,

- Stožer operativnog centra žurno obavještava nadležnu policijsku upravu da osigura područ ja (na kopnu i/ili moru) gdje je došlo do onečišćenja i da zabrani kretanjeneovlaštenim osobama u tim područ jima, a istovremeno se, putem obalnih radio-

postaja i službi lučke kapetanije izdaje upozorenje pomorcima o eventualnojzabrani plovidbe u zoni gdje je došlo do onečišćenja.

Planom se zatim utvr đuju standardizirani postupci kod pojedinih vrsta onečišćenjamora, kao što su to:

- postupak u slučaju izlijevanja ulja i/ili smjesa ulja,- postupak u slučaju onečišćenja drugim štetnim i opasnim tvarima,- postupak u slučaju izvanrednog prirodnog događaja, te- postupak u svezi zaštićenih područ ja mora.

Kao primjer iznosimo najvažnije dijelove postupka odnosno radnje u slučajuizlijevanja ulja i/ili smjesa ulja u more:

1. Zapovjednik Stožera operativnog centra odlučuje o načinu izviđanja i praćenja

kretanja ulja i/ili smjesa ulja na površini mora, odnosno obali, a izviđanje se u pravilu obavlja iz zraka zrakoplovom ili helikopterima, a ako to nije moguće,izviđanje se obavlja plovnim objektima (popis zrakoplova i helikoptera iraspoloživih plovila nalazi se u Prilogu Plana),

2. Osnovom podataka dobivenih izviđanjem, te meteorološkim podacima, podacimao morskim i zračnim strujama, karakteristikama i opsegu izlivenog ulja i/ili smjesaulja, zapovjednik Stožera operativnog centra donosi odluku o poduzimanju

potrebnih mjera za uklanjanje onečišćenja,3. Pojedine radnje na uklanjanju ulja i/ili smjesa ulja provode se sljedećim

redoslijedom:- uklanjanje izvora izljeva,

-

ograničavanje širenja ulja i/ili smjese ulja,- skupljanje izlivenog ulja i/ili smjese ulja,- kemijska obrada izlivenog ulja i/ili smjese ulja,- čišćenje obale,- odlaganje skupljenog materijala.

4. Ako je došlo do izlijevanja ulja i/ili smjese ulja, uklanjanje onečišćenja obavljaju, po nalogu Stožera operativnog centra, tvrtke registrirane za te poslove (navedene uPrilogu Plana),

5. Ako mehaničko uklanjanje ulja i/ili smjese nije moguće ili rezultati nisuzadovoljavajući, zapovjednik Stožera operativnog centra izdaje nalog za žurnuupotrebu disperzanata, (budući da svega nekoliko sati nakon izlijevanja, ulje

promijeni svojstva, pa više neće biti moguća primjena disperzanata), a primijenjivati se mogu samo disperzanti za koje je izdana vodopravna dozvola





(RH ili EU) s tim da se u Prilogu Plana navodi popis područ ja u kojima jeograničena i/ili zabranjena uporaba disperzanata.

6. Kada je ulje i/ili smjesa ulja rašireno po većoj površini mora, odnosno obale,zapovjednik Stožera operativnog centra donosi odluku da se istodobno pristupi

mehaničkom i kemijskom načinu uklanjanja na različitim dijelovima onečišćene površine mora odnosno obale.7. U slučaju onečišćenja obale, koje donosi more, uljem i/ili smjesom ulja, Stožer,

operativnog centra odlučuje o načinu i opsegu djelovanja vodeći računa o:- pristupačnosti obale,- karakteristikama i vrsti obale,- vrsti i količini ulja i/ili smjesi ulja na obali,- godišnjem dobu i meteorološkim uvjetima,- mogućim štetama u okolišu, gospodarskim štetama na obali u slučaju

kemijskog načina uklanjanja ulja i/ili smjesa ulja.Prije nego se pristupi kemijskom čišćenju onečišćene obale uljem i/ili smjesom

potrebno je osigurati obalu od večeg onečišćenja, osigurati prijevozna sredstva te privremeno i/ili trajno mjesto za odlaganje zauljenog materijala.Zapovjednik Stožera operativnog centra kada ocijeni da daljnje čišćenje nijedjelotvorno, obavješćuje o tome Stožer koji donosi konačnu odluku o prekiduradova na čišćenju obale od onečišćenja uljem i/ili smjesom ulja.

8. Provođenje pojedinačnih akcija Stožer operativnog centra obavlja u dogovoru sastručnjacima koji su predstavnici pravnih osoba (navedene u Prilogu Plana).

Plan utvr đuje da se za potrebe plana trebaju obučiti određene osobe, koje ćesudjelovati u intervenciji, putem tečajeva koje organiziranju operativni centri te u nadležnimcentrima za obuku međunarodnih organizacija.

Osim toga utvr đeno je da se vježbe provjere spremnosti za Plan na razini državeorganiziranju jedanput u dvije godine, a na razini operativnog centra jednom godišnje.

Planom je utvr đeno da se sredstava za financiranje redovitog održavanja Planaosiguravaju u Proračunu RH, te županijskih i proračuna općina i gradova s tim da seinterventna sredstva osiguravaju proračunom RH.

U prijelaznim i završnim odredbama Plana utvr đuje se mjesto čuvanja dijelova plana(karte i sl.) koji se ne objavljuju, mjesta gdje se čuvaju primjerci ovoga Plana (Republičkicentar za obavješćivanje, županijski centri za obavješćivanje i motrenje, Stožer operativnogcentra). Zatim se utvr đuje da je županijska skupština dužna je imenovati Stožer operativnogcentra u roku od 60 dana od objave o i druge odrednice.

U Prilog Plana prilaže se:

• popis osnovne opreme za područ je operativnog centra,•

ostala sredstva koja se mogu angažirati od središnjih državnih tijela u slučaju većihonečišćenja, uključujući sredstva Ministarstva obrane (brodovi, zrakoplovi i dr.),

• popis važnijih pravnih subjekata koji raspolažu sa sredstvima koja se moguuporabiti u slučaju primjene plana, npr. Dezinsekcija Rijeka, INA, Jadranski

pomorski servis, Indeko, Rijekatank, poduzeća koja upravljaju lukama, brodogradilišta, brodarska poduzeća s podacima o odgovornim osobama (sjedišta,telefoni) i važnim sredstvima i opremom kojom raspolažu, a koja bi se moglakoristiti u slučaju intervencije (brodice i brodovi osobito specijalizirani: eko-

brodovi, remorkeri i drugi, kopnena vozila, zaštitne brane za sprječavanje širenja





isteklih ulja i skimeri za skupljanje ulja, vatrogasna vozila i protupožarna oprema idr., te

• popis institucija i eksperata koji mogu pružiti odgovarajuću stručnu pomoć u

procjeni onečišćenja i načinima njenog uklanjanja,

•

grafički prikaz područ ja nadležnosti pojedinih operativnih centara,• osnovna shema organizacije,• vrste (prema našem propisu) i kategorizacija (prema međunarodnim konvencijama:

MARPOL i dr.) opasnih i štetnih tvari,• ostali podaci.

6.2.3. PLAN INTERVENCIJA U ZAŠTITI OKOLIŠA

Plan sadrži sve sastavnice plana intervencija koje su iznijete u poglavlju 6.2.1.Plan intervencija u ZO (NN 82/99.) odnosi se na moguće ekološke nesreće ili

izvanredne događaje koji mogu ugroziti okoliš, te izazvati opasnost za zdravlje i živote ljudi.Plan se primijenjuje na cijelo kopneno područ je RH, osim za vojne objekte i skladiša,

onečišćenje kopnenih voda - koje je regulirano planovima zaštite voda i transport opasnihtvari.

Plan se temelji na utvr đivanju rizika i opasnost koji nastaju radi proizvodnje,skladištenja, skupljanja, korištenja ili obavljanja drugih radnji s opasnim i rizičnim (štetnim)tvarima, te isto, na određenim lokacijama, predstavlja ugrozu za onečišćenje okoliša, a uizvanrednim okolnostima može imati vrlo štetne ili katastrofalne učinke za O, ali i na zdravljei živote ljudi.

U Prilogu plana su utvr đene opasne tvari (amonijev nitrat, arsen, brom, etilen, fluor,klor, ukapljeni jako zapaljivi plinovi, sumporni spojevi, goriva i sl.) i rizične tvari i količinetih tvari, koje ukoliko su prekoračene uzrokuju obvezu izrade tzv. Operativnih planovaintervencija u ZO, koje moraju izraditi tvrtke koje proizvode ili rukuju tim tvarima.

Prema novim propisima (Zakon o ZO iz 2007. g., Zakon o zaštiti i spašavanju iz 2004.g.) ti planovi nazivaju se tzv. unutarnjim planovima.

Operativni (unutarnji) plan intervencija u ZO tvrtke mora sadržavati:

• popis opasnih i rizičnih tvari i njihove najveće moguće očekivane količine,• popis mogućih izvora opasnosti i njihove lokacije,

•

procjenu mogućih uzroka i opasnosti kod izvanrednog događaja,•

mjere za sprječavanje izvanrednog događaja,• vjerojatnost nastupanja izvanrednog događaja,•

ocjenu posljedica izvanrednog događaja, uključujući i analizu procjene najgoregmogućeg događaja (“worse case”),

• proračun zona ugroženosti obzirom na karakteristike lokacije tvrtke odnosno pogona,

• mjere i opremu za identifikaciju stupnja opasnosti kod izvanrednog događaja isukladno tome ustroj i odgovarajuću provedbu mjera intervencija kod predmetnogdogađaja,

• odgovorne osobe i potrebni stručni djelatnici za provedbu mjera intervencija,

•

načine uklanjanja onečišćenja i potpune sanacije onečišćenja,• programe osposobljavanja osoba za primjenu plana,





• način informiranja javnosti, a osobito okolnog stanovništva,• prilozi (odluke o usvajanju plana, provedenoj reviziji, tabele, grafički prilozi,

adresari, propisi, procedure i veze s drugim planovima).

U novom Zakonu o ZO (NN 110/07.) utvr đene se dodatne smjernice koje se tičusprječavanja velikih nesreća radi prisutnosti opasnih tvari, a koje su proistekle iz odredniceEuropske unije br. 96/82, donijete 09. prosinca 1996. g., popularno zvane “Seveso II –odrednica”.

Zakonom i odrednicom utvr đene su dvije vrste dokumenata odnosno predmetnih planova koje su dužne izraditi tvrtke.

Prvi se naziva Obavijest o ZO (u daljnjem tekstu: Obavijest), a riječ je o unutrašnjem planu intervencija koji se izrađuje kod dostizanja manjih količina opasnih i rizičnih tvari (npr.kod amonijeva nitrata je to 350 t, kod klora i fluora 10 t, kod benzinskog goriva 5.000 t), adrugi je Izvješće o sigurnosti (u daljnjem tekstu: Izvješće), čiji najveći dio predstavlja g. n.

Operativni plan intervencija, koji se izrađuje kod znakovitih količina opasnih tvari (npr. kodamonijeva nitrata to je 2.500 t, klora i fluora 25 t, benzina 50.000 t).

Obavijest i Izvješće valja dostaviti nadležnim institucijama koje izrađuju vanjske planove intervencija, te ministarstvu ZO. Bez suglasnosti ministarstva ZO na Izvješće tvrtkane smije obavljati djelatnost s tim da predmetna suglasnost vrijedi za razdoblje od 5 godina.

Tvrtke koje su dužne izraditi Izvješće o sigurnosti moraju osigurati praćenje tokaopasnih tvari i o tome voditi očevidnike. Isto tako predstavnik tvrtke je obvezan bez odlaganjaizvijestiti ministarstvo ZO i središnje tijelo nadležno za zaštitu i spašavanje o trenutkunastupanja izvanrednog događaja, uzrocima, opasnim tvarima i procjeni utjecaja, kao i

poduzetim mjerama i aktivnostima.

Temeljem Operativnih planova u ZO (po novom Obavijesti i Izvješća o sigurnosti)izrađuje se vanjski plan intervencija u ZO, tj. Županijski plan intervencija u ZO, te

planovi intervencija u pojedinim općinama i gradovima za koje je to određeno županijskim planom.

Za provođenje plana na razini države ustrojava se državni eko-stožer, a na razinižupanija županijski eko-stožer. Na razini gradova i općina provedbu plana mogu preuzetitijela (stožeri) koji su osnovani temeljem Zakona o zaštiti i spašavanju.

Osim stožera, u provedbi plana sudjeluju tzv. komunikacijske jedinice (operativno

dežurstvo nadležne policijske uprave, županijski centar za obavješćivanje i dr.), interventne jedinice (vatrogasne postrojbe, jedinice ABKO ministarstva obrane, hitna medicinska služba i

specijalizirane jedinice pravnih osoba koje su ovlaštene za postupanje s opasnim i štetnimtvarima, dijelovi komunalnih službi i dr.), ekspertna jedinica koja je ustrojena na razini države(predstavnici Hrvatskog zavoda za toksikologiju, središnjeg tijela za zaštitu prirode i sl., tevrhunskih stručnjaka u ZO). Načelan postupak dojave i intervencije sličan je kao kod Planaintervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskog mora – vidjeti poglavlje 6.2.2. Isto seodnosi na Prilog plana, pri čemu je najvažniji dio shema postupanja i popis raspoloživihsredstava i njihovih posjednika koja su pogodna ili obvezna kod intervencije.





6.2.4. DRŽAVNI PLAN ZA ZAŠTITU VODA

Državni plan za zaštitu voda sadrži i Plan intervencija odnosno Interventni plan za

slučajeve izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda (NN 8/99.).Plan utvr đuje kriterije kod kojih se primijenjuje Plan intervencija (granična vrijednostotopljenog kisika u vodi, pogoršanje kakvoće vode koje ugrožava ekološku funkciju vode,uporabu vode i sl.).

Plan utvr đuje obvezu donašanja državnih Operativnih planova intervencija za pojedinelokacije (odsječke i površine) na državnim vodama, te iste planove na županijskoj razini kojise odnose na županijske vode.

Plan utvr đuje obvezu prijave onečišćenja vode, obvezu ustanovljenja stupnjaugroženosti od strane vodopravnog inspektora i donašanja predmetnog rješenja, te provedbuspriječavanja većeg i uklanjanja postojećeg onečišćenja putem aktiviranja operativnih

planova.

Plan također utvr đuje da su Operativne planove za provedbu mjera dužne izraditi svefizičke i pravne osobe koje svojom djelatnošću mogu izazvati iznenadno zagađenje

površinskih i podzemnih voda ili zagađenje mora s kopna, te pravne osobe koje obavljajudjelatnosti odvodnje otpadnih voda.

6.2.5. PLAN ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Plan zaštite i spašavanja RH temelji se na Zakonu o zaštiti i spašavanju (NN 174/04).Plan se prvenstveno odnosi na procjenu ugroženosti, te zaštitu i spašavanje građana,

materijalnih i drugih dobara u katastrofama i većim nesrećama. Pri tome se katastrofa definirakao svaki prirodni ili tehničko-tehnološki događaj, koji na područ ju RH, opsegom,intenzitetom i neočekivanošću ugrozi zdravlje i živote većeg broja ljudi ili imovinu većevrijednosti ili okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti redovitimdjelovanjem nadležnih tijela, institucija i pravnih osoba, a velika nesreća je događaj kojisvojim mogućim razvojem može poprimiti značajke katastrofe.

Člankom 41. zakona je također utvr đeno da su svi planovi intervencija (za kopno,more, vode, operativni planovi i sl.) sastavnim dijelom Plana odnosno planova zaštite i

spašavanja.Prema zakonu sve općine, gradovi i županije moraju izraditi procjenu ugroženosti itemeljem nje odgovarajuće Planove za zaštitu i spašavanje. Odgovorni provoditelji tih

planova su čelnici, tj. župani, gradonačelnici i načelnici, koji rukovode radom stožera zaštite ispašavanja na regionalnoj i lokalnoj razini.

Katastrofu proglašava Vlada RH, a istovremeno se aktivira rad državnog stožera idržavni plan zaštite i spašavanja.

Za potrebe zaprimanja poziva u svezi iznenadnog događaja ustrojava se jedinstvenioperativno-komunikacijski centar, tzv. “Centar 112”.

Zakon utvr đuje sastav i način izbora članova stožera na svim razinama, njihove ovlastii odgovornosti, način djelovanja, ostale sudionike zaštite i spašavanja, pri čemu se ističu





operativne snage koje čine službe i postrojbe tijela koje se zaštitom i spašavanjem bave usvojoj redovitoj djelatnosti (Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski crveni križ,Hrvatska vatrogasna zajednica, postrojbe civilne zaštite, profesionalne vatrogasne jedinice idr.), po potrebi jedinice oružanih snaga, te duge službe i tvrtke koje imaju na raspolaganju

sredstva i opremu prikladnu za intervenciju (vidjeti poglavlje 6.2.2.).Osim toga, planom je određena nadležnost voditelja svih stožera da mobiliziraju sveljudske i materijalne resurse (uključujući i fizička lica) u cilju potreba provedbe plana,evakuacije i uklanjanja opasnosti.

6.2.6. NACIONALNI PLAN TRAGANJA I SPAŠAVANJA NA MORU

Nacionalni plan traganja i spašavanja na moru po svojoj prirodi predstavlja plan

zaštite i spašavanja, ali za područ je unutrašnjih morskih voda i teritorijanog mora RH.Prema zakonu o zaštiti i spašavanju ovaj je plan sastavni dio Plana zaštite i spašavanja

RH, a temelji se prvenstveno na primjeni međunarodne konvencije o traganju i spašavanju namoru (SAR–konvencija - International Convention on Maritime Search and Rescue), koje jeRH stranka (NN 1/14/96.)

Planom su utvr đeni subjekti plana: državni stožer za traganje i spašavanje na moru,nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru, podsredišnjice (lučkekapetanije), obalne promatračke jedinice, te jedinice traganja i spašavanja i njihovenadležnosti, prava i obveze sukladno planu.

Radom nacionalne središnjice, koja se nalazi u Rijeci, rukovodi lučki kapetan Lučkekapetanije Rijeka, a pojedinih podsredišnjica kapetan predmetne lučke kapetanije.

Jedinice traganja i spašavanja sastoje se od pomorskih, zrakoplovnih i kopnenih postrojbi.

Plan utvr đuje obvezu neodložnog početka traganja i spašavanja na moru odmah po prijavi izvješća o postojanju opasnosti.

Planom je također određena obveza naobrazbe osoba koje su uključene u plan, te provedbe vježbi spremnosti.

Planom su utvr đeni postupci suradnje s nadležnim tijelima ostalih jadranskih država.

6. 3. PRIJEVOZ I RUKOVANJE S OPASNIM TVARIMA

6.3.1. UVODNO

Obzirom da prijevoz i rukovanje opasnim tvarima na prometnim terminalima nijeobuhvaćen do sada iznijetim standardnim postupcima i predmetnim dokumentima, kojima seosigurava OR i ZO, a isti predstavlja ozbiljnu ugrozu za O odnosno doprinosi mjerama OR,iznosimo načela ove problematike u ovom - posebnom poglavlju.

Rukovanje i prijevoz opasnih tvari predstavlja s jedne strane potencijalnu opasnost zazdravlje i ljudske živote i uništenje dijela životinjskog i biljnog svijeta odnosno sastavnica





okoliša (tlo, zrak, more, vodeni tokovi i ostale vode) odnosno staništa, te radi toga s drugestrane može imati dugoročan negativan utjecaj na kvalitetu života uopće.

Stoga su za rukovanje na prometnim terminalima (utovar, istovar, privremeno

skladištenje i dr.), kao i za prijevoz opasnih tvari utvr đeni strogi standardi, isprave(dokumenti, obrasci, deklaracije, prateći listovi) i mjere međunarodnim propisima osobitomeđunarodnim konvencijama, te odrednicama Europske unije.

Propisi RH u cijelosti uvažavaju predmetne međunarodne postupke i sporazume tedodatno razrađuju pojedine postupke glede rukovanja i prijevoza opasnih tvari.

Predmetna je materija vrlo opširna, ali će se u uvjerenju da je dobrim dijelomobrađena u drugim kolegijima, iznijeti u vrlo skromnom obliku prikazujući je u dva dijela.

Prvi dio se odnosi na općenite odrednice i mjere u svezi opasnih tvari, a drugi dio na propise kojima je regulirano rukovanje i prijevoz opasnim tvarima, te se za bolji pregled

materije zainteresirani upućuju na predmetno korištenje navedenih propisa.

6.3.2. OPĆENITO O OPASNIM TVARIMA

Opasne tvari se općenito definiraju kao tvari koje su radi svojih svojstava opasneza život i zdravlje ljudi, čovjekov okoliš ili materijalna dobra.

Postoje različite klasifikacije opasnih tvari (npr. u pomorskom prijevozu i rukovanju snjime u lukama, u zračnom prometu, u cestovnom prometu, rukovanju opasnim otpadom,kod rukovanja opasnim tvarima u EU: odrednice br. 67/548 od 27. 06. 1967, odrednice br.78/631 od 26. 06. 1978. i 67/548 od 7. 06. 1988. u svezi klasifikacije, pakiranja i označavanjaopasnih tvari i dr.), a ovdje prikazujemo klasifikaciju utvr đenu našim propisima koji se tičurukovanja i prijevoza opasnih tvari.

Opasne tvari dijele se u slijedećih 9 klasa odnosno razreda:

1. eksplozivne2. plinovi pod tlakom ili otopljeni plinovi3. zapaljive tekućine4. zapaljive krute tvari: tvari podložne samozapaljenu i tvari koje u dodiru s

vodom razvijanju zapaljive plinove5. oksidirajuće tvari, pri čemu se ističu organski peroksidi,6. otrovi i infektivne tvari7. radioaktivne tvari8. nagrizajuće tvari9. ostale opasne tvari

Dodatno se utvr đuje karakteristika odnosno svojstvo opasnosti pojedinih klasaotpadnih tvari, npr.:

- eksplozivno:

tvari i pripravci koje mogu eksplodirati pod utjecajem udarca, trenja, vatre iliizvora zapaljenja,





- oksidirajuće:tvari i pripravci koje pokazuju visoko egzotermne reakcije u kontaktu s drugimtvarima, posebice zapaljivim tvarima,

- visoko zapaljivo:

tekuće tvari i pripravci koje imaju temperaturu paljenja nižu od 21°C (uključujući ivrlo visoko zapaljive tekućine), ili – tvari i pripravci koje se mogu zagrijati izapaliti se u kontaktu sa zrakom na sobnoj temperaturi bez primjene energije, ili –krute tvari i pripravci koje se lako mogu zapaliti u kratkom kontaktu s izvorom

paljenja i koji nastavljaju gorjeti nakon uklanjanja izvora paljenja, ili – plinovitetvari i pripravci koje su zapaljive na zraku s minimalno povišenim tlakom, ili –tvari i pripravci koje, u kontaktu s vodom ili vlažnim zrakom, otpuštaju visokozapaljive plinove u opasnim količinama,

- zapaljivo:tekuće tvari i pripravci koje imaju temperaturu paljenja jednaku ili višu od 21 °C inižu ili jednaku od 55 °C,

- nadražujuće:nadražujuće tvari i pripravci koje u neposrednom, dužem ili ponovljenom kontaktus kožom ili sluznicom, mogu prouzročiti upalnu reakciju,

- otrovno:tvari i pripravci (uključujući vrlo otrovne tvari i pripravke) koje, ako ih se udiše ili

proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti ozbiljni, akutni ili kronični rizikza zdravlje i čak smrt itd.

Zbog svojstava opasnih tvari izrađuju se posebna transportna sredstva za njihov prijevoz (npr. specijalni brodovi, specijalna cestovna i željeznička vozila), a osim poduzimanja odgovarajućih mjera sigurnosti, prijevoz moraju pratiti odgovarajući propisanidokumenti (prateći listovi, deklaracije i dr.) u svezi s utovarom, vrstama i količinama opasnihtvari, a vozila moraju biti posebno označena.

Za manipuliranje s opasnim tvarima često se izgrađuju ili posebni terminali za pretovar i skladištenje opasnih tvari, redovito izvan urbanih područ ja, ili se (kod manjihkoličina opasnih tvari) određuje posebni sektor na terminalima.

U pomorskom se prometu i u prometu unutrašnjim plovnim putovima izgrađujuspecijalni terminali za opasne terete, utvr đuju posebni uvjeti uplovljavanja, pristajanja iisplovljavanja broda, prilazi terminalu moraju biti obilježeni posebnom signalizacijom zadnevnu i noćnu plovidbu, a terminali moraju raspolagati s dovoljnim brojem tegljača,zaštitnih sredstava i zaštitne opreme (zaštitne brane na moru, vatrogasni topovi i dr.). Brod

koji prevozi opasni teret tijekom boravka u luci mora istaknuti crvenu zastavu, a noću crvenosvijetlo.

Za opasni teret postoje strogi standardi za njegovo pakiranje i označavanje ambalaže.Skladišta opasnog tereta podliježu strogim propisima glede električnih instalacija,

ventilacije, vatrodojavnih sustava i protupožarnih uređaja, održavanja čistoće, vanjskog iunutarnjeg pristupa vatrogasnih vozila, strogih pravila skladištenja u svezi ograničenjakoličina i međusobnog odnosa opasnih tvari kod skladištenja, korištenja različitih aparata(radio stanica odnosno uređaja koji mogu proizvesti iskrenje), korištenja manipulativnihsredstava i dr.

Osim toga, postoje standardi i propisi za rukovanje i prijevoz opasnih tvari za svaku pojedinu klasu opasnih tvari, npr. kod pojedinih vrsta opasnog tereta, npr. zapaljivih plinova,

zabranjeno je korištenje sredstava s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem i sl.





6.3.3. ZAKONI I PROPISI U SVEZI RUKOVANJA I PRIJEVOZA OPASNIH TVARI

Glede propisa o rukovanju s opasnim tvarima na prometnim terminalima i prijevozaopasnih tvari možemo razlikovati međunarodne propise i propise RH.

Najvažniji međunarodni propisi su predmetne konvencije i europske odrednice, pričemu izdvajamo važne konvencije kojih je RH stranka, odnosno koje je obvezna provoditi:

- u cestovnom prometu:Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European

Agreement Concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Road) - tzv. ADRsporazum (NN 12/91.),

- u željezničkom prometu:

Protokol o izmjenama konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu(Convention Concerning International Carriage by Rail – COTIF), koji je RH usvojila 2000 g.(NN 12/00), a osobito dodatak C COTIF-u: Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasnihtvari željeznicom – tzv. RID (NN 12/00.),

- u prijevozu na unutrašnjim plovnim putovima:Europski sporazum o prijevozu opasnih tvari unutrašnjim plovnim putovima

(European Agreement Concerning the International Carriage of Dangerous Goods by InnlandWaterways), tzv. AND, koji je RH usvojila 25. 05. 2000. g.,

- u zračnom prijevozu:Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Convention on International

Civil Aviation – ICAO), posebice: dodatak 18. konvenciji ICAO: Tehničke instrukcije zasiguran prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu (Technical Instructions for te SafeTransport of Dangerous Goods) - NN 6/94.,

- u prijevozu moremMeđunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru (International Convention

for the Safety Life at Sea, tzv. SOLAS – konvencija) iz 1974. g. i Međunarodna konvencija osprječavanju onečišćenja mora s brodova (International Convention for the Prevention ofPollution from Ships – tzv. MARPOL – konvencija) iz 1978. g. (NN 73/78).

- kod prijevoza radioaktivnih tvari i nuklearnog materijala koriste se i drugimeđunarodni sporazumi, npr. Bečka konvencija o odgovornosti za nuklearnu štetu (NN

12/93.), Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala (NN 5/01.) i njen dodatak:Sigurnosni standardi za siguran transport radioaktivnog materijala.

Najvažniji propisi RH glede rukovanja na prometnim terminalima i prijevozaopasnih tvari jesu:

Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 79/07.), kojim se propisuju uvjeti za prijevozopasnih tvari u cestovnom, zračnom, pomorskom i prijevozu unutrašnjim vodenim putovima,obveze osoba koje sudjeluju u prijevozu, uvjeti za ambalažu i uvjeti za vozila, uvjeti zaimenovanje sigurnosnih savjetnika, te prava, dužnosti i nadležnosti (i uvjeti za njihovoosposobljavanje) svih osoba koje sudjeluju u neposrednoj pripremi i prijevozu opasnih tvari:





Tab. 6-1. Klasifikacija i specifikacija opasnih tereta u cestovnom prometu RH(određ ena vrsta i koli č ina opasnog tereta kod č ijeg prijevoza nastaje obveza parkiranja vozila

samo na za to propisom utvr đ enim parkiralištima), Izvor: NN 57/07.

Klasaopasne

tvariTvar i stupanj tvari

Količina većaod (kg)

I II III

1 Sve eksplozivne tvari 50

2 komprimirani plinovi: 1° izuzevši 1°A, 1°O i 1°F; bkk

ukapljeni plinovi 2° izuzevši 2°A, 2°O i 2°F; 1000

plinovi 2°F, 3°A i 3° 10000

3 zapaljive tekućine od 1° do 5° (a) i (b), 7°; b), od 21° do 26° i slabo otrovne 41° 10000

zapaljive tekućine od 6° i od 11° do 19°; 27°, 28° te otrovne i vrlo otrovne 41° 5000

4.1. zapaljive krute tvari:tvari od 21° do 25° 1000

tvari od 26° 100

tvari od 31°, 32°, 43° i 44° 1000

tvari od 33°, 34°, 45° i 46° 2000

tvari od 35°, 36°, 47° i 48° 5000

tvari od 41° i 42° 500

4.2. Samozapaljive tvari:

tvari s oznakom (a) raznih stupnjeva i tvari od 22° 10000

4.3. Tvari koje stvaraju zapaljive plinove u dodiru s vodom:

tvari s oznakom (a) raznih stupnjeva 100005.1. Oksidirajuće tvari:

tvari od 5° i tvari s oznakom (a) svih ostalih stupnjeva 10000

5.2. Organski peroksidi:

tvari od 1°, 2°, 13° i 14° 1000

tvari od 3°, 4°, 15° i 16° 2000

tvari od 5°, 6°, 17° i 18° 5000

tvari od 11° i 12° 500

6.1. Otrovne tvari:

Tvari od 1° do 5° i tvari s oznakom (a) svih stupnjeva 1000

Tvari s oznakom (b) svih stupnjeva 500 Infektivne tvari:

tvari od 1° bkk

tvari od 2° 100

7. sve radioaktivne tvari bkk

8. Korozivne tvari:

tvari s oznakom (a) svih stupnjeva 10000

brom od 14° 1000

9. Ostale opasne tvari:

tvari s oznakom (b) svih stupnjeva 5000

tvari od 13°(b) 1000bkk = bilo koja količina





6.4. ZNAČAJ PROSTORNIH PLANOVA ZA ODRŽIVI RAZVOJ I ZAŠTITU

OKOLIŠA

Dokumenti prostornog planiranja i uređenja predstavljaju, uz osnovne dokumente ORi ZO, kojih su odrednice iznijete u ranijim poglavljima, jedan od najvažnijih instrumenata ORi ZO za svaku zemlju, regiju, županiju, i lokalnu zajednicu.

Njima se s jedne strane utvr đuje osnovna namjena prostora i osnovni razmještaj većihindustrijskih, prometnih i drugih infrastrukturnih sadržaja s jedne, te razmještaj sadržajastanovanja, turizma i drugih djelatnosti, prirodno vrijednih prostora, vodozaštitnih zona itd. sdruge strane, te se na taj način može preventivno djelovati na sprječavanje neposredne ugrozeonečišćenja okoliša i slijednih negativnih utjecaja na stanovništvo.

Svaki prostorni plan, osim gore kazanog, ima propisom utvr đene obvezne sastavne

dijelove koji se odnose na ZO i u programskom i u provedbenom dijelu plana, a koji ovise oveličini područ ja i karakteru plana.

U nastavku, radi argumentacije kazanog, iznosimo primjer točke 5.3. iz Prostornog plana Primorsko-goranske županije:

5.3. Mjere zaštite i sanacije (treći dio odredbi za provođenje plana)

5.3.1. Mjere oč uvanja krajobraznih vrijednosti

Planom su utvr đena područ ja i lokaliteti osobite krajobrazne vrijednosti,osjetljivosti i ljepote krajolika, kojima treba posvetiti posebnu pažnju kod izrade

prostornih planova užih područ ja. Ti lokaliteti i njihovo očuvanje su prikazani posljedećim prostornim cjelinama: priobalje, Gorski kotar i otoci s ciljem da sezaštite g. n. prostori. Npr. u Delničkom područ ju (G. kotar) ta područ ja jesu:izvorište rijeke Dobre - hidrološki raritet, Skradski vrh - vidikovac, Vražji prolaz iZeleni vir – hidrogeološki fenomeni, tok rijek Kupice – posebno lijepi krajolik,Kamačnik – slikoviti krajobraz i dr.

5.3.2. Mjere oč uvanja prirodnih vrijednosti i posebnosti kulturno-povijesnih cjelina

Planom su utvr đena područ ja i cjeline i odgovarajuće mjere i postupci očuvanja izaštite prirodnih vrijednosti i posebnosti kulturno-povijesnih cjelina. Nadalje:a) Planom je prikazan pregled postojećih prirodno vrijednih područ ja i područ ja

koja su dodatno ovim planom predviđena za zaštitu i to prema kategorijamazaštićenih dijelova prirode, npr.:- nacionalni park: Risnjak- park prirode: Učka, Bjelolasica, Kupa- strogi rezervat: Bijele i Samarske stijene i Pakleno- posebni rezervat: Vransko jezero – o. Cres, Kupica sa Zelenim Virom,

šuma kod Dobrinja, otok Prvić, Šuma Dundo – o. Rab i dr.- zaštićeni krajolik: Poluotok Lopar – o. Rab, Uvala Vela i Mala Jana – o.

Krk, Vinodolska dolina i dr.- spomenik prirode: spilja Lokvarka, spilja Biserujka – o. Krk i dr.- spomenik parkovne arhitekture: Park sv. Jakova u Opatiji i dr.

-

vrijedni dijelovi prirode u/na moru: podmorje otoka Prvića (posebnirezervat), vrulja u Žrnovnici, uvala Kolorat – o. Cress i dr.





To su zaštićena područ ja koja su Prostornim planom županije određena da budu od županijskog značenja. Nadalje plan utvr đuje da se prostornim planovima uređenja općina ili gradova mogu odrediti i drugi vrijedni dijeloviza zaštitu;

b) Kulturno-povijesno naslijeđe, npr.: obalni pojasevi (otoka Krka, Cresa i sl.),goransko područ je uz rijeku Kupu;c) Arheološki lokaliteti, npr.: Fulfinium – Mirine - na otoku Krku;d) Povijesno-graditeljske cjeline, npr.: gradsko naselje Krk, Beli i Lubenice;e) Pojedinačne građevine, npr.: Klanjski grad;f) Etnološka baština, npr.: Tramuntana – na otoku Cresu.

5.3.3. Mjere sprječ avanja nepovoljnih utjecaja na okoliš

a) Zaštita tla (šumsko tlo, poljoprivedno tlo, tlo za građenje) – određene sumjere, postupci i dokumenti glede zaštite.

b) Zaštita zraka (praćenje i mjere zaštite) – određene su mjere, postupci i

dokumenti glede zaštite.c) Zaštita izvorišta i nalazišta pitke vode: ovdje su, između ostalog, prostornoutvr đena 3 odnosno 4 područ ja zaštite u odnosu na izvorište odnosno nalazište

pitke vode:• I zona: zona stroge zaštite - neposredna zona oko nalazišta (na tim se

mjestima zabranjuje svaka izgradnja);• II. zona: zona istjecanja - zabranjeno je graditi građevine koje ispuštaju

štetne tvari (dozvoljena je samo stambena izgradnja);• III. zona i IV. zona : široko uplivno područ je – dozvoljena je gradnja uz

općenite mjere zaštite.d) Zaštita mora:

-

određene su mjere, postupci i dokumenti glede zaštite,- određena su posebna obalna područ ja prema kategorijama zaštite odnosno

čistoće:• I kategorija - 100 % čisto – utvr đuje se zabrana gradnje na obali;• II. kategorija – gradnja je moguća uz posebnu pažnju, pri čemu je

nužna izgradnja sustava za pročišćavanja voda prije ispuštanja umore;

• III kategorija – preostala obalna područ ja – zahtjevaju posebnu pažnju u odnosu na ostala područ ja kopna.

e) Zaštita od buke:- planom je utvr đena dodatna obveza poštivanja dopuštenih veličina

ekvivalentne razine buke za različite namjene prostora (vidjeti Tab. 2-1.2),- planom je utvr đena potreba izrade Plana za zaštitu od buke na područ ju

Primorsko-goranske županije,- planom se utvr đuje izrada dokumenata sukladno Zakonu o zaštiti od buke

(npr. Karata buke i Akcijskog plana za zaštitu od buke)f) Mjere posebne zaštite glede elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti, pri

čemu se kod mjera posebne zaštite osobito ističe:- procjena mogućeg nastupanja i pregled mjera u slučaju da nastupe, a

posebno su obrađeni kriteriji za skloništa,

2

Kod nas su novim zakonom utvr đeni vrlo zahtjevni kriteriji i teško da ih se može ostvariti, osim kod noveizgradnje – op. aut.





- predostrožnost glede nastupanja elementarnih nezgoda: određenje područ ja na kojima je zabranjena sječa šume, područ ja na kojima valja poduzeti protiverozivne mjere, izgradnju brana, obala, odteretnih kanala, primijeniti posebne mjere u postupku projektiranja građevina (radi

opasnosti od potresa, vjetrova i sl.), područ ja na kojima se utvr đujezabrana gradnje određenih ili svih građevina, lokacije (raspored u prostoru) i vrste skloništa i sl., te

- prostorni aspekti postupaka u slučaju nastupanja elementarnih nepogoda iratnih opasnosti, osobito ustroj mreže evakuacijskih puteva i organizacijeevakuacije i opskrbe i dr.

5.3.4. Postupanje s otpadom

Planom je utvr đeno da se komunalni otpad mora preraditi i za to je planiran“Sustav gospodarenja otpadom na županijskoj razini”. U sustavu simultanomoraju djelovati transfer stanice (primarno prikupljanje otpada), reciklažna

dvorišta (prikupljane otpada i njegova djelomična obrada) i centralna zona zagospodarenje otpadom (konačno zbrinjavanje i iskorištavanje otpada). Transfer

stanice, tj. mjesta na kojima se otpad samo prikuplja i s kojih se vozi na centralnuzonu predviđena su Čabru, Vrbniku, Cresu, Rijeci i dr. Reciklažna dvorišta

planirana su u Delnicama, Rabu, Novom Vinodolskom i dr., a centralna zona zagospodarenje otpadom planirana je na lokaciji Marišćina u općini Viškovo.





7. NACIONALNI PLAN DJELOVANJA NA OKOLIŠI SEGMENT PROMETA

7.1. OPĆENITO

Nacionalni plan djelovanja na okoliš (u daljnjem tekstu: NEAP) dokument je

objavljen temeljem zaključka Vlade RH od 22. studenog 2001. g. (NN 45/02.), a utemeljen je

na Nacionalnoj strategiji ZO – dokumentu koji je usvojen na sjednici zastupničkog doma

Hrvatskog sabora održanoj 25. siječnja 2002. g. (NN 46/02).

NEAP čine slijedeće sastavnice:

1. Uvod

2. Strategija i nacionalni plan djelovanja na okoliš

3.

Sudionici Strategije i načelo podijeljene odgovornosti

4. Tematska područ ja

5.

Upravljanje rizicima i nesrećama

6. Instrumenti za provedbu programa

7. Provedba i unaprjeđivanje Strategije i nadzor nad njome

8. Hrvatska i međunarodna zajednica

9. Troškovi provedbe programa

Dodaci (Popis nacionalnih i međunarodnih propisa, Nositelji izrade NEAP, Popis

prioriteta prema pojedinim područ jima i dr.)

Tematska područ ja u NEAP podijeljena su u sektore (poglavlje: 4.1.) i tematske

cijeline (poglavlje: 4.2).

Pod sektorima (4.1) se podrazumijevaju energetika, industrija, poljoprivreda, promet i

druge temeljne djelatnosti, a pod tematskim cjelinama (4.2.) upravljanje kakvoćom zraka,

upravljanje vodama, upravljanje dijelovima prirode, gospodarenje otpadom, zaštita od buke i

sl.

Pojedini sektori uzrokuju različite utjecaje na O, njegovu promjenu i njegovo

onečišćenje, koje se u NEAP karakteriziraju kao “pritisci na okoliš”.

Na primjeru sektora prometa (4.1.5.) koji u cijelosti prenosimo iz NEAP, prikazati će

se korištena metodologija utjecaja pojedinih sektora na O, od pritisaka na O odnosno

utvr đivanja postojećeg stanja, preko postavljanja ciljeva do utvr đivanja mjera koje valja

poduzeti sa svrhom s jedne strane OR razvoja sektora (u ovom slučaju prometa), te smanjenja

negativnog utjecaja na sastavnice O, uzevši u obzir razmatranja kroz pojedine tematske

cjeline.

U završnoj tabeli prikazani su ciljevi, mjere kojima se pojedini ciljevi žele ostvariti,

razine djelovanja i nositelji pojedinih mjera, te mogući financijski izvori i drugi podaci.





7.2. CITAT IZ NACIONALNOG PLANA DJELOVANJA NA OKOLIŠ

GLEDE SEKTORA PROMETA1

4.1.5. Promet

4.1.5.1. Stanje na područ ju

Promet je jedan od glavnih onečišćivača zraka, vode i tla; uzročnik je buke i vibracijâ,

promjene klime, osiromašivanja biološke raznolikosti, promjene krajolika i prostora, prenamjene prostora te mnogobrojnih izvanrednih događaja (nesreća). To se odnosi i na

urbane prostore, osobito na veće gradove, i na prostore izvan njih. U tome pogledu

najnepogodniji je cestovni promet, a osobito prijevoz osobnim motornim vozilima (zbog male

djelotvornosti). Prometni sustav u Hrvatskoj uglavnom se temelji na uporabi fosilnih goriva.

Istodobno cijelo društvo uređeno je tako da bez djelotvornoga prometa sadašnji način

života nije zamisliv.

Godine 1997. udio prometnoga sektora u Hrvatskoj u BDP-u iznosio je 8,7 %, što je

na razini drugih europskih zemalja (od 6,0 do 8,0 %).

Nakon izrazitoga smanjenja obujma teretnoga i putničkog prijevoza zbog gospodarske

recesije nakon godine 1989., a poglavito tijekom rata od 1991. do 1995., u posljednjih

nekoliko godina ponovno je došlo do snažnog porasta prometa uz bitne, ekološki gledano,

negativne promjene u njegovoj strukturi: opseg cestovnoga prometa se povećao, a obujam

željezničkoga prometa i obujam javnoga gradskog prijevoza su se smanjili.

Osobito zabrinjava smanjivanje obujma javnoga gradskog prijevoza, koji se s 10.631

milijuna putničkih kilometara u godini 1990. smanjio na 5.719 milijuna putničkih kilometara

godine 1995. ili za 55 %. Trend njegova smanjivanja i dalje je prisutan.

Broj osobnih vozila na 1.000 stanovnika sa 153 vozila u godini 1991. povećao se na 198,3

vozila u godini 1998.

Prosječna starost voznoga parka godine 1999. bila je 10,59 godina kod osobnih vozila

i 11,27 godina kod teretnih vozila.

U Hrvatskoj je tek krajem 1999. na snagu stupila zabrana uvoza osobnih vozila bez

katalitičkoga konvertera. Nema točnih podataka o broju vozilâ koja ga imaju. Procjenjuje se

da takvih vozila ima oko 20 % od njihova ukupnog broja.

Obujam prijevoza ostvarenoga na željeznici u razdoblju od godine 1991. do 1995.

smanjen je na trećinu prijeratnog obujma. Pri tome je u strukturi utroška energije došlo do

1 U predmetnom citatu ispravljene su tiskarske i slične pogreške – op. aut.





izrazitoga smanjenja utroška električne energije (indeks 69), u usporedbi sa smanjenjem

utroška plinskog ulja (indeks 74), što govori o tehnološkoj zaostalosti željezničkoga vučnog

parka. U idućemu razdoblju prijeko je potrebno ostvariti postupan, ali opsežan program

obnove željeznice i njezine modernizacije. U skladu sa zapadnoeuropskim tendencijama, u

tome procesu u Hrvatskoj se teži stvaranju uvjetâ za primjenu kombiniranoga prijevoza i za preusmjeravanje kamionskoga prijevoza s cestâ na željezničke pruge.

Prijevoz putnikâ i prijevoz tereta u zračnom prometu intenzivno rastu od 1991. do

danas.

4.1.5.2. Pritisci na okoliš

Udio emisija ugljičnog dioksida (CO2) iz prometa u odnosu na ukupne emisije CO2 s

oko 16 % godine 1992. povećn je na oko 19 % godine 1997. Godine 1997. iz prometa je biloemitirano više od 64 % (47.500 tona) dušikovih oksida (NOx), 46 % (35.000 tona) ukupnih

emisija hlapivih organskih spojeva nemetana (NMVOC) i oko 10 % (8.100 tona) sumpornog

dioksida (SO2). Iste godine prometni sektor bio je odgovoran za 24 % (4,78 milijuna tona)

ukupnih emisija ugljičnoga dioksida2 (CO2) te 47 % (172.000 tona) emisijâ ugljičnoga

monoksida (CO).

Emisije iz cestovnog prometa imaju velik udio u onečišćavanju teškim metalima.

Godine 1997. iz cestovnoga prometa bilo je emitirano 186.000 tona3 olova, što je čak 97 %

ukupnih emisija olova. To je u izravnoj svezi s potrošnjom olovnog benzina u kojemu je

sadržaj olova jako visok (0,5 g Pb/l) i sa starošću vozilâ. U skladu s preuzetim obvezama,

olovo iz tekućih goriva trebat će biti uklonjeno do godine 2005., što je jedan od najvećihekoloških izazova4.

Mreža za praćenje stanja kakvoće zraka u gradovima ne uključuje mjerenje najštetnijih

onečišćivača iz prometne aktivnosti kao što su benzen, lebdeće čestice i poliaromatski

ugljikovodici (PAH). Povećane emisije VOC i NOx povećavaju mogućnost za tvorbu

fotokemijskog smoga, osobito za jakih ljetnih vrućina (tzv. ljetni smog).

Nema podataka o problemima što ih izaziva buka prouzrokovana prometom. Uz

iznimku mjerenja komunalne buke, koje se provodi pretežito na zahtjev, nedostaju sustavna

praćenja buke u gradskim naseljima. Rijetki su primjeri mjerenja buke koje bi bilo usmjerene

na istraživanje problema prometne opterećenosti (u Varaždinu, Sisku, Osijeku) kao glavnog

izvora buke (oko 80 %).

Izgradnja prometne infrastrukture u današnje vrijeme jedan je od najvažnijih i najvećih

potrošača prostora i njegovih korisnika. Cestovna mreža pokriva 0,48 % zemljišta, a planira

se sagraditi 1.300 km novih autocesta. Daljnja izgradnja cestovne mreže zauzet će nove

površine i povećat će opasnost od degradacije prirodnog okoliša i biološke raznolikosti u

Hrvatskoj.

2 Riječ je u odjelu CO2 iz tzv. “energetskog” sektora – vidjeti Tab. 9-6. i Tab. 9-7. u ovim skriptama – op. aut.

3 Radi se o pogrešnom navodu. 1997. g. moglo je iz cestovnog prometa biti emitirano najviše 200 t. olova – op.

aut.4 Vozila s motorom na benzinski pogon opremljena katalizatorom mogu koristiti samo bezolovni benzin, te je tačinjenica doprinjela bitnom smanjenju emisija olovnih spojeva iz prometa – op. aut.





Ne postoji organiziran sustav za zbrinjavanje starih automobila, što je zbog vrlo visoke

starosti vozila jako ozbiljan problem. Procjena godišnjeg potencijala otpadnih vozila u

Hrvatskoj iznosi oko 50.000 tona. Ne postoji organizirani sustav zbrinjavanja starih guma.

Godine 1998. kroz Hrvatsku je bilo prevezeno 8.000 tona otrova, uvezeno 150.000tona, a u unutarnjem je prijevozu prevezeno približno 100.000 tona te više od 5,0 milijuna

tona nafte i naftnih derivata. Godišnje se dogodi oko 130 nesreća vozila koja prevoze opasne

tvari.

Da bi se mogla uključiti u europski zajednički prometni sustav, Hrvatska će morati

proširiti svoju prometnu infrastrukturu i poboljšati kakvoću postojeće infrastrukture. No,

povećavanje prometne infrastrukture i obujma prometnih aktivnosti neminovno će dovesti i

do povećavanja negativnih utjecaja prometa na okoliš. Zbog toga će planiranje trasa budućih

prometnica i njihovoj izgradnji biti potrebno posvećivati puno više pozornosti nego do sada.

Izgradnjom obilaznica ili izmiještanjem prometnica iz naselja i osjetljivih područ ja smanjuje

se štetni utjecaj na ova područ ja.

Hrvatska je prihvatila i provodi glavne sporazume i konvencije UN/ECE koji se

izravno ili neizravno odnose na promet i okoliš.

Ispunjavanje obveza RH iz međunarodnih ugovora i sporazuma, osobito onih

navedenih u poglavlju o zraku, a prije svega smanjivanje koncentracije olova, sumpora i

benzena u tekućim gorivima, jedan je od prioriteta i prometnog sektora.

Budući da Protokol iz Kyota zahtijeva smanjivanje emisije stakleničkih plinova za 5,0

% u razdoblju od 2008. do 2012., to su, nadzor nad emisijom stakleničkih plinova

prouzrokovanom prometnim aktivnostima i njezino smanjivanje prijeko potrebni.

4.1.5.3. Dosadašnja politika, identifikacija problemâ i prioritetâ

U Hrvatskoj ne postoji odgovarajuća politika održivoga razvoja prometa, a i postojeće

mjere gospodarskoga i prostornog razvoja (uključujući prometne sustave) ne provode se

dosljedno.

U Strategiji prometnog razvitka utvr đeni su sljedeći glavni ciljevi razvoja prometa u

RH:• optimalna uporaba prirodnih, stvorenih i demografskih potencijala

• usklađenost općih i pojedinačnih, gospodarskih i općedruštvenih razvojnih

interesa

• razvitak velikih sustava usklađen s podnošljivim opterećenjem prostora

•

poboljšavanje životne sredine i očuvanje ekološke ravnoteže.

Taj temeljni dokument ne naglašava dovoljno eksplicitno ekološke odrednice razvoja

prometa, tj. potrebu racionalnog održivog razvoja prometne mreže, iako implicite sadrži

smjernice održivog razvoja prometnog sustava.

Pošto sve planirane autoceste budu sagrađene, povećat će se mobilnost osobnimvozilima i teretni cestovni prijevoz, ali pitanje je u kojoj je mjeri razvoj takva koncepta na





tragu održivosti. Bilo bi potrebno i druge prometne grane učiniti konkurentnima, u prvome

redu željeznički i pomorski promet, što do sada, na žalost, nije slučaj.

S obzirom na udaljenosti između odredištâ u Hrvatskoj, željeznički putnički prijevoz

morao bi imati mnogo važniju ulogu nego što ju ima sada.

U zračnome prometu na snazi su restrikcije za uporabu zrakoplovâ starije generacije

radi njihova postupnog uklanjanja iz prometa u skladu s međunarodnim konvencijama ICAO-

a i ECAC-a.

Razmatranjem problema okoliša u planiranju, izgradnji i iskorištavanju prometne

infrastrukture i u obavljanju prometne djelatnosti ustanovljeni su sljedeći ključni problemi u

Republici Hrvatskoj:

1. Prijevoz u gradovima

2.

Onečišćavanje zraka, voda i tla3. Stvaranje buke i vibracijâ

4. Nepostojanje strateške procjene utjecaja prometa i prometne infrastrukture na okoliš

5. Pritisci na uporabu energije

6. Akcidenti – ekološke nesreće

7.

Otpad od prometa

8. Utjecaj na prirodu (floru i faunu)

9.

Nedostatak i/ili nedostupnost podataka o pritiscima i učincima prometa na okoliš

10. Nerazvijen integralni i kombinirani promet

11. Tranzitni prijevoz kroz Republiku Hrvatsku

12. Starost vozilâ i plovilâ

13.

Promjene krajolika i zauzimanje prostora

14.

Sektorski pristup strateškomu planiranju prometa i prometne infrastrukture

15. Barijere lokalnomu stanovništvu i životinjskom svijetu

4.1.5.4. Ciljevi i mjere

Prijevoz u gradovima ocijenjen je najvećim okolišnim problemom prometnoga

sustava, a u sklopu njega prijevoz osobnim motornim vozilima.

Ciljevi za rješavanje problema utjecaja prometa na ljudsko zdravlje (smanjivanje

onečišćenosti zraka, buke i vibracijâ te broja prometnih nesreća) u okviru ovog dokumenta podudaraju s glavnim ciljevima iz NEHAP-a5, a to su:

• Smanjiti plinovite emisije i emitiranje česticâ u cestovnom prometu, s time da se

dosegnu razine koje će biti usklađene s aktualnim preporukama o kakvoći zraka u

europskoj regiji

• Suzbijati buku koju stvara promet i njegova pretrpanost

• Regulirati promet tako da se smanje nezgode, onečišćavanje okoliša i buka te da se

povezanost između pojedinih dijelova naselja - područ ja poboljša unaprjeđivanjem

5

Pod NEHAP-om se podrazumijeva Nacionalni akcijski plan za okoliš i zdravlje. Međutim, taj plan u RH nikadanije “prošao” precuduru usvajanja na Vladi pa niti Saboru, a danas nije dostupan niti tekst njegova prijedloga –op. aut.





• znanstveno-istraživački rad na područ ju zaštite okoliša od štetnoga djelovanja

prometa

•

praćenje stanja okoliša – monitoring, osobito onda kada je to međunarodna

obveza države

•

sudjelovanje javnosti• primjena novih pogodnijih tehničkih propisa koji će stvoriti uvjete za sigurno

obavljanje prometne djelatnosti u skladu sa zaštitom okoliša

4.1.5.5. Tabelarni prikaz

CiljMjere za ostvarivanje ciljeva

Razinadjelo-vanja

Odgo-vorninosi-telji

Rokgod.

Mogućifinan-cijskiizvori

Veza sdrugim pog-

lavljima imjerama

Veza sEU-ovim

smjer-nicama

C1 M1 Donijeti programe zazaštitu okoliša u župa-nijama i Gradu Zagre-bu te u njih ugraditinačela i ciljeve održivo-ga gradskog prijevoza

R RU KRPR

ŽPLP

4.2.8. M7

C1 M2 Za županijska središta i

za druga naselja utvr-đena prostornim plano-vima izraditi prometnestudije (uključujućikoncepciju i regulacijugradskoga prijevoza) nanačelima održivogaprometa.

RL RU KR

PR

ŽP

LP

4.2.8. M1

C1 M3 Provjeriti i uskladitipostojeće i nove pro-storne i urbanističkeplanove s programimazaštite okoliša i s pro-

metnim studijama izM2, te programiranoeliminirati arhitekton-ske i druge prometnebarijere za hendikepi-rane osobe.

RL RULU

SR ŽPLP

4.2.8. M1

C1 M4 Uređivanjem / izgrad-njom skupnih javnihparkirališta i višekatnihgaraža povećati moguć-nost i poticati parkira-nje osobnih vozila naobodima gradskih sre-

dišta u blizini postaja javnoga prijevoza.

NRL LU DR LPGSMS

4.1.2. MP-5 4.2.8. M1





C2 M5 Osuvremeniti i povećatikapacitete javnogagradskoga i prigrad-skog prijevoza (osobitou gradu Zagrebu i gra-

dovima s više od 30.000stanovnika); razvijati javni prijevoz te komb-inirani prijevoz razli-čitim oblicima prometa;donijeti poticajne (eko-nomske i druge) mjere.

NRL LU DR LPMS

4.2.9. M29

C2 M6 Odrediti i osiguratipješačke i biciklističkezone/staze

RL LU SR LP 4.1.4. M28 4.2.1. MP-5

C2 M7 Izraditi posebne progra-me za izobrazbu građa-nâ za uporabu javnog

prijevoza; koristiti seosobito pomoću nevladi-noga/-neformalnogsektora

RL LU KR DPLP

4.2.8. M2 6.5. M3 6.5. M7

6.5. M12

C3 M8 U dugoročnu strategijuprometnog razvojaugraditi okolišno mje-rilo kao jedno od pri-marnih

NRL MPPVMZO

SR DP 4.2.8 M2

C3 M9 Provesti stratešku procjenu utjecaja prometa iprometne infrastruktu-

re na okoliš (SPUO) uRH, izraditi i donijetiodgovarajući dokumentte provjeriti i uskladitiStrategiju i Programprostornog uređenjaRH i Strategiju pro-metnog razvitka RH.

NRL MZOMPPV

KRPR

DP 4.2.8. M7 4.2.9. M27 6.3 M3

C4 M10 Promicati uporabumanje onečišćujućihvozila i goriva, osobitoplinskih goriva, i to ipomoću gospodarskih

poticaja i razvojem dis-tribucijske mreže nadržavnoj razini. Poti-cati elektrifikaciju že-ljeznice.

N VRHMPPV

SR DP 4.1.4. M6 4.1.4. M28 4.1.5. M11 4.2.1. MP-5 4.2.9. M27

C4 M11

Ukinuti uporabuolovnoga motornogbenzina

N VRH DRPR DP

4.2.1. M8 4.2.1.2. M12 6.6. M12-T

91/441/EEC

C4 M12 Zabraniti uvoz motor-nih vozila koja ne odgo-varaju propisima o po- jedinačnoj homologacijivozila u pogledu štetnih

spojeva u skladu s go-rivom koje rabi motor(NN 65/98, NN 28/99)

N VRH KR DP 4.2.1. MP-6 6.6. M16-T





C4 M13 Poticati (ekonomskimmjerama) kontinuiranopovlačenje starih, lošeodržavanih vozila izprometa i njihovo traj-

no isključivanje iz pro-meta

N MUP SR DP 4.2.1. MP-5 4.2.1. MP-6 4.2.1. MP-15 6.6. M14 -T

C4 M14 Uskladiti državnu le-gislativu s međunarod-nim standardima o emi-sijama, kakvoći goriva,tehničkim pregledimavozila, sigurnosti i pri-mijeniti standarde Pro-tokola UN/ECE o mno-gostrukim onečišćiva-čima /učincima koji seodnose na standarde

emisijâ za cestovnavozila i kakvoću goriva

N MPPV KR DPMS

4.2.1. M9 4.2.1.2. M18

99/32/EC93/12/EEC75/716/EEC

C4 M15 Pooštriti nadzor nadispravnošću rada mo-tora osobnih vozila iautobusa u pogleduispušnih plinova (EKO-TESTOVI pri tehnič-kim pregledima)

N MUP KRPR

DP 4.2.1. MP-6 6.6. M11-T

C4 M16 U prostornim planovi-ma uređenja općinâ igradova, generalnimurbanistič. planovima i,po potrebi, u detaljnimplanovima uređenja od-rediti predviđene razinebuke koje ne smiju pri- jeći najviše razine do-puštene premahrvatskim propisima teizraditi karte buke

N LU SR LP 4.2.1. MN-7 4.2.5. M4

C4 M17 Tranzitni promet nadržavnim, županijskim ilokalnim cestamaizmjestiti izvan naseljâpostupnim razvijanjemelemenata strategijeupravljanja tokovimacestovnih tranzitnihteretnih vozila, a tamogdje se pokaže prostor-no, prometno i ekonom-ski opravdanim i/iliokolišno nužnim, iizgradnjom obilaznicâ

N MPPV HUCHC

DRPR

DPHUCHCMS

4.1.4. M15 4.2.8. M15

C4 M18 Izraditi i provoditiprogram zbrinjavanjaotpadnih automobila i

autogumâ

L MZO KR DP 4.2.4. M1 4.2.4. M11 4.2.4. M21

6.6. M14-T 6.6. M15-T 6.6. M30-0





C4 M19 Donijeti odredbe za po-ticanje iskorištavanjauređajâ za rekuperacijubenzinskih para na ben-zin. postajama za punje-

nje skladišnih i auto-mobilskih spremnika

NR MZOMUP

SR DP 4.2.1. MP-3 4.2.1.2. M16

C4 M20 Unaprijediti tehničkemjere zaštite na kol-nicima izvedbom “tiše”kolničke površine, sma-njivanjem vozne brzine,postavljanjem barijerâ izaštitnih nasada

N LURUHUCHC

SR LPŽPHUCHCDP

4.1.4. M15

C4 M21 Zabraniti proizvodnjupoljoprivrednih pro-izvoda za prehranu lju-dî i životinjâ u cesto-vnim koridorima

N MZMPŠ

KR DP 4.2.1. M11 4.2.1. MN-4

C5 M22 U sklopu ISZO na pro-metno kritičnim dijelo-vima (središtima iliprometnicama) grado-va i naseljâ uspostavitistalan monitoring one-čišćavanja zraka (mo-nitoring benzena, ULČ)i buke

L LUMZZZ

SR LP 4.2.1. M16 4.2.1. MN-4 4.2.1. MP-8

C6 M23 Isključiti ili ograničitipromet u zaštićenim iliosobito vrijednim dije-lovima prostora

NRL MKMZO

KR DP 4.1.4. M28

C6 M24 Zabraniti promet izvanprometnicâ (npr. polivadama, šumama, …)

NRL MUP KR DP -

C7 M25 Uvesti pojačan nadzor(restrikcije, licence) iograničenja prometa poodređenim prometnica-ma te poticati prometopasnih tvari željezni-com

N MUPMZO

KR DP -

C7 M26 Donijeti zakonski pro-

pis o razvrstavanju ces-tâ po kojima se smijeobavljati prijevoz opas-nih tvari

N MPPV KR DP-

C7 M27 Unaprijediti organiza-ciju i djelotvornostsanacije okoliša zbogprometnih (ekoloških)akcidenata i rad eko-loških stožera

NRL MZOMUP

KR DPŽP

-

C7 M28 Sagraditi terminale zaprihvat kaljužnih voda izauljenog otpada s

brodova radi ispunja-vanja obaveza iz Kon-vencije MARPOL

NR MPPV MZO

SR DPMS

4.2.7. M12





C8 M29 Smanjiti posebnim sub-vencijama cijene javno-ga prijevoza uključuju-ći željeznički i vodnipromet

NRL VRHLU

SR DPLP

4.1.4. M23 4.2.1. MP-5 6.6. M13-T

C8 M30 Povećati porez na vozi-la koja ne rabe “ekolo-ška” goriva

N VRHMZO

SR DP 4.2.1. M10 4.2.1. MP-1

C8 M31 Povećati naplatu ces-tarinâ (kao dio subven-cijâ za javni prijevoz)

N HUCHC

KR HUCHCDP

4.1.4.M23 4.2.1. M11 4.2.1. MP-5

C8 M32 Destimulirati daleko-ciljni tranzitni kamion-ski prijevoz cestamakroz RH, a stimuliratitranzitni prijevoz teretadrugim sredstvima ivrstama prometa (želje-

zničkim i riječnim pro-metom)

N MPPV VRH

SR DP 4.2.1. MP-5

C9 M33 Podizati svijest svih su-dionika u izgradnji, od-ržavanju i iskorištava-nju prometnicâ o potre-bi izgradnje sigurnih,prometno prilagođenih itrajnih prometnihkonstrukcija

NRL HGKHKAIG

DR DPŽPLP

4.2.1. MP-5

C9 M34 Izraditi dinamiku us-klađene izgradnje no-vih dijelova prometnemreže na principimaodrživog razvoja za svegrane prometa

NRL HUCHCHŽMPPVLU

KR DPŽPLPHUCHCHŽ

-

KAZALO

Ciljevi:

C1 Promet u gradovima (urbanim aglomeracijama) obuhvatiti konceptom OR razvoja (održivigradski promet)

C2 Smanjiti opseg cestovnoga osobnog prijevoza i razviti javni gradski prijevoz kaonajprihvatljiviji za okoliš

C3 Ugraditi načela održivoga razvoja u razvojne planove i sektorske strategijeC4 Smanjiti utjecaje prometne aktivnosti (emisije štetnih tvari i buku) i prometne

infrastrukture na O (fragmentacija prirodnih staništa)C5 Uvesti praćenje stanja O (nadzor nad utjecajem prometa na O)C6 Zaštititi osjetljiva područ jaC7 Povećati sigurnost prijevoza opasnih tvari i prihvata opasnih tvari u lukamaC8 Primijeniti ekonomske mjereC9 Pooštriti nadzorne mjere u projektiranju, izgradnji i održavanju prometnicâ.





Nositelji:

• DUV Državna uprava za vode• HUC Hrvatska uprava za ceste• HC Hrvatske ceste•

HZ Državni hidrometeorološki zavod• HŽ Hrvatske željeznice• HKAIG Hrvatska komora arhitekata i inžinjera u graditeljstvu• LU Lokalna samouprava (grad, općina)• MK Ministarstvo kulture• MPPV Ministarstvo pomorstva, prometa i veza• MPŠ Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva• MZO Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja• MUP Ministarstvo unutarnjih poslova• MZ Ministarstvo zdravstva• VRH Vlada RH• ZZ Zavod za javno zdravstvo•

RU Regionalna samouprava (županije)

Razina rješavanja:

• (N) državna,• (NR) državno-regionalna,• (NRL) državno-regionalno-lokalna,• (R) regionalna,• (RL) regionalno-lokalna,• (L) lokalna

Rok (vrijeme potrebno za izvršavanje mjerâ i aktivnostî):

• PR prioritetno• KR kratkoročno (0-2 godine)• SR srednjeročno (2-5 godina)• DR dugoročno ( 5 godina)

Moguć i izvori financiranja

•

DP državni proračun• GS gospodarski sektor• LP (lokalni) gradski ili općinski proračun• ŽP županijski proračun

• MS međunarodni izvori




Predmetni nastavnik: mr. sc. Ivo Brozović, prof. v. š.175

9. NAJVAŽNIJI OBLICI ONEČIŠĆENJA OKOLIŠA OD

PROMETA

9.1. UVODNO

Promet je ne samo važan, već i nezaobilazan čimbenik gospodarskog i društvenograzvoja, osobito nakon industrijske revolucije do danas.

Međutim, sa stupnjem razvoja prometa (izgradnja infrastrukture, sredstva prometa,te prometanje) eksponencijalno je rastao i štetan utjecaj prometa na sve sastavnice okoliša(zrak, tlo, vode i dr.). Mnoga od tih onečišćenja neposredno ugrožavaju zdravlje čovjeka,ali i životinjskog i biljnog svijeta.

S druge strane onečišćenja od prometa djeluju kao posredni učinci doprinosećiglobalnim poremećajima, kao što su to globalno zagrijavanje odnosno negativan utjecaj naklimu globusa, oštećenja ozonskog sloja i sl.

Do industrijske revolucije, obzirom na stupanj razvoja društva i oskudnekomunikacije, utjecaj prometa na O bio je minoran. Do tog je razdoblja možda najizrazitijiučinak na O registriran radi deforestacije pojedinih većih područ ja, osobito obalnih

područ ja Sredozemlja za potrebe izgradnje flota različitih mornarica ili radi stvaranja površina za poljoprivrednu proizvodnju.

Industrijska revolucija donijela je i revoluciju u prometu, uvođenje strojeva u preradi sirovina i industrijskoj proizvodnji, izgradnju željezničkih sustava, masovnonaseljavanje novih kontinenata i dotada nenastanjenih prostora, koncentraciju ljudi u većeaglomeracije, snažan razvoj prekomorske trgovine, a kasnije i razvoj cestovnog, zračnog idrugih vrsta prometa. Utjecaj na okoliš radi trošenja sirovina za izgradnju prometneinfrastrukture (prometni putovi, terminali i dr.), te radi potrošnje pogonske neobnovljiveenergije kod odvijanja prometa porastao je u odnosu na razdoblje od prije 200 godina zadesetine puta.

Čovjek je postao svjestan snažnog utjecaja prometa na O tek pred nekolikodesetljeća, a spoznaje unatrag dvadesetak godina ukazuju da moramo biti opravdanozabrinuti za sudbinu kvalitete našega života u budućim desetljećima ukoliko ne učinimo

bitne napore za smanjenje tog trenda uništenja O. Drži se da je promet odgovoran barem začetvrtinu globalnih emisija CO2, tako da barem jednom četvrtinom doprinosi učinkustaklenika, globalnom zagrijavanju i promjeni zasad još uvijek relativno stabilnihklimatskih prilika na globusu.

U zadnjoj trećini prošlog stoljeća nastupilo je doba u kojem smo postali svjesni datrendovi porasta prometa, te s stim u vezi i onečišćenja O nisu više održivi, te da u bliskoj

budućnosti mogu bitno ugroziti kvalitetu života ljudi, ako ne i onemogućiti život barem unekim područ jima globusa koji su danas karakteristični kao vrlo kvaliteni životni prostori.

Nova politika glede O, na principima održivoga razvoja, pa tako i OR prometamora biti ugrađena u sve prioritetne temeljne političke ciljeve na svim razinama (od

svjetske, preko drugih: kontinentalnih, međunarodnih asocijacija, makroregionalnih inacionalnih razina, pa sve do lokalnih sredina).





Danas su se s tim u vezi etablirali glavni pravci politike održivog prometa, kako

slijedi:- politika naglog usporavanja postojećih trendova onečišćavanja okoliša,

-

stabilizacija onečišćenja O, tj stabilizacija emisija od prometa u sastavnice O, pri čemu se još uvijek (obzirom na sadašnje spoznaje) neće moći izbjeći daljnje povećavanje negativnih učinaka na O,

- eksponencijalno smanjenje štetnih i nepoželjnih emisija odnosno oblikaonečišćenja okoliša od prometa.

Iako se najvažniji čimbenici i svjetske i lokalne politike slažu da je ostvarenje g. n. politike važno za razmjerno pristojan život budućih generacija (pa na koncu konca ispriječavanje znakovitih svjetskih sukoba u budućnosti), pojedinačni ineteresi pojedinihzemalja i područ ja, danas su glavna prepreka ostvarenju tih političkih ciljeva. Naime,zemlje i područ ja koja su danas u osobitoj ekspanziji, prečesto doživljavaju to kao udar

bilo na svoja gospodarstva bilo na svoj opći društveni razvoj. Pri tom je glavni spominjanimoto: «vi ste se razvili, a nama razvoj ne dopuštate». Čini se da bi u skoroj budućnostiumjesto nekadašnjih globalnih parola (npr. u stilu: «proleteri svih zemalja ujedinite se» ili:«privatno vlasništvo je svetinja» i sl.) mogla glede O prevladati izreka: «mladi svihzemalja ujedinite se u naporima za ostvarenje OR».

U ovom će se poglavlju iznijeti najvažniji pritisici odnosno najvažnija opterećenjaokoliša od prometa i prometne infrastrukture. U slijedećem poglavlju iznijeti će se

postojeći i budući odgovori društva sukladno projekcijama razvoja prometa i pojedinih prometnih grana odnosno vrsta prometa glede OR prometa.

9.2. PODACI I TENDENCIJE U PROMETU

Da bi se na odgovarajući način mogao ocijeniti utjecaj prometa na onečišćenjeokoliša danas i u budućnosti, nužno je poznavanje podataka o prometu danas, kao idosadašnjih tendencija u razvoju prometa.

U prometnom sektoru u RH, slično kao i u EU, zaposleno je oko 6 do 7% od

ukupno zaposlenog stanovništva. Gotovo identičan i u RH i u EU je udio (6 do 7%) prometa u bruto društvenom proizvodu.Ukupne investicije u promet zadnjih desetljeća redovito premašuju 10% ukupnih

investicija.

Obim putničkog prometa obično se izražava u putničkim kilometrima (pkm), anjegovi su udjeli prikazani u Tab. 9-1.





Glede energije, promet koristi (RH, 2006. g.) ukupno 85,6 Petajoula1 godišnje2, što je udio od 32% ukupno korištene energije (267,9 Petajoula). Od ukupno iskorišteneenergije u prometu barem 98% je tekuće gorivo (oko 1,4% je plin), a udio prometa uukupnoj potrošnji tekućeg goriva u RH kreće se iznad 64%3.

Obzirom na glavne pravce kod potrošnje goriva u prometu u RH (od 1995. g. dodanas) najkarakterističnije je smanjenje udjela potrošnje energije kod željezničkog prometa(slijedom smanjenja obujma prometa), a najveće je povećanje kod zračnog prometa.

Potrošnja goriva u cestovnom prometu od 1997. g. u stalnom je porastu, čemu jeuzrok povećanje broja osobnih vozila – godišnje za 4 do 5%, a posljednjih godina za 7% iviše. Sukladno tome, bez obzira na smanjenu specifičnu potrošnju goriva (l/100km), a radi

povećanja broja vozila i radi povećanja prosječne duljine puta adekvatno je rasla i potrošnja goriva, kako u kojoj godini: od 4 do 8%.

Glede strukture korištenih goriva u cestovnom prometu valja reći da je udio diesel

goriva u stalnom porastu (u posljednjih 5 godina za oko 10% godišnje), a potrošnja benzina stagnira ili se smanjuje. 1990. g. udio diesela u potrošnji energenata u cestovnom prometu iznosio je 34,5%, 1997. g. 42%, a 2003. g. 55%4. Danas je potrošnja diesela ucestovnom prometu (putnički i teretni promet zajedno) za 40% i više veća od benzina5.

Dok je 1990. g. bezolovni benzin iznosio nepunih 7% korištenog benzinskog gorivau cestovnom prometu, njegov se udio 2003. g. popeo na 85% i u daljnjem je porastu.

9.3. PREGLED NAJVAŽNIJIH OBLIKA ONEČIŠĆENJA OKOLIŠA – PREMA VRSTAMA PROMETA

9.3.1. CESTOVNI PROMET

Cestovni promet, obzirom na svoj obim (broj prevaljenih putničkih kilometara), potrošeno gorivo i zauzimanje prostora cestovnom infrastrukturom, te bukom kaokomponentom opterećenja okoliša, najznačajnija je prometna grana kod onečišćavanja O.

Utječe na onečišćenje svih sastavnica O: zraka, vode (i mora), tla, biljnog i

životinjskog svijeta, pri čemu su glavni utjecaji:- na zrak : - izgaranjem tekućih naftnih (manjim dijelom i plinovitih) goriva u zrak

se ispuštaju:- emisije stakleničkih plinova (CO2, vodena para, CH4, HFC, PFC, SF6 i dr.),- emisije onečišćujućih tvari (različiti štetni odnosno otrovni plinovi: NOx,

CxHy, SOx, CO i dr.),

1 1 Petajoule iznosi 109/3,6 Kwh odnosno 277,78 Gwh - op. aut.2 Prema: [2], str. 16-19. i 37.3 Prema: [1], str. 116-129. industrija koristi 11% energije tekućih goriva (od čega industrija građevinskih

materijala čak 69%), a kućanstva, usluge, graditeljstvo i poljoprivreda zajedno oko 25%.4 Prema: [1], str. 116-129. i prema: [5], str. 50-51.5 Prema: [3], poglavlje 7.5.





- emisije čestica PM10, PM2,5 i TSP,- emisije teških i drugih kovina (olovo, bakar, cink, kadmij i dr.),

pri čemu se utječe na globalnu koncentraciju stakleničkih plinova u troposferi,lokalna onečišćenja (suho i vlažno taloženje), prekogranično onečišćenja (uglavnom

kisele kiše), oštećenje ozonskog sloja i dr.;

- na vode: - otjecanjem vode s cesta koja sadrži produkte goriva, soli (uglavnom

sredstva protiv zaleđivanja kolničkog zastora), otapala, teških metala i dr.utječe se na onečišćenje površinskih i podzemnih voda i promjene kiselostiu hidrološkim sustavima;

- na tlo:- ispiranjem vodom s cesta i vjetrom nošena prašina, koja sadrži produkte

goriva, soli (uglavnom sredstva protiv zaleđivanja kolničkog zastora),

otapala, teških metala i dr., utječe se na onečišćenje tla u gravitacijskom predjelu prometnog puta,

- izgradnjom cestovne i druge prometne infrastrukture zauzimaju se s jednestrane neposredni prostori za ceste i pripadajuću infrastrukturu, a s drugestrane barem još toliko površina ili više nije iskoristivo ili mijenja svojunamjenu,

- cestovna infrastruktura presijeca određene poljoprivredne površine te imumanjujuje vrijednost, a često spriječava ranije slobodan pristup tim

površinama;

- na biljni i životinjski svijet:-

pejsaž se degradira korištenjem materijala za gradnju cesta (kamenolomi isl.), samom gradnjom cesta i odlaganjem materijala (kamenolomi i druga

pozajmišta materijala, deponije – odlagališta, usjeci, nasipi, potpornizidovi, različite građevine: mostovi, vijadukti i sl.),

- staništa određenih svojti, osobito životinjskih, presijecaju se izgradnjomcesta, te se na taj način usitnjavaju njihovi životni prostori, ali se čestosmetaju i onemogućuju njihovi sezonski migracijski putovi;

- otpad od vozila:- otpadne gume, otpadna ulja, otpadne baterije odnosno akumulatori, teški i

plemeniti metali, plastika i ostali dijelovi iz otpadnih vozila onečišćivači suzraka, vode, tla, biljnog i životinjskog svijeta odnosno krajobraza - osobitoradi “divljih” odlagališta,

- slično, tj. na sve sastavnice okoliša, utječe prijevoz opasnih tvari cestom;

- ostalo:- buka cestovnih vozila najznačajnija je komponenta opterećenja okoliša

uopće, a osobito snažno djeluje na ljude izazivajući poremećaje zdravlja,nesanicu, utjecaje na razvoj ploda i dr.





9.3.2. ŽELJEZNIČKI PROMET

Željeznički promet u odnosu na cestovni promet gotovo je neznatan onečišćivač okoliša.Onečišćenje zraka posljedica je ovdje emisija u zrak radi izgaranja fosilnih goriva

kod proizvodnje električne energije za pogon električnih lokomotiva, te emisija u zrak oddiesel goriva kod pogona diesel lokomotiva. Emisije se kao i kod cestovnog prometasastoje iz tvari koje oštećuju ozonskih omotač, stakleničkih plinova i čestica.

Ostaci emisija goriva i maziva, ali i herbicida kojima se tretira gravitacijsko područ je pruge, utječe na onečišćenja voda (promjene u hidrogeološkim sustavima), te naonečišćenje tla.

Željeznička infrastruktura utječe na biljni i životinski svijet i krajobraz sličnoutjecaju ceste, ali u manjem obimu, radi mnogo kraće dužine željezničkih pruga i bitno

manje širine koridora željezničke pruge.Kod otpada od željezničkog prometa na prvom su mjestu toksični drveni pragovi

(puni su ulja, maziva, herbicida i dr.), a zatim razni ostali dijelovi lokomotiva i vagona.Utjecaj buke željezničkog prometa u ukupnosti manji je od jedne desetine

predmetnog utjecaja kod cestovnog prometa.

9.3.3. PROMET UNUTRAŠNJIM PLOVNIM PUTOVIMA I POMORSKIPROMET

Emisije kod prometa unutarnjim plovnim putovima i pomorskog prometauglavnom možemo evidentirati kao:

- emisije u zrak: - radi obavljanja lučkih djelatnosti (pretovara roba, utovara tekućih goriva za

vlastite potrebe i dr.),- kod prijevoza (izgaranje pogonskog goriva uglavnom kod diesel goriva za

koga su granice čistoće bitno tolerantnije nego li za cestovna vozila),- kod utovara, a osobito istovara nafte i naftnih derivata s tankera (emisije u

zrak lako hlapljivih organskih spojeva – uglavnom “VOC” i dr.);- emisije u vode i more:

- radi ispuštanja otpadnih (kaljužnih) voda s brodova i drugih vrsta otpada s brodova,

- radi istovara balastnih voda odnosno mora (koje potječu iz sasvimrazličitog ekološkog sustava od ekološkog sustava recipijenta (unos stranihvrsta i mikroorganizama),

- radi nedovoljne predostrožnosti kod prijevoza tekućih tereta (istjecanjedijela nafte i naftnih derivata),

- radi istjecanja tekućih tereta ili vlastitog goriva kod pomorskih havarija

(brodoloma);





- utjecaji na tlo:

- radi obavljanja lučkih djelatnosti (pretovara roba, utovara tekućih goriva zavlastite potrebe i dr.),

- utjecaj na biljni i životinjski svijet: - ogleda se kroz devastaciju i ugrozu radi izgradnje luka, sidrišta, plovnih

putova i drugih građevina i obavljanja djelatnosti na tim prostorima.

9.3.4. ZRAČNI PROMET

Zračni promet posljednjih je desetljeća u stalnom porastu, osobito glede prijevoza

putnika, te se njegov udio u ukupnom broju pređenih putničkih kilometara stalno povećava. Stoga stroge mjere glede čistoće goriva koja su dopustiva u zračnom prometu,nisu smanjile njegov utjecaj na okoliš, koji je osobito znakovit radi ispuštanja emisijastakleničkih plinova na velikim visinama (oko 10.000 m, tj. na rubu troposfere)6, gdje jezrak rijedak te ista količina štetnih ispušnih tvari neuporedivo više utječe na kvalitetuzraka, pa je utjecaj zračnog prometa na staklenički učinak i oštećenje ozonskog slojaznakovito veći od udjela predmetnih emisija od zračnog prometa.

Posljednjih je desetljeća uglavnom smanjen utjecaj buke pri polijetanju i slijetanjuzrakopolova i u apsolutnom iznosu, dakle bez obzira na snažan porast ovoga prometa.Tome su doprinjeli strogi međunarodni propisi glede bučnosti novih zrakoplova i njihova

provedba (dodatak 16. konvenciji ICAO-a i dr.), zabrana slijetanja bučnih zrakoplova kao ienormno visoke pristojbe za bučne zrakoplove u pojedinim zračnim lukama.

Onečišćenje voda i tla od zračnog prometa uglavnom potječe od ispiranja ilinošenja vjetrom emisija avionskog goriva, antifriza, soli i sl. s površina uzletno-sletnestaze, površina za rulanje zrakoplova i stajanki.

Izgradnja zračnih luka gdjegdje iziskuje ogromne potrebe za površinama, te utječena promjenu namjene ili nemogućnost određene namjene prostora susjednih zračnoj luci ina promjene krajobraza. Utjecaj na biljni i životinjski svijet ograničen je na gravitacijsko

područ je zračne luke (ptice, usitnjavanje staništa životinja i dr.).

9.3.5. CJEVOVODNI PROMET

Prilikom cjevovodnog transporta uobičajene su emisije hlapivih sastojaka u zrak,čija količina i sastav uglavnom ovisi o vrsti transportiranog sredstva (sirova nafta i njensastav, naftni derivati, plin i dr.), osobito na pumpnim stanicama duž cjevovoda.

6 Računa se da se 1/5 emisija ispušnih plinova zrakoplova ispusti u područ ju stratosfere, a 4/5 u troposferi.





Radi oštećenja cjevovoda i neodgovarajućeg rukovanja s ventilima dolazi do

istjecanja tekućih goriva, koja se transportiraju, u tlo, koja nadalje mogu dospjeti do površinskih i podzemnih voda. Osobito su incidentni stari cjevovodi, koji se nalaze ispod

površine tla i nemaju odgovarajuće senzore za dojavu propuštanja.

Cjevovodi koji se nalaze iznad tla mogu biti smetnja krajobrazu i uobičajenimkretanjima životinja u njihovim životnim prostorima ili smetnja njihovim periodičkimmigracijama.

Na koncu, cjevovodi su objekti jako izloženi mogućnosti terorističkih napada, patime i ekoloških katastrofa. (U nekim afričkim i drugim zemljama cjevovodi su česta metakrađe goriva, što ima za posljedicu onečišćenje tla i voda.)

9.3.6. OSTALO

Prilikom ratnih djelovanja korištenjem raznih vrsta prometnih sredstava (kopnenimvozilima, plovilima, zrakoplovima i dr.) može doći do enormnog povećanja onečišćenjazraka, tla, vode i mora, plinovitim, tekućim i krutim štetnim i opasnim tvarima (često iradioaktivnim). Primjeri iz novije povijesti, kada je u Perzijski zaljev u prvom zaljevskomratu ispušteno u nekoliko dana više od jedan milijun tona nafte ili kad je na kopnu goriloviše stotina naftnih bušotina, te veći broj oboljelih kao posljedica kontakta s radioaktivnimstreljivom i bombana kod ratnih djelovanja u svim dijelovima svijeta, upućuju na ozbiljnerazmjere takvih antropogenih djelovanja na O.

Poseban učinak ratnih djelovanja ogleda se na uništenju šuma i drugih zelenih površina (napalm, otrovi i dr.), čime se smanjuje učinak fotosinteze odnosno produkcijakisika s jedne, te mogućnosti apsorbcije CO2 s posljedicom povećanja stakleničkog učinkas druge strane. Najveći dio posljednje spomenutih utjecaja potječe od djelovanjazrakoplovstva.





9.4.

PREGLED VAŽNIJIH KARAKTERISTIKA OBLIKA ONEČIŠĆENJA IOPASNOSTI ZA OKOLIŠ OD PROMETA

9.4.1. KORIŠTENJE NEOBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

U prometu se još uvijek gotovo u cijelosti koriste neobnovljivi izvori energije, tj.tekuća goriva na bazi nafte i prirodni plin7. Današnje procjene govore o zalihama nafte,temeljem postojeće potrošnje za slijedećih 50 godina, a prirodnog plina za 100 do 150godina.

Udio prometa u ukupno korištenoj energiji u stalnom je porastu – u Europskoj jeuniji u razdoblju od 1960. do 1994. taj je udio povećan sa 17 na 31%. Od ukupno

potrošenih tekućih goriva u svijetu, tj. neobnovljivih izvora 65 do 75% se odnosi na potrošnju u prometu. Ukupna potrošnja tekućih goriva u prometu u svijetu izraženaekvivalentom nafte kreće se oko 75% u cestovnom prometu, oko 9% u pomorskom

prometu, 2% u prometu unutrašnjim plovnim putovima, te po oko 7% u zračnom iželjezničkom prometu.

Dakle, prema sadašnjim saznanjima i tendencijama potrošnje neobnovljivih izvoraenergije vrlo skoro se mogu očekivati ozbiljni problemi radi nestašice goriva u prometu,ukoliko se neobnovljivi izvori energije ne nadomjeste s gorivima iz obnovljivih izvora.

9.4.2. UTROŠAK KISIKA IZ ZRAKA

Utrošak zraka kod rada motora odnosno kretanja vozila (i plovila) kod potpunogizgaranja odnosno oksidacije 1. kg goriva iznosi oko 14,7 kg zraka. Na taj način,

primjerice osobni automobil krećući se autocestom brzinom od 130 km/h “potroši” u jednom satu (130 km prevaljenog puta) oko 118 kg zraka odnosno više od 90.000 litarazraka. Obzirom na 21 postotni udio kisika u zraku, potroši se pod g. n. okolnostima neštoviše od 19.000 litara kisika, dakle količina koju prosječna osoba kod uobičajenih aktivnosti(ne tr čanje i sl.) disanjem “potroši” u 7 dana8.

9.4.3. EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA

Najvažnije tvari koje doprinose stakleničkom učinku, koje se emitiraju kao rezultat procesa izgaranja u motorima s unutrašnjim sagorijevanjem su ugljični dioksid (CO2),metan (CH4), didušikov oksid (N2O), klorirani i fluorirani ugljikovodici i ostali plinovi(CFC, HFC, SF6 i dr.), te vodena para.

7

Vidjeti poglavlje 9.2. ovih skripti.8 Prosječni osobni automobil s benzinskim motorom utroši godišnje u procesu izgaranja pogonskog motoraoko dva milijuna litara kisika. Kod teretnih vozila i autobusa taj je iznos nekoliko puta veći – op. aut.





Ugljični dioksid (CO2) bezbojan je i neotrovan plin. Njegov udio u atmosferirezultat je razvoja biosfere tijekom milijuna godina, a neophodan je (kao metabolički plin)u procesu života odnosno disanja biljaka, ljudi i životinja. Zelene biljke i fitoplanktonikoriste ga u procesu primarne biološke produkcije (fotosinteza) uzimajući ga iz zraka i

transformirajući ga u složene organske spojeve. Na globalnoj razini antropogene emisije CO2 doprinose 50 postotnom udjelu povećanja stakleničkog učinka (u RH i 80%)9 - → vidjeti Tab. 9-4.

Promet je u načelu zaslužan za 25 do 30% cjelokupne antropogene emsisije CO2 (URH je taj udio iznad 21%) → vidjeti Tab. 9-7.

Tab. 9-4. Kretanje ukupnih koli č ina emisija najvažnijih stakleni č kih plinova uRepublici Hrvatskoj od 1990. g. do 2006. g.

Plinovi su prikazani u 1.000 t (Gg)

Plin 1990. g. 1995. g. 2000. g. 2004. g. 2006. g.CO2 24.080 17.010 20.110 23.180 26.710CH4 3.390 2.680 2.640 3.070 3.100N2O 4.080 3.200 3.460 3.650 3.590Fluorirani HC i C,HFG-i, PFC-i i SF6 idr.

980 40 20

190 430

Ukupno 32.530 22.930 26.230 30.090 30.830

Izvori: [4], tab. 2.1. i [5], dio II: Sastavnice okoliša, str. 86.

Daleko najveći dio emisije CO2 iz prometa potječe iz cestovnog prometa (u RHviše od 90%) → vidjeti Tab. 9-7. i Tab. 9-8.

Tab. 9-5. Stakleni č ki potencijal odnosno doprinos pojedinih plinova stakleni č komu č inku

PlinStaklenički potencijal

(s tim se brojem množi količina određe-nog plina da bi se dobila ekvivalentna

količina ugljičnog dioksida) CH4 - metan 23N2O - didušikov oksid 296HFC - fluorougljikovodici 120 do 12.000PFC - perflurougljici 8.600 do 10.000SF6 - sumporni heksafluorid 22.200CFC - klorofluorougljici 4.600 do 14.000

Izvor: [6], tab. 4.1.(a), str. 244.

9 Od 1860. g. do danas antropogena je produkcija CO2 povećana s 0,5 do 1 milijarde tona na 36 milijarditona.





Metan (CH4) drugi je po važnosti staklenički plin prema antropogenom doprinosuglobalnom zagrijavanju. Smatra se da doprinosi 21-postotnom udjelu dodatnogstakleničkog učinka.

Emisije metana daleko najvećim dijelom dolaze iz poljoprivrednih djelatnosti – oko

45% (prvenstveno kod uzgoja riže i goveda), te procesa u industriji i kod zbrinjavanjaotpada – oko 53%, a emisije od prometa se kreću oko 1% od ukupnih emisija → vidjetiTab. 9-4.

Metan se sporo razgrađuje u atmosferi (oko 12 godina), a ista količina metana 23 puta više doprinosi učinku staklenika u odnosu na CO2 → vidjeti Tab. 9-5.

Tab. 9-6. Udio glavnih sektora u emisiji stakleni č kih plinova u Republici Hrvatskoj(2003. g.)

Stakleni č ki plinovi prikazani su u 1.000 t (Gg) ekvivalenta uglji č nog dioksida (CO 2 )

Glavni sektor/godina 1990. g. 1995. g. 2000. g. 2004. g. 2006. g.Energetika 22.580 16.400 18.900 22.050 22.500Industrijski procesi 4.610 2.790 3.400 3.660 4.000Korištenje otapala i sl. 80 80 70 140 180Poljoprivreda 4.560 3.190 3.290 3.550 3.510Otpad 400 470 570 700 600Ukupno 32.530 22.930 26.230 30.100 30.830

Izvor: - izrađ eno prema: [4], str. 12 i prema: [5], dio II: Sastavnice okoliša, str. 87.

Tab. 9-7. Ukupne emisije stakleni č kih plinova u Republici Hrvatskoj prema

pojedinim podsektorima u okviru tzv. «energetskog sektora» (2003. g.)

Stakleni č ki plinovi prikazani su u 1.000 t (Gg) ekvivalenta uglji č nog dioksida (CO 2 )

Podsektori djelatnostiKoličine Udio

- izraženu %

Energetska postrojenja (termoelektrane,toplane)

7.900 35,8%

Promet (sve grane) 5.470 24,8%Građev. strojevi i sl. vozila 130 0,6%Kućanstva (94% CO2 i 6% CH4) 2.530 11,5%

Servisi 790 3,6%Građevinska i sl. industrija (goriva i sl.) 3.230 14,6%Fugitivni (nafta, prirodni plin) – emisije koje nastaju pri proizvodnji,transportu, preradi, skladištenju i distribucjifosilnih goriva

(CO2) 700

(CH4) 1.300

3,2%

5,9%

Ukupno 22.050 100,0%

Izvor: - izrađ eno prema: [7], poglavlje 3.3. i 3.4.

Trend emisija iz pojedinih podsektora 2005. g. u odnosu na 1990. g. odnosno narazdoblje neposredno iza te godine:

- energetska postrojenja: u znakovitom porastu

-

promet (sve grane): u znakovitom porastu- industrija građevinskih materijala i sl. industrija: stagnira ili u padu- kućanstva i uslužni sektor: stagnira





Tab. 9-8. Kretanje ukupnih emisija stakleni č kih plinova u Republici Hrvatskoj

prema pojedinim prometnim granama (vrstama) - od 1990. g. do 2003. g.

Stakleni č ki plinovi prikazani su u 1.000 t (Gg) ekvivalenta uglji

č nog dioksida (CO 2 )

1990.g.

1995.g.

Udio1995.- u %

2000. 2003.g.

Udio2003.- u %

Cestovni promet 3.500 3.097 86,0% 4.114 5.131 93,8%Željeznički promet 138 107 3,4% 86 88 1,6%Plovidba: unutrašnji plovniputovi i pomorski tuzemnipromet

134 99 3,3%

86 112 2,1%

Zračni promet 298 89 7,3% 111 139 2,5%Ukupno 4.070 3.391 100,0% 4.532 5.470 100,0%

Izvor: : - izrađ eno prema: [7], poglavlje 3.4.

- zabilježen je ukupan porast emisija u navedenom razdoblju (1990.- 2003. g.) → za+34%

- najveći je porast zabilježen kod cestovnog prometa → +47%- najveće je smanjenje utvr đeno kod zračnog prometa → - 53%- povećan je udio emisija cestovnog prometa u ukupnim emisijama od prometa od 86%

na 94% odnosno relativno za 9%

Tab. 9-9. Emisije stakleni č kih plinova u cestovnom prometu 2005. g. u RH- prema vrstama goriva

Izvor: [8], tab. 6-1.





Klorofluorougljici (CFC), fluorougljikovodici (HFC), perfluorougljici (PFC) idrugi ugljikovodici sudjeluju u ukupnom antropogenom učinku staklenika s udjelom od17% - → vidjeti Tab. 9-4. I Tab. 9-5.

Didušikov monoksid (N2O) toplogradni je neotrovan plin, koji doprinosidodatnom (antoropogenom) zagrijavanju s udjelom od 5%. Kao i kod CH4, emisije N2O iz prometa uvjetovane su načinom izgaranja i tretiranja ispušnih plinova, te ovise o vrstivozila i načinu vožnje.

Emisije N2O iz prometa sudjeluju s udjelom od 5% u ukupnim emisijama N2O uRH (1999. g.). Međutim, taj je udio u stalnom porastu. Naime, kako raste udio benzinskihvozila s katalizatorom smanjuje se udio otrovnih sastojaka ispušnih plinova (ugljikovodika,ugljičnog monoksida, dušičnih oksida i dr.), a povećava se udio N2O. Kod gradskog načinavožnje udio emisija N2O i do 10 je puta veći kod vozila s katalizatorom nego li kod onih

bez njega.

Ozon (O3) bezbojan je plin, jako je oksidacijsko sredstvo koje nadražuje dišne putove, dakle otrovan je, uzrokuje žućenje odnosno klorozu i nekrozu lišća, sudjeluje ustvaranju fotokemijskog smoga i kiselih kiša, a antropogene emisije O3 doprinosedodatnom stakleničkog učinku s udjelom od 3 do 4%.

Antropogena produkcija vodene pare (H2O), čiji je dio također rezultat izgaranjagoriva, sudjelujue u dodatnom stakleničkom učinku s udjelom od 2 do 3%.

9.4.4. EMISIJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI (ŠTETNIH ILI OTROVNIH PLINOVA)

Ugljični monoksid (CO) nastaje uglavnom kao produkt nepotpunog sagorijevanja.Kod motora s unutrašnjim sagorijevanjem naglo raste emisija CO kod prebogate

smjese (višak goriva u odnosu na količinu zraka).Motorna vozila danas su glavni “proizvođači” CO s ukupnim udjelom od 70% i

više u ukupnoj antropogenoj emisiji CO. U RH emisije cestovnog prometa sudjelovale su uukupnim emisijama CO 1990. g. s 50%, a 2003. g. s 40% → vidjeti Tab. 9-11.

Dakako najveći dio emisije CO valja pripisati vozilima na benzinskih pogon, jer suemisije CO kod dieselskih motora praktički zanemarive10. Osobit je utjecaj u emisiji COlakih teretnih vozila na benzinski pogon.

Uporabom suvremenih katalizatora smanjuje se specifična emisija CO u prosjekuza 3 puta. Međutim, za hladnih dana (hladna paljenja motora, vožnja u gradskim uvjetima)mogu se povećati emisije vozila s katalizatorima u odnosu na njihove uobičajene emisije ido 180%11.

(Ispušteni CO u zrak vrlo brzo transformira, ali u neposrednoj blizini vozila,ukoliko se vozilo ne kreće, a motor radi, npr. u garaži ili sl. može uzrokovati teške

10 Kod klasičnih motora (bez katalizatora, prečistača i modifikacija motora) udio emisije CO u ispušnim

plinovima benzinskih motora iznosi od 0,25 do 10%, a kod dieselskih od 0,0005 do 0,5% - prema: [9], str.24.11 Prema: [10], str. 119.





Tab. 9-11. Emisije glavnih oneč išć ivač a zraka (otrovne i štetne tvari) u RepubliciHrvatskoj u 1990. i 2004. g. – ukupno i od cestovnog prometa

Plinovi su prikazani u 1.000 t (odnosno: Mg)

Emisija/godina 1990. g. Udiocest.prometau %

2004. g. Udioprometau %

Trend: ukupneemisije: 2004. g. uodnosu na 1990. g.

SO2 ukupno 170,00 60,00 - 65%SO2 od cestovnog

prometa 4,40 2,6% 7,30

12% + 66%

NOx ukupno

NOx od cestovnogprometa

85,00

32,3 38,0%

69,0

27,55

40,0%

-19%

-15%

NMVOC ukupno

NMVOC od cestovnog

prometa

115,00

40,00 35,0%

92,00

19,00

21,0%

-20%

-52%CO ukupno

CO od cestovnogprometa

503,00

251,00 50,0%

311,00

124,40

40,0%

-38%

-51%TSP ukupno

TSP od cestovnogprometa

0,021

0,0018 8,6%

0,015

0,0029

19,4%

-31%

+56%NH3 ukupno

NH3 od cestovnogprometa

47,00

zanemariv

44,00

zanemariv

-6%(udio NH3

emisija odpoljoprivrede: 91%)

PM <2,5μm ukupno PM <2,5μm od cestov-

nog prometa

9,80

zanemariv

6,70

zanemariv

-32%

PM <10μm ukupno PM <10μm od cestov-

nog prometa

12,45

0,373 3,0%

8,5

0,620

7,3%

-31%

+67%

Hg ukupno

Hg od cestovnogprometa

0,0013

zanemariv

0,00072

zanemariv

-45%

Pb ukupno

Pb od cestovnogprometa

0,43

0,42 98,0%

0,016

0,011

90,0%

-2.600%

-3.625%Cu ukupnoCu od cestovnog

prometa

0,0088

0,0058 66,0%

0,011

0,009

82,0%

+27%

+58%Zn ukupnoZn od cestovnog

prometa

0,042

0,024 58,0%

0,051

0,043

84,0%

+22%

+77%

OznakeSO2: sumporni dioksid; NOx: dušični oksidi; NMVOC: lako hlapljivi organski spojevi koji nesadrže metan; CO: ugljični monoksid; TSP: ukupno suspendirane čestice; NH3: amonijak;PM <2,5μm: čestice manje od 2,5 mikrona; PM <10μm: čestice manje od 10 mikrona; Hg:živa, Pb: olovo, Cu: bakar i Zn: zink.

Izvor: - izrađ eno prema: [13], str. 411-412. i prema: [11], poglavlja 5., 6. i 8.





SO2 je najvećim dijelom produkt izgaranja fosilnih goriva (mazuta, ugljena i sl.)kod proizvodnje električne i toplinske energije (općenito oko 60%, a u RH oko 52%), teindustrijskih procesa i tretiranja otapala (općenito oko 25%, a u RH više od 30%).

Promet sudjeluje u ukupnim emisijama SO2 sa 7 do 8%.

Emisije cestovnog prometa sudjeluju općenito s udjelom od 5%. U RH je predmetni udio 1990. g. iznosio oko 2,6%, a u 2004., g. oko 12% (ne računajući udio pomorskog prometa) → vidjeti Tab. 9-11.

Emisije SO2 praktički ovise o sadržaju sumpora u pogonskom gorivu. Obzirom dasu do pred nekoliko godina korištena diesel goriva sadržavala bitno veće količine sumporaod benzinskih goriva (tj. oko 0,2% naspram 0,013%), specifične emisije SO2 kod izgaranja1 kg diesel goriva iznosile su oko 4 g SO2, a kod benzinskih 0,26 g SO2

14.Glede specifične potrošnje goriva i tehnologije motora, teretna vozila enormno

doprinose emisiji SO2. Najviše SO2 ispušta se izvan naselja, gdje je uporaba dieselskog goriva veća.

Dušični oksidi (NOx), od kojih je glavni nositelj otrovnosti dušični dioksid (NO2), smeđi je plin, koji na čovječ ji organizam djeluje slično kao SO2, izazivajući zapaljenježdrijela, dušnika i bronhija, uz pojavu glavobolje i kašlja. Osobito je opasan u kombinacijis CO, pri čemu i kod relativno male koncentracije može izazvati ugrozu životnih funkcijačovjeka. Na drveće djeluje slično kao SO2 samo sa smanjenim intenzitetom.

U atmosferi utječe na stvaranje troposferskog ozona (razgradnja u NO, te slijednareakcija O s O2 u O3), koji doprinosi učinku staklenika.

U vlažnoj atmosferi pod utjecajima sunčeva svjetla može reagirati s drugih tvarimastvarajući nove plinove sa sadržajima dušične i dušikaste kiseline, koje su jedan odznakovitijih uzroka kiselih kiša.

Osim energetskih postrojenja (oko 16%), industrije i proizvodnih procesa (oko12%), pokretnih izvora odnosno uglavnom građevinskih strojeva (do 25%), najveći uzrokemisiji NOx jest promet s udjelom od 38 do 42%15 → vidjeti Tab. 9-10. i Tab. 9-11.

NOx nastaje kod svih motora s unutrašnjim sagorijevanjem prilikom visokihtemperatura, osobito kod motora koji rade s pretičkom zraka (višak zraka odnosnosiromašna smjesa), a što je karakteristično za motore koji koriste dieselsko gorivo.

Stoga je smanjenje emisija NOx jednostavnije kod benzinskih motora, kod kojih seodgovarajućim katalizatorom postiže dodatna oksidacija dušikovih oksida odnosno njihovorazlaganje na dušik, ugljični dioksid i vodenu paru. Kod izvangradskog prometa smanjujese učinkovitost katalizatora, radi kraćeg zadržavanja ispušnih plinova u katalizatoru.

Ugljikovodici (CxHy) koji se emitiraju iz cestovnih vozila predstavljaju veomaširok spektar vrlo različitih plinova, od kojih su poneki izuzetno otrovni. Međutim,uglavnom je riječ o lako hlapivim organskim spojevima koji ne sadrže metan, a nazivaju se

još “VOC” odnosno “NMVOC” (lako hlapljivi nemetanski ugljikovodici).

14 Prema: [10], str. 120.15 Prema: [3], poglavlje 7.5. osobna vozila u RH emitiraju 54% NOx, a teretna vozila 31%.





Vozila s dieselskim motorom u pravilu emitiraju znatno manje količine CxHy odvozila s benzinskim motorom, pa čak i tada kada benzinski radi s katalizatorom. Međutim,za benzinski su motor karakteristične emisije niskomolekularnih CxHy, a za dieselski motorvisokomolekularnih CxHy odnosno policiklički aromatski udljikovodici zvani “PAU”, koji

su karakteristični po vrlo neugodnom mirisu i povećanoj otrovnosti.Pare ugljikovodika, ovisno o sastavu, više ili manje djeluju na središnji živčanisustav i imaju narkotičko djelovanje. Uglavnom u organizam prodiru putem disanja. Nekiod ugljikovodika su izrazito otrovni. Primjerice benzen, koji je po prirodi jednostavniaromatski ugljikovodik, koji se u benzinskom gorivu nalazi u koncentraciji oko 2,5 vol%16,(pa stoga do 90% emisija benzena potječe iz cestovnog prometa), može kod izloženostivelikim koncentracijama uzrokovati rak krvi, kostiju, tumor slezene, jetra, bubrega i dr.

Udio emisije iz prometa u ukupnim emisijama CxHy posljednjih se desetljećasmanjuje korištenjem katalizatora i raznih prilagodbi - osobito kod dieselskih motora. Dok

je u RH 1990. g. taj udio iznosio 35% (40.000 t), 2004. g. on je bio samo još 21% (19.000

t)17.Više od ¾ udjela emisija CxHy od prometa ispusti se u urbanom okolišu, jer su

specifične emisije ugljikovodika veće u urbanom načinu vožnje. Veće emisije u urbanom prometu posljedica su malih prosječnih brzina te čestih ubrzanja i usporenja vozila i“hladnog” pokretanja motora. Kod hladnih (nezagrijanih) motora potrebna je bogatijasmjesa, izgaranje goriva je nepotpunije, te je porast emisija ugljikovodika u odnosu naemisije kod zagrijanog motora znatan (oko 40%)18. Osobit je pak porast emisije CxHy kodvozila s katalizatorom pod g. n. okolnostima, gdje ta emisija u odnosu na emisiju kodzagrijanog motora može iznositi od 40 do 250%19.

Važan dio emisija CxHy potječe od različitih ishlapljivanja goriva, te taj dio uukupnim emisijama iznosi oko 30%. Izvori tih emisija su vozila na benzinski pogon imanipulacija odnosno rukovanja s benzinom. Naime, dieselsko gorivo kao viši destilat,ima niži parni tlak te su njegove emisije, kao rezultat ishlapljivanja, zanemarive.Ishlapljivanja najčešće nastaju kod klasičnih motora s rasplinjačem, nakon zaustavljanjavozila, kod vožnje pri relativno visokim brzinama (visoka temperatura motora),

prozračivanjem spremnika za gorivo i sl. Veliki dio emisija od ishlapljivanja potječe odutovara/istovara, prijevoza odnosno distribucije benzinskih goriva, te njihova čuvanja ikorištenja na benzinskim crpkama.

Na koncu valja dodati da su dvotaktni motori, obzirom na svoju malu zastupljenostu voznom parku, relativno veliki onečišćivač glede CxHy i stoga su jedini polutant kod

kojeg se emisije motocikala i mopeda usporedive s drugim kategorijama vozila.Udio emisija CxHy iz prometa u ukupnim emisijama ugljikovodika smanjen je u RHod 1990. g. do 2004. g. s 35% na 21% → vidjeti Tab. 9-11. (NMVOC).

Amonijak (NH3) se, kao produkt izgaranja goriva u klasičnim motorima sunutarnjim sagorijevanjem, emitira tek u neznatnim količinama. Međutim, korištenjemtrostupanjskih katalizatora kod benzinskih vozila dolazi do bitnog povećanja tih emisija.Stoga benzinska vozila s katalizatorom zasad možemo smatrati jedinim emitantom

16 Prema: [9], str. 27.17

Prema: [13],str. 411-412. i prema: [11], poglavlja 5., 6. i 8.18 Prema: [10], 118-119.19 Prema: Ibid.





amnonijaka u prometu, a udio prometa u ukupnim emisijama NH3 iznosi nešto više od 1%→ vidjeti Tab. 9-10.

Čestice (čađa, dim, prašina, engl.: particulate mater odnosno PM) rezultat su

uglavnom emisija pri radu dieselskih motora. Pri tom cestovna teretna vozila emitirajudvije, a osobna vozila jednu trećinu tih emisija. Emisije dobrim dijelom ovise o kvalitetidieselskih goriva, tako da primjerice povećane emisije čađe (čestice ugljika) nastaju kodgoriva s visokim odnosnom ugljika i vodika, redovito prilikom nepotpunog mješanjagoriva i zraka i kod viših temperatura.

Ugljikovi spojevi sadržani u česticama nisu toliko štetni sami po sebi, već stoga štona sebe vežu druge toksične tvari, osobito dušične i sumporne okside, te kancerogeneugljikovodike, te prodirući putem dišnog sustava u organizam čovjeka izazivaju upale ikancerogene učinke20.

Udio čestica od emisija cestovnih vozila u RH porastao je u ukupnim emisijamačestica u razdoblju od 1990. g. do 2004. od 3,0% odnosno 8,6% na 7,3% odnosno 19,4%

→ vidjeti Tab. 9-11.

Ostale suspendirane čestice nastaju trošenjem obloga kočnica, te pneumatikaodnosno površinskih dijelova kolničkog zastora → vidjeti Tab. 9-10. (TSP), a onečišćenjazraka česticama dodatno nastaju suspendiranjem prašine s kolničkih površina, što jeosobito izražen problem u gradovima.

Emisije olova, drugih – osobito teških kovina i njihovih spojeva iz prometa donedavno su slovile kao jedan od najvažnijih onečišćivača O.

Olovo i drugi teški metali u povećanim koncentracijama uzrokuju smetnje ufunkcioniranju metabolizma, te mogu djelovati mutageno i kancerogeno. Najznačajnije suemisije iz prometa olovnih, bakrenih i spojeva cinka, koje u gravitacijskom područ ju cesteiskazuju veće koncentracije nego na ostalim područ jima.

Udio emisije olova, putem olovnih spojeva emitiranih iz benzinskih vozila (radidodavanja olovnog tetraetila), od cestovnog prometa u RH u ukupnim predmetnimemisijama pao je od 98% na 90% u razdoblju od 1990. do 2004. g. → vidjeti Tab. 9-11. Uistom je razdoblju smanjena ukupna emisija iz prometa (u apsolutnom iznosu) s 420 t na11 tona → vidjeti Tab. 9-10. Razlog tome je korištenje “bezolovnog” benzina, kao jedinomogućeg goriva kod benzinskih vozila s katalizatorima.

U istom razdoblju povećane su emisije bakra i cinka od prometa u ukupnim predmetnim emisijama: u relativnom odnosu od 66% na 82% (bakar) odnosno od 58% na

84% (cink), a u apsolutnom iznosu za 55% (bakar) odnosno 79% (cink) → vidjeti Tab. 9-11.

20

Europska komisija upozorila je da je jedna od posljedica emisije lebdećih čestica (PM <2,5μm i PM<10μm) skraćivanje životnog vijeka u prosjeku za 6 mjeseci, a u posebno zagađenim europskim područ jimata se brojka penje i do 36 mjeseci – prema: [14].





9.4.5. UTJECAJ PROMETA NA PROSTOR I NJEGOVE KOMPONENTE

Neposredni utjecaji izgradnje prometne infrastrukture na prostor iznijeti su u

poglavlju 9.3, a dadu se svrstati u tri skupine, kako slijedi:- zauzimanje površina (poljoprivrednih, urbanih i drugih),- presijecanje i fragmetacija (usitnjavanje) površina (poljoprivrednih, životnih

prostora biljaka i životinja i smetanje ili onemogućavanje periodičkih migracijaživotinja),

- negativni utjecaji na gradsku oblikovnu supstancu i vangradski pejsaž.

Prema Izvješću o stanju okoliša u RH21 neposredne površine koje su namijenjene prometnoj infrastrukturi zauzimaju oko 1,3% ukupne površine RH. Pri tom je najveći udio površina cesta – oko 60%, željeznica oko 14%, lučkih površina kod pomorskog prometaoko 22%, te površina zračnih luka i pristaništa – oko 4%.

Kod gore navedene bilance nisu uključene površine nerazvrstanih cesta, cestovnihčvorišta, te površine koje se smatraju zaštitnim pojasevima u okviru cestovnih koridora,

površine cestovnih zemljišta na kojima su izgrađeni objekti u funkciji ceste i dr. Stogavalja računati da je udio cestovnih u ukupnim prometnim površinama znatno veći od60%22.

Osim toga, računa se da ukupne prometne površine, za kretanje i mirovanjeodnosno parkiranje (ceste, javni promet) te manipulaciju (prometni terminali i sl.), ugradovima zauzimaju od 20 do 50% ukupne gradske površine23.

Čvorišta cesta visokog učinka odnosno autocesta zauzimaju, ovisno o vrstičovorišta, od 2 do 30 ha površine. Jedan kilometar autoceste s po dva prometna traka zasvaki smjer vožnje zauzima zajedno s bočnim zaštitnim prostorima oko 5 ha prostora.

Glede gradskog prijevoza putnik u osobnom automobilu zauzima 15 do 30 putaviše prometne površine nego li vozeći se sredstvima javnog gradskog prometa.

Prometnice sjeckaju pojedine vegetativne cjeline na manje dijelove, pri čemuzemljište (poljoprivredno24, šumsko i ostalo) gubi kontinuitet, identitet i ekološku kvalitetu(narušavanje ekoloških sustava), te postaje sve više izvrgnuto djelovanju čovjeka injegovih djelatnosti.

Prema Izvješću o stanju prirode RH25 proizlazi da je 50% populacije vukova podutjecajem izgradnje prometnica, te iako je posljednjih godina zabilježeno 80% stradavanja

medvjeda pri prijelazu preko željezničkih pruga

26

, sva su češća stradavanja vukova i risovana autocestama (uglavnom radi neadekvatne žičane ograde).

Nove gradske prometnice, osobito ceste, radi već gusto izgrađene gradske strukture,nerijetko se grade na vijaduktima iznad tla, umanjujući kvalitetu gradskog pejsaža s jedne,

21 [5], dio I: Sektorski pristisci, poglavlje 1.1.1.22 Op. aut.23 Prema: [9], str. 113.24 U svijetu se godišnje oko 20 milijuna hektara obradivog tla prenamjeni za izgradnju prometnica – prema:[15], str. 1.25 Vidjeti: [16], str. 106-108.26

Na željezničkoj pruzi na relaciji od Zlobina do Melnica (oko 15 km) u u razdoblju od 1995. do 2006. g.stradalo je 17 medvjeda – prema: [17], str. 79.





te neposredno utječući na stanare i zaposlenike u okolnim zgradama (buka, ispušni plinovi,vizualne smetnje i dr.).

Radi potreba za ostvarenjem većih prosječnih brzina i ujednačenijih prometnih

tokova suvremene se prometnice izvan gradova grade, u usporedbi s ranijim rješenjima, smalim uzdužnim nagibima i velikim polumjerima krivina, što iziskuje gradnju mnogihobjekata (visokih nasipa i usjeka, vijadukata, nadvožnjaka i podvožnjaka), odnosnoogromne zahvate u prostor u njegovu supstancu, što u sveukupnosti izrazito umanjujekvalitetu pejsaža.

9.4.6. OTPAD OD PROMETA

U načelu možemo razlikovati27:

a) otpad koji nastaje u procesu proizvodnje vozila i plovila (automobili, teretnacestovna vozila, zrakoplovi, brodovi, tegljači, željeznička vozila i dr.),

b) otpad koji nastaje korištenjem vozila i plovila (u neposrednom transportnom procesu, kod servisiranja vozila i sl.),

c) otpad od otpadnih vozila i plovila.

Ad a)Glede te vrste otpada proizvođači su dužni postupiti sukadno zakonima i propisima,

te predati otpad transfer stanicama, reciklažnim dvorištima odnosno centrima za trajno

zbrinjavanje otpada prema vrstama otpada, a toksični i drugi opasni otpad otpremiti na zato odgovarajuća odlagališta28.

Ad b)Udio ovog otpada nije zanemariv (otpadna ulja, akumulatori, gorivo, rezervni

dijelovi vozila i plovila, katalizatori i dr.), te ga valja na odgovarajuće propisane načinesortirati i uputiti na termičku obradu ili materijalno oporabiti na način da se dobiju novi

proizvodi, kako ne bi negativno utjecao na sve sastavnice okoliša (tlo, zrak, vodu odnosnomore, te životinjske i biljne organizme).

Naime, otpadna ulja iz otpadnih vozila i plovila vrlo su opasan onečišćivač okoliša,te se nikako ne bi smjela ispustiti neposredno u sastavnice okoliša (tlo, voda, more), niti u

kanalizacijske sustave s kojima opet dolaze u vodne i morske recipijente, znajući damilijunti dio koncentracije tih ulja čini vodu neupotrebljivom za piće, te da ulja moguvizualno onečistiti znatne površine mora i obale, ali i ugroziti oblike života u i na moru(osobito stradaju ptice).

Posebno su za morski okoliš opasne situacije koje nastaju kod havarije brodova ineposrednog ispuštanja opasnih tereta (nafte i njenih derivata i sl.), vlastitog goriva, tenaknadnih ispuštanja od potonulih olupina brodova.

27 Prema službenim statističkim podacima RH u 2000. g. od 6,4 milijuna tona “proizvedenog” otpada na

promet je “otpadalo” oko 36% - prema: [13], str. 413.28 U RH nema odgovarajućeg odlagališta za većinu opasnih vrsta otpada, te se on otprema u inozemstvo - op.aut.





Adc)Otpadno vozilo je vozilo koje radi oštećenja, dotrajalosti ili drugih uzroka

posjednik odbacuje ili ga namjerava odbaciti.Računa se da broj otpadnih vozila koji nastaje na godišnjoj razini u RH iznosi od

70.000 do 80.00029

(u Njemačkoj je to primjerice tri milijuna vozila). Procjenjuje se daudio vozila u ukupnom metalnom otpadu u RH iznosi oko 75% odnosno oko 65.000 do75.000 t godišnje30. Osim metala (uglavnom željeza), otpad cestovnih vozila sadrži skupinerazličitih materijala, od kojih se većina dade ponovo iskoristiti → vidjeti Sl. 9.-1. Npr.suvremeni osobni automobil sadrži ukupno 40 raznih umjetnih masa, koje čine 7%volumena vozila, a koji se najvećim dijelom, nakon recikliranja, dadu ponovo koristiti31.

Sl. 9-1. Glavne skupine materijala kod otpadnog osobnog vozila

Izvor: [9], str. 140.

Količina otpadnih guma od vozila u RH procjenjuje se na 50.000 t32 (u svijetu oko21 kg po stanovniku). Obzirom na ogrijevnu vrijednost gume, koja je ravna ili viša odogrijevne vrijednosti ugljena, otpadne se gume pod određenim okolnostima dadu koristiti

29 Prema: [18], poglav. 2.3.7.30

Ibid.31 Prema: [9], str. 144.32 Prema: [19], poglav. 4.6.11.





za proizvodnju toplinske energije (npr. redovito se koristi kod proizvodne cementa, anastali pepeo ugrađuje se u cement33). Otpadne se gume suvremenim postupcima mogureciklirati, te nakon toga koristiti za različite namjene34.

Otpadni akumulatori (sumporna i druge kiseline, olovo i druge štetne tvari) potječu iz raznih vrsta cestovnih vozila, željezničkih lokomotiva, plovila, zrakoplova, poljoprivrednih i građevinskih strojeva i drugih djelatnosti. Procjenjuje se da u RHgodišnje nastaje oko 20.000 tona otpadnih akumulatora, od čega se namjenski (odvojeno)skupi samo oko 1/3, tj. 6.000 t35.

Sl. 9-2. Pojednostavljena shema postupka razgradnje i iskorištenjaotpadnog cestovnog vozila

Izvor: [9], str. 146.

33 U tvornici cementa Koromačno (u Istri) koristi se kao gorivo i 20 t guma dnevno – prema: [19], pogl.4.6.11.34

U prometu se najčešće koriste kao dodatak za izradu novih guma za cestovna motorna vozila, te za izraduumjetnih izbočina i uzdignutih ploha odnosno središnjeg otoka kod malih kružnih raskršća.35 Prema: [18], poglavlje 2.3.13.





Pod otpadnim uljima, a u svezi prometa podrazumijevaju se otpadna ulja i

otpadna maziva. Ne postoje točni podaci o njihovih količinama, osim što je zadnjih godinakonstantiran porast njihove potrošnje. Procjenjene količine mazivih ulja, koja se stavljaju

na tržište RH iznose od 35.000 do 40.000 t godišnje36

.

Glede okoliša iznimno je važno već u prvoj fazi, npr. porezima, stimulacijama,odgovarajućom edukacijom i sl. osigurati pristupačnost organiziranog prikupljanjaotpadnih ulja u lukama, lučicama, automobilskim radionicama, ložištima i drugimmjestima, odakle će se distribuirati prema ovlaštenim sakupljačima otpada i za to dobitiodgovarajuća naknada.

Nema odgovarajućih podataka o otpadu glede željezničkog, pomorskog i zračnog prometa, ali je očigledno da je obzirom na predmetne količine prometnih sredstava, tekorištena ulja i maziva taj dio otpada znatan.

Dodatno valja istaknuti toksičnost otpadnih drvenih željezničkih pragova(herbicidi, ulja, maziva), kao i kaljužnih voda iz brodova, koje se još uvijek najvećimdijelom ispuštaju u morski recipijent. Pri tom najveće štete za okoliš nastaju kod ispuštanjau priobalnim dijelovima mora (male dubine), gdje je morski biljni i životinjski svijetnajbogatiji, te su topogledno nužne mjere kontrole i primjena rigoroznih kazni za

prekršitelje.

9.4.7. BUKA

Buka je dokazana komponenta opterećenja okoliša, a osobito utječe na ljudeizazivajući zdravstvene probleme, psihološke te gospodarske utjecaje.

Pojedine vrste prometa različito doprinose predmetnom opterećenju okoliša.Pri to se ističe cestovni promet, kome se može pripisati od 70% do 85% svih

negativnih utjecaja buke.Glede svih g. n. utjecaja upućujemo na poglavlje 2.4. ovog udžbenika.

9.4.8. BALASTNE VODE U POMORSKOM PROMETU

Radi omogućavanja plovidbe odnosno stabilnosti broda komercijalnim brzinama(osobito na otvorenom moru) prazni i poluprazni brodovi (tj. u slučaju kada ne prevozeteret) moraju na pogodan način utovariti odgovarajuću količinu morske vode. Većinasuvremenih brodova ima posebne tankove za balastne vode, dok stariji brodovi utovarujumorsku vodu kao balast i u svoje tovarne prostore.

U ovisnosti o veličini plovila, brodovi kao balast uzimaju od nekoliko tisuća doviše od 100.000 t morske vode. S tim balastom uzimaju se i lokalni životni oblici, koji sukarakteristični za lokalne ekološke sustave. Ti oblici života često prežive na brodu, sve do

procesa ispuštanja balastnih voda na nekom drugom dijelu svijeta, pri čemu se stranim

36 Prema: [19], pogl. 4.6.2.





organizmima opterećuju lokalni ekološki sustavi. Pri tom su osobito opasni tzv. “invazivniorganizmi”, kojima se lokalni oblici života ne mogu oduprijeti (ne postoji prirodnineprijatelj, odnosno nedostaje karika u hranidbenom lancu), te se slijedno bitno smanjuje

biološka raznolikost.

Na taj način već su pojedini dijelovi ili cijela mora bitno ugroženi. Npr. Crno moreradi rebraša (Mnemiopsio leidyi), opasnog grabežljivca koji napada zooplankton, riblja

jajašca i mlađ riba, što je desetkovalo veličine ulova male plave ribe. U Velikim jezerima(SAD, Kanada – nakon otvaranja kanala sv. Lovrijenca), a samo u razdoblju od 1959. do1966. identificirano je više od 130 stranih vrsta37, od kojih je najveće štete nanosi zebrastadagnja. Tasmanijsko more ugroženo je radi sjevernopacifičke morske trave isjevernoameričke morske zvijezde. Dijelovi Jadranskog mora ugroženi su radi nastavanjatropske mutirane alge Caulerpa taxifolia, alge Caulerpa racemosa i dr.

Osim invazivnih vrsta, zabilježen je prijenos balastnim vodama i različitih vrstaštetnih (otrovnih) mikroorganizama odnosno određenih bakcila, npr. bakcila kolere i dr.

Procjenjuje se da Jadranskim morem godišnje prođe 5.000 većih tankera koji prevezu oko 70 milijuna tona nafte. Pri tom se u Jadran istovari oko 9,5 milijuna tona balasta, a u hrvatski dio Jadrana (teritorijalno more i unutrašnje morske vode) oko 2,5milijuna tona balastnih morskih voda.

Osim smanjenja bioraznolikosti, ispuštanje balastnih voda može imati znakovitineposredan gospodarski utjecaj: na ribarstvo, na turizam, na troškove industrijskih procesa(problemi s crpilištima vode za industriju u Velikim jezerima – SAD – radi obrastanjaškoljkaša), te na ljudsko zdravlje (bakcili, znakovito povećanje toksičnosti školjkaša i dr.).

Daljnji problem balastnih voda ogleda se u mogućim posljedicama za morskiokoliš, radi korištenja različitih anorganskih kemikalija, kojima se ispiru balastni tankovi iev. teretni prostori broda, te sredstava za zaštitu od hr đe balastnih i drugih prostora.

Za zaštitu površina trupa plovila koje su u neposrednom dodiru s morem koriste serazličita antikorozivna sredstva kao i sredstva za sprječavanje zaraštavanja morskihorganizama na trupu broda (osobito organizama koji rastom stvaraju karstificiranestrukture, povećavaju otpor plovidbi i smanjuju brzinu brodova). Ta se sredstva, popularnozvana “koper”, djelovanjem mora odnosno morskih organizama broda postepeno otapaju umoru, a otopljene kemikalije nanose znatnu štetu morskom okolišu, osobito u plitkim

morima.

37 Prema: [20], str. 2.





9.4.9. PRIJEVOZ OPASNIH TVARI

9.4.9.1. Opć enito

Prijevoz i pretovar opasnih tvari predstavlja ogromnu potencijalnu opasnost za svesastavnice O: zrak, tlo, more, životinjske i biljne vrste, ali osobito ugrožava izvore odnosnozalihe pitke vode.

Prevrtanje samo jedne autocisterne u blizini crpilišta vode uz posljedicu istjecanjanafte na cesti koja nema zatvoren sustav odvodnje, može, ukoliko se ne dogodi

pravovremena i odgovarajuća sanacija, poprimiti karakter dugogodišnjeg zagađenjacrpilišta na način da to crpilište više nije iskoristivo kao izvor pitke vode.

S druge strane, havarije brodova za prijevoz nafte (i njenih derivata) na moru(nasukavanje, sudari i dr.), koje su posljednjih 40 godina obilježile plovidbu morem,uzrokovale su gdjegdje nepopravljive štete morskom okolišu, turizmu, ribarstvu i drugimgospodarskim granama na obalama mora.

Primjerice, nasukavanjem broda Exxon Valdez 1989. g. na Aljasci izlilo se u more“samo” oko 38.000 tona nafte s posljedicom uginuća 400.000 ptica, 5.000 morskih vidri,300 tuljana i mnogih drugih životinja, a uništeni su i dijelovi morske flore. Tvrtka Exxon

platila je predmetnu globu od 100 milijuna dolara, te uplatila daljnjih 900 milijuna dolaraza čišćenje obale38, međutim godinama nakon nesreće i dalje su ugibale ptice i vidre, aneke su se ptice i druge životinje prestale razmnožavati.

Slične posljedice imala je havarija broda Amoco Cadiz 1978. g. kod obale Bretanje(Francuska), kojom prilikom je ispušten teret od 227.000 t nafte u more s posljedicomdotad najvećeg pomora morske faune.

Radi istjecanja nafte (12.000 do 25.000 t) prilikom havarije broda Erika 1999. g.kod obale Bretanje, tvrtka Total, presudom u građanskoj parnici (siječanj, 2008. g.), moraisplatiti žrtvama onečićenja i udrugama koje su čistile morsku obalu iznos od 192 milijunaEura.

9.4.9.2. Situacija u Republici Hrvatskoj

Godišnje se hrvatskim morem39 i kopnenim prometom na tlu Hrvatske transportiraoko 26 do 30 milijuna tona opasnih tvari40. Od toga se pomorskim prometom preveze(utovari i istovari u hrvatskim lukama) oko 40%, cjevovodnim prometom oko 38%,cestovnim 14%, željezničkim 7% i riječnim prometom oko 1%41. U strukturi tereta

prevladavaju zapaljive tekuće tvari odnosno nafta i naftni derivati s udjelom većim od ¾. Negativni aspekt glede okoliša leži u činjenici da se od 2000. g. do danas stalno

povećava udio cestovnog prijevoza opasnih tvari, a smanjuje udio prijevoza željeznicom,

38 Prema nekim izvorima predmetni troškovi kompanije Exxon iznosili su i preko dvije milijarde dolara – op.aut.39 Uz pretovar u hrvatskim lukama – op. aut.40 Prema: [5], dio I: Sektorski pritisci, poglav. 7.1.4., a prema službenim statisti čkim podacima RH u

razdoblju od 1998. do 2000. g. povećan je broj “nesreća u okolišu” kod prijevoza opasnih tvari za dvostruko – prema: [13], str. 412.41 Ibid.





znajući da je prijevoz željeznicom mnogostruko sigurniji42. Nije stoga neobično da je brojnesreća pri prijevozu opasnim tvari sa štetama za okoliš (akcidenti) porastao od 1998. do2006. g. za tri puta43. Obzirom na gore navedene okolnosti dobro je da se otrovne tvariodnosno otrovi još uvijek daleko najveći dijelom još uvijek prevoze željeznicom44.

Obzirom na vrstu prometa u odnosu na teritorij RH, najveći je udio prevezene robe uunutrašnjem cestovnom prometu - oko 90% od ukupnog prijevoza opasnih tereta, dok je tajudio kod željeznice oko 40%45.

Hrvatskim dijelom Jadrana prema naftnim terminalima kraj Trsta i Venecijegodišnje prođe oko 5.000 tankera, od kojih barem 600 nosivosti veće od 100.000 tona. URiječki zaljev (uglavnom Omišalj) uplovi oko 70 velikih tankera godišnje.

Do 2000. g. na nekim su dijelovima Jadrana tankeri prolazili na udaljenosti od 3 do5 nautičkih milja (Nm) od obale (zapadna obala Istre i dr.)46 i predstavljali veliku ugrozuokolišu i turizmu. Obzirom da se prema svjetskoj statistici na 1.000 tankera dogodi jednahavarija, očigledna je velika opasnost koja okolišu i turizmu prijeti od tih “plovećih

bombi”. Srećom do sada kod nas nije bilo havarija s većim posljedicama47.

Prema Izvješću o stanju okoliša u RH u razdoblju od 1998. do 2004. g. zabilježeno je 516 onečišćenja mora i obale, od toga 206 iz nepoznatih izvora, 185 onečišćenja s kopnai 125 onečišćenja s brodova. Onečišćenja su većinom sanirana sukladno planovimaintervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskog mora → vidjeti poglavlje 6.2.2. ovihskripti.

Za sve ostale podatke u svezi prijevoza i rukovanja opasnim tvarima upućujemo na poglavlje 6.3. ovih skripti.

42 Podaci različitih izvora u svezi udjela u prijevozu opasnih tvari u RH veoma se razlikuju. Tako je prema:[13], str. 410-411., 2000. g. u RH prevezeno oko 20 milijuna opasnih tvari, a od toga čak više od 25%željeznicom (cestom oko 4%).43 Prema: [5], dio I: Sektorski pritisci, poglav. 7.1.4.44 Prema: [13], str. 410-411.45 Ibid.; ostali se udjeli odnose na uvoz, izvoz i transit op. aut.46 Hrvatska je početkom ovog desetljeća rute tih brodova zakonski “izgurala” na udaljenost od 11 Nm odobale.47 U razdoblju od nekoliko mjeseci kod nas su zabilježene havarije triju brodova:

- egipatski brod “Serine” sa 120 t nafte, ploveći komercijalnom brzinom, nasukao se na obalu otoka Unija,

-

turski brod “Capadocia” udario je, pri velikoj brzini, u vanjski dio lukobrana riječke luke,- turski brod “Und Adryatic” s dijelom tereta opasnog otpada (sumpor i dr.) zapalio se (06. 02. 2008.) tedobrim dijelom izgorio na udaljenosti 13 Nm od Rovinja (u područ ju ZERP-a RH) – op. aut.





Literatura uz poglavlje 9.

– prema pozivnim bilješkama

[1] “Energija u Republici Hrvatskoj”, godišnji energetski pregled, 2006. – Zagreb:Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, prosinac, 2007.

[2] “Projekcije neposredne energetske potrošnje u Republici Hrvatskoj, osnovni

scenarij”. – Zagreb: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, 29. svibnja2008.

[3] “Plan zaštite i poboljšanja zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do

2011. g”. – Zagreb: Vlada Republike Hrvatske, 2008. (NN 61/08).

[4] “Prijedlog plana raspodjele emisijskih kvota stakleni č kih plinova u Republici

Hrvatskoj za razdoblje od 2010. do 2012. g.” – Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, rujan, 2008.

[5] “Izvješ ć e o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj – konač ni nacrt” . – Zagreb:Agencija za zaštitu okoliša Republike Hrvatske, ožujak, 2007.

[6] «Climate Change 2001.: Working Group 1: The Scientific Basis». – Inter-govermental Panel on Climate Change, UNEP, Assessment Report.

- na internet adresi: www.ippc.ch/ippcreports, od 29. 10. 2009.[7] “Tehno-ekonomske smjernice za izradu sektorskih programa za smanjivanje

emisija stakleni č kih plinova – Energetika – nacrt” . – Zagreb: Ekonoerg, svibanj,2006.

[8] Kurevija, T.“Politika, napredak i mjere smanjenja emisije CO2 iz cestovnog prometnog sektora

u Europskoj uniji”. - Plin, god. VII(2007), br. 4., str. 30-38.

[9] Golubić, J.

“ Promet i ekologija”. – Zagreb: Fakultet prometnih znanosti, 1999.

[10] Maher, T., Rijavec, R. i Paradiž, B.“Potrošnja goriva i emisije cestovnog motornog prometa na državnoj mreži cesta u

Republici Sloveniji” . - Suvremeni promet, god. 22(2002), br. 1-2, str. 115-122.

[11] “Emisije oneč iš ć ujuć ih tvari u zrak na područ ju Republike Hrvatske za 2004. g.” –Zagreb: Agencija za zaštitu okoliša Republike Hrvatske (izrađivač: Ekonerg),svibanj, 2006.

[12] Missoni, E., Missoni-Mlinarić, E.

“Prometna medicina” , - Zagreb: Fakultet prometnih znanosti, 2000.





[13] Pikec, D.“Utjecaj hrvatskog prometnog sustava na okoliš”. - Suvremeni promet (2002), br.5, str. 408-413.

[14] “Cestovni promet najveć i zagađ ivač u Europi”. – Report European EnvironmentAgency, od 29. 07. 08. – na internet adresi: Enter Europe – Vodič za informacije u EU.

[15] Radić, T.“Utjecaj prometa na zagađ enje okoliša” - vježba 19. - U: “Ekologija i zaštitaokoliša” – interna skripta. – Šibenik: Visoka škola za turistički menadžment uŠibeniku, 2005.

[16] «Izvješ ć e o stanju prirode za razdoblje 2000.-2006. - Nacrt» - Zagreb: Ministarstvokulture, Državni zavod za zaštitu prirode, srpanj, 2006.

[17] Rac, K.«Stradavanje divljih životinja u prometu». - Eko revija, God III (2007.), br. 11., str.79-80.

[18] “Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske”. – Zagreb: NN 130/2005.

[19] “Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007.-2015.

godine”. – Zagreb: NN 85/07.

[20] Šuljić, B.«Posao s transportom nafte preko Omišlja, krije mnoge opasnosti». - na internet adresi: www.avia.croadria.com/02_03/nafta.htm





11. ZAŠTITA PRIRODE I BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

(ZNAČAJ I OSOBITOSTI ZAŠTITE I PLANIRANJA PRIRODNIH PROSTORA IPRIRODNIH VRIJEDNOSTI )

11.1. BIOLOŠKA RAZNOLIKOST I NJENA UGROŽENOST

Zaštita prirode odnosi se s jedne strane na očuvanje ukupne biološke ikrajobrazne raznolikosti, te na posebnu zaštitu prirodnih vrijednosti odnosno zaštituposebno vrijednih dijelova prirode.

Pri tom biološka raznolikost (biodiverzitet) predstavlja sveukupnost živihorganizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje raznolikost životinjskih i

biljnih vrsta, životinjskih zajednica, te raznolikost ekoloških sustava i krajobraza.

Drži se da je najviše vrsta obitavalo na globusu pred 20 do 25 tisuća godina. Računa seda će radi čovjekova djelovanja u slijedećih 25 godina nestati tisuću puta više vrsta nego što

bi izumrlo prirodnim putem. Po nekim procjenama, nastavi li se sadašnji trend izumiranja dokraja stoljeća izumrijeti će barem polovica danas poznatih vrsta. Danas godišnje izumire oko30.000 vrsta.

Glavni razlog nestajanju vrsta je krčenje šuma - do sada je čovjek uništio preko 6milijuna kvadratnih kilometara šuma, a posljednjih se desetljeća godišnje kr či oko 170.000km2, tj. otprilike oko 1% svjetskih kompaktnih šuma. Osobito su ugrožene kišne tropskešume, u kojim živi najveći broj vrsta općenito i s obzirom na jedinicu površine, a koje se kr čene samo radi drvne mase (17%), već nadalje radi stvaranja novih poljoprivrednih površina zamonokulturu (soja, uljana repica, šećerna trska, kulture palma i dr. – paradoksalno velikimdijelom kao sirovine za alternativna odnosno biološka goriva).

Sljedeći razlog smanjenja bioraznolikosti je fragmentacija prirodnih staništa (radiizgradnje naselja i infrastrukturnih sustava, osobito željezničkih pruga i cesta i drugih razloga.

Daljnji razlog je degradacija, pa i uništenje staništa također radi izgradnje, zatimonečišćenja staništa (globalni i lokalni izvori onečišćenja), radi isušivanja močvara (koje suinače veoma bogate po bioraznovrsnosti), te radi naglog unosa stranih vrsta u postojećeekološke sustave kojima se oni ne mogu brzo prilagoditi (invazivne vrste).

Erozija pedosfere zbog različitih prirodnih (vjetar, ispiranje i dr.) i ljudskihdjelovanja (globalne promjene klime i lokalni zahvati, kemijska i fizička degradacija) odnijela

je posljednjeg desetljeća godišnje 6 milijuna ha tla i u stalnom je porastu.

Na koncu valja spomenuti prekomjerni ulov odnosno izlov, koji se osobito provodi

posljednjih desetljeća u svjetskim morima – moderne ribarske flote i riboprerađivačkaindustrija uništavaju ekološke sustave u morima. Pri tom se od 20.000 postojećih riba





gospodarski iskorištava samo oko dvije stotine vrsta, a ostalo je prilov koji se ili baca natrag umore ili se dijelom prerađuje u riblje brašno. Prilov iznosi i do 2/3 ukupnog ulova. Na taj jenačin barem 120 gospodarski važnih riba, rakova i mekušaca prelovljeno, a neke se nalaze nagranici istrebljenja (npr. kanadski bakalar i sredozemna tuna).

Koristi iz očuvanja biološke raznolikosti su mnogostruke (npr. koristi od ekološkihsustava, koristi od bioloških resursa i socijalne dobiti), tako da prema procjeni američkihuvaženih ekologa one iznose više od 33 trilijuna USD godišnje, što je vrijednost gotovodvostruko veća od ukupnog svjetskog godišnjeg društvenog proizvoda.

11.2. RAZVOJ I OBLICI ZAŠTITE PRIRODE(BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI)

U ovom se poglavlju s jedne strane obrađuju razvojni i suvremeni aspekti zaštite prirode odnosno biološke raznolikosti u svijetu i kod nas, zatim oblici posebno zaštićenihdijelova prirode i na koncu ekološke mreže kao suvremeni oblik najšire zaštite prostora

prirode s druge strane.

11.2.1. RAZVOJNI ASPEKTI ZAŠTITE PRIRODE

11.2.1.1. Opć i razvoj

-

Ispočetka su zaštiti podvrgnuti objekti izuzetne (rijetke) ljepote i vrijednosti:zaštita područ ja (životne sredine) svetih životinja (Indija, Kina), zaštita spilja,vodopada i sl. – zatim 1597. g.: zaštita europskog divljeg goveda – tura (Poljska iBjelorusija).

- Nadalje: 1769. g., pismo indijanskog poglavice plemena Sietla – odgovor na ponudu američkog predsjednika A. Lincolna u svezi prodaje indijanskog teritorija -i danas se smatra temeljnom poveljom zaštite okoliša i prirodnih predjela; citati:« Kako se može prodati ili kupiti nebo i toplina zemlje. Takvo što potpuno je stranomome narodu. Mi nismo vlasnici svježine zraka i bistrine vode. Pa kako ih onda

možemo prodati? Svaki dijelić ove zemlje svet je mome narodu, svako zrno pijeskana riječ nom sprudu, svaka maglica u tami šume sveti su u mislima moganaroda.....Razmotriti ćemo Vašu ponudu da kupite zemlju. Ako vam prodamo

zemlju, morate je č uvati kao svetinju......Bijeli č ovjek morati će se ponašati prema životinjama kao prema svojoj braći.....Što god zadesi životinje, ubrzo snađ eč ovjeka. Sve je u svijetu povezano.....Zemlja nam je mati. Što snađ e zemlju, snađ e injenu djecu.»

- Alexander von Humboldt (1769-1859), prirodoslovac, geograf, botaničar. Prvi jeuočio zakonitosti biljnih i životinjskih zajednica i njihovih staništa u širimokvirima. Utjecao je na stvaranje zaštićenih prostora prirode, prvenstveno

nacionalnih parkova.





- 1872. g. – prvi nacionalni park: Yelowstone – SAD, - 1879. g. – drugi nac. park:

Tangariro – Australija, zatim 1890-1990. g. 4 nac. parka u Kanadi.- Mnoge razvijene zemlje krajem XIX i poč. XX stoljeća donose niz propisa u svezi

ograničenja sječe šuma i zaštite pojedinačnih prirodnih fenomena.

- 1912. g. prvi nac. park u Europi – iznad doline Trenta (osnivač: Paul Sarrasin –1856-1929).

- 1940. g. Washingtonski sastanak – rezultat: Konvencija o zaštiti prirode.

- Nakon drugog svjetskog rata u okviru UN i pojedinih dijelova UN vodi senajučinkovitija politika zaštite prirode:o IUCN – Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih izvora, o ICNP – Međunarodna komisija za Nacionalne parkove, o WWF – Svjetski fond za održanje divljine, o

UNESCO-v Komitet za zaštitu svjetskih kulturnih i prirodnih dobara: «WorldHeritage Committee».

- 1958. g. Atena, u organizaciji IUCN-a: Kongres o očuvanju prirode.- 1959. g. Rezolucija UN o Nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima.- 1972. g. Konferencija «Jedna jedina zemlja» - Deklaracija o čovjekovu prirodnom

okolišu (upozorenje na sukobe između nekotroliranog ekonomskog rasta iočuvanja okoliša i prirode kao osnove našeg budućeg života).

- 1971. g. ustanovljen je UNESCO-v program: «Man and the Biosphere» s ciljem promocije, konzervacije i održivog razvoja prirodno vrijednih područ ja odsvjetskog značaja → svjetski rezervati biosfere; - kod nas: Velebit: 200.000 ha od1977. g.

-

1972. g. Pariz - UN i UNESCO: Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine – «World Heritage List», kod nas: Dubrovnik i Dioklecijanova palača(1979. g), zatim: Eufrazijeva bazilika i stara jezgra Trogira (1997), katedrala Sv.Jakova u Šibeniku (2000), te Nacionalni park Plitvička jezera (1979).

- 1972. g. Grand Teton: Svjetska konferencija o nacionalnim parkovima → Preporuke.

- Temeljem Ramsarske konvencije (Iran, 1971. g) o močvarnim (vlažnim) područ jima, proglašena su kod nas (stanje (2005. g.) 4 takva područ ja: CrnaMlaka, Delta Neretve, Kopački rit i Lonjsko polje – sve 1997. g.

- 1992. g. Rio de Janeiro (svjetska konferencija UN): Konvencija o biološkoj

raznolikosti (CBD-Konvencija)→

istraživanje, planiranje i korištenje, suvremeneosnove za očuvanje svjetske prirodne baštine.

11.2.1.2. Hrvatska

- oko 1790. g. edikt carice Marije Terezije glede održivog upravljanja šumama (stab-la koja se posijeku moraju biti nadomještena sadnjom na način da se sačuva

površina i vrste šuma te stabla po dobnoj strukturi).- 1882. g. grof Aueršperg izuzima 305 ha svojih šuma iz eksploatacije, tj stavlja ih

pod zaštitu.- 1893-1920. g. propisi o korisnim vrstama i zaštiti šuma i pećina, individualne

akcije zaštite, popularizacija prirode.





- 1920. Hrvatsko prirodoslovno društvo donosi Program: «- odrediti zaštićene

dijelove: šume, planine, močvare; - donijeti propise o zaštiti rijetkih vrsta flore ifaune; - osigurati zaštitu i nadzor spilja i predjela posebne ljepote».

-

1928. g. (predratna Jugoslavija): u Građevinski zakon unijete su odrednice oobvezi izrade regulacijskog plana za područ ja kupališta, lječilišta i posebnih prirodnih ljepota.

- 1929. g. Budžetskim zakonom proglašena su 4 nacionalna parka u Jugoslaviji:Plitivička jezera, Paklenica, Bijele Stijene i Štirovača.

- 1940. g. Uredba o nacionalnim parkovima (Banovina Hrvatska): - uvjeti proglašenja N.P., - odštete vlasnicima, - zabrana mijenjanja kulture i prirode područ ja, - gradnja samo uz dozvolu Banske uprave.

- U II svjetskom ratu uništeno je oko 100.000 ha šuma u Hrvatskoj, a pola od toga jei danas ledina i kamenjar.

- 1945-1960. g. Niz propisa o očuvanju prirodnih rijetkosti i spomenika kulture

(FNRJ).- 1949-1953. g. Proglašenje pojedinih nacionalnih parkova i rezervata prirode.- 1960. g. Republički zakoni o zaštiti prirode.- 2005. g. Važeći «Zakon o zaštiti prirode», NN 70/2005 (ranije: NN 30/94 i 72/94),

koji utvr đuje posebno zaštićene prirodne vrijednosti (prostore i svojte), ali iekološku mrežu prostora koji doprinose očuvanju prirodne ravnoteže i biološkeraznolikosti.

11.2.1.3. Nacionalni parkovi i svjetska baština

- Najveći broj nacionalnih parkova i sličnih područ ja nalazi se u Australiji – gotovo500,

- Prema podacima (od pred 15-20 godina) prema površini nacionalnih parkova uodnosu na površinu teritorija države na prvom mjestu je Venecuela: ukupno oko8% njenog teritorija, Japan: 5,5%, Kanada: 2%, Hrvatska 1,2%, Italija 15,Španjolska 0.24% itd.. Posljednjih desetljeća usporedno s porastom svijesti ovažnosti prirode taj je trend znakovito uzlazan.

- Na UNESCO-voj listi zaštićenih dobara svjetske baštine - «World Heritage List»,nalazi se danas ukupno 812 lokaliteta odnosno prostora, od toga su 628 kulturnadobra, 160 prirodni prostori, a 24 su mješovita područ ja. Najveći broj prirodnih

područ ja nalazi se na teritoriju SAD-a: 13 i Kanade: 9, a kulturnih u Italiji: oko 40,

te u Španjolskoj i Njemačkoj: po 30. Hrvatska s ukupno 6 lokaliteta zauzima vrlovisoko mjesto.

- Na UNESCO-voj listi svjetskih rezervata biosfere nalazi se (2005. g) 482 područ jau 102. zemlje svijeta, a od toga se njih 143 nalazi u 28 europskih zemalja (bezRusije).

- Na UNESCO-voj listi močvarnih područ ja međunarodnog značaja nalazi se (2005.g) ukupno 1.524 područ ja u 147 zemalja svijeta (ukupno 1,3 mrd km2).





11.2.2. SUVREMENI ASPEKTI ZAŠTITE PRIRODE

11.2.2.1. Međ unarodni aspekt

Najvažnije međunarodne organizacije u funkciji zaštite prirode, tj. one kojeorganiziraju međunarodne skupove na tu temu, pružaju servis informacijama i savjetima gledeočuvanja prirode ili su nositelji pripreme i izrade međunarodnih dokumenata osobitokonvencija u svezi zaštite prirode uopće ili osobitih prirodnih vrijednosti jesu: OUN (Organizacija ujedinjenih naroda, osobito UNESCO), WCED (Svjetska komisija za okoliš irazvoj), IUCN (Svjetska organizacija za zaštitu prirode), te različite druge organizacije zazaštitu pojedinih sastavnica okoliša, npr. REMPEC (Regionalno središte za zaštituSredozemnog mora od onečišćenja), IMO (Svjetska pomorska organizacija - zaštita mora odonečišćenja) i dr.

Najvažniji međunarodni sporazumi i konvencije - kao sporazumi više subjekatameđunarodnog prava (suverene države ili međuvladine organizacije) glede zaštite zaštite

prirode i biološke raznolikosti jesu: CBD-konvencija, tj. konvencija UN o biološkojraznolikosti (Rio de Janeiro, 1992. g.) i Kartagenski protokol (protokol o biološkojraznolikosti) donijet temeljem te konvencije (Montreal, 2000. g.); CCPWH-konvencija odnosno konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (Pariz, 1972. g.), CCD-konvencija, tj. konvencija o sprječavanju decertifikacije odnosno zaštiti šuma (Rio de Janeiro,1992. g.), Barcelonska konvencija (Barcelona, 1976. i 1995. g.) i niz pripadajućih protokola,kojom su dane osnove zaštite Sredozemnog mora i pripadajućeg obalnog područ ja, MARPOL-konvencija, tj. međunarodni sporazum o sprječavanju onečišćenja mora s brodova, UNFCCC-konvencija odnosno međunarodni sporazum glede zaštite klime na globusu (Rio de Janeiro,1992. g.) i Protokol iz Kyota donijet temeljem te konvencije (Kyoto, 1997. g.), Konvencija oeuropskim krajobrazima (Firenca, 2000. g.) i druge (→ vidjeti poglavlje 8.5).

Tomu valja pridodati važne programe, kao što je to Agenda 21, tj. akcijski programodrživoga razvoja za 21. stoljeće odnosno Povelja o održivom razvoju na globusu (RIO-deklaracija), Program UN za okoliš (UNEP ), Program UN za održivi razvoj na globusu zarazdoblje 2004.-2017. g. (CSD-program) i dr. (→ vidjeti detaljnije u poglavlju 12.3.4. ovogudžbenika).

Nadalje su za zaštitu prirode važne slijedeće konvencije: Bernska konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa, kojom suutvr đene strogo zaštićene biljne i životinjske vrste (zabranjeno ih je brati, skupljati, rezati,uznemiravati, hvatati, ubijati, te je potrebno očuvati njihova staništa), zatim zaštićene vrste(nadzirano iskorištavanje istih), kao i utvr đena zabranjena sredstva i metode hvatanja, ubijanjai drugih oblika iskorištavanja.

Ramsarska konvencija odnosno konvencija o moč varnim staništima od međ unarodnevažnosti naročito kao staništa ptica močvarica, temeljem koje su stranke konvencije obveznedonijeti nacionalne programe zaštite močvarnih staništa kao izuzetnih prirodnih dobara kojeobiluju životinjskim i biljnim svijetom.

Bonska konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja preko nacionalnih

kopnenih područ ja, temeljem koje su sklopljeni mnogi drugi međunarodni sporazumi (npr.Sporazum o zaštiti šišmiša u Europi, Sporazum o zaštiti kitova i dr.).





Sl. 11-1. Pregledna karta zašti ć enih prirodnih prostora u Europi





Odrednica EU o zaštiti prirodnih staništa i divljih svojta (92/43/EEC) najvažniji je i

najzahtjevniji propis EU u područ ju zaštite prirode. Njen je cilj doprinjeti očuvanju biološkeraznolikosti kroz zaštitu divlje flore i faune, prvenstveno uspostavljanjem europske ekološke

mreže, osobito «Natura 2000». Odrednica navodi 200 životinjskih i 500 biljnih vrsta, čijastaništa zahtijevaju posebnu zaštitu. Svaki planirani zahvat u područ ju mreže podliježe ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu. Površina mreže mora iznositi barem 10% teritorija zemaljačlanica. Prednjači Slovenija koja je 1/3 svoga teritorija proglasila područ jem ekološke mreže.

11.2.2.2. Nacionalni aspekt

Temeljni zakon kojim je regulirano područ je zaštite prirode je Zakon o zaštitiprirode (NN 70/05). Zakonom se utvr đuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode injezinih vrijednosti odnosno cjelokupne biološke i krajobrazne raznolikosti.

Zakon utvr đuje i zaštićene prirodne vrijednosti, tj. dijelove prirode koji uživaju posebnu zaštitu radi očuvanja sveopće biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svojeosjetljivosti ili znanstvenoga, kulturnoga, estetskoga, gospodarstvenoga i drugog javnoginteresa. Te su vrijednosti zaštićena područ ja (npr. nacionalni parkovi i parkovi prirode),zaštićene vrste (vrste biljaka i životinja), te zaštićeni minerali i fosili.

Zakonom se utvr đuju dozvoljene i zabranjene djelatnosti glede prirodnih vrijednosti(npr. zabrana trgovine zaštićenim životinjskim vrstama), postupci proglašavanja prirodnihvrijednosti, dokumenti zaštite prirode i dr.

Zakon utvr đuje i potrebu donašanja ekološke mreže po uzoru na mrežu «Natura2000». Također se utvr đuje potreba donašanja provedbenih propisa, koji primjerice reguliraju

prijelaze za divlje životinje preko prometnica, postupak ocjene prihvatljivosti zahvata na prirodu i dr.

Temeljem zakona donosi se Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazneraznolikosti RH, a županijske skupštine donose Program zaštite prirode za područ ježupanije. Strategija podliježe reviziji svakih 5 godina.

Na državnoj i županijskoj razini takoder se donose Izvješća o stanju prirode, koja seizrađuju za prethodno razdoblje.

Strategiju i Izvješće na razini države izrađuje (državni) Zavod za zaštitu prirode,

utvr đuje nadležno ministarstvo (kulture), pa Vlada RH, a donosi Sabor RH.

Postojeća Strategija (NN 81/99.) ističe da se RH odlikuje raznolikošću ekološkihsustava i velikim brojem vrsta.

Strategija ističe ugroženost krajobrazne i biološke raznolikosti u RH, pri čemu senavode razlozi poput: promjena staništa (uništenjem, degradacijom, fragmentacijom,onečišćenjem okoliša: tla, vode, zraka, mora, krivolov), sječa, sakupljanje, uznemiravanje iunošenje stranih vrsta, turizam i društveno-gospodarske promjene koje dovode do nestankaekstenzivnog stočarstva, te zapuštanja zavičajnih i kultiviranih biljaka i životinja.





11.2.3. OBLICI I KARAKTERISTIKE ZAŠTIĆENIH DIJELOVA PRIRODE

Pod zaštitom prirode podrazumijevamo s jedne strane zaštitu posebno vrijednihdijelova prirode, tj. prirodnih vrijednosti, ts s druge strane zaštitu ostalih prostora imigratornih koridora, koji su važni za očuvanje temeljnih prirodnih vrijednosti odnosno

prvenstveno zaštićenih životinjskih i biljnih vrsta.

11.2.3.1. Oblici zašti ć enih prirodnih vrijednosti u RH

Najznačajniju ulogu za suvremenu zaštitu prirodnih predjela i vrsta u 20. stoljećuimala je klasifikacija po Bourdelle-u, kako slijedi:

1.

Teritorijalno ograničena podru

č ja ili op

ći prirodni rezervati,2. Biljnje i životinjske vrste općenito – i njihove zajednice u specijalnim

rezervatima,3. Prirodni spomenici,4. Rezervati prirodnog predjela,5. Spomen područ ja (memorijalni predjeli i parkovi).

Bourdelleova je klasifikacija bila temelj svih daljnjih razrada i podjela prirodnih predjela, a danas je u RH, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, uvr đena slijedeća klasifikacija:

1. Prostorno odnosno teritorijalno određena područ ja

1.1.

Opći prirodni rezervati1.1.1. strogi i upravljani prirodni rezervati1.1.2. nacionalni parkovi1.1.3. ostali prirodni prostori

1.1.3.1. parkovi prirode1.1.3.2. regionalni parkovi1.1.3.3. parkovi-šume

1.1.4. Specijalni rezervati1.1.4.1. rezervati šumske vegetacije1.1.4.2. zoološki rezervati (ornitološki, ihtiološki)1.1.4.3. rezervati u moru

1.1.4.4. geografski i geološki rezervati

2. Pojedinačni objekti i manji prostori2.1. značajni krajolik2.2. spomenik prirode2.3. hortikulturni spomenik3.4. spomen područ ja i spomen objekti

3. Pojedine biljne i životinjske vrste (divlje svojte i udomaćene svojte)

4. Zaštićeni minerali i fosili.

Strogi prirodni rezervati namijenjeni su za znanstvena istraživanja kao izvornidijelovi sačuvane prirode (prašuma i sl.), ovdje nisu dozvoljene nikakve radnje (niti





uklanjenje trulih stabala), npr. to je dio Risnjaka i dio Sjevernog Velebita (Hajdučki kukovi iRožanski kukovi). Može se potpuno zabraniti pristup. U RH zauzimaju površinu od 24 km2.

Upravljani prirodni rezervati područ ja su koja su još uvijek u znatnoj mjeri prostori

očuvane izvorne prirode, prvenstveno su namijenjeni znanstvenim istraživanjim, praćenjustanja prirode te obrazovanju koje ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa. Ovdjese priroda može pomagati u svojoj evoluciji. Može se zabraniti ili ograničiti pristup.

Nacionalni parkovi (u daljnjem tekstu: NP), u pravilu su prostrana područ ja očuvane prirode (barem 2.000 ha), izuzetne estetske i umjetničke vrijednosti od interesa za znanost,kulturu, odgoj, rekreaciju i turizam. Turizam je podvrgnut znanstvenoj i odgojnoj funkciji –

pristup da, ali ne i uživanje supstance. Režim i status NP moraju proizaći iz najvišeg organadržavne i zakonodavne vlasti.

U NP valja osigurati određen broj osoblja na površinu, a ponekad (SAD) određen je broj čuvara u odnosu na broj životinja (medvjedi i sl.). Za NP moraju biti osigurana sredstva

za održavanje i unapređenje (po jedinici površine).U NP su zabranjene određene djelatnosti, npr. obrada tla (poljoprivreda), uzgoj stoke,

lov, ribolov, korištenje šuma, rudarstvo, izgradnja brana, vodocrpilišta, izgradnja naselja inastambi, izgradnja tranzitnih prometnica, dalekovodi i tsl. Dozvoljene su infrastrukturnegrađevine u funkciji NP. (Novim propisima, a radi proširenja prostora nacionalnih parkova,može se dozvoliti (ne uvijek) bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom ali natradicionalan način.) Tolerirana iznimka je turizam, ali s ciljem da NP posjećuje veći broj

posjetilaca, sa što kraćim zadržavanjem, a iz NP treba isključiti sve one vrste turizma kojimaglavna svrha nije posjet i razgledavanje. U RH nalazimo osam nacionalnih parkova, kojizauzimaju ukupnu površinu od 961 km2, od čega se 726 km2 odnosi na kopno, a 235 km2 namore.

Park prirode je u osnovi prostrana prirodna cjelina, naročite ljepote i svojevrsnosti, sekološkim obilježjima nacionalnog značaja, s naglašenim krajobraznim, obrazovnim iturističko-rekreacijskim vrijednostima, a planski usmjerenog razvoja s jače naglašenomturističko-rekreacijskog funkcijom nego NP. (Turizam katkad može biti inicijatorom

proglašenja parka prirode.)U pogledu zaštite, osnovni oblik je opća zaštita prirodne sredine i očuvanja većih

prostora prirodnog i antropogenog krajolika od devastacije i prevelikih promjena zboggospodarske eksploatacije i izgradnje, te nadalje služe i kao ekološki oslonac faune ivegetacije ugrožene urbanizacijom, lovom i ribolovom. U RH nalazimo 10 parkova prirode,

koji zauzimaju ukupnu površinu od 4.005 km2 kopna i 41 km2 mora.Regionalni park je područ je slično parku prirode: prostrano prirodno i dijelom

kultivirano područ je kopna i/ili mora, s ekološkim obilježjima prvenstveno od regionalnog ilimakroregionalnog značaja i s krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područ je nakojem se nalazi. Propisiju se mjere zaštite. (U RH zasad nema regionalnih parkova.)

Park-šuma je prirodna ili sađena šuma, koja je namijenjena odmoru, rekreaciji i/iliima određenu pejsažnu vrijednost (npr. otočić Košljun u Puntarskoj Dragi, šuma Dundo na o.Rabu). Ovdje su dozvoljene samo radnje i mjere u svrhu njena održavanja i namjene. U RH senalaze 32 park-šume, koje zauzimaju ukupnu površinu od 100 km2.





Posebni ili specijalni rezervat (u daljnjem tekstu SR) je područ je u kojem je osobitoizražen jedan ili više elemenata prirode: biljne vrste, životinjske vrste, zajednice biljnih iživotinjskih vrsta, rijetko: reljef, vode i dr., a od osobitog je znanstvenog značaja i namjene.

SR može biti: rezervat šumske vegetacije, botanički odnosno floristički rezervat

(npr. dio otoka Prvića), zoološki rezervat (ornitološki – ptice (dio sjeverozapadnog dijelaotoka Cresa – supovi), ihtiološki – ribe i dr.), rezervat u moru (dio morskog prostora imorskog dna, npr. područ je Malostonskog zaljeva), geografski, geološki i drugi rezervati.(Ostali primjeri: šumica crnika na Glavotoku, otok Lokrum kraj Dubrovnika.)

U SR nisu dozvojenje radnje koje bi mogle narušiti njegova svojstva, npr. zabrannjeno je branje biljaka, uznemiravanje i hvatanje životinja, unašanje stranih vrsta i sl. U RH su dosada proglašena 85 SR u ukupnoj površini od 350 km2.

Značajni krajolik odnosno značajni krajobraz (npr. otok Ilovik, poluotok Lopar,Kamačnik kraj Vrbovskog) je prirodni i/ili kultivirani predjel veće estetske vrijednosti:slikoviti krajolik očuvanih obilježja karakterističnih za neku regiju ili područ je, krajolik s

kulturno-povijesnim ili etnografskim spomenikom i sl. (U ovisnosti o veličini teritorijamože se svrstati u 1. ili u 2.). Mjerama zaštite propisane su dopuštene i nedopuštenedjelatnosti. U RH je proglašeno oko 70 značajnih krajolika s ukupnom površinom od 620km2.

Spomenik prirode (u daljnjem tekstu: SP) je pojedinačni izvorni objekt ili skupinaobjekata žive i nežive prirode, koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnuvrijednost. SP može biti geološki (paleontološki, mineraloški, hidrogeološki,...),geomorfološki (spilja, jama, soliterna stijena), hidrološki (vodotok, slap, jezero), botanički (rijedak – star primjerak drveća ili njihova skupina. (Primjeri proglašenih spomenika prirode:Modra spilja na Biševu, Modro i crveno jezero kod Imotskog, spilja Lokvarka, izvor Kupekod Razloga, lokva u naselju Unije, najstarija maslina na V. Brijunu, dva hrasta u Guljanovudolcu kod Crikvenice). Na spomeniku prirode nisu dozvoljene radnje kojima se mogu ugrozitinjegova prirodna obilježja. U RH je proglašeno oko 100 spomenika prirode s ukupnom

površinom od 2,5 km2.

Spomenik parkovne arhitekture odnosno hortikulturni spomenik je umjetnooblikovani prostor: perivoj (npr. uz dvorce), botanički vrt (npr. Velebitski botanički park naZavižanu, botanički vrt u Zagrebu, arboretum (npr. Trsteno), pa i gradski park, koji ima većuestetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu ili znanstvenu vrijednost (npr. park Sv.Jakova i park Angiolina u Opatiji). (Ovdje se može nalaziti i neki drugi antropogeni fenomen

prirode, npr. Primoštenske i Bakarske terase – vinova loza.) U RH je zasad proglašeno oko190 spomenika, koji se prostiru na površini od 10 km2.

Spomen-područ je (memorijano područ je) i spomen-objekt je dio prirode u svezi saznačajnim povijesnim ili legendarnim događajima (npr. Krbavsko polje, Petrova Gora,Gettisburg). Temeljna mu je funkcija održavanje memorijala, znanstvena, odgojna,obrazovna, rekreacijska te povod za zaštitu prirode. Osnovna koncepcija ne počiva nazoniranju nego na sustavu obilaska.

Pojedina biljna i životinjska vrsta kao divlja svojta je rijetka ili znanstveno značajnaili ugrožena vrsta samonikle biljke ili slobodne životinje: ris, medvjed, runolist, sredozemna

medvjedica, velebitska degenija, 13 vrsta šišmiša, veliki tetrijeb, kornjača-čančara, vidra, vuki dr.). Divlja svojta može biti zaštićena na cijelom područ ju (županija, država) ili samo na





Zaštićene prirodne vrijednosti upisuju se u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti,

koje vodi nadležno ministarstvo. Sadržaj i način vođenja upisnika propisan je predmetnim pravilnikom, a podaci iz upisnika su javni.

Zaštićenim područ jima upravljaju javne ustanove.Javne ustanove za upravljanje s NP i PP osniva Vlada RH.Javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim prirodnim područ jima i

vrijednostima osnivaju županije odlukom Županijske skupštine.

Upravljanje strogim rezervatom, NP, PP, regionalnim parkom, posebnim rezervatom izaštićenim krajolikom provodi se temeljem Plana upravljanja. Plan upravljanja donosi se zarazdoblje od 10 godina, a njime se određuju razvojne smjernice, način izvođenja zaštite,korištenja i upravljanja zaštićenim područ jem, kao i detaljne smjernice za zaštitu i očuvanje

prirodnih vrijednosti uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva.

11.2.3.3. Korištenje prirodnih dobara

Korištenje prirodnih dobara provodi se temeljem Plana gospodarenja kao idokumenata prostornog uređenja vodeći računa o očuvanju biološke i krajobrazneraznolikosti.

Planovi gospodarenja i korištenja prirodnih dobara u vodnom gospodarstvu,šumarstvu, lovstvu, ribarstvu, rudarstvu, poljoprivredi, energetici, turizmu, sportu i rekreacijina prostorima ekološke mreže podliježu ocjeni.

Pravilnikom o ocjeni prihvatljivosti zahvata u prirodu određeni su zahvati za koje jeobvezna ocjena prihvatljivosti za prirodu, sadržaj, rok i način utvr đivanja ocjene

prihvatljivosti zahvata za prirodu, način obavješćivanja javnosti o postupku i dr.

Ocjena u okviru provođenja do sada standardiziranih postupaka, kao što je to Procjenautjecaja na okoliš i Strateška procjena utjecaja na okoliš, daje se izdavanjem tzv. prethodnesuglasnosti nadležnog ministarstva odnosno uputa i mjera za zaštitu prirode.

Za ostale zahvate koji mogu imati bitan utjecaj na karakteristike sastavnica ekološkemreže ocjenu provodi nadležno ministarstvo u 4 dijela (koraka): prethodna ocjena, glavnaocjena, ocjena drugih pogodnih mogućnosti i utvr đivanje prevladavajućeg javnog interesa i

kompenzacijskih mjera.Za postupak glavne ocjene valja izraditi stručnu podlogu, tj. Studiju prihvatljivosti

planiranog zahvata ili programa u prirodu (koja ima slične sastavnice kao i Studija utjecaja naokoliš samo s naglaskom na zaštitu prirode).

U prostorne planove moraju se ugraditi uvjeti i mjere zaštite okoliša. Nositelj izrade prostornog plana dužan je iste zatražiti od nadležnog ministarstva i ugraditi ih u plan.

Planovi čiji se obuhvat proteže na prostore ekološke mreže ne mogu se donijeti bezodgovarajuće suglasnosti nadležnog ministarstva.





11.2.4. EKOLOŠKA MREŽA

Ekološka mreža je sustav najvrjednijih područ ja za ugrožene vrste, staništa, ekološke

sustave i krajobraze, koja su dostatno bliska i međusobno povezana koridorima, čime jeomogućena međusobna komunikacija i razmjena vrsta.Zamisao o ekološkoj mreži pojavila se 1980.-tih godina. 1992. g. donijeta je EU-

odrednica (92/43/EEZ) o očuvanju prirodnih straništa te divljih životinjskih i biljnih vrsta,1993. g. «lansirana» je u Maastrichtu ideja o europskoj ekološkoj mreži, 1995. g. usvojena jesveeuropska strategija biološke i krajobrazne raznolikosti (PEBLDS), a na svjetskom skupu uJohannesburgu 2002. g. pokrenuta je ideja o globalnoj ekološkoj mreži svijeta.

Na razini Europe najpoznatije su danas ekološka mreža «Natura 2000» (članice EU) –tzv. SPA područ ja (Spatial Protection Areas) i «Smaragdna mreža» - područ ja od posebnevažnosti za zaštitu prirode, tzv. ASCI područ ja (Areas of Special Conservation Interest) zaeuropske zemlje koje nisu u EU i druge izvaneuropske zemlje. Osnovni je princip ostvarenje

dovoljno velikog područ ja koji omogućuje adekvatnu zaštitu odnosno održanje ekološkihsustava, staništa, svojta i krajobraza od europske važnosti.

Sl. 11-2. Prikaz principa strukturiranja ekološke mreže





Ekološku mrežu čine 4 glavna područ ja:- središnje jezgre (core areas),- koridori (corridors),- prijelazne zone (buffer zones) i

-

područ ja obnove (restoration areas).

Središnje jezgre čine osnovu ekološke mreže. To su područ ja od posebne važnosti zazaštitu prirode, a u idealnom slučaju sadrže:

- značajan broj predstavnika prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipovakarakterističnih za Europu duž njihovog tradicionalnog područ jarasprostranjenosti,

- za opstanak sposobne populacije europski značajnih vrsta,- prirodne procese neophodne za opstanak staništa i populacija, te- krajobraze od europske važnosti.

Koridori imaju ulogu da poput mostova povezuju središnje jezgre, tako da vrsteizmeđu njih mogu komunicirati i migrirati. Razlikuju se tri vrste koridora s tim da različititipovi koridora maju različitu funkciju za različite vrste, npr. za kretanje šumskih zvijeri(medvjed, ris, vuk) koridori su prostrrani šumski kopmpleksi. Vrste koridora su:

- linijski koridor čine neprekinuti linijski elementi koji se izrazitije razlikuju odokolnog područ ja i nisu intenzivno korišteni, npr. vodotok, drvored, živica i sl.,

- krajobrazni koridor, koji u obliku širih pojasa povezuje središnje jezgre, te- «steping zone» - koridor, koji se sastoji od pojedinih izdvojenih područ ja (dakle ne

postoji kontinuirana struktura), koje vrste mogu koristiti na svom migratornom putu (npr. sustav vodenih staništa na selidbenom putu ptica).

Prijelazne zone su u pravilu tampon zone koje trebaju čuvati jezgre od negativnihvanjskih utjecaja (naselja osobito gradska, promet, isušivanje i dr.).

Područ ja obnove predstavljaju područ ja nekad vrijednih ali sada degradiranih područ ja, koja je potrebno obnoviti i ponovo uključiti u staništa ekološke mreže, kako bi seosigurala njezina funkcionalnost.

U područ ja ekološke mreže u RH uvršteni su slijedeći prostori (prema prijedlogu uIzvješću o stanju prirode u RH za razdoblje 2000-2006. g. odnosno Uredbi o proglašenjuekološke mreže RH):

-

biološki iznimno vrijedni i dobro očuvani prostori,- područ ja stanišnih tipova koja su ugrožena na svjetskoj ili europskoj razini,

- staništa divljih svojta koja su ugrožena na svjetskoj ili europskoj razini ili na područ ju RH,

- staništa endemičnih svojta,- područ ja koja bitno doprinose genskoj povezanosti populacilja bioloških vrsta

(koridori),- selidbeni putovi životinja,- očuvane šumske cjeline- svi biospeleološki važniji objekti te morske spilje.

U naravi su u područ je ekološke mreže u RH uvršteni svi do dada zaštićeni prostori prirodnih vrijednosti (NP, PP i drugi), te većina predloženih prostora u prostornim planovima





županija, područ ja većih vodotoka, šumskih koridora, močvarna područ ja kao postaje na putuseljenja ptica (Jadran) i prostora drugih krajobraznih elemenata koji omogućuju kretanjedivljih svojta između njihovih staništa.

Sl. 11-3. Nacionalna ekološka mreža (NEM) Hrvatske- prijedlog prema Izvješć u o stanju prirode u RHza razdoblje 2000-2006. g.

Postojeća ekološka mreža RH obuhvaća 26.700 km2 kopnene površine (oko 47%ukupnog prostora kopna) i 12.100 km2 mora (oko 39% morskog prostora) odnosno ukupno38.800 km2 ili 44% ukupnog teritorija RH.

Pri tom se ekološka mreža na kopnu sastoji iz prostora:- jezgara od međunarodne važnosti – u površini od oko 8.000 km2,- nacionalnih jezgara – u površini od oko 6.500 km2,

-

koridora – u površini od oko 5.100 km2 i-

prijelaznih područ ja – u površini od oko 7.100 km2.





11.3. OSOBITOSTI PROSTORNOG PLANIRANJA NACIONALNIH

PARKOVA I PARKOVA PRIRODE

UVODNO

Za nacionalni park (u daljnjem tekstu: NP i park prirode: PP) obvezno se donosi prostorni plan (Prostorni plan područ ja posebnih obilježja) i to od strane najvišeg predstavničkog tijela države.

Prostorni plan područ ja posebnih obilježja nacionalnog parka ili parka prirodeosnovno je sredstvo koncepcije i provođenja, zaštite, uređenja, održavanja i unapređenja tih

prostora.

11.3.1. TEMELJNI PRINCIPI

1. Cilj prostornog plana je zaštita prirodnih karakteristika, prirodnog izgleda iambijenta u zatečenom obliku, kao i unapređenje prirode u dijelovima prostorakoji su u odnosnu na izvorno stanje promijenjeni ili narušeni.

2. Temeljna akcija prostornog plana je zaštita prostora odnosno ograničenje zahvatakoji bi mogli narušiti prirodne značajke.

3.

Teritorij NP i PP mora biti dovoljno prostran da se na odgovarajući na

čin mogučuvati temeljne vrijednosti odnosno prostori s «tampon» zonama prema okolnim

prostorima. Granice NP i PP koincidiraju s granicama obuhvata plana.4. Globalni odnosno društveni interes u zaštiti nije samo prioritet, već treba biti jedini

izraženi interes.5. Prostor obuhvata plana u pravilu se promatra prema principu homogene regije, tj.

prostora bitno različitog i različito uređenog od okolnog prostora.6. Prostor NP i PP ne smije se nikada smatrati izrazito turističkim područ jem -

posjeta da, ali uživanje supstance ne. Kapacitet posjetilaca mora se temeljiti na procjeni dovoljnog (prihvatnog) kapaciteta parka odnosno njegovih pojedinihzona.

7.

Temeljni polazni stav je da nikakav tranzitni promet (tj. onaj kome nije cilj prostor parka) ne smije prolaziti kroz dio područ ja parka. To, nažalost nije moguće uvijekostvariti, osobito radi postojećih izgrađenih građevina prometne i drugeinfrastrukture. Trase unutarnjeg prometa (ako nije pješački) moraju zaobilazitizonu temeljnog fenomena NP. Uopće je uputno ostaviti pojedine prostore unutar

parka (zone divljine) bez pristupnih putova.8. U načelu u NP ne bi smjelo biti naselja. Za postojeća naselja, ako su u zahvatu NP,

prostornim planom se određuje zabrana proširenja i izgradnje, te strogi uvjeti zarekonstrukciju građevina.





11.3.2. TEMELJNE KARAKTERISTIKE I SASTAVNICE PROSTORNOG PLANA

NACIONALNOG PARKA (I PARKA PRIRODE)

1. Ciljevi plana: očuvanje prirodnih obilježja, prirodnog izgleda i ambijenta nateritoriju NP

2. Analitički dio plana

2.1. Istraživanje osnovnih obilježja:2.1.1. Temeljni fenomen NP je osnovna prirodna vrijednosti (obilježje) radi

koga se područ je stavlja pod zaštitu (Plitvice: sedrene barijere, Mljet:šuma i jezera itd.). On se može nalaziti na neprekinutoj ilidiskuntinuiranoj površini, može se raditi o jednoj osobitosti ili njih

nekoliko2.1.2. Prateći elementi prirode koji su ekološki, estetski ili funkcionalno povezani s temeljnim fenomenom

2.1.3. Sekundarni prirodni fenomeni koji nisu specifični promatranom područ ju, ali ga obogaćuju

Svi se fenomeni odnosno elementi moraju analizirati u različitim dimenzijama:opća i specifična obilježja, rasprostranjenost, intenzitet, osjetljivost naekološke poremećaje i značaj (znanstveni, kulturni, edukativni, estetski,rekreacijski i sl.)

2.2. Istraživanje nespecifičnih pojava, čimbenika, utjecaja i procesa

2.2.1.

Postojanje prirodnih procesa koji mogu ugroziti temeljni fenomen NP2.2.2. Postojanje antropogenih utjecajnih čimbenika, demografske značajke,

naselja, izgrađenost2.2.3. Ostalo

2.3. Zaključci u svezi opće ugroženosti NP i utvr đivanje njihovih uzroka.

3. Koncepcija plana

3.1. Koncepcija zaštitePravne, socijalne, političke, ekonomske i kulturne okolnosti i aktivnosti glede

zaštite3.2. Koncepcija korištenja3.2.1. Vanjske makroregionalne i regionalne okolnosti: prometni pravci, gra-

dovi u bližoj i daljoj okolici, djelatnosti u regiji, postojeći prostorni planovi, postojeća infrastruktura

3.2.2. Izvori, smjerovi i intenzitet mogućih posjeta NP-u3.2.3. Prikladnost pojedinih prostora (u estetskom, biološkom, tehničkom,

ekonomskom, rekreacijskom pogledu) NP za pojedine namjene3.2.4. Ostalo: kapaciteti pojedinih dijelova NP za prihvat posjetitelja, posebno

temeljnog fenomena, prohodnost odnosno pristupačnost (staze, mostići,elektro-vlakovi, brodice, ...) tim zonama (zona mješovite namjene, zona

usmjerne zaštite, specijalne zone: rezervati i pojedinačni objekti i dr.).





4. Plan (planski i provedbeni dio)

4.1. Program zaštite i unapređenja4.2. Program korištenja u znanstvene, kulturne, rekreacijske, gospodarske,

obrazovne i slične svrhe4.3. Shema temeljne prostorne organizacije (prilazi područ ju NP, namjene

površina i dr.)4.4. Plan zona i režima zaštite, te programi po zonama – «zoniranje» → vidjeti

grafički prilog: Sl. 14-3.4.5. Plan kolnog i pješačkog prometa unutar područ ja NP4.6. Pejsažna odnosno krajobrazna osnova, održavanje, sanacija, naputci za

rekonstrukcije4.7. Naselja i programi njihova tretiranja4.8. Idejna rješenja infrastrukture

4.9.

Predviđeni programi daljnjih detaljnih istraživanja i odre

đenje podru

č ja zadetaljnije planiranje i uređenje, tj. izradu detaljnih i drugih vrsta prostornih

planova i dr.

Sl. 11-4. Skica zoniranja nacionalnog parka(Načela zoniranja mogu se koristiti i kod drugih zaštićenih područ ja, osobito parka prirode)

(Izvor: A. Marinović-Uzelac: Prostorno planiranje, Zagreb, 2001.)

Kod zoniranja područ ja NP ili PP pažnju valja usmjeriti na 4 glavne zone.

Zona temeljnog fenomenaProstor je (prostori) na kojemu se nalaze prirodne vrijednosti i osobitosti, koji su

glavni razlog proglašenja NP i daju mu temeljnu karakteristiku (Plitvice: sedrene barijere,Krka: jezera i sedrene barijere, Mljet: jezera i šuma oko njih i sl.).





Zona odnosno zone usmjerene zaštiteProstori su šire zaštite, tj. u pravilu prostori koji su antropogeno promijenjeni (dakle

nisu prostori izvorne prirode), ali su neophodni komplement zoni temeljnog fenomena NP.

Specijalne zoneProstori su specijalnih rezervata: botanički, zoološki (ornitološki, ihtiološki), zone

divljine, zatim su tu spomenici prirode: geomorfološki, hidrološki, hortikulturni spomenici ilispomen objekti odnosno neki drugi zaštićeni objekti ili kompleksi arheoloških zona.

Zone mješovite namjeneTo su prostori koji su namijenjeni:- turističkoj izgradnji, ugostiteljstvu, rekreaciji,- postojeća stambena izgradnja – prioritetno adaptacija za smještaj djelatnika NP,- prostori i građevine za tehničke, stručne i znanstvene potrebe NP: laboratoriji,

rasadnici, biblioteke, muzeji, spremišta, garaže, radionice, servisi i dr.,- prometni kompleksi: parkirališta i sl.

Ostale zoneZone poljoprivrednog krajolika su zone tradicionalne poljoprivredne proizvodnje koje

treba takvima održati. Etnološke zone čine zaseoci i sela tradicionalnog graditeljstva, kojaimaju etnografsku, povijesno-kulturnu i umjetničko-estetsku vrijednost. Ovdje još nalazimo iarheološke i kulturno-spomeničke zone, te antropogene i druge slične zone.

11.3.3. NACIONALNI PARKOVI I PARKOVI PRIRODE U RH- OSOBITO NP PLITVIČKA JEZERA

Nacionalni parkovi u Hrvatskoj jesu: Plitvička jezera, Krka, Kornati, Risnjak,Brijunsko otoč je, Sjeverni Velebit, Paklenica i Mljet. Zauzimaju ukupno 1,3% površine kopnai 0,4% površine teritorijalnog mora.

Parkovi prirode u Hrvatskoj jesu: Učka, Kopački Rit, Medvednica, Biokovo, Velebit,Lonjsko polje, Žumberak i Samoborsko gorje, Papuk, Telašćica i Vransko jezero. Ostali PP u

postupku proglašenja ili predviđeni za zaštitu jesu: Bjelolasica, Mrežnica, Plješivica, Lastovo,Donja Neretva, Elafiti i dr. PP u RH zauzimaju 7,07% površine kopna i 0,07% površine mora.

Nacionalni park Plitvička jezera (nekad zvan: “Đavolski vrt”, radi svojenepristupačnosti) najznačajniji je NP u Hrvatskoj.

Prvi je puta proglašen NP-om financijskim zakonom za budžetsku 1929/1930. g., što prestaje 1930. g., pa su park nakon toga održavali isključivo entuzijasti – lukrativno.

1940. g. ponovo je Uredbom Banovine Hrvatske proglašen NP-om, a1948. g. odnosno 1949. g. zaštićen je kompleks Plitvica i šume kao NP na teritorijju od

20.000 ha.1979. g. postaje dijelom svjetske prirodne baštine (UNESCO).





NP Plitvička jezera danas se prostire na ukupnoj površini od 29.685 ha, od čega ješumom pokriveno 22.308 ha (od toga 1/3 u prašumskom obliku, 1/3 u vrlo dobrom stanju, a1/3 u degradiranom stanju), vode obuhvaćaju 217 ha, a travnjaci sa seoskim naseljima 6.957ha. Najviša kota u NP je 1.279 mnm (Seliški vrh), a najniža 367 mnm (Koranski most). Na

područ ju NP nalazi se više specijalnih zona (specijalni rezervati i spomenici prirode → vidjeti skicu zoniranja). Do sada je poznato 50 spilja, što jama, ponora i ledenica(speleološki objekti).

11 većih od 1 ha i mnogo manjih jezera smjestilo se između M. Kapele i Plješivice uizvorišnom područ ju rijeke Korane (Crna rijeka, Bijela rijeka, potok Plitvica i drugi pritoci)slijedom: Prošćansko jezero: 68 ha, Ciginovac: 7 ha, Okrugljak: 4 ha, Batinovac, Veliko

jezero, Malo jezero i Galovac – (ukupno: 8,3 ha), Gradinsko jezero: 12,5 ha, Kozjak: 82 ha(koje je ujedno I najdublje jezero: - 47 m), te Milanovac i Kaluđerovac (ukupno: 5,3 ha).Jezera se protežu na ukupnoj dužini od 8.200 m.

Razlika visina najvišeg i najnižeg jezera iznosi 134 m. Preko sedrenih barijera između jezera (brojni slapovi i kaskade) voda se preljeva iz viših (gornja jezera su na dolomitnoj

podlozi) u niža jezera (donja jezera su na podlozi od vapnenca).Zona temeljnog fenomena obuhvaća prostor oko jezera do prvog grebena vododjelnice

i pod najstrožim je režimom.

Proces nastajanja sedrenih barijera, pa slijedno tome i oblikovanja jezera protiče, pojednostavljeno kazano, na slijedeći način:

“Padavine (kiša, snijeg) padajuć i kroz krošnje drveć a u šumama obogać uju se

uglji č nim dioksidom, te se istim dodatno obogać uju prolaskom kroz debeo humusni

sloj, - te postaju bitno agresivnije i otapaju dijelove vapnenač kih i karbonatnih stijena

prolazeć i kroz podzemlje, - a u nastavku se taj vapnenac uz pomoć tzv. “sedrotovoraca”:

biljne i životinjske zajednice koje obitavaju na sedrenim barijerama (bakterije, alge,mahovine, granč ice, …) izluč uje iz vode koja prska na sedrednim barijerama u obliku

mekanog šupljikavog sedimenta, koji sada nazivamo sedrom odnosno plitvi č kim

travertinom.”

Dakle šira okolina: šuma, tlo, podzemlje, kao sedrotvorci i postojeće sedrene barijere,tj. anorganski i organski svijet su u stalnoj međusobnoj interakciji. Stoga s pravom kažemo da

je ovdje riječ o biogenetskim odnosno biodinamičkim čak i fotogenim (brži porast kod višesunčeve svjetlosti) barijerama (slapovi) i jezerima.

Na Plitvičkim je jezerima ustanovljen godišnji rast slapišta od 0,5 do 3,0 cm, te seslijedom toga stalno mijenjaju barijere i jezera (oblik i dubina).

Postojeće barijere (ustanovljeno ispitvanjem uz pomoć izotopa C-14) odnosno jezeranisu starije od 4.000 godina.

Poviše današnjih kaskada nađeni su ostaci travertina stari 40.000 godina → u toplijimrazdobljima jezera se stvaraju, u hladnijim (ledene faze) razgrađuju.





11.4. PRIMJER PROSTORNOG PLANA PODRUČJA POSEBNIH

OBILJEŽJA PARKA PRIRODE UČKA

11.4.1. TEMELJNI DOKUMENTI U SVEZI PARKA PRIRODE UČKA

U svezi Parka prirode Učka (u daljnjem tekstu: Park) najvažniji su slijedećidokumenti:

- Zakon o proglašenju Parka prirode Učka, NN 45/96, kojim je između ostalogutvr đeno:o točno prostiranje parka (granica parka ucrtana je na topografskoj karti u

mjerilu 1: 100.000, koja je prilog zakona, a čuva se u Ministarstvu),

o

oveza Vlade RH da u toku 6 mjeseci osnuje Javnu ustanovu za upravljanje sParkom.

- Uredba o osnivanju Javne ustanove Parka prirode Učka, NN 96/99., kojom jeutvr đeno:o osnivanje javne ustanove za zaštitu, očuvanje i promicanje parka,o tijela uprave ustanove, tj. upravno vijeće i ravnatelj,o nadležnosti g. n. tijela ustanove, kao npr.: «upravno vijeće upravlja s Parkom,

donosi statut, plan razvoja ustanove, planove održavanja, očuvanja i korištenja parka i dr., a ravnatelj je voditelj ustanove (imenuje ga Vlada, temeljemraspisanog natječaja od strane upravnog vijeća), predstavlja i zastupa ustanovu,

ogranizira i vodi njeno poslovanje» i dr.,o javnost rada ustanove,o odgovornost RH glede solidarne i neograničene odgovornosti za obveze

ustanove.

- Pravilnik o unutarnjem redu Parka prirode Učka, kojim se pobliže određujegospodarenje i upravljanje s parkom (a koje mora biti sukladno odredbama za

provođenje prostornog plana parka).

- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja Parka prirode Učka, odnosno Odluka o donošenju toga plana, NN 24/06.

11.4.2. PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNIH OBILJEŽJA PARKAPRIRODE UČKA

Nositelj izrade prostornog plana područ ja posebnih obilježja Parka prirode Učka (udaljnjem tekstu: plan) bilo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,a izrađivač Zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje Primorsko-goranske županije.Sastavnice plana izrađene su sukladno propisima.

Glavne sastavnice plana jesu: polazišta, ciljevi prostornog razvoja i uređenja, plan

prostornog uređenja, odredbe za provođenje, prilozi, te grafički dio plana.





Sl. 11-5. Prostorni plan podru č ja posebnih obilježja Parka prirode U č ka

– teritorijalna podjela

Polazišta (i ocjena stanja)

Područ je parka obuhvaća dijelove prostora jedinica lokalne samouprave iz Primorsko-goranske županije (Opatija, Lovran, Mošćenička Draga i Matulji), te dijelove JLS iz Istarskežupanije (Lanišće, Lupoglav i Kršan). Utvr đene su pripadajuće površine tih JLS kao i

pripadajuća statistička naselja koja su uključena u područ je parka. Nakon sveobuhvatne analize stanja (teritorijalna podjela, demografska obilježja,

geografski položaj, prirodna baština, kulturna baština, izgrađeni resursi, npr. naselja,infrastrukturni sustavi, gospodarstvo, stanje okoliša i analize dosadašnje zaštite prirode ikulturne baštine, utvr đene su obveze koje proizlaze iz nadređenih dokumenata uređenja

prostora (Strategija i Program prostornog uređenja RH i Prostorni plan Primorsko-goranske iProstorni plan Istarske županije).

Potom je utvr đena ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja, a važniji naglascisu pri tom:

- prirodne značajke: vrijedna priroda (miješanje alpskih, krških i submediteranskihflornih elemenata), bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, velik broj endemskih,zaštićenih i ugroženih vrsta, brojna vrijedna geološka obilježja, npr.o na područ ju parka za sada su evidentirane 73 vrste biljaka koje se inače nalaze

na tzv. «crvenom popisu» (npr. Arnica Montana – br đanka, mnogo vrstakaćuna, više vrsta narcisa itd.),





o 7 endemičnih vrsta životinja u podzemnoj fauni (spilje), 11 vrsta puževa, 57vrsta leptira, 6 vrsta gmazova, 9 vrsta vodozemaca, 73 vrste ptica,

o 170 speleoloških objekata i dr.;

-

antropogene značajke:o bogatstvo spomeničke i vrijedne kulturne baštine,o izraženi procesi depopulacije (brojni zaseoci su potpuno napušteni, 2002. g. na

područ ju obuhvata parka prirode živjela su 286 stanovnika),o postojanje značajnih infrastrukturnih sadržaja (ceste, željeznice, odašiljači,

dalekovodi) na prostoru parka,o neriješen sustav odvodnje,o nezadovoljavajuća turistička ponuda,o značajni potencijali za bavljenje ekološkom poljoprivredom i seoskim

turizmom, rekreacijom i dr.,o smještaj značajnih turističkih smještajnih kapaciteta u bližoj i široj okolici

parka.

Ciljevi prostornog razvoja i uređ enja

Slijedeći su temeljni ciljevi utvr đeni planom:

- očuvanje prirodnih, kulturno-povijesnih i turističko-rekreativnih vrijednosti, uzistodobno obavljanje radnji i djelatnosti kojim se ne ugrožavaju bitne značajke ifunkcije parka,

- turizam bazirati na prosjećivanju parka (dakle ne na smještaju) odnosno kao

nadopunu postojećih oblika turističke ponude Kvarnera i Istre, temeljeći sve oblike posjećivanja na razvijanju interaktivnih miroljubivih odnosa prema okolišu,

- naselja na na rubnim područ jima parka uključiti u ponudu parka kao polaznamjesta i mjesta za prihvat dijela turističkih sadržaja,

- odrediti zoniranje prostora u skladu s utvr đenim vrijednostima prostora i pravilimastruke,

- zaštititi postojeće graditeljske strukture i utvrditi urbanističko-tehničke uvjete zaev. rekonstrukciju,

- maksimalno istražiti sportsko-rekreativne mogućnosti prostora i razvijati novedjelatnosti: šetnice, biciklizam, planinarenje, letenje zmajem, alpinizam,speleološke aktivnosti, jahanje, škole u prirodi i dr.

Plan prostornog uređ enja

Planom su prikazane prostorne strukture, organizacija prostora i osnova namjena ikorištenje provršina, razgraničenje prostora, prikaz gospodarskih i društvenih djelatnosti,uvjeti korištenja, uređenja i mjere zaštite prostora, infrastruktura (promet, energetika,vodnogospodarski sustav, gospodarenje s otpadom, zaštita okoliša :tlo, zrak, vode i dr.

Planom se daje iskaz prostornih pokazatelja. Utvr đuju se postojeće površine naselja(53,71 ha), te neizgrađeni i planirani dio (13,75 ha), s tim da je u samo 6 naselja planiranamogućnost njihova proširenja (uglavnom su rubno smještena).

Zatim su utvr đene izdvojene građevinske zone za različite djelatnosti, npr. za punionicu vode, kamenolome, turističko-ugostiteljsku i sportsko-rekreacijsku namjenu –





ukupno 32,91 ha, a za sadržaje infrastrukture (ceste, željeznice i ostalo) 377,89 ha.Poljoprivredne površine prema planu iznose 100,43 ha, šume 12.127,65 ha - od čega je zagospodarsku namjenu određeno 80% tih šuma, a ostalih 20% ima zaštitnu funkciju. Ostali

prostori (livade, pašnjaci i dr.) zauzimaju površinu od 3.331.54 ha.

Ukupna površina parka iznosi 15.938,28 ha, udio šumskih površina iznosi 76% odtoga, a livada i pašnjaka oko 21 %.

Sl. 11-6.

Primjer određ enja građ evinskog podru č ja za jedno od naselja na podru č ju Parka prirode U č ka –naselje Vela U č ka

Planom su utvr đeni:- najinteresantniji prostori i lokaliteti za posjetu, npr. prirodni predjeli osobite

ljepote, kao što su to primjerice vršni dijelovi Učke: Vojak, Suhi Vrh i Argun,zatim Vranjska Draga, Škrile, Korita, Krvava Stijena i dr., zatim

- vrijedni ruralni krajolici, npr. planinska sela Mala i Velika Učka, Brest pod Učkomi dr., te

- ugostiteljsko-turistički lokaliteti odnosno sadržaji (Poklon, Tisvar, lovačke i planinarske kuće i dr.).





Sukladno gore kazanom utvr đen je sustav posjećivanja:- ponuda različitih programa – prema dužini namjeravanog posjeta parku (kratko,

poludnevno, višednevno – noćenje u lovačkim i planinarskim kućama), premainteresima, dobi, podnošljivosti i zainteresiranosti,

-

određena su načela prihvatljivosti prema brojnosti grupe,- utvr đena je lokacija glavnog prijema posjetitelja za organizirane posjete (Lovran –upravna zgrada parka, Poklon – zahtijeva uređenje),

- glavni ulazi s primorske strane (Matulji, Opatija, Ičići) i s istarske strane(Lupoglav, Dolenja Vas, Boljun),

- glavne ulazne točke na postojećim cestovnim prometnicama s obzirom na mogući(ograničen odnosno dozvoljen) budući kapacitet parkirališta (Veprinac, portalitunela, Lanišće, Dobreć, Lovranska Draga i dr.),

- glavne staze za razgledavanje parka, npr.o glavna transverzala: Brgudac-Korita-Planik-Poklon-Vojak-Mala Učka–Brgud-

Sisol,o

planinarske staze različitih težina, npr. Lovran-Sv. Rok-Liganj-Vojak, (4 h i 30min), Medveja-Kali-Mala Učka- Vojak (5 h i 45 min) itd.,

o glavne biciklističke staze, npr. Brgudac-Brest, Poklon-Vojak i sl.,o poučne staze su načelno predložene, a utvrditi će se točno programima javne

ustanove.

Prostor parka je prema uvjetima korištenja i zaštite prostora razgraničen na:

Zonu stroge zaštite (ukupna površina oko 2.600 ha, što čini 16.5 % ukupne površine parka), koju čine vršni dijelovi Učke (821 ha), slivna područ ja bujičnih tokova (1.239 ha), površine posebnih vrijednosti šumske vegetacije (107 ha), površine posebnih botaničkih izooloških vrijednosti (Sisol, Planik i dr., 188 ha), te površine posebnih geomorfoloških ihidroloških vrijednosti (Vela Draga, Krvava stijena i dr., 244 ha) i

Zonu usmjerene zaštite (ukupna površina oko 13.340 ha, što čini ostatak od 83,5% površine parka), a sastoji se od preostalih površina, npr. površina šuma u kojima je dopuštenogospodarenje, većih pašnjačkih površina, površina naselja i njihove okolice, lokacija zaorganizirani boravak posjetitelja, područ ja sanacije (kamenolom, divlji deponiji) i dr.

Mjerama zaštite utvr đeno je:- da u parku nije dopušteno ugrožavanje, oštećivanje i uništavanje izvornih

vrijednosti geološke i pedološke podloge,- u zoni stroge zaštite utvr đena je:- potpuna zaštita biljnog i životinjskog svijeta, te je strogo zabranjena gradnja i

sječa šume,- posebno su zaštićeni neki prostori prirode, npr. Vela Draga kao spomenik

prirode i sl.,- ograničeno je kretanje motornim vozilima,- ograničene su ili zabranjene neke druge aktivnosti (koje se poimence navode),

- u zoni usmjerene zaštite zabranjene su radnje kojima se ugrožavaju bitne značajkekrajolika i drugih prirodnih vrijednosti – specificiraju se mjere za to i određujuzabranjene djelatnosti.





Sl. 11-7. Prostorni plan Parka prirode U č ka – korištenje i namjena prostora





Sl. 11-8. Park prirode U č ka – zaštita prostora i uvjeti korištenja prostora





Planom se utvr đuju kulturna dobra već upisana u registar kulturnih dobara RH s jedne,npr. ruralna cjelina Mala Učka i seosko naselje Katun, te s druge strane određuju za zaštituodnosno upis mnogi drugi lokaliteti, razvrstani u 5 kategorija, npr.

- seoska naselja (ukupno 4, npr. Brest pod Učkom),

-

sakralni objekti (ukupno 4, npr. crkva Presvetog trojstva u Brestu),- arheološki lokaliteti (ukupno 9, npr. Gradac – predpovijesna gradina i Sv. Bartul –srednjevjekovna nekropola),

- memorijalna baština (ukupno dvije),- etnološka baština – selo Trebišća.

Planom je utvr đena obveza detaljnog konzervatorskog istraživanja i propisivanjauvjeta zaštite i revitalizacije za određena naselja.

Planom je određeno postupanje s otpadom (nema odlagališta na područ ju parka,zrbrinjavanje obavljaju JLS putem odgovarajućih komunalnih službi i poduzeća).

Planom je također utvr đeno koja istraživanja valja provesti, te koje studije i programevalja izraditi, npr.:

- cjeloviti program posjećivanja i razgledavanja parka,- daljnje istraživanje i kartiranje biljnog i životinjskog svijeta,- sustavno praćenje stanja okoliša,- program revitalizacije naselja i tradicionalne poljoprivrede.

Planom je nadalje utvr đena obveza donošenja detaljnih planova uređenja za određenenavedene prostore, npr. za naselja Lovranska Draga, Brest pod Učkom, za gospodarskedjelatnosti (punionica vode u naselju Katun, izletnički centar Tisva i dr.).

Planom su utvr đeni zahvati za koje valja provesti postupak procjene utjecaja na okoliš,

npr. za sanaciju kamenoloma, izgradnju plinovoda, izgradnju žičare, izgradnju punionicevode.

Prilozi

Priloge plana čini korištena dokumentacija (studije, planovi, statistički podaci i drugiizvori), te fotodokumentacija (fauna, flora, kulturna baština, naselja, vode, šume i dr.), tegrafički dio plana.

Grafički dio ovog prostornog plana sastoji se iz shematrograma (teritorijalna podjela, pregledna geološka karta, pregledna karta s najznačajnijih slivnim područ jima i vodenim

staništima, pregledna karta kulturne baštine, sustav posjećivanja i dr.), te kartografskih prikaza u mjerilu 1:25.000, 1:2.000 i 1: 35.000 za «korištenje i namjenu prostora»,«infrastrukturne sustave», «uvjete korištenja i zaštite prostora», «naselja s građevinskim

područ jima», «pedološka karta», te «karta tipova staništa i vegetacije».





11.5. PRIVITAK:

NAJVAŽNIJE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE, SPORAZUMI I

PROGRAMI, TE PROPISI U REPUBLICI HRVATSKOJGLEDE ZAŠTITE PRIRODE

11.5.1. NAJVAŽNIJE ME ĐUNARODNE ORGANIZACIJE

Međunarodne organizacije glede zaštite prirode organizatori su svjetskih i drugihmeđunarodnih konferencija o zaštiti prirode, promicatelji su sklapanja predmetnihmeđunarodnih sporazuma i konvencija, te pružaju servis zemljama članicama sa svrhom

zaštite prirode odnosno njezinih vrijednosti. U nastavku iznosimo važnije predmetnemeđunarodne organizacije uz kratak opis njihovih djelatnosti.

UNESCO = United Nations Educational Scientific and and Cultural Organization

(Organizacija ujedinjenih naroda za naobrazbu, znanost i kulturu) osnovana jeLondonskom konferencijom 1945. g. 1946. g. pristupilo joj je još nekoliko zemalja, a2001. g. brojila je 188 zemalja članica. Glavni joj je cilj promicanje naobrazbe, znanosti ikulture prvenstveno u manje razvijenim zemljama, aplikacija na promet i prostor, tehnička

pomoć u manje razvijenim zemljama (izrada studija, različiti oblici pomoći obnove irazvoja i dr.). UNESCO je organizirao više svjetskih skupova o razvoju i okolišu.

ICLEI - International Council for Local Environmental Initiatives (Komisija za lokalneinicijative u područ ju okoliša) ima sjedište u Freiburgu (Njemačka). To je organizacija zazaštitu okoliša, u kojoj sudjeluju regije i veći gradovi, a ima više od 350 članica ucijelome svijetu. Temeljni joj je zadatak školovanje kadrova koji će se baviti zaštitomokoliša odnosno održivim razvojem, zatim provođenje regionalnih programa održivogarazvitka i dr.

WCED = Welt Commission for Environmental and Development (Svjetska komisija za

zaštitu okoliša i razvoj) osnovana je 1983. g. od strane UN, na temeljima Prve svjetskekonferencije o klimi (Geneva, 1979. g.) i Svjetskog klimatskog programa (Geneva, 1979.g.). Predmetna komisija, koja je kasnije nazvana prema njezinoj predsjednici Gro H.Bruntland (premijerka Norveške) → Bruntlandova komisija, podnijela je 1987. g.izvješće pod nazivom: “Our Common Future” ( Naša zajednič ka budućnost ), u kojem se

prvi puta pojavljuje pojam: “održivi razvoj” (“sustainable development” ), tj. “Razvojkoji zadovoljava potrebe sadašnjega društva, a istovremeno ne ugrožava mogućnostizadovoljenja potreba budućih generacija”.To izvješće nadalje drži neophodnim promjenu načina života u industrijskim (razvijenim)zemljama, prvenstveno u pogledu smanjenja uporabe energije, vode, minerala i zemljišta.

Na osnovama toga izvješća, Opća je skupština UN-a donijela zaključak o održavanjuSvjetske konferencije o okolišu i razvoju (Rio de Janeiro, 1992. g.).





IUCN = International Union for Conservation of Nature and Natural Resources ( Svjetska organizacija za zaštitu prirode) osnovana je 1948. g. Glavno joj je sjedište uGlandu (Švicarska) s tim da ima podružnice u 68 zemalja. Članice su joj države (82),druge državne organizacije (111) i ostale organizacije (civilnog društva i sl. – oko 800).

IUCN svakih 10 godina organizira kongres o nacionalnim parkovima sa zaključcima ozaštiti prirode putem nacionalnih parkova, a svake 4 godine organizira svjetski kongreszaštite odnosno konzervacije. Od 1962. g. IUCN vodi listu ugroženih svojti (biljne iživotinjske vrste).

REMPEC - Regional Marine Pollution Emergency Response Centre for the

Mediterranean Sea (Regionalno središte za za zaštitu Sredozemnog mora od

oneč iš ć enja, Malta, 1976.). Organizacija je osnovana temeljem Barcelonske konvencije.Od 1976. g. sjedište organizacije je na Malti. Temeljni zadatak REMPEC-a jekoordinacija zemalja Sredozemlja na provedbi Barcelonske konvencije i dokumenta:

MAP = Mediterranean Action Plan, odnosno zaštite Sredozemnog mora prvenstveno od

onečišćenja naftom, njenim derivatima, ali i drugim opasnim tvarima, osobito invazivnimorganizmima koji se iz drugih mora mogu prenijeti u Sredozemno. Surađuje s IMO iizrađuje dokumente na razini preporuka sl. u svezi s normiranjem postupaka kod

prijevoza tankera i drugih brodova Sredozemljem, kao i postupaka djelovanja u slučajuizlijevanja nafte, odnosno havarije brodova i postupaka manipuliranja s balastnommorskom vodom.

CSD - komisija = Commission on Sustainable Development (Komisija UN za održivi

razvoj, Rim, 1992.) je tijelo u okviru UN-ovog odjela za ekonomske i socijalne poslove:UNDESA (United Nations Department of Economic and Social Affairs). Europsko joj jesjedište u Rimu. Osnovana je 1992. g., kao međuvladina je organizacija (55 članica s

mandatom od po 3 godine). Temeljni cilj joj je implementacija zaključaka završnihdokumenata UN konferencije o okolišu i razvoju (Rio de Janeiro, 1992. g.), tj. “Riodeklaracije” i “Agende 21”.

IMO = International Maritime Organization (Međ unarodna organizacija u svezi s

morem odnosno Međ unarodna pomorska organizacija) osnovana je konvencijom oosnivanju IMO-a (nekad IMCO-a). Ta konvencija usvojena je na konferenciji UN-a omoru u Genevi 1948. g. IMO danas ima 158 članica. 1982. g. dobiva ime koje i danasnosi. Zadaća joj je suradnja vlada članica i to na regulaciji pomorskog prometa(brodarenja) u međunarodnoj trgovini, usvojenju standarda za sigurnost u prijevozumorem, te prevenciji i kontroli onečišćenja luka i mora od brodova.Sjedište je organizacije danas u Londonu. Unutar te organizacije postoji još i: Komitet zasigurnost na moru ( Maritime Safety Comitee = MSC ), Komitet za zaštitu (ProtectionComitee = MEPC) → smanjenje negativnih utjecaja na morski okoliš, Komitet zatehničku suradnju i drugi komiteti.Zemlje članice financijski sudjeluju po udjelu broja odnosno količini registriranih

brodova: Panama - najviše registriranih brodova (16%), Liberija (10%), Japan (5,0%),Gr čka (4,3%); Norveška (3,9%) itd.





11.5.2. NAJVAŽNIJI ME ĐUNARODNI SPORAZUMI I PROGRAMI

11.5.2.1. Važniji sporazumi

CBD–konvencija = Convention on Biological Diversity: UN Konvencija o biološkojraznolikosti, Rio de Janeiro, 1992. g. (150 zemalja) i Protokol o biološkoj sigurnosti

CBD-konvencije odnosno tzv. “Kartagenski protokol” , Montreal, 2000. g. Konvencija i protokol obrađuju raznolikost glede biljnog i životinjskog svijeta i cjelovitosti ekološkihsustava. Tri su osnovna cilja: održanje biološke raznovrsnosti, održivo korištenje dijelova

bioloških resursa te primjereno i ravnopravno sudjelovanje u korištenju genetskih resursa.Ostvarenje ciljeva zahtijeva organizirano provođenje aktivnosti na razinama država uzočekivanu pomoć međunarodnih organizacija u cilju očuvanja strukture, procesa, funkcijai odnosa između organizama i njihova okoliša.

Bernska konvencija o zaštiti europskih divljih svojta i prirodnih staništa odnosnoThe Convention on the Conservation of European Wildlife and Natural Habitats (donijeta je Bern, 1979. g., a stupila na snagu 1982. g.). obvezuje stranke konvencije nazaštitu migratornih vrsta na cijelom područ ju njihovih selidbenih putova te na područ jimagdje se razmnožavaju, povremeno odmaraju i zimuju. Konvencija razlikuje strogozaštićene biljne vrste (zabranjeno branje, skupljanje, rezanje i dr.) i strogo zaštićeneživotinjske vrste (zabranjeno hvatanje, ubijanje, iskorištavanje i dr.), pri čemu je nužnoosiguranje njihovih staništa, zatim ostale zaštićene životinjske vrste (nadzirano korištenjedijela populacije). Konvencija također utvr đuje zabranjena sredstva i metode hvatanja iubijanja i druge oblike iskorištavanja zaštićenih vrsta.

Ramsarska konvencija = The Convention on Wetlands of International Importance,especially as Waterfowl Habitat odnosno Konvencija o močvarama od međunarodnevažnosti naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsar – Iran, 1971. g.). Strankekonvencije dužne su donijeti nacionalne programme zaštite močvarnih staništa, kaoizuzetnih prirodnih dobara koje obiluju životinjskim i biljnim svijetom (zabranaisušivanja, pročišćavanje otpadnih voda i slične mjere, npr. korištenje biorazgradivihsredstava za prihranu).

Bonska konvencija o zaštiti migratornih vrsta i divljih životinja odnosno Convention

on the Conservation of Migratory Species of Wild Animals (Bonn, 1979. g.). Temeljnicilj konvencije je zaštita migratornih vrsta koje obitavaju u međunarodnim vodama imigriraju preko nacionalnih područ ja. Stranke konvencije mogu donijeti stroge mjerezaštite u dijelu svojih područ ja, te sklapati predmetne sporazume sa susjednim zemljama.

Konvencija o europskim krajobrazima (Firenca, 2000. g.). Konvencija se odnosi na svedijelove Europe, uključujući prirodna, seoska, gradska i prigradska područ ja, tj. nakulturnu (ljudskom rukom stvorenu) i prirodnu komponentu krajobraza. Posebno se ističevažnost jačanja svijesti građana, utvr đivanja tipova krajobraza i zaštita sukladnaodređenim tipovima, te razvoj instrumenata (poticaji, porezi i sl.) za upravljanje i

planiranje krajobraza.





Odrednica EU o zaštiti staništa = Habitat Directive (Council directive 92/43/EEC).Direktiva je najzahtjevniji propis EU glede zaštite prirode. Njezin je cilj doprinjetiočuvanju biološke raznolikosti zemalja EU putem zaštite divlje flore i faune, prvenstvenouspostavljanjem koherentne europske ekološke mreže. Njen je cilj doprinjeti očuvanju

biološke raznolikosti kroz zaštitu divlje flore i faune, prvenstveno uspostavljanjemeuropske ekološke mreže, osobito «Natura 2000». Odrednica navodi 200 životinjskih i500 biljnih vrsta, čija staništa zahtijevaju posebnu zaštitu. Svaki planirani zahvat u ovim

područ jima podliježe procjeni prihvatljivosti utjecaja na prirodu. Razlikuju se područ ja odeuropske važnosti (SCI), a preporuča se da takva područ ja obuhvaćaju oko 10 % površinazemalja članica (prednjači Slovenija koja je 1/3 svoga teritorija proglasila područ jemekološke mreže). Za ta je područ ja nužno donijeti planove upravljanja odnosnogospodarenja sa strogim režimima zaštite. Ostala područ ja ekološke mreže podliježu nešto

blažim režimima zaštite, odnosno u njima se obzirom na namjeravane zahvate mogudopustiti odgovarajuće kompenzacijske mjere i postupci.

Odrednica EU o zaštiti divljih ptica (Council directive 79/409/EEC). Direktiva jeusmjerena na zaštitu, upravljanje i nadzor nad divljim pticama, te njihovim gnijezdima,

jajima i staništima na područ ju EU. Direktiva utvr đuje nužnost osiguranja dovoljno prostranih područ ja pod zaštitom za opstanak predmetnih svojta, te ograničenja lova isličnih djelatnosti na drugim područ jima.

CCPWH–konvencija = Convention Concerning the Protection of the World Culturaland Natural Heritage = Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine,Generalna skupština UN i UNESCO, Paris 1972. g.. Definira “World Heritage List”(WHL), tj. “kulturna dobra”, “prirodna područ ja” i “mješovita područ ja” od svjetskogaznačaja, zaštitu tih prostora, sredstva za zaštitu i međunarodne aspekte zaštite, nadzora ifinanciranja zaštite. U Hrvatskoj su registrirane lokacije odnosno sljedeći prostori svjetske

baštine: Dubrovnik (1979. g.) – stara jezgra unutar zidina, Dioklecijanova palača u Splitu(1979. g.), kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču (1997. g.), stara jezgra Trogira (1997.g.), katedrala sv. Jakova u Šibeniku (2000. g.) i Nacionalni park Plitvička jezera (1979.g.).

CCD–konvencija = Convention to Combat Desertification: UN Konvencija osprječavanju dezertifikacije (spriječavanju nastajanja pustinja) odnosno o zaštiti šuma, Riode Janeiro, 1992. g. odnosno Pariz, 1994.

Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja = Barcelonska konvencija,Barcelona 1976. i 1995. g. Temelj konvencije (zaštite) kaže: “more i morska obala u

područ ju Sredozemlja ima ekonomsku, društvenu i kulturnu vrijednost te veliki zdravstveni znač aj, a oneč iš ćenje: neposredno ili posredno unošenje tvari (energije) u more velika jeopasnost za more i morsku obalu, njihovu ekološku ravnotežu, resurse, ali i opasnost za

zdrav život ljudi, pa č ak i njihov opstanak u obalnom pojasu”.Temeljem konvencije donijeto je više protokola, od kojih su najvažniji:- Protokol o suradnji u borbi protiv zagađenja Sredozemnog mora naftom i

drugim štetnim tvarima u slučaju nezgode (Emergency Protocol), Barcelona,1976.

- Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja s kopna (CBS Protocol),

Atena, 1980.





- Protokol o posebno zaštićenim područ jima Sredozemnog mora (ISPA Protocol),Geneva, 1982.

- Protokol o zaštiti Sredozemnog mora kod iskorištavanja podzemlja mora(Offshore Protocol), Madrid, 1994. g.

-

Protokol o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora kod prekograničnogprijevoza opasnih tvari i njihova odlaganja (Hazardous Waste Protocol), Izmir,1996. g.

MARPOL–konvencija = International Convention for the Prevention of Pollutionfrom Ships, 1973., važan protokol 1978. g. Utvr đuje pravila sprječavanja onečišćenjamora s broda (ulja, tj. nafta i derivati, kemijske i druge štetne tvari), pravila sprječavanja

prijenosa invazivnih morskih organizama i bakcila balastnom morskom vodom, reguliradopuštenu maksimalnu potrošnju brodova i količinu dvodna. Utvr đuje načine kontrole tih

brodova (tankera), postupak i kontrolne mehanizme manipuliranja balastnom morskomvodom, veličine rezervnih tankova za prihvat i drugo.

ESPOO–konvencija: Convention on Environmental Impact Assessment in aTransboundary Context = Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnihgranica (donijeta pod pokroviteljstvom UNECE-a, 1991. g.) i protokol donijet temeljem tekonvencije: Protocol on Enviromental Assessment (tzv. SEA-protokol, Kijev, 2003.g.). Konvencijom i protokolom određena su pravila postupanja u svezi obavješćivanjasusjednih zemalja o aktivnostima koje mogu ili bi mogle izazvati značajan prekograničniutjecaj na okoliš, te zaštita okoliša (poduzimanjem odgovarajućih mjera, spriječavanjem ikontrolom utjecaja, osobito putem izrade strateške procjene na okoliš).

Aarhuška konvencija = Konvencija o pristupu informacijama i sudjelovanje javnostiu odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, Aarhus, 1998. g. Glavneodrednice konvencije sadržane su u našem novom Zakonu o zaštiti okoliša (NN 110/07).

UNFCCC-konvencija: United Nation Framework Convention on Climate ChangeOkvirna konvencija UN o promijeni klime prihvaćena je na svjetskom skupu o okolišui razvoju u Rio de Janeiru 1992. g. Do danas je 186 zemalja svijeta ratificiralo tukonvenciju. Temeljni cilj konvencije je postizanje stabilizacije koncentracije (imisije)stakleničkih plinova u zemljinoj atmosferi. To valja postići ograničenjem antropogenihemisija stakleničkiih plinova u prvoj, te postepenim smanjivanjem tih emisija u drugojfazi. Pri tom, razdoblja primjene prve i druge faze moraju biti takva da se spriječe izrazito

negativni trendovi na svjetsku klimu odnosno da se ne ugrozi proizvodnja hrane iomogući nastavak ekonomskog razvoja na održivi način. Jednom godišnje članicekonvencije sastaju se na plenarnim konferencijama. Nsjvažniji protokol uz konvencijudonijet je na 3. sjednici (konferenciji), održanoj u Kyotu 1997. g. Pri tom su se u osnovi

potpisnice Kyotskog protokola obvezale da će u razdoblju od 2008. do 2012. g. smanjiti prosječnu godišnju emisiju stakleničkih plinova za 5,2% ispod razine u predmetne emisije1990. g. Predstojeći cilj, koji prvenstveno promiču zemlje Europske unije, je donašanje

protokola kojim će se utvrditi znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova u odnosu na1990. g. (30 do 50% do 2025. odnosno 50 do 100% do 2050 g.).

Vienna Convention for the Protection of the Ozone Layer = Bečka konvencija o

zaštiti ozonskog omotača (Beč, 1985.) i Montrealski protokol o tvarima kojeonečišćuju ozonski omotač (Montreal, 1997. g.) smatraju se dosad najuspješnijim





međunarodnim sporazumima glede globalne zaštite okoliša. Konvencija ističe značajstrateškog sloja ozona kao sloja koji štiti život na zemlji od pogubnog zračenjaultraljubičastih zraka. Obzirom da su antropogene emisije nekih tvari (npr. CFC-spojevi,haloni, metil bromid i dr.) uzrokovale znatno oštećenje ozonskog sloja, cilj konvencije je

dogovor o ograničenju emisija tih tvari, praćenje stanja ozoskog sloja, te posljedičniodgovori društva na globalnoj i nacionalnim razinama na to stanje. Najvažniji dokumentdonijet temeljem te konvencije je Montrealski sporazum, koji su do danas (studeni 2009.g.) ratificirale 193 zemlje svijeta. Njime su utvr đene različite grupe zemalja gledeograničenja proizvodnje i korištenja utvr đenih tvari koje oštećuju ozonski sloj. U načelusu se sporazumom razvijene zemlje svijeta obvezale ukinuti proizvodnju i korištenje tihtvari, što su i učinile, a osim toga iste uplaćuju sredstva u fond Montrealskog protokola izkoga se financiraju projekti za ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj unerazvijenim zemljama. Do sada je (od 1989. do 2008. g.) održano 8 konferencija članicaBečke konvencije, te 20 sjednica članica Montrealskog protokola. Provedbom konvencijeodnosno protokola znakovito je smanjen utjecaj antropogenih aktivnosti na oštećenje

ozonskog sloja.

11.5.2.2. Pregled važnijih programa

Na međunarodnoj razini, uglavnom sudjelovanjem međunarodnih organizacija ali idrugih subjekata, utvr đeni su različiti međunarodni programi koji se dijelom ili u cijelostiodnose na održivi razvoj prometa i zaštitu okoliša.

Najvažniji predmetni programi jesu:

NATURA 2000 je program ekološke mreže EU, koja obuhvaća područ ja važna zaočuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Program predstavlja osnovu zaštite prirode uEU, a temelji se na Odrednici EU o zaštiti staništa i Odrednici EU o zaštiti divljihptica. Svaka zemlja članica EU doprinosi stvaranju mreže Natura 2000 određivanjem

područ ja posebne zaštite – tzv. SPA-područ ja ( Specijal Protection Areas) za ptiace Idrugih područ ja zaštite – SAC (Special Areas of Conservation) za ostale divlje svojte istanišne tipove. Za Natura 2000 područ ja potrebno je utvrditi mjere upravljanja koje ćeosigurati očuvanje vrsta i stanišnih tipova.

Smaragdna mreža (Esmerald Network) je ekološka mreža sastavljena od područ ja posebne važnosti za zaštitu prirode – tzv. ACI (Areas of Special Conservation), a dužne

su je uspostaviti stranke Bonske konvencije. Za zemlje EU smaragdna je mreža identičnas mrežopm Natura 2000.

Sveeuropska strategija biološke i krajobrazne raznolikosti EU (PEBLDS) predstavljarazvoj i implementaciju mreže Natura 2000 i mreže morskih odnosno obalnih područ ja(ECMEN), obzirom da se, polovica svih stanišnih tipova EU pojavljuje se u obalnim imorskim staništima.

1971. g. ustanovljen je UNESCO-v program: «Man and the Biosphere» s ciljem promocije, konzervacije i održivog razvoja odnosno racionalnog korištenja prirodnovrijednih resursa. Temeljem programa utvr đena su diljem svijeta velika područ ja prirodeod svjetskog značaja, tzv. «svjetski rezervati biosfere». Kod nas je 1977. g., temeljem

programa proglašeno veliko područ je prirodnog značaja: Velebit, kao svjetski rezervat





biosfere u površini od 200.000 ha. Provedba programa poslužila je kao temelj zadonašanje CBD-konvencije (Rio, 1992. g.).

AGENDA 21 je dokument donijet na Svjetskoj konferenciji o okolišu i razvoju (United

Nations Conference on Environment and Development – UNCED), održanoj 1992. g. uRio de Janeiru = Akcijski program održivoga razvoja za 21. stoljeće. Pri tom su (naukupno 350 stranica) obrađeni gotovo svi važniji aspekti održivoga razvoja, kako slijedi:1. socijalna i ekonomska dimenzija (međunarodna suradnja na održivom razvoju, zaštita

i promocija zdravlja i ljudskih staništa);2. zaštita i upravljanje resursima i razvojem (zaštita atmosfere, upravljanje osjetljivim

ekološkim sustavima, zaštita biološke raznolikosti, zaštita oceana i zatvorenih mora(Jadran), zaštita šuma i upravljanje otpadnim vodama;

3. jačanje uloge važnih grupacija stanovništva: postizanje ravnopravnosti spolova, poštivanje tradicije i interesa autohtonog stanovništva, promicanje participacije raznihdruštvenih grupa u cilju zaštite okoliša;

4.

provedbeni instrumenti: financiranje, transfer tehnologije, unaprjeđenje obrazovanja,međunarodni institucijski okviri, instrumenti međunarodnog prava, informacijskisustav za donošenje odluka i drugo.Temeljem Agende 21 mnoge su države donijele Akcijske planove za djelovanje nanacionalnim razinama, ali su isto učinile i mnoge tvrtke, kao i makroregionalneasocijacije (Jadranska povelja o održivom razvoju), te lokalne sredine: općine, gradovi(i županije).

Lokalne Agende 21 = Akcijski programi za održivi razvoj u lokalnim sredinama (kodnas u: općinama, gradovima, županijama), a na temelju načela iz Agende 21 (Rio, 1992.g.), kojima se naglašava važnost lokalnih zajednica, kao onih koje upravljaju

gospodarstvom, socijalnom i ekološkom infrastrukturom na svome područ ju, donose prostorne i urbanističke planove i provode dijelove nacionalne politike zaštite okoliša.Posljedično tome izražena je potreba da općine, gradovi i županije, putem svojihsamoupravnih institucija, donesu lokalne Agende 21, na temelju širokih debata izmeđulokalnih vlasti (predstavnička tijela, poglavarstva, stručni odjeli) i građana, te predstavnikaudruga, velikih poduzeća i privatnih poduzetnika i to konsenzusom, uz ostvarenjetemeljnog cilja: održivog razvoja za tu lokalnu zajednicu.

UNEP - United Nation Environment Programme je program prikupljanja i vrednovanjaglobalnih, makroregionalnih i nacionalnih podataka o okolišu, a prvenstveno u svezi sklimatskim promjenama, onečišćenjem zemljine atmosfere, problemima s pitkom vodom,

onečišćenjem obalnih regija, zaštitom prirode, opasnim otpadom i otrovnim kemikalijamaodnosno opasnim tvarima. Program potiče razvijanje političkih instrumenata u zaštitiokoliša i poticaje za ulogu civilnog društva, udruga i poduzetnika na poslovima zaštiteokoliša, te razrađuje globalne direktive u zaštiti okoliša i prirode. Sjedište programa od1972. g. je u Nairobiju.

CSD–program 2004–2017. g. = Program UN-a za održivi razvoj na globusu zarazdoblje od 2004. do 2017. g. Polazi od temeljnih zaključka UN-ove konferencije ookolišu i razvoju (Rio de Janeiro, 1992. g), te slijedno održanih konferencija (Berlin,1995., Beč, 1997., Kyoto 1998. i dr., Johannesburg, 2002., Milano 2003. g. i dr.). Održivirazvoj jedan je od najvećih izazova današnjeg čovječanstva. Pod njimepodrazumijevamo osiguranje blagostanja, a da se pri tom ne razaraju prirodne osnove

našeg života: č ist zrak koji stalno udišemo, pitka voda koju svakodnevno trebamo i dr .,





zato jer: zemlju nismo samo naslijedili od svojih predaka, već smo je posudili od svoje

djece. Temeljne teme planirane su za obradu u dvogodišnjim ciklusima, npr. 2004-2005.vode i ljudska staništa; 2006-2007. energija, industrija i održivi razvoj; 2015-2017. g.oceani, mora, resursi iz mora i sl.

11.5.3. PREGLED NAJVAŽNIJIH PROPISA I DOKUMENATA U RH

11.5.3.1. Neposredna zaštita prirode (zaštita iz resora nadležnog za zaštitu prirode)

Zakon o zaštiti prirode, NN 70/05.

Zakon o genetski modificiranim organizmima, NN 70/05. Zakon o proglašenju nacionalnog parka ili parka prirode (npr. PP Učka, NN 44/99;

NP Sjeverni Velebit, NN 58/99. i dr.).

Pravilnik o procjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu, NN 89/07.

Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim ili strogo zaštićenim, NN 7/06.

Pravilnik o prijelazima za divlje životinje, NN 5/07. (prijelazi preko prometnica i sl.).

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja zaštićenih prirodnih vrijednosti, NN 130/06.

Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnimtipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova, NN 07/06.

Pravilnik o unutarnjem radu nacionalnog parka ili parka prirode (npr. NP Brijuni, NN 75/00; NP Risnjak, NN 75/00., PP Velebit NN 12/02. i dr.).

Uredba o proglašenju ekološke mreže, NN 109/07.

Uredba o osnivanju javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode (npr. NP Sjeverni Velebit, NN 96/99, PP Učka 96/99, Javne ustanove za upravljanje na

područ ju županije – npr. Primorsko-goranske županije, Službene novine PGŽ, br. _ _.).

Uredba o osnivanju Državnog zavoda za zaštitu prirode, NN 126/02. Odluka o donošenju prostornih planova područ ja posebnih obilježja nacionalnog

parka ili parka prirode (npr. za NP Risnjak, NN 23/01, za PP Učka, NN 24/06 i sl.).

Strategija i akcijski plan biološke i krajobrazne raznolikosti RH, NN 81/99.





11.5.3.2. Posredna zaštita prirode (zaštita iz resora koji nisu neposrednonadležni za zaštitu prirode)

Zakon o šumama, NN 140/05.

Zakon o lovstvu, NN 140/05.

Zakon o statkovodnom ribarstvu, NN 49/05.

Zakon o morskom ribarstvu, NN 46/97.





11.6. PRIVITAK:

FOTOGRAFIJE DIJELOVA ZAŠTIĆENIH PRIRODNIHPROSTORA





Zavižan – Nacionalni park sjeverni Velebit





Klek (botani č ki rezervat) – kraj Ogulina(kolijevka hrvatskog planinarstva)





Zavižan – Nacionalni park sjeverni Velebit





Vitunjčica – Spomenik prirode – hidrološki (izvor) – blizu Ogulina





Vitunj č ica – Spomenik prirode – hidrološki (izvor) – blizu Ogulina

Premuži ć eva staza – Nacionalni park Sjeverni Velebit





Gromovač a – Nacionalni park Sjeverni Velebit

Rossijeva koliba – Nacionalni park Sjeverni Velebit





Skradinski buk - Nacionalni park Krka – kraj Šibenika





Roški slap - Nacionalni park Krka – kraj Šibenika

Nacionalni park Krka – kraj Šibenika





Bizantinski castrum – Nacionalni park Brijuni

Zašti ć ena “najstarija” maslina na Velikom Brijunu – spomenik prirode

Nacionalni park Brijuni





Anti č ki arheološki ostaci - Nacionalni park Brijuni

Bled – grani č no podru č je Nacionalnog parka Triglav - pogled na Alpe





Nacionalni park Plitvi č ka jezera





Prijelaz za životinje preko autoceste(na odsječ ku autoceste: č vor Bosiljevo 2 – Josipdol, na poziciji: Ivač evo brdo)





Prijelaz za životinje na autocesti(panoramski snimak)





Prirodna baštinauvale «Vetrna»- otok Krk





12. MEĐUNARODNI ASPEKTI ODRŽIVOG RAZVOJA

PROMETA I PROSTORA

12.1. UVODNO

Spoznaja da utjecaj na okoliš nije samo stvar pojedinca, lokalne zajednice ili pojedinedržave, već da učinak onečišćenja okoliša ima dalekosežne posljedice za cjelokupni život nazemlji (globalno zagrijavanje, globalno – prekogranično onečićenje zraka, oštećenje ozonskogsloja, smanjenje produkcije kisika svjetskih mora i velikih šuma, onečišćenje mora i živogsvijeta u njima, prekogranično onečišćenje zraka i dr.), utjecala je na osnivanje mnogihmeđunarodnih institucija i foruma s jedne1, te na donošenje međunarodnih programa2 i

međunarodnih konvencija3

s druge strane.

12.2.NAJVAŽNIJE MEĐUNARODNE INSTITUCIJE I ORGANIZACIJE USVEZI S ODRŽIVIM RAZVOJEM PROMETA I ZAŠTITOM OKOLIŠA

12.2.1. UVODNO

Postojeće međunarodne institucije i organizacije u svezi s održivim razvojem prometai zaštitom okoliša jesu:

- pojedine organizacije UN-a ili njihovi dijelovi4,- različite međunarodne svjetske strukovne organizacije, osobito glede prometa5 u

onom dijelu u kojem se njihovo djelovanje odnosi na zaštitu okoliša i održivirazvoj,

- različite međunarodne organizacije čije se djelovanje odnosi na pojedine dijelovesvijeta6,

- ostale.

Te institucije djeluju na područ ju zaštite okoliša i održivoga razvoja, tako da:-

su organizatori svjetskih ili drugih međunarodnih konferencija o okolišu, njegovojzaštiti i održivom razvoju7,

1 Npr. CSD-komisija = Komisija UN-a za održivi razvoj.2 Npr. Agenda 21. odnosno Akcijski program za održivi razvoj na globusu u 21. stoljeću, Rio de Janeiro, 1992.g.3 Npr. ESPOO-konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, 1991. g.4 Npr. WCED = Welt Commission for Environmental and Development (Svjetska komisija za zaštitu okoliša irazvoj).5 Npr. IMO = International Maritime Organization (Međunarodna pomorska organizacija).6 Npr. REMPEC = Regional Marine Pollution Emergency Response Centre for the Mediterranean Sea

(Regionalno središte za za zaštitu Sredozemnog mora od onečišćenja) ili EEA = European EnvironmentalAgency (Europska agencija za okoliš).7 Npr. Svjetska konferencija o okolišu i razvoju, Rio de Janeiro, 1992. g.





- nositelji ili promicatelji sklapanja međunarodnih sporazuma, a osobito konvencijaglede održivog razvoja i zaštite okoliša8 i pripadajućih protokola (dopune i dodatnaobrazloženja konvencija),

- imaju katkad nadzornu odnosno kontrolnu funkciju glede provođenja konvencija i

protokola, te- pružaju informacijama i savjetima servis članicama organizacije.

Stoga će se u nastavku ovoga poglavlja, iznijeti pregled i kratki opis najvažnijihmeđunarodnih institucija i organizacija glede zaštite okoliša i održivog razvoja.

12.2.2. PREGLED I KRATKI OPIS ORGANIZACIJA (INSTITUCIJA)

UNESCO = United Nations Educational Scientific and and Cultural Organization(Organizacija ujedinjenih naroda za naobrazbu, znanost i kulturu) – vidjeti poglavlje

11.5.1. UNESCO-v komitet za zaštitu svjetskih kulturnih i prirodnih dobara: World

Heritage Comitte (sukladno Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine → vidjeti poglavlje 11.5.2.1.).

ICLEI - International Council for Local Environmental Initiatives (Komisija za lokalne

inicijative u područ ju okoliša) – vidjeti poglavlje 11.5.1.

WCED = Welt Commission for Environmental and Development (Svjetska komisija za

zaštitu okoliša i razvoj) – vidjeti poglavlje 11.5.1.

UNEP = UN Environmental Programme (programska organizacija UN-a za okoliš).

Organizacija je osnovana 1972. g. sa svjetskim sjedištem u Nairobiju, a europskim uGenevi. “Pokriva” sve ekološke sustave u zraku, tlu, i moru, promovira znanost o okolišui pomaže kod transformacija tehnologija glede smanjenja štetnih emisija u okoliš. UNEPna različite načine upozorava na ograničenost i djelomičnu iscrpljenost resursa, temeljećitu promociju na održivom razvoju. Glavni je nositelj više konvencija u svezi očuvanjaokoliša (CBD, UNFCCC i druge).Osnovala je informacijsku mrežu: GRID, koja je dostupna svima u svijetu, a riječ je

prvenstveno o globalnim izvorima u biosferi, od količine produkcije i stvaranja biomase

na dalje. IPCC = Intergovermental Panel of Climate Change (Međ uvladino tijelo za klimatske

promjene) osnovano je odlukom Opće (generalne) skupštine UN (i svjetske meteorološkeorganizacije – WMO) u prosincu 1988. g. s temeljnim ciljem da upozna i upozori svijet saznanstvenim osnovama stanja i tendencija klimatskih promjena i njihovim učincima naokoliš te pripadajućim socijalno-ekonomskim posljedicama. Tisuće znanstvenika istručnjaka na volonterskoj osnovi, okupljenih u tri osnovne radne grupe (“Fizičkeznanstvene osnove klimatskih promjena”, “Utjecaj klimatskih promjena, prilagodba iranjivost”, “Zahvati u cilju smanjenja negativnih učinaka na klimatske promjene”),

8

Npr. Bečka konvencija o zaštiti oznoskog sloja, Beč, 1985. g. ili ESPOO-konvencija = Convention onEnvironmental Impact Assessment in a Transboundary Context (Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš prekodržavnih granica), 1991. g.





izrađuje predmetne znanstveno-stručne materijale. (Četvrta je grupa koja izvještava okretanju emisija stakleničkih plinova u pojedinim državama.) Osim niza radnih sastanaka,u radu IPCC-a najvažnije su plenarne sjednice predstavnika vlada članica, kojih je od1988. g. do danas (travanj, 2009. g.) održano ukupno 30. Operativno tijelo organizacije je

tajništvo IPCC-a, koje se nalazi u Genevi. Najvažniji materijali glede stanja klimatskih promjena i odgovora društva u smislu ublažavanja štetnih antropogenih utjecaja na klimuobjavljeni su u dosad 4 opća izvješća (1990., 1995., 2001. i 2007. g.). Ostali podaci moguse vidjeti na adresi: www.ipcc.ch/.

UNCHS = UN Centre for Human Settlements (Habitat) - (Organizacija UN-a za ljudska

staništa) bavi se problemskim aspektima života ljudi u seoskim i gradskim sredinamaodnosno promoviranjem održivog razvoja u područ ju ljudskih staništa. Osnovana je 1978.g.

REC - Regional Environmental Center for Central and Eastern Europe (Regionalno

središte za okoliš za Središnju i Istoč nu Europu) ima sjedište u Mađarskoj. Središte jeosnovano 1990. g. (25 zemalja, SAD, EU), a djeluje danas u 28 zemalja Centralne iIstočne Europe, uključujući i Hrvatsku. Organizacija slovi kao nevladina, neovisna ineprofitna s ciljem unapređenja zaštite okoliša. Financira projekte putem donatorskihkonferencija, pruža financijsku potporu nevladinim organizacijama za posebne projekte uzaštiti okoliša, te pruža usluge u svezi s informiranjem o okolišu i njegovoj zaštiti.

EEA - European Environmental Agency (Europska agencija za okoliš) osnovana jeodlukom Savjeta europskih ministara (1990. g.), a od 1993. g. ima sjedište uKopenhagenu. Osnovni joj je zadatak izrada zajedničke koncepcije u razvoju prometa,zatim izrada sustava podataka o okolišu unutar EU zemalja.Putem EIONET-a (European Environmental Information and Observation Network)ostvaruje se suradnja sa zemljama kandidatima za EU u područ ju zaštite okoliša iodrživoga razvoja (6 zemalja – nekadašnjih kandidata za EU dobivalo je cjelokupni serviskroz tu organizaciju).

IUCN = International Union for Conservation of Nature and Natural Resources ( Svjetska organizacija za zaštitu prirode) – vidjeti poglavlje 11.5.1.

REMPEC - Regional Marine Pollution Emergency Response Centre for the

Mediterranean Sea (Regionalno središte za za zaštitu Sredozemnog mora od

oneč iš ć enja) – vidjeti poglavlje 11.5.1.

IAIA – International Associatiation for Impact Assessmement (Međ unarodno

udruženje za ocjenu utjecaja na okoliš) je organizacija koja okuplja najkvalitetnijesvjetske tvrtke, koje primijenjuju principe održivoga razvoja kod ocjene važnih planova i

programa na okoliš.

CSD - komisija = Commission on Sustainable Development (UN-ova Komisija za

održivi razvoj ) – vidjeti poglavlje 11.5.1.

IMO = International Maritime Organization (Međ unarodna organizacija u svezi s

morem odnosno Međ unarodna pomorska organizacija) – vidjeti poglavlje 11.5.1.





ICAO = International Civil Aviation Organization (Organizacija za međ unarodno

civilno zrakoplovstvo) osnovana je 1944. g. u Chicagu, kada su se 54 zemlje udružile u tuorganizaciju (a temeljem dogovorene konvencije → vidjeti ICAO-konvenciju). Od 1947.g. sjedište joj je u Montrealu, a danas ima 185 članica.

Bavi se standardizacijom zrakoplova, propisuje norme za izradu zračnih pristaništa,određuje uvjete koje mora ispunjavati uzletno-sletna staza i opremu zrakoplovnih luka, priprema dokumente unifikacijskog karaktera, rješenja u svezi sigurnosti putnika,određuje norme (granice) utjecaja na okoliš (dozvoljene razine buke kod zrakoplova,dozvoljene količine štetnih stvari u ispušnim plinovima zrakoplova) i dr. U sastavu ICAO-a je, između ostalog, Komitet (povjerenstvo) za zaštitu okoliša, te radna grupa stručnjakaza zašitu okoliša.

IATA = International Air Transport Association (Međ unarodna organizacija

zrakoplovnih kompanija) osnovana je 1945. g. u Havani. Njene članice su zrakoplovnekompanije koje su nositelji zračnog prometa. Glavni cilj organizacije je dogovor u

pogledu tarifa, standardizacije isprava i drugo. Danas broji 230 članica iz 130 zemalja.Glede okoliša IATA je rezolucijom podržala sve mjere i aktivnosti utvr đene aneksom 16čikaške konvencije o zračnom prometu, koji se odnosi na zašittu okoliša u zračnom

prometu.

ECAC = European Civil Aviation Conference (Europska konferencija za civilno

zrakoplovstvo) osnovana je 1955. g. sa sjedištem u Parisu. Danas je u organizacijuuključena 41. europska zemlja članica putem predstavnika vlada zemalja. Organizacija seodnosi samo na prostor Europe (slično kao što je ICAO za cijeli svijet), a djeluje

prvenstveno u smjeru harmonizacije zračnog prometa među zemljama članicama.Utvr đuje norme i preporuke glede održivog razvoja odnosno zaštite okoliša kod zračnog

prometa iznad europskog prostora. Hrvatska je članica te organizacije.

UIC = Union international des chemins de fer (Međ unarodni željezni č ki savez ili unija

osnovan je 1922. g. u Parizu. Članice saveza su inače nacionalne organizacije željeznica,koje se dogovaraju o povezivanju pojedinih makroregija Europe i svijeta. U 2000. g. UIC

je imala 150 članica na 5 kontinenata. Ciljevi unije su: ujednačenje normi u željezničkom prometu, te pojednostavljenjeformalnosti oko ugovora o prijevozu. Zadatak unije je, osim kazanog, izjednačenjedokumenata koji se tiču prijevoza robe i putnika. Glede okoliša najvažnije su odrednice ikonvencije koje je inicirala UIC o obveznim postupcima kod prijevoza opasnih tvari.

ECMT odnosno CEMT = European Conference of Minister of Transport (Udruženje

europskih ministara transporta) osnovano je u Brusselsu 1953. g. Danas ima sjedište uParizu s 41 punopravnih članica (i RH je članica), 6 pridruženih i 2 promatrača. Glavnotijelo organizacije je skupština ECMT-a, koju čine ministri prometa vlada članica koji sesastaju jednom godišnje, a u međuvremenu radi sekretarijat ECMT-a.Bitni materijali donose se putem rezolucija (do sada oko 200 rezolucija). Važne radnegrupe jesu: za integraciju članica, za transport i okoliš, za investicije u promet, za cestovnitransport, za sigurnost u cestovnom prometu i za željeznički transport.Temeljne djelatnosti organizacije su: suradnja na integraciji prometa, kombinirani promet,standardizacija postupaka u prometu, definiranje osnovnih europskih koridora (PETrAS i

dr.) i zaštita okoliša.





Unutar organizacije dogovara se i u svezi kombiniranog prometa: željeznica-kanal-brod-cesta, zatim u svezi prometnih terminala: luka, željeznica, kolodvora, kontejnerskihterminala i zračnih luka.

OECD = Organization for Economic Cooperation and Development (Međ

unardnaorganizacija za gospodarsku suradnju i razvoj) osnovana je u okviru Marshallova Plana(plan SAD-a i Kanade kao pomoć Zapadnoj Europi nakon II svjetskog rata za razvojne

projekte u Europi putem dodjele kredita i dijela nepovratne financijske pomoći). U početku se zvala organizacija za europsku suradnju, tj. OECC, a od 1961. g. postajesvjetska organizacija, tj. OECD.Istražuje i financira cestovni promet, brodogradnju, promovira međunarodne sporazume.Kod nas je pomoć OECD-a uglavnom bila usmjerena na zračni promet i njegovuinfrastrukturu, okoliš, pomorski promet, ceste i brodogradnju.

UNECE = United Nations Economic Commission for Europe (Ekonomska komisija

ujedinjenih naroda za Europu) osnovana je 1947. g. kao regionalna komisija sa sjedištemu Genevi. Danas broji 55 zemalja članica, a članice su i izvaneuropske zemlje, te osimtoga uključuje preko 70 profesionalnih organizacija. Rješava pitanja ekonomske analize,trgovine, industrije i prometa, te predlaže konvencije u prometu.Do kraja 2001. g. Komitet za kopneni promet UNECE-a bio je inicijator odnosno nositeljza 55 kasnije donijetih (usvojenih) konvencija u prometu, prvenstveno u svezi cestovnog

prometa, kombiniranog transporta, transportne infrastrukture I mjera predostrožnosti gledezaštite okoliša.

EU = European Union (Europska unija) je organizacija osnovana odnosno formiranaRimskim ugovorom 1957. g. (EEC – europska zajednica za ugljen i čelik), pri čemu se 6

zemalja dogovorilo o međusobnoj suradnji putem carinske unije. Glavni cilj osnivanja EU bio je učinkovitiji promet dobara između članica, koji se odvija bez većih formalnosti.Danas broji 27 članica. U prometu EU ima nekoliko osnovnih načela od kojih je temeljnislobodan izbor prijevoznika na cijelom područ ju EU. EU u područ ju prometa usklađujetehničke parametre odnosno pravna mjerila za npr.: prometnu infrastrukturu i dimenzijevozila i dr., omogućuje dogovore odnosno utvr đuje normative oko utjecaja na okoliš (npr.korištenje bezolovnog benzina, dozvoljene ekvivalentne razine buke za vozila, dozvoljenevrste automobilskih guma, standardi glede utjecaja na okoliš za izvancestovna vozila igrađevinske strojeve i dr.).

Nakon dogovora u Mastrichtu 1993. g. (1992.) dodatno su ukinute tehničke i fiskalnezapreke s posljedicom slobodnog kretanja roba, usluga, ljudi i kapitala unutar prostora

EU, čime je ostvaren visok stupanj integracije.Mjere koje su provedene doprinijele su povećanju prijevoza unutar zemalja EU, tako da jeu 20 godina (1975.-1995. - 15 zemalja) robni promet porastao za 50%, putnički za 86%, audio cestovnog u ukupnom prometu povećan je sa 50% na 70%. Što se tiče ustrojstva institucija EU, najjače je predstavničko tijelo, tj. Europskiparlament , kojemu je temeljni zadatak usvajanje zakona i jedinstvenih normi i pravilakoji vrijede za zemlje članice, a čine ga zastupnici svih zemalja EU (do 2004. g. ukupno

626 zastupnika koji su prestavljali 374 milijuna europljana, a od 2004. g. 732 zastupnika) i njegovo tijelo, tj. Odbor EU-parlamenta za zaštitu okoliša. Zatim slijedi Europskakomisija (prije 15 sada 27 članova), koja u biti predstavlja izvršno tijelo Parlamenta i

predlaže zakone, norme, standarde i strateške dokumente EU Parlamentu, Europskisavjet (zastupnici EU zemalja na ministarskoj razini), Europski sud, Europsko vijeće idr.





12.3. KONVENCIJE, SPORAZUMI I PROGRAMI U SVEZI S

ODRŽIVIM RAZVOJEM I ZAŠTITOM OKOLIŠA

12.3.1. UVODNO

Na međunarodnoj razini raspoznajemo sporazume (ugovore), dogovore i programe, prvenstveno glede zaštite okoliša i održivog razvoja s jedne te u svezi s planiranjem prostora i prometa s druge strane.

Dio tih sporazuma obvezna je poštivati i RH, jer je obveznica (članica) većeg dijela predmetnih međunarodnih sporazuma. Dio njih, a osobito se to odnosi na međunarodne programe, ima šire implikacije na planiranje prometa i održivoga razvoja, te time i naodgovarajuće sustave u RH9.

Različite međunarodne organizacije (IMO, ICAO, UIC, UNECE, UNESCO i dr.)10 izrađuju ili su inicijatori međunarodnih sporazuma odnosno konvencija i programa, ili suorganizatori međunarodnih skupova na temu zaštite okoliša i održivog razvoja.

12.3.2. VRSTE I NAČINI SKLAPANJA ME ĐUNARODNIH SPORAZUMA

Međunarodne ugovore možemo podijeliti na dvostrane , npr. sporazum RH i

Republike Slovenije i višestrane, kada je sporazum zaključ ilo više subjekata međ unarodnog

prava.

Subjekt međunarodnog prava je suverena država ili međunarodna organizacija kojojsu članice suverene države (međuvladina organizacija).

Ratifikacija je odobrenje (izglasavanje) međunarodnog sporazuma od strane najvišeg parlamentarnog tijela države (kod nas je to Sabor). Da bi međunarodni sporazum stupio nasnagu moraju ga ratificirati parlamenti svih zemalja potpisnica sporazuma (izuzetak jemeđunarodni sporazum donijet kao ustavno-pravni akt međunarodne organizacije).

Međunarodna konvencija je međunarodni ugovor više subjekata međunarodnog

prava ili ustavno-pravni akt međunarodne organizacije (UIC, IRF, UNECE, UN i sl.) inajvažniji je dokument međunarodnoga prava.

Konvencije se nadopunjavanju i djelomično mijenjaju Protokolima. (Statutommeđunarodne organizacije točno je utvr đen postupak pripreme i usvajanja protokola.)

Za sklapanje različitih međunarodnog ugovora (npr. s Republikom Slovenijom, BiH,Austrijom i sl.) ovlaštena je Vlada. Prema ustavu RH takvi međunarodni ugovori, nakon što

9 Programe i sporazume kojih RH nije potpisnica, pravno gledano, RH nije nužna provoditi, ali oni svejedno u

većoj ili manjoj mjeri utječu na ustrojstvo i rad predmetnih institucija u RH, te nalaze odraza u zakonima idrugim propisima u RH.10 Vidjeti poglavlje 12.2.b) ovih skripti.





su parafirani od predsjednika Vlade, moraju se dati na raspravu i donošenje Saboru RH, i akosu izglasani, tj. ratificirani, postaju dio unutrašnjeg prava RH.

Ako je riječ o međuvladinim organizacijama (npr. UN odnosno razne organizacije

UN, npr. UNCTAD, UNECE, UNESCO, zatim UIC, IMO i dr.), u kojima su zastupljeni predstavnici suverenih država, tada u okviru njih međunarodni ugovor može biti donesen kaoustavno-pravni akt neke od tih međunarodnih organizacija.

Međunarodni sporazumi po pravnoj su snazi u razini ili čak jači od ostalih(nacionalnih) zakona. Naime, njihove se odredbe mogu mijenjati samo po načelumeđunarodnog prava.

Razlikujemo sljedeće glavne vrste međunarodnih sporazuma:

• Međunarodni sporazum kao sporazum dvaju pravnih subjekata međunarodnog prava,

stranke su suverene države međusobno odnosno međunarodne organizacije: UN, UNECE,UNCTAD, UNESCO, IMO i sl., a sklapaju ga:- dvije ili više država međusobno i neposredno (npr. Uredba o potvr đivanju ugovora o

linijskom prijevozu osoba autobusom u međunarodnom cestovnom prometu izmeđuvlade RH i Vlade Republike Austrije) – ugovara Vlada, ratificira Sabor;

- država s međunarodnom organizacijom (npr. Ugovor između RH i UNECE osuradnji na TER-u - sporazum koji je donijet u okviru europske željezničke mreže) –

predlaže Vlada, ratificira Sabor.

• Međunarodni sporazum kao rezultat prihvata međunarodnog dokumenata koji jeusvojen na međunarodnoj konferenciji (npr. UN-konvencija o međunarodnom

multimodalnom prijevozu robe, Geneva, 1980.g., ili npr. Okvirna konvencija o zaštitiozonskog omotača - Hrvatska prihvaća sporazum iako na predmetnoj konferenciji kada jedonesena ta konvencija nije sudjelovala) – predlaže Vlada, ratificira Sabor.

• Međunarodni sporazum kao ustavnopravni akt međunarodne organizacije - npr. IMO-aili neke druge organizacije (npr. ustavom odnosno statutom te organizacije može bitiodređeno da predloženi sporazum stupa na snagu kada ga u određenom roku prihvati 33%članica te međunarodne organizacije ili da stupa na snagu ako prijedlog u određenomrazdoblju izrijekom ne odbije 33% članica te organizacije – te u tom trenutku sporazum

postaje obvezan je za sve članice te međunarodne organizacije), tako da i RH postajeobveznicom odnosno strankom sporazuma ukoliko je članica predmetne međunarodneorganizacije.

• Međunarodni sporazum kao rezultat notifikacije o sukcesiji - RH se ustavnomodlukom o suverenosti i samostalnosti obvezala da će međunarodne ugovore koje jesklopila i one kojima je pristupila bivša SFRJ primjenivati u RH (na temelju Bečkekonvencije o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. g., Bečke konvencije o sukcesijidržava glede međunarodnih ugovora iz 1978. g., Ustavne odluke i drugih odluka oobjavljivanju mnogostranih ugovora kojih je RH stranka ugovora temeljem notifikacije osukcesiji). Na taj način je notificirano odnosno prihvaćeno na desetke međunarodnihugovora odnosno konvencija, npr. COTIF konvencija i dr.

Međunarodni su sporazumi po pravnoj su snazi u razini ili čak jači od ostalih

(nacionalnih) zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati samo po načelu međunarodnog prava.





U postupku priključenja Europskoj uniji RH mora uskladiti djelovanje svojih

institucija s jedne, te zakone i propise s druge strane, sukladno odrednicama, planovima i programima EU u područ ju zaštite okoliša i održivog razvoja.

Taj proces je dugotrajan i sustavan obzirom na:- izuzetnu važnosti (i složenost) koju EU pridaje zaštiti okoliša i održivom razvoju,- utvr đene ciljeve (planovima i strategijama EU glede zaštite okoliša i održivog

razvoja), teutvr đene rokove iz odrednica EU kada će na snagu stupiti određeni instrumenti, te

rokove do kada se isti moraju implementirati u zakonodavstvo pojednih članica.

12.3.3. PREGLED VAŽNIJIH KONVENCIJA

ESPOO–konvencija: Convention on Environmental Impact Assessment in aTransboundary Context = Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnihgranica (donijeta pod pokroviteljstvom UNECE-a, 1991. g.) i protokol donijet temeljem tekonvencije: Protocol on Enviromental Assessment (tzv. SEA-protokol, Kijev, 2003.g.). Konvencijom i protokolom određena su pravila postupanja u svezi obavješćivanjasusjednih zemalja o aktivnostima koje mogu ili bi mogle izazvati značajan prekograničniutjecaj na okoliš, te zaštita okoliša (poduzimanjem odgovarajućih mjera, spriječavanjem ikontrolom utjecaja, osobito putem izrade strateške procjene na okoliš).

Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih akcidenata, Helsinki, 1992. g. –slično kao ESPOO–konvencija.

Aarhuška konvencija = Konvencija o pristupu informacijama i sudjelovanje javnostiu odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, Aarhus, 1998. g. Glavneodrednice konvencije sadržane su u našem novom Zakonu o zaštiti okoliša (NN 110/07).

UNFCCC-konvencija: United Nation Framework Convention on Climate ChangeOkvirna konvencija UN o promijeni klime – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

Vienna Convention for the Protection of the Ozone Layer = Bečka konvencija ozaštiti ozonskog omotača (Beč, 1985.) i Montrealski protokol o tvarima kojeonečišćuju ozonski omotač (Montreal, 1997. g.) – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

Konvencije i sporazumi o utjecaju i nadzoru prekograničnog prijevoza opasnimotpadom i njegovom odlaganju i utjecaju na okoliš preko državnih granica, Geneva,1956. g., Basel, 1989. g.

MARPOL–konvencija = International Convention for the Prevention of Pollutionfrom Ships – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja = Barcelonska konvencija,Barcelona 1976. i 1995. g. – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

FUND-konvencija = International Convention on te Establishment of anInternational Fund for Compensation for Oil Pollution Damage, 1971. g. =Konvencija o osnivanju međunarodnog fonda za nadoknadu šteta kod onečišćenja morauljem (naftom). Utvr đuje visine i načine uplate u fond kao i pravila korištenja (dodjele)





sredstava iz fonda u slučaju onečišćenja (sredstva su pretežno namijenjena za pokrivanjeneposrednih troškova čišćenja odmah nakon havarije broda ili brodova, sudara tankera isl.).

COTIF-konvencija = Convention aux transport internationaux ferroviares, donijeta je u Bernu 1980. g. (SFRJ je bila članica od 1984. g., a RH od 1992. g.). Konvencija spajaCIM i CIV konvenciju, tj. odnosi se na organizaciju međunarodnog prometa željeznicom.Konvencijom se regulira ustrojstvo sustava, opća pravila ponašanja sudionika u prijevozu,odgovornosti za štetu u prijevozu, ugovori o prijevozu i dr. Temeljem konvencije donijeto

je više pravilnika glede prijevoza određenih roba, npr. Pravilnik o međunarodnomprijevozu opasnih tvari (RID), Pravilnik o prijevozu željezničkih vagona (naplata,troškovi, RIP) i dr.

ICAO-konvencija = Convention on International Civil Aviation, (Čikaška ili CICA-konvencija), donijeta je Chicagu, 1944. g. (54 zemlje), a Protokol o važnim dopunama tekonvencije u Montrealu 1980. g.. Regulira javnopravne odnose u zračnoj plovidbi,definira suverenitet zračnog prostora, te nacionalnu pripadnost zrakoplova. Reguliraodnose u međunarodnom zrakoplovstvu i međunarodne standarde za zračni promet.Utvr đuje engleski kao službeni jezik koji se mora koristi u zračnom prometu. Čikaškomkonvencijom utvr đene su slobode u zračnom prometu, npr: pravo prelijetanja tuđegteritorija bez slijetanja, pravo prelijetanja tuđe zemlje s pravom slijetanja unekomercijalne svrhe, pravo iskrcavanja putnika, robe i pošte iz svoje zemlje u drugojzemlji, pravo ukrcaja robe, putnika, robe i pošte u tuđoj zemlji za zemlju čiju zastavu nosizrakoplov i dr. Najvažniji dokument glede okoliša utvr đen je anexom 16., koji je donijet1971. g. i stalno se dopunjuje. Aneks se sastoji iz dva dijela, pri čemu prvi dio utvr đuje

pravila i mjere glede buke u zračnom prometu, a drugi se dio odnosi na uporabu goriva

odnosno ograničenja sastojaka ispušnih plinova zrakoplova glede one

čišćenja zraka.

CCPWH–konvencija = Convention Concerning the Protection of the World Culturaland Natural Heritage – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

CCD–konvencija = Convention to Combat Desertification – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

CBD–konvencija = Convention on Biological Diversity – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

Bernska konvencija o zaštiti europskih divljih svojta i prirodnih staništa odnosnoThe Convention on the Conservation of European Wildlife and Natural Habitats –vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

Ramsarska konvencija = The Convention on Wetlands of International Importance,especially as Waterfowl Habitat odnosno Konvencija o močvarama od međunarodnevažnosti naročito kao staništa ptica močvarica – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

Bonska konvencija o zaštiti migratornih vrsta i divljih životinja odnosno Conventionon the Conservation of Migratory Species of Wild Animals - – vidjeti poglavlje

11.5.2.1.

Konvencija o europskim krajobrazima - – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

Odrednica EU o zaštiti staništa = Habitat Directive – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.

Odrednica EU o zaštiti divljih ptica – vidjeti poglavlje 11.5.2.1.





12.3.4. PREGLED VAŽNIJIH PROGRAMA

Na međunarodnoj razini, uglavnom sudjelovanjem međunarodnih organizacija ali idrugih subjekata, utvr đeni su različiti međunarodni programi koji se dijelom ili u cijelostiodnose na održivi razvoj prometa i zaštitu okoliša.

Najvažniji predmetni programi jesu:

OECD Environmental Strategy for the first Decade of the 21. Century = Strategijaokoliša OECD zemalja za prvo desetljeće 21. stoljeća, Pariz, 2001. Strategijom jeutvr đeno 5 međusobno ovisnih ciljeva, koji trebaju doprinjeti ostvarenju održivogarazvoja:- (1) održavanje integriteta velikih ekoloških sustava (klima, vodeni resursi, prirodno

vrijedna i zaštićena područ ja i dr.),-

(2) smanjenje opterećenja okoliša → odgovarajući razvoj gospodarstva, a posebno jeistaknuto potrebno ograničenje štetnog djelovanja prometa na okoliš,

- (3) unaprjeđenje sustava informacija u cilju stvaranja baze podataka mjerodavne zadonošenje optimalnih zaključaka, odluka i akcija u svezi sa zaštitom okoliša,

- (4) mjere za smanjenje posebno štetnih tvari za okoliš i zdravlje ljudi (otrovi), te- (5) unapređenje međunarodne suradnje na područ ju zaštite okoliša.

AGENDA 21 – vidjeti poglavlje 11.5.2.2.

RIO–deklaracija = Rio Declaration on Environment and Development = Deklaracijaodnosno Povelja o održivom razvoju na globusu, donesena na najvećem od svih UN-

ovih skupova do sada - u Rio de Janeiru, 1992. g. (10.000 ovlaštenih predstavnika neuključujući 7.000 novinara).Deklaracija je vrlo kratka (u osnovi predstavlja izraziti sažetak Agende 21), ima ukupno27 članaka (4 stranice), a polazi od postavke da svi ljudi na globusu imaju pravo na zdravi produktivan život u skladu s prirodom, te da zaštita okoliša mora biti dio razvojnog

procesa i ne može odvojeno promatrati odvojeno od njega.Deklaracijom se naglašava da je otklanjanje siromaštva pretpostavka održivoga razvoja, teda nerazvijene zemlje trebaju posebnu pomoć, jer su njihovi ekološki sustavi najranjiviji.Ističe odgovornost razvijenih zemalja obzirom da one vrše najznačajniji utjecaj na svjetskiokoliš.Sve su države obvezne staviti na raspolaganje odnosno razmjenjivati informacije o

okolišu, opasnim tvarima, otrovnim tvarima i sl. Države su nadalje dužne razvijatiunutrašnje pravo u svezi sa zaštitom okoliša, osobito glede obeštećenja žrtvamaonečišćenja okoliša te aktivno doprinositi stvaranju predmetnih međunarodnih pravnihnormi.U deklaraciji se posebno ističe princip prevencije odnosno sprječavanja nastankaonečišćenja. Države su dužne informirati susjedne zemlje i međunarodnu zajednicu odjelatnostima koji bi mogle imati utjecaja na okoliš izvan njihova teritorija.Mir, razvoj i zaštita okoliša međusobno su ovisni i nedjeljivi.

Lokalne Agende 21 = Akcijski programi za održivi razvoj u lokalnim sredinama -vidjeti poglavlje 11.5.2.2.





CSD–program 2004–2017. g. = Program UN-a za održivi razvoj na globusu zarazdoblje od 2004. do 2017. g. - vidjeti poglavlje 11.5.2.2.

UNEP - United Nation Environment Programme - vidjeti poglavlje 11.5.2.2.

1971. g. ustanovljen je UNESCO-v program: «Man and the Biosphere» - vidjeti poglavlje 11.5.2.2.

LIFE-program = financijski instrument Europske komisije za poticanje aktivnosti zaštiteokoliša i prirode u zemljama kandidatima za EU i stvaranja administrativnih struktura zazaštitu okoliša.

NATURA 2000 je program ekološke mreže EU, koja obuhvaća područ ja važna zaočuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova - vidjeti poglavlje 11.5.2.2.

Smaragdna mreža (Esmerald Network) je ekološka mreža sastavljena od područ ja posebne važnosti za zaštitu prirode – tzv. ACI (Areas of Special Conservation) - vidjeti

poglavlje 11.5.2.2.

Sveeuropska strategija biološke i krajobrazne raznolikosti EU (PEBLDS) - vidjeti

poglavlje 11.5.2.2.





13. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE

u svezi sa zaštitom okoliša, održivim razvojem, zaštitom prirodeotpadom i bukom, te prostornim planiranjem, uređenjem prostorai građenjem

13.1. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE U SVEZI S OKOLIŠEM,ZAŠTITOM OKOLIŠA I ODRŽIVIM RAZVOJEM

Cjelovito upravljanje zaštitom okoliša je skup povezanih i usklađenih odluka i mjera kojima je svrha ostvarivanje jedinstvene zaštite

okoliša, izbjegavanje i smanjivanje rizika po okoliš te poboljšavanje i ostvarivanje učinkovite

zaštite okoliša.

1. Emisija i imisija

1.1. Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, plinovitom ili čvrstom stanju, i/ili

ispuštanje energije (toplina, zračenje, buka, vibracije, svjetlost) te ispuštanje organizama, iz

pojedinog izvora u okoliš, nastalo kao rezultat čovjekovih djelatnosti, kao i mikrobiološko

onečišćivanje okoliša.

1.2. Grani č na vrijednost emisija je propisana vrijednost, koncentracija i/ili razina emisije,izražena u posebnim pokazateljima, koja u jednom ili tijekom više vremenskih razdoblja ne

smije biti prekoračena.

1.3. Imisija je koncentracija tvari na određenom mjestu i u određenom vremenu u okolišu.

2. Informacije

2.1. Informacija o okolišu je svaka informacija u pisanom, vizualnom, slušnom,

elektroničkom ili drugom materijalnom obliku, koji se odnose na okoliš, njegove sastavnice i

opterećenja, a posebice o opterećivanju okoliša: emisijama, imisijama, otpadu, biološkoj i

krajobraznoj raznolikosti, prostoru, kulturnoj baštini, prirodnim pojavama, postupcima tijela

javne vlasti koji se odnose na donošenje propisa, općih i pojedinačnih akata u vezi sa zaštitomokoliša, i/ili koji se odnose na donošenje strategija, planova, programa i izvješća o okolišu,

sastavnicama okoliša i opterećenjima, te informacija o stanju i mjerama i načinima održavanja

projektiranog stanja postrojenja i drugih objekata, koji bi mogli utjecati na onečišćivanje

okoliša i sastavnica okoliša, odnosno koji bi mogli utjecati na s okolišem povezana

opterećenja i/ili postupke.

Informacije pohranjene kod tijela javne vlasti su informacije o okolišu koje su u posjedu

tijela javne vlasti i koje su ta tijela sama proizvela ili zaprimila.

Informacije tijela javne vlasti pohranjene kod drugih su informacije o okolišu koje čuvaju

osobe-ovlaštenici u ime tijela javne vlasti.





3. Institucije

3.1. Tijelo javne vlasti glede zaštite okoliša je tijelo državne vlasti, tijela jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima koje obavljaju

djelatnosti u vezi s okolišem.

3.2. Nadležno upravno tijelo za poslove zaštite okoliša je tijelo županije, Grada Zagreba,

odnosno velikog grada, koje, prema nadležnostima uređenim zakonom i propisima, obavlja

poslove u područ ju zaštite okoliša.

3.3. Tijelo i/ili osoba određ ena posebnim propisom je tijelo državne uprave i/ili pravna osoba

s javnim ovlastima, određeni posebnim propisima, koji na temelju tih propisa svojim aktima

te posebnim uvjetima i potvrdama sudjeluju u postupcima: strateške procjene i ocjene o

potrebi strateške procjene; procjene utjecaja zahvata na okoliš, ocjene o potrebi procjene

utjecaja zahvata na okoliš i izdavanja upute o sadržaju studije o utjecaju zahvata na okoliš; te

utvr đivanja objedinjenih uvjeta za zaštitu okoliša.

4. Javnost i interes4.1. Javni interes

je interes u pitanjima zaštite okoliša koji iskazuje Država, ili jedinica lokalne odnosno

područne (regionalne) samouprave sukladno svojem statutu.

4.2. Javnost je jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba, njihove skupine, udruge i organizacije sukladno

posebnim propisima i praksi.

4.3. Zainteresirana javnost je javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati odlučivanje o

okolišu, te koja živi odnosno radi u područ ju mogućih negativnih utjecaja na okoliš ili u

područ ju koje

će vjerojatno biti pod negativnim utjecajem. Udruge civilnog društva kojedjeluju na područ ju zaštite okoliša i ispunjavaju sve uvjete sukladno Zakonu o zaštiti okoliša

smatrat će zainteresiranima.

5. Krajobraz je određeno područ je viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja

prirodnih i ljudskih čimbenika, a predstavlja bitnu sastavnicu čovjekovog okruženja, izraz

raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine te temelj identiteta područ ja.

6. Morski okoliš

6.1. Morski okoliš je životni prostor organizama i njihovih zajednica koji je određen

karakterističnim fizičkim, kemijskim i biološkim značajkama a obuhvaća: područ ja otvorenogmora, riječna ušća (estuarije) te morska obalna područ ja uključujući unutarnje morske vode,

teritorijalno more, dno i podmorje tih morskih prostora.

6.2. Morski ekosustavi su područ ja oceanskog prostora koja uključuju obalna područ ja od

riječnih ušća (estuarija) i granica morskih struja uz obalu do granica epikontinentalnog pojasa

prema moru, a ta područ ja obilježava osebujna produktivnost i trofičke, batimetrijske i

hidrografske karakteristike područ ja.

6.3. Stanje morskog okoliša je sveukupno stanje okoliša u morskim vodama uzimajući u

obzir strukturu, funkcije i procese sastavnica morskog okoliša zajedno sa prirodnom

fiziografskim, geografskim i klimatskim faktorima, kao i fizičkim,,kemijskim i biološkim

uvjetima uključujući one koji su rezultat ljudske aktivnosti.





6.4. Oneč iš ć avanje morskog okoliša znači čovjekovo izravno ili neizravno unošenje tvari ili

energije u morski okoliš, koje uzrokuje ili može prouzročiti pogubne posljedice na uvjete

života biljnog i životinjskog svijeta u moru i podmorju, odnosno općenito ugroziti uvjete

života u moru i ugroziti ljudsko zdravlje, te može ometati pomorske djelatnosti, uključujući

ribolov i druge zakonite uporabe mora i podmorja, izazvati pogoršanje uporabne kakvoćemorske vode i umanjenje privlačnosti morskog okoliša.

6.5. Integrirano upravljanje obalnim područ jem je dinamički proces održivog upravljanja i

korištenja obalnih područ ja, uzimajući istodobno u obzir krhkost obalnih ekosustava i

krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo međusobno djelovanje, pomorsku

usmjerenost pojedinih aktivnosti i korištenja i njihov utjecaj na morske i kopnene dijelove.

7. Indikatori i tehnike

7.1. Nacionalna lista pokazatelja jest popis pokazatelja kojim se propisuje vremenska dinamika prikupljanja podataka, format,

izvor i način toka podataka.

7.2. Najbolja raspoloživa tehnika = “BAT” (Best Available Tecniques) - glede postupka

utvr đivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša je najučinkovitiji i najnapredniji razvojni

stupanj djelatnosti i s njome povezanih načina proizvodnje i održavanja postrojenja koji je

dostupan upravi tvrtke (fizička osoba, tijelo ili pravna osoba, koja prema posebnim propisima

upravlja tvrtkom ili nadzire rad tvrtke) i koji može biti primjerena osnova za određivanje

graničnih vrijednosti emisija kojima se postiže sprječavanje, odnosno smanjivanje utjecaja na

okoliš.

7.3. Referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnikama = “BREF” (Best AvailableTecniques Reference) je dokument koji sadrži skup priznatih tehnika i procesa iz kojih se

izabire “BAT”.

8. Nositelj zahvata u okoliš je podnositelj zahtjeva: za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš odnosno za davanje

mišljenja o sadržaju studije o utjecaju na okoliš ili za procjenu utjecaja na okoliš.

9. Održivi razvitak je gospodarski i socijalni razvitak društva koji u zadovoljavanju potreba današnjeg naraštaja

uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih naraštaja, te omogućuje dugoročno

očuvanje kakvoće okoliša, biološke raznolikosti i krajobraza.

10. Okoliš10.1 Okoliš je prirodno okruženje organizama i njihovih zajednica uključivo i čovjeka, koje

omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, vode, tlo, zemljina kamena kora,

energija te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek; svi

u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja.

10.2. Kakvoć a okoliša je stanje okoliša i/ili sastavnica okoliša, koje je posljedica djelovanja

prirodnih pojava i/ili ljudskog djelovanja, izraženo morfološkim, fizikalnim, kemijskim,

biološkim, estetskim i drugim pokazateljima.

10.3. Sastavnice okoliša su: zrak, voda, more, tlo, krajobraz, biljni i životinjski svijet te

zemljina kamena kora.





10.4. Standard kakvoć e okoliša je propisana kakvoć a okoliša ili pojedine sastavnice okolišana određ enom područ ju.

11. Oneč iš ć enje

11.1. Oneč iš ć ivač je svaka fizička i pravna osoba, koja posrednim ili neposrednim

djelovanjem, ili propuštanjem djelovanja uzrokuje onečišćivanje okoliša.

11.2. Oneč iš ć avanje okoliša je promjena stanja okoliša koja je posljedica nedozvoljene

emisije i/ili drugog štetnog djelovanja, ili izostanaka potrebnog djelovanja, ili utjecaja zahvata

koji može promijeniti kakvoću okoliša.

11.3. Oneč iš ć ujuć a tvar je tvar ili skupina tvari, koje zbog svojih svojstava, količine i

unošenja u okoliš, odnosno u pojedine sastavnice okoliša, mogu štetno utjecati na zdravlje

ljudi, biljni i/ili životinjski svijet, odnosno biološku i krajobraznu raznolikost.

12. Opasnosti i optereć enja

12.1. Opasna tvar je propisom određena tvar, mješavina ili pripravak, koji je u postrojenju prisutan kao sirovina,

proizvod, nusproizvod ostatak ili među proizvod, uključujući i one tvari za koje se može

pretpostaviti da mogu nastati u slučaju nesreće.

12.2. Opasnost je bitno svojstvo opasne tvari ili uvjeti u kojima se ta tvar može zateći, a

kojima se može ugroziti ljudsko zdravlje i život, materijalna dobra i okoliš.

12.3. Optereć enja okoliša su: emisije tvari i njihovih pripravaka, fizikalni i biološki činitelji

(energija, buka, toplina, svjetlost i dr.) te djelatnosti koje ugrožavaju ili bi mogle ugrožavati

sastavnice okoliša.

12.4. Optereć ivanje okoliša je svaki zahvat ili posljedica utjecaja zahvata u okoliš, ili utjecajna okoliš određene aktivnosti, koja sama ili povezana s drugim aktivnostima, može izazvati ili

je mogla izazvati onečišćivanje okoliša, smanjenje kakvoće okoliša, štetu u okolišu, rizik po

okoliš ili korištenje okoliša.

13. Plan i program glede zaštite okoliša odnosno strateške procjene utjecaja na okoliš je plan ili program: koji je podložan pripremi i/ili usvajanju na državnoj, područnoj

(regionalnoj) ili lokalnoj razini, ili koji je izvršno tijelo pripremilo za donošenje kroz

zakonodavnu proceduru Hrvatskog sabora ili Vlade Republike Hrvatske te koji je uređen

zakonom ili provedbenim propisom zakona, uključujući i planove i programe o izmjenama i

dopunama tih planova i programa..

14. Pogon, uređ aj, postrojenje

14.1. Pogon je jedna ili više različito lociranih radnih jedinica tvrtke, koja se sastoji od uređaja, a u kojima

se obavlja neka od djelatnosti ili dio djelatnosti tvrtke.

14.2. Uređ aj je oprema ili dio opreme postrojenja koji podrazumijeva: strojeve, oruđa/alate,

električne provodnike, cjevovode, željezničke kolosijeke i iskrcajne dokove u sklopu

postrojenja, uključujući i skladišta te brane i sl. što je nužno za obavljanje djelatnosti tvrtke.

14.3. Postrojenje je tehnička, organizacijska cjelina koju za obavljanje djelatnosti koristi

tvrtka kojom upravlja ili ju nadzire operater, uključujući uređaje, opremu, strukture, cijevi,

strojeve, alate i druge dijelove koji se koriste za rad. Postrojenje se može sastojati od nekoliko

samostalnih cjelina na istoj lokaciji – pogona.





14.4. Promjena u radu postrojenja jest promjena u naravi i/ili funkcioniranju, odnosno

organizacijskom ustrojstvu postrojenja i/ili zaposlenika tvrtke ili proširenje postrojenja, koji

mogu biti od utjecaja na okoliš.

14.5. Tvrtka je pravna ili fizička osoba koja u skladu s posebnim zakonom obavlja gospodarsku djelatnostkoristeći postrojenje. Tvrtkom upravlja ili nadzire rad tvrtke operater.

14.6. Izvancestovni pokretni stroj je svaki pokretni stroj, industrijska oprema ili vozilo s karoserijom ili bez nje, koji nije

namijenjen cestovnom prijevozu putnika i roba i u kojemu je ugrađen motor s unutarnjim

izgaranjem (granične vrijednosti ekvivalentne razine buke).

15. Nesreć e (akcidenti)

15.1. Industrijska nesreć a je događaj koji je posljedica nekontroliranog slijeda događanja u tijeku neke radnje ili

aktivnosti u postrojenju, tijekom proizvodnje i/ili uporabe proizvoda, skladištenja i/ili

rukovanja proizvodom ili odlaganja otpada.

15.2. Domino efekt je niz povezanih učinaka koji zbog međusobnog razmještaja i blizine

postrojenja odnosno dijelova postrojenja ili grupe postrojenja i količina opasnih tvari

prisutnih u tim postrojenjima povećavaju mogućnost izbijanja velike nesreće ili pogoršavaju

posljedice nastale nesreće.

15.3. U č inci industrijske i velike nesreć e su sve neposredne ili posredne, trenutačne ili odgođene nepovoljne posljedice izazvane tim

nesrećama na zdravlje i život ljudi, materijalna dobra i okoliš.

15.4. Velika nesreć

a je događaj odnosno nekontrolirana pojava izazvana velikom emisijom, požarom ili eksplozijom i sl., koji su uzrokovani nekontroliranim razvitkom događanja

tijekom djelovanja u postrojenju u kojem su prisutne opasne tvari te jedna ili više tih opasnih

tvari i/ili njihovih spojeva nastalih uslijed događaja odnosno nekontrolirane pojave dovode u

ozbiljnu trenutačnu ili odgođenu - naknadnu opasnost ljudsko zdravlje i život, materijalna

dobra i/ili okoliš, unutar postrojenja i/ili izvan postrojenja.

16. Područ je utjecaja je područ je na kojem se prostire značajan utjecaj zahvata u okoliš, bilo da je uzrokovan

samim zahvatom u okoliš ili sinergijom s postojećim ili planiranim zahvatima u okoliš.

17. Prać enje stanja okoliša (monitoring) je niz aktivnosti koje uključuju uzorkovanje, ispitivanje i sustavno mjerenje emisija, imisija,

praćenje prirodnih i drugih pojava u okolišu u svrhu zaštite okoliša.

18. Pravo na pristup pravosuđ u je pravo na izjavljivanje žalbe nadležnom tijelu odnosno pravo na podnošenje tužbe

nadležnom sudu, koje se ovim Zakonom, uz propisane uvjete, utvr đuje osobama – građanima,

drugim fizičkim te pravnim osobama, njihovim skupinama, udrugama i organizacijama - radi

ostvarivanja prava na zdrav život i održiv okoliš i u svrhu zaštite okoliša i pojedinih

sastavnica okoliša i zaštite od štetnog utjecaja opterećenja.





19.1. Prirodna pojava je fizikalno-kemijski proces, zračenje, geološka pojava, hidrografski i biološki uvjeti, uvjeti

podneblja kao i druge prirodne pojave, koje uzrokuju i/ili utječu na promjene okoliša.

19.2. Prirodno dobro je dio prirode koje je isključivo ili istodobno prirodno javno dobro,

prirodni izvor ili prirodna vrijednost.

20. Rizik po okoliš je veličina koja se mjeri vjerojatnošću pojavljivanja događaja i potencijalom štete za okoliš

koji taj događaj može uzrokovati.

21. Sanacija je skup propisanih mjera i/ili aktivnosti kojima se uspostavlja ili nadomješta stanje okoliša

koje je bilo prije nastanka štete, odnosno onečišćenja okoliša.

22. Šteta

22.1. Šteta u okolišu je svaka šteta nanesena:

-

biljnim i/ili životinjskim vrstama i njihovim staništima te krajobraznim strukturama, a

koja ima bitan nepovoljan utjecaj na postizanje ili održavanje povoljnog stanja vrste ili

stanišnog tipa i kakvoće krajobraza. Bitnost nepovoljnog utjecaja procjenjuje se u odnosu

na izvorno stanje, uzimajući u obzir mjerila propisana posebnim propisima,

- vodama, a koja ima bitan negativan utjecaj na stanje voda: ekološko, kemijsko i/ili

količinsko, u skladu s posebnim propisima,

- moru, a koja ima bitan negativan utjecaj na očuvanje i postizanje dobrog ekološkog stanja

mora sukladno posebnim propisima,

-

tlu, čije onečišćenje odnosno oštećenje je dovelo do rizika za njegove ekološke funkcije izdravlje ljudi, u skladu s posebnim propisima,

- zemljinoj kamenoj kori čije onečišćenje odnosno oštećenje je dovelo do rizika za njene

ekološke funkcije i zdravlje ljudi, u skladu s posebnim propisima.

22.2. Šteta u smislu odgovornosti za štetu uzrokovanu u okolišu znači mjerljiv štetni učinak

odnosno promjenu na prirodnim dobrima ili neposredan ili posredan mjerljivi poremećaj u

funkcioniranju prirodnih dobara.

22.3. Štetna tvar je tvar štetna za ljudsko zdravlje ili okoliš, s dokazanim akutnim i kroničnim

toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizajuća, zapaljiva i

eksplozivna tvar, ili tvar koja u određenoj dozi i/ili koncentraciji ima takva svojstva.

22.4. Prijeteć a opasnost od štete je dovoljna vjerojatnost da se u bliskoj budućnosti može dogoditi šteta u okolišu.

23. Zahvat u okoliš je privremeno ili trajno djelovanje čovjeka koje bi moglo utjecati na okoliš, za koje je

potrebno ishoditi odgovarajuće odobrenje za realizaciju.

24. Zaštita okoliša je skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprječavanje opasnosti za okoliš,

sprječavanje nastanka šteta i/ili onečišćivanja okoliša, smanjivanje i/ili otklanjanje šteta

nanesenih okolišu te povrat okoliša u stanje prije nastanka štete.





13.2. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE GLEDE PRIRODE, NJENE

ZAŠTITE I BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

1. Ekološke mreže i koridori

1.1. Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih

područ ja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju

prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti.

1.2. Ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje

populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog i čine dio ekološke mreže.

1.3. Ekološki znač ajno područ je je područ je koje bitno pridonosi očuvanju biološke

raznolikosti.

1.4. Utjecajno područ

je je prostor izvan granica zaštićenog podru

č ja kojim se sprje

čavanegativan utjecaj na zaštićeno područ je.

2. Priroda – oblici, korištenje, utjecaji

2.1. Certifikacija šuma je postupak u kojem treća neovisna strana ispituje postiže li

gospodarenje i uporaba šuma unaprijed utvr đenu ekološku, gospodarsku i društvenu razinu.

2.2. Doprirodni uvjeti su uvjeti u ekološkom sustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek

utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i

koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja.

2.3. Oblikovana priroda je dio prirode koju je čovjek oblikovao s namjenom odgoja,

obrazovanja, oblikovanja krajobraznih elemenata ili s kojom drugom svrhom, a koji jeznačajan za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti (npr. drvoredi, parkovi, botanički

vrtovi, arboretumi i dr.).

2.4. Obnavljanje prirode je skup stručnih mjera i radnji kojima se narušeno stanje biološke i

krajobrazne raznolikosti vraća u stanje blisko izvornom.

2.5. Oč uvanje prirode je svaki postupak, koji se obavlja radi održavanja i poboljšanja stanja

očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti.

2.6. Održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način i u obujmu

koji ne vodi do njihova propadanja, nego se održava njihov potencijal kako bi se udovoljilo

potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja.

2.7. Ošteć enje prirode je stanje prirode, kada su ljudskim djelovanjem promijenjeni prirodni

procesi u tolikoj mjeri da je narušena prirodna ravnoteža ili su uništene prirodne vrijednosti,

2.8. Planovi gospodarenja prirodnim dobrima su na temelju posebnih zakona propisane

planske osnove za upravljanje, gospodarenje i korištenje prirodnim dobrima u gospodarske,

socijalne i ekološke namjene.

2.9. prać enje stanja prirode (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode,

odnosno sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti.

2.10. Prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi u gospodarske svrhe;

prirodna dobra mogu biti neobnovljiva (mineralne sirovine) i obnovljiva (biološka dobra,

vode, obnovljivo tlo).





2.11. Prirodna ravnoteža je stanje međusobno uravnoteženih odnosa i utjecaja živih bića

među sobom i s njihovim staništem. Prirodna ravnoteža je narušena, kada se poremeti

kvantitativna ili kvalitativna struktura životnih zajednica, ošteti ili uništi stanište, uništi ili

promijeni sposobnost djelovanja ekološkog sustava, prekine međusobna povezanost pojedinih

ekoloških sustava, ili prouzroči znatnija izoliranost pojedinih populacija.2.12. Prirodne vrijednosti su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja

biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenoga,

kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskoga i drugoga javnog interesa.

2.13. Prirodnina je svaka izvorna sastavnica prirode (npr. biljka, gljiva, životinja, mineral,

fosil, stijena, voda, zrak, tlo i dr.).

2.14. Rizik za prirodu je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzročiti

štetu prirodi.

2.15. Uvođ enje u prirodu (introdukcija) je namjerno ili nenamjerno naseljavanje odnosno

unošenje vrsta ili podvrsta u ekološki sustav nekoga područ ja, u kojemu one nikad ranije nisu

prirodno obitavale.

2.16. Utoč ište za životinje je prostor, namijenjen privremenom boravku, odnosno liječenju

bolesnih ili ranjenih životinja, odbačenih mladunaca koji sami još nisu sposobni preživjeti u

prirodi, te životinja koje su bile oduzete vlasniku radi protupravnog zadržavanja u

zatočeništvu, nedopuštene trgovine, izvoza, uvoza i radi drugih zakonom određenih razloga.

2.17. Zahvat u prirodu je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje

može narušiti prirodnu ravnotežu, ako to djelovanje nije u cilju zaštite i očuvanja prirode.

2.18. Zašti ć ene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od

nadležnog tijela utvr đenog zakonom i upisane u upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti, a

odnose se na zaštitne kategorije (strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi, spomenici prirode, značajni krajobrazi, park-šume i

spomenici parkovne arhitekture), zaštićene biljne, gljivlje i životinjske svojte uključujući

mrtve primjerke divljih svojti zaštićenih na temelju zakona i međunarodnih ugovora, njihove

dijelove i derivate, te zaštićene minerale i fosile.

3. Raznolikost

3.1. Biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi

ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te

raznolikost između ekoloških sustava.

3.2. Genetska raznolikost je raznolikost gena izmeđ

u jedinki, populacija, vrsta i višihtaksonomskih kategorija.

4. Staništa

4.1. Povoljno stanje vrste ili stanišnoga tipa je stanje koje u predvidljivoj budućnosti

osigurava opstanak te vrste ili stanišnoga tipa.

4.2. Stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim i

abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip.

4.3. Vlažna staništa uključuju područ ja močvarnih zemljišta, poplavnih šuma i cretova, krške

hidrogeološke i hidrološke sustave i druge vode, prirodne ili umjetne, stalne ili povremene, sa

stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući područ ja morske vode čijadubina za vrijeme oseke ne prelazi šest metara.





5. Vrste, svojte

5.1. Crveni popis ugroženih svojti je popis ugroženih divljih svojti, raspoređenih po

kategorijama ugroženosti.

5.2. Divlje svojte biljaka, gljiva i životinja su sve svojte koje nisu nastale pod utjecajem

čovjeka kao posljedica uzgojnih aktivnosti.

5.3. Endem je svojta čije rasprostranjenje je ograničeno na određeno područ je.

5.4. Fosili predstavljaju sačuvane cjeline, dijelove, ili tragove izumrlih organizama i njihovih

životnih aktivnosti.

5.5. Geološka baština je sve ono što je sačuvano u strukturi i teksturi stijena i tla kao što su

geološke, geomorfološke, hidrogeološke pojave i objekti te paleontološki i mineraloški nalazi

koji čine sastavni dio krajobraza.

5.6. Invazivna strana vrsta je strana vrsta čije naseljavanje ili širenje ugrožava biološku

raznolikost.

5.7. Minerali su samorodni homogeni kemijski elementi ili spojevi u vidu kristalizirane ili

amorfne tvari, određene strukture, oblika i sastava.

5.8. Ponovno uvođ enje u prirodu (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje neke svojte u

područ je iz kojeg je ranije izumrla, a u ekološkom sustavu još postoje približno jednaki

ekološki uvjeti kao i prije izumiranja.

5.9. Populacija je skupina prostorno i vremenski povezanih primjeraka iste vrste, u kojoj se

one međusobno razmnožavaju.

5.10. Sigovine su nakupine minerala u podzemnim prostorima različitih oblika (stalaktiti,

stalagmiti, stalagnati, helektiti i dr.).5.11. Speleološki objekti su prirodno formirane podzemne šupljine duže od pet metara u koje

može ući čovjek, a dimenzije ulaza su im manje od dubine ili dužine objekta (špilje, jame,

ponori, estavele i dr.).

5.12. Strana vrsta je nezavičajna vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekološkom

sustavu nekoga područ ja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem.

5.13. Svojta je klasifikacijska jedinica bilo koje razine u taksonomiji (imenovanju)

organizama (mikroorganizama, gljiva, biljaka i životinja), a odnosi se na vrste i podvrste.

5.14. Udomać ena vrsta je vrsta na čiji je proces evolucije djelovao čovjek kako bi udovoljio

svojim potrebama.

5.15. Zavi č ajna vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekološkom sustavu nekoga

područ ja.

6. Institucije

Javni interes je interes za RH ili interes građana (stanovnika) jedinice područne (regionalne)

samouprave ili jedinice lokalne samouprave (županije, grada i općine).

Nadležno ministarstvo je (prema Zakonu o zaštiti prirode) središnje tijelo državne uprave

nadležno za poslove zaštite prirode (Ministarstvo kulture).

Nadležni ministar je čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite

prirode.





13.3. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE GLEDE AMBALAŽE IOTPADA

1. Ambalaža i otpad

1.1. Ambalaža su svi proizvodi, bez obzira na prirodu materijala iz kojeg su izrađeni, a

korišteni su za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, počevši od

sirovina do gotovih proizvoda, odnosno od proizvođača do korisnika i potrošača.

1.2. Ambalaža može biti :- prodajna ili primarna ambalaža – u pravilu najmanja ambalažna jedinica u kojoj se

proizvod prodaje konačnom kupcu,

- skupna ili sekundarna ambalaža je ambalažna jedinica koja sadrži više proizvoda u

primarnoj ambalaži tako da je proizvod pristupačan kupcu u skupini, a može se

izdvojiti i uzeti pojedinačno,-

transportna ili tercijarna ambalaža je zaštitna ambalaža koja omogućava prijevoz,

pretovar i rukovanje određenom količinom proizvoda pakiranog samo u prodajnoj ili/i

u prodajnoj i skupnoj ambalaži (ambalažom se ne smatraju spremnici odnosno

kontejneri za prijevoz robe).

1.3. Ambalažni materijal je svaki materijal od kojeg se proizvodi ambalaža, npr.: staklo,

tekstil, plastika, papir, karton, drvo, metal, tekstil, višeslojni i mješoviti materijali.

1.4. Ambalažni otpad je svaka ambalaža koja preostane nakon što se proizvod otpakira i

odvoji od ambalaže (ne računajući proizvodne otpatke).

1.5. Gospodarenje ambalažnim otpadom je skup mjera koje podrazumijevaju odvojeno

sakupljanje ambalažnog otpada i njegovo obrađivanje.

1.6. Obrađ ivanje ambalažnog otpada je skup organiziranih djelatnosti skupljanja,

razvrstavanja i prijevoza ambalažnog otpada, organiziranih u sklopu (ili izvan) mjera

gospodarenja otpadom.

2. Dokumenti2.1. Planski dokumenti gospodarenja otpadom jesu:

-

Strategija gospodarenja otpadom RH,

- Plan gospodarenja otpadom RH,

-

županijski (regionalni) plan gospodarenja otpadom i Plan gospodarenja otpadom

Grada Zagreba,

-

gradski, odnosno općinski plan gospodarenja otpadom, te- plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada.

2.2. Plan gospodarenja otpadom sadrži :- mjere izbjegavanja i smanjenja nastajanja otpada,

-

mjere gospodarenja otpadom prema najboljoj dostupnoj tehnologiji koja ne zahtijeva

previsoke troškove,

-

mjere iskorištavanja vrijednih osobina otpada, odnosno mjere odvojenog skupljanja

otpada,

- plan gradnje građevina namijenjenih skladištenju, obradi ili odlaganju otpada u cilju

uspostavljanja cjelovite nacionalne mreže građevina za zbrinjavanje otpada,

-

mjere sanacije otpadom onečišćenog okoliša i neuređenih odlagališta,





- mjere nadzora i praćenja gospodarenja otpadom,

- izvore i visinu financijskih sredstava za provedbu pojedinih mjera rokove za izvršenje

utvr đenih mjera.

2.3. Izvješ ć e o provedbi Plana gospodarenja otpadom je u pravilu godišnje izvješće poglavito

glede izvršenja utvr đenih obveza iz plana i učinkovitosti poduzetih mjera.

3. Građ evine

3.1. Reciklažno dvorište je građevina prvenstveno namijenjena razvrstavanju i privremenom

skladištenju uobičajeno posebnih vrsta otpada.

3.2. Pretovarna ili transfer stanica je građevina za privremeno skladištenje, pripremu i

pretovar otpada namijenjenog transportu prema centralnoj zoni (područ ju, centru) za

gospodarenje otpadom.

3.3. Građ evine za zbrinjavanje otpada su regionalni i županijski centri (centralne zone, područ ja) za gospodarenje (u pravilu konačno zbrinjavanje) otpadom, odlagališta opasnog,

neopasnog i inertnog otpada i građevine namijenjene za spaljivanje otpada (spalionice

otpada).

3.4. Regionalni i županijski centar (centralna zona, područ je) za gospodarenje (u pravilu

konačno zbrinjavanje) otpadom je sustav građevina i uređaja za obradu, oporabu i/ili

zbrinjavanje otpada.

4. Postupanje

4.1. Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na sprječavanje

nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na okoliš,obavljanje skupljanja, prijevoza, oporabe, zbrinjavanja i drugih djelatnosti u svezi s otpadom,

te nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti.

4.2. Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način da se ne dovodi u opasnost ljudsko

zdravlje i bez uporabe postupaka i/ili načina koji bi mogli štetiti okolišu, a posebice kako bi se

izbjeglo: rizik onečišćenja mora, voda, tla i zraka; pojava buke; pojava neugodnih mirisa;

ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta; štetan utjecaj na područ ja kulturnopovijesnih,

estetskih i prirodnih vrijednosti; nastajanje eksplozije ili požara.

4.3. Obrada otpada jest postupak kojim se u mehaničkom, fizikalnom, termičkom,

kemijskom ili biološkom procesu, uključujući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada u

svrhu smanjivanja količine i/ili opasnih svojstava, te olakšava rukovanje i poboljšavaiskoristivost otpada.

4.4. Oporaba otpada jest svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova korištenja u

materijalne i energetske svrhe.

4.5. Posjednik otpada jest proizvođač otpada ili pravna ili fizička osoba koja ga posjeduje.

4.6. Proizvođ ač otpada jest svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač)

i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom, mijenja sastav ili svojstva

otpada.

4.7. Recikliranje jest ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu osim uporabe otpada u

energetske svrhe.

4.8. Skladištenje otpada jest privremeni smještaj otpada u građevini za skladištenje otpada –

skladištu, do njegove oporabe i/ili zbrinjavanja.





4.9. Skupljanje otpada jest prikupljanje, razvrstavanje i/ili miješanje otpada u svrhu

prijevoza.

4.10. Termi č ka obrada jest obrada otpada uporabom toplinske energije, spaljivanje i su-

spaljivanje.4.11. Zbrinjavanje otpada jest svaki postupak obrade ili odlaganja otpada utvren propisom.

5. Vrste (klasifikacija)

5.1. Otpad je svaka tvar ili predmet određen kategorijama otpada prema propisanim

provedbenim propisom Zakona o otpadu, koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora

odbaciti.I

5.2. Inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim kemijskim i/ili biološkim

promjenama, a određen je propisom.

5.3. Komunalni otpad jest otpad iz kućanstava, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti.

5.4. Neopasni otpad jest otpad koji je po sastavu i svojstvima određen kao neopasni otpad

propisom.

5.5. Opasni otpad jest svaki otpad koji je po sastavu i svojstvima određen kao opasni otpad

propisom.

5.6. Posebna kategorija otpada jest otpad za kojega se gospodarenje propisuje posebnim

propisom.

5.7. Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim

procesima, a po sastavu i svojstvima se razlikuje od komunalnog otpada. Proizvodnim

otpadom se ne smatraju ostaci iz proizvodnog procesa koji se koriste u proizvodnom procesu

istog proizvođača.

6. Institucije

6.1. Nadležno ministarstvo je (prema Zakonu o otpadu) središnje tijelo državne uprave

nadležno za poslove zaštite okoliša (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i

gradnje).

6.2. Nadležni ministar je čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite

okoliša.

6.3. Nadležni ured jest ured državne uprave u županiji nadležan za poslove zaštite okoliša i

upravno tijelo Grada Zagreba s ovlastima ureda državne uprave, u čijem djelokrugu su

poslovi zaštite okoliša.6.4. Upravno tijelo jest upravno tijelo jedinice lokalne samouprave (grada i općine) i upravno

tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave – županije i Grada Zagreba, nadležno za

poslove zaštite okoliša.





13.4. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE GLEDE BUKE

- kao komponente opterećenja okoliša

1. Vrste, indikatori, uč inci

1.1. Buka okoliša jest neželjen ili po zdravlje štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan

ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju prijevozna sredstva, cestovni promet,

željeznički promet, zračni promet, promet vodom (morem, rijekama, kanalima, jezerima) kao

i buku industrijskih područ ja.

1.2. Izvor buke je svaki stroj, uređaj, instalacija, postrojenje, sredstvo za rad i transport,

tehnološki postupak, elektroakustički uređaj za glasno emitiranje glazbe i govora, bučna

aktivnost ljudi i životinja i druge radnje od kojih se širi zvuk. Izvorima buke smatraju se i

cjeline kao nepokretni i pokretni objekti te otvoreni i zatvoreni prostori za šport, igru, ples, predstave, koncerte, slušanje glazbe i sl.

1.3. Osnovna razina buke (zvuka) je razina buke okoliša kada određeni ispitivani izvor buke

ne radi.

1.4. Emisija zvuka je ukupna razina zvuka kojeg izvor predaje u okolni prostor.

1.5. Štetni uč inci su učinci štetni za ljudsko zdravlje.

1.6. Smetanje bukom jest stupanj smetnje stanovništva uzrokovane bukom okoliša određene

na temelju rezultata dobivenih računalnom metodom ili mjerenjem buke okoliša.

1.7. Indikator buke jest akustička veličina za opis buke okoliša, koja je povezana sa štetnim

učincima buke.1.8.a) Lden (indikator buke za dan-več er-noć ) jest indikator buke za ukupno smetanje bukom

(dan, večer i noć).

1.8b) Lday (indikator dnevne buke) jest indikator buke za vremensko razdoblje “dan”.

1.8c) Levening (indikator več ernje buke) jest indikator buke za vremensko razdoblje “večer”.

1.8d) Lnight (indikator noć ne buke) jest indikator buke koja uzrokuje poremećaj sna za

vremensko razdoblje “noć”.

1.9. Dopuštena vrijednost indikatora buke je vrijednost Lden ili Lnight, te, gdje je primjereno, i

Lday i Levening, pri čijem prekoračenju nadležno tijelo razmatra ili provodi mjere zaštite od

buke.1.10. Ocjenjivanje buke jest svaka metoda za izračunavanje, predviđanje, procjenjivanje ili

mjerenje vrijednosti indikatora buke ili s njim povezanog štetnog učinka.

2. Dokumenti

2.1. Akcijski plan za zaštitu od buke je prikaz mjera za provođenje smanjenja buke na

dopuštene razine unutar promatranog područ ja. Akcijski planovi su planovi izrađeni radi

upravljanja bukom okoliša i njezinim štetnim učincima, uključujući mjere zaštite od buke.

2.2. Karta buke je prikaz postojećeg i/ili predviđenog stanja imisije buke na promatranom

područ ju, izražena harmoniziranim indikatorima buke. Podaci koje karta buke treba sadržavati

jesu prekoračenje propisanih dopuštenih vrijednosti, procijenjeni broj ljudi izloženih





pojedinim razinama buke, procijenjeni broj stanova, škola, bolnica izloženih određenim

vrijednostima indikatora buke u promatranom područ ju.

2.3. Strateška karta buke je temeljna karta buke namijenjena cjelovitom ocjenjivanju

izloženosti stanovništva buci od različitih izvora buke.

2.4. Konfliktna karta buke je razlikovna karta buke namijenjena za izradu akcijskih planova.

3. Zaštita od buke

3.1. Mjerama zaštite od buke mora se spriječiti nastajanje buke, odnosno smanjiti postojeća

buka na dopuštene razine. Mjere zaštite od buke obuhvaćaju:

- odabir i uporabu malobučnih strojeva, uređaja, sredstava za rad i transport,

-

promišljeno uzajamno lociranje izvora buke ili objekata s izvorima buke (emitenata) i

područ ja ili objekata sa sadržajima koje treba štititi od buke (imitenata),

-

izvedbu odgovarajuće zvučne izolacije građevina u kojima su izvori buke radni i boravišni

prostori,

-

primjenu akustičkih zaštitnih mjera na temelju mjerenja i proračuna buke na mjestima

emisije, na putovima širenja i na mjestima imisije buke,

- akustička mjerenja radi provjere i stalnog nadzora stanja buke,

-

povremeno ograničenje emisije zvuka.

3.2. Akusti č ko planiranje jest planiranje koje služi za upravljanje budućom bukom okoliša, a

koristi se prostorno planskim mjerama zaštite od buke kao što su sustavno planiranje i

upravljanje svim vrstama prometa, zaštita mjerama zvučne izolacije i upravljanje bukom na

mjestu emisije.

3.3. Struč ni poslovi zaštite od buke jesu poslovi utvr đivanja i provedbe mjera radi

sprječavanja ili smanjivanja buke, te otklanjanja opasnosti od buke za zdravlje ljudi.

13.5. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE U SVEZI S PROSTORNIMPLANIRANJEM, UREĐENJEM PROSTORA I GRAĐENJEM

13.5.1. PROSTORNO PLANIRANJE I URE ĐENJE PROSTORA

1. Građ evinsko područ je naselja utvr đeno prostornim planom uređenja velikog grada, grada i općine je izgrađeni i uređeni dio

naselja i neizgrađeni dio područ ja tog naselja planiran za njegov razvoj i proširenje.,

1.1. Izdvojeno građ evinsko područ je izvan naselja utvr đ eno prostornim planom uređ enja

velikog grada, grada i općine je izgrađena i/ili neizgrađena prostorna cjelina izvan

građevinskog područ ja naselja isključivo za gospodarsku namjenu bez stanovanja

(proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja.

1.2. Izdvojeni dio građ evinskog područ ja naselja je odvojeni dio postojećega građevinskog

područ ja istog naselja nastao djelovanjem tradicijskih, prostornih i funkcionalnih utjecaja. ,





1.3. Izgrađ eni dio građ evinskog područ ja su izgrađene i uređene građevne čestice i druge

površine privedene različitoj namjeni kao i neizgrađene i neuređene čestice zemljišta površine

do 5.000 m koje s izgrađenim dijelom građevinskog područ ja čine prostornu cjelinu.

1.4. Neizgrađ eni dio građ evinskog područ ja je jedna ili više neposredno povezanih

neizgrađenih i neuređenih čestica zemljišta ukupne površine veće od 5.000 m2.

2. Građ evinsko zemljište je zemljište unutar i izvan građevinskog područ ja, koje je izgrađeno ili prostornim planom

namijenjeno za građenje građevina i uređenje javnih površina.

2.1. Uređ enje građ evinskog zemljišta je skup odluka, mjera i postupaka na temelju kojih se

provodi opremanje građevinskog zemljišta.

2.2. Uređ eno građ evinsko zemljište je dio građevinskog područ ja koje je opremljeno za

građenje u skladu s prostornim planom.

2.3. Opremanje građ evinskog zemljišta je osiguranje uvjeta za građenje i priključivanje na

komunalnu infrastrukturu kojim se omogućuje građenje i uporaba zemljišta u skladu s

namjenom određenom u dokumentu prostornog uređenja.

3.1. Građ evna č estica

je čestica zemljišta s pristupom na prometnu površinu koja je izgrađena ili koju je u skladu s

uvjetima prostornog plana planirano utvrditi oblikom i površinom od jedne ili više čestica

zemljišta ili njihovih dijelova te izgraditi, odnosno urediti.

3 .2. Urbana komasacija je postupak spajanja čestica građevinskog zemljišta u jednu

cjelinu i njezina podjela na građevne i druge čestice u skladu s detaljnim planom uređenja na

područ ju komasacije uz istodobno sređivanje vlasničkih i drugih stvarno-pravnih odnosa na

tom zemljištu s ciljem podjele građevnih čestica vlasnicima tog zemljišta razmjerno njegovoj površini i jedinici lokalne samouprave za potrebe površina javne namjene.

3.3. Urbana obnova je skup planskih mjera i uvjeta za funkcionalnu i kvalitativnu promjenu

gospodarskih, društvenih, kulturnih i okolišnih nedostataka degradiranih naseljenih i drugih

područ ja.

4. Dijelovi (etaže) i visina građ evine:

4.1. Prizemlje (P) je dio građevine čiji se prostor nalazi neposredno na površini, odnosno

najviše 1,5 m iznad konačno uređenog i zaravnanog terena mjereno na najnižoj točki uz

pročelje građevine ili čiji se prostor nalazi iznad podruma i/ili suterena (ispod poda kata ili

krova).4.2. Suteren (S) je dio građevine čiji se prostor nalazi ispod poda prizemlja i ukopan je do

50% svoga volumena u konačno uređeni i zaravnani teren uz pročelje građevine, odnosno da

je najmanje jednim svojim pročeljem izvan terena,

4.3. Podrum (Po) je potpuno ukopani dio građevine čiji se prostor nalazi ispod poda

prizemlja, odnosno suterena.

4.4. Kat (K) je dio građevine čiji se prostor nalazi između dva poda iznad prizemlja.

4.5. Potkrovlje (Pk) je dio građevine čiji se prostor nalazi iznad zadnjega kata i neposredno

ispod kosog ili zaobljenog krova.





4.6. Visina građ evine mjeri se od konačno zaravnanog i uređenog terena uz pročelje

građevine na njegovom najnižem dijelu do gornjeg ruba stropne konstrukcije zadnjega kata,

odnosno vrha nadozida potkrovlja, čija visina ne može biti viša od 1,2 m.

4.7. Ukupna visina građevine mjeri se od konačno zaravnanog i uređenog terena na njegovom

najnižem dijelu uz pročelje građevine do najviše točke krova (sljemena).5. Infrastruktura

5. 1. Druga infrastruktura su građevine regionalne i lokalne razine, kojima se osigurava

zajednička opskrba, usluge, odnosno drugi oblici povećanja kvalitete života u naselju ili

korisnicima na određenom područ ju.

5.2. Javna infrastruktura državne i regionalne razine su građevine i uređaji, kojima

neposredno upravljaju pravne osobe s javnim ovlastima u područ ju prometa, energetike,

upravljanja vodama i gospodarenja s drugim vrstama prirodnih dobara ili zaštite okoliša.

5.3. Komunalna infrastruktura su građevine i uređaji infrastrukture lokalne razine, koja se

priprema i gradi na temelju posebnog propisa.

6.1. Krajobraz je određeno područ je, opaženo ljudima, čija je osobnost rezultat međusobnog djelovanja

prirodnih i/ili ljudskih čimbenika i koje obilježava prevladavajuća prisutnost prirodnih

sastojina.

6.2. Krajobrazne vrijednosti su svojstvenosti prirodnoga, kultiviranog ili kulturnog

krajobraza, koje određuju njegovu prirodnu, kulturnopovijesnu i estetsku osobnost.

7. Lokacijski uvjeti su kvantitativni i kvalitativni uvjeti i mjere za provedbu zahvata u prostoru utvr đeni

lokacijskom dozvolom ili rješenjem o uvjetima građenja na temelju dokumenta prostornoguređenja, Zakona o prostornom uređenju i gradnji i posebnih propisa.

8. Namjena prostora/površina

je planirani sustav korištenja prostora, odnosno uporabe građevina, površina i zemljišta

određena odgovarajućim dokumentom prostornog uređenja.

8.1. Osnovna namjena prostora/površina je planirano korištenje prostora/površina podređeno

jednoj funkciji (naselje, poljoprivreda, šume, promet, gospodarstvo, sport, rekreacija i dr.)

unutar koje se mogu planirati i druge namjene ili sadržaji, koji isključivo proizlaze iz potrebe

osnovne namjene.

8.2. Pretežita namjena je planirano korištenje prostora/površina za više različitih funkcija, odkojih je jedna prevladavajuća.

9. Posebna geodetska podloga je kartografska podloga (digitalni ortofoto plan s visinskim prikazom – slojnice i kote s

uklopljenim katastarskim planom ili topografski prikaz s uklopljenim katastarskim planom)

izrađena u odgovarajućem mjerilu i ovjerena od nadležnog tijela za državnu izmjeru i katastar

nekretnina.

10. Osjetljivost prostora

je moguća preobrazba prostora kao posljedica gospodarskih i društvenih procesa, prirodnih

rizika (poplava, potresa, erozija i dr.) i/ili ugrožavanja okoliša na određenom područ ju(gubitak osobnosti prostora, neracionalna potrošnja zemljišta i pritisci koncentracijom





stanovništva i djelatnosti na uže obalno područ je, prometna nepovezanost rubnih urbanih i

ruralnih područ ja).

10. Ovlaštena osoba glede poslova prostornog planiranja odnosno građ enja

je pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje djelatnosti prostornog uređenja, odnosnograđenja.

12.1. Površina javne namjene je svaka površina čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne ceste,

ulice, trgovi, tržnice, igrališta, parkirališta, groblja, parkovne i zelene površine u naselju,

rekreacijske površine i sl.).

12.2. Prometna površina je površina javne namjene ili površina u vlasništvu vlasnika

građevnih čestica ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza a kojom se

osigurava pristup do građevnih čestica.

14.1. Prostor je sastav fizičkih sklopova na površini te ispod i iznad zemlje, do kojih dopiru neposredni

utjecaji djelovanja ljudi,

14.2. Prostorna cjelina je prostorno i funkcionalno zaokruženo područ je određene namjene,

koje je izgrađeno i uređeno ili koje se prostornim planom planira izgraditi i urediti prema

uvjetima tog plana.

14.3. Prostorni razvoj podrazumijeva trajne promjene prostora koje nastaju djelovanjem ljudi.

14.4. Prostorno planiranje kao interdisciplinarna djelatnost je institucionalni i tehnički oblik

za upravljanje prostornom dimenzijom održivosti, kojom se na temelju procjene razvojnih

mogućnosti u okviru zadržavanja osobnosti prostora, zahtjeva zaštite prostora i o

čuvanjakakvoće okoliša, određuju namjena prostora/površina, uvjeti za razvoj djelatnosti i njihov

razmještaj u prostoru, uvjeti za poboljšanje i urbanu obnovu izgrađenih područ ja te uvjeti za

ostvarivanje planiranih zahvata u prostoru.

14.5. Nositelj izrade prostornog plana je nadležno ministarstvo ili upravno tijelo jedinice

lokalne i područne (regionalne) samouprave odgovorno za postupak izrade i donošenja

dokumenta prostornog uređenja.

14.6. Obuhvat dokumenta prostornog uređ enja je prostorna ili administrativno utvr đena

cjelina koja se namjerava prostorno urediti određivanjem obveze izrade i donošenja

odgovarajućeg dokumenta prostornog uređenja.

14.7. Zahvat u prostoru je privremeno ili trajno djelovanje ljudi u prostoru kojim se određujeili mijenja stanje u prostoru.

15. Veliki grad je veliki grad i grad u kojem je sjedište županije određeni prema posebnom zakonu.

16. Zaštita prostora je skup odluka, mjera i uvjeta kojima se osigurava prepoznatljiv red i

kultura u prostoru te kvalitetno uređenje zemljišta.





13.5.2. GRA ĐENJE

1.1. Elaborat iskol č enja građ evine

je dokument kojim se iskazuje način iskolčenja građevine na terenu i način kojim sustabilizirane točke planirane građevine.

1.2. Iskol č enje građ evine je geodetski prijenos tlocrta vanjskog obrisa građevine ili osi trase

građevine koju je dozvoljeno graditi, na terenu unutar građevne čestice,

1.2. Geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja (situacija) za izgrađenu građevinu je nacrt

koji je, prema pravilima koja uređuju topografsku izmjeru i katastar, izradila osoba ovlaštena

za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu.

2. Gradilište je zemljište ili građevina, uključivo i privremeno zauzete druge površine, potrebno za izvedbu

građevinskih radova ili primjenu odgovarajuće tehnologije građenja i zaštitu, na kojemu segradi, rekonstruira, uklanja, odnosno izvode radovi održavanja građevine.

3.1. Građ evina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, svrhovito izveden od građevnih proizvoda sa

zajedničkim instalacijama i opremom, ili sklop s ugrađenim postrojenjem, odnosno opremom

kao tehničko – tehnološka cjelina ili samostalna postrojenja povezana s tlom, te s tlom

povezan sklop koji nije nastao građenjem, ako se njime mijenja način korištenja prostora.

3.2. Građ evina s utjecajem na okoliš je svaka građevina za koju je prema propisima o zaštiti

okoliša obvezna procjena utjecaja na okoliš.

3.3. Održavanje građ

evine je izvedba građevinskih i drugih radova radi o

čuvanja bitnihzahtjeva za građevinu tijekom njezinog trajanja, kojima se ne mijenja usklađenost građevine s

lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena.

3.4. Rekonstrukcija građ evine je izvedba građevinskih i drugih radova kojima se utječe na

ispunjavanje bitnih zahtjeva za postojeću građevinu i/ili kojima se mijenja usklađenost

postojeće građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje,

nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene

namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.).

3.5. Složena građ evina je sklop više međusobno funkcionalno i/ili tehnološki povezanih

građevina.

3.6. Ugradnja je izvedba građ evinskih i drugih radova kojim se povezuju građevni proizvodi, instalacije, oprema ili postrojenja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu

se bez uklanjanja ili utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu odvojiti od građevine.

3.7. Uklanjanje građ evine ili njezina dijela je izvedba radova razgradnje građevine ili

njezinog dijela s mjesta gdje se nalazi, uključivo i zbrinjavanje zatečenog otpada u građevini i

na građevnoj čestici, te građevnog materijala i otpada nastalog razgradnjom građevine, te

dovođenje građevne čestice odnosno zemljišta na kojemu se nalazila građevina u uredno

stanje.

3.8. Zamjenska građ evina je nova građevina izgrađena na mjestu ili u neposrednoj blizini

mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno

ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine.





3.9. Zgrada je zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno

smještaju životinja, biljaka i stvari. Zgradom se ne smatra pojedinačna građevina unutar

sustava infrastrukturne građevine (trafostanice, pothodnici, mostovi i sl. građevine).

3.10. Zgrada čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrada za obavljanje

isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 suzgrade u čiju se građevinsku (bruto) površinu uračunavaju i površine svih drugih građevina

ako se grade na istoj građevinskoj čestici.

4. Građ evinska (bruto) površina zgrade je zbroj površina mjerenih u razini podova svih dijelova zgrade (Po, S, Pr, K, Pk) uključivo

površine lođe, balkone i terase, određenih prema vanjskim mjerama obodnih zidova u koje se

uračunavaju obloge, obzide, parapete i ograde,

5. Institucije5.1. Nadležno ministarstvo je ministarstvo po Zakonu o prostornom uređenju i gradnji

nadležno za prostorno uređenje i graditeljstvo (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog

uređenja i gradnje), a nadležni ministar je ministar nadležan za prostorno uređenje i

graditeljstvo.

5.2. Nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja i gradnje je tijelo jedinice

lokalne i područne (regionalne odnosno županijske) samouprave koje obavlja poslove

izdavanja akata vezanih uz provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje.

5.3. Tijelo i/ili osoba određ ena posebnim propisom je tijelo državne uprave i/ili pravna osoba

s javnim ovlastima određeni posebnim propisima, koji na temelju tih propisa sudjeluju svojim

aktima, te posebnim uvjetima i potvrdama u postupcima izrade, donošenja i provođenja

dokumenata prostornog uređenja i građenja.

6.1. Oprema su pojedinačni uređaji, strojevi, procesne instalacije i drugi proizvodi od kojih se

sastoji postrojenje ili su samostalno ugrađeni u građevinu radi tehnološkog ili drugog procesa

kojemu je namijenjena građevina.

6.2. Postrojenje je skup svrhovito povezane opreme za obavljanje tehnološkog ili drugog

procesa kojemu je namijenjena građevina.

7. Pripremni radovi su građenje privremenih građevina i izvedba drugih radova radi

organizacije i uređenje gradilišta, te omogućavanja primjene odgovarajuće tehnologije

građenja.

8. Projektiranje je izrada projekata propisanih zakonom.




Predmetni nastavnik: mr. sc. Ivo Brozović, prof. v. š. 289

LITERATURA

Literatura odnosno izvori koji su:

• korišteni kod izrade autoriziranih predavanja: I. Brozovi ć : “Promet, prostor iokoliš”. - Rijeka: Građ evinski fakultet Sveu č ilišta u Rijeci, 2010.

i

• ostala literatura koja može poslužiti kod izrade seminarskih, diplomskih i drugihradova iz kolegija: “Promet, prostor i okoliš”

Podjela

1. Općenito:okoliš, sastavnice okoliša, osnovni pojmovi, zaštita okoliša, održivi razvoj i sl., te knjige i

općenite studije iz područ ja okoliša i održivog razvoja

2. Promet, prostor i okoliš (prema vrstama prometa):utjecaj prometa na okoliš i održivi razvoj prometa prema vrstama (granama) prometa,statistika prometa

3. Promet, prostor i okoliš (prema oblicima utjecaja prometa na okoliš):utjecaj prometa na okoliš i održivi razvoj prema oblicima utjecaja na okoliš i predmetnimodgovorima društva glede održivog razvoja prometa

3.0 Općenito

3.1. Utrošak (korištenje) energije, goriva, nova i obnovljiva (alternativna) goriva

3.2. Kisik (utrošak kisika iz zraka), proces sagorijevanja, stehiometrijski odnosi i sl.,zelenilo i O2

3.3. Staklenički plinovi

3.4. Onečišćujuće tvari (štetne i otrovne emisije od prometa)

3.5. Prostor: utjecaj prometa na prostor (3.5.a): utjecaj na sve, osobito poljoprivrednepovršine; 3.5.b): utjecaj na površine na kojima uglavnom obitavaju prirodneživotinjske i biljne zajednice)

3.6. Otpad - od prometa

3.7. Buka – od prometa

3.8. Balastne vode (3.5.a) i druge specifičnosti glede morskog okoliša (3.5.b)

3.9. Opasne tvari – prijevoz i rukovanje

3.10. Promet i gradski okoliš (urbanizacija i sl.)

3.11. Veliki (revolucionarni) projekti glede zaštite okoliša i održivog razvoja

3.12. EU: promet-okoliš-održivi razvoj

4. Pregledni popis važnijih zakona, drugih propisa i ostalih dokumenata u svezi sa

zaštitom okoliša, prostornim planiranjem, uređ

enjem prostora i građ

enjem, prometom tezaštitom prirode





1. Općenito:

okoliš, sastavnice okoliša, osnovni pojmovi, zaštita okoliša, održivi razvoj i sl.,te knjige i općenite studije iz područ ja okoliša i održivog razvoja

Brozović, I.: Promet i održivi razvoj - priruč ni materijal - izabrani izvodi s predavanja iz kolegija u ak.

god. 2006/07. - Rijeka: Veleučilište u Rijeci, 2007.

Brozović, I.: Prometno i prostorno planiranje - I dio – skripta. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, 2009.

Brozović, I.:

Prometno i prostorno planiranje - II dio – autorizirana i recenzirana predavanja. – Rijeka:Veleučilište u Rijeci, siječanj 2010.

Brozović, I.: Promet i održivi razvoj – autorizirana predavanja. - Rijeka: Veleučilište u Rijeci, 2008.

Brozović, I.: Promet i održivi razvoj – autorizirana predavanja. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, listopad,2009. – Na web-u Veleuč ilišta u Rijeci.

Brozović, I.: Promet, prostor i okoliš – skripta (nerecenzirano). – Rijeka: Građevinski fakultet Sveučilištau Rijeci, svibanj, 2008. – U biblioteci Građ evinskog fakulteta.

Brozović, I.:Osnove prostornog planiranja – II dio – interna skripta. – Rijeka: Građevinski fakultetSveučilišta u Rijeci, ožujak, 2010. – U biblioteci Građ evinskog fakulteta i na web-stranici

kolegija: Osnovne prostornog planiranja.

Golubić, J.: Promet i ekologija. – Zagreb: Fakultet prometnih znanosti, 1999.

Fanuko, N.: Ekologija. – Poreč-Rijeka: Veleučilište u Rijeci, 2005.

Marinović-Uzelac, A.: Prostorno planiranje. – Zagreb: Dom i svijet, 2001.

Glavač, V.:Uvod u globalnu ekologiju. – Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2001.

Missoni, E., Missoni-Mlinarić, E.:

Prometna medicina. - Zagreb: Fakultet prometnih znanosti, 2000.





Marinović-Uzelac, A.:Teorija namjene površina u urbanizmu. – Zagreb: Tehnička knjiga, 1989.

Dobra klima za promjenu – Klimatske promjene i njihove posljedice na društvo i

gospodarstvo u Hrvatskoj. – Zagreb: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) uHrvatskoj, 2009.

Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime, Kyotski protokol – okvir za trgovanje

emisijama. - Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, 29. 11.2007.

Kovačević, D., Jarum-Kipke, J., Maković, B.Utjecaj prometa na okoliš i klimatske promjene tijekom prošlosti. – Suvremeni promet22(2002), br. 1-2, str. 77-82.

Pavlović, S., Đurić, M. Najvažniji statisti č ki podaci glede cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj i njegova

utjecaja na okoliš – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilišteu Rijeci, studeni, 2008.

Pikec, D.: “Utjecaj hrvatskog prometnog sustava na okoliš”. - Suvremeni promet (2002), br.5, str. 408-413.

Supek, R.Ova jedina zemlja. – Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1978.

Črnjar, M. Ekonomika i politika zaštite okoliša. Rijeka: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, (Glosa-Rijeka), 2002.

Meadows, D. H., at al.The Limits of Growth. – New York: Universe Books, 1972.(na internet adresi: www.clubofrome.org/archive/reports.php)

Welt im Wandel: Strategien zur Bewaeltigung globaler Umweltrisiken. – Berlin:Wissenschaftlicher Beirat der Bundesregierung: Globale Umweltveraenderungen (WBGU),

Springer V. (Berlin-Heidelberg), 1999. (383 str.)(- na internet adresi: www.wbgu.de_jg1988.pdf od 02. 11. 09.)

Health and Environment in Sustainable Development: five Years after the Earth Summit. –Geneve: World Health Organization, 1997. (245 str.)

Our Common Future (Bruntland Report) . - Oxford: World Commission on Environmentand Development (Oxford University Press), 20. March, 1987.(na internet adresi: www.worldinbalance.net/intagreements/1987-bruntland.php od 02. 11.09.)

The World in 2020: Towards a New Globale Age. – Paris: OECD, 1997. (142 str.)





2. Promet i okoliš (prema vrstama prometa):

utjecaj prometa na okoliš i održivi razvoj prometa prema vrstama (granama)prometa, statistika prometa

Izvješ ć e o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj – konač ni nacrt . – Zagreb: Agencija zazaštitu okoliša Republike Hrvatske, 2007.

Izvješ ć e o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, 2007 . – Zagreb: Agencija za zaštitu okolišaRepublike Hrvatske, listopad, 2007.

Cvitanović, O., Lesić, Ž. Modeliranje scenarija za est-održivi promet s aspekta životne sredine. – Suvremeni promet22(2002), br. 6., str. 501-504.

Lesić, Ž.Cestovni promet i životna sredina. – Suvremeni promet 26(2006), br. 5, str. 313-315.

Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije. (Županijska skupština Primorsko-goranske županije, 17. 11. 2005.) – Rijeka: Službene novine Primorsko-goranske županije,god. XIII, br. 31/2005.

Barišić, S. Nafta – kopno VelUtjecaj prijevoza nafte i naftnih derivata cestom i željeznicom na okoliš u Rebulici

Hrvatskoj i predmetne mjere zaštite okoliša – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivirazvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, studeni, 2008.

Plan zaštite i poboljšanja zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2001. g. –Zagreb: Vlada Republike Hrvatske, 2008. (NN 61/08).

Projekcije neposredne energetske potrošnje u Republici Hrvatskoj, osnovni scenarij. –Zagreb: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, 29. svibnja 2008.

Energija u Republici Hrvatskoj, godišnji energetski pregled, 2006. – Zagreb: Ministarstvogospodarstva, rada i poduzetništva, prosinac, 2007.

Izvješ ć e o stanju okoliša Primorsko-goranske županije. - Rijeka: (odluka Županijskeskupštine PGŽ od 20. 02. 2003.), Službene novine PGŽ, god. XI, br. 7/2003.

Program zaštite okoliša u Primorsko-goranskoj županiji za razdoblje 2006-2009. godine. -Rijeka: (odluka Županijske skupštine PGŽ od 17. 11. 2005.), Službene novine PGŽ, god.XIII, br. 31/2005.

Utjecaj željezni č kog prometa na okoliš. – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, prosinac, 2008.





Jelavić, V., Kurtela, Ž.Raščlamba štetnog djelovanja broda na morski okoliš. – Naše more 2007(54), br. 5-6., str.214-226.

Hafner, M., Poljančić, L. Statisti č ki pokazatelji rezultata tehni č kih pregleda (2008. i prva polovica 2009. g.). –Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, Stručni bilten broj 129., rujan, 2009.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/46549/bilten%29129%20-%statistički%….pdf

Hafner, M., Poljančić, L. Statisti č ki pokazatelji rezultata tehni č kih pregleda (2007. i prva polovica 2008. g.). –Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, Stručni bilten broj 125., rujan, 2008.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7737/bilten125.pdf

Hafner, M., Poljančić, L. Statisti č ki pokazatelji rezultata tehni č kih pregleda (01. 07. 2006. - 30. 06. 2007. g.). –Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, Stručni bilten broj 122., rujan, 2007.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7713/bilten122.pdf

Hafner, M., Poljančić, L. Statistika tehni č kih pregleda u 2005. g. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, Stručni bilten broj 118., rujan, 2006.- na internet adresi: www.cvh.hr/media7665/bilten118.pdf

Hafner, M., Poljančić, L. Statistika tehni č kih pregleda u 2001. g. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, Stručni bilten broj 100., rujan, 2002.- na internet adresi: www.cvh.hr/media7431/bilten100.pdf

Statistika – CVH (statistika cestovnih motornih vozila – za 2007.g., 2008.g. i dr.)

- na internet adresi: www.cvh.hr/cvh/tehnicki-pregled/statistika.aspx

Podaci o cestovnim vozilima

Bilten o sigurnosti cestovnog prometa 2008. – Zagreb: Ministarstvo unutrašnjih poslova RH,2009., osobito prilozi:

- Prilog III: Registrirana motorna vozila na dan 31. 12. – str. 5

- Pilog: Stanovništvo, vozač i, vozila i ceste od 1999. do 2008. g. – str. 15.- na internet adresi: www.mup.hr/UserDoesImages/statistika/2009/bilten…

Bilteni o sigurnosti cestovnog prometa ostalih godišta.

Schwaab, J.-A Policy Guidelines for Road Transport Pricing. – New York: United Nations & DeutscheGesellschaft fuer Technische Zusammenarbeit GmbH, 2002.





3. Promet i okoliš (prema oblicima utjecaja prometa na okoliš):

utjecaj prometa na okoliš i održivi razvoj prema oblicima utjecaja na okoliš ipredmetnim odgovorima društva glede održivog razvoja prometa

3.0. Općenito

3.1. Utrošak (korištenje) energije, goriva, nova i obnovljiva (alternativna) goriva

3.2. Kisik (utrošak kisika iz zraka), process sagorijevanja, stehiometrijski odnosi i sl.,zelenilo i O2



3.5. Prostor: utjecaj prometa na prostor3.5.a: utjecaj na sve, osobito poljoprivredne površine;3.5.b): utjecaj na površine na kojima uglavnom obitavaju prirodne životinjske i

biljne zajednice)

3.6. Otpad - od prometa


3.8. Balastne vode i specifičnosti glede morskog okoliša









3.0. Općenito

Dobra klima za promjenu – Klimatske promjene i njihove posljedice na društvo i

gospodarstvo u Hrvatskoj. – Zagreb: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) uHrvatskoj, 2009.

Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime, Kyotski protokol – okvir za trgovanje


Cvitanović, O., Lesić, Ž. Modeliranje scenarija za est-održivi promet s aspekta životne sredine. – Suvremeni promet22(2002), br. 6., str. 501-504.

Lesić, Ž.Cestovni promet i životna sredina. – Suvremeni promet 26(2006), br. 5, str. 313-315.

Zenzerović, Z. Statisti č ke metode i analize utjecaja prometa na okoliš. – Suvremeni promet 22(2002), br. 5,str. 395-401.


Transport Operational Programme 2007-2009. – Instrument for pre-accession Assistance2007HR16IP0002. - Zagreb: Ministry of the Sea, Tourism, Transport and Development,September 2007.

Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije. (Županijska skupština Primorsko-goranske županije, 17. 11. 2005.) – Rijeka: Službene novine Primorsko-goranske županije,god. XIII, br. 31/2005.

Izvješ ć e o stanju okoliša Primorsko-goranske županije. - Rijeka: (odluka Županijskeskupštine PGŽ od 20. 02. 2003.), Službene novine PGŽ, god. XI, br. 7/2003.

Program zaštite okoliša u Primorsko-goranskoj županiji za razdoblje 2006-2009. godine. -Rijeka: (odluka Županijske skupštine PGŽ od 17. 11. 2005.), Službene novine PGŽ, god.XIII, br. 31/2005.

Pavlović, S., Đurić, M. Najvažniji statisti č ki podaci glede cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj i njegova

utjecaja na okoliš – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilišteu Rijeci, studeni, 2008.





Barišić, S. Nafta – kopno VelUtjecaj prijevoza nafte i naftnih derivata cestom i željeznicom na okoliš u Rebulici

Hrvatskoj i predmetne mjere zaštite okoliša – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi

razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, studeni, 2008.

Transport and its Infrastructure (Climate Change 2007) - IPPC Fourth Assessment Report –

Working Group III Report: Mitigation of Climate Change, Chapter 5. - IntergovermentalPanel on Climate Change, UNEP, 2007.- na internet adresi: www.ippc.ch/ippcreport/ar4/wg3/ar4-wg3-chapter5.pdf., od 02. 11. 2009.

Marinović-Uzelac, A.: “ Prostorno planiranje”. – Zagreb: Dom i svijet, 2001.Osobito poglavlje: “Promet” (str. 321-370.).

Brkljačić, N. Homologacija motornih vozila u Republici Hrvatskoj osobito glede utjecaja na okoliš –

seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, studeni,2008.

Homologacija – CVH (Homologacija motornih cestovnih vozila)

- na internet adresi: www.cvh.hr/homologacija/homologacijski-propisi.asp, od 25. 04. 2010.

Wie Sie das Klima nahchhaltig verbessert und Erde helfen koennen (Utrošak kisika i

produkcija uglji č nog dioksida kod vožnje autom, “ekološko” postupanje kod vožnje.)

- na internet adresi: www.horstweyrich.de/luw/klima.htm od 24. 04. 2010

3.1.Utrošak (korištenje) energije, goriva, nova i obnovljiva (alternativna) goriva

Izvješ ć e o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj – konač ni nacrt . – Zagreb: Agencija za

zaštitu okoliša Republike Hrvatske, 2007. Izvješ ć e o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, 2007 . – Zagreb: Agencija za zaštitu okolišaRepublike Hrvatske, listopad, 2007.

Volarić, M. Energija iz bilo č ega što raste na zemlji. – EKO REVIJA, IV(2008), br. 17., str. 35-36

Štefanac, Ž.Korištenje plina kao pogonskog goriva kod osobnih automobila – seminarski rad iz

kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, studeni, 2008.





Barišić Kezele Korištenje biogoriva u kopnenom prometu kod otto i diesel motora – seminarski rad iz

kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, prosinac, 2008.

Brezac-Benigar,Č., Stanojević N. Korištenje biogoriva kod motornih vozila s otto i diesel motorima – seminarski rad iz

kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, veljača, 2008.

Prilagodba i nadogradnja strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske – Nacrt zelene

knjige. - Zagreb: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Program Ujedinjenihnaroda za razvoj (UNDP), listopad, 2008.

Projekcije neposredne energetske potrošnje u Republici Hrvatskoj, osnovni scenarij. –Zagreb: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, 29. svibnja 2008.

Energija u Republici Hrvatskoj”, godišnji energetski pregled, 2006. – Zagreb: Ministarstvogospodarstva, rada i poduzetništva, prosinac, 2007.3.1.; 2.; ev.3.2., 3.3. i 3.4.

Virkes, T. Biodizel u prometu kao č imbenik održivog razvoja u Republici Hrvatskoj – magistarski rad . – Zagreb: Fakultet strojarstva i brodogradnje, 2007.




Liquefied natural gas (tekuć i prirodni plin, karakteristike pogonskoggoriva)

- na internet adresi: http:/en.wikipedia.org/wiki/liquefied_natural_gas, od 25. 04. 2010.

Liquefied petroleum gas (tekuć i naftni plin, karakteristike pogonskoggoriva)

- na internet adresi: http:/en.wikipedia.org/wiki/liquefied_petroleum_gas, od 25. 04. 2010.





3.2. Kisik (utrošak kisika iz zraka), proces sagorijevanja, stehiometrijski

odnosi i sl., zelenilo i O2

Blažević, V.Eko-test kod motornih cestovnih vozila – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi

razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, veljača, 2008.

Odnos gorivo-motor - skripta iz kolegjia: “Goriva i maziva”). – Zagreb: Fakultet strojarstva i brodogradnje.- na internet adresi: www.fsb/NewsUpload/24_11_2005. od 19. 10 2009.




Air-Altitude, Density and Specific Volume.

- na internet adresi: www.engineeringtoolbox.com/air-altitude-density-volume-d-195.html od24. 04. 2010.

Atmosphere of Earth..

- na internet adresi: http://en.wikipedia.org/wiki/Atmosphere_of_Earth, od 25. 04. 2010.

Autoispuh – katalizatori.

- na internet adresi: www.autoispuh.hr/tehnika.php, od 25. 04. 2010.

Baumpflege Fischer – Baumschnitt Baumpflegein Seilklettertechnik (Produkcija kisika

jednog stabla i drugi uč inci). - na internet adresi: www.baumpflege-fischer.de/inhalt/inhalt_erkentnisse.htm, od 25. 04.

2010.

Sauerstoffverbrauch und Gasaustausch des Menshen (Utrošak kisika i odnosi drugih

plinova u procesu disanja kod ljudi). - na internet adresi: www.tafelwerk-interaktiv.de/downloads/bio_stoff_01.pdf , od 25. 04.

2010.

Density of air – Wikipedia. - na internet adresi: http://en.wikipedia.org/Density_of_air , od 25. 04. 2010.

Der Mensch: chemische Zusammensetzung (Utrošak kisika i dr. u procesu disanja kod

ljudi). - na internet adresi: www.chemie.fu-berlin.de/medi/suppl/mensch.html, od 25. 04. 2010.

Kalauz, Z. Samokontrola sustava na vozilu bitnih za kvalitetu ispušnih plinova – OBD sustavi . –Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, stručni bilten br. 103, rujan, 2003.

- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7467/bilten103.pdf , od 25. 04. 2010.





Kalauz, Z.

Eko test. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, stručni bilten br. 87, siječanj, 2000.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/6219/bilten87a.pdf , od 25. 04. 2010.

Kalauz, Z. Ispitivanje ispušnih plinova motornih vozia – Eko test. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske,stručni bilten br. 107, rujan, 2004.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7521/bilten107.pdf , od 25. 04. 2010.

Poljančić, L., Kalauz, Z. Izvješ ć e o kvaliteti ispušnih plinova. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, stručni bilten br.101, rujan, 2002.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7443/bilten101.pdf , od 25. 04. 2010.

Gas Encyclopaedia – Air Liquide (Podaci o plinovima: O2, CO2, N2O, NOx i dr. )- na internet adresi: http://encyclopedia/airliquide.com/encyclopedia.asp, od 25. 04. 2010.

Prof. Blumes Medienangebot: Berechnung der Zusammensetzung schaedlicher Kfz-

Abgasse. (Prorač un sastava štetnih ispušnih plinova kod automobila).

- na internet adresi: www.chemieunterricht.de/dc2/auto/abgzusre.htm, od 27. 04. 2010.

Prof. Blumes Medienangebot: Atmosphaere, Abgas und Abgasreinigung (Atmosfera,

ispušni plinovi i proč iš ć avanje ispušnih plinova).

- na internet adresi: www.chemieunterricht.de/dc2/auto/abgas/inhalt1.htm, od 25. 04. 2010.

Verbrennung /Chemie) – Wikipedia (Proces sagorijevanja - elementi )

- na internet adresi: http://de:wikipedia.org/wiki/verbrennung_(Chemie), od 25. 04. 2010.

Wieviel CO2 kann ein mittelgross gewachsener Baum pro Tag durch Photosynthese

verarbeiten (Produkcija kisika stabala slijedom procesa fotosinteze)

- na internet adresi: www.cosmiq.de/ga/show/104126/Wieviel-co2-kan-ein-mittelgross-gewachsener…, od 27. 04. 2010.






Prijedlog plana raspodjele emisijskih kvota stakleni č kih plinova u Republici Hrvatskoj zarazdoblje od 2010. do 2012. g. – Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja igraditeljstva, rujan, 2008.

National Inventory Report: Inventory Report of antropogenic Emmissions by Sources and

Removals by Sinks of all Greenhouse Gases not contolled by the Montreal Protocol for the

period 1990-2002. - Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva(izrađivač: Ekonerg), travanj, 2004.

Krstanoski, N., Malenkovska-Todorova, M.Greenhouse Gas Emmissions from Transport Sector in Republic of Macedonia over the

period of 1990 to 2000. – Suvremeni promet 22(2002), br. 3-4, str. 264-267.

Šimunović, Lj. et al.Utjecaj cestovnog prometa na oneč iš ć enje zraka. – Suvremeni promet 22(2002), br. 5, str.373-378.

Grgasović, V.Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime, Kyotski protokol – okvir za trgovanje


Zenzerović, Z. Statisti č ke metode i analize utjecaja prometa na okoliš. – Suvremeni promet 22(2002), br. 5,str. 395-401.


Uredba o emisijskim kvotama stakleni č kih plinova i nač inu trgovanja emisijskim

jedinicama. – Zagreb: NN 142/08.

Plan raspodjele emisijskih kvota stakleni č kih plinova u Republici Hrvatskoj. – Zagreb: NN76/09

Climate Change 2001.: Working Group 1: The Scientific Basi». – Intergovermental Panelon Climate Change, UNEP, Assessment Report.- na internet adresi: www.ippc.ch/ippcreports, od 29. 10. 2009.

Climate Change 2007 - IPPC Fourth Assessment Report – Working Group I Report: The

Physical, Science Basis. – Intergovermental Panel on Climate Change, UNEP, 2007.- na internet adresi: www.ippc.ch/ippcreports/ar4-wg1.htm, od 02. 11. 2009.





IPPC, 2007Climate Change 2007 - IPPC Fourth Assessment Report – Working Group II Report:

Impacts, Adoptation, Vulnerability. – Intergovermental Panel on Climate Change, UNEP,2007.

- na internet adresi: www.ippc.ch/ippcreports/ar4-wg2.htm, od 02. 11. 2009.

Climate Change 2007 - IPPC Fourth Assessment Report – Working Group III Report:

Mitigtion of Climate Change. – Intergovermental Panel on Climate Change, UNEP, 2007.- na internet adresi: www.ippc.ch/ippcreports/ar4-wg3.htm, od 02. 11. 2009.

Transport and its Infrastructure (Climate Change 2007) - IPPC Fourth Assessment Report –

Working Group III Report: Mitigation of Climate Change, Chapter 5. - IntergovermentalPanel on Climate Change, UNEP, 2007.- na internet adresi: www.ippc.ch/ippcreports/ar4-wg3.-chapter5.pdf., od 02. 11. 2009.

Blažević, V.Eko-test kod motornih cestovnih vozila – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi

razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, veljača, 2008.

Breglec, D. et al. Program smanjenja negativnog utjecaja cestovnog prometa na okoliš. – Zagreb:Ministarstvo mora, prometa i infrastrukure, rujan, 2008.

Novosel, D. – PowP - prezentacija Prać enje trendova energetske uč inkovitosti i emisija stakleni č kih plinova u prometu –

Pregled i analiza mjera . – Zagreb: Energetski institut Hrvoje Požar,

Kljajić, D. Emisije stakleni č kih plinova iz prometa i nač elne mjere za njihovo smanjivanje –

seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, studeni,2008.

Tehno-ekonomske smjernice za izradu sektorskih programa za smanjivanje emisija

stakleni č kih plinova – Energetika – nacrt . – Zagreb: Ekonoerg, 2006.

Plan zaštite i poboljšanja zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2001. g. –

Zagreb: Vlada Republike Hrvatske, 2008. (NN 61/08).Maher, T., Rijavec, R. i Paradiž, B.

Potrošnja goriva i emisije cestovnog motornog prometa na državnoj mreži cesta u Republici

Sloveniji . - Suvremeni promet (2002), br. 1-2, str. 115-122.

Kurevija, T. Politika, napredak i mjere smanjenja emisije CO2 iz prometnog sektora u Europskoj uniji.

- na internet adresi: politika_napredak_i_mjere_smanjenja_emisija_CO21.

Virkes, T.

Biodizel u prometu kao č imbenik održivog razvoja u Republici Hrvatskoj – magistarski rad . – Zagreb: Fakultet strojarstva i brodogradnje, 2007.





Šagi, G., Tomić, R., Ilinčić, P.

Razvoj propisa o dopuštenim emisijama štetnih tvari iz motora s unutrašnjim

sagorijevanjem. – Goriva i maziva 48(2009), br. 2., str. 159- 173.

Matak, Š., Karlović, T. - Zračni promet Vel Propisi, smjernice i programi glede smanjivanja stakleni č kih i toksi č nih sastojaka ispušnih

plinova u zrač nom prometu. – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka:Veleučilište u Rijeci, prosinac, 2008.




Air-Altitude, Density and Specific Volume.

- na internet adresi: www.engineeringtoolbox.com/air-altitude-density-volume-d-195.html od24. 04. 2010.

Atmosphere of Earth..

- na internet adresi: http://en.wikipedia.org/wiki/Atmosphere_of_Earth, od 25. 04. 2010.



Carbon dioxide – Wikipedia.

- na internet adresi: http://en.wikipedia.org/wiki/Carbon_dioxide, od 25. 04. 2010.

Kalauz, Z. Samokontrola sustava na vozilu bitnih za kvalitetu ispušnih plinova – OBD sustavi . –Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, stručni bilten br. 103, rujan, 2003.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7467/bilten103.pdf , od 25. 04. 2010.

Kalauz, Z. Eko test. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, stručni bilten br. 87, siječanj, 2000.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/6219/bilten87a.pdf , od 25. 04. 2010.

Kalauz – ispušni plinovi 2. Ispitivanje ispušnih plinova motornih vozia – Eko test. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske,stručni bilten br. 107, rujan, 2004.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7521/bilten107.pdf , od 25. 04. 2010.


Gas Encyclopaedia – Air Liquide (Podaci o plinovima: O2, CO2, N2O, NOx i dr. )

- na internet adresi: http://encyclopedia/airliquide.com/encyclopedia.asp, od 25. 04. 2010.








Verbrennung /Chemie) – Wikipedia (Proces sagorijevanja - elementi )- na internet adresi: http://de:wikipedia.org/wiki/verbrennung_(Chemie), od 25. 04. 2010.

Wieviel CO2 kann ein mittelgross gewachsener Baum pro Tag durch Photosynthese

verarbeiten (Produkcija kisika stabala slijedom procesa fotosinteze)

- na internet adresi: www.cosmiq.de/ga/show/104126/Wieviel-co2-kan-ein-mittelgross-gewachsener…, od 27. 04. 2010.


European Emission Standards.

- na internet adresi: http://en.wikipedia.org/wiki/European_emission_standards.

Cestovni promet najveć i zagađ ivač u Europi. – Report European Environment Agency, od29. 07. 08. – na internet adresi: Enter Europe – Vodič za informacije u EU.

Emisije oneč iš ć ujuć ih tvari u zrak na područ ju Republike Hrvatske za 2001. godinu. –Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (izrađivač: Ekonerg),srpanj, 2004.

Prijedlog programa smanjivanja emisija za određ ene oneč iš ć ujuć e tvari koje uzrokuju

zakiseljavanje, eutrofikaciju i prizemni ozon u RH za razdoblje do kraja 2010. g. s

projekcijama emisija za razdobolje od 2010. do 2020. g. - Zagreb: Ministarstvo zaštiteokoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (izrađivač: Ekonerg), listopad, 2009.

Emisije oneč iš ć ujuć ih tvari u zrak na područ ju Republike Hrvatske za 2000. godinu. –Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (izrađivač: Ekonerg),

rujan, 2001.Godišnji izvještaj o prać enju emisija oneč iš ć ujuć ih tvari u zrak iz stacionarnih izvora na

područ ju Republike Hrvatske za 2005. godinu. – Zagreb: Agencija za zaštitu okoliša, prosinac 2006.

Šimunović, Lj. et al.Utjecaj cestovnog prometa na oneč iš ć enje zraka. – Suvremeni promet 22(2002), br. 5, str.373-378.

Zenzerović, Z.

Statisti č ke metode i analize utjecaja prometa na okoliš. – Suvremeni promet 22(2002), br. 5,str. 395-401.





Blažević, V.

Eko-test kod motornih cestovnih vozila – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, veljača, 2008.

Ujević, I. Korištenje katalizatora kod osobnih vozila – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi

razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, studeni, 2008.

Program smanjenja negativnog utjecaja cestovnog prometa na okoliš. – Zagreb:Ministarstvo mora, prometa i infrastrukure, rujan, 2008.

Štibil, D. Korištenje katalizatora kod osobnih vozila na benzinski pogon u Republici Hrvatskoj – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, veljača,

2008.

Emisije oneč iš ć ujuć ih tvari u zrak na područ ju Republike Hrvatske za 2004. g. – Zagreb:Agencija za zaštitu okoliša Republike Hrvatske, svibanj, 2006.

Plan zaštite i poboljšanja zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2001. g. –Zagreb: Vlada Republike Hrvatske, 2008. (NN 61/08).

Maher, T., Rijavec, R. i Paradiž, B. Potrošnja goriva i emisije cestovnog motornog prometa na državnoj mreži cesta u Republici

Sloveniji . - Suvremeni promet (2002), br. 1-2, str. 115-122.

Pikec, D.:Utjecaj hrvatskog prometnog sustava na okoliš. - Suvremeni promet (2002), br. 5, str. 408-413.

Virkes, T. Biodizel u prometu kao č imbenik održivog razvoja u Republici Hrvatskoj – magistarski rad . – Zagreb: Fakultet strojarstva i brodogradnje, 2007.

Šagi, G., Tomić, R., Ilinčić, P.

Razvoj propisa o dopuštenim emisijama štetnih tvari iz motora s unutrašnjimsagorijevanjem. – Goriva i maziva 48(2009), br. 2., str. 159- 173.

Matak, Š., Karlović, T. Propisi, smjernice i programi glede smanjivanja stakleni č kih i toksi č nih sastojaka ispušnih

plinova u zrač nom prometu. – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka:Veleučilište u Rijeci, prosinac, 2008.

Knežević, J.Utjecaj željezni č kog prometa na okoliš. – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj.

– Rijeka: Veleučilište u Rijeci, prosinac, 2008.










Prof. Blumes: Berechnung der Zusammensetzung schaedlicher KFZ-Abgasse (Prorač un

sastava ispušnih plinova).

- na internet adresi: www.chemieunterricht.de/dc2/auto/abgasse.htm, od 25. 04. 2010.

Kalauz, Z. Samokontrola sustava na vozilu bitnih za kvalitetu ispušnih plinova – OBD sustavi . –Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, stručni bilten br. 103, rujan, 2003.

- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7467/bilten103.pdf , od 25. 04. 2010.

Kalauz, Z. Eko test. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, stručni bilten br. 87, siječanj, 2000.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/6219/bilten87a.pdf , od 25. 04. 2010.

Kalauz – ispušni plinovi 2. Ispitivanje ispušnih plinova motornih vozia – Eko test. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske,stručni bilten br. 107, rujan, 2004.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7521/bilten107.pdf , od 25. 04. 2010.


Gas Encyclopaedia – Air Liquide (Podaci o plinovima: O2, CO2, N2O, NOx i dr. )

- na internet adresi: http://encyclopedia/airliquide.com/encyclopedia.asp, od 25. 04. 2010.

Prof. Blumes Medienangebot: Berechnung der Zusammensetzung schaedlicher Kfz-

Abgasse. (Prorač un sastava štetnih ispušnih plinova kod automobila).

- na internet adresi: www.chemieunterricht.de/dc2/auto/abgzusre.htm, od 27. 04. 2010.





3.5. Prostor: utjecaj prometa na prostor

• 3.5.a): Utjecaj na sve, osobito poljoprivredne površine;

• 3.5.b): Utjecaj na površine na kojima uglavnom obitavaju prirodne(životinjske i biljne) zajednice

3.5.a): Utjecaj na sve, osobito poljoprivredne površine

Radić, T.Utjecaj prometa na zagađ enje okoliša - vježba 19. - U: “Ekologija i zaštita okoliša” – interna

skripta. – Šibenik: Visoka škola za turistički menadžment u Šibeniku, 2005

Izvješ ć e o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj . – Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, listopad, 2007.

Fanuko, N.: Ekologija. – Poreč-Rijeka: Veleučilište u Rijeci, 2005.

Good Practice Guidance for Land-Use Change and Forestry – Technical Papers (Japan,

2003) - Climate Change 2007 - IPPC Fourth Assessment Report. – Intergovermental Panel onClimate Change, UNEP, 2007.

- na internet adresi: www.ippc.nggip.iges.or.jp/public/gpglulucf/..., od 02. 11. 2009.




Verbrennung /Chemie) – Wikipedia (Proces sagorijevanja - elementi )

- na internet adresi: http://de:wikipedia.org/wiki/verbrennung_(Chemie), od 25. 04. 2010.

3.5.b): Utjecaj na površine na kojima uglavnom obitavaju prirodne(životinjske i biljne) zajednice

Rac, K.: Stradavanje divljih životinja u prometu. - Eko revija, God III (2007.), br. 11., str. 79-80.

Izvješ ć e o stanju prirode za razdoblje 2000.-2006. - Zagreb: Ministarstvo kulture, Državnizavod za zaštitu prirode, srpanj, 2006.

Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu. – Zagreb, NN 89/07.

Glavač, V.Uvod u globalnu ekologiju. – Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2001.





Climate Cange and Biodiversity – Technical Papers (April, 2002) - Climate Change 2007 - IPPC Fourth Assessment Report. – Intergovermental Panel on Climate Change, UNEP, 2007.- na internet adresi: www.ippc.ch/pdf/technical-papers/climate-changes-biodiversity-en.pdf.,

od 02. 11. 2009.

Good Practice Guidance for Land-Use Change and Forestry – Technical Papers (Japan,

2003) - Climate Change 2007 - IPPC Fourth Assessment Report. – Intergovermental Panel onClimate Change, UNEP, 2007.- na internet adresi: www.ippc.nggip.iges.or.jp/public/gpglulucf/..., od 02. 11. 2009.

Marinović-Uzelac, A. Prostorno planiranje. – Zagreb: Dom i svijet, 2001.Osobito poglavlje: “Prirodni rezervati” (str. 501-536.).

3.6. Otpad – od prometa

Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007.-2015. godine. –Zagreb: NN 85/07.

Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske. – Zagreb: NN 130/2005.

Tošić, L.Fond započ eo s organiziranim prikupljanjem otpadnih vozila. – Eko revija, god. III (2007.),

br. 11., str. 50.

Vodopić, S. Automobilski otpad – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka:Veleučilište u Rijeci, studeni, 2008.

Bojić, K., Soldi

ć, D. Automobilski otpad kao faktor zagađ enja okoliša. – seminarski rad iz kolegija: Promet i

održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, veljača, 2008.

Pikec, D.Utjecaj hrvatskog prometnog sustava na okoliš. – Suvremeni promet (2002), br. 5, str. 408-413.

Golubić, J. Promet i ekologija. – Zagreb: Fakultet prometnih znanosti, 1999.

Glavač, V.Uvod u globalnu ekologiju. – Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2001.






Enviromental Noise. – Nearum (Denmark): Bruel & Kjaer, 2001.

Environmental Health Criteria for Noise. – Geneve: Task Group on Environmental HealthCriteria for Noise, 1980.

- na internet adresi: www.inchem.org/documents/ehc/ehc012.htm.

Richlinien fuer Laermschutz an Strassen – RLS 90. – Bonn: Bundesminister fuer Verkehr,10. 04. 1990.

Empfehlung der Kommission von 06. 08. 2003. ueber Leitlinien fuer die geaenderte

vorlaeufigen Berechnungsmethoden fuer Industrie- Flug-, Strassenverkehrs- und

Eisenbahnlaerm und diesbzuegliche Emmissionsdaten. – Amtsblatt der EuropaeischenGemeinschaften, L 212 od 22. 08. 2003.

Zakon o zaštiti od buke. – Zagreb: Hrvatski Sabor 29. 01. 2003., NN 20/2003.

Richtlinie 2002/49/EG des Europaeischen Parlaments und des Rates von 25. 06. 2002. ueber

die Bewertung und Bekaempfung von Umgebungslaerm. – Amtsblatt der EuropaeischenGemeinschaften, L 189 od 18. 07. 2002.

Berglund, B., Lindvall, Th., Schwela, D.:Guidelines for Community Noise. – Geneve: World Health Organization, 1999.

Oesterreichischer Umwelt- und Gesundheitsaktionsplan. (NEHAP). – Wien: Bundes-ministerium fuer Umwelt, Jugend und Familie, b. g.

Umfrage zur Laermbelaestigung – Auswertung der online-Umfrage des Umwelt-

bundesamtes. – Bonn: Umweltbundesamt, Oktober, 2002.

Green Paper – Future Noise Policy – dokument Europske komisije COM(96)540. –Brussels: European Commission, 1996.

Beule, B., Ortscheid, J. Betroffenheit durch Strasseverkehrslaerm. – Umwelt-medizinischer Informationsdienst,(2001)3, str. 1-6.

Pravilnik o nač inu izrade i sadržaju karata buke i akcijskih planova. – Zagreb: NN 5/07.

Umweltsituation in Oesterreich – Siebenter Umweltkontrollbericht des Umweltminister an

den Natinonalrat. – Wien: Umweltbundesamt, Juli, 2004.





Brozović, I.

Buka i autocesta, utjecajni faktori određ ivanja razine buke i visine zaštitnih zidova na

planiranoj dionici vangradske autoceste. U: Zbornik radova Građevinskog fakulteta

Sveučilišta u Rijeci. Rijeka: Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 1992. – Knj. IX – str.127-140: ilustr. – Sažetak. – Pregledni rad.

Brozović, I. Analiza parametara zvuka i primjerene zaštite na autocestama. – Ceste i mostovi, 39 (1993),5. – str. 145-150: ilustr. - Sažetak. – Pregledni rad.

Leitfaden zur Laermminderungplanung in NRW. – Essen: Ministerium fuer Umwelt und Naturschutz des Landes Nordrhein-Westfalen, August, 2002. – 2. Auflage.

Umwelt NRW – Daten und Fakten, poglavlje 9.: Geraeusche.

- na internet adresi: www.Lanuv.nrwde/ubweb/start.htm od 26. 10. 2009.

Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave. –Zagreb: NN 145/04.

Karte buke i akcijski planovi opć ine Č avle (Glavni/izvedbeni projekt br. P191-5, gl.Projektant: Edo Grubešić, d.i.s.). – Rijeka: Strojarsko-akustični inženjering d.o.o., Rijeka,2006, knj. 2.

Cvar, A., Brezavšek, M., Grabovac, D. et al.Upute za projektiranje barijera za zaštitu od buke na cestovnim mrežama Republike

Hrvatske. – Zagreb: Hrvatske ceste d.o.o i Prometis d.o.o, 2003.

3.8. Balastne vode i specifičnosti glede morskog okoliša

3.8.a) Balastne vode

Grlica, M. Balastne vode kod pomorskog prometa i odgovarajuć a zaštita okoliša – seminarski rad iz

kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, studeni, 2008.

Brailo, L.Tornado ubija štetnike u brodskom balastu. – Članak u dnevniku: NOVI LIST, petak, 03.travnja 2009., str. 25.

Pravilnik o upravljanju i nadzoru vodenog balasta. – Zagreb: NN 55/07. Izvješ ć e o balastnim vodama 2005-2008. – Zagreb: Ministarstvo prometa, mora i

infrastrukture, 2009.- na internet adresi: www.mmpi.hr/UserDocsImages/Balastne …, od 03. 11. 2009.





Zaštita Jadrana od oneč iš ć enja balastnim vodama. – Zagreb: Ministarstvo prometa, mora iinfrastrukture, 2007.- na internet adresi: www.mmpi.hr/userdocsimages/2007/070726-balastene vode.pdf , od 03.

11. 2009.

3.8.b) Ostale specifičnosti kod prijevoza morem

Šuljić, B. Posao s transportom nafte preko Omišlja, krije mnoge opasnosti. -na internet adresi: www.avia.croadria.com/02_03/nafta.htm

Ćesić, Z. Pomorsko upravno pravo i havarije. – Zadar, 2006.

Milošević-Pujo, B., Radovan, H. Sprječ avanje oneč iš ć enja mora po MARPOL-konvenciji . – Naše more 52(2005.), br. 5-6, str.231-234.

Bralić, T., Slišković, M. Najveć e tankerske nezgode. – Naše more 53(2006.), br. 3-4, str. 104-107.

Zaštita mora – vježba 17. – U: “Ekologija i zaštita okoliša” – interna skripta. – Šibenik:Visoka škola za turistički menadžment u Šibeniku, 2005.

Godišnje izvješ ć e Inspekcije sigurnosti plovidbe za 2007. godinu. – Zagreb: Ministarstvomora, prometa i infrastructure – Uprava za sigurnost plovidbe i zaštitu mora, 2008.

Pravilnik o zaštiti morskog okoliša u zašti ć enom ekološko-ribolovnom pojasu Republike

Hrvatske. – Zagreb: NN 47/08.

Vjesnik 3.8.b) Hrvatskoj obali i moru prijeti blizu 1000 ploveć ih bomba. – Članak u dnevniku: VJESNIK,o9. veljače 2008.

Zakon o postupnom isključ enju iz plovidbe tankera bez dvostruke oplate. – Zagreb: NN48/04.

Gržin, E. Pomorske havarije tankera – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka:Veleučilište u Rijeci, 2008.

Jur čić, M. Prijevoz nafte i naftnih derivata morem (utjecaji na more i zaštita morskog okoliša) – seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, studeni,

2008.






3.9.a) Najvažniji međunarodni propisi su predmetne konvencije i europske odrednice, pri čemu izdvajamo važne konvencije

kojih je RH stranka, odnosno koje je obvezna provoditi:

- u cestovnom prometu: Europski sporazum o međ unarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European Agreement Concerning the International Carriage of Dangerous Goods

by Road) – tzv. ADR sporazum, NN 12/91.

- u željezničkom prometu: Protokol o izmjenama konvencije o međ unarodnom željezni č kom prijevozu

(Convention Concerning International Carriage by Rail – COTIF), koji je RHusvojila 2000 g. (NN 12/00), a osobito dodatak C COTIF-u: Pravilnik omeđunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom – tzv. RID, NN 12/00.

- u prijevozu na unutrašnjim plovnim putovima: Europski sporazum o prijevozu opasnih tvari unutrašnjim plovnim putovima

(European Agreement Concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Innland Waterways), tzv. AND, koji je RH usvojila 25. 05. 2000. g.

- u zračnom prijevozu: Konvencija o međ unarodnom civilnom zrakoplovstvu (Convention on InternationalCivil Aviation – ICAO), posebice: dodatak 18. konvenciji ICAO: Tehničkeinstrukcije za siguran prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu (TechnicalInstructions for te Safe Transport of Dangerous Goods) – NN 6/94.,

- u prijevozu morem: Međ unarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru (InternationalConvention for the Safety Life at Sea, tzv. SOLAS – konvencija) iz 1974. g. i

Međ unarodna konvencija o sprječ avanju oneč iš ć enja mora s brodova (International Convention for the Prevention of Pollution from Ships – tzv.MARPOL – konvencija) iz 1978. g., NN 73/78.

- kod prijevoza radioaktivnih tvari i nuklearnog materijala koriste se i drugimeđunarodni sporazumi, npr. Beč ka konvencija o odgovornosti za nuklearnu štetu,

NN 12/93., Konvencija o fizi č koj zaštiti nuklearnog materijala, NN 5/01. i njen

dodatak: Sigurnosni standardi za siguran transport radioaktivnog materijala.





3.9.b) Najvažniji propisi RH

glede rukovanja na prometnim terminalima i prijevoza opasnih tvari jesu:

o Zakon o prijevozu opasnih tvari , NN 79/07.o Pravilnik o nač inu obavljanja prijevoza opasnih tvari u pomorskom prometu,

NN 79/96

o Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i nač inu obavljanja prijevoza

u pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog

tereta u lukama, te nač inu sprječ avanja širenja isteklih ulja u lukama, NN51/05.

o Pravilnik o nač inu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu, NN 53/06.

o Odluka o određ ivanju cesta kojima smiju motorna vozila prevoziti opasne tvari io određ ivanju mjesta za parkiranje motornih vozila s opasnim tvarima, NN57/07.

o Pravilnik o prijevozu opasnih tvari unutrašnjim vodama, NN 106/08.

3.9.c) Ostali materijali

Friganović, T.Tehni č ki uvjeti kojima moraju udovoljiti vozila za prijevoz opasnih tvari u prometu na

cestama. – Zagreb: Centar za vozila Hrvatske, stručni bilten br. 98., lipanj, 2002.- na internet adresi: www.cvh.hr/media/7399/bilten98.pdf , od 25. 04. 2010.

Europski sporazum o međ unarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (ADR).

- na internet adresi: www.cvh.hr/cvh/propisi-i-upute/adr/međunarodni-ugovor.asp, od 25.04. 2010.






Marinović-Uzelac, A.: Prostorno planiranje. – Zagreb: Dom i svijet, 2001.Osobito poglavlja: “Urbanizacija” (str. 51-78.), “Naseljenost, sela, gradovi” (str. 79-151.) i

“Smještaj gradova” (str. 153-191.)

Brozović, I.: Prometno i prostorno planiranje - I dio – skripta. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, 2009.

Brozović, I.: Prometno i prostorno planiranje - II dio – skripta. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, 2009.

Glavač, V.:“Uvod u globalnu ekologiju”. – Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2001.

Marinović-Uzelac, A.:«Teorija namjene površina u urbanizmu». – Zagreb: Tehnička knjiga, 1989.

Residental and commercial Buildings (Climate Change 2007) - IPPC Fourth Assessment

Report – Working Group III Report: Mitigation of Climate Change, Chapter 6. - Intergovermental Panel on Climate Change, UNEP, 2007.- na internet adresi: www.ippc.ch/pdf/assessment-report/ar4/wg3/ar4-wg3-chapter6.pdf., od02. 11. 2009.


Afri č ko sunce nad Europom. -

Članak u dnevniku: NOVI LIST (autor: Jagoda Vukuši

ć),objavljen u nedjelju, 03. 08. 2008, str. 76.






European Emission Standards.

- na internet adresi: http://en.wikipedia.org/wiki/European_emission_standards.

Weissbuch: Die europaeische Verkehrspolitik bis 2010. [KOM(2001) 370 endg.]., i Verkehr

und Umwelt - na internet adresi: http://europa.eu/cgi-bin/etal.pl.

EnterEurope – Vodi č kroz informacije u Europskoj uniji .- na internet adresi: http://entereurope.hr/cpage.aspx?page=članci.aspx@page……

Cestovni promet najveć i zagađ ivač u Europi. – Report European Environment Agency, od29. 07. 08. – na internet adresi: Enter Europe – Vodič za informacije u EU.

Zelenika et al. Multimodalna tehnologija i europski prometni sustav. - Suvremeni promet (2002), br. 1-2,str. 26-31.

Kurevija, T. Politika, napredak i mjere smanjenja emisije CO2 iz prometnog sektora u Europskoj uniji.

- na internet adresi: politika_napredak_i_mjere_smanjenja_emisija_CO21.

Europski propisi, smjernice i programi glede smanjenja udjela stakleni č kih plinova i

toksi č nih sastojaka u ispušnim plinovima cestovnih motornih vozila s diesel-motorom. –

seminarski rad iz kolegija: Promet i održivi razvoj. – Rijeka: Veleučilište u Rijeci, prosinac,2008.

Decision of the European Parliament and the Council on the effort of Member States to

reduce their greenhouse gas emission reduction commitments up to 2020 (Decision NO

406/209/EC).

-na internet adresi: http://eur-lex.europa.eu/LexServ…, od 03. 11. 09.

Šagi, G., Tomić, R., Ilinčić, P. Razvoj propisa o dopuštenim emisijama štetnih tvari iz motora s unutrašnjim

sagorijevanjem. – Goriva i maziva 48(2009), br. 2., str. 159- 173.





4. PREGLEDNI POPIS VAŽNIJIH ZAKONA, DRUGIH PROPISA

I OSTALIH DOKUMENATA

4.1. Zakoni

- ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA, NN 110/07. (ranije: NN 82/94. i 128/99.)- ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU

UČINKOVITOST, NN 107/03.- ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE, NN 70/05. (ranije: NN 30/94. i 72/94.)- ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA, NN 178/04. (ranije: NN 48/95.)- ZAKON O ZAŠTITI OD BUKE, NN 20/03. (ranije: NN 17/90. i 26/93.)- ZAKON O OTPADU, NN 111/06. (ranije: NN 151/03. i 178/04.)

- ZAKON O OČUVANJU I ZAŠTITI KULTURNIH DOBARA, NN 69/99.- ZAKON O JAVNIM CESTAMA, NN 100/96., 76/98., 27/01., 114/01., 65/02. i

138/06.- ZAKON O SIGURNOSTI PROMETA NA CESTAMA, NN 105/04. (ranije: NN

59/96.)- ZAKON O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, NN 36/98., 83/02.,

26/03., 102/04., 111/06.- ZAKON O PRIJEVOZU OPASNIH TVARI, NN 79/07.- ZAKON O ZRAČ NOM PROMETU, NN 132/98., NN 100/04.- ZAKON O ZRAČ NIM LUKAMA, NN 19/98.- ZAKON O ŽELJEZNICI, NN 123/03., 194/03. i 79/07.(ranije: NN 42/90., 61/9.,

19/92. i 77/92.)- ZAKON O TELEKOMUNIKACIJAMA, NN 122/03. i 60/04.- ZAKON O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA, NN 158/03.,

141/06 i 38/09. (ranije: NN 108/95., 6/96. i 97/00.)- POMORSKI ZAKONIK, NN 181/04. (ranije: NN 17/94., 74/94., 43/96.)- ZAKON O POSTUPNOM ISKLJUČENJU IZ PLOVIDBE TANKERA BEZ

DVOSTRUKE OPLATE, NN 48/04.- ZAKON O LUČKIM KAPETANIJAMA, NN 124/97.- ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU I GRADNJI, NN 76/07. (zamijenio je

dva zakona koja su ranije bila na snazi, tj. ZAKON O PROSTORNOM

UREĐ

ENJU, NN 30/94., 68/98., 61/00., 32/02., 100/04. i ZAKON O GRADNJI, NN 175/03. i 100/04.)- ZAKON O LOKALNOJ I PODRUČ NOJ (REGIONALNOJ) SAMOUPRAVI,

NN 33/01., 129/05. i 109/07.- ZAKON O DRŽAVNIM SLUŽBENICIMA I NAMJEŠTENICIMA, NN 27/2001.- ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU, NN 26/03., 82/04. i 178/04.

(ranije: NN 36/95. i 70/97.)- ZAKON O USTANOVAMA, NN 76/93.- ZAKON O HRVATSKOJ KOMORI ARHITEKATA I INŽENJERA U

GRADITELJSTVU, NN 47/98.





4.2. Podzakonski akti

4.2.1. Pravilnici

- Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš, NN 59/00. i 136/04. (ranije: Pravilnik oizradi studije utjecaja na okoliš, NN 31/84. i 14/90.)- Pravilnik o načinu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu, NN 53/6.- Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima, NN 136/06.- Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima, NN 124/06.- Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima, NN 133/06.- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja posebne naknade za okoliš

za vozila na motorni pogon, NN 20/04.- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja

posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon, NN 44/04.- Pravilnik o dostupnosti podataka o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisija CO2

novih osobnih automobila, NN 120/07. - Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi

moraju udovoljavati s gledišta sigurnosti prometa, NN 110/2001.- Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta, NN 111/99.- Pravilnik o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama, NN 33/05.

(ranije: NN 59/00).- Pravilnik o vrsti i sadržaju projekata za javne ceste, NN 53/02.- Pravilnik o praćenju kakvoće zraka, NN 155/05.- Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora, NN

1/05.- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš

ugljikovog dioksida, NN 77/07.- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš

oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kaodušikov dioksid, NN 95/04.

- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanjanaknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid, NN120/04.

- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanjanaknade na emisiju u okoliš oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid, NN120/04.

- Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom, NN 12/00.- Pravilnik o načinu obavljanja prijevoza opasnih tvari u pomorskom prometu, NN

79/06.- Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u

pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tererau lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama, NN 51/05.

- Pravilnik o upravljanju i nadzoru vodenog balasta, NN 55/07.- Pravilnik o zaštiti morskog okoliša u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu

Republike Hrvatske, NN 47/08.- Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati, NN 50/95.- Pravilnik o brodicama i jahtama, NN 27/05. (ranije: NN 81/94.)

- Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovimaunutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, NN 90/05.





- Pravilnik o izbjegavanju sudara na moru, NN 17/96.- Pravilnik o najvišoj dopuštenoj starosti brodova koji se mogu upisati upisnik

brodova u Republici Hrvatskoj, NN 38/08.- Pravilnik o prijevozu opasnih tvari unutrašnjim vodama, NN 106/08.

- Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu, NN 89/07.- Pravilnik o prijelazima za divlje životinje, NN 5/07.- Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim, NN 7/06.- Pravilnik o unutarnjem redu u nacionalnom parku Risnjak, NN 75/00.- Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom, NN 123/97 i 112/01.- Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknada na opterećivanje

okoliša otpadom, NN 95/04.- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja

naknade na opterećivanje okoliša otpadom, NN 120/04.- Pravilnik o sadržaju i mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim

pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, NN 106/98., 39/04. i

163/04.- Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u

prostornom planiranju i uređivanju prostora, NN 29/83., 36/85. i 42/86.- Pravilnik o uvjetima i mjerilima za davanje ovlaštenja za kontrolu projekata, NN

2/00. i 89/00. (ranije: NN 53/93.)- Pravilnik o kontroli projekata, NN 89/00. (ranije: NN 52/99. i 75/99)- Pravilnik o uvjetima i načinu vođenja Građevinskog dnevnika, NN 06/00.- Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima, NN 101/07. (ranije: Pravilnik o

određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje građevinska dozvola, NN 86/04.i 138/04.

- Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevinama osobama s invaliditetom ismanjenom pokretljivosti, NN 151/05 (ranije: Pravilnik o prostornim standardima,urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprječavanje stvaranjaarhitektonsko-urbanističkih barijera, NN 47/92.)

- Pravilnik o tehničkom pregledu građevine, NN 108/04.- Pravilnik o stručnom ispitu te upotpunjavanju i usavršavanju znanja osoba koje

obavljaju poslove graditeljstva, NN 17/96. (ranije: Pravilnik o stručnom ispituosoba koje obavljaju poslove graditeljstva, NN 82/05.)

- Tehnički propis za prozore i vrata, NN 69/06.- Pravilnik o registraciji kulturnih dobara, NN 37/01. (ranije: Pravilnik o registraciji

spomenika kulture, NN 8/68.)

4.2.2. Uredbe i naredbe

- Uredba o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša, NN 75/02.- Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša, NN 74/99. i 77/99- Uredba o načinu utvr đivanja visine naknade za narušene vrijednosti i potencijal

prostora, NN 45/92.- Uredba o načinu utvr đivanja štete u okolišu, NN 139/08.- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i približnim

kriterijima za utvr đivanje posebne naknade za vozila na motorni pogon, NN 2/04.- Naredba o homologaciji vozila s obzirom na emisiju štetnih spojeva u skladu s

gorivom koje upotrebljava motor, NN 88/06.





- Uredba o tehničkim standardima zaštite okoliša od emisija hlapivih organskihspojeva koje nastaju skladištenjem i distribucijom benzina, NN 135/06.

- Uredba o kakvoći biogoriva, NN 141/05.- Uredba o kakvoći tekućih naftnih goriva, NN 53/06.

- Naredba o prometu vozila na motorni pogon na cestama u zimskim uvjetima, NN103/95.- Uredba o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta, NN 63/99.- Naredba o ograničenju prometa na državnoj cesti D2, NN 120/04.- Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u RH, NN 01/07.- Uredba o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim

jedinicama, NN 142/08.- Uredba o tvarima koje onečišćuju ozonski sloj, NN 120/05.- Uredba o ozonu u zraku, NN 133/05.- Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak, NN 133/05- Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih

izvora, NN 21/07.- Uredba o emisijskim kvotama za određene onečišćujuće tvari u zraku, NN 141/08.- Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku, NN 133/05.- Uredba o utvr đivanju lokacija postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće

zraka, NN 4/02.- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima

i mjerilima za utvr đivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida, NN73/07.

- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijimai mjerilima za utvr đivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženihkao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid, NN 71/04.

- Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listomopasnog otpada, NN 50/05.

- Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijimai mjerilima za utvr đivanje naknada na opterećivanje okoliša otpadom, NN 71/04.

- Uredba o nadzoru prekograničnog prometa otpadom, NN 69/06.- Uredba o pristupu, boravku i prolasku stranih brodova u unutrašnjim morskim

vodama RH, 19/95 i NN 21/03.- Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja na područ ju pomorskog dobra,

NN 36/04.- Uredba o standardima kakvoće mora na plažama, NN 33/96.

- Naredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet na područ ju Primorsko-goranske županije, NN 5/97.

- Uredba o razvrstaju luka za javni promet i luka posebne namjene, NN 110/04.- Naredba o ustanovljenju zabranjenih zona u unutrašnjim morskim vodama

Republike Hrvatske, NN 54/94.- Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, NN 23/04. i 101/04.- Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru, NN

36/04.- Naredba o dopuštenoj starosti brodova koji se mogu upisati u upisnik brodova u

Republici Hrvatskoj, NN 38/08.- Naredba o plovidbi teritorijalnim morem i unutrašnjim morskim vodama RH, NN

105/97.- Uredba o klasifikaciji voda, NN/98. (ranije: NN 15/81)





- Uredba o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo zaštiteokoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku i/ili građevinskudozvolu, NN 116/07.

- Uredba o određivanju građevina od važnosti za RH, NN 6/00. (ranije: NN 90/95.)

- Primjeri uredbi koje su stavljene van snage, jer je novi zakon drugačije regulirao predmetu materiju: Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područ ja mora, NN 128/04. i Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova, NN 101/98.

- Primjeri ostalih naredbi: Naredba o zabrani plovidbe Pelješkim kanalom, Naredba onačinu obilježavanja peljarskih brodova, Naredba o uvjetima kojima morajuudovoljavati luke za međunarodni promet, Naredba o zabrani korištenja pomorskogdobra na područ ju .......... .

4.3. OSTALI DOKUMENTI (strategije, planovi, programi, izvješća i odluke

a) - na razini RH:- Nacionalna strategija zaštite okoliša, Sabor, siječanj 2002., NN 46/02.- Nacionalni plan djelovanja na okoliš (NEAP), Vlada RH, studeni 2001., NN

46/02.- Strategija održivog razvoja RH (od 2007. g.)- Plan zaštite okoliša RH (od 2007. g.)- Izvješće o stanju okoliša u RH- Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH

(NSAP), NN 81/99.- Izvješće o stanju prirode u RH- Strategija gospodarenja otpadom RH, NN 130/05- Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje: 2007.-2015.

g., NN 16/2007.- Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskoga mora u RH, NN

8/97. i 92/08. (ranije: NN 53/90., 8/91. i 6/91).- Plan intervencija u zaštiti okoliša RH, NN 82/99., 86/99. i 12/01.- Plan zaštite i poboljšanja zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do

2011. godine, Vlada RH, NN 61/08.- Državni plan za zaštitu voda, NN 8/99.- Interventni planovi za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda

- Strategija prostornog uređ

enja RH, Sabor, lipanj 1997.- Strategija prostornog razvoja RH (od 2007. g.)- Program prostornog uređenja RH, Sabor, svibanj 1999.- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja parka prirode Učka- Izvješće o stanju u prostoru RH- Program unapređenja stanja u prostoru RH- Strategija prometnog razvitka RH, NN 139/99.- Program prometnog razvitka RH.- Strategija razvitka javnih cesta u RH.- Program građenja o održavanja javnih cesta za razdoblje od 2005. do 2008.

godine, NN 3/05.

- Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske zarazdoblje 2006.-2010. g., NN 24/06.





- Nacionalni plan traganja i spašavanja na moru NN 1/14/96.- Odluka o dodijeli koncesije na dijelu pomorskog dobra1 - Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj,

NN 76/09.

- Odluka o mjerilima za razvrstaj luka otvorenih za javni promet, NN 31/96.- Odluka o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne ceste, NN77/99., 111/00., 98/01. i 143/03.

- Odluka o određivanju cesta kojima smiju motorna vozila prevoziti opasne tvarii o određivanju mjesta za parkiranje motornih vozila s opasnim tvarima, NN57/07.

- Odluka Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske naJadranskom moru, NN 157/03. i 77/04.

b) - na razini županija

- Program zaštite okoliša i ev. Strategija zaštite okoliša2 - Izvješće o stanju okoliša- Program zaštite prirode- Izvješće o stanju prirode- Plan intervencija u zaštiti okoliša- Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskoga mora- Plan gospodarenja otpadom- Izvješće o provedbi plana gospodarenja otpadom- Plan zaštite voda- Operativni planovi intervencija za zaštitu voda- Prostorni plan županije- Izvješće o stanju u prostoru županije- Program unapređenja stanja u prostoru županije- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja regionalnog parka prirode i sl.- Operativni plan intervencija za zaštitu voda- Plan izgradnje i održavanja županijskih i lokalnih cesta- Plan razvojnih programa (srednjeročni).- Odluka o korištenju pomorskog dobra i naknadama za korištenje pomorskog

dobra- Odluka o dodjeli koncesije na dijelu pomorskog dobra itd.

c) - na razini jedinica lokalne samouprave (gradovi i općine)

- Program zaštite okoliša- Plan intervencija u zaštiti okoliša- Plan gospodarenja otpadom- Izvješće o provedbi plana gospodarenja otpadom- Prostorni plan uređenja općine ili grada- Urbanistički plan uređenja naselja ili dijela naselja

1 Na primjer: Odluka o izmjeni odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodasrskog korištenja luke

posebne namjene – Brodogradilište Šibenik (Vlada RH), NN 133/07.2 Na primjer: Primorsko-goranska županija (PGŽ) donijela je, odlukom Županijske skupštine PGŽ dana 17. 11.2005., g., Strategiju ZO PGŽ – Službene novine PGŽ, god. XIII, br. 31/05.





- Detaljni plan uređenja naselja ili dijela naselja- Izvješće o stanju u prostoru (grada ili općine)- Program mjera unapređenja stanja u prostoru (grada ili općine)- Godišnji program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture

- Godišnji program održavanja komunalne infrastrukture- Plan građenja i održavanja nerazvrstanih cesta (srednjeročni)- Plan razvojnih programa (srednjeročni)- Odluka o dodjeli koncesijskog odobrenja na dijelu pomorskog dobra itd.

d) na razini pojedinih subjekata (ministarstva, uprave na razini države i druge,komunalna društva, pravne i fizičke osobe)

- Planovi gospodarenja prirodnim dobrima (Hrvatske šume, Hrvatske vode,nositelji prava lova, ostale osobe koje gospodare prirodnim dobrima)

- Operativni (unutrašnji) plan intervencija u zaštiti okoliša (odnosno

odgovarajući dokumenti u svezi sprječavanja velikih nesreća: “Obavijest ozaštiti okoliša” i “Izvješće o sigurnosti”) pojedinih tvrtki koje su na to obvezne

- Operativni planovi za provedbu mjera za zaštitu voda pojedinih subjekata kojisu obveznici izrade takvih planova





Predmetni nastavnik: mr. sc. Ivo Brozović, prof. v. š.

323

15. KRATICE KOJE SU KORIŠTENE U OVOJ SKRIPTI

DU za državnu upravuEU za Europsku unijuGCC za globalne klimatske promjene (Global Climate Change) GO za gospodarenje otpadomJLS za jedinicu lokalne samoupraveKD za kulturna dobraO za okolišOR za održivi razvoj

OUZO za objedinjene uvjete ZO (jedinstvena dozvola za O)PiP za planove i programe (kod SPUO)Pp za prostorne planove (kod JR)PP za prometno planiranje (ev. i uređivanje prometa)PPU za prostorno planiranje i uređenje prostora odnosno:

- PP za prostorno planiranje, a- PU za prostorno uređenje

PRPU za planiranje i uređivanje prometa odnosno:- PRP za prometno planiranje, a- PRU za uređenje prometa

PRp za prometne planovePUO za procjenu utjecaja na okoliš (pojedinačni zahvati u prostoru)RH za Republiku HrvatskuSPUO za stratešku procjenu utjecaja na okoliš (planovi i programi)ZO za zaštitu OZP za zaštitu prirodeŽ Za županiju – jedinicu regionalne odnosno područne samouprave




Predmetni nastavnik: mr. sc. Ivo Brozović, prof. v. š.

324

ivo brozovic knjiga i promet i oklois libra kroatisht ppo_skr_0410.pdf

Documents