Izbor prijevoda nagrađivanih hrvatskih književnih prevodilaca

Izbor prijevoda hrvatskih književnih prevodilaca

Izložbene vitrine Središnje knjižnice

Gradske knjižnice Marka Marulića Split

Za izdavača:Dražen Šaškor

Postav izložbe i tekst:Milena Bašić

Oblikovanje kataloga: Mladen Đikić

Svibanj 2018.

Umjesto uvoda

U izložbenim vitrinama Gradske knjižnice Marka Marulića Split izložena su poznata djela svjetske književnosti u

prijevodu nagrađivanih hrvatskih prevodilaca. Od velikog broja vrsnih prevodilaca načinjen je izbor najznačajnijih

predstavnika ove struke, i izloženi najkvalitetniji prijevodi.

Ovom izložbom želimo skrenuti pozornost javnosti na prevodioce i važnost prevođenja. Kao knjižnica odlučili

smo se orijentirati na književne prijevode jer oni u globalizacijskom svijetu, doprinose povezivanju naroda premošćivanjem povijesnih, kulturnih i jezičnih razlika.

Jednu od najvažnijih uloga u toj misiji imaju prevodioci. Zahvaljujući njihovim prijevodima upoznajemo nove pisce i oni postaju vidljivi izvan svoje zemlje. Prijevodi najnovijih

stranih književnih djela omogućuju nam upoznavanje s kulturnim nasljeđem drugih zemalja.

Posao prevodioca je mukotrpan i težak. On je akter u sjeni. U svom samačkom poslu pokušava pronaći način kako pretočiti djelo na hrvatski, a istovremeno sačuvati izvorni tekst. Hvata se u koštac s bezbroj poteškoća na koje nailazi u materinjem

jeziku i jeziku s kojeg prevodi. Traži najbolji sklad među jezicima, terminološku ujednačenost i smisao teksta. Mora biti izvrsni poznavatelj oba jezika i neprestano

proučavati podrijetlo, razvoj i strukturu svakog od njih.

Književni prevodilac je „dvojnik“ pisca.

Pisac stvara svoje djelo bez ikakvih ograničenja, dok naš akter mora stvoriti umjetničko djelo u skladu s izvornim

tekstom. Mora i sam imati odlike pisca, poistovjetiti se s pis-cem čije djelo prevodi i na neki način postati kao on. Zato se kaže da je prevodilac jedini pravi istinski čitatelj - dubinski

čitatelj.

Zbog ubrzanog razvoja jezika i neprestanih promjena, a malog broja specijaliziranih stručnih rječnika, prevodioci

moraju biti u korak s novim saznanjima i neprestano učiti, poznavati nove jezične izvore i istraživati najprikladniju

jezičnu terminologiju, surađivati s drugim svojim kolegama, stručnjacima iz određenih područja, konzultirati rječnike,

glosarije pa i softverske alate za strojno prevođenje.

U svrhu unaprijeđenja kvalitete hrvatskoga prevođenja, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca svake godine

dodjeljuje Nagradu Josip Tabak za najbolje književne prije-vode i za životno djelo.

Ministarstvo kulture za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela također dodjeljuje Nagradu Iso

Velikanović za najbolje književne prijevode i za životno djelo.

Prevodioci predstavljeni na izložbi nagrađeni su spomenutim nagradama koje nose imena po našim najpoznatijim

predstavnicima prevoditeljske struke, Isidoru Isi Velikanoviću i Josipu Tabaku, dvojici velikih prevoditelja koji su neprekidno isticali važnost kvalitetnog prijevoda. Među našim najvećim pjesnicima također se kriju i veliki

prevoditelji. S njima zaokružujemo ovu izložbu.

Milena Bašić

Isidor Iso Velikanović (1869. – 1940.)

U Beču je studirao filozofiju i medicinu. Aktivno je sud-jelovao u radu Društva hrvatskih književnika i Matici hrvat-skoj, gdje je bio tajnik od 1918. do 1922. Pisao je pripovijesti,

humoreske, feljtone, autobiografske zapise.

Njegov prevoditeljski opus sadrži više od 300 naslova iz ruske, njemačke, engleske, španjolske, francuske, češke i poljske književnosti. Cervantesov Bistri vitez Don Quijote

od Manche jedan je od njegovih najznačajnijih prijevoda, po kojem ga je I. G. Kovačić nazvao „Don Quijoteom hrvatske knjige“. Napisao je i manji broj eseja i književnih kritika,

uglavnom iz ruske književnosti, a bavio se i leksikografijom. S Nikolom Andrićem suautor je slikovnog rječnika hrvat-

skoga jezika Šta je šta. Između ostaloga, preveo je: Uskrsnuće L. N. Tolstoja,

Djetinjstvo i Djelo Artamonovih Maksima Gorkoga, Bijedni ljudi, Bijele noći, Idiot, Zločin i kazna F. M. Dostojevskoga,

Boris Godunov A. S. Puškina, Mrtve duše N. V. Gogolja, Gradić Okurov Maksima Gorkoga, Nepoznate duše, Na vodi i druge novele Guyja de Maupassanta i mnoga druga djela svjetske književnosti. U stručnim krugovima za Velikanovića se go-vorilo da je prevoditeljstvo izdigao na razinu umjetnosti.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske od 2005. godine dodjeljuje Nagradu Iso Velikanović (kao godišnju nagradu i kao nagradu za životno djelo) autorima najboljih ostvarenja

u području prevođenja književnih djela.

Josip Tabak (1912. - 2007.)

Bio je poznavalac preko 20 jezika, a prevodio s 10-ak jezika: španjolskog, portugalskog, švedskog, norveškog, danskog,

flamanskog, engleskog, francuskog, talijanskog i njemačkog. Najviše se istaknuo prijevodima klasika iz skandinavskih i

romanskih književnosti. Po broju prevedenih knjiga (više od 60 djela) i po preciznosti prijevoda, Tabak zauzima jedno od

vodećih mjesta u hrvatskom književnom prevodilaštvu. Redigirao je Velikanovićev prijevod Cervantesova

Don Quijotea i popratio ga komentarima, a velik je i njegov doprinos u jezičnom redigiranju hrvatskog prijevoda Biblije. Pisao je prozu, kritike, eseje i članke o književnosti, jeziku i

prevođenju.

Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2004. godine.

Povodom 60. godišnjice osnutka, a u čast stote godišnjice rođenja svog uglednog člana, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca od 2012. godine dodjeljuje Nagradu Josip Tabak.

Zlatko Gorjan (1901. - 1976.)

Osnivač i predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Bio je pjesnik, novinar, izdavač, kazališni i

filmski radnik. Bavio se slikarstvom.

Preveo je oko 150 knjiga poezije i proze uglavnom s njemačkog, francuskog i engleskog jezika. Najpoznatiji

prijevodi su mu Moby Dick H. Melvillea (zajedno s Josipom Tabakom), Uliks J. Joycea, Čovjek bez svojstava R. Musila i drugo. Preveo je Jamu (Das Massengrab) I. G. Kovačića na njemački i engleski jezik te Zbirku hrvatske poezije (Kroa-tische Dichtung) na njemački. Sastavio je i 6 antologija po-

ezije. Jedan je od najvažnijih hrvatskih prevoditelja.

Dobitnik je Nagrade Josip Tabak za životno djelo.

Leo Držić (1910. - 1986.)

Diplomirao pravo u Zagrebu 1933. godine. Jedan je od osnivača Društva hrvatskih književnih prevoditelja (1952.),

tajnik i predsjednik u tri mandata.

Prevodio je s engleskog, njemačkog, francuskoga i bugar-skog. Njegovi najbolji radovi su prijevodi klasika XIX. i XX. st. Ističu se: Portret umjetnika u mladosti J. Joycea,

Smrt u Veneciji i Mali gospodin Friedemann T. Manna, Sat njemačkoga S. Lenza i drugo. Za prijevod djela Civilizacija K.

Clarka, 1973. godine dobiva Nagradu grada Zagreba i na-gradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Od 1937. godine do smrti objavio je više od 150 humoreski i satira, groteska, crtica i kratkih šala u mnogim hrvatskim tjednicima i časopisima. Poznat je njegov humoristični ro-

man Magarcima pucaju rebra, koji je pisan na temelju pronađenoga rukopisa, u obliku dnevničke proze.

Vladimir Gerić (1928.)

Diplomirao je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu te režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao scenograf, redatelj i dramaturg.

Predavao je glumu i scenski govor na Akademiji dramske umjetnosti. Kasnije nastavlja raditi kao samostalni umjetnik.

Prevodi s devet jezika.

Vrlo je nadahnut prevoditelj poezije (Ch. Baudelaire, A. Rim-baud, S. A. Jesenjin i dr.), proze (F. M. Dostojevski, V. Nabok-ov i dr.) i dramskih djela (I. S. Turgenjev, N. V. Gogolj, A. P.

Čehov, N. A. Ostrovski, W. Shakespeare, F. Kafka, Molière, G. Feydeau, S. Grum).

Zauzimao se za oživljavanje kajkavštine na pozornici pa je režirao lokalizirane francuske srednjovjekovne farse Bogi Ivač i Tri kurviši pod raspelom, Shakespeareova djela Puno

larme za ništ, Hamleta, Na sveta Tri krala ili kak očete i Pintu novca B. Senkera.

Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2009. godine i nagrade DHKP-a za životno djelo.

Nedeljka Paravić (1938.)

Prevodi stariju i suvremenu književnost i publicistiku. Radila je kao korespondentica te kao nastavnica, a danas ima status samostalne umjetnice. U njezine važnije prijevode ubrajaju

se: Srž stvari G. Greenea, Zavičajni muzej S. Lenza, Život i pustolovine trubadurke Beatriz I. Morgnera, Posljednji svijet C. Ransmayra, Parfem P. Süskinda.

Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca od 1979. godine, čiju je godišnju nagradu dobila 1985. godine, a na-

gradu za životno djelo 2006.

Dobitnica je i Nagrade Iso Velikanović za životno djelo 2015. godine.

Milivoj Telećan (1940.)

Nakon studija romanistike i boravka u Čileu, uključio se u nastavu španjolskog jezika na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu, gdje je radio kao predavač i lektor. Predavao je od 1968. do 2006. godine. Književnim prevođenjem bavi se već

više od četiri desetljeća.

Počeo je prijevodima francuskih izvornika (Radost življenja É. Zole), a kasnije se posvetio španjolskom govornom

području. Među istaknutim djelima su pjesnički prijevodi Pabla Nerude Iz smrti ćemo se nanovo roditi i prijevodi

hispanoameričke proze: Zeleni papa M. Á. Asturiasa, Aleph (s M. Grčićem i A. Goldsteinom) i Shakespeareovo pamćenje J. L. Borgesa, Posljednje pristajanje starog teretnjaka i Ilona

dolazi s kišom lvara Mutisa, Pukovniku nema tko da piše, Zla kob, O ljubavi i drugim nečistim silama G. Garcíje Márqueza i

drugo.

Dobitnik je dviju nagrada za životno djelo. 2007. godine dobiva Nagradu Josip Tabak DHKP-a i 2008. državnu

Nagradu Iso Velikanović.

Mate Maras (1939.)

Studij matematike i fizike završio je 1965. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Uz prevođenje radio je

kao gimnazijski profesor, urednik u Grafičkome zavodu Hrvatske, tajnik Matice hrvatske, urednik na Hrvatskome

radiju. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Prevodi s engleskog i staroengleskog (W. Scott, V. Woolf, T. C. Wolfe, T. Williams, D. Lessing), talijanskog (Dante,

F. Petrarca, G. Cavalcanti, G. Boccaccio, N. Machiavelli, A. Fortis, I. Svevo i drugi), francuskoga i starofrancuskog (Marie

de France, M. Proust) i rumunjskoga jezika (M. Eminescu). Prvi prevodi na hrvatski jezik sabrana djela Williama Shake-spearea za što dobiva Nagradu Petar Brečić, koju dodjeljuju

HRT - Hrvatski radio i Školska knjiga.

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca dodijelilo mu je 2014. Nagradu Josip Tabak za životno djelo, a za svoj

prijevod Rabelaisa nagrađen je Velikom nagradom Francuske akademije.

Nada Šoljan (1931.)

Diplomirala anglistiku i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1955. g. Cijeli radni vijek provela je kao književna prevoditeljica sa statusom samostalne umjetnice.

Prevodi s engleskog jezika.S Antunom Šoljanom priredila je zbirku Sto odabranih novela

svjetske književnosti 1968. godine.

Ističu se njeni prijevodi engleske i američke književnosti XIX. i XX. st.: Daleko od bjesomučne gomile (zajedno s I.

Slamnigom i A. Šoljanom) T. Hardyja, Frankenstein ili Mod-erni Prometej M. Shelleyja, Crni mačak E. A. Poea, Otoci u

struji E. Hemingwaya, Abšalome, sine moj! i Buka i bijes W. Faulknera, Kula od ebanovine i Ženska francuskog poručnika J. Fowlesa, Govori, sjećanje!: autobiografija V. V. Nabokova i

druga djela.

Dobitnica je Nagrade Josip Tabak za životno djelo 2015.

Zlatko Crnković (1931. - 2013.)

Diplomirao 1956. anglistiku i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1969. bio je urednik u Nakladnom

zavodu Znanje, gdje je pokrenuo više biblioteka, potpisao 260 naslova u Biblioteci Hit, oko 160 naslova u Biblioteci ITD,

osamdesetak u Biblioteci Evergrin, te priredio niz izabranih djela i posebnih izdanja. U mirovini je nastavio uređivati biblioteku Zlatko Crnković vam predstavlja Nakladničke

kuće Algoritam.

Bio je zaljubljenik ruske književnosti i preveo je najznačajnija djela Tolstoja, Dostojevskog, Turgenjeva, Gogolja, Solženjicina, Gorkoga, Ljermontova, Nabokova i Bulgakova. Nagrađen je nagradom Društva hrvatskih

književnih prevodilaca 1971. i 1986. godine, te Nagradom Iso Velikanović za prijevode kapitalnih djela s francuskog, talija-

nskog, ruskog i engleskog jezika 2010. godine.

Objavio je knjigu feljtona i vinjeta Knjige moga života, dok je knjiga Pisac i njegov urednik korespondencija s

dugogodišnjim prijateljem Ivanom Aralicom. Objavio je i Knjigositnice u kojima je skupio svoje književne kritike

objavljene u Telegramu.

Bosiljka Brlečić (1947.)

Diplomirala je filozofiju i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao gimnazijski

profesor filozofije, zatim kao stručni suradnik u USIZ-u kulture grada Zagreba i Kulturno-prosvjetnom saboru

Hrvatske. Bosiljka Brlečić 1987. godine postaje prevoditeljica sa statusom samostalne umjetnice koja prevodi s francuskog

i njemačkog jezika.

Svojim prevoditeljskim iskustvom pokriva područja filozofije, sociologije i esejistike (H. Bergson, Voltaire, J. J. Rousseau, D. Diderot, R. Aron, E. Jünger, R. Barthes...), književnosti (M. Tournier, G. Flaubert, C. Lamarche, W.G.

Fischer, F. Sagan, A. Nothomb, K. Mourad,...) i književnosti za djecu (M. Tournier, J. Verne, E. Kästner, R. Schami...).

Objavljivala je prijevode u časopisima (Filozofska istraživanja, Kulturni radnik, Kolo ...) i na Trećem programu HR prijevode tekstova stotinjak autora (B. Alain, J. Gracq,

J. Giono, T. Todorov, J. Derrida, F. Emannuel, M. Adamek, J. Harpman, P. Quignard, G. Benn, U. Timm, J. M. Palmier, V.

Lou...)

Za prijevod knjige Rolanda Barthesa Fragmenti ljubavnog diskursa dobila je 2008. godine nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a 2017. godine Nagradu za životno

djelo.

Vjera Balen-Heidl (1938.)

Diplomirala komparativnu književnost i engleski jezik. Radi-la je kao novinarka u Redakciji kulture na HTV-u, predavala hrvatski jezik na Sveučilištu Portland State u Oregonu, gdje

je ujedno na postdiplomskom studiju završila englesku i američku književnost. Bila je stipendistica Goethe instituta u

Berlinu, a neko vrijeme radila je i na BBC-u.

Počela je prevoditi već 1967., a posebno se istaknula prevođenjem američke književnosti i djela Williama

Faulknera, Johna Updikea i Mary McCarthy, ali i prijevodima engleske književnosti poput romana Emma Jane Austen.

Ne treba zaboraviti ni njezin urednički rad u Biblioteci Hit Nakladničke kuće Znanje od 1998. do 2007. godine.

2014. godine dodijeljena joj je Nagrada Iso Velikanović za životno djelo.

Višnja Machiedo (1940. - 2013.)

Studij romanistike i komparativne književnosti završila je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1964. Najviše se zanimala za francusku književnost, od srednjovjekovne do suvremene, ali i za kroatističke teme, teatrologiju i filmsku problematiku.

Prevela je i kritički popratila antologije Povijest komedije dell’Arte, Osamnaest izazova: francuski pjesnici XX. stoljeća (I–II, 1996.) i Francuski nadrealizam (I–II, 2002.). Najvažnije studije i oglede sabrala je u knjigama: Putovima i prečacima, Drugi život i Od kazališta do teksta i obrnuto. Prevodila je i

naše pjesnike na francuski jezik.

Prevela je djela: Molièrea, P. de Marivauxa, Ch. Baudelairea, A. Gidea, V. Segalena, L.-F. Célinea, A. Bretona, J.-P. Sartrea, A. Camusja, R. de Obaldija, P. Brucknera i dr. Svojim prije-vodima približila je hrvatskoj publici i djela manje poznatih pisaca: Ženski orkestar Fanije Fenelon, Likovi s krme Marcela

Mariëna, Pjena dana Borisa Viana...

Za esejističko-prevoditeljski opus 1997. dobila je francusko odličje Viteza Legije časti. Godine 2010. dobila je Nagradu Iso Velikanović za životno djelo. Hrvatski PEN centar ustanovio

je 2013. godine Nagradu Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku.

Alka Škiljan (1920. – 2010.)

Diplomirala 1943. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Prevodila je s njemačkog i francuskog jezika. Među mnogobrojnim

prijevodima ističu se prijevodi djela Svršetak igre, U očekivanju Godota i Drame S. Becketta, Dnevnici i pisma E. Ionesca, Antimemoari i Glava od obsidijana A. Malrauxa,

Tri drame, Razbojnici F. Schillera, Povijest kazališta R. Pignarrea i drugo.

Često je prevodila korespondenciju značajnih autora: Iz Rilkeove korespondencije, Delacroixova pisma s putovanja u

Maroko, Iz pisama Augustea Rodina, Iz Mériméeovih „Nepristojnih pisama” Stendhalu i drugo. Važan je i njezin

doprinos u prijevodu kapitalnih edicija Historija čovječanstva 1972. i 1976. i Povijest svijeta 1977. i 1990. godine.

Dobitnica je Nagrade Josip Tabak Društva hrvatskih književnih prevodilaca za životno djelo.

„Sramežljive knjige“ izbor manje poznatih prijevoda

književnih djela koje preporučujemo pročitati

Sreća u Njemačkoj? Michel Tournier

Knjiga je prožeta nostalgijom, humorom i britkim zapažanjima, istodobno anegdotalna i analitička. Ovaj francuski pisac spaja osobnu povijest s burnom poviješću dviju europskih zemalja,

Francuskom i Njemačkom. Pod utjecajem njemačke kulture iznosi vlastita sjećanja na djetinjstvo, i usput portretira Bismarcka,

Wilhelma II i različite događaje toga vremena.

Ženski orkestar Fania Fenelon

Autorica na jednostavan način i bez patetike, opisuje strahote koje je preživjela u ratnom logoru za vrijeme Drugog svjetskog

rata. Ona je logorašica koja zna pjevati i postaje članicom ženskog logorskog orkestra kojim upravlja nećakinja Gustava Mahlera, i sama logorašica. Snažno oživljava nekoliko likova i sudbina logorašica od kojih neke padaju do moralnog dna, a neke se

uspijevaju oduprijeti dehumanizaciji i skupiti moralne snage za preživjeti.

Golub Patrick Süskind

Pedesetogodišnji vratar banke Jonathan Noel jednog je dana ugledao goluba na hodniku. U tom trenutku on postaje svjestan da se dvadeset godina u njegovu životu ništa nije događalo, a ta gorka spoznaja počinje remetiti njegovu duševnu ravnotežu...

Dan napuštenog psa Caroline Lamarche

Roman se sastoji od priča šestero putnika, vozača kamiona, svećenika, žene koja napušta ljubavnika, prodavača voća te majke i kćerke. Polazište za njihove priče je prizor psa koji trči uz autoput. U tom trenutku svatko od njih počinje, na različit način, interpreti-

rati temu osamljenosti i nemogućnosti bijega od samoće.

Prisutnost Jerzy Kosinski

Satirični roman o duševno zaostalom čovjeku koji vrlo rano ostaje siroče i posvaja ga bogataš. U bogataševoj kući radi kao vrtlar i vodi jednostavan život posvećen vrtlarenju i gledanju televizije.

Nakon smrti posvojitelja, vrtlar prvi put dolazi u dodir s van-jskim svijetom, a njegove jednostavne rečenice o biljkama zadi-vljuju ljude velikom mudrošću i oni ga počinju zamišljati u ulozi

budućeg predsjednika. Po romanu je snimljen hvaljeni film Dobro došli, gospodine Chance.

Likovi s krme Marcel Mariën

Zbirka novela, na pragu fantastičnog, o čudesnim likovima, na prvi pogled banalnim. Život im je bezličan i ispunjenim rutinom sve dok ga u jednom trenutku, svojim nesvakidašnjim i nevjero-jatnim postupcima, ne preokrenu. Likovi djeluju na čitatelja kao

povod za preispitivanje životne svakodnevnice.

Balzac i kineska mala krojačica Dai Sijie

Autor ove duhovite knjige inspiraciju je pronašao u vlastitom iskustvu proživljenom početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća

u Kini. Pripovjedač i njegov prijatelj Luo djeca su liječnika, pa ih smatraju opasnim intelektualcima. Zbog preodgoja šalju

ih u siromašno selo na planini Nebeski feniks. Monotoniju prekida saznanje da je jedan drugi momak na preodgoju us-pio prokrijumčariti kovčeg pun knjiga zabranjenih klasika književnosti: djela Balzaca, Tolstoja, Flauberta, Dickensa...

Pjena dana Boris Vian

U središtu radnje imućni je mladi muškarac Colin koji se ženi prelijepom Chloe, ali se ona na bračnom putovanju razboli udahnuvši čudnovati snijeg, zbog čega u njezinim plućima

počinje rasti lopoč... Roman je ispunjen bogatom metaforikom, nadrealnim, bajkovitim i znanstveno-fantastičnim elementima. Pisan je osebujnim stilom i inovativnom tehnikom nadahnutom jazz-glazbom i crtanim filmom. Istodobno izražava zadivljenost

prolaznošću života ali i osjećaj duboke tragičnosti.

Higijena ubojice Amelie Nothomb

Mlada novinarka dobiva priliku napraviti intervju s osamdeset trogodišnjim književnikom, nobelovcem, koji boluje od raka. Sta-rac je okrutan i pun mržnje prema svima i mnogi novinari odusta-

ju od komunikacije s njim. Jedino je novinarka Nina dostojan protivnik. Kroz britke dijaloge, koji su inteligentni i puni humora, Nina saznaje da je njegov roman Higijena ubojice autobiografski i

uspijeva iz starog pisca izvući poremećenu i mazohističku intimu...

Čudna igra Roger Vailland

Roman uvjerljivo, lucidno i precizno evocira stvarnu atmosferu pariškog ilegalnog života, karakterističnu za mnoge krugove

intelektualaca u vrijeme Drugog svjetskog rata i vrijeme Pokreta otpora. Ali po riječima samog autora, ovo nije roman koji pri-kazuje cjelovitu sliku toga vremena. Jer, da je to htio, prikazao bi „markizere i sabotere u tvornicama, koji su pripadali među

najčistije i najnesebičnije heroje Pokreta.“ Čudna igra jedan od najboljih romana Vaillanda.

Povratak zeca John Updike

Glavni lik je grafički radnik Harry, dobroćudan i pomalo konz-ervativan, koga zbog neobične fizionomije zovu Zec. On pokušava

shvatiti i preživjeti vrtlog života u kojem se našao: Vijetnamski rat, prekid sa ženom Janice, majčino oboljenje od Parkinsonove

bolesti. Ostaje sam sa sinčićem i ubrzo upoznaje bogatu djevojku Jill i Skeetera, crnca kojega traže zbog kriminalnih radnji. Autor je

napisao ciklus djela o svom junaku, a za neka od njih dobio Pulitzerovu nagradu.

Homo faber: izvještaj Max Frisch

U zemljama njemačkog govornog područja ovaj roman je nezao-bilazna školska lektira. Glavni lik je Walter Faber koji izgrađuje vlastiti život na osnovu uvjerenja da je on sam kovač svoje sud-bine (homo faber-kovač svoje sudbine). Opredjeljenje za tehniku na poslu i samački život daje mu osjećaj sigurnosti u sadašnjosti i u budućnosti. Slaba točka njegovog pomno osmišljenog načina života je prošlost koju on pokušava zaboraviti. Ali susret s mla-dom Sabet prisiljava ga na suočavanje s davno zaboravljenim

događajima...

Sat njemačkoga Siegried Lenz

Dječak Siggi, zatočen na otoku za maloljetnike koje je teško odgo-jiti, mora napisati zadaću iz njemačkoga o temi „radost dužnosti“. Za glavni lik izabire svog oca koji je redarstveni stražar, zadužen

da nadzire mjesnoga slikara, kojemu je sudskim putem zabranjeno slikanje. Sat njemačkoga postaje lekcija iz njemačke povijesti o ljudima koji nekritički obavljaju svoje dužnosti ne uviđajući zlo

koje se krije u njihovom ponašanju...

Duhan Dimitar Dimov

Jedno od kapitalnih djela bugarske književnosti o razvojnom putu bugarskog društva. Roman opisuje atmosferu u predvečerje rata u jednom malom bugarskom gradiću, središtu duhanske industrije. Razvija se propaganda za poseban doček njemačkih okupatora.

Razvoj i rasplet romana vješto su dočarani i roman se s napetošću čita. Likovi su snažno i uvjerljivo prikazani.

Preveliki grijeh Salvador Prasel

Knjiga je pisana u obliku monologa i umjetničko je svjedočanstvo o ljudskoj sudbini koju je plimni val Drugog svjetskog rata izbacio na prekomorsko žalo. Salvador Prasel uspio se izdići iznad uskih nacionalnih i ideoloških okvira, ne dopustivši da mu oni zamagle

književnu dimenziju.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde Dinaw Mengestu

Glavni junak romana je Sepha Stephanos, izbjeglica iz Etiopije, koji bježeći iz Etiopije nakon pada cara Haile Selassia nalazi

utočište u Americi. Predgrađe Washingtona u kojem otvara trgo-vinu mješovitom robom je utočište likova iz polusvijeta koji post-aju njegovi kupci. Sprijateljuje se s dvojicom afričkih imigranata i zajedno maštaju o domovini. Roman na dirljiv način predočava što to znači izgubiti obitelj i domovinu i koliko toga treba prebroditi

da bi se stvorio novi dom.

Izložbene vitrine Središnje knjižnice Gradske knjižnice

Marka Marulića Split