izdaja i odbrana hercegovine '91- '95. - suad Ćupina

8/18/2019 Izdaja i Odbrana Hercegovine '91- '95. - Suad Ćupina

http://slidepdf.com/reader/full/izdaja-i-odbrana-hercegovine-91-95-suad-cupina 1/673

Created in Master PDF Editor - Demo Version

reated in Master PDF Editor - Demo Version

http://code-industry.net/




Suad ]upinaIZDAJE I ODBRANA

HERCEGOVINE ‘91.-.’95

IZDAVA^

Vije}e Kongresa bo{nja~kihintelektualaca

Za izdava~aProf. dr. Sabira Had`ovi}

Urednik D`emal Ba{i}

RecenzentiSeid ef. Smajki}

Dr. Senija Mili{i}Prof. dr. Zdravko Grebo

Gradimir GojerProf. dr. [a}ir Filandra

Lektor Sead Omeragi}

Registar Adnan Biser

Nermina Hujdur

Tehni~ka pripremaDTP Prosperitet

[tampa:DES Sarajevo

Tira` 3000

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hecegovine, Sarajevo

355.01.(497.6Hercegovina)”1991/1995”

]UPINA, Suad

Izdaje i odbrana Hercegovine : ‘91. - ‘95. / Suad]upina. - Sarajevo : Vije}e Kongresa bo{nja~kihintelektualaca, 2006. - 674 str. : ilustr. ; 25 cm

O autoru: str. 665-667

ISBN 9958-47-101-9

COBISS.BH-ID 14651910







SUAD ]UPINA

IZDAJE I ODBRANA

HERCEGOVINE’91. – ’95.

Sarajevo, 2006. godine






http://slidepdf.com/reader/full/izdaja-i-odbrana-hercegovine-91-95-suad-cupina 4/673Created in Master PDF Editor - Demo Version






UVOD

U brojnoj literaturi o nedavnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, dosada je Mostar uglavnom ostavljan po strani. Smatram da je to ura|enostrate{ki da bi se taj dio pro{losti, za nekog ~astan a za nekog sraman, kona~no zaboravio.

Za razliku od nekih zaboravnih, ja sam odlu~io progovoriti. Siguransam da }e moja knjiga mnoge natjerati u preispitivanje, kao {to }e menidonijeti probleme.

Ovo je knjiga o velikodràvnim projektima, srpskom i hrvatskom,

koji su sebi odredili lijevu i desnu obalu Neretve, a Bo{njacima namijenili Neretvu. O tome svjedo~e svi poru{eni mostovi u gradu.“Mostar kao Vukovar”, bio je jedan od novinskih naslova uo~i rata.

Sredi{te Hercegovine, grad u kojem sam ro|en, bio je mnogo vi{e razorenod Vukovara i imao vi{e poginulih i osaka}enih stanovnika.

Mostar je bio najva`nija ta~ka u planovima velike Srbije i velikeHrvatske. Sve su stratezi ovih projekata uradili da Mostar etni~ki o~iste odBo{njaka i patriota iz drugih nacionalnih zajednica. O tome svjedo~e sve

poru{ene dàmije, a onda i crkve koje su se na{le na “pogre{nim teritori jama”.

Ovo je i knjiga o izdajama nekih Bo{njaka, koji su morali stati uzsvoj narod, a nisu to uradili. Mnogi Bo{njaci su stali uz velikodràvne pro jekte iz neznanja, gluposti i zbog njih takvih je zajedni~ka nesre}a bila ve}a nego {to je trebala biti. Zbog brojnih izdaja ni danas mnogim nije jasnokako se grad uspio odbraniti.

Zato ~asni dio Mostara i Hercegovine mora napisati svoju historiju

patnji i ponosa, nasuprot onim koji se te historije trebaju sramiti.







PRVI DIO

SRPSKI FA[IZAM

U AGRESIJI NA RBiH







1. PRIPREME ZA ORU@ANU AGRESIJU

1.1. ODUZIMANJE ORU@JA OD TERITORIJALNEODBRANE RBIH

1.1.1. STAVOVI I NARE\ENJA ZA RAZORU@ANJE TORBIH

Po~etkom 1990. godine u listu “Narodna armija” prenesena je {okantna izjava generala Veljka Kadijevi}a: “Teritorijalna odbrana je podva-

la, jer se iz nje formiraju republi~ke vojske”. Odmah nakon {to je maja1990. godine Borisav Jovi} od Janeza Drnov{eka preuzeo du`nost predsjednika Predsjedni{tva SFRJ, donesena je odluka da se naoruànje TOSlovenije i Hrvatske oduzme i prenese u magacine JNA.

U svojoj knjizi “Posljednji dani SFRJ” (izdanje “Politika”, Beograd,1995.) Borisav Jovi} je zabiljeìo: “Preduzimamo mjere da se u Slovenijii Hrvatskoj oduzme oru`je iz civilnih magacina TO i da se prenese u voj-ne magacine. Ne}emo dozvoliti da oru`je TO zloupotrijebe u eventualnim

sukobima ili za nasilno otcjepljenje. Prakti~no smo ih razoruàli”.Veljko Kadijevi} svoje stavove o TO objasnio je u knjizi “Moje vi-

|enje raspada”. Govore}i o planiranju upotrebe Oruànih snaga “pred secesiju”, pi{e: “Smatrali smo da treba Teritorijalnu odbranu maksimalno paralisati u onim dijelovima zemlje gdje bi ona mogla posluìti kao bazaza stvaranje vojske secesionisti~kih republika, odnosno secesionisti~kihsnaga”.

Prema ovakvim stavovima, komandant 1. vojne oblasti general-pu

kovnik Aleksandar Spirkovski je, pod brojem str. pov. 1-90 od 15. maja1990. godine, komandama podre|enih koprusa naredio da “sa odgovara ju}im {tabovima TO u svojim zonama odgovornosti” organiziraju preuzi-manje, smje{taj i ~uvanje “kompletnog naoruànja i municije od Teritori- jalne odbrane u magacine JNA”. Precizirano je da se od magacina TO domagacina JNA naoruànje i municija prevoze motornim vozilima JNA.Insistiraju}i da se cjelokupno naoruànje i municija premjeste u magacineJNA, naredbom je ostavljena mogu}nost da se za smje{taj koriste i “pros

torije u kasarnama”. Samo izuzetno, ako su objekti TO udaljeni 50 i vi{ekilometara od objekata JNA, oru`je i municija se mogu zadràti u maga

7








cinima TO, “s tim da ih obezbje|uju jedinice JNA”. Rok za preuzimanjenaoruànja i municije TO i smje{taj u skladi{ta JNA bio je 21. maja 1990.godine”.1

Radi paraliziranja TO, onako kako to obrazlaè Veljko Kadijevi},sva Teritorijalna odbrana je razoruàna prije nego {to su po~eli sukobi uJugoslaviji. “Pored toga, preko starje{ina TO, nastojali smo istu maksi-malno dràti van kontrole secesionisti~kih politi~kih rukovodstava. U tome smo djelimi~no uspjeli svugdje vi{e nego u Sloveniji. Naravno da smoTeritorijalnu odbranu srpskih dijelova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegoviniupotrijebili zajedno sa JNA”. Kontraverze Kadijevi}eve teorije o naoruànom narodu najbolje su prikazane kroz sljede}e tekstove: - U tekstu “Mar ksizam i vojna organizacija” (“Vojno djelo” 6/83), polemiziraju}i s neade-

kvatnim interpretacijama Marksove teorije o naoruànom narodu i mogu}nosti njene primjene na jugoslovensku stvarnost, Kadijevi} brani tezu pokojoj je jugoslovensko rje{enje oìvotvoreno u koncepciji op}enarodneodbrane i na njoj zasnovanoj vojnoj organizaciji, najdosljednija stvarala-~ka primjena te Marksove teorije, pri ~emu je Titov doprinos odlu~uju}i.

Poslije raspada JNA, koncepciju op}enarodne odbrane i organizaciju Oruànih snaga, a posebno Teritorijalnu odbranu, Kadijevi} naziva po-dvalom neprijateljskih snaga. On tako govori 1990. godine kada su na

izborima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji pobijedili protivnici politi~kog vrhaSrbije i vrha JNA i kada se armijski dio jugoslovenskog vrha svrstao izaaktuelne politike Srbije. U Titovo vrijeme, sedamdesetih godina, unutar armijskog vrha kod pojedinaca je postojao otpor prema razvoju Teritori- jalne odbrane kao posebne komponente Oruànih snaga. Me|utim, i uokviru republika ve}i dio oficira je to prihvatio i smatrao pravim rje{enjem, jer je iza te koncepcije stajao predsjednik Tito, dok je jedan manjiali utjecajan dio vojnog vrha, bio protiv, i, iako se nije javno deklarirao,

stalno je pravio smetnje. Te su snage do{le do izraàja pri izradi Zakona oop}enarodnoj odbrani 1978.-1979. godine, a htjele su da se pomo}u konkretnih rje{enja Teritorijalna odbrana podredi JNA. Me|utim, predstavni-ci BiH su se tome suprotstavljali, jer je to bio jedinstven stav politi~kih idràvnih rukovodstava tri republike - BiH, Slovenije i Hrvatske.

Prve agresivne korake ru{enja Titove ideje o Teritorijalnoj odbraniarmijski vrh i politi~ki stvaraoci velike Srbije su u~inili upravo odlukom

8

1

Naredba str. pov. br. 1-90 od 15.5.1990. godine, prepis u mojoj li~noj arhivi.







Predsjedni{tva SFRJ, 23. maja 1990. godine, da se oru`je Teritorijalne odbrane izuzime i smjesti u magacine JNA. Odluka Predsjedni{tva biv{eSFRJ o oduzimanju oru`ja TO i njegovom stavljanju u skladi{ta JNA pravdana je poku{ajem da se sprije~i razbijanje Jugoslavije i pretvaranjeTO u republi~ke vojske.

Prevare nisu mogle spasiti Jugoslaviju, jer je biv{a JNA oru`je koje je oduzela od TO jo{ prije po~etka rata predala paravojnim formacijamaSDS-a i SPO-a. Ta odluka bila je u funkciji stavova koje je zastupao ge-neral Kadijevi} u svojoj general{tabnoj i velikosrpskoj politici spram Slovenije, Hrvatske i BiH.

Teritorijalna odbrana Republike BiH je bila jedna od najorganizirani- jih u SFRJ. Taj epitet je dobila u vrijeme kada je komandanat R[TO bio ge-

neralpotpukovnika Franjo Herljevi}, zatim genaral Mirko Vrani}, generalMujo Mujki} i genaral Sakib Pozderac. Po ocjenama kompetentnih vojnihstru~njaka RBiH je imala najja~u Teritorijalnu odbranu, ali u RBiH nije ni-kada bilo ideja da se TO RBiH organizacijski i funkcionalno osamostali.Vjerovalo se da je JNA garancija za Jugoslaviju a time i za RBiH.

Prilikom akcije razoruàvanja TO RBiH je odmah predala oru`je, ada se niko nije tome opirao. Presudnu ulogu u tom raspletu imali su tada{nji kadrovi u politi~kim strukturama ali i u samoj TO RBiH. Slovenija ni-

je dopustila dominantnu ulogu JNA i velikosrpske politike i odbranila semanevarskom strukturom narodne za{tite, dok je veliki dio TO RBiH poduticajem srpskih kadrova odmah stavljen u funkciju agresije na RBiH. DioTO RBiH ~iji su kadrovi bili lojalni Vladi i Predsjedni{tvu, poduzimali sumjere za organiziranje Armije RBiH.

General{tab oruànih snaga SFRJ je 14. maja 1990. naredio da se izskladi{ta TO u skladi{ta JNA izmjesti svo naoruànje i municija. Izvr{a-vaju}i to nare|enje Komanda 1. vojne oblasti, ~ija je teritorijalna nadle

`nost obuhvatala Srbiju i Bosnu i Hercegovinu sve do rijeke Une, odmahsutradan nare|uje komandama korpusa da naoruànje Teritorijalne odbra-ne RBiH izuzmu i prebace u svoje trupne magacine. Rok za izvr{enje tognare|enja je bio 21. maj 1990. godine. Prema tim nare|enjima i Republi~ki {tab TO BiH svojim nare|enjem reguli{e prikupljanje i smje{taj cjelo-kupnog naoruànja u magacine JNA. Transparentni cilj poduzetih mjeraod General{taba JNA bio je obezbje|enje boljeg i uslovnijeg smje{taja -skladi{tenja kao i sigurnijeg ~uvanja, jer se uporedo s tim vodila organizi-

rana propagandna kampanja o takozvanim paravojnim formacijama, kojihustvari, sem onih ~etni~kih, nije nigdje ni bilo.

9








Me|utim, vrijeme je pokazalo da je stvarni cilj General{taba JNA bio razoruàvanje TO RBiH, jer se tako spre~ava da naoruànje bude dos-tupno pripadnicima bo{nja~kog i hrvatskog naroda, kojima je time ve} bila izre~ena genocidna presuda. Da su ove ocjene ta~ne govori i nare|enjeKomande 1. vojne oblasti: ...”Izuzimanje naoruànja od Teritorijalne odbrane za izvo|enje planiranih aktivnosti odobravat }e Komanda Prve vojne oblasti, a na prijedlog komandi korpusa”. To zna~i da se naoruànje TORBiH potpuno oduzima od TO RBiH. [tabovi TO vi{e nisu mogli odlu~i-vati o eventualnom kori{tenju tog naoruànja u bilo kakve svrhe, kao {tosu obuka, odràvanje i sli~no. U slu~aju da je TO RBiH imala potrebe dakoristi oduzeto oru`je o tome je mogla odlu~iti samo Komanda 1. vojneoblasti.

Stepen samovolje General{taba i podmukli scenario razoruàvanjaTO RBiH radi naoruàvanja samo Srba u RBiH, vidi se i po datumima do-no{enja naredbi: General{tab oruànih snaga SFRJ izdaje nare|enje o povla~enju naoruànja 14. maja 1990. Prva vojna oblast korpusima nare|u je skladi{tenje naoruànja 15. maja 1990. godine, da bi tek 23. maja 1990.godine Predsjedni{tvo SFRJ donijelo odluku da se oru`je izuzme od Teri-torijalne odbrane radi bolje za{tite i ~uvanja i prebaci u vojne magacine.

10

Prepis nare|enja po kome su postupile komande korpusa u razoruànju TO.Original nare|enja se ~uva u Arhivu ZK VF BiH.







1.1.2. ODUZIMANJE ORU@JA OD TO U HERCEGOVINI

Oduzeto naoruànje je smje{teno u magacine JNA u centralnoj Her-cegovini: Mostaru, Konjicu, Jablanici, âpljini, Stocu, Neumu. Magacinisu locirani u dijelovima ovih gradova gdje su ve}inom bili naseljeni Srbi(Ju`ni logor, Jasenice, Ba~evi}i). Srbi su angaìrani da osiguravaju skla-di{ta JNA.

Na blage primjedbe iz politi~kog vrha SRBiH na oduzimanje oru`jaTO, iz Beograda je odgovoreno da se ne smije dozvoliti “formiranje i even-tualna nacionalisti~ka zloupotreba dijelova TO i njihovo pretvaranje u republi~ke vojske nekih secesionisti~kih snaga”. Takve magacine su, pored unu-tarnje straè JNA obezbje|ivali minskim poljima. U miru takva upotreba

minsko-eksplozivnih sredstava, protivavionskih topova i protivavionskihmitraljeza nije zabiljeèna do tada. Mjesno srpsko stanovni{tvo u okruènjukasarni i magacina je kori{teno za spoljnje osiguranje magacina, a novoizgra|ivani putevi su bili kori{teni za brzo i nesmetano izvla~enje naoruànjai vojne opreme, mobiliziranom “povjerljivom” srpskom stanovni{tvu.

Predaja naoruànja u BiH od strane {tabova TO nije i{la po zami{lje-nom planu. R[TO se obratio Predsjedni{tvu SRBiH, koje je jedino mogloda odlukom naredi {tabovima Teritorijalne odbrane predaju naoruànja i

opreme u vojne magacine JNA. Predsjedni{tvo SRBiH, kojim je predsjedavao Obrad Piljak, na 124. sjednici 19. oktobra 1990. godine, donosiOdluku o predaji naoruànja i opreme iz magacina TO RBiH i njegovomsmje{taju u magacine JNA. Republi~ki {tab TO, po drugi put, 23. oktobra1990. godine nare|uje okru`nim i Gradskom {tabu TO da se do 30. oktobra 1990. godine oru`je prikupi i preda u magacine JNA, osim oru|a kali bra preko 12,7 mm, sve s rokom smje{taja do 30. oktobra 1990. godine.

Republi~ki sekretarijat za narodnu odbranu (RSNO) je po~etkom

avgusta 1990. godine, s potpisom republi~kog sekretara general - majoraMuharema Fetahagi}a, a na osnovu zaklju~ka Predsjedni{tva SRBiH sa116. sjednice, od 5. juna 1990. godine, dostavio gradskim i op}inskim se-kretarijatima za NO, pod znakom “vojna tajna - strogo povjerljivo”, zahti jev za evidenciju naoruànja i municije u dràvnim organima, preduze}i-ma i mjesnim zajednicama, uz napomenu da prikupljanje podataka moèobaviti samo ovla{teno lice iz Uprave za narodnu odbranu.

Jo{ se navodi da traène podatke u RSNO treba dostaviti do 1. okto

bra 1990. godine. JNA tada ignorira RSNO i genarala Muharema Fetaha-gi}a, pa se oslanja na generala Vukosavljevi}a – komandanta R[TO.

11








Mnoge op}ine suodga|ale predaju naoruànja, da bi R[TO13. novembra 1990.godine dostavio Predsjedni{tvu SRBiH nekuvrstu àlbe zbog neizvr{enja nare|enja odstrane {tabova TO i predlaè Predsjedni{tvu “da se preko predsjednika op}ina preduzmu najenergi~nije mjere prema onima koji jo{ nisu predali naoruànje i vojnuopremu”. Najvi{e op}ina s ve}inskim hrvatskim stanovni{tvom nije pre

dalo naoruànje (23) i op}ina s ve}inskim srpskim stanovni{tvom (17).[tab TO grada Mostara je po prvom nare|enju predao naoruànje.

Nare|enjem Republi~kog{taba TO o prikupljanju i predajinaoruànja u oktobru 1990. godine nije bila obuhva}ena predajanaoruànja kalibra preko 12,7mm. Da bi se to naoruànje po

vuklo u vojne magacine postaraose generalpukovnik Drago Vuko-savljevi}, koji kao komandant[TO SRBiH, odlazi u Beogradkoncem 1991. godine i donosinare|enje, koje se odnosi samona Bosnu i Hercegovinu, da se protivavionski topovi i ostala

oru|a predaju u vojne magacineJNA. O tome je zvani~an akt potpisala Komisija za za{tituustavnog poretka u RBiH.

General Vukosavljevi}, uz pomo} specijalne jedinice JNA,organizirano krade protivavi-onske topove iz radnih organiza-

cija Soko, Aluminij, Hidroele-ktrane na Neretvi itd.

12

Prepis nare|enja po kome su postupile komande

korpusa u razoruànju TO. Original nare|enja se~uva u Arhivu ZK VF BiH.







1.1.3. TO RBiH POD KONTROLOM VOJNOG VRHA UBEOGRADU

Po~etkom 1992. godine, ministar odbrane RBiH Jerko Doko, u emisiji “Ovdje i sada” TV Sarajevo, rekao je: “Teritorijalna odbrana, za kojusu Republika i sve op}ine izdvojile ogromna sredstva, po sada{njim rje{enjima nije odbrambena snaga Republike. Za potrebe Teritorijalne odbraneformirani su republi~ki, okru`ni i op}inski {tabovi kao profesionalni orga-ni, sa vi{e stotina zaposlenih. S druge strane, za potrebe Civilne za{tite,koja broji pet puta vi{e pripadnika nego Teritorijalna odbrana, nisu formi-rani posebni {tabovi”.

“Moram naglasiti, da Ministarstvo nema nikakvih kompetencija

prema {tabovima Teritorijalne obrane i da {tabovi rade kao posebni, stru-~no-operativni organi. Jedan od osnovnih zadataka Ministarstva je provo-|enje utvr|ene politike obrane. Ali, Predsjedni{tvo Republike BiH, Skup-{tina i Vlada razvla{}eni su u ovoj oblasti do apsurda, za razliku od nekihdrugih republika”. General Drago Vukosavljevi}, komandant R[TO BiH,obja{njavao je da u sistemu subordinacije iznad R[TO stoji SSNO i Pred-sjedni{tvo SFRJ. Teritorij BiH je, dakle, bio pod direktnom “komandom”SSNO.

13

Direktni udar iz Beograda na Avdu Hebiba i Dragana Viki}a








1.1.4. LOKACIJE I BROJÂNI POKAZATELJI O ORU@JU TO RBiH

Naoruànje i sva materijalno-tehni~ka sredstva Teritorijalne odbraneSRBiH bila su 1988. godine smje{tena u 632 objekta i skladi{ta, i to:

u 148 objekata JNA, koje je i obezbje|ivala JNA,u 383 objekta raznih privrednih organizacija, koje su obezbje|iva-le te organizacije,u 71 objektu MUP-a i Teritorijalne odbrane, koje je obezbje|ivaoMUP,u 30 objekata Teritorijalne odbrane, koje obezbje|ivala Teritorijal-na odbrana svojim snagama.

U ovim objektima se ~uvalo: 269.356 cijevi strelja~kog naoruànja,18.240 minobaca~a 60-120 mm, ru~nih baca~a i protivavionskih topova,211 protivoklopnih raketa, 84.724.089 komada metaka za strelja~ko na-oruànje, 580 tona minskoeksplozivnih sredstava i municije kalibra preko14,5 mm i preko 2.000 komada radiostanica, telefona i drugih materijalno-tehni~kih sredstava, ~ija je procijenjena nov~ana vrijednost bila 600miliona US dolara. Pored zastarjelog naoruànja i municije koje je svojevremeno JNA ustupila na kori{tenje Teritorijalnoj odbrani, od 1990. godi-

ne, nare|enjima komandi JNA i Odlukom Predsjedni{tva SR BiH, izuzetisu oru`je i municija koje su svojim sredstvima nabavile dru{tveno-politi~ke zajednice i privredni subjekti.

Od po~etka sedamdesetih pa do devedesetih godina dvadesetog vi jeka za razvoj Teritorijalne odbrane gra|ani su “na dobrovoljnom principu” izdvajali znatna sredstva za nabavku opreme i naoruànja, a za njihovo adekvatno uskladi{tenje i ~uvanje izgra|ena su i opremljena brojnaskladi{ta {irom RBiH.

14

Prepis nare|enja o planu i dinamici prevoènja vi{ka naoruànja.Original nare|enja se ~uva u Arhivu ZK VF BiH.







1.1.5. POKU[AJI KONTROLE ODUZETOG ORU@JA TO

Odluka o razoruànju teritorijalaca u BiH nije svugdje jednako provedena niti se oru`je nalazilo tamo gdje treba. Iz Gabele, gdje je smje{teno oru|e i oru`je op}ina Grude, âpljina i Metkovi}, odvu~eni su mino baca~i “na opravku” i poslije toga im se gubi trag. U Mostaru je na zahti jev IO Op}ine u prisustvu Bojovi}a, Topi}a, Marki}a, [imunovi}a, Udo-vi~i}a i drugih, odre|ena komisija: predsjednik Skup{tine Milivoj Gagro(predsjednik Savjeta za NO), potpredsjednik Skup{tine op}ine Savo Zimonji} i predsjednik Izvr{nog odbora Op}ine Fikret Bajri}, sa zadatkomda izvr{i kontrolu i obilazak magacina JNA u Ju`nom logoru i AerodromuJasenica, u kojima se ~uva naoruànje i oprema Op}inskog {taba TO Mos-

tar. Ove objekte Izvr{ni odbor SO Mostar je obi{ao 27. marta i 3. jula1991. godine, da bi njihov zahtjev za ponovni obilazak 26. jula, 27. septembra i 1. oktobra 1991. godine JNA zabranila.

O tome je komisija dala zahtjev komandantu Op[TO Mostar NijazuKahrimanovi}u. On je u Okru`ni {tab TO proslijedio akt - obja{njenje pov. broj: 01-276/1-91, od 3.10.1991. godine.

Komisija je dobila stavove iz Ok[TO da R[TO i Ok[TO nisu na-dle`ni da daju odobrenja po kojima bi civilne vlasti mogle obilaziti skla

di{ta JNA, ali je ostavljena mogu}nost da nadle`na komanda JNA udovo-lji njihovom zahtjevu. Me|utim, brzo je uslijedio negativan odgovor odRepubli~kog {taba TO pov. br. 06/2-48-55 od 21. oktobra 1991.godine. U potpisu tog akta bio je pomo}nik komandanta R[TO za pozadinu puko-vnik Radivoj Ostoji}.

Eskalacijom sukoba 1991. godine u Sloveniji i Hrvatskoj, sigurnosna situacija je pogor{ana i u SRBiH, posebno zbog naoruàvanja nelegalnih ~etni~kih formacija i grupa iza kojih su stajali Milo{evi}ev reìm i

JNA. Paravojne formacije su vr{ile razbojni{tva, nasilni{tva i plja~ke.Skup{tina op}ine, Izvr{ni odbor i Savjet za narodnu odbranu Mostara na vi{e sjednica su raspravljali o tim problemima i donosili odgovara ju}e zaklju~ke. Obra}ali su se na vi{e mostarskih adresa i Republici (Predsjedni{tvo, Vlada, Skup{tina, Ministarstvo odbrane, R[TO, Krizni {tab),traè}i kontrolu i da se preduzmu odgovaraju}e mjere i vrati naoruànjekoje je oduzeto od TO Mostara. Me|utim, za ispunjavanje takvih zahtje-va, kao pod brojem 01-326/91, 01-II-I-526/91..., niko na pomenutim adre

sama nije mogao u~initi ni{ta, jer je sve bilo pod kontrolom JNA. Tako 2.oktobra Op}inski {tab TO Mostar, na traèno tuma~enje oko obilaska od-

15








govornih lica SO Mostar, naoruàvanja i vojne opreme TO u magacinimaJNA, na lokalitetu Ju`nog logora i Aerodroma Jasenica, u aktu interno broj 329/2 od 1. oktobra, komandant Okruga TO Mostar odgovara negati-vno i zabranjuje obilazak skladi{ta Izvr{nom odboru Mostara.

Povodom zahtjeva iz Mostara i drugih op}ina {irom SRBiH, Predsjedni{tvo SRBiH je na sjednici odrànoj 11. marta 1992. godine, razma-tralo informacije o zahtjevima za vra}anje izuzetog naoruànja i municijeTORBiH. U tim razmatranjima prakti~no je preispitivana ranija OdlukaPredsjedni{tva SRBiH, donijeta 19. oktobra 1990.godine, koja se odnosina povla~enje i smje{taj naoruànja i druge vojne opreme TO SRBiH uskladi{ta JNA. Predsjedni{tvo SRBiH je tu svoju odluku stavilo van snage, ali je sve bilo kasno.

Zbog znanih opstrukcija u preno{enju Odluke Predsjedni{tva SR BiH da se stavi van snage ranija odluka o skladi{tenju oru`ja TO u skla-di{ta JNA, mnogi {tabovi TO nisu bili informirani da je ta odluka donese-na. Odluka Predsjedni{tva SRBiH nije do{la do javnosti niti su o Odluciupoznate nadle`ne institucije.

Takav jedan od niza zahtjeva za izuzimanje naoruànja i municije izkontigenta povu~enog od preduze}a, Izvr{ni odbor op}ine Mostar je dostavio u R[TO i Ministarstvo odbrane aktom broj 01/III-1-121/92, od 13.

marta 1992. godine.Akt je potpisao predsjednik IO Fikret Bajri}. Zahtijevano je da se

160 automatskih pu{aka, sa dva borbena kompleta municije, vrati prioritetno za osiguranje vitalnih objekata kao {to su Vodovod, Soko i Hidro-elektrane na Neretvi, Elektroprivreda-Elektrohercegovina, @itopromet,PTT, Energopetrol, Aluminij i drugi, gdje postoji opasnost od teroristi~kihakata.

Predsjedni{tvo SRBiH je 11. marta 1992. godine zaklju~ilo da je ne-

ophodno ponovno otpo~eti razgovore s nadle`nim organima JNA o vra}a-nju izuzetog naoruànja i municije od TO RBiH.Me|utim, komande JNA nikada nisu ni odgovarale ni ispunjavale

zahtjeve civilnih organa vlasti Mostara.

16







17

Faksimili prepiske JNA, TO i civilnih vlasti Mostara za izuzimanje i vra}anje naoru`anja i municije javnim preduze}ima

Zahtjev za obilazak magacina TO u Ju`nom logoru i Jesenicama








18







2. PROBLEMI MOBILIZACIJE

2.1. STANJE VOJNIH OKRUGA I PITANJAMOBILIZACIJE

Obaveze Komande Vojnog okruga Mostar bile su da u svojoj nadle-`nosti operativno pokriva op}ine i da primjeni savezne propise po kojimasu vojni organi nadle`ni za obezbje|enje vojne obaveze, za vo|enja vojneevidencije vojnih obveznika, za dono{enje planova popune oruànih snaga rezervnim sastavom i za osiguranje popune pri vojnoj mobilizaciji.

Kadrovi u Komandi Vojnog okruga Mostar su bili optere}eni li~nim

interesima, koji su dominirali nad op}im. Njihovi li~ni interesi su ih motivirali da u kriti~nim vremenima budu na strani nelegalnih i protivustavnih zahtjeva General{taba u Beogradu, odnosno da opstruiraju zahtjevelegalnih institucija SRBiH. Upravo u kriti~no vrijeme za Mostar, ovu ko-mandu je potresala afera nepotizma.

Glavni kadrovi su u toj komandi zaposlili svoje k}erke i drugu uùrodbinu. Komandant je bio pukovnik Dèmal Sijer~i} – iz ulice Splitska5/41, koji je zaposlio svoju k}erku Sanelu, udatu Omanovi}. Funkciju za

mjenika je obavljao potpukovnik Ne|o Crnogorac - ul. Mo{e Pijade 17,koji je zaposlio k}erku Gordanu i budu}u nevjestu Branku Svrdlin, te Sonju Bejatovi}, bliù èninu rodicu. Potpukovnik Boris Bezanovi} - Mo{ePijade 17, doveo je iz Njema~ke k}erku Sonju Bo{njak i zaposlio je u svo joj kancelariji. Zastavnik Vladimir Stamenkovi} - ul. Mustafe Golubi}a 5,tako|er je zaposlio k}er Slavku.

Od kadrovskih vi{kova JNA u Komandi Vojnog okruga Mostar za- poslene su Stana Torbica i Mira Tuce - ul. Bulevar narodne revolucije 7.

Od radnika odjeljenja Ministarstva za narodnu odbranu primljena je uokrug Ranka \urica - ul. Rude Hrozni~eka 26. Zastavnik Pavle Jankovi}- ul. XVI ulica 39, poslije àlbe vojnim organima u Beograd, u mostarskojKomandi Vojnog okruga zaposlio je i svoju k}erku.

Ovo isti~em kao primjer koji moè ilustrirati kako su li~ni interesimogli biti velika prepreka da se sprije~i protivzakonito i protivustavnodjelovanje iz Beograda, odnosno koliko su li~ni interesi mogli biti prepreka za afirmaciju legalnih institucija SRBiH.

Odbijeni su svi zahtjevi Izvr{nog odbora Skup{tine Op}ine Mostar iKriznog {taba Mostara da se Op}ini vrati oru`je, oduzeto jo{ prije 1991.

19








godine iz mandata predsjednika Jove Popare, a koje je smje{teno u skladi{tima Jasenica, Aerodrom i Ju`ni logor (kasarna JNA). U skladi{tima suse nalazila i eksplozivna sredstva koja su oduzeta od MUP-a, iako je MUPSRBiH traìo da mu se to vrati. U magacinima u Mostaru uskladi{teno jeoru`je i oprema za oko 30.000 vojnika.

Me|utim, nakon oduzimanja oru`ja i opreme od TO Mostara, veli-ke koli~ine su odvezene na druge udaljene lokacije, koje su bile pod apsolutnom kontrolom JNA i ekstremista SDS i SPO. Komandant Okru`nog{taba Teritorijalne odbrane – Mostar (Ok[TO) pukovnik Boris Mitov jeno}u tajno predao, bez ikakvih propratnih dokumenata, kompletno naoruànje, municiju, logorsku opremu, uniforme, }ebad, hranu, lijekove i sredstva veze pukovniku Spasi Tatlovi}u - ul. Mo{e Pijade 17, koji mu je po-

kazao naredbu generala Pavla Strugara. Preuzeta materijalno-tehni~kasredstva Tatlovi} odvozi uglavnom u Kalinovik i Bile}u, o ~emu je dobiosaglasnosti od generala Drage Vukosavljevi}a. Ovoj plja~ki su u svojstvukomisije prisustvovali pukovnik Aleksi} i Budimir Antunovi}, iz logisti-~ke baze u Sarajevu.

Hrvatski i bo{nja~ki kadrovi predvo|eni pokojnim Mariofilom Lju bi}em, Hebibovi}em, Keveljom, kao i Najetovi}em, inspektorom Op[NOâpljina, Vojni okrug Mostar, nisu imali nikakvog uticaja u odnosu na

Momira Janji}a, inspektora Op[NO Konjic, Vojni okrug Mostar, koji,odmah po agresiji postaje komandir ~etni~kih jedinica u Bijeloj i Ljubinikod Konjica. Za razliku od sarajevskih i mostarskih {tabova TO, banjalu-~ki Ok[TO je zadrào oru`je pod svojom kontrolom. U Banjoj Luci je tihdana vi{ak naoruànja povu~en iz nekih preduze}a, ali je i dalje oru`je zadràno u magacinima Ok[TO. Kada je generalpotpukovnik Nikola Uze-lac naredio mobilizaciju, oru`je Ok[TO u Banjoj Luci je podijeljeno da bise “~uvali tereni zna~ajni za grad i okolinu”. Kasnijim razvojem doga|a

ja oru`je TO koje je bilo oduzeto, vra}eno je u jo{ 22 op}ine Bosanskekrajine, gdje su srpski ekstremisti SDS i SPO imali apsolutnu kontrolu.Ministar za narodnu odbranu SRBiH Jerko Doko je izjavio da je oru`jeTO RBiH dato srpskim ekstremistima u gradovima Isto~ne Hercegovine -Trebinju, Bile}i, Gacku, Ljubinju, Nevesinju da bi tim oru`jem u~estvo-vali u napadima od strane JNA na Dubrovnik i naselja oko Ravnog uSRBiH. Da su ~udni putevi “uskladi{tenog” oru`ja TO pokazuje i primjer [ipova i Bosanskog Petrovca. Skup{tine tih op}ina su donijele odluke o

mobilizaciji, oru`je je podijeljeno, general Uzelac je traìo da se ono vrati, pa se predomislio i njegov po~etni zahtjev se nije ispo{tovao.

20







Republi~ki {tab TO SRBiH svojim izvje{tajem, str. pov. br. 05/1518-1, od 13. decembra 1991., zamjeniku na~elnika General{taba OS SFRJ zaTO, s pozivom na njihov telegram str. pov. br. 30/7 od 2. decembra 1991.godine, izvje{tava da je u 1991. godini sa~injen prijedlog nove organiza-cijsko – formacijske strukture TO SRBiH i njenog daljeg smanjenja naispod 2 posto od broja stanovnika Republike. Za realizaciju ovog zadatkaR[TO je napravio uputstvo i dostavio ga okru`nim {tabovima TO. Tvorci prijedloga nove organizacijsko – formacijske strukture TO SRBiH i nje-nog svo|enja na 2 posto od broja stanovnika, rukovodili su se slijede}imobja{njenjima:

1. Ratni sastav TO SRBiH: da svaka DPZ (op}ina) u Republici for-mira ratni op}inski {tab, protivdiverzantsku jedinicu, pozadinsku bazu i

jedinicu veze DPZ.TO se po ovome zna~ajno smanjila i ukinuli su se svi {tabovi i jedi-

nice formirane u mjesnim zajednicama i dru{tvenim organizacijama, a broj manevarskih jedinica se smanjuje proporcionalno u odnosu na prostornu strukturu rasformiranjem tri partizanske brigade TO.

2. Mirnodopski sastav TO SRBiH: zadràti u prvoj varijanti postoje}u organizaciju u pet okru`nih i Gradskom {tabu TO Sarajevo, u drugojvarijanti tri okru`na {taba sa 178 zaposlenih, zadràti 14 komandi za ra

zvoj partizanskih brigada TO, sa ukupno 48 zaposlenih, i na kraju u op}i-nama zadràti op}inske {tabove u tri varijante sa ukupno 616 formacijskihmjesta.

Sa ovakvom organizacijsko-formacijskom strukturom TO, BiH jezatekla agresija. Stanje sa ovakvim promjenama bilo bi: ukupan broj {ta bova, jedinica i ustanova TO SRBiH bio bi umanjen 2.036 na 698 ili 66 posto manje, a broj vojnih obveznika sa 131.000 na 80.596 ili 61 postomanje u odnosu na formacijsko stanje 1. januara 1991. godine.

U odnosu na posljednji popis stanovnika u BiH, od 4.365.009, TOSR BiH bila je smanjena sa 3,2 na 1,8 posto u~e{}a stanovni{tva, vojnihobveznika u TO BiH.

Tako su dati rokovi za izvr{enje zadataka na organizacijsko-forma-cijskim promjenama, uz nare|enje da se sa pripremama i reorganizacijomTO otpo~ne 1. oktobra 1990., a zavr{i najkasnije do 1. jula 1994. godine,te da se brojno smanjenje TO BiH na oko 2 posto angaìranog stanovni{-tva DPZ izvr{i za period 1991.-1995. godine. Tokom 1991. godine dnevna

sigurnosna situacija u BiH, gledanje na pitanje rje{avanja krize regionalnog organiziranja Srba i Hrvata i nacionalnog izja{njavanja dovodi do da-

21








ljnih podjela, naru{avanja me|unacionalnih odnosa, intenzivnog naruàvanja i formiranja paravojnih jedinica, a prije svih naoruàvano je srpskoi crnogorsko stanovni{tvo od komadi i jedinica JNA. Novom organizacijom okru`ni i op}inski {tabovi se razvrstavaju u dvije niè varijante:

Okru`ni {tabovi TO su trebali biti formirani u dvije varijante: Prva je imala 380 pripadnika TO (Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Tuzla, Zeni-ca), a druga varijanta 279 pripadnika (Biha}, Doboj, Livno i Gradski {tabTO Sarajevo).

Op}inski {tabovi TO bili su razvrstani u tri varijante:Prva varijanta 95 pripadnika, druga varijanta 80, a tre}a 67 pripadni

ka.Odredi TO formirani su u tri varijante: prva varijanta 439 pripad-

nika, druga 343, a tre}a varijanta 112 pripadnika.U svim varijantama do{lo je do smanjenja, vode}i ra~una o naci

onalnoj strukturi regije, pa su najve}a izvr{ena u op}inama i okruzimagdje su ve}insko stanovni{tvo bili Bo{njaci i Hrvati. Va`no je istaknuti dazbog takvog odnosa nije do{lo do formiranja komandi odbrane gradova,koje su se morale dogoditi zbog agresije na Sloveniju i Hrvatsku od onihkoji su diktirali ovakav rasplet i naoruàvali samo Srbe i Crnogorce.

Zbog takve situacije, sasvim je bilo normalno da mi iz PL-a formi

ramo Komandu odbrane grada Mostara, {to je u svojoj su{tini i bio Samostalni bataljon, oformljen na tradicijama odbrane Mostara i BiH u Drugomsvjetskom ratu. To je bila prva antifa{isti~ka jedinica u Hercegovini i em- brion stvaranja Mostarske brigade i IV koprusa.

22







2.2. MOBILIZACIJA U HERCEGOVINI

2.2.1. PROPISI O MOBILIZACIJI PRILAGO\ENI VELIKOSRPSKIM PLANOVIMA

General{tab JNA je odavno, kao u slu~aju Kosova, manipulirao upo-trebom jedinica TO SRBiH. Po~etkom 1981. godine kada su bile demon-stracije Albanaca {irom Kosova, General{tab JNA je bez znanja Predsje-dni{tva RBiH, razmatrao upotrebu jedinica TO SRBiH protiv albanskihdemonstranata. Mogu}nost angaìranja TO SRBiH na Kosovu je bila utretmanu pune tajnosti. Sastanak u General{tabu, kada se raspravljalo o to

me, odràn je bez prisustva komadanta TO Kosova.Kasnije, u januaru 1982. godine iz General{taba JNA je u R[TO

BiH do{la naredba da se do marta pripreme tri brigade TO iz Sarajeva, Tu-zle i Zenice za prebacivanje na Kosovo.

Nakon Titove smrti, velikosrpska ekspanzija se usmjeravala u prav-cu preuzimanja kontrole nad JNA, kako bi se stavila u funkciju velikosrpskih planova.

Vojni vrh, odnosno generali Srbi i Crnogorci ignoriraju ulogu Pred-

sjedni{tva SFRJ kao vrhovne komande. Lazar Koli{evski, koji je u to vri jeme bio predsjednik Saveznog savjeta za za{titu ustavnog poretka, nije bio upoznat s namjerama vojnog vrha da upotrijebi TO SRBiH protiv Al- banaca na Kosovu. Na kraju, ipak, nije do{lo do borbene upotrebe TORBiH na Kosovu, ali je kao zamjena iz BiH na Kosovu angaìran zdruèni odred milicije.

JNA je u BiH od 1990. do 1992. godine izvr{ila mobilizaciju na prostorima gdje je ve}insko srpsko stanovni{tvo. Na prostorima centralne

i zapadne Hercegovine za jedinice JNA je nare|en i zaveden visok stepen borbene gotovosti.U vezi sa mobilizacijom tokom 1991. godine, treba ista}i da su na

dle`nosti Ministarstva za narodnu odbranu SRBiH u pore|enju sa drugimministarstvima bile mnogo slabije. Ministarstvo odbrane nije imalo nikakve samostalnosti za pitanja mobilizacije i upotrebe jedinica TO SRBiH.Isto se odnosilo i na Predsjedni{tvo, Skup{tinu i Vladu SRBiH, jer su ta-da bili vaè}i zakoni SFRJ, koji nisu uvaàvali dràvni karakter i suvere

nitet RBiH, {to je zna~ilo ignoriranje Ustava SRBiH. Drugim rije~ima, institucije SFRJ su u oblasti odbrane uzele sebi u nadle`nost i sve bitno {to

23








24

po Ustavu i zakonoma pripada u nadle`nost institucija RBiH. Osiguratiosnove narodne odbrane i njeno jedinstvo je bio zadatak Federacije.SSNO nije trebao da uzima u svoju nadle`nost sve poslove iz ove oblasti. Naprotiv, u Beogradu se za ovu oblast sve normiralo i usmjeravalo do naj-sitnijih detalja, pa ~ak i detalja organizaciono-tehni~ke prirode.

Krnje Predsjedni{tvo SFRJ i SSNO su poku{ali uzurpirati i nadle`nosti Republike Slovenije i Republike Hrvatske, ali su demokratske institucije tih republika suspendirale savezne propise.

U to vrijeme od {est republika u SFRJ, samo je Ustavom RepublikeSrbije utvr|eno da je predsjednik te republike vrhovni komandant oruànih snaga. Takve nadle`nosti nisu imali predsjednici ostalih republika uSFRJ.

Zakonodavstvom su maksimalno razvla{tene republike i op}ine u pogledu regrutiranja, upu}ivanja regruta na sluènje vojnog roka, raspore|ivanja u rezervni sastav i mobilizacije.

Na {tetu suvereniteta SRBiH u ovim oblastima se uspostavlja dominacija saveznih organa preko kojih se realiziraju velikosrpski agresivni in-teresi protiv SRBiH, a organima SRBiH oduzimaju nadle`nosti u poslovi-ma odbrane, mobilizacije, priprema i organizacije TO SRBiH. Tada dola-zi do ozbiljnih sukoba oko najprakti~nijih pitanja vojne evidencije, ~uva

nja kartoteteke, nadle`nosti pozivanja rezervista na mobilizaciju i sli~no.Mobilizacija rezervnog sastava koju je vr{ila JNA pokazuje da ona

vi{e nije jugoslavenska i(li) da je posljednja bolj{evi~ka institucija. Prvo,zbog toga {to je JNA mobilizaciju rezervnog sastava obavljala prekoneustavne i nezakonite tzv. SAO Krajina i {to se mobilizaciji dobrovoljnoodazivaju samo Srbi. Drugo, {to se mobilizacija u ratne svrhe vr{i mimoodluke Predsjedni{tva SFRJ. Na kraju, Milo{evi} nije morao izvr{itidràvni udar, kao {to ni Armija nije preuzela vlast u SFRJ, oni su to sve

bez pitanja preuzeli.Odbijanje Tuzlaka da ih mobili{u u JNA za odlazak na rati{te uHrvatsku jula 1991. godine vrlo brzo su iskoristili zvani~ni predstavnicivlasti u Republici Hrvatskoj. Ve} iste ve~eri novoimenovani ministar odbrane [ime \odan je ustvrdio da su se rezervisti Bo{njaci osje}aliHrvatima i da ne èle da pucaju u svoju bra}u u Slavoniji. Tuzlaci suodmah èstoko reagirali na ovu \odanovu propagandnu podvalu.







2.2.2. OTPORI BEOGRADU IZ BiH

Mobilizacija rezervnog sastava u jedinice JNA na teritoriji SRBiH,koja je izvr{ena 29. juna 1991. godine, nare|ena je iz Beograda. U prvojfazi mobilizirano je oko 16.000 rezervista, a 5. jula 1.500, i 7. jula jo{6.000 rezervista.

Predsjedni{tvo SRBiH na ~elu s predsjednikom Alijom Izetbegovi-}em je dovelo u sumnju legalnost ove mobilizacije, koja prema Zakonumoè imati za cilj samo provjeru mobilizacijske spremnosti i borbene gotovosti. Da je Predsjedni{tvo bilo u pravu, dokazuje ~injenica da JNAneuobi~ajeno, vi{e mjeseci vr{i takve provjere. Mobilizirani rezervisti suupotrijebljeni i borbeno angaìrani u Hrvatskoj. General{tab JNA je djelo-

vao protiv Ustava, jer mobilizaciju rezervnog sastava JNA u cilju borbeneupotrebe jedinica moè narediti samo Predsjedni{tvo SFRJ. Kad su politi~ke i dràvne institucije ukazale na takvo protivustavno pona{anje General{taba JNA, ~etni~ki eksponenti u vrhovima komandi korpusa i drugih jedinica JNA u SRBiH to su ocijenili kao napad na JNA, {to je karakteri-zirano kao najteà neprijateljska djelatnost. Prijetili su hap{enjima najvi{ih funkcionera Bo{njaka i Hrvata u SRBiH.

Ministarstvo odbrane s ministrom Dokom Jerkom, u odnosu na pro

tivustavne aktivnosti JNA, poduzimalo je mjere radi za{tite gra|anaSRBiH. Gra|ani Bosne i Hercegovine su izgubili povjerenje u JNA. Nisuse odazivali na pozive za regrutaciju, pozive za upu}ivanje na sluènjevojnog roka i na pozive za mobilizaciju i vojne vje`be. Pozivi za vojnevje`be su po zakonu trebali biti dostavljeni 30 dana prije, {to od JNA nije po{tovano, pa su gra|ani i razne institucije reagirale protiv takvog pona{anja JNA.

Ministarstvo odbrane je u vezi protivzakonitih pona{anja JNA poku-

{alo za{tititi i op}inske sekretarijate za narodnu odbranu, jer su bili izloèni raznim pritiscima i prijetnjama od strane oficira JNA i ekstremistaSDS na funkcijama predsjednika op}inskih skup{tina i izvr{nih odbora.

Na sjednici bh. parlamenta jula 1991., predsjednik Vlade BiH JurePelivan ukazao je na direktne i opasne kontakte Slobodana Milo{evi}a iRadovana Karadì}a. Milo{evi} je uputio specijalnu {ifrovanu poruku preko Mihalja Kertesa, ministra MUP-a Srbije, predsjedniku SDS-aKarad i}u. MUP SRBiH je uhvatio poruku. U njoj se kaè da je u Srbiji i

oru`je i ljudstvo spremno za rat u BiH i da Karadì} izvr{i mobilizaciju,ra~unaju}i i na oru`je iz “Zastave” i JNA...

25








2.2.3. SANKCIJE PREMA BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA

Preuzimanjem policijskih poslova JNA je pokazala sve svoje slabos-ti i namjere da ispunjava politi~ke ambicije Milo{evi}evog reìma i Karadì}evih ekstremista u SDS-u.

JNA je bila van kontrole, koju su nad njom trebale imati Ustavomodre|ene civilne institucije. Kadrovi u JNA su bili uglavnom Srbi. Kao ta-kva ona nije mogla predstavljati interese svih naroda i gra|ana u SFRJ, pogotovo zbog toga {to su na glavnim komandnim funkcijama bili najek stremniji kadrovi koji djeluju radi dostizanja velikosrpskih ambicija, posebno na {tetu Hrvatske i BiH.

U 1991. i 1992. godini na funkciji komandanta Vojnog okruga Mos-

tar bio je pukovnik Dèmal Sijer~i}. Okrug je pokrivao op}ine isto~ne,centralne i zapadne Hercegovine. Nadle`nost okruga, kao vojnoteritorijalnog organa, bila je da rje{ava prakti~na pitanja popune JNA regrutima, re-zervistima i materijalnim sredstvima koja podlijeù vojnim potrebama,kao {to su, naprimjer, vozila, gra|evinske ma{ine i sli~no.

U vezi rje{avanja spornih pitanja popune JNA pukovnik Dèmal Si- jer~i} je 1991. godine izjavio: “Moja komanda je obavezna da primijeni savezne propise po kojima su vojnoteritorijalni organi nadle`ni za obezbje|e-

nje vojne obaveze, vo|enje vojne evidencije vojnih obveznika, dono{enje planova regrutovanja i popune oruànih snaga, te za pitanja mobilizacije”.

Sijer~i} je u vezi s tim obja{njavao da je Vlada RBiH bila obaveznada u pitanjima u kojima je nadleàn mostarski vojni okrug, postupi po saveznim zakonima. Pukovnika Sijer~i}a treba razumjeti. On u to vrijemenije ni mogao ni{ta druk~ije re}i nego da podràva protivustavne radnjeGeneral{taba JNA.

Odnos gra|ana prema zahtjevima General{taba JNA se moè ilustri-

rati i sljede}om izjavom pukovnika Sijer~i}a: ”Plan regrutacije poslijeseptembra 1991. godine je u drasti~nom podba~aju. U septembru je regrutacija, ipak, bila zadovoljavaju}a, ali u novembru i decembru regruta nema prema planu kojeg je imala JNA. S mobilizacijama je sli~na stvar, iakonije bilo u planu nekih ve}ih mobilizacija, osim one aktuelne u isto~nojHercegovini, koja je, zapravo, samo obi~na obuka rezervnog sastavaJNA… Mi smo jo{ od ljeta obilazili op}ine, ne samo sekretarijate za narodnu odbranu, nego i predsjednike op}ina, upozoravaju}i ih da se ne mo

è tolerisati neupu}ivanje regruta i neodazivanje na mobilizaciju, {to uti~e na borbenu gotovost jedinica JNA”.

26







Krajem 1991. godine u Sekretarijat narodne odbrane Op}ine Mostar pomo}niku ministra za narodnu odbranu u Okrugu, predsjedniku SO, predsjedniku IO SO, stiglo je uputstvo ministra odbrane u Vladi SRBiHJerke Doke, pod brojem 01-540/91, od 24. augusta 1991. godine, da nadle`ni organi ispituju odluku Vlade RBiH, koja je 21. augusta preporu~i-la nadle`nom ministarstvu odbrane i vojnoteritorijalnim organima da }eim se onemogu}iti raspolaganje vojnom evidencijom i da je na snazi stavdràvnih organa RBiH, koji je dostavljen telefaksom br. 01-404/91 od 17. juna 1991. godine, putem veze Skalja. Vojna komanda odmah je reagiralatako {to je Vojnom sudu u Sarajevu dostavila prijave i zahtjeve za istraguzbog sklanjanja vojne dokumentacije.

Sekretari narodne odbrane op}ina, koji su bili lojalni Vladi SRBiH,

tada su izjavljivali: “Mi smo postupili po odluci Vlade RBiH i Ministar-stva za narodnu odbranu RBiH. Prema Zakonu o dràvnoj upravi, mi smomorali raditi po nalogu i odlukama Vlade RBiH, na{eg sekretarijata na ni-vou Republike, a ukoliko vojni organi smatraju da je odluka Vlade neza-konita, trebalo je da pitanje zakonitosti i ustavnosti pokrenu na Ustavnomsudu, a ne da nama {alju upozorenja, pozive i prijetnje”.

Me|utim, Nijaz Kahrimanovi} je, u ime Sekretarijata za narodnuodbranu Op}ine Mostar, izjavio suprotno op}em raspoloènju, pa je odbio

lojalnost Vladi SRBiH i izrazio lojalnost odlukama koje su dolazile odGeneral{taba JNA. Rekao je da }e dosljedno realizirati naredbu vojnihvlasti SFRJ oko preuzimanja kartoteke vojnih obveznika. Naime, po timodlukama trebalo je potpuno razvlastiti civilne organe op}ina nadle`ne za pitanja popune JNA, a umjesto njih da sve poslove, u tom pogledu, obavljaju vojni organi, komuniciraju}i direktno s gra|anima bez oslonca na ci-vilne vlasti. Radi toga im je bila potrebna vojna evidencija i kartoteka zavojne obveznike, {to se nalazilo u sekretarijatima za narodnu odbranu

op}ina. Ta dokumenta su htjeli uzeti iz op}ina i dati na kori{tenje koman-dama jedinica JNA i mostarskom vojnom okrugu.Aktivisti Patriotske lige su uspjeli za{tititi vojnu dokumentaciju koja

se nalazila u op}inskim sekretarijatima narodne odbrane, {to je bitno oteàlo rad komandi JNA i Vojnog okruga Mostar na pitanjima regrutacije imobilizacije. Mobilizaciju su poku{avali realizirati na osnovu nekih evidencija kojima su raspolagali, ali uz velike te{ko}e, pa su prijetili hap{enjem i krivi~nim progonom. Trebalo im je da Bo{njaci ginu na frontovima

u Hrvatskoj i da njih mobiliziraju. Po{to su nai{li na neposlu{nost gra|ana,koji nisu htjeli u rat protiv Hrvatske, prijetili su hap{enjem i zatvorima.

27








U tri poku{aja da izvr{e mobilizaciju Bo{njaka u regiji Mostara, niko im se nije odazvao na njihove pozive. Tako su vojne vlasti doìvjele potpuni neuspjeh. Najavljivali su da }e u mostarskoj kasarni “Konak” biti otvoren vojni sud za Hercegovinu i da }e po~eti njegov rad isto kao {to je ve} po~eo u Banjoj Luci, gdje su pokrenuti brojni sudski procesi protivBo{njaka.

Vojni tuìoci JNA u Sarajevu su izjavljivali za medije da }e krivceza sakrivanje vojne dokumentacije sudski procesuirati: “Rije~ je o krivi~nom djelu protivzakonitog osloba|anja od vojne slu`be. Po ~lanu 218.Krivi~nog zakona SFRJ za ova djela zaprije}ena je kazna od jedne do petgodina zatvora. Me|utim, kako je rije~ o neposrednoj ratnoj opasnosti uSFRJ, u slu~aju skrivanja vojne dokumentacije postoje uvjeti za primjenu

~lana 226. Krivi~nog zakona prema kome je zaprije}ena kazna zatvora odnajmanje tri godine”.

U mnogim bosanskohercegova~kim op}inama vojni organi vr{egrube pritiske na kadrove sekretarijata za narodnu odbranu op}ina. Uz pratnju naoruànih vojnika u op}inske prostorije su dolazili oficiri JNA.Pod prijetnjama su nare|ivali sekretarima op}inskih sekretarijata za narodnu odbranu da im predaju vojnu evidenciju i kartoteku vojnih obveznika.U nekim op}inama tada je dejlovao Forum èna – majki koje su se anga

ìrale i organizirale da sprije~e slanje njihovih sinova u JNA i na frontovena kojima se Milo{evi}ev reìm bori za veliku Srbiju.

Bilo je mnogo razloga za organizirano djelovanje svih pa i èna -majki zbog protivustavnog i protivzakonitog djelovanja General{taba i komandi JNA.

Prema nare|enju saveznog sekretara iz Beograda, vojnici koji su ve}odsluìli vojni rok morali su ostati u jedinicama do tri mjeseca kao lica urezervnom sastavu. Prijetili su im krivi~nim gonjenjem iz ~lana 205/3 Kri

vi~nog zakona SFRJ. Prema tom ~lanu “ko silom ili prijetnjom da }e neposredno upotrijebiti silu sprije~i vojno lice u vr{enju slu`bene du`nosti, kaznit }e se zatvorom do tri godine” i “u osobito te{kom slu~aju djela iz stava 1. ovog ~lana, po~inilac }e se kazniti od jedne do deset godina zatvora”.

Iako se u pozivima za su|enje nije navodilo u ~emu se konkretno sastoje krivi~na djela kojima se prijeti, bilo je jasno da se radilo o sljede}em:Kada je JNA proglasila djelomi~nu mobilizaciju jo{ u junu 1991. godine,da bi oja~ala svoje redove za rat u Hrvatskoj, Predsjedni{tvo RBiH i Vlada

RBiH su tu mobilizaciju proglasili nelegalnom i donijeli odluku da se vojni obveznici iz RBiH ne {alju na odsluènje vojnog roka izvan Bosne i Her

28







cegovine, te da se vojna dokumentacija iz op}ina ne moè predavati vojnim organima. U vezi s tim prakti~no su optuìvali ljude koji su izvr{avalizaklju~ke i naloge legalne i njima pretpostavljene vlasti u RBiH, jer nisudopustili da JNA preuzme vojnu dokumentaciju iz njihovih op}ina.

Ove mjere Predsjedni{ta i Vlade RBiH su bile u funkciji odbrane iHrvatske i BiH. Pristalice Tu|manovog reìma izbjegavaju priznati da sumjere Predsjedni{tva i Vlade RBiH bile u funkciji odbrane Hrvatske. Na- protiv, oni rado isti~u la`ne optu`be da Predsjedni{tvo i Vlada RBiH nisureagirali na opasnosti koje prijete od velikosrpske agresije.

Drugog decembra 1991. godine je po~elo su|enje mladi}ima Bo{njacima u Trebinju koji se nisu odazvali na poziv za mobilizaciju i upu}ivanjena front protiv Republike Hrvatske. Su|enje se odvijalo po grupama i u

strogoj konspiraciji, pred posebnim vojnim sudom formiranim u prostori jama zgrade Skup{tine op}ine Trebinje. Sudu je predsjedavalo vojno lice sa~inom potpukovnika, dok je tuìlac bio vojno lice sa ~inom kapetana. Prvojgrupi optuènih bo{nja~kih mladi}a (ne zna se ta~no broj) sudilo se 2. decembra. Drugoj grupi se sudilo 5. decembra, a tre}oj 7. decembra itd. Izricane su kazne od najmanje pet mjeseci zatvora i 2000 dinara. Pozivi za su|enje su uru~ivani samo tri dana prije su|enja, i to u petak, iza koga slijede neradni dani, pa je razumljivo da niko od njih nije mogao angaìrati

svog advokata. Tih decembarskih dana 1991. godine osu|eno je 161 lice bo{nja~ke nacionalnosti koje se nije odazvalo pozivu JNA. Oni su po{tovali jasne stavove Predsjedni{tva i Vlade SRBiH da se ne odazivaju armij-skim pozivima i da ne u~estvuju u bratoubila~kom ratu.

Zbog represije koju su vr{ile komande i sudovi JNA protestirale su brojne politi~ke partije, ali je sve bilo bez rezultata. Gra|ani su izvr{avalinaredbe svog Predsjedni{tva i svoje Vlade, ali je ipak JNA u slu~aju su|e-nja bo{nja~kim mladi}ima, koji se nisu odazvali pozivu za u~e{}e u ratu

protiv Republike Hrvatske, fakti~ki sudila i Predsjedni{tvu i Vladi RBiH,ta~nije vojna vlast sudila je civilnoj vlasti. Time, kao uostalom i na drugena~ine, prijetnjama i provokacijama, pucnjavom na dàmije i druge objekte Islamske zajednice, vojnim sudovima u Hercegovini, sumnjivim transportima oru`ja kojim su naoruàvali samo Srbe, JNA se pribliàvala ci-lju da zatvori i sudi predsjedniku SDA i predsjedniku Predsjedni{tvaSRBiH Aliji Izetbegovi}u.

Kadrovi JNA i SDS nisu prihvatali iskrene te`nje predsjednika Ize-

tbegovi}a da pomogne transformaciju JNA, shodno demokratskim standardima i procesima. Da je u RBiH postojalo iskreno raspoloènje gra|a

29








na da se JNA transformi{e u demokratski ambijent, pokazao je i velikiaplauz delegata na 1. kongresu SDA kada je predsjednik Izetbegovi} izre-kao stavove o tome da }e se zalagati za demokratsku tranziciju vojske uSFRJ.

O pozivanju predstavnika op}inskih vlasti na vojni sud i optu`bamazato {to su izvr{avali odluke Predsjedni{tva i Vlade RBiH, ~lan Predsje-dni{tva Ejup Gani} je izjavio: “Mi smo bili i ostajemo protiv rata u Hrvatskoj. Odluke armijskog vrha o mobilizaciji ocijenili smo nelegalnim. Ar-mija je napravila nekoliko krupnih gre{aka. Prije svih drugih, napu{tanjemdràvnih granica. Svi potezi Armije poslije te gre{ke donosili su pogre{nerezultate. Kao u matematici, ako se na po~etku postavi pogre{no premisa,dalja ra~unska operacija donijet }e pogre{an rezultat. O pozivanju predsta

vnika op}inskih vlasti u BiH na vojne sudove Predsjedni{tvo }e se ovihdana izjasniti. Ja mislim da takvim potezima Armija odmaè i nama i sebi samoj u Bosni i Hercegovini. Uostalom, ako nekog zbog stavova pre

ma mobilizaciji i vojnoj dokumentaci ji treba hapsiti, onda je to Predsjedni{tvo i Vlada Bosne i Hercegovine”.

30

Faksimil prepiske Ministarstva za

narodnu odbranu SRBiH, TO i civilnihvlasti Mostara

Odluka o priznavanju tzv. Republike Srpske Krajine. Original dokumenta ~uva se u Arhivu

Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv

~ovje~nosti i me|unarodnog prava u Sarajevu, Fond SDS, inv. br. 491/10







2.2.4. MAJKE U ZA[TITI SVOJIH SINOVA ODMOBILIZACIJE I REGRUTACIJE

Krajem avgusta 1991. godine u skoro svim op}inama RBiH formiran je “roditeljski pokret” za povratak vojnika, njihovu za{titu u vojsci te zaobustavu rata u Hrvatskoj. Roditeljski forum je 27. augusta 1991. godine or ganizirao demonstracije sa zahtjevima da politi~ari i generali vrate ku}amavojnike koji su odsluìli vojni rok i da vrate sve bosanske mladi}e angaìrane u borbenim akcijama JNA protiv Hrvatske. Hiljade majki iz BiH,Hrvatske, Slovenije i Makedonije probijale su se u Beograd kroz koridoreMilo{evi}eve vojske i policije da izraze svoje zahtjeve za vra}anje sinovaku}ama (30/31. august 1991.). Majke organizirane u “Pokret majki - bedem

ljubavi” u Mostaru, [irokom Brijegu, Neumu, Stocu, âpljini, Ljubu{kom,îtluku, Grudama, Posu{ju i Tomislav-Gradu su u povorkama, s upaljenimsvije}ama, ispred kasarni traìli povratak svojih sinova iz JNA.

JNA je 1. septembra 1991. poja~ala pritiske na op}inske Sekretari- jate za narodnu odbranu. Poslije Slovenije i Hrvatske, JNA je u RBiH pra-kti~no zavela vanredno stanje. Prije septembra 1991. godine JNA i ekstre-misti SDS su, ipak, u mnogim op}ina BiH uzeli vojnu evidenciju pod svo ju kontrolu, jer u mnogim op}inskim sekretarijatima narodne odbrane slu

`benici lojalni legalnim vlastima RBiH nisu uspjeli sakriti vojnu evidenciju i kartoteku, kao {to su to u~inili makedonski funkcioneri u Makedoniji. Mladi}i u Makedoniji nisu postali vojni taoci i zato~enici, angaìranina minskim poljima u Hrvatskoj. U svim op}inama u kojima su lideri SDSimali vlast, JNA je bez problema uzela vojnu evidenciju i kartoteku.

Na prostoru BiH, gdje Srbi ~ine jednu tre}inu stanovni{tva, JNA je primijenila druk~iji i perfidniji model agresije nego {to je bio model agresije na Sloveniju i Hrvatsku. JNA se u Sloveniji morala sukobiti s Terito-

rijalnom odbranom, u Hrvatskoj sa jedinicama Zbora narodne garde(ZNG-a) i MUP-a, dok je u RBiH JNA imala pred sobom goloruk narod,od koga je prethodno mobilizirala mlade i sposobne mu{karce i poslala ihna front u Hrvatsku, a naoruànje TO BiH oduzela i podijelila Srbima.

Nakon Titove smrti JNA je prepu{tena velikosrpskim nacistima.Ona je oduvijek vi{e ~uvala komunizam nego spoljne granice, {to se ilustrira mnogim ~injenicama, po~ev{i od one osnovne da je komunisti~ki sitem u Jugoslaviji imao samo unutarnje neprijatelje.

U svom uvodnom izlaganju na prvoj plenarnoj sjednici 1. kongresaSDA predsjednik Alija Izetbegovi} je, o~ito, duboko svjestan pomenutih

31








nevolja s JNA, izme|u ostalog rekao i sljede}e: “Mi smo proglasili demilitarizaciju BiH i to ostaje na{ ideal i daleki cilj. Ironija je trenutka mo`da{to je sada u BiH u toku potpuno suprotan proces. Bosna i Hercegovina jetrenutno par~e zemlje s vjerovatno najve}om koncentracijom vojske i vojne tehnike u Evropi. Problem o kojem je rije~ ne mislimo rje{avati konfrontacijom, niti je to mogu}e. To je proces koji }e potrajati. Armiji treba pomo}i da se transformira, a profesionalnim vojnicima i njihovim porodicama treba garantirati ste~ena prava - posao, penzije, stanove i drugo”. Utom dijelu govora, u kojem je pokazao razumijevanje prema pripadnicimaJNA, Izetbegovi} je svojim autoritetom èlio sa~uvati mir u BiH i sprije~iti da se JNA pretvori u fa{isti~ku silu koja }e ubijati ljude samo zbog to-ga {to nisu Srbi.

Mobilizacija i regrutacija u redove JNA je postala sadràj specijal-nog rata u Hercegovini kojeg vode KOS i dijelovi SDB odani Milo{evi}evom reìmu. U Mostaru i {irom Hercegovine te obavje{tajne institucijeimale su svoje mreè saradnika i raznih prate}ih slu`bi. Pasivnost nekihdijelova JNA, naprimjer pilota na Aerodromu Ortije{ kod Mostara, bila je povod da generali Torbica, Peri{i}, Strugar i ostali iz vojnog vrha izrazenestrpljenje, jer èle da sukobi s Bo{njacima, Hrvatima i institucijamaRBiH budu intenzivniji i drasti~niji. To se moè argumentirati jednim raz-

govorom koga su snimili obavje{tajci Centra slu`bi sigurnosti Mostar. Na-~elnik Zikrija \onko je sa svojim ljudima tehnikom “uhvatio” dijalogizme|u oficira sa Mostarskog aerodroma i komande ~etni~kog korpusa u Nevesinju. Oficiri s aerodroma su uporno tvrdili da se u Mostaru ni{ta nede{ava {to bi opravdalo angaìranje JNA. Na to su oficiri iz ~etni~kog kor pusa u Nevesinju ljutito odgovarali: “Pa, dajte, majku mu, inscenirajte ne{to. Ubijte par na{ih ako treba. Samo po~nite ve} jednom…” Mnogi Mostarci su bili uvjereni u autenti~nost ovog snimka.

Vrh JNA je poku{avao mobilizirati rezerviste u Mostaru, ne samo ra-di slanja na front protiv Hrvatske ve} i zbog potreba obezbje|enja Aerodro-ma. Na mobilizaciju u Mostaru redovno se odazivao svega jedan do dvaodsto pozvanih “obveznika”. HDZ Mostar je komandi JNA dala prijedlogda se izvr{i mobilizacija Mostaraca, i to po proporcijalnoj nacionalnoj strukturi, ali da mobilizirani budu angaìrani radi osiguranja Aerodroma.

Traìli su garancije da mobilizirani ne}e biti angaìrani nigdje vangrada Mostara.

Povodom ovog prijedloga HDZ-a, potpukovnik Ilija Kova~evi}, pomo}nik komandanta Uì~kog korpusa, ~ija je komanda smje{tena u Kifi

32







nom selu kod Nevesinja, odakle kontrolira cijelo podru~je Hercegovine i~estim provokacijama utjeruje strah u kosti Mostarcima, izjavio je za medije: “Ja taj zvani~an predlog nigdje nisam vidio, a ~lan sam uèg dijelaKomande. Dolaskom na prostor Hercegovine imali smo susrete s vi{e ljudi iz Mostara, koji su nas isto tako uvjeravali da bi oni mogli da obezbijede i Aerodrom i sve ostale vojne objekte u isto~noj Hercegovini. Ali, mismo objavili mobilizaciju i na nju se nije odazvalo vi{e od 2 do 3 postoljudi. Najve}i broj ljudi nije se odazvao zbog telegrama koji je ministar Jerko Doko uputio svim op}inskim {tabovima. Me|utim, gospodin Dokozaboravlja da postoji Uputstvo o mobilizaciji i bliè odredbe SSNO kojetretiraju to pitanje prema kojima je mobilizacija bila regulisana planski. To{to se nisu odazvali bio je i njegov uticaj, ali i uticaj Kluba intelektualaca

Mostara, kojeg ja izuzetno cijenim, jer poznajem neke ljude u tom klubu, pa znam da su u stanju da pozovu gra|ane Mostara na gra|ansku neposlu{nost i da ih gra|ani poslu{aju”.

Tada su jedinice Uì~kog korpusa bile raspore|ene na brdima u oko-lini grada. Zauzele su sve zna~ajnije strate{ke pozicije. Sve ~e{}e se govorilo da }e JNA napasti Mostar. Pominjani su i datumi koji se opasno pribli-àvaju. Sivomaslinasti tenkovi, transporteri, helikopteri i minobaca~i kre}use po Humu, Podvele`ju, Brkanovom brdu i poljima predgra|a Mostara.

Od septembra 1991. godine veliki broj mu{karaca Trebinja, Nevesi-nja, Bile}e, Gacka, Kalinovnika, Ljubinja, Stoca, sposobnog za vojsku do bili su poziv za ratnu mobilizaciju. Odredi{te - Mostar. Od po~etka oktobra }e JNA napadati dubrova~ko primorje i sam grad Dubrovnik. Rezer-viste }e motivirati mjese~na plata od dvadeset hiljada dinara i nada da }eim nakon zavr{etka rata pripasti Cavtat, Plat, Srebreno i Kupari u kojima}e, prema nezvani~nom obe}anju predsjednika Op}ine Trebinje, BoìdaraVu~urovi}a, stan dobiti svi rezervisti - besku}nici.

Forum roditelja “Svi za sve”, uporno je pisao protestne peticije, koje je upu}ivao JNA i organima vlasti u SFRJ i SRBiH. Roditelji traè da imse djeca vrate ku}ama, jer je dosta poginulih - ubijenih regruta u vrijemesluènja vojnog roka. Izdvajamo neka od imena upu}enih iz Odjela zaodbranu Mostar: Antonije (Pere) [imunovi}, poginuo 28.6.1991.; Nedàd(Alije) [ljivo, poginuo na relaciji Kupres - Knin; Elvir (Omera) Ga{tan, poginuo 30.8.1991., ubijen u Vukovaru; [a}ir (Dàfera) Kezo, poginuo12.12.1991. u Drni{u; Emir (Zahida) Pavica, vodi se kao nestao; Faruk

(Vejsila) Begi}, vodi se kao nestao...

33








2.2.5. UPUTE PROTIV MOBILIZACIJE I REGRUTACIJE U JNA

Stranka demokratske akcije je, u dokumentu pod brojem 1443 od 9.augusta 1991. godine, svojim kadrovima na terenu Republike BiH dalauputstva u vezi s mobilizacijom u redove JNA. Uputstva su uslijedila zbog brojnih nesporazuma kojih je bilo izme|u komandi JNA i civilnih organauprave u op}inama, zaduènih za poslove vojne obaveze i popune JNA,TO, CZ i MUP-a. Uputstvom je potencirano da su “poslovi vojne obave-ze i mobilizacije (evidencija vojnih obveznika, regrutiranje, upu}ivanje naslu`nje vojnog roka, raspore|ivanje u rezervni sastav) u isklju~ivoj nadle`nosti op}inskih sekretarijata za narodnu odbranu”.

Dato je upozorenje da je Predsjedni{tvo BiH svojom odlukom od 7.augusta 1991. godine reguliralo da se “regruti iz BiH upu}uju u JNA sa-mo na teritoriji Republika BiH i Makedonije”.

Uputstvom se zahtijevalo da se ta odluka Predsjedni{tva dosljedno provodi “bez obzira na to {to }e vojni organi vr{iti pritisak na op}inske se-kretarijate za narodnu odbranu da rade suprotno”. Podvla~enjem dijela tek sta u uputstvu navedeno je:”U provo|enju ove i drugih odluka Predsjedni{tva treba postupati odlu~no i bez ikakvih dilema”. Istaknuto je da poziv za

mobilizaciju “moè poslati op}inski sekretarijat za narodnu odbranu. Po{to pojedine komande JNA popunjavaju ovaj poziv i uru~uju obveznicima, treba obavijestiti vojne obveznike da takve pozive ne moraju primiti.., jer vojne komande nemaju pravo izravno pozivati vojne obveznike”. Ukazano jeda se pozivanje vojnih obveznika mora izvr{iti tako da im pozivi budu uru~eni 30 dana prije po~etka vojne aktivnosti na koju se pozivaju i, ako pozivi nisu dostavljeni na vrijeme, ne treba ih uop}e ni primati. Ovim uputstvom je ukazano na neophodnost priprema za prijem naoruànja i vojne

opreme koje je ranije oduzeto od TO i dato na ~uvanje u skladi{ta JNA.2

Komande JNA i komande vojnih okruga bile su uporne u zahtijevi-ma da njima civilni organi uprave za poslove odbrane u op}inama predaju kartoteku za vojne obveznike. Cilj im je bio da angaìranje vojnih obveznika stave pod svoju kontrolu, kao {to su ranije stavili pod svoju kontrolu naoruànje i opremu od jedinica TO RBiH.

34

2 Pod naslovom “Obavijest o regrutaciji, mobilizaciji i vojnim vje`bama”, uputstvo je poslano na adrese svih Izvr{nih odbora SDA u obliku akta pod brojem 1443 od

9.8.1991.godine.U potpisu akta je sekretar Hasan êngi}.







Kao odgovor na pritiske ministar odbrane Jerko Doko je, dakle, 23.augusta 1991. godine posebnim aktom, pod brojem 01-540/91, dao instrukcije op}inskim sekretarijatima za narodnu odbranu, predsjednicimaskup{tina i izvr{nih odbora op}ina, da u poslovima vojne obaveze i mobilizacije rade “na dosada{nji na~in, kao {to je to i u drugim republikama” utada{njoj SFRJ, prema aktu broj 01-404/9 od 17. juna 1991. godine. Nakraju akta se isti~e da “niko ne moè vr{iti uvid u vojnu evidenciju niti pregovarati o na~inu preno{enja te evidencije van prostorija op}inskih sekretarijata za narodnu odbaranu. Ukoliko bude takvih poku{aja... trebaobavijestiti o tome ovo ministarstvo”.

Sudbinu mobilizacije i regrutacije svi narodi i narodnosti biv{eSFRJ nisu doìvljavali isto. U Crnoj Gori najbolji odziv rezervnog sasta

va je bio u Pljevljima, a najslabiji u biv{oj crnogorskoj prijestonici Cetinju. Crnogorski ratnici krenuli su da piju kafu na Stradunu u Dubrovnikui Starom mostu u Mostaru 17. septembra 1991. godine, radi odbrane Jugoslavije.

Me|utim, grupa od 28. rezervista Bo{njaka je odbila da krene sasvojim drugovima “u odbranu svete crnogorske zemlje” i Jugoslavije.Zbog tog ~ina istra`ni sudija Vojnog suda u Skoplju, pod brojem KI194/91 od 24. septembra 1991. godine, podnio je krivi~nu prijavu protiv

ovih 28 okrivljenih desetara i vojnika u rezervi iz VP 2897 iz Pljevalja,zvog krivi~nog djela protivljenja svojim pretpostavljenim.

U to vrijeme zamjenik komandanta II operativne grupe za Hercegovinu je bio generalmajor Radomir Damjanovi}, na~elnik [taba Uì~kogkorpusa Du{an Lon~ar, zatim komandant Uì~kog korpusa Milan Torbica.Ve} tih septembarskih dana 28 rezervista iz Sandàka je prepoznalo agre-siju JNA na Hrvatsku i BiH.

Oni su se uredno odazvali pozivu JNA i sa vi{e hiljada rezervista iz

Pljevalja na ratni raspored krenuli po naredbama starje{ina na vojnu vje`bu i uz usmeno obe}anje da ni jedan metar ne}e napustiti teritoriju CrneGore. Ali, ve} u jutarnjim satima, kad je kolona rezervista stigla u Nik{i},donosi se naredba iz komande JNA o pokretu i dislociranju rezervnog sas-tava van Crne Gore.

Pokret i angaìranje jedinica JNA iz Crne Gore van mati~ne republi-ke bio je jedan od prvih razloga nezadovoljstva i odbijanja naredbi. Timmladim ljudima iz Pljevalja smetalo je stalno pokazivanje ~etni~kih sim

bola, lizanje noèva, pjevanje ~etni~kih pjesama, te alkoholiziranost i razuzdanost rezervista. Tih 28 Bo{njaka Pljevljaka su: desetari Salko Poli-

35








mac, Fevzo Krije{torac, Senadûturi} i Hajrudin Bakija, te vojnici: Rasim [abanovi}, Aziz Stu- par - Aska, Safet Handa – Baka,Selim Deli}, Enver Alihodì}, Er-min Prlja~a, Elvedin Harbi}, Mir sad ûturi}, Sabit Husovi}, Esad\ak, [ukrija Lukovac, MuharemKazaz, Izet Gelji}, Kemal Mahmutovi}, Kemal Hodì}, Jasmin\ur|evi}, Zi}rija Im{irovi}, Murat Ko{uta, Nazim Kadi}, Sabrija

ûturi}, Mirsad Dìnovi}, SenadDeli} i Izet Nahodovi}.

36

Obavijest o regrutaciji, mobilizaciji i vojnimvje`bama SDA odborima BiH od strane sekre-

tara Centrale SDA BiH Hasana êngi}a

Vratite nedu`nu djecu... Sa protesta roditelja.

Rje{enje Vojnog suda u Skoplju oneposlu{nosti odlaska Bo{njaka u rat na

prostore Hrvatske i BiH







2.3. MOBILIZACIJA SRBA U BOSANSKOJKRAJINI

U Bosanskoj krajini je 25. septembra 1991. godine izvr{ena mobilizacija u ratne jedinice JNA. Komandant tada{njeg 5. korpusa JNA general Nikola Uzelac, koji je rukovodio i tom mobilizacijom, o njoj nije obavijestio civilne organe vlasti RBiH ni R[TO. General Uzelac je tada je o mobi-lizaciji rekao:”Cilj moje korpusne operacije bi}e dosezanje granica onih teritorija koje èle ostati u Jugoslaviji”, a bilo je potpuo jasno da je u pitanjuzami{ljena granica velike Srbije na liniji Karlobag – Karlovac – Virovitica.General Uzelac je, nakon ovog progla{enja mobilizacije u Bosanskoj kra jini, tvrdio: “Svaki dogovor o prekidu vatre vrhovni{tvo Hrvatske je koris

tilo samo za ja~anje pozicija svojih oruànih snaga. Zbog toga JNA ne}eoklijevati da upotrijebi sva svoja raspoloìva sredstva protiv onih koji zagovaraju mir, a uporno ratuju, ne biraju}i sredstva da ostvare svoje fa{isti-~ke ciljeve... Pobjedu }emo sigurno izvojevati ili nas ne}e biti”.

General Uzelac je nagla{avao kako su najve}i otpor mobilizaciji pruàli Muslimani i Hrvati, te da...”trenutno nemamo vremena da jurimo sve te dezertere da se s njima bak}emo. I sada te izdajnike ne jurimo. Ali, mi o njimaimamo svu dokumentaciju i oni ne}e izbje}i zasluène kazne... Ja ne}u dozvo

liti da na ovim prostorima postoje nikakve ~etni~ke formacije i protiv njih bise, kada bi postojale, borio isto kao i protiv usta{kih formacija”...

Ova izjava generala Uzelca je po mnogo ~emu interesantna, ali sesti~e utisak da je, ipak, najinteresantnija zbog tvrdnje da ne postoje ~etni~ke formacije, upravo kada pod komandom Milo{evi}evog reìma nije bilo nikakvih druk~ijih formacija, osim ~etni~kih.

Uostalom, prili~no je jasan i motiv da se govori o dezerterima u istoj re~enici sa ~etni~kim formacijama.

Krajem 1991. godine stanje u RBiH je bilo kriti~no. Skup{tina srpskog naroda u BiH, na sjednici odrànoj 21. novembra 1991., donosi odluku o priznavanju tzv. Republike Srpske Krajine, kao federalne jedinice Ju-goslavije, a u potpisu je bio predsjednik tzv. Skup{tine srpskog naroda uBiH Mom~ilo Kraji{nik. Bilo je sve jasnije da patriotske snage RBiH ne}e mo}i izbje}i rat. Pod ~etni~kim parolama i srpskim zastavama nastavljena je mobilizacija Srba u JNA. Tako je 25. decembra 1991. godine srp-ski narod od strane SDS i JNA pozvan na op}u mobilizaciju. Otpo~elo je

formiranje srpskih dobrovolja~kih jedinica, {to je bila forma za borbeno iratnohu{ka~ko organiziranje ~etnika.

37








38

Odluka o verifikaciji progla{enih tzv. SAO u BiH.

Original dokumenta ~uva se u Arhivu Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv ~ovje~nosti i me|unarodnog prava u Sarajevu, Fond SDS, inv. br. 491/5

Naredba SDS BiH o formiranju oruànih snaga SDS-a.Original dokumenta ~uva se u Arhivu Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv ~ovje~nosti i

me|unarodnog prava u Sarajevu, Fond SDS, inv. br. 400-0







Srbi svoju agresijuna BiH ~ine stvaranjemsvojih srpskih autonomnih oblasti ili SAO podru~ja i to sljede}im redoslijedom: SAO BosanskaKrajina formirana 25. jula 1991. godine, SAOHercegovina formirana12. septembra 1991. godine, SAO Romanijaformirana 18. septembra

1991. godine, SAO Sjeveroisto~na Bosna 19.septembra 1991. godine. Nakon toga 19. septem bra u isto~nu Hercegovinu i Mostar dolazeSCG rezervisti i JNA da bi od 2. do 6. oktobra

JNA napala i spalilahrvatsko selo Ravno uop}ini Trebinje, SRBiH.Tim ~inom zvani~no po~inje srpsko-crnogorska agresija na BiH

39

Saop}enje za javnost SDA Banja Luka objavljeno u Muslimanskom glasu 21. juna 1991. godine








40







3. TEROR, PRIJETNJE, DEMONSTRACIJA SILE, PROPAGANDA...

3.1. ÊTNI^KE BARIKADE

Na prostorima biv{e Jugoslavije barikade na komunikacijama su bile metod djelovanja ~etnika u takozvanoj “balvan revoluciji”. Barikade su~etnici naj~e{}e postavljali obaranjem drve}a na puteve da se onemogu}isaobra}aj. Tako postavljene barikade zaposijedale su grupe ~etnika. Bari-kade su pravile velike poreme}aje u ìvotu gra|ana, ne samo lokalno ve}i u ~itavim regijama.

U po~etku, ~etnici su barikade postavljali u Hrvatskoj, posebno na prostorima Knina, Like, Banije i Korduna. Kada je 1991. godine eskalirala kriza i na prostorima RBiH, iskustva u postavljanju barikada primjenjivali su i ~etnici u RBiH. êtnici – aktivisti SDS-a i SPO-a, u saradnji s jedinicama JNA i paravojnim formacijama koje su dolazile iz Srbije i CrneGore (ni{ki specijalci), na ovim barikadama stavljali su crne “~arape” naglavu kako im se ne bi vidjelo lice. Tako maskirani i naoruàni zastra{iva-li su narod.

Na dan referenduma za nezavisnost RBiH, (29.2./1.3.1992. godine)oni su tako maskirani na mnogim mjestima spre~avali izlazak gra|ana naglasa~ka mjesta.

Na prostorima RBiH, policija MUP-a RBiH je imala veliku ulogu uspre~avanju postavljanja barikada. Tada{nji ministar unutarnjih poslovaAlija Delimustafi} je imao najbolje mogu}nosti da u saradnji s liderimaJNA i SDS-a uti~e kako bi se na miran na~in uklonile ve} postavljene ba-rikade ili sprije~ilo njihovo postavljanje. Ministar Delimustafi} i njegov

pomo}nik Mirsad Srebrenikovi} su mogli kontaktirati s komandantom2.VO generalom Milutinom Kukanjcem i s mnogim kadrovima SDS-a uMUP-u i drugim institucijama. Imali su i materijalne mogu}nosti da podmi}ivanjem njihovih kadrova ostvare ono {to su èljeli.

Ministar Delimustafi}, njegov pomo}nik Srebrenikovi} i njihovi saradnici mogli su dolaziti do zna~ajnih podataka o rasporedu, aktivnostimai planovima jedinica JNA. Za na{e odbrambene aktivnosti, podaci u vezis tim su imali naro~it zna~aj.

Jedan od na~ina da se prevladaju problemi izazvani postavljanjem barikada bila je i inicijativa da se na va`nim mjestima postave mje{ovite

41








patrole sastavljene od policije MUP-a RBiH i policije JNA. Ministar Delimustafi} je od Predsjedni{tva RBiH bio zaduèn za uspostavu mje{ovitih patrola koordinira s komandama JNA. Nakon {to su uspostavljene mje{ovite “Delimustafi} – Kukanjac patrole” omogu}eno je da vozila ulaze,izlaze iz RBiH kao i da se kre}u unutar BiH.

Delimustafi} je iskoristio takve mogu}nosti da velike koli~ine robauveze za svoju firmu, tako da su se kamioni s oznakama “Cenexa” tada~e{}e mogli vidjeti na putevima. Rezerve roba u Delimustafi}evoj firmi su bile dragocjene nakon {to je izvr{ena potpuna blokada BiH, posebno Sarajeva.

42

Ministarstvo za NO BiH traì od Sekretarijata za NO da se vojnici koji su

napustili vojne jedinice vrate u JNA

Oklopnjaci u misiji pripreme za rat

Gra|ani traè mir







3.2. JNA DEMONSTRIRA SILU – POLOG 7. MAJ1991. GODINE

Radovan Karadì} je 23. marta na Palama pokazao svoje prave nakane: »Srpski narod ne}e dozvoliti postojanje nezavisne dràve BiH ni petminuta, koliko bi trebalo suverenima BiH da odvoje srpski narod od matice srpske«.

[ta je to matica srpska i ko spada u tu maticu srpsku? Da li oni ko ji su 9. marta izveli tenkove na ulice Beograda i pucali po demonstrantima, me|u kojima je bilo najvi{e studenata, ili ti na koje se pucalo?

Kritike upu}ene njemu su beskorisne, jer je i on jedan dio velikesrpske ma{inerije, a to je dokazano jo{ jednom njegovom izjavom, ovaj

put u podgori~koj (tada titogradskoj) »Pobjedi«, gdje je ovlastio Milo{evi}a da zastupa interese srpskog naroda u BiH. Lider velike politi~kestranke SDS BiH je, ina~e, doseljenik iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu.

U svojim izjavama Karadì} je kao bijesan pas kidisao na BiH iBo{njake muslimane. Usvajanje vi{epartijskog sistema u BiH, aprila1991. godine, najvi{e je koristilo srpskom narodu, rekao je tada Karadì}novinarima lista »Ve~ernje novosti« iz Beograda.

U poduga~kom razgovoru {to ga je imao predsjednik SDS BiH Radovan Karadì} sa novinarima i urednicima beogradskih »Ve~ernjih no-vosti« bilo je i vrlo opasnih opaski na ra~un BiH i muslimanskog naroda.Vo`d bosanskih Srba je tada zaprijetio: »U|u li Muslimani ponovo u ko-aliciju protiv Srba, pro}i }e onako kako su ve} jednom pro{li«. Ove otvorene prijetnje muslimanskom narodu Karadì} je i konkretizirao izjavomda }e “ako bude krvi, granice biti tamo gdje ih odredi ja~i”. Dodao je da}e oni »regionalizaciju dosledno sprovesti, ostala BiH u Jugoslaviji ili

ne«, ponovo diskreditiraju}i predsjednika Predsjedni{tva BiH Izetbegovi}a, koji, po njegovom mi{ljenju, ne moè u~estvovati u pregovorima oko budu}nosti jugoslovenske zajednice, jer “tako misle Srbi u BiH”.

Ponovio je i podvalu o stvaranju islamske republike u BiH rije~ima:»Jasno je to i iz knjige Alije Izetbegovi}a, koje se nije odrekao. O tomesvjedo~i i pona{anje nekih »bosanskih mangupa« u pojedinim listovima.O~ito je da su oni brifovani u centrima politi~ke mo}i«.

Knjiga predsjednika Izetbegovi}a govorila je o stanju muslimana

svijeta, a ne u Bosni i Hercegovini. Karadì} je to znao, ali su mu trebalelaì.

43








U ovom razgovoru, Karadì} se nije libio ni da otvoreno podu~iHDZ-ove predstavnike za pripojenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj, kaoi da oni podrè srpsko otcjepljenje »po planu i programu«. On »ne vjeru je ni u mogu}nost strane intervencije«, po{to, kako re~e, »Srbi znaju da setuku uporno i dugo, a imamo i JNA koja se mora oslanjati na jugosloven-sku koncepciju«.

I onda smo obavije{teni da je tre}eg maja 1991. godine, u predve~ernjim satima u Bile}u iz pravca Gacka stigao pun kamion naoruànihljudi koji su bili odjeveni u ~etni~ke uniforme. U Bile}i su zano}ili, da bisutradan isti do{ljaci hu{kali srpsko stanovni{tvo i pozivali ga da se uputi prema âpljini, kako bi oru`jem pomogli svojim sunarodnicima, koji sunavodno ugroèni od »usta{oidne« vlasti. To je utjecalo da se poduzmu

sve neophodne mjere kako se ne bi desilo ne{to nepredvi|eno.Dràvna bezbjednost se ne ogla{ava, a samo SDA putem ~lanstva

vr{i animiranje svih gra|ana, posebno Bo{njaka muslimana u Mostaru,âpljini i Stocu pripremaju}i ih na mogu}a iznena|enja.

Oformljeni su krizni {tabovi koji su imali zadatak da ljude obavje{tavaju o situaciji na terenu. U Kriznom {tabu Mostara bili su: Petar Zelenika, Marin i Jadran Topi}, Zdravko Bo{njak, dr. Miljenko Lugonja,Luka Petrovi}, Tihomir Mi{i}, Ismet i Kerim Hadìosmanovi}, Senad

Milavi}, Emir Konjo, Nail Noì} Pinca i Zijo Demirovi} [osi.Komentiraju}i pona{anje SDS-a u isto~noj Hercegovini, koji ne

mari ba{ puno za mi{ljenje drugih naroda koji tu ìve, Ismet Hadìosmanovi} kaè: »Gospodi koja koriste ve}inu za formiranje Zajednice op}ina “stara Hercegovina”, skre}emo pa`nju da i oni u Mostaru kao regionalnom sredi{tu imaju rodbinu koja ovdje, premda i u manjini, uìva sve blagodeti demokratije i suìvota. Neka malo misle i na njih. Napominjem, to je uvjet za suìvot«.

O istoj te{koj situaciji u Stocu, gdje se preduzimaju neke akcije, Mehmed Dizdar, lokalni funkcioner SDA, kaè: »Stolac nije bio ugroèn odstrane Srba, niti od strane SDS, nego je postojala realna opasnost da budeugroèn od strane militantnih grupa i mi smo ovom akcijom pruìli za{titu svim stanovnicima Stoca, bez obzira na nacionalnost«.

SSNO i Predsjedni{tvo SFRJ tih mjeseci nije mirovalo. Na redovnojsjednici, savezni sekretar za narodnu odbranu Jugoslavije je, 5. maja 1991.godine, naredio »tihi vojni udar« borbenu gotovost jedinica Jugosloven

ske narodne armije, te pripremu mobilizacije dijela jedinica po pravilima borbene upotrebe u slu~aju napada na pripadnike jedinica i objekata JNA.

44







U obra}anju vojnog vrha se kaè da se krivci za smrt i ranjavanjevojnika moraju predati nadle`nim vojnim organima krivi~nog gonjenja. Unaredbi su, izme|u ostalih, u~estvovali predsjednik savezne vlade AnteMarkovi}, savezni sekretar za unutarnje poslove Petar Gra~anin, na~elnik General{taba oruànih snaga SFRJ generalpukovnik Blagoje Adì}.

Od 25. aprila do 2. maja u Hrvatskoj su hrvatsko-srpski sukobieskalirali nezapam}enim masakrima, uglavnom, civila. JNA je iza{lana ulice Knina, Vinkovaca, Vukovara, Pakraca, Osijeka, Zadra, [ibe-nika, Splita...

Zlosutne najave da }e se rat prenijeti na tlo BiH su jo{ tada bile izvjesne.

U Mostaru, Regionalni odbor SDA za Hercegovinu povodom po-

gor{anja bezbjednosno-politi~ke situacije u Hercegovini odrào je 4. ma ja 1991. godine vanredni sastanak. Tom prilikom je nagla{eno da su usvim odborima SDA i HDZ formirani krizni {tabovi koji sara|uju s MUP-om RBiH. Srpskom narodu je upu}en poziv da omogu}i miran ìvot nesrpskog stanovni{tva Hercegovine, posebno u op}inama u kojima Srbi ~ine ve}insko stanovni{tvo, a zatraèno je od institucija RBiH da regruti sluè vojni rok u mati~noj republici.

[estog maja 1991. godine, kao gost TV Sarajeva u okviru emisije

»Umije}e ìvljenja«, sa »Otvorene scene na Obali« pozvan je ~etni~kivojvoda Vojislav [e{elj. Muslimanski omladinski savez BiH je taj danorganizirao demonstracije sa 10.000 Sarajlija, u znak protesta protivnastupa [e{elja. Na platou Narodnog pozori{ta protestirali su gra|ani,uz podr{ku sarajevskih taksista, rudara, uz predstavnike politi~kih stranaka, te ugledne kulturne i javne radnike. Sve je bilo protiv ~etni{tva.U isto vrijeme pred RTV BiH su protestirali brojni gra|ani uz SDA zas-tave, Titovu sliku i jugoslovensku zastavu. Govornici su o{tro izraàva-

li svoje nezadovoljstvo {to se Televizija uop}e odlu~ila pred svoje gle-daoce dovesti otvorenog neprijatelja BiH i zajedni~kog ivota. Osnovna poruka svih prisutnih na oba skupa je bila: »Sarajevo i BiH su otvoreniza bratski orijentirane ljude, za sve one koji BiH èle kao suvremenudràvu s mirom me|u njenim gra|anima i narodima, ali ne èli ~etnikei ~etni~ke vojvode, koji u BiH i njene gradove unose nemire, sukobe i~etni~ku ideologiju. Koriste}i stanje u glavnom gradu BiH, JNA seodlu~ila da demonstrira vojnu snagu zapadnim Hercegovcima upu}iva

njem tenkovske kolone putnim pravcem Mostar - [iroki Brijeg - Posu{je - Duvno - Kupres.

45








Vrh JNA se i tada prevario u procjeni kao i u Sloveniji i Hrvatskoj.Sedmog maja 1991. godine, glavnina oklopnomehaniziranih jedini

ca 10. motorizirane brigade JNA, otpo~ela je pokret od mirnodopske lokacije u Mostaru – Sjeverni logor, preko Balinovca i [irokog Brijega, s ci-ljem da se rasporedi u {irem podru~ju Kupre{ke visoravni.

Ova aktivnost se odvijala po strate{kom planu mobiliziranja i pregrupiranja udarnih jedinica JNA za oruànu agresiju na Republiku Hrvat-sku, a kasnije i na RBiH.

Pokret ove brigade je bio u funkciji za{tite ~etni~ke paravojske nateritoriji Hrvatske, posebno u regiji Knin-Zadar-Split, kao i na jugu Bo-sanske krajine od Bugojna, Jajca, Klju~a i Bosanskog Petrovca. Logoru ju}i i izvode}i obuku na Kupre{koj visoravni ova brigada je mogla lahko

ispoljiti svoja borbena djelovanja u svakom od pravaca, gdje je to trebalo~etni~kim paravojnim jedinicama koje su tada harale po BiH i Hrvatskoj.

Dakle, pokret brigade je najvjerovatnije bio u funkciji mjera za{titekoje je Milo{evi} poduzimao prema sporazumu koga je samo mjesec i poranije sklopio u Kara|or|evu s Tu|manom. Naime, po{to Milo{evi} i Tu-|man nisu vjerovali jedan drugom, mogu}e je da se ovaj prvi èlio osigrati rasporedom ove brigade upravo na navedenoj lokaciji.

Jedna od mogu}ih varijanti je dogovor Milo{evi}a i Tu|mana da po-

kretom ove brigade izazovu aferu s ciljem da se »ra{~isti« s pona{anjemBo{njaka – da li }e se Bo{njaci u toj konkretnoj situaciji staviti na stranuHrvata ili na stranu JNA i Milo{evi}a, odnosno da se Bo{njaci isprovoci-raju na postupke koji bi Milo{evi}u posluìli kao opravdanje za {ire vojne mjere na cijeloj teritoriji RBiH. Tada – 7. maja 1991. godine, kada jeizvr{en pokret tenkovsko mehanizirane brigade iz Mostara prema Kupresu, bio sam sa novinarom HINA-e Tomi}em i Ismetom Hadìosmanovi-}em u zgradi Projektanta. Odatle smo oti{li u Radi}evu ulicu kod \a~kog

doma. Javnost u BiH i {irom biv{e SFRJ bila je navikla na razne ekscesnesituacije u kojima su na jednoj strani bili biv{a JNA i ~etni~ke paravojneformacije, a na drugoj hrvatski ili bo{nja~ki narod.

Raniji incidenti u Kninu, Plitvicama, Slavoniji, Splitu, takozvano»doga|anje naroda« u ~etni~koj »balvan« ili »jogurt« revoluciji, ~etni~kaikonografija na brojnim mitinizima i druge aktivnosti u kojima se nisu {tedjele rije~i prijetnje Bo{njacima, Hrvatima, Slovencima, Albancima, Ma-|arima i ostalima koji su smetali ostvarivanju velikosrpskih planova, za

tim no}ne straè, pucnjave i eksplozije, bile su svakodnevne pojave o ko jima su mediji javljali konkretno i argumentirano.

46







Narod Hercegovine je stao ispred tenkova kada su ~elom kolone do{li u selo Polog blizu [irokog Brijega. U Pologu je kolona zaustavljena.Postavljene su barikade na svim lokalnim putevima.

Posebno su jake barikade bile na Balinovcu, Cimu, Ili}ima.Tada su se osjetile te`nje i Tu|manovog i Milo{evi}evog reìma da

uz Srbe i Hrvate, kao navodno sukobljene strane, budu svrstani Bo{njaci.Kaèm navodno, jer je osnovni cilj dvojca bio razgrani~enje izmije{anihnaroda, a to je moglo samo sukobom, te preno{enje rata u BiH, za {to jetrebalo jo{ vi{e sukoba i jo{ vi{e krvi.

Nova politi~ka partija Pokret za Jugoslaviju, kao ostatak raspadnutogSaveza komunista Jugoslavije, ~ije je formiranje podmetnuto od strane Milo{evi}evog reìma, djeluje s ciljem da odrì podr{ku naroda prema JNA,

da opravdava teroristi~ke akcije te vojne sile, koja je ve} postala samo srpska, i da se tako osiguraju ve}i uspjesi u velikosrpskim ambicijama.

Lideri Pokreta za Jugoslaviju su osjetili trenutak da izlazak tenkovsko - mehaniziranih jedinica na Kupre{ku visoravan, iskoriste za svoje ciljeve kao i stanovnici srpskih sela Kupresa.

Autobusima »Autoprevoza« Mostar, organizirali su odlazak svojihaktivista na lokaciju gdje je iza{la ta jedinica i uz televizijske kamere razgovarali sa oficirima i vojnicima.

Montirali su video materijal kako je njima odgovaralo. Interesantnoda su snimili najvi{e razgovora sa vojnicima bo{nja~ke nacionalnosti. Vi-deo kasete su dijelili po muslimanskim selima.

Cilj je bio jasan: utjecati na politi~ko raspoloènje bo{nja~kog stanovni{tva i osigurati da taj narod ne opstruira regrutaciju i mobilizaciju uredove JNA, {to je za Milo{evi}ev reìm bilo od naro~itog zna~aja, s obzirom na ratne planove prema dijelu Hrvatske.

U tim planovima Bo{njaci su trebali biti u prvim borbenim redovima.

Tako bi se ìvotima nas Bo{njaka »platili« rezultati okupacije Hrvatske, au{tedjeli ìvoti Srba u borbi za veliku Srbiju. Bio je to monstruozni plan.Bo{njaci bi bili trajno kompromitirani u o~ima svih ljudi, posebno

svojih kom{ija. Samo to planirati s Bo{njacima bilo je nevjerovatno poniàvaju}e. Demonstracija sile JNA se odvijala uz “Bile}anku” s Radio Mo-stara.

Na desetom kilometru putnog pravca od Mostara prema Li{tici, unaselju Polog, tenkovsku kolonu od 40-50 tenkova i vojnih transportera

zaustavili su zabrinuti gra|ani Pologa, Li{tice, Gruda, Posu{ja, Kupresa,Imotskog. Kolona tenkova je puna dva sata prolazila kroz Mostar.

47








Na samom izlazu iz Mostara, na punktu Balinovac, pripadnici CSBSJB Mostar blokirali su put i upu}ivali vozila prema îtluku. Vojnici JNAsu tada govorili da su ih oficiri ubje|ivali da idu prema Nevesinju, a da suna Radio Splitu ~uli vijest o pokretu tenkova prema Li{tici.

Gra|ani su tada bili ogor~eni i izjavljivali su da oni nemaju nikakvih problema s vojnicima, nego im smeta pokret vojske koja nema {ta da smiruje u zapadnoj Hercegovini u odnosu na isto~nu Hercegovinu.

Pukovnik Milivoje Panteli}, komandant kasarne Desete hercegova~ke brigade, stacionirane na sjevernom izlazu iz Mostara u naselju Zalik -Sjeverni logor, izjavio je da zvani~ni izvje{taj govori o normalnom pokre-tu trupa u cilju vojne obuke prema Kupre{kom, Duvanjskom i Livanjskom polju, gdje su i poligoni za tenkovske jedinice.

Narod je slutio zlo, jer }e ti isti tenkovi i transporteri od 5. do 10.aprila 1992. godine pomo}i osvajanje tog {ireg podru~ja, ali sa {ajka~amana srpskim glavama nacrtati nove granice.

Vojnici JNA, golobradi mladi}i, tih dana bili su zabrinuti i s nevje-ricom gledali na apsurdnost situacije, bez prava da te doga|aje komentiraju bez saglasnosti starje{ina JNA. Svoje nezadovoljstvo prema JNAizrazili su na barikadama predsjednik SO Mostar i predsjednik SO Li{tica zbog neblagovremenog obavje{tavanja o pokretu JNA trupa i njihovim

namjerama.Svjesni situacije, gra|ani ovih mjesta blokirali su teretnjacima i os

talim prevoznim sredstvima putni pravac u duìni od 20 do 30 km.Predsjednik SO Li{tica An|elko Mikuli}, akademski slikar, je u vi{e

navrata nagovarao gra|ane da se razi|u i oslobode prolaz, kao i Gojko [u{ak ministar odbrane Vlade Hrvatske i Mate Boban, putem talasa radio postaje Split, ali gra|ani su traìli predsjednika Predsjedni{tva Aliju Izetbe-govi}a da do|e u Polog. U isto vrijeme su uzvikivali parole od kojih su bi

le naj~e{}e »Hrvatska, Hrvatska« i »Idite u Gacko«! Gra|ani su starje{inama JNA dobacivali za{to se ne razoruàju i nelegalne i nelegitimne naoru-àne skupine u Kninu i za{to JNA ne omogu}i da se hrana i lijekovi dosta-ve u tada opkoljeno hrvatsko selo Kijevo. Oko 19 sati u Polog su stigli ~lanPredsjedni{tva HDZ BiH Stjepan Kljui}, potpredsjednik Skup{tine BiHMariofil Ljubi} i ministar narodne odbrane Jerko Doko, Viktor Stojki},Slobodan Boì}, Branko Kvesi}, Zikrija \onko, Sead êlebi}, IsmetHadìosmanovi} i Nail Noì} Pinca. Kljui} se obratio prisutnima, a oni su

ga prekidali uzvicima: “Ne moè! Ne moè!”, “Nismo te za ovo ~ekali”,“Ne damo [iroki Brijeg”, “Idite u Gacko i Kijevo”!

48







Poslije njega obratio se fra Vinko Mikuli}, ali gra|ani nisu odstupi-li. Masu je poku{ao ponovo da smiri fra Vinko Mikuli} govore}i: “Poslu-{ajmo njegovu rije~, jer i najobi~niji bonton to dozvoljava svakom ~ovjeku. Uvijek smo ljubavlju dokazivali ko smo i {ta smo, a to je za dobrobitsvih nas i cijelog ovog nesporazuma”.

Poslije njega rije~ ponovo uzima Kljui} pozivaju}i na razboritost igovore}i da je dobio uvjerenje od najvi{ih dràvnih vlasti da ne postoji razlog za bilo kakvu uzbunu. “Svi vi koji galamite moète izazvati najve}unevolju na{em narodu”, govorio je Kljui}. “Pojedinci preuzimaju odgovor nost za sudbinu ~itavog naroda. Mnogi èle da do|e do incidenta. Moramo biti lojalni gra|ani u nastojanjima da omogu}imo slobodu na{em narodu”!

Ali, opet su po~eli uzvici: “Nema prolaza, nema prolaza”! “U boj, u boj

za narod svoj”! “Vojska u vojarne”! “Traìli su da do|e predsjednik Predsje-dni{tva BiH Alija Izetbegovi}, koji je za to vrijeme bio u Beogradu na sjedni-ci Predsjedni{tva SFRJ. Nakon toga je Kljui} s Ljubi}em oti{ao do pukovnikaPanteli}a. Tom razgovoru smo prisustvovali mi iz TIM-a. Panteli} je rekao dasitne provokacije nisu problem, ako ne do|e do ja~ih ekscesa, kada bi armijaonda morala da se brani. I Kljui} i Ljubi} su rekli da }e poduzeti sve da se spri je~e incidenti. Obratio im se predsjednik SO Li{tica, An|elko Mikuli} govo-re}i de bi bilo najbolje da se vojska vrati, ali su mu odgovorili da to nije u nji

hovoj mo}i i da o tome treba da do|e naredba s vi{eg nivoa.Sve se ovo de{avalo izme|u 17 i 20 sati. Od tada pa negdje do 21 sat,

kada se narodu ponovo obratio Kljui}, atmosfera se lagano smirila. Kljui} jerekao: “Uspostavili smo vezu sa predsjednikom Izetbegovi}em i predsjednikom Jugoslavije. Molim vas da budete mirni i dostojanstveni. Ovdje }emoostati svi zajedno. Molim vas da budemo strpljivi i dostojanstveni i da utje~emo na pojedince koji mogu izazvati incident. Poku{at }emo da ubijedimovojnih vrh da vojsku vrati i da vidimo ima li ikakvih rje{enja.” Poslije tog

kazivanja narod se za trenutak umirio. Desetom brigadom JNA je tadakomandovao Milojko Panteli}, na~elnik {taba je bio potpukovnik DraganMalijevi}, pomo}nik komandanta za moral potpukovnik Slobodan Pudar,PK za obavje{tajne poslove kapetan prve klase Branimir Glava{ i PK zaOMP @arko Bijedi}.

Upravo dok su tenkovi bili zaustavljani predsjednik Predsjedni{tvaRBiH sazvao je u srijedu, 8. maja 1991. godine, prvu konferenciju za novinare nakon boravka u Islamskoj Republici Iran.

Predsjednik Izetbegovi} je, prema zahtjevima novinara, najvi{e govorio o najnovijoj sigurnosnoj situaciji u Republici. Zbog pokreta vojnih

49








transportera na podru~ju Li{tice, Izetbegovi} je apelirao da se sila ne upotrebljava i dodao da se iza takvog ~ina ne moè stajati.

Obavijestio je novinare da je apelirano na JNA da vi{e kontaktira sacivilnim vlastima, te ocijenio da do ove pat-pozicije ne bi do{lo da je ovakvih kontakata bilo vi{e«. Kada je kasarna Mostarski bataljon - Sjevernilogor napu{tena, zaposjeo je bataljon iz Lukavice kod Sarajeva, s pot pukovnikom Enverom Hadìhasanovi}em kao i VP ja~ine ~ete SVPSarajevo iz kasarne “Viktor Bubanj”.

O susretu Karadì}-[e{elj na Palama, Izetbegovi} je rekao da je tavijest za njega {okantna kao i sama ~injenica da u SDS ima elemenata ko ji se poistovje}uju sa ~etni{tvom.

Ocijenio je normalnim protestni miting protiv gostovanja ~etni~kog

vojvode [e{elja na TVSA, jer, istakao je Izetbegovi}, »ako je za njega nor-malno da se predstavlja ~etni~kim vojvodom, onda je i ovakva reakcija protiv toga normalna«. Na ovoj konferenciji, izraèn je negativan stav prema trokanalnoj televiziji RTVBiH odmah po zavr{enom istupanjuIzetbegovi}a pred medijima. Velika napetost u kojoj je {ezdeset sati drà-na kolona tenkova JNA u Pologu, prijete}i nesagledivim posljedicama,okon~ana je u ve~ernjim satima u ~etvrtak 9. maja, te je kolona krenula kaselima Donji Malovani i Rili}i.

Trodnevnu dramu rije{ila je republi~ka delegacija na ~elu sa AlijomIzetbegovi}em, predsjednikom Predsjedni{tva, a koju su sa~injavali predsjednik Vlade Jure Pelivan, predsjednik HDZ BiH Stjepan Kljui} i potpredsjednik Skup{tine Mariofil Ljubi}. Tenkovi su, ipak, pro{li do odredi-{ta, dok je ispred njih kora~ao predsjednik Izetbegovi} s pratiocemHarisom Lukovcem, a potom se umorni narod razi{ao mirno i bez ikakvihincidenata.

Stanovni{tvo zapadne Hercegovine se opravdano samoorganiziralo

u zaustavljanju tenkovske kolone. êlnici SDS-a Savo Zimonji}, IlijaRodi} i Branko Simi} bili su protiv takvih poteza.Odgovor General{taba JNA na ovaj doga|aj bio je slanje u zapadnu

Hercegovinu 69. padobranske brigade iz Ni{a, vertikalnim manevrom -desantiranjem sa helikopterima 171. vazduhoplovne baze u Rodo~u podkomandom Nikole \ape, uz istovremeno upu}ivanje iz Sarajeva u Mostar jedne brigade od generala Milovana Zorca, komandanta Sarajevskog 4.korpusa.

Tenkovska kolona je poslije iscrpljuju}ih pregovora pro{la ka Ku- presu, gdje su joj se pridruìle jedinice Kninskog i Banjalu~kog korpusa.

50







Nakon prolaska kolone i povratka Zorca u Mostar iz zapadne Her cegovine, General{tab je ovog generala penzionisao. Naime, sprije~io jeda vojska puca u narod, a to je iritiralo njegove beogradske komandante,generale Veljka Kadijevi}a i Blagoja Adì}a.

Iste jedinice na Kupresu posje}uje general Vojislav \ur|evac, usklopu proslave godi{njice formiranja Desete hercegova~ke brigade, koja je u toku drugog svjetskog rata formirana u mjestu [uica kod Duvna - To-mislav-Grada. General \ur|evac svojim dolaskom daje krila ~etni~kim istomi{ljenicima u JNA. Oficiri JNA, pro~etni~ki orijentirani Srbi i Crnogorci, stavljaju se na raspolaganje SDS-u. Zakletva da }e dati ìvot za od branu svih naroda prestaje da vaì i svrstavaju se na stranu Srba.

General{tab JNA umjesto Zorca imenuje pro~etni~kog generala Jevre-

ma Coki}a na ovo podru~je. Coki} }e kasnije li~no rukovoditi borbenim dejstvima u Hrvatskoj i BiH. Sudbina mu je bila da ga pripadnici ZNG-a HV te-{ko rane. Oboren je helikopter u kojem je obilazio naselje îlipi, u Konavlimakod Dubrovnika. Kad je preba~en na lije~enje u Beograd na VMA, vi{e nijedolazo u Hercegovinu.

Poslije burnih majskih doga|anja u Hercegovini predstavnici pet politi~kih stranaka iz âpljine SDA, HDZ, SDS, SRSJ, SSO – OS i SDP,11. maja ponudili su gra|anima ovog grada tekst u okviru dva pisma de-

klaracije o zajedni~kom ìvotu i miru svih naroda koji ìve na ovom podru~ju na javno potpisivanje.

Ve} prvog dana deklaraciju je potpisalo nekoliko hiljada ^ apljinaca.Deklaracija je bila poku{aj, u vrijeme te{ko optere}enih me|unaci

onalnih odnosa, da se smire tenzije. U âpljinskoj deklaraciji se kaè:»@elim da se svi problemi u dru{tvu rje{avaju mirnim putem, bez

upotrebe sile... U~ini}u sve u svojoj sredini kako bi se onemogu}ili svioblici sukoba i gra|anski rat«.

Me|utim, sve je to bila priprema srpsko-crnogorskog agresora dauspava dio hercegova~kih muslimana Bo{njaka za budu}e vrijeme, kako bina ovaj ili onaj na~in postepeno nestali sa prostora Bosne i Hercegovine.Primjer {irenja zla i uàsa pokazao se na `rtvovanju Srba iz Donjeg iGornjeg Malovana. To su uradile slu`be OBSC Pan~evo Druge obavje{tajneuprave i hrvatske tajne slu`be. Udruènje Srba iz BiH u Srbiji, ~ije jesjedi{te u Beogradu, traìlo je 17. 1. 1992. da se na Kupresu izgradi kasar na JNA, zbog navodnog spre~avanja genocida nad Srbima. Hrvati kontrira

ju i 30.1. vr{e mobilizaciju 400 regruta, uz kompletnu opremu iz Hrvatske,za op}ine Posu{je, Kupres, Livno i Tomislav-Grad.

51








3.3. TEROR SRBIJANSKIH I CRNOGORSKIHREZERVISTA

Rezervisti JNA, od kraja 1990. do po~etka aprila 1992. godine, na razne na~ine su provocirali bo{nja~ki i hrvatski narod. Cilj im je bio da izazovu incidente i tako do|u do «argumenata» za opravdanje radikalnih vojnihi policijskih mjera.

[iri oruàni sukobi izme|u JNA na jednoj i patriotskih snaga RBiHna drugoj strani, predstavljali su veliku opasnost za na{u budu}nost. Tada,1991. i po~etkom 1992. godine, RBiH nije imala me|unarodno priznanje,a oruàni sukobi su mogli biti smetnja tom cilju. Nismo èljeli nikakave,a pogotovo ne oruàne sukobe, ali se nije moglo biti ni pasivan naspram

svakodnevnog ~etni~kog provociranja i prijetnji, zveckanja oru`jem i stalnih pokreta trupa biv{e JNA. Sve je forsirano da djeluje kao demonstraci ja sile i zastra{ivanje bo{nja~kog i hrvatskog stanovni{tva.

Takva doga|anja su podsje}ala na tragi~na iskustva s ~etnicima u proteklim ratovima. Nije bilo druge nego da se pripremamo za ono najgore, za oruàne sukobe, a da prièljkujemo da se to ne dogodi. Bo{njacima je trebala Jugoslavija kao zajednica ravnopravnijih naroda.

Kasnije, kada je bilo jasno da krivnjom Milo{evi}evog reìma to vi

{e nije bilo mogu}e, sebi smo postavili ~vrst i jasan cilj da se na osnovudobrih iskustava iz zajedni~kog ìvota Bo{njaka, Srba i Hrvata o~uvaRBiH kao zajednica ravnopravnih naroda i gra|ana u njoj.

52

Dio stenograma sa 8. zajedni~ke sjednice Vije}a Skup{tine SR Bosne i Hercegovine, odràneod 10.-15. oktobra 1991., 89/2 AG







3.3.1. AKCIJE REZERVISTA 19. SEPTEMBRA 1991.GODINE

êtnici, rezervisti JNA su 19. septembra 1991. godine, kidisali naMostar, da naru{e mir i perspektivu zajedni~kog ìvota u na{em gradu. Mismo tada, na po~etku bez oru`ja, pruàli uglavnom pasivni otpor ~etnicima, ignorirali njihove postupke, informirali stanovni{tvo o na{im politi~kim ciljevima i opasnostima koje nam prijete od ~etni{tva. Nastojali smoda se u medijima o tome govori kao o realnoj opasnosti za mir na ovim prostorima. ^lanovi Patriotske lige su konkretne odbrambene aktivnostirealizirali u uniformama rezervne milicije. Uvi|aju}i opasnosti koje prijete od ~etnika, te uvi|aju}i da se na{a rezervna milicija angaìra protiv njih,

narod je imao povjerenje u nas, a mi smo, prakti~no, bili ~lanovi Patriotske lige u uniformama rezervne milicije.

Naime, no} uo~i 19. septembra 1991. godine, rukovodstvo SDA uMostaru dobija informacije iz Fo~e da se velike kolone rezervista JNA odSrbije, preko isto~ne BiH kre}u prema Hercegovini. To je potvr|eno izStoca od Alije Rizvanbegovi}a i iz Nevesinija od rahmetli Mustafe Muje]upine i Rifata Ni{tovi}a. Odmah smo poja~ali rad s na{im aktivistima.Patriotska liga je osiguravala prostorije SDA u Mostaru.

Na{e aktiviste na cijeloj regiji Hercegovine smo usmjerili da poja~ano osmatraju teritoriju i da izvje{tavaju o aktivnostima rezervista JNAi paravojnih ~etni~kih formacija, kojih je tada bilo {irom isto~ne Hercegovine. U sjedi{tu SDA u Mostaru, za prijem informacija sa terena bio je zaduèn Muhamed Taslidà, tako da smo no} prije 19. septembra dobili potpuniju predstavu o pokretima ~etni~ke JNA prema Hercegovini iMostaru.

Sistem informiranja iz op}inskih odbora SDA prema regionalnom

odboru u Mostaru, bio je ve} uvje`ban u vrijeme kada su ekstremisti SDSorganizirali mitinge i druge aktivnosti ~iji su sadràji obilovali prijetnja-ma i mr`njom prema bo{nja~kom i hrvatskom narodu.3

53

3 Naprimjer, 10. marta 1992. godine, na{i ~lanovi rahmetli Mustafa Mujo ]upina i Rifat Ni{tovi} izvijestili su da su srpski ekstremisti u Nevesinju, pred spomenikom BlagojuParovi}u, odràli miting na kome su, pred oko 1.500 ekstremista, pozvali prisutne dau|u u pripremljene autobuse i krenu u Mostar, te tamo pod svoju kontrolu stave sve

va`ne objekte u gradu.








U ovom slu~aju, prema prikupljenim informacijama, procijenili smoda je tada u regiju Hercegovine do{lo oko 10.000 rezervista, ~etnika u jedinicama JNA.

Kao cilj agresije prema Hercegovini, Milo{evi}ev reìm je odredioda JNA sprije~i «usta{e» u zauzimanju Aerodroma u Mostaru i da se osi-gura potpuna kontrola teritorije oko Mostara, posebno du` komunikacijskih pravaca.

Kad su se 19. septembra 1991. godine rezervisti rasporedili na svo je borbene pozicije, po~eli su s brojnim oruànim provokacijama, kojimasu èljeli upla{iti bo{nja~ko i hrvatsko stanovni{tvo, natjerati nas da odlazimo iz svojih ku}a ili, pak, isprovocirati da poduzmemo ne{to {to bi im posluìlo kao opravdanje za radikalnije vojne i policijske mjere protiv nas.

Tek {to su stigli pred Mostar, ~etnici – rezervisti su no} uo~i 19. septembra u Dra~evicama i Gnojnicama, gdje su ve}inom naseljeni Bo{njaci, djelovali iz pje{adijskog oru`ja, mitraljeza i PAM-ova.

U SDA Mostara je realno ocijenjeno da je u takvoj situaciji najva-`nije dobro informiranje gra|ana, jer su mediji u to vrijeme bili pod velikim utjecajem Milo{evi}evog reìma. U Mostar je stigla delegacijaVlade RBiH na ~elu s Rusmirom Mahmut~ehaji}em i Ibrahimom ôlak hodì}em. To su prenijeli samo lokalni mediji. Odlu~eno je da se u sje-

ni preuzme Radio Mostar. Izveli smo akciju osiguranja 14. sprata zgra-de i opreme Radio Mostara. Akciju su izveli ~lanovi Patriotske lige Emir Konjo, Nail Noì} Pinca, Ekrem [ehi}, Kerim Hadìosmanovi} i Muhamed Taslidà. Oni su pred Radio Mostar, u dva vozila – Nailovim kedi- jem i Kerimovim mercedesom do{li oko 9 sati tog 19. septembra 1991.godine. Imali su snajpersku pu{ku i pu{komitraljez. O akciji je obavije{ten direktor Radio Mostara. Zauzete su dvije klju~ne pozicije: snajper ska pozicija na krovu zgrade i mitraljesko gnijezdo na ulazu u zgradu.

Na ovaj na~in, Radio Mostar smo osiguravali tri dana i tri no}i, a kasni je je tu obavezu na sebe preuzela policija, angaìranjem ljudi iz Patriotske lige.

^lan na{eg «TIM-a» Zikrija \onko, u ulozi na~elnika SDB Mostar,u ovim akcijama je imao klju~nu ulogu. U odnosu na agresivno pona{anjerezervista u Hercegovini, SDA i Patriotska liga su poduzimali niz mjera ra-di za{tite stanovni{tva, objekata infrastrukture, komunikacija, privrede, Po{te, mostova, Radija, {to je imalo velikog pozitivnog odjeka u narodu.

U takvim mjerama nisu htjeli s nama u~estvovati lideri i aktivisti HDZ,tako da je u tom pogledu bilo manjkavo i u~e{}e hrvatskog stanovni{tva.

54







Karakteristi~no je da je ~itavo rukovodstvo HDZ, s jedinicama HVOkoje su tada po~eli organizirati, napustilo Mostar. Komentiraju}i takvo pona-{anje, istaknuti aktivista hrvatskog naroda Tihomir Mi{i} je u razgovoru samnom rekao: «Pred Muslimanima sam posti|en kukavi~kim pona{anjem nasHrvata». Ove rije~i sam shvatio kao kompliment za Patriotsku ligu i SDA.

Me|utim iz ovih rije~i sam zaklju~io da me|u va`nim ljudima hrvatskog naroda ima sukobljenih gledi{ta u vezi sa odbranom od ~etni~ke agresi je. Kasnije, kada sam saznao neke detalje sporazuma Tu|mana i Milo{evi}a uKara|or|evu, zaklju~io sam da su razli~iti stavovi o ~etni~koj agresiji me|uHrvatima direktna posljedica razli~itih stavova o prakti~noj provedbi tog sporazuma. Ina~e, Tihomir Mi{i} je ubijen na Staroj }upriji od «mrtve straè» 16.maja 1992. godine, a vaìo je kao legendarni bojovnik, po kome je, nakon nje

gove pogibije, Sjeverni logor u Mostaru dobio ime.Oko 600 rezervista iz Valjeva, koji su krajem septembra 1991. godine

napustili jedinicu Uì~kog korpusa u Hercegovini i vratili se u Valjevo,osu|eni su javno me|u pripadnicima Uì~kog korpusa kojim je komandovaogeneralmajor Milan Torbica, a dobili simpatije me|u gra|anima Hercegovine.Zbog odbijanja poslu{nosti valjevskih rezervista komandi JNA, KomandaUì~kog korpusa je izdala i zvani~no saop}enje koje je objavio i Radio Uìce.U saop}enju se izme|u ostalog nagla{ava: “Isklju~ivi razlog dezertiranja je

kukavi~ki odnos prema obavezi i du`nosti odbrane domovine, kao i prihvatan ju neprovjerenih glasina koje plasiraju pripadnici nekih stranaka, rodbina kaoi pojedina sredstva javnog informiranja”. Re~eno je i da svi drugi razlozi kojenavode dezerteri radi opravdanja ovog ~ina nemaju osnovu, jer jedinica imasavremena borbena sredstva, na kojima su se u toku jula i avgusta obu~ili.Tako|er su bili obezbje|eni svi materijalni uvjeti za ìvot i rad jedinice, tvrdi-lo se na Radio Uìcu.

Mu~an utisak nakon odlaska Valjevaca me|u pripadnicima Uì~kog

korpusa nisu popravile ni vijesti koje su potom stigle iz Valjeva, da je jedan broj dezertera izrazio èlju da se, ipak, vrati u Hercegovinu i pridruì svojoj jednici. @elje ovih rezervista, koji su se u me|uvremenu predomislili,Komanda Uì~kog korpusa nije prihvatila, isti~u}i da “ho}e pouzdane borcekoji }e je slijediti u svakom trenutku i u najteìm uvjetima.”

Trideset sedmi korpus JNA sa oko 50.000 vojnika, zvani Uì~ki, uHercegovini je pripadao 1. VO, Komandi u Beogradu, koja je pokrivalateritoriju Vojvodine, zapadne Srbije i isto~ne BiH, a u njenom sastavu bio

je jo{ 1. beogradski, 4. sarajevski, 12. novosadski, 17. tuzlanski i 24.kragujeva~ki korpus.

55








3.3.1.1. TZV. SRPSKA SKUP[TINA SAO HERCEGOVINE I JNA RU[E CIVILNU VLAST

Regionalni odbor SDA 20. septembra 1991. osudio je javni poziv iztzv. Srpske skup{tine da JNA sru{i civilnu vlast u BiH. SDA je podràla politi~ke pregovore, koji bi se vodili na osnovu Ha{kog sporazuma.

Na mostarskim ulicama je 20. septembra popodne, samo dan nakonsjednice tzv. Srpske skup{tine SAO Hercegovina i poziva Armiji na pu~,ve} po tre}i put uvje`bavana okupacija.

Rezervisti su raspore|ivani na odre|enim punktovima u Mostaru, sciljem da se tako uvje`ba brza intervencija za preuzimanje vlasti, zauzimanje svih mjesnih zajednica, raskrsnica, po{ta, bolnice, zaposjedanjem

svih izvr{nih, vitalnih funkcija grada. Mostar, kao multietni~ki grad, izabran je za »generalnu probu« vojnog udara u Bosni i Hercegovini.

Vojno ru{enje civilnih vlasti u Mostaru bi time postalo model i sis-tem za ru{enje vlasti u Republici BiH.

Smisao okupacionih vje`bi na mostarskim ulicama vezan je za oduzimanje oru`ja Teritorijalne odbrane iz magacina u kasarnama JNA iodvoènje ove imovine grada, preduze}a i gra|ana Mostara u poznatom pravcu.

Razoruànje Mostara je nare|eno iz komande generala Pavla Strugara, komandanta II operativne grupe za Hercegovinu, sa sjedi{tem u Tre- binju.

Armija je »odvoènje« naoruànja i opreme mostarske TO, 10 hilja-da cijevi, opravdala procjenom da Mostar vi{e nije siguran. Razoruàvanje TO nije do{lo slu~ajno i ukazuje na nesmotrenost odre|enog dijela ru-kovode}ih ljudi u mostarskoj op}ini, koji su JNA-u sami stvorili alibi datako ne{to i uradi.

Uradile su to vojne i politi~ke vlasti, prije svih Nijaz Kahrimanovi} i predstavnici HDZ-a. Mostarski HDZ se pona{ao prema dogovoru partnera.Prema tvrdnji dr. Du{ana Bilandì}a, savezni sekretar za narodnu

odbranu je 17. aprila 1990. godine komandantima vojnih oblasti objasnioda je oru`je TO sklonjeno, kako bi se onemogu}ile namjere »ekstremnihorganizacija Paragine stranke, HDZ-a i SDS-a, koje nagovje{tavaju oruà-nu pobunu radi ostvarivanja svojih ciljeva”.

Upravo takvim sigurnosnim rizikom JNA i u Mostaru pravda akci-

ju koja ima jedino zna~enje u plja~kanju i prisvajanju imovine gradaMostara.

56







U sklopu svih ratnih aktivnosti u Hercegovini i Dalmaciji vojska jeizvukla i potro{ila sve upotrebljive efektive iz svojih skladi{ta (naoruànje, hranu, gorivo, sanitetski materijal), a u sklopu ove plja~ke oteto je inaoruànje TO.

Oduzimanje oru`ja je samo finale pri~e o Mostaru i Hercegovini ko ja po~inje 19. septembra invazijom rezervista, ili, ~ak, 7. maja, zaustavljanjem tenkova na Pologu kod [irokog Brijega.

U ovom periodu je sve u~injeno kako bi se stvorio politi~ki i dru{tveni ambijent za oruànu intervenciju ili arbitraù JNA.

Hrvati su 1991. godine Mostar poredili sa Vukovarom, a agresiju suizvr{ili 1993., 1994. i 1995. godine. Srbi su 1991. godine Mostar poredili s Belfastom, a agresiju na grad su izvr{ili 1990., 1991., 1992. i 1993.

godine.Uz bo{nja~ko podozorenje da JNA ima okupacijske namjere 1991.

godine u sklopu projekta velike Srbije i Hrvatske, u kosti Mostaraca uvukao se tada opravdan strah, koji }e iznjedriti patriote BiH, prije svih Bo{njake, koji }e Mostar spa{avati od podjela.

57

Faksimil politi~ke odluke SDS-a o osnivanju tzv. Skup{tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Original dokumenta ~uva se u Arhivu Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv

~ovje~nosti i me|unarodnog prava u Sarajevu, Fond SDS, inv. br. 3-490/4








3.3.2. KRIZNI [TAB

Za ilustraciju na{ih unutarnjih slabosti mogu posluìti dokumenta osadràju rada op}inskih organa Mostara. U vrijeme kada je marta 1992.godine stanje u Hercegovini, a naro~ito u Mostaru, bilo krajnje dramati~no, predsjednik Skup{tine op}ine Mostar Milivoj Gagro saziva 14. sjednicu za 2. april 1992. godine, s dnevnim redom koji bi odgovarao izuzetno stabilnoj politi~ko-sigurnosnoj situaciji. Na toj sjednici op}inski poslanici su trebali raspravljati o urbanizmu, geodetskim poslovima, legalizaciji bespravne gradnje, komunalnim taksama, administrativnim taksama, porezu na promet nepokretnosti, regulacionim planovima, o cijenamastambenog prostora za jedan metar kvadratni i sli~no, sve u 19 ta~aka dne

vnog reda.4Rasprava o ovim pitanjima uprili~ena je u vrijeme kada se znalo da

su 15. marta 1992. godine gra|ani mostarskih mjesnih zajednica Luka I,Luka II i Donja mahala, dakle, osam dana prije zakazivanja sjednice,odràli skup na kome su iznijeli probleme koje im prave naoruàni rezer visti JNA: maltretiraju, napadaju ih, naru{avaju javni red i mir, da su izlo-èni stalnim prijetnjama. Sve to gra|ani su iznijeli i u svojem pismu gradskim vlastima, zahtijevaju}i da se u saradnji sa vojskom sprije~i da rezer

visti izlaze u grad s oru`jem; da se zabrani rad gostiona «Pretprazni~kove~e», vlasnika Petra Vukojevi}a, «Mladost», Nikole Buli}a, i «Izlet»Gojka Ra{evi}a, jer su ovi objekti mjesta stalnih incidenata. Dakle, gra|ani su zahtijevali da se rezervni sastav JNA povu~e s teritorije op}ine Mos-tar i okolnih op}ina.

Gra|ani su izrazili ogor~enost {to op}inske vlasti nisu za{titile Par tizansko spomen groblje. Prema nemaru vlasti moè se o~ekivati da «istusudbinu doìvi i simbol Stari most i ostali va`ni objekti u Mostaru». Ova

najava }e se 1993. godine, kroz godinu i obistiniti. Uglavnom, kad je zakazana sjednica Skup{tine op}ine Mostar, sa dnevnim redom za najboljamirnodopska vremena, gra|ani ovih mjesnih zajednica, ne mogav{i izdràti maltretiranje od strane rezervista JNA, morali su iza}i na ulice i postaviti barikade.5

58

4 Poziv za sastanak pod brojem 01/I-012-10/14 od 23. marta 1992.godine u mojoj li~nojarhivi.

5 Pismo gra|ana op}inskim vlastima u Mostaru, u mojoj li~noj arhivi.







Skup{tina Mostara, svojevremeno, 12. novembra 1991. nije usvojila zahtijev poslanika SDA i HDZ da se izvr{i mobilizacija gra|ana Mos-tara, radi za{tite od opasnosti koje su sobom u Mostar i Hercegovinu donijeli rezervisti iz Srbije i Crne Gore.

Poslanici SDS-a, SK BiH, Demokratske partije Mostara, Saveza reformskih snaga Jugoslavije za BiH - Mostar, Demokratski socijalisti~kisavez BiH - Mostar, SSO - Demokratski savez BiH (Eko pokret) te kandi-dati nezavisne liste nisu prihvatali prijedlog SDA i HDZ da se mobilizacijom gra|ana Mostara odgovori na opasnosti koje su bile o~ite, {to }e sekasnije pokazati pogubno za Mostar i Hercegovinu.

Upravo zbog takvog neprimjerenog djelovanja, izvan realnosti i potreba koje je nametala sve dramati~nija situacija na podru~ju Hercegovine

kao i na teritoriji cijele RBiH, aktivisti Patriotske lige su morali uspostaviti svoj krizni {tab. Kad je oformljen, njegovi ~lanovi su bili: MuhamedTaslidà, komandant, Zikrija \onko, zaduèn za pitanja sigurnosti, njegovzamjenik bio je Sead êlebi}, ja, kao komandant jedinica Patriotske ligeu Mostaru, Nail Noì} kao koordinator za akcije naoruàvanja, JasminGuska, koordinator za sjevernu Hercegovinu, Mustafa i Hamdo Sefer, ko-ordinatori za Jablanicu, Mustafa êvra, zaduèn za naoruàvanje, MirsadMahmut~ehaji}, koordinator za Stolac, Midhad Hujdur – Hujka, zaduèn

za organiziranje jedinica i izvo|enje vojnih akcija, Emir Konjo, koordina-tor za naoruàvanje u Hercegovini, Ibrahim Feriz, koordinator za MUPMostara, Ismet Hadìosmanovi}, predsjednik Regionalnog odbora SDA(kasnije opozvan zbog djelovanja suprotnog programu SDA), Arif Ha-dìosmanovi}, politi~ki koordinator, kasnije ostao na teritoriji pod kontro-lom HVO, Mosadik Kremo, predstavnik Zelenih beretki, Mustafa Mujo]upina, koordinator za Nevesinje, Nusret [a}ibovi} – Nuta, koordinator za sigurnost, Ismet Leto i Be}ir Bo{kailo, koordinatori za âpljinu, Zijad

Hadìomerovi}, na~elnik saniteta...U Biha}u, u sportskoj dvorani “Luke”, pred oko 3.500 Kraji{nika,10. februara 1991. godine, predsjednik Predsjedni{tva SRBiH AlijaIzetbegovi} je obznanio postojanje Patriotske lige za BiH. Po~etkom februara, kao odgovor na formiranje ~etni~kih jedinica, u Hercegovini iMostaru formiraju se prve jedinice Patriotske lige BiH koje su se odmahuklju~ile u odbranu suverenosti i slobode dràve. Tada je nastao odbram- beno-oslobodila~ki koncept i kasnije su zabiljeèna brojna herojstva bora

ca, koji su golim ìvotima stali u odbranu svoje dràve i naroda BiH.

59








3.3.3. TERORIZAM JNA I SRPSKIH EKSTREMISTA

Patrioti BiH }e zauvijek, po zlu pamtiti teroristu, srpskog generalaMom~ila Peri{i}a,6 komandanta hercegova~kog korpusa biv{e JNA. On jekomandovao vojnom formacijom koja je, pred po~etak oruàne agresije naRBiH izvodila teroristi~ku operaciju zastra{ivanja, progona i genocida nadBo{njacima i Hrvatima regije Hercegovine. Tokom 1991. i po~etkom 1992.godine, u regiji Hercegovine su koncentrirane brojne jedinice JNA, a uz njihi mobilizirane jedinice (rezervisti) iz Srbije i nekih krajeva BiH, te jedinicekoje su povla~enjem JNA iz Slovenije i Hrvatske dovedene na prostor Her-cegovine. Ove jedinice su imale zadatak da se poveù sa ekstremnom rukovodnom strukturom i aktivistima SDS i SPO, da demonstriraju vojnu silu i

zastra{e gra|ane nesrpske nacionalnosti.Zbog eskalacije terora JNA nad stanovni{tvom Hercegovine, naro~ito

od rezervista mobiliziranih u Srbiji i Crnoj Gori, predsjednik Predsjedni{tvaRBiH Alija Izetbegovi} je 19. aprila 1992. godine pismom upozorio koman-danta 2. vojne oblasti u Sarajevu generala Milutina Kukanjca, zahtijevaju}ida zaustavi teror nad gra|anima RBiH. Upozorio ga je na njegovu li~nu odgovornost {to artiljerija, avijacija i snajperisti JNA razaraju gradove RBiH,ubijaju nedu`ne ljude, siju strah i smrt, plja~kaju i ~ine zlo~ine, tako da su

«~itava sela sravnjena sa zemljom». Istaknuo je da general Peri{i} neprekidno bombarduje Mostar, da se u Vrap~i}ima kod Mostara, kao i {irom RBiHokupljaju Srbi, s kokardama na kapama, da je ista situacija u Konjicu, da suoko âpljine avioni bombardirali mjesta Karaotok, Dra~evo, Gornji Trebi-àt, Grabovinu, te da se bombardiraju i druga mjesta Hercegovine kao {to su[iroki Brijeg, Grude i îtluk.7

Po~etkom 1992. godine ~etnici su {irom RBiH poja~ali raznovrsne pritiske i prijetnje prema nesrpskom stanovni{tvu. Politi~ki zahtjevi veliko

srpskog sadràja transparentno i agresivno su se isticali u svim mogu}im prilikama, od nacionalisti~kih natpisa po zidovima, pa do demonstracije vojnesile, jer su se jedinice JNAintenzivno kretale du` svih kominikacija po RBiH. Na zidovim zgrada u svim mjestima ispisivani su grafiti, a naj~e{}i je bio:

60

6 Od oca Sre}ka, roden 22.5.1944.godine u selu Ko{tuni}i, Srbija, podaci prema IndeksuKomandno-{tabne akademije Kopnene vojske JNA, kopija u mojoj li~noj arhivi.

7 PREDSJEDNI[TVO RBiH – KABINET PREDSJEDNIKA, pismo generalu MilutinuKukanjcu, Sarajevo 19. april 1992.godine, u potpisu predsjednik Predsjedni{tva Alija

Izetbegovi}, kopija pisma u mojoj li~noj arhivi.







«Ovo je Srbija». SDS, SPO i druge srpske nacionalisti~ke partije su odràvale razne skupove i mitinge kad su u~esnici nosili ~etni~ka obilje`ja uz pjevanje pjesama kojima se izraàva mr`nja prema Hrvatima i Bo{njacima.

Vojne aktivnosti JNA i paravojnih formacija su se usmjeravale radi blokade i okupacije bo{nja~kih i hrvatskih sela, kvartova u gradovima pa icijelih gradova u kojima su ~etnici uspostavljali kontrolu zapre~avanjem puteva i patroliranjem, uz ~este provokacije, napade i siledìjsko pona{anje prema Bo{njacima i Hrvatima. Tako su 1. februara 1992. godine, na svimcestovnim prilazima Sarajevu, ~etnici postavili barikade, a Predsjedni{tvoRBiH je apeliralo da se deblokiraju ceste. Dana 5. februara 1992. godineokupiran je cijeli Doboj. U tom gradu je uspostavljena kontrola i blokadamahala u kojima je ìvjelo bo{nja~ko i hrvatsko stanovni{tvo.

U Mostaru su opozicione partije djelovale u korist politike SDS. U tome su se isticali «Pokret za Jugoslaviju», «Reformisti» i SDP koji su odrà-vali mitinge i davali podr{ku JNA-u. U Bijelom Polju kod Mostara, ~etnicisu 2. februara 1992. godine postavili barikade i ograni~ili kretanje bo{nja~kom i hrvatskom stanovni{tvu. êtnici su napadali na policijske patrole izsastava regularne policije MUP-a RBiH. Tako su 10. februara 1992. godine~etnici napali na{u policiju na punktu kod ku}e Joze Glamuzine u Mostaru.Srpski krizni {tabovi u mnogim mjestima RBiH su progla{avali mobilizaci

ju, kao naprimjer u Bosanskom Brodu 27. februara 1992. godine. Takve akti-vnosti su ulijevale strah kod Bo{njaka i Hrvata, jer su mobilizirane jedinice bile ozna~ene ~etni~kim obilje`jima. Bili su naoruàni do zuba, {to je tako|er zastra{uju}e djelovalo, samim tim {to su ~esto u pijanom stanju u gradovima pucali i uznemiravali gra|ane.

Po~etkom marta SDS po~inje selektivno iseljavanje srpskog stanovni{tva iz nekih mjesta gdje su bili u zna~ajnoj manjini u odnosu na Bo{njake i Hrvate. Naprimjer, gotovo svo srpsko stanovni{tvo iseljeno je iz Bugoj-

na, a pri~alo se da su organizirano oti{li u Srbiju. I ova nacisti~ka aktivnostSDS je nosila poruke da slijedi rat. Psiholo{ki efekti su bili njihov osnovnicilj, jer u stvarnosti nije postojao nikakav razlog za odlazak srpskog stanovni{tva iz mjesta {irom RBiH. JNA i SDS su 1. marta 1992. godine u Sara- jevu postavili barikade, {to je u~injeno povodom ubistva jednog svata i ranjavanja sve}enika na svadbi. Barikade su se pro{irile po cijeloj RBiH, naro~ito na podru~ju Banje Luke i Doboja.

Tada su Srbi u nekoliko gradova ubili 12 ljudi. Jedan motorista u Do-

boju je ubijen pred barikadom. U blizinu Tuzle ubijena su dva policajca -Bo{njaka. Zaprije~eno je mnogo zna~ajnih komunikacija, kao {to je, napri

61








mjer, bio put Doboj - Modri~a. U martu 1992. godine ~etnici su se ustremi-li na dolinu Neretve. Po tre}i put, 10. marta 1992. godine, napali su Kru{evo kod Mostara. Ovladali su Stocem i Dubravskom visoravni, kao i ju`nimdijelovima Mostara. Zauzeli su Bunu, Malo polje, Gnojnice, Blagaj, Rodo~.Od sredine marta 1992. godine, ~etnici su dràli Mostar u poluokruènju, jer su blokirali cestovni i èljezni~ki saobra}aj prema Sarajevu i âpljini.

U toku marta 1992. godine, posebno u drugoj polovini mjeseca, mnogamjesta Hercegovine su granatirana, kao npr. Tep~i} (18.3.), Drijen, Gradac,[ukovice, Hutovo, Zelenikovac, Glumina, Br{tanica, Ma~inak i Neum (22.3).Svaki ja~i oruàni otpor branitelja, ~etnici su ka`njavali odmazdom - artiljerijskim, minobaca~kim i avijacijskim udarima, kao {to je bio slu~aj s Neumom23. marta 1992. godine. etnici iz [ipova i Mrkonji} Grada su 24. marta 1992.

godine napali sela oko Jajca – Ljolji}e i êrkazovi}e. Imali su za cilj uspostaviti kontrolu na kominikaciji Mrkonji} Grad – Jajce - [ipovo – Kupres.

Krajem marta ~etni~ke snage su se nagomilale prema gradovima u dolini Neretve, posebno prema Neumu i prema zale|u Dubrovnika. êtni~kevo|e su objavile da Vlada RBiH vi{e ne}e imati kontrolu nad srpskom poli-cijom, da }e Srbi na teritorijama koje kontroliraju primjenjivati svoje zakone i da vi{e ne priznaju zakone RBiH. U Sarajevu su Srbi 29. februara 1992.godine proglasili Ustav Srpske Republike u BiH.

Mostarske diverzije, od augusta ‘91. do januara ‘92., ~inili su naizm jeni~no Srbi i Hrvati, jedni drugima pa i sami sebi, u skladu s njihovim planovima. Eksplozije su se doga|ale ovim redom: 18.8.1991., 4:50 satieksplozija na donjoj kapiji stadiona Veleà, 30.8.1991., eksplozija ispodvozila Kre{e Bevande ~lana Reformista za Jugoslaviju, 16.11.1991.,eksplozija u centrali HDZ-a u [anti}evoj ulici, 23.11.1991. godine u 2 satau kiosku “Borbe” u ulici Ante Zuani}a, 8.12.1991. u 3:38 eksplozija ispodautomobila saveznog inspektora Seada Reki}a ispred Doma penzionera,

10.12.1991. eksplozija u ugostiteljskom objektu “Korner” u ulici na vrhuAvenije, vlasnika Jadrana Topi}a, dopredsjednika HDZ-a Mostara,10.12.1991. eksplozija ispod vozila Franje Doke, na~elnika uniformirane policije regije Mostar, 28.12.1991. i 2.1.1992. eksplozije u ugostiteljskomobjektu “Azaro” vlasnika Sini{e Kunovca, 10.1.1992. u 3:25, eksplozija ukafeu “Gringo” Milana Kova~evi}a Gare u ulici Avenija, 10.1.1992.eksplozija u grilu “Pothum” Mome Pudara, odmah do srednje Medicinske{kole, 10.1.1992. eksplozija u kiosku “Borbe” u ulici Stjepana Radi}a,

21.1.1992. eksplozija ispod vozila Svete Matkovi}a, kao i eksplozija u RTVcentru Mostar...

62







3.3.3.1 UPOZORENJE SRBIJI I HRVATSKOJ

U januaru 1991. godine izdata je Deklaracija kao poku{aj demokrat-skog rje{enja za BiH u budu}im vremenima. Polaze}i od vjekovnog zajedni~kog ìvota, duge dràvnopravne tradicije i legitimne odluke naroda igra|ana Bosne i Hercegovine da ìve u zajedni~koj dràvi, gra|ani Bosnei Hercegovine, preko svojih predstavnika izabranih na slobodnim, demokratskim i vi{estrana~kim izborima, rije{eni da ostvare demokratsku dràvu muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda i pripadnika drugih narodai narodnosti koji u njoj ìve, donose Deklaraciju o dràvnoj suverenosti inedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine:

1. Republika Bosna i Hercegovina je suverena, jedinstvena i nedje-

ljiva demokratska dràva svih gra|ana koji u njoj ìve, zasnovana na slobodama i pravima ~ovjeka i gra|anina, na vladavini prava i na socijalnoj pravdi.

2. Granice Republike Bosne i Hercegovine su nepromjenjive.3. Suverenost pripada svim gra|anima Republike Bosne i Hercego-

vine. Gra|ani ostvaruju suverenost putem op}enarodnog referenduma i preko svojih slobodno izabranih predstavnika. Suverenitetgra|ana koji se ostvaruje kao dràvni suverenitet Republike Bo

sne i Hercegovine neotu|iv je, nedjeljiv i neprenosiv.4. Republika Bosna i Hercegovina samostalno i suvereno odlu~uje o:

o~uvanju i racionalnom kori{tenju svojih prirodnih i ste~enih materijalnih i kulturnih dobara,ure|ivanju svog privrednog, pravnog i politi~kog sistema i odnosa;saradnji i udruìvanju sa drugim republikama na osnovama puneravnopravnosti i me|usobnog uvaàvanja dràvnog suvereniteta iteritorijalnog integriteta.

5. Ustavni sistem Republike Bosne i Hercegovine zasniva se na ga-rantiranju i ravnopravnosti svih oblika svojine, na ostvarivanju iobezbje|ivanju slobode, jednakosti, nacionalne i svake druge ravnopravnosti svih drugih sloboda i prava ~ovjeka i gra|anina, navi{estrana~kom politi~kom sistemu i parlamentarnoj demokratiji,na vladavini prava i o~uvanju i unapre|ivanju prirode i ~ovjekoveokoline. Na ovim osnovama treba {to prije, a najkasnije u roku od{est mjeseci, donijeti novi ustav Republike Bosne i Hercegovine.

6. ^vrsto opredijeljeni da se razrje{avanje jugoslovenske krize os-tvari u odnosima ravnopravnosti, na miran demokratski na~in,

63








gra|ana, narodi i narodnosti Bosne i Hercegovine su odlu~ni uodbrani mirnog zajedni~kog ìvota, suverenosti, nedjeljivosti i teritorijalne cjelokupnosti Republike Bosne i Hercegovine.

7. Ova Deklaracija stupa na snagu kada je, na osnovu ta~ke 5.Amandmana LXXI, usvoje i sve~ano proglase vije}a Skup{tineSRBiH na zajedni~koj sjednici.

Tih dana, po~etkom februara 1991., Savjet SDS-a BiH izdao je sao- p}enje kao odgovor na Deklaraciju.

“Deklaracija o suverenitetu, koju predlaè Stranka demokratskeakcije Bosne i Hercegovine, neprihvatljiva je za srpski narod u Bosni iHercegovini, iz pravnih i politi~kih razloga. Ustavna materija kojom se bavi Deklaracija moè se regulirati samo ustavom kao najvi{im pravnim

aktom, a po postupku predvi|enom za dono{enje ustava. Prema tome, Deklaracija je u suprotnosti sa postoje}im ustavom Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Deklaracija negira postojanje Jugoslavije kao dràve. Deklaracijom se èli stvoriti pravna osnova za stvaranje nezavisne dràve Bosnei Hercegovine, sa sopstvenom armijom, me|unarodno ure|enim granicama, policijom, carinskom slu`bom, monetom, te vlastitom zakonodavnom, izvr{nom i upravnom vla{}u.”

“Suverenitet i cjelokupnost Bosne i Hercegovine mogu}i su isklju

~ivo u okviru Federativne Jugoslavije kako je i regulirano Ustavom. Deklaracija osporava pravo srpskog naroda da ìvi u jednoj dràvi i njegovstatus naroda svodi na status nacionalne manjine.”

“Srpski narod traì da se u BiH po{tuju odluke Ustavnog suda o obustavi dono{enja svih nezakonitih i protivustavnih akata, a samim tim i predloène deklaracije. Suverenitet Bosne i Hercegovine je neodvojiv od suvereniteta tri konstitutivna naroda – Srba, Muslimana i Hrvata, kao i od suvereniteta SFRJ. Bez jasno izraène volje sva tri naroda ponaosob, u svim va

`nim pitanjima nema i ne moè biti suvereniteta Bosne i Hercegovine.”“Deklaracija unosi krajnji nemir u ionako uznemireno podru~je Bosne i Hercegovine i dovodi do usijanja postoje}e podjele na nacionalnojosnovi, ~ega bi predlaga~i morali biti svjesni”, kaè su u odgovoru SDS-a na Deklaraciju o suvernosti i nedjeljivosti RBiH. Odgovor SDS-a objavljen je 20. febrauara 1991. godine.

Radovan Karadì} je o suverenitetu BiH rekao u intervjuu, objavljenom u »Oslobo|enju« 20. februara 1991., na str. 3., kao predsjednik

SDS BiH:

64







»Ako pogledate Deklaraciju o suverenitetu BiH, koja bi se posmatrala u kontekstu Slovena~ke deklaracije, hrvatskih namjera i ustava i Makedonske deklaracije, to bi za strane posmatra~e bila ~etvrta republika ko ja je iza{la iz Jugoslavije i mi bi dokraj~ili Jugoslaviju. Niko od nas nema prava da dokraj~i Jugoslaviju«.

Mnogi umni ljudi su bili zabrinuti za{to se Radovan Karadì} brineo ustrojstvu BiH u okviru Jugoslavije, a svjesno »zaboravlja svog uzoraSrbiju«, koja je prva stvorila nezavisnu dràvu ru{enjem Ustava iz 1974.godine i dono{enjem Ustava suverene Srbije.

Zaboravnost Karadì}a poti~e od èlje Srbije da dominira u BiH.

65

Slu`beni list SRBiH, 14. oktobra 1991. u Sarajevu

S. br. 134

Skup odràn 10. juna 1991. u Sarajevuna kojem je sudjelovalo 356 istaknutih

Bo{njaka iz cijele Jugoslavije. Skupom

predsjedavao Alija Izetbegovi}








3.3.3.2. POLITI^KI SCENARIJ SDS-a ZA HERCEGOVINU

Politi~ko-bezbjednosna situacija u Hercegovini po~etkom januara1991. godine dramati~no se pogor{ala, na {to je presudno utjecala politi~ka, ustavna i ekonomska kriza, unutarnji raskoli i blokade, kao i politikasvr{enog ~ina i dono{enje jednostranih odluka, koje su postale pravilo pona{anja i djelovanja.

Ukupna situacija u Hercegovini sve je sloènija, a kriza, po svomobimu i intenzitetu, i dalje prijeti BiH ratom u ~ijoj bi osnovi bili me|unacionalni sukobi.

Poruke iz Hercegovine koje su tada dolazile od nesrpskog stanovni{tva govore da ako ne do|e do brzog dogovora o politi~koj budu}nos

ti Jugoslavije, ili bar do garancije da }e se taj dogovor posti}i i otvoriti prostor za {ire reformske procese, realno je o~ekivati da }e na unutarnjem planu do}i do prestanka funkcioniranja pravnog sistema u cijeloj BiH, potpunog ekonomskog i politi~ko-sigurnosnog razbijanja BiH, dalje eskalacije {ovinizma, sa direktnim ugroàvanjem opstanka pripadnika pojedinihnaroda u nekim podru~jima, daljeg stihijnog naoruàvanja gra|ana i for miranja paravojnih formacija JNA, nejedinstvene odbrambene snage u zemlji i izbijanja oruànih sukoba u mje{ovitim sredinama, a zatim i {irih su

koba naroda i republika.U Bosni i Hercegovini naoruàvanje stanovni{tva je krenulo, iako u

ovim okolnostima ni Predsjedni{tvo ni MUP RBiH nisu imali validne po-datke, jer informacije dolaze do ljudi koji su inicijatori djelovanja ekstremnih pojedinaca i grupa SDS-a iz sjene.

[ta je nesrbima ~initi, imaju li se ~ime braniti, kako da osigurajusvoje ìvote?

»Naoruàvanje grupa i pojedinaca«, »masovno rasturanje oru`ja«,

»oruàne straè«, »spiskovi«, »militarizacija SDS u Bosni i Hercegovini« – o tome je tih dana, ta~nije 15. februara raspravljalo Predsjedni{tvo Bosne i Hercegovine. Problematika je ozna~ena »aktuelnim pitanjima za bezbjednosno stanje i aktivnosti koje se u vezi s tim poduzimaju u Repu blici«. Naravno, kao {to je za takve prilike i uobi~ajeno, data je i ocjena bezbjednosne situacije. Informacije o naoruàvanju i »srodnim disciplinama«, »naj~e{}e li{ene osnova«, ocjena je da dijeluju umiruju}e, posebnoza one, recimo tako, koji su legalisti~ki orijentirani, ali se moè razumje

ti i tako da su informacije, ipak, osnovane. Drugim rije~ima, radi se oocjeni koja nam kaè da je »dim« nastao iz vatre.

66







Nesrpski narodi u gradovima i selima isto~ne Hercegovine ve} mjesecima ìve sa osje}anjem straha, neizvjesnosti i nesigurnosti. Slu{aju no}ima i danima pjesme s prijete}im porukama. Na ku}ama nesrba neko

preko no}i ispisuje parole: »Selite se«, »Ovo nije va{a ku}a« i sl.Grupa Bo{njaka Muslimana iz isto~ne Hercegovine dolazila je tih da

na u Sarajevo, u Predsjedni{tvo BiH, u SDA i u Skup{tinu da traì za{titu.Muslimane u isto~noj Hercegovini ne ~ini spokojnim ni tamo{nje Srpskonacionalno vije}e. Ono ih sigurno ne asocira na rad, mir i pravnu dràvu.Srpsko nacionalno vije}e, posebno za Muslimane u isto~noj Hercegovini,zna~i potencijalnu ali neskrivenu èlju Srba za dominacijom nad nesrpskimìvljem. Tu povelju je potpisalo 95% Srba, a odnosi se na pripajanje isto~neHercegovine Crnoj Gori, odnosno Srbiji. Govori se o naoruàvanju srpskog

naroda u isto~noj Hercegovini, nao~igled Bo{njaka Muslimana.Muslimani Hercegovine daju bezrezervnu podr{ku Predsjedni{tvu

Republike BiH da iskoristi sva ustavna i zakonska prava u o~uvanju integriteta BiH. Posebno su se u tome istakli: Rusmir Mahmut~ehaji}, Ibrahimôlakhodì}, Enver Kreso, Mustafa Pamuk...

Srpskom narodu isto~ne Hercegovine i njegovim predstavnicimavlasti poru~uju da se na miran i demokratski na~in moraju rije{iti sva spor na pitanja za formiranje i funkcioniranje vlasti, ~ijim tokom i metodama

nismo zadovoljni.“Ne priznajemo i ne prihvatamo Srpsko nacionalno vije}e isto~ne

Hercegovine, formirano 23. oktobra 1990. godine u Trebinju. Upozorava-mo predstavnike srpskog naroda da rje{enja problema zajedni~kog ìvotau suverenoj BiH ravnopravnih naroda ne traè van granica BiH, jer timesiju nepovjerenje i mr`nju me|u narodima.”

“Posebno upozoravamo na pojavu da u pojedinim preduze}ima dolazi do podvajanja na nacionalnoj osnovi, {to za posljedicu ima daljnje

produbljivanje ekonomskih, socijalnih i nacionalnih problema.”“Zahtijevamo prisutnost specijalnih jedinica Ministarstva unutra{njih poslova BiH u svim onim sredinama gdje su napetosti do{le do granice preko koje nastaju sukobi druge vrste.”

“U ovisnosti od razvoja doga|aja u BiH, a naro~ito u isto~noj Her cegovini i, posebno, u slu~aju naru{avanja ustavnog poretka i teritorijalnecjelovitosti BiH, muslimanski narod }e se posebno oglasiti.”, kaè se u jednom saop}enju Bo{njaka Hercegovine.

[ta stoji u pozadini regionalizacije isto~ne Hercegovine, koju suzahtjevali Srbi? ^lan Predsjedni{tva BiH Biljana Plav{i} je na jednoj sje

67








dnici Parlamenta ustvrdila: “Samo ekonomski razlozi stoje iza stvaranjaregija isto~na ili stara Hercegovina”!!!

Poslanici odmah pitaju: “Ako je tako, kako objasniti ~injenicu da jesamo jedan narod za tu “regionalizaciju”.

O~ito je, dakle, ukoliko ne stoje ekonomski razlozi nove »regionalizacije«, onda oni mogu biti samo – politi~ke naravi.

A politi~ki razlozi, bez ekonomskog temelja, imaju svoj vijek upo-trebe, svoje trajanje i svoju providnost. Statut regije Bosanska krajina,~lan 9., razra|uje i sistem op}enarodne odbrane. Na{la je tu mjesto, naravno, i teritorijalna obrana, zatim sistem mobilizacije, i tako dalje. Oni»ekonomski« ~lanovi statuta gotovo da i ne postoje uz ovaj “odbrambeni”9. ~lan. Isto je ugra|eno u sli~ne dokumente i u isto~noj Hercegovini.

Od koga se »braniti« u regiji bez cjelovitih “programa” zajedni~kenam domovine Bosne i Hercegovine? Na~in formiranja regije Bosanskakrajina se ni u ~emu ne razlikuje od puta koji slijedi isto~na Hercegovina.

Muslimanski narod je, pokazuje se tada, uznemiren, naravno ne samo zbog »regionalizacije« o kojoj odluke donosi samo »jedna strana«.Rane âvkarice, jame sa kostima vi{e od hiljadu mrtvih Bo{njaka iz Drugog svjetskog rata, jo{ su svjeè, a neki svjedoci ìvi, ba{ kao i kod drugih jama, poput Koritske.

U to vrijeme o regionalizaciji isto~ne Hercegovine, odnosno »stare Hercegovine« kako je napre~ac zovu, mr. Mate Boban iznio je svojstav, kao ìtelj Li{tice odnosno [irokog Brijega i potpredsjednik HDZBiH na konferenciji za novinare: Ako isto~na, odnosno tzv. stara Her-cegovina i pored svega ostane na nakani da se regionalizira, da li }e sli~no u~initi zapadna Hercegovina sa hrvatskim ìvljem?! Odgovor je

bio kratak:“HDZ BiH odnosno hrvatski narod u cjelini, apsolutno stoji na sta

novi{tu da je BiH suverena i nedjeljiva, da ima svoj legalni parlament ivladu i sve se mora rje{avati na civilizacijski na~in, odnosno kroz te institucije koje je narod izabrao. Nikakve regionalizacije zapadne Hercegovine ne}e biti. A {to bismo dobili i u gospodarskom smislu da se regionali-ziramo? Sve su op}ine kao i u isto~noj Hercegovini, siroma{ne. Kolikoznam, kada se dva siromaha ujedine, moè samo nastati tre}i – jo{ ve}i«, precizirao je Mate Boban.

êlnici SDS su lagano podizali temperaturu svom narodu i dobili ti

me stotine hiljada slijepih sljedbenika. Narod je dobio upravo ono {to jetraìo po Na~ertaniju, a za provedbu tog programa nisu potrebni smireni

68







ljudi, koji nisu skloni avanturi i kojima iznad svega na srcu leì mir, koji}e sve u~initi da sprije~e prolijevanje krvi.

Politika i naoruàvanje srpskog naroda je bila jedna cjelina i smatrali su da tom batinom SDS moè sve rije{iti, ali Karadì}, Vu~urovi}, Ko-ljevi}, Plav{i}, Kraji{nik i ostali su zaboravili da batina ima dva kraja, samo u isto ili razli~ito vrijeme.

Popis od prije deceniju pruà nam sliku potpune »etni~ke izmje{anosti« svake op}ine, sela, ulice. Nema etni~ki ~istih mjesta.

Uzmimo primjer Gacka, Nevesinja, Bile}e, Trebinja gdje ìvi veliki broj i nesrpskog ìvlja, mahom Muslimana. Gotovo isto bi se moglo re}ii za ostale dijelove BiH, samo sa vi{e primjera po{to je i broj »regionaliziranih« op}ina ve}i.

U Banjoj Luci, aprila 1991. godine, na nedjeljnom mitingu pozdravljene su upravo sljede}e rije~i predsjednika Alije Izetbegovi}a:

»Kaè se ima 51 posto Srba u ovoj ili onoj op}ini i ona se trebaudruìti s drugim, sli~nim. A {ta }emo sa onih 49 posto Muslimana, Hrva-ta i drugih naroda? Prema tome, to rade oni koji ho}e krvoproli}e, koji ho}e rat. A mi ho}emo mir u ovoj na{oj BiH, koja je svih nas. Bosnu i Her-

cegovinu ne moè spasiti ni jednastranka. Nju }e spasiti njeni narodi.

Kao {to su je stvorili i obnovili. Akoto neko ne vjeruje, neka se strpi doreferenduma njenih gra|ana. Mo`da pojedinim strankama ne odgovara takav odgovor velikog broja ljudi iz redova svih naroda. Zato govore samo»o referendumu naroda«. Kako se takav referendum moè provesti u

BiH, {ta bi on zna~io? O tome se malo razmi{lja. Ako ho}emo BiH kaodemokratsku republiku gra|ana, imali onda {ta prirodnije od referendumskog izja{njavanja upravo tih gra|ana? BiH ne traì ni{ta manje, naravno, ni vi{e nego drugi”, rekao je tada Izetbegovi}.

69

Faksimil lista SDS BiH, knjièvnici Dobrica

]osi} i Miroslav Toholj u slu`bi fa{izma








3.3.3.3. »STARA HERCEGOVINA«, INICIJATORI,ORGANIZATORI, SARADNICI, IZVR[IOCINAÊRTANIJA I MEMORANDUMA SANU

Glavni zagovara~i »Na~ertanija«, historijskog cilja velike Srbije iaktiviranja plana »stara Hercegovina« crnogorski su pu~isti: Momir Bulatovi}, Milo \ukanovi}, Svetozar Marovi} i njihovi beogradski naredbodavci. Osmog oktobra 1988. godine, dan nakon prvog pu~isti~kog udara naCrnu Goru, de{ifrirana je njihova takozvana »antibirokratska revolucija«,dugo pripremanog pu~a da se likvidiraju republike Crna Gora i BiH. Sve jeto po~elo primjenjivanjem Memoranduma SANU i, naravno, Gara{aninovog Na~ertanija, to jest, stvaranje velike Srbije pod firmom Jugoslavije. U

tako zami{ljenoj Milo{evi}evoj Jugoslaviji ne bi bilo mjesta za Crnogorce,Bo{njake, Muslimane, Albance, Makedonce. Za Hrvate i Slovence bi bilo,ali samo kao za neke periferne nehistorijske narode, koji bi Milo{evi}evojJugoslaviji sluìli samo kao dekokracija za, tobo`nju vi{enarodnu dràvuJugoslaviju, nad kojom bi bila dominantna srpska {ajka~a.

Tada{nje crnogorsko rukovodstvo prihvatilo je igre uni{tenja, jer je bi-lo kvarno, nedoraslo historijskoj situaciji, spremno na sve samo da preuzmuvlast i naplate ono {to su sami zakuhali. Me|u tim rukovodstvom bilo je ku

kavica, mnogo nesposobnih, slu~ajno obuhva}enih kadrovskim listama i kadrovski pogre{no tretiranih, sitnih birokrata, nacionalno nesvjesnih i lako prevrtljivih. Glavni igra~ te vlastohlepne ekipe bio je Veselin \uranovi}, tada presudna pojava za budu}nost Crne Gore, jer se za crnogorsku nacionalnustvar brinuo samo da ne istr~i i srpsko rukovodstvo ne naljuti, da se pre~estoCrnogorci ne vi|aju i dogovaraju s Hrvatima, Slovencima, Bo{njacima, Muslimanima i Makedoncima na istoj liniji, kako je on tretirao, antisrpskoj. Njegovi pomaga~i su bili, bez obzira na izgubljene bitke i prividno pripadanje

suprotnom taboru: Vidoje @arkovi}, Marko Orlandi}, Marko [padijer, dr. Bo-ìna Ivanovi}, dr. Radovan Radonji}, dr. Vesna Karadì}, dr. Risto Kilibarda,Budo Barjaktarevi} i jo{ nekoliko onda{njih »istaknutih« cekaovskih partijskih mo}nika, koji o Crnoj Gori, nacionalnom pitanju, crnogorskoj crkvi isvemu ostalom crnogorskom, nisu htjeli znati ili javno govoriti.

Tre}u, ratnu generaciju Milo{evi}evih crnogorskih kadrova sa~inja-vali su dr. Miljan Radovi}, dr. Nenad Bu}in, dr. Branko Kosti}, dr. Slobo-dan Vuja~i}, Lazar [o}, dr. Radoje Konti}, dr. Branislav Kova~evi}, Savo

[ekari}, Milo \ukanovi}, Milica Pejanovi}, Momir Bulatovi}, Svetozar Marovi}, Habo Nuhanovi}, po ubje|enju “ro|ak” Sejde Bajramovi}a.

70







Iz ove plejade su budu}i pu~isti, likvidatori i podstreka~i rata u BiH. Tosu bili Milo{evi}evi vazali {to su har~ili po Crnoj Gori, prodali je i vr{ili pri premu i aktiviranje agresije na BiH. Na~in na koji je prodat crnogorskinacionalni identitet samo je podsje}ao na 1918. godinu, kada su se srpski“oslobodioci” “sve~ano” izmokrili na zastavu, usred Cetinja, ispred Dvoratada izbjeglog kralja Nikole. Milo{evi}evi pitomci, postali su grobari CrneGore, ovaj put samo zadovoljavaju}i svoju pohlepu za vla{}i. Nizom svjesnihakcija u korist hercegova~kog vojvode Boìdara Vu~urevi}a u isto~noj Herce-govini, pokrenuli su agresiju na BiH i genocid nad nesrpskim stanovni{tvom.

Signal su dali pobornici Na~ertanija i Memoranduma SANU da nateritoriji Crne Gore i isto~ne Hercegovine stupi na scenu “Crna ruka”, ponovo poslije vi{e od sedamdeset godina. “Crnoruka{i” su uzeli »srpsku

stvar« u svoje ruke, a to je ono najtragi~nije {to se srpskom narodu moglodogoditi. Ko poznaje historiju, zna da je pod “Crnom rukom” u Sarajevu1914. godine izvr{eno brutalno ubistvo austrijskog prestolonasljednikaFranca Ferdinanda i njegove trudne supruge Sofije.

Otuda i kona~na odbojnost Evrope i svijeta prema takozvanom »srpskom pitanju« iza kojeg stoji “Crna ruka”, odnosno organizacija “Ujedi-njenje ili smrt”. U Domu omladine u Titogradu, 1991. godine, srpski je fa-{ist Drago{ Kalaji} javno propovijedao crnoruka{tvo i govorio o oìvlja

vanju organizacije “Ujedinjenje ili smrt”!Po scenariju Memoranduma SANU i Na~ertanija navedeni mentori

doveli su guslara i kamiondìju Boìdara Vu~urovi}a, na mjesto predsje-dnika SO Trebinje, da sru{i ustavnopravni sistem BiH u Hercegovini. U podgori~koj »Pobjedi« on je septembra 1991. godine rekao: »...Tog geno-cida vi{e ne}e biti, jer se srpski narod organizovao i vra}a svoje stare gra-nice od prije 1918. godine. Mogu slobodno re}i: Bosne i Hercegovine vi{e nema, niti }e je ikada vi{e biti na ovim prostorima! Ta vje{ta~ka tvore-

vina i te avnojevske granice, administrativne, umjesto da nas spoje, jo{ vi{e su nas zavadile. Na{i borci zauzimaju na{a izgubljena mjesta i krajevei ne}emo stati dok to jedanput za svagda ne rije{imo...«

Na prostoru Hercegovine, na kojem je rat zapravo zavr{en 13 godina nakon oslobo|enja – tek kada je novim vlastima uspjelo likvidirati ~etni~ke odmetnike – ponovo je zavladalo strah i neizvjesnost zbog te i sli~nih izjava. Ponovo se po muslimanskim selima, kao u ratno doba 1941.-1945., organiziraju no}ne straè.

Pripadnike srpske nacije »juna~e« guslari. Mnogi od njih u svom»umjetni~kom stvarala{tvu«, podsje}aju strasno na svetu obavezu »boja

71








protiv Turaka«. U takvoj atmosferi plodno tlo na|u i glasine poput one da predstoji napad »~etnika« na Bo{njake muslimane u Hercegovini.

Zbog toga je u muslimanskim naseljima bio uveden »prvi stepen pripravnosti« tokom 1990., 1991. i 1992. godine. Pokazalo se kasnije danije rije~ ni o kakvom organiziranom ataku nego o posjeti isto~noj Herce-govini ~uvenog Novaka Kilibarde, prvaka Narodne stranke Crne Gore,koji je zagovarao prisajedinjenje dijela BiH Srbiji, ali ne direktno, nego preko Crne Gore. Njegov sastanak sa lokalnim ~etnicima SDS isto~neHercegovine je nazvao »kongresom ujedinjenja«. Skup u svom saop}enjuujedinjenje ne spominje, ali vatreno zagovara potrebu duhovnog, ekonomskog i kulturnog jedinstva srpskog naroda u Hercegovini i Crnoj Gori.

Kilibarda je u Hercegovini ~est gost i njegova stranka, koja je, ina

~e, na izborima poraèna u vlastitoj republici, u Hercegovini ima brojno~lanstvo. Mogu}nost da strana~ki prvak iz jedne republike bude »gazda«u tu|oj koì, u ovom slu~aju bosanskohercegova~koj, predvi|ena je i nor mativnim aktima SDS. U njima stoji da su u isto~noj Bosni i isto~noj Her cegovini svi ~lanovi SDS istovremeno i ~lanovi Narodne stranke. Strana~ka »baza« u ovom kraju ima tako dva ravnopravna {efa, oba porijeklomiz druge republike – Karadì}a i Kilibardu.

Da to strana~ko jedinstvo nije samo sebi svrha pokazuju doga|aji

koji su uslijedili nakon posljednje posjete Novaka Kilibarde Fo~i. »Ujedinjavanje« je u okviru jedne stranke s politi~kog preneseno na ekonomskii pravni teren. Ne pitaju}i sve narode, koji stolje}ima na istom prostoru di jele dobro i zlo, Srpska demokratska stranka je forsirano pri{la stvaranjuzajednice op}ina takozvane isto~ne i stare Hercegovine. îni to mimo pre poruke Skup{tine i Vlade SRBiH, ne obaziru}i se na proteste i nezadovolj-stvo muslimanskog stanovni{tva. U Fo~i ta ùrba i upornost neodoljivoasociraju na sli~nu aktivnost ~etni~kog crnogorskog rukovodstva prije

skoro pola stolje}a. I ono se iscrpljivalo, tada pod okriljem Italijana, uobjedinjavanju Crne Gore i Hercegovine. Imalo je i svoju crnogorsko-her-cegova~ku ~etni~ku vojsku pod komandom pukovnika Pavla Stani{i}a, ~i je »oslobodila~ke misije« Bo{njaci dobro pamte u Hercegovini po stravi~nim zlo~inima nad neza{ti}enim ìvljem.

Iako je 50 godina duga distanca izme|u onda{njih i sada{njih »ujedinitelja«, bliskost ciljeva i na~in na koji su ih èljeli posti}i ne ostavljaju prostor za ravnodu{nost. Poku{aj prekrajanja unutra{njih i republi~kih

granica BiH neodoljivo podsje}a Muslimane na »ve} vi|eno« i na njihova stradanja.

72







Jo{ jedna li~nost je posebno uznemiravala nesrpski narod u Hercegovini. To je dr. Vojislav [e{elj, radikal, izvr{ilac iz tre}eg plana, preko kojeg Do- brica ]osi}, Matija Be}kovi}, Nenad Kecmanovi}, Jovica Stani{i}, BorislavJovi}, Mihalj Kertes, Brana Crn~evi}, Gojko \ogo, Milorad Ekme~i}, provode svoje zamisli. Vojislav [e{elj je upravo na doga|ajima koji }e se desiti uBiH odbranio svoj doktorski rad na Pravnom fakultetu u Beogradu kod mentora iz SANU pod naslovom »Politi~ka su{tina militarizma i fa{izma«.

Milo{evi} i svita nisu mogli izabrati boljeg supervizora i inicijalnukapislu tragedije nesrpskog naroda Hercegovine. [e{eljevu ideologiju iikonografiju su brzo prihvatili Srbi iz isto~ne Hercegovine i odmah suspjevali pjesmu za svog vojvodu: »Nema boja, nema rata bez [e{elja komandanta«. Suludi doktor u svojim ranim nau~nim radovima, uglavnom

politi~kim pamfletima, izgara u èlji da i Titu i partiji kaè {to vi{e hva-lospjeva, da bi sredinom 1991. godine, u jednom televizijskom intervjuu,rekao da »definitivno treba sru{iti kult li~nosti Josipa Broza Tita, najve}egzlikovca, usta{e, ubice i tiranina, kojeg je dala na{a historija i mrtvog ga protjerati iz Beograda«. U Omladinskim novinama, br. 344, iz 1982. go-dine, u ulozi urednika, sada predsjednik SPO Vuk Dra{kovi}, koji je vo-dio s njim intervju, [e{elja naziva »buntovnikom bez razloga«. No, vrijeme i doga|aji }e ovu dvojicu udruìti protiv BiH.

Milorad Ekme~i}, najuglednija li~nost me|u predstavnicima bosanskohercegova~kih Srba, podani~ki, do kraja, radio je na realizaciji velikodràvnog koncepta Slobodana Milo{evi}a i njegovih nalogodavaca. Politi~ki je od{kolovao Karadì}a, Buhu, Koljevi}a, Maksimovi}a, Kraji{nika i s ponosom je o njima govorio kao o najboljim Srbima. Sve ono {to je Ekme~i} kao projektant zamislio, SDS-ovi politi~ari su realizirali, ne obaziruju}ise niti na etiku, niti na politi~ke ni pravne principe, na koncu izdaju}i dràvu Bosnu i Hercegovinu u kojoj su stekli sve {to imaju.

Ekme~i} je poistovje}ivao svoju sudbinu sa sudbinom vlastitog naroda i ~esto u medijima isticao: »Od mojih Ekme~i}a u Prebilovcima (kodâpljine, op. a.) 78 ljudi je stradalo (...) Moga je oca ubio jedan Musliman,a pri~alo se da je po varo{i nosio njegovo odijelo«. Ovo je bio stereotip. Naime, u svim domovima ratne siro~adi, primjetili su rijetki nastavniciBo{njaci, svoj toj djeci se govorilo odvojeno, u ~etiri oka, da su im roditelje ubili Muslimani. Uz sve to dodavana je i ova odvratnija verzija – pri~alo se... “da je po varo{i nosio njegovo odijelo”. U Prebilovcima su usta

{e, Hrvati iz zapadne Hercegovine, od 1.003 stanovnika, 1941. ubili su830 stanovnika. Govorilo se da su u selo stigli s fesovima na glavi i dozi

73








vali se muslimanskim imenima. Nema sumnje da je to Ekme~i} kao histori~ar znao, ali mu je izgleda odgovaralo da samo ìgo{e nekog Muslimana koji je nosio odijelo njegovog oca. Nije valjda i kljukanje laìma u sirotinjskim domovima sna`nije od njegovog nau~nog opusa?

U njegovom razmi{ljanju uspostavljeni su parametri koji u sebi nose klicu mr`nje i nevjerovatnu koli~inu energije osvete koja }e od 1990.do 1996. godine eksplodirati u svom uàsnom genocidnom obliku. Tra-uma koju je doìvio u djetinjstvu odredila je cijeli ìvot Milorada Ekme~i}a.

Ekme~i} historiju stavlja u funkciju vlastitih politi~kih opredjeljenja, daju}i ~injenicama onu vrijednost koja opravdava nakane.

Nakon svega on se pretvorio u opasnog, frustriranog starca, koji je,

da bi prikrio krajnje ciljeve, uvijek izjavljivao za sebe da se ne snalazi do bro u politici, dok u svojim izjavama otvoreno govori da je »zagovornik velike Srbije« i opravdava politi~ke postupke Milo{evi}a. Jednom prilikom njegovo vladanje je nazvao »balkanskim degolizmom«.

U maju 1990. godine, kada se mislilo da }e se velikoimperijalne te`nje Slobodana Milo{evi}a mo}i sprije~iti bez oru`ja, te da }e se sve zavr{iti na tome da »Srbija iz tri dijela postane cijela«, akademik Ekme~i}, kao~lan uèg intelektualnog srpskog ratnog rukovodstva, najavio je rat, krv i

»milion glava na oltaru nove dràve«. Njegova izjava }e u}i u historiju: »Nije nemogu} gra|anski rat, mo

`da on na prvom mjestu stoji kao odre|ena perspektiva«, kaè akademik u autobiografskom intervjuu po naslovom »@iva rije~ Milorada Ekme~i}a«.

Daju}i velikosrpskom ekspanzionizmu privid brane stvaranju velikeHrvatske, Ekme~i} dalje kaè: »Ta ideja je danas oìvljena, iako se grani-ca daje u maksimalnom vidu rijeci Drini, kako je hrvatski klerikalizam na

crtao 1900. godine. To je neostvarivo, ali jeste ostvarivo da se ona svedeod maksimuma na Drini do minimuma na u{}u Bosne«.Ekme~i} zatim jo{ vi{e radikalizira svoje stavove: »Ustvari, ako do

|e do diobe – ni ta granica ne}e se uspjeti na}i jednim novim unutra{njimratom. O~igledno }e i}i znatno vi{e na zapad nego je u{}e reke Bosne – uznajmanje jedan milion ljudskih glava na tom oltaru«. Tako je u maju 1990.godine govorio Ekme~i}.

Od 1990. do 1996. godine se sa njegovih suludih rije~i pre{lo na ne

~asna djela. Glave naroda lete, granice se krvlju ispisuju. U nekim svojimanalizama on kaè: »Krajnji cilj velikosrpske politike je izazivanje tre}eg

74







svjetskog rata«. Mnogo ranije nego je nagovjestio rat za granice velikeSrbije, Ekme~i} je govorio o mogu}nosti svjetske katastrofe, prezentiraju}i u intervjuu NIN-u, koji mu je dao nagradu za knjigu »Stvaranje Jugoslavije 1790.-1918.«, metaforu o ruskom zvonu koje }e nakon izvjesnogvremena ponovno zazvoniti i od ~ije }e zvonjave stradati 500 miliona ljudi na kugli zemaljskoj.

»Stara je istina«, kaè Ekme~i}, »da najdalje ide onaj koji ne zna kuda ide«. Srbi, prema akademiku Ekme~i}u, znaju kuda idu, i u tome ih niko ne moè sprije~iti. »Svi da se ujedine protiv Srba, ne mogu pobijediti.Pogotovu {to se strate{ki pona{aju kao rogovi u vre}i, a takti~ki kao saveznici iz nevolje. U mom ratnom djetinjstvu se pjevala pjesma: »Nevesinjesa ~etiri topa, svu hrvatsku dràvu raskopa«, rekao je ushi}eno Ekme~i}

kao slavljenik na dodjeli nagrade ZAVNOBiH-a 1991. godine.Dana 25. novembra 1991. godine izme|u ostalog on izjavljuje o »li

ku i djelu« Josipa Broza, kojeg, da bi se do{lo na pravu mjeru, treba prenijeti iz »ku}e cvije}a na groblje Kumrovec, s titoizmom se mora do kra ja raskrstiti, kao sa bole{}u koja nas je dovela u katastrofu«.

Za sve ove rije~i i zasluge, kojeg li apsurda, Milorad Ekme~i} dobi ja najvi{u dràvnu nagradu BiH, na ~ijem je ru{enju radio i radi, srcem i pame}u. Za ru{enje BiH Ekme~i} bi mogao biti nosilac priznanja »Ilija

Gara{anin« ili »Draà Mihajlovi}«, ali visoku dràvnu nagradu Bosne iHercegovine nije zasluìo, naprosto zato jer u popisu dràva koje on priznaje, zemlje s takvim imenom nema. Bosna i Hercegovina je za Ekme~i}a i politi~ku platformu ~iji je on glavni pokrovitelj, isklju~ivo srpska zemlja, neodvojivi dio velike Srbije ili nove Jugoslavije, bez Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Muslimana Bo{njaka pa i Crnogoraca.

Ekme~i} je stalno poticao mr`nju i time razloge da Srbi stignu dokona~nog cilja. Dana 25. novembra 1991. godine, povodom Dana drà

vnosti BiH, predsjednik HDZ BiH i ~lan Predsjedni{tva SRBiH, StjepanKljui} je za »Slobodnu Bosnu« dao obrazloènje za{to nije prisustvovaosve~anoj sjednici dodjeljivanja nagrada u povodu proslave Zemaljskogantifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja BiH - ZAVNOBiH-a - od prije 48 godina.

»Ta je sve~ana sjednica pretvorena u sve~ani skandal onog trenutkakada je saop}eno da je nagradu ZAVNOBiH-a dobio akademik MiloradEkme~i}, a jedina nagrada koju Ekme~i} moè dobiti je nagrada za ru{e

nje Bosne i Hercegovine i njene dràvnosti. Nisam mogao sebe zamislitida sjedim u sali u kojoj se odvija jedan takav sraman i provokativan ~in.

75








Imam vrlo odre|ene primjedbe i na dodjeljivanje nagrade jednom Muslimanu, koji je pukovnik JNA, i navodnom glumcu Hrvatu koji je na izbore i{ao kao Jugosloven?! [ta da kaèm o Nenadu Peji}u, glavnom uredniku Televizije Sarajevo, koji nije dopustio da se vr{i direktan televizijski prenos sve~anosti Dana dràvnosti Bosne i Hercegovine, jer njemu, kaoglavnom uredniku dràvne televizije, ne odgovara dràva u kojoj ìvi. Ta-kvu Bosnu i Hercegovinu u kojoj se nagra|uje Ekme~i} i u kojoj je {ef dràvne TV Nenad Peji}, ni ja ni moj narod ne moèmo smatrati svojom«.

Ina~e, Nenad Peji}, Aleksandar Tijani}, Mirjana Bobi} - Mojsilovi}i Dragan Babi} su vodili srbijansku politiku u glavnom gradu BiH naTeleviziji Sarajevo. Upravo oni su 6. maja 1991. godine u tada popularnuemisiju “Umije}e ìvljenja” pozvali Vojislava [e{elja, koji je po~etkom

osamdesetih iz Sarajeva oti{ao u zatvor kao komunisti~ki disident, a vratio se 1991. godine kao ~etni~ki vojvoda. Taj dan on je razgovarao saRadovanom Karadì}em sa zahtjevom da mobilizira {to vi{e dobrovoljaca Srba koji èle s JNA zajedno ratovati u Hrvatskoj. Kada su tenkoviuznemirili Mostar, isto~nu i zapadnu Hercegovinu, 8. maja 1991. na plani-ni Romaniji vojvoda [e{elj postrojio je ~etni~ke dobrovoljce koje je mobilizirao i stavio na raspolaganje Karadì}u uz obilato JNA naoruànje.Dobrovoljci su zatim poslani na obuku u kasarnu “Bubanj potok” u

Beogradu, i odatle upu}eni na rati{ta u Hrvatskoj a potom i u BiH. Sve ove pokrete i saradni~ke odnose [e{elja, SPO-a, SDS-a i drugih faktora SDBMUP-a SRBiH je pratila i na kraju zaklju~ila da su sve aktivnosti bileusmjerene oko izvr{avanja ciljeva i zadataka iz ratnog projekta “Ram”,kojim je rukovodila vojna i civilna vlast SR Srbije.

76







3.4. REFERENDUM ZA SUVERENU BIH JE BIOODGOVOR NA TEROR

Najva`niji politi~ki doga|aj u po~etku 1992. godine bio je Republi~ki referendum za utvr|ivanje statusa Bosne i Hercegovine od 29. februara do 1.marta. Skup{tina Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine je na sjedniciodrànoj 24. i 25. januara 1992. godine donijela Odluku da se gra|ani na referendumu izjasne o pitanju: »Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu,dràvu ravnopravnih gra|ana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba,Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ìve». Na istoj sjednici donesena jei Odluka o povla~enju predstavnika SRBiH iz svih saveznih dràvnih organa i or-ganizacija. Izborna komisija je 6. marta 1992. godine objavila rezultate referen

duma. Javnost je upoznata da je od ukupnog broja glasa~a 3.253.847 na referendum iza{lo i glasalo 2.073.568gra|ana ili 64,31%. «ZA» suverenu i nezavisnu RBiH jeglasalo 99,44% glasa~a, a«PROTIV» je glasalo 0,29%glasa~a. Referendum je bioodgovor djeliteljima RBiH,

koji su pravili svoje procjenei karte za podjelu regija idràve. Podaci o popisu stanovni{tva iz 1991. godine,govorili su o nemogu}nosti podjele:

- 1.905.018 ili 43,7% Muslimana

-1.364.363 ili 31,3% Srba- 752.068 ili 17,3% Hrvata- 239.777 Ili 5,5% Jugoslovena i- 93.685 Ili 2,2% Ostalih

Od 109 op}ina u BiH, u 52 (47,7%) su bili ve}ina Bo{njaci, u 37(33,9%) ve}inu su ~inili Srbi, a u 20 (18,3) ve}inu su ~inili Hrvati. Natemelju rezultata Referenduma, ~lanice Evropske zajednice su 7. aprila

1992. godine priznale Bosnu i Hercegovinu, koja je 22. maja 1992. godine postala ~lanicom Ujedinjenih nacija.

77

Faksimil Uputstva za popis stanovni{tva 1991. godine








3.5. AKTIVNOSTI ZA MOBILIZACIJU UORU@ANE SNAGE RBIH

Na 35. sjednici odrànoj 21. septembra 1991. godine Predsjedni{tvoSRBiH je razmatralo sigurnosnu situaciju i donijelo sljede}i zaklju~ak:”Skup{tine op}ina mogu, ako to situacija nalaè, uz saglasnost Predsjedni{tva BiH, izvr{iti djelimi~nu mobilizaciju prostornih jedinica Teritori- jalne odbrane na svom podru~ju.

Od vojnih vlasti }e zatraìti da se ovim jedinicama izda potrebnaoprema i naoruànje”. Ovaj zaklju~ak je odbila ~lan Predsjedni{tva Biljana Plav{i}.

Na 64. sjednici Predsjedni{tva RBiH odrànoj 3. aprila 1992. godi

ne razmatran je zahtjev Izvr{nog odbora Op}ine Mostar kojim se traì saglasnost za mobilizaciju jedinica TO ove op}ine. Na sjednici odrànoj su-tradan, 4. aprila 1992. godine, Predsjedni{tvo BiH donosi Odluku da se prema procjeni Savjeta za narodnu odbranu Op}ine Mostar, izvr{i mobili-zacija jedinica TO ove op}ine, kao i svih op}ina u SR BiH.

Predsjedni{tvo RBiH, na sjednici odrànoj 8. aprila 1992. godine jedonijelo uredbu o ukidanju dotada{enjeg [taba TO i obrazovanju [tabaTO RBiH, pod brojem 01-011-303/92, u potpisu predsjednik Predsjedni{-

tva RBiH.Ova odluka je bila od velikog zna~aja za Patriotsku ligu, jer smo

njom, prakti~no, mogli legalizirati na{e aktivnosti u pripremama koje smovr{ili radi za{tite gra|ana.

Tog dana je izvr{ena mobilizacija cjelokupnog rezervnog sastavamilicije u Mostaru ali i u ostalim op}inama SRBiH. U to vrijeme organi-zacija odbrane je bila veoma delikatno pitanje.

SDS je imala svoju ~etni~ku vojsku i JNA na svojoj strani, a HDZ

je, tako|er, organizirala jedinice HVO-a.Isto kao i SDS i HDZ nije priznavao ili je ignorirao legalnu TORBiH. Bili smo legalisti i oslanjali smo se na legalne institucije RBiH,gradili ih i ~uvali zajedno s brojnim Hrvatima i Srbima, koji su prepoznali fa{isti~ki karakter agresivnih te`nji kojima se inspiriraju i usmjeravajuMilo{evi}ev i Tu|manov reìm.

Tokom maja 1992. godine ukazala se potreba za potpunijom mobi-lizacijom jedinica TO RBiH, pa su Ministarstvo odbrane i R[TO 22. ma-

ja izdali takvu naredbu. U Mostaru je ovaj potez prihva}en kao velika {ansa za uspje{niju odbranu grada i cijele regije Hercegovine.

78







Novoizabrani Sekretarijat odbrane Op}ine Mostar je formiran 8.aprila 1992., po uredbi Predsjedni{tva RBiH i od tada je uspje{no djelovao. U Sekretarijatu su tada radili Nail Noì} Pinca, Sead êlebi}, Omica\uki}, Zdravko Zori}, Zikrija \onko, te Ismet, Arif i Kerim Hadìosma-novi} i ja, a onda se Sektretarijat popunio na osnovu sistematizacije.

Mobilizacijom koja je u Mostaru realizirana po naredbi R[TO, mos-tarski Samostalni bataljon je solidno popunjen. Po broju boraca on je mogao biti progla{en brigadom odmah u maju 1992. godine.

U cilju obuke mobiliziranih boraca i priprema za deblokadu grada,komadant op}inskog [TO [emsudin Hasi} Sudo u aprilu je dio ljudstva izMostara doveo u podru~je \ubrana, {to je bila jo{ jedna u nizu prevaraHV i HVO-a. Predsjedni{tvo RBiH je 20. juna 1992. godine donijelo

Odluku o progla{enju ratnog stanja i naredilo op}u javnu mobilizaciju. Ta-da dolazi do formiranja brojnih jedinica Armije RBiH.

79

Struktura stanovni{tva Hercegovine prema popisu stanovni{tva iz 1991. godine. Po brojnosti

prvi su Hrvati, zatim Muslimani (Bo{njaci) ina kraju Srbi

Faksimil Uredbe o ukidanju [taba TO SRBiH te obrazovanju [taba TO RBiH.

Original uredbe se ~uva u arhivu ZK Vojske FBiH








3.6. ZAHTJEVI DA JNA NAPUSTI BIH

Maja 1992. godine odvijale su se aktivnosti da jedinice i komandeJNA odu iz BiH, jer je nakon me|unarodnog priznanja RBiH ova vojska postala nelegalna i trebala se odmah rasformirati ili povu}i iz dràve. Jedina legalna oruàna sila u RBiH tada je bila TO RBiH. O tome su sredi-nom maja vo|eni pregovori u kojima su u ime Predsjedni{tva i Vlade R BiH u~estvovali Fikret Abdi}, Stjepan Kljui} i Jerko Doko, a za JNA ge-neralmajor Ne|o Bo{kovi} i Branko â|o.

Kao rezultati tih pregovora 10. maja 1992. godine je potpisan Ugovor koji je dopunjen «Aneksom ugovora» od 22. maja 1992. godine. Predstavnici JNA su se obavezali da «}e JNA predati Ministarstvu odbrane Re-

publike Bosne i Hercegovine naoruànje, municiju, minsko-eksplozivnasredstva i opremu Teritorijalne odbrane op}ina Centar Sarajevo, NoviGrad Sarajevo, Stari Grad Sarajevo i Novo Sarajevo». Precizirano je da seisporuka izvr{i 23. maja 1992. godine u Sarajevu ili, eventualno, da se u potpunosti okon~a 24. maja 1992. godine ako zbog obima posla to ne bude mogu}e okon~ati prvog dana. Regulirano je da «ukoliko se izvr{i polovina isporuke na dan 23. maja 1992. godine, mogu se isprazniti kasarnesljede}im redoslijedom: poligon Pazari}, kasarna «Viktor Bubanj», kasar-

na «Jusuf Dònli}», a potom kasarana «Mar{al Tito». Osoblje, oru`je iopremu iz kasarni s podru~ja Sarajeva, JNA }e povu}i izvan Bosne i Her-cegovine najkra}im i najsigurnijim putem, o ~emu }e se blagovremenoizvijestiti nadle`ni organi Vlade BiH. Obje strane su saglasne da se povla-~enje osoblja, oru`ja i opreme iz prethodnog stava izvr{i pod nadzoromUNPROFOR-a».8

Jasno je, me|utim, da su se jedinice JNA samo dislocirale iz mno-gih kasarni, odakle su nastavile borbena djelovanja i agresiju na RBiH, uz

ne{to kasniju transformaciju u vojsku paradràve Republike Srpske.Rezolucijom 752 Savjeta sigurnosti UN od 15. maja 1992. godineiskazano je o~ekivanje me|unarodne zajednice da se realizira «najava izBeograda od 4. maja 1992. godine, a koja se odnosi na povla~enje osobljaJNA iz drugih republika u Srbiju i Crnu Goru...». Rezolucijom 752 Savje-ta sigurnosti se «zahtijeva da sve forme mije{anja spolja u RBiH, uklju~u ju}i i ona od strane JNA kao i elemente hrvatske armije, odmah prestanu

80

8

Aneks ugovora od 22.maja 1992. godine u mojoj li~noj arhivi.







i da susjedi RBiH poduzmu o{tru akciju da se zaustavi takvo mije{anje irespektiraju teritorijalni integritet RBiH». Tom rezolucijom Savjet sigur-nosti tako|er «zahtijeva da one jedinice JNA i elementi Hrvatske vojske,koje su sada u RBiH, moraju ili da se povuku ili da se stave pod nadle`nost Vlade RBiH, ili da se raspuste i razoru`aju, a da se njihovo oru`jestavi pod efikasan me|unarodni nadzor. Zahtijeva se i da sve neregularnesnage u RBiH budu raspu{tene i razoru`ane.....».9

81

9

Rezolucija 752. Savjeta sigurnosti UN.

Faksimil dijela Rezolucije UN-a o BiH. U potpisu generalni sekretar dr Butros Butros Gali








3.7. BARIKADE U MOSTARU 14.-17. MARTA 1992. GODINE

Tokom prolje}a 1992. godine ~etnici su teroristi~kim akcijamauznemiravali i {irili strah u narodu {irom BiH, posebno me|u Bo{njacimai Hrvatima u Mostaru i ~itavoj regiji Hercegovine.

Mete teroristi~kih napada JNA, ~etnika, te HV i HVO, bili su ugos-titeljski objekti, naj~e{}e kafi}i, vlasni{tvo Bo{njaka i Hrvata, jer su se unjima okupljali gra|ani, pa su efekti zastra{ivanja i op}e nesigurnosti biliveliki. Eksplozije su podmetane u nadgrobne spomenike, na Partizanskogroblje u Mostaru, u Dom penzionera, u Spomen ku}u Dèmala Bijedi}a... Izazvani su incidenti prije i u toku odigravanja utakmice “Vele`” –

“Partizan”. Meta terorista je bio i most na Neretvi u @itomisli}ima...Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, nakon 62. sjednice, odràne 11. mar-

ta 1992. godine, uputio je MUP-u i SJB Mostar, Savjetu za NO Mostar akt pod brojem 01-III-I-120/92, te saop}enje i osudio vandalske akte i napadena grad Mostar i zatraìo rasvjetljavanje tih doga|aja.

Ekstremisti~ki lideri SDS na ~elu s Karadì}em i Bobanovci podsvojom kontrolom dràli su i usmjeravali ovakve teroristi~ke akcije kojih je bilo {irom BiH, gdje god je bilo Bo{njaka i Hrvata, jer su ih èljeli zas

tra{iti i tako utjecati da napu{taju svoje domove. Uporedo s tim, radi efekata u o~ima me|unarodne zajednice, poku{avali su ostaviti utisak da èle mir i tako krivicu za sukobe prenijeti na `rtve njihovog terora.10

Ipak, najve}u moru za gra|ane Mostara, od po~etka su predstavljalirezervisti JNA, koji su se u gradu pona{ali nasilni~ki, ~esto pod uticajemalkohola, provocirali i maltretirali gra|ane, isticali ~etni~ke simbole, provokativno izdizali tri prsta, {to je bila glavna simbolika ~etni~ke mr`nje i prijetnji prema drugima narodima i vjerama. Gotovo svakodnevno su iza

zivali tu~e i nerede.Rezervisti su se najvi{e okupljali u gostionici “Pretprazni~ko ve~e”,vlasni{tvo ~etnika Pere Vukojevi}a zvanog Manda, ina~e invalida, ~ija je

82

10 S takvim ciljem ekstremni lideri SDS i JNA Biljana Plav{i}, Milan Torbica i koman-dant agresorskog korpusa angaìranog u isto~noj Hercegovini, general Mom~iloPeri{i} su 7. marta 1992. godine u~estvovali na mirovnom skupu u Mostaru koga jeorganizirao Klub intelektualaca. Na ovom sklupu su u~estvovali Avdo Hebib,Tomislav Krsti~evi}, Jerko Doko , intelektualci iz Beograda, Sarajeva, Mostara i okol-

nih mjesta.







sestra Sofija bila udata za Bo{njaka, zatim za Iranca, a on se, po{to se obogatio na nesre}i Mostaraca, udavio na Adi Ciganliji u Beogradu.

U ovom ~etni~kom osinjaku za~eli su se povodi za masovan revoltgra|ana Mostara 14. marta 1992. godine. Grupa razularenih ~etnika – rezervista iza{li su iz ove gostionice, na ulici su zaustavili nekoliko dje~akai divlja~ki ih istukli. Jednom od njih su poku{ali otkinuti dva prsta, takoda, govorili su, ostanu samo “tri prava prsta”.

Odmah, dok se ovo doga|alo, na ulice Luke iza{le su majke ugroènih dje~aka. One su u revoltu poku{ale zaustaviti saobra}aj na raskrsnicama kod Lu~kog mosta i kod Fabrike duhana.

Komanda ~etni~ke JNA, na ovaj doga|aj je brzo reagirala poja~anim angaìranjem vojnih vozila po gradu, posebno na kriti~nom mjestu

gdje su ove majke dje~aka zaustavile saobra}aj. Kako smo se pla{ili da bimoglo do}i do tragedije, poslali smo organizirane grupe “Patriotske lige”iz Luke i Donje Mahale, a ubrzo zatim i grupe iz drugih udaljenijih dijelova grada Mostara.

Na kriti~nim raskrsnicama, na{i ~lanovi su postavili barikade odobli`njih kontejnera za sme}e i prinudili brojna ~etni~ka vozila da se preusmjere na zaobilaznicu – magistralni put pored Mostara. Na scenu su stu pili i ~lanovi Patriotske lige u rezervnom sastavu milicije. Imali smo za

datak da na svim barikadama djelujemo organizirano i sprije~imo nered inepoèljna pona{anja, ta~nije da najprije za{titimo gra|ane u blizini barikada za slu~aj da sukobi eskaliraju. To je bila situacija kada su brojni ~la-novi Patriotske lige, po prvi put, otvoreno iza{li na zadatak s oru`jem idrugom borbenom opremom, kojom smo do tada raspolagali. Pokazalismo odlu~nost i vojnu organiziranost, pa 14. mart 1992. godine predstav-lja za nas dan od historijskog zna~aja. Barikade smo osiguravali puna tridana. îtav grad je bio blokiran, jer su barikade bile u Bjelu{inama, na [e

movcu, u Vrap~i}ima, Bijelom Polju...Jednu barikadu su postavili ~etnici u mjesnoj zajednici Brankovacna putu Sarajevo – Mostar. âk i stanovnici tog prigradskog naselja su tihdana pokazivali veliku mr`nju prema Bo{njacima.

Sa tornja tamo{nje pravoslavne crkve otvarali su mitraljesku vatru po naseljima Carine, Luke i Donja Mahala. Nametnuli su nam oruàne sukobe. Bili smo odlu~ni da se borimo protiv ~etnika i zla koje su oni na svakom koraku pokazivali.

U sukobima na Starom mostu ubijen je jedan ~etnik – rezervista, advojica su ranjeni. Tre}eg dana ovih sukoba, znaju}i da je gostionica

83








“Pretprazni~ko ve~e” glavni ~etni~ki osinjak iz koga izvire zlo i opasnostza sve gra|ane Mostara, kasno no}u nakon zatvaranja podignuta je u zrak.To su izveli hrabri pripadnici Patriotske lige koje je vodio Midhad Hujdur Hujke. ^etni~ka policija je tvrdila da sam ja izveo ovu akciju, ali to nije bilo ta~no. Ta~no je jedino da sam podr`avao i zna~ajno usmjeravaove}inu aktivnosti otpora ~etni~kom divljanju u Mostaru. Nakon ovoga,Patriotska liga je odlu~ila da na{i ljudi napuste barikade.

84

Faksimili reakcija civilnih struktura i gra|anana pogor{anje sigurnosne situacije u Mostaru







3.7.1. SK-PJ - NARODNI FRONT I LIJEVI BLOKFORMIRAJU ORU@ANE FORMACIJE

Rezervisti JNA i ~etni~ka paravojska su djelovali zajedno, ali se ~i-ni da je JNA potpuno poslu{no djelovala prema politi~kim stavovima i di-rektivama lidera SDS Karadì}a i lokalnih ~etni~kih vo|a. Takvim pona-{anjem JNA je izgubila podr{ku naroda, {to se odmah poslije dramati~nihdoga|aja u Mostaru 14.-17. marta 1992. godine poku{avalo popraviti mitinzima podr{ke koje su organizirali lideri nove partije “SK - Pokret za Ju-goslaviju” (SK-PJ), kojoj je u Mostaru na ~elu bio penzionisani pukovnik Nikola Ljumovi}. Na jednom od mitinga podr{ke 18. marta 1992. godine,dan poslije smirivanja dramati~nih doga|aja na barikadama u Mostaru, na

Musali, u organizaciji Lijevog bloka, predvo|eni SKPJ, SDP-om, govor-nici su bili pozori{ni radnik Sead \uli}, Nikola Ljumovi}, Roko Markovina i Zlata Brbor, novinarka, ina~e supruga Sarajlije, novinara MehmedaVejzagi}a, koji je izvje{tavao iz Mostara za sarajevske novine, a kasnije zahrvatske HZHB. Vejzagi} je po nekim napisima pre{ao na katoli~anstvo i promijenio ime u Mate Brbor. Kasnije }e uslijediti diferencijacija unutar Lijevog bloka i vo|stva SK-PJ u Mostaru. Nikola Ljumovi} je nastavionaoruàvati Srbe u Bjelu{inama, Bijelom Polju i Dra~evicama, te pred

stavljao veliku prijetnju za “Patriotsku ligu”, jer je imao ambicije da se preko svojih aktivista infiltrira u na{e redove. Mnogo kasnije Sead \uli} je dobio istaknutu ulogu u Komandi 4. korpusa Armije RBiH.

Dakle, jedan od kordinatora i neposrednih organizatora formiranja inaoruàvanja srpskih jedinica na teritoriji BiH i regije Mostar – Hercegovina je Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju (SK-PJ), njegov Narodnifront i Lijevi blok. Nakon fijaska Saveza komunista Jugoslavije, ove politi~ke partije okupile su oficire i gra|anska lica na slu`bi u JNA, kao i zna~a

jan broj bora~kih organizacija, Savez rezervnih vojnih starje{ina JNAi drà-vne SDB, kao izvr{itelje iste politike. Sve ove partije su podràvale Milo{evi}a, njihovi ~lanovi bili spremni da daju ìvot za spas Jugoslavije i vojnose angaìraju. Na tom zadatku u BiH su posebno bili angaìrani generali An-ton Lukeì}, (kasnije sa sinom pristupio ARBiH), Stevan Mirkovi}, zatim penzionisani pukovnik Budimir \or|i}. Ova trojka je direktno u~estvovalau planiranju, pripremanju i izvo|enju agresije na RBiH.

U mostarskom ogranku SK - Pokret za Jugoslaviju, predsjednik je

bio Nikola Ljumovi}, sa stanom u ulici Mar{ala Tita 82C, koji je imao, ponekim izvorima, srodni~ke odnose sa suprugom Mate Bandura, jednog od

85








osnova~a HDZ-a i organizatora dolaska Hrvatske vojske u BiH, koja }ekasnije dobiti «maskirno ime» - HVO. Naàlost, mnogi Mostarci, neki iizmanipulirani, nisu èljeli nezavisnu RBiH, iako smo taj status dobili odsvijeta i UN-a, pa su posegnuli za ru{enjem svoje domovine i Mostara masovnim demonstracijama, uz no{enje jugoslavenskih zastava. To je osoko-lilo sve fa{isti~ke snage da svojataju regiju Mostar i sam grad, kao svojcentar politi~ke, zakonodavne, sudske i izvr{ne vojne i civilne vlasti.

Ipak, najve}u prijetnju Patriotska liga je imala «od podobnih lica» izLijevog bloka ili, kako su oni sebe nazivali, «Opozicionog foruma», a ko ji su ~inili ~lanovi SDP-a, SK BiH, SK – Pokret za Jugoslaviju, Saveza reformskih snaga, Liberali...

Dolaskom rezervista JNA u regiju Mostar i sam grad, politi~ka partija

SK, koja se transformirala, po naredbi Beograda, u SDP, SRS, liberale i osta-le, naredila je JNA, SDB-u i njihovim slu`bama da po vertikalnoj i horizontalnoj hijerarhiji, uz punu koordinaciju i subordinaciju, «podobnim licima» podijele snajpere, automatske pu{ke, heklere, {korpione, pi{tolje, bombe idrugi ratni MTS za ciljeve i zadatke koji }e im vremenom biti predo~eni.

Sve ove politi~ke partije Lijevog bloka, njihovi pojedinci ili grupe,formirali su oruàne formacije za podr{ku JNA i Jugoslaviji. Tako, oruà-na formacija SK-PJ, «Narodni front» i formacije Lijevog bloka su imali

cilj i zadatak kao i penzionisana i aktivna vojna lica JNA, te pripadniciSDB i Saveza komunista i ostale patriote Jugoslavije u slu~aju sukoba, ko ji se ve} nazirao u regiji Mostar, «da pucaju po masi».

Republi~ka konferencija rezervnih vojnih starje{ina u Sarajevu nemiruje pa 16. marta 1992. organizira okrugli sto “Razoruàvanje paravojnih formacija”. Bili su prisutni: Branko Ekert, [ime Grubi{i}, pukovnik Begovi}, penzionisani pukovnik Indì}, general u penziji Dèmil [arac, pukovnik @arkovi}, Muratovi} kao predsjednik RVS-a... Ciljevi i zadaci

ve} odavno su bili utvr|eni, ovo je bilo samo testiranje ljudi, ko }e seopredijeliti za koju stranu.Mnogi Mostarci nisu shvatili, sve do juna 1992. godine, da je to igra

za podjelu BiH izme|u Srba i Hrvata, naravno, na {tetu Bo{njaka i ostalihgra|ana. Kao {to su se mogli uvjeriti aprila i maja 1992. godine u postojanje spiskova svih onih koji su bili za BiH, koje je na licu mjesta trebalo stri jeljati, te postojanje spiskova «neodlu~nih», koje je trebalo poslati u konc-logore. PL je na to pravovremeno upozoravala, ali su ljudi shvatili tek kad

je smrt pokucala na njihove domove. Gotovo identi~ne spiskove napravit}e ne{to kasnije i HV – HVO, ali ni tada ne}e biti «puno pametnih».

86







Za ilustraciju ovih doga|anja }u navesti redovnu sjednicu SO Mostar,koja je odràna 30.12. 1991. godine u prisustvu 73 odbornika, kada su predstavnici Lijevog bloka zaprijetili da }e za potrebe JNA i Jugoslavije «pozvatinarod da stvar uzme u svoje ruke». Uskoro su to i u~inili za potrebe velikeSrbije i velike Hrvatske. Ukratko, na ovoj skup{tini, kao i na svim odrànimdo aprila 1992., gospoda ili drugovi Lijevog bloka pona{ali su se po onoj staroj komunisti~koj «ako nije kako ja mislim, ne moè biti nikako». Naravno,nakon toga dolazila je blokada Skup{tine i nije se desila bolj{evi~ka revoluci ja, nego ~etni{tvo i usta{tvo koje su Srbija i Hrvatska perfidno i zakukuljenozagovarale i pripremale. Lijevi blok, tog dana, 30.12.1991. godine, pored me|ustrana~kih dogovora i utvr|enih principa, blokirao je izbor Amire Muteve-li} na mjesto direktora Medicinske {kole, pa smo zatraìli opoziv svojih dele

gata Ismeta Kajtaza, Velije Hadòvi}a i Muhameda Pa{i}a.I pored toga {to su ispunjeni svi uvjeti da se moè glasati za ove pri

jedloge SDA, na istoj skup{tini imenovani su Miralem Faji} za zamjenikasekretara Narodne odbrane Mostar, a u obrazovanju Muslija Jugo za dire-ktora Osnovne {kole «Osman \iki}», Safet Mehi} za direktora Osnovne{kole «Salko Pezo», Alija Tule za direktora Osnovne {kole «Podvele`je»i Jusuf Hadìosmanovi} za direktora Gimnazije «Aleksa [anti}» Mostar.

Dalje, tih dana, umjesto da se Lijevi blok okrene odbrani Mostara, oni

naru~uju u sedmi~nom listu «Sloboda», i pored velikog broja izbjeglih od ~etni~kog zuluma u isto~noj Hercegovini, tekst omalovaàvanja bo{nja~kog naroda i Prvog kongresa SDA. Predsjednik stranke Ismet Hadìosmanovi} jeodmah reagirao, ali je i odmah uslijedilo saop}enje «Gra|anskog opozicionogforuma» (SDP, SRS, Liberali...), od Nijaza Mehmedba{i}a, ]amila Krese...kojim se iznova iznosi niz neargumentiranih tvrdnji na ra~un SDA. Jedna odnjih je da SDA Mostar vodi {ovinisti~ku politiku.

Informativni ured SDA se povodom ovoga obratio javnosti saop}e-

njem putem Radio Mostara, a u kojem pozivaju stranke, najprije SDP, dau otvorenom razgovoru, uz sredstva informiranja, razjasne spor i argu-mentiraju svoje tvrdnje. Me|utim, prozvane stranke nisu pristale na razgovor. Razlog se da doku~iti u kompliciranosti tog vremena, no, danas jesve mnogo jednostavnije, ali akcije protiv vlastite domovine i naroda ne jenjavaju od istih aktera iz predratnog vremena. Kao da nije bilo ni agresije niti jedne bo{nja~ke `rtve.

Rat je ve} buktio kada je 16. marta 1992. Republi~ka konferencija

rezervnih vojnih starje{ina odràla skup u Sarajevu o razoruàvanju par avojnih formacija. Koje su oni, kojeg li licemjerja, naoruàli.

87








88

Faksimil strogo povjerljivog uputstva koje svjedo~i o pripremi za agresiju od strane JNA i stranke Lijevog bloka SK-PJ







3.8. IZVR[NI ODBOR OP]INE MOSTARPROTIV TERORA REZERVISTA

3.8.1. KULMINACIJA TERORA

Na pro{irenoj 8. sjednici Izvr{nog odbora Op}ine Mostar, 29. sep-tembra 1991., u nedjelju, bili su prisutni Fikret Bajri}, Marin Topi}, Dra-go Zovko, Franjo [imunovi}, Branko Bandi}, Zlatko Udovi~i}, Jovo Milo{evi}, Veso âbrilo, Mumin Isi}, Hasan Hadòvi}, Lazar Gudelj, Viktor Stojki}, [efkija Dìho (predstavnik Autoprevoza Mostar) i Enes [anti}(predstavnik PTT Mostar).

Samo dan ranije, osim gore navedenih, na 7. sjednici IO Op}ineMostar bili su prisutni jo{ i Roko Markovina, Gordan Milini}, Savo Zimonji}, Boro Pulji} i Emica Buljko. Tog dana, 28. septembra 1991. godine,Mumin Isi} predlaè da se uputi zahtijev za sazivanje vanredne Skup{tineop}ine Mostar radi iskazivanja stavova o dolasku srbijanskih i crnogor skih rezervista u grad. Na glasanje su date tri varijante koje predlaù Mumin Isi}, sekretar IO SO Mostar, Lazar Gudelj i Boro Pulji}. Prijedlozi sudati na glasanje pa se usvaja prijedlog Mumina Isi}a da IO Op}ine Mos

tar zahtijeva odràvanje sjednice Skup{tine op}ine. Protiv su bili Boro Pulji}, Lazar Gudelj, Veso âbrilo i Jovo Milo{evi}, tako da je odluka done-sena sa {est glasova “za” prema ~etiri “protiv”.

Jo{ od avgusta 1991. godine na teritoriji Hercegovine, posebno uMostaru, kulminiraju problemi zbog provokacija i terora prema stanovni{tvu bo{nja~ke i hrvatske nacionalnosti. Nadle`ni u zapadnohercegova~kim op}inama su cijenili da je zbog agresivnog pona{anja srbijanskocrnogorskih rezervista na ovom podru~ju sigurnosna situacija potpuno

nepovoljna, jer su gra|ani uznemireni i upla{eni, da su ugroèni njihoviìvoti, imovina, objekti infrastrukture, koja je neophodna za normalan ìvot i sli~no.

Na sceni je bila tiha okupacija Hercegovine, posebno op}ine Mostar. êtni~ka JNA je zaposjela strate{ki va`ne objekte oko Mostara, kao{to su brdo Hum, Fortica i Planinica.

Eksplozija cisterne kod kasarne Sjeverni logor u Mostaru, {to suizvele naoruàne grupe pod kontrolom HDZ-a, bila je povod da se, nakon

mnogih incidenata i provokacija od strane rezervista, otpo~ne intenzivnogranatiranje i bombardiranje Mostara s okolnih ~etni~kih poloàja.

89








Fikret Bajri}, predsjednik Izvr{nog odbora Op}ine Mostar, poduzi-mao je mjere koje su imale za cilj da se gra|ani, njihova imovina i objekti infrastrukture za{tite od divlja~kog pona{anja naoruànih srbijanskocrnogorskih rezervista.

Na vi{e sjednica tokom septembra 1991. godine, Izvr{ni odbor je pokretao brojne inicijative da se sprije~i mogu}a eskalacija sukoba izme|u gra|ana i rezervista.

Cijenilo se da je za{tita vodovodne infrastrukture naro~ito bitna.Zbog toga je Javnom preduze}u «Vodovod» u Mostaru, broj 01-III-I-542/91 od 23. septembra 1991. godine, naloèno da se «poduzmu sve mjere na obezbje|enju redovne opskrbe pitkom vodom kao i poja~ana kontrola vodoopskrbnih objekata na podru~ju op}ine Mostar».11 A nare|eno je i

JP Komos 23. septembra da poja~a odvoz sme}a i glomaznih otpadaka.Izvr{ni odbor Op}ine Mostar je na sjednici 23. septembra 1991. go

dine «izvr{io procjenu sigurnosne situacije nastale u vezi prisustva ve}ekoncentracije rezervnog sastava JNA pristiglih iz Crne Gore i incidentnihsituacija koje sve vi{e kulminiraju i zaklju~io da je neophodno poduzetimjere u cilju stvaranja ve}eg stepena bezbijednosti u ovoj op}ini», pa jeinicirano da se mobilizira «jedan dio jedinica TO Op}ine Mostar u cilju pove}anja bezbjednosti gra|ana». Izvr{ni odbor Op}ine Mostar se obratio

~lanu Predsjedni{tva RBiH i predsjedniku Kriznog {taba Ejupu Gani}u,zahtijevaju}i da Predsjedni{tvo RBiH donese odluku o mobilizaciji jedinica TO u Mostaru, te sugerira da bi povratak pristiglih rezervista tamo oda-kle su i do{li razrije{io sve probleme koji su nastali u regiji Hercegovine posebno u Mostaru.12

Na sjednici Izvr{nog odbora Op}ine Mostar odrànoj 24. septembra1991. godine, ponovo je razmatrana te{ka sigurnosna situacija nastalazbog agresivnog pona{anja rezervista.

Tom prilikom Izvr{ni odbor je odlu~io da se poduzmu sljede}e sigur-nosne i preventivne mjere: da se u zgradi organa uprave Op}ine Mostar – ulica Tel~eva broj 1 «uvede rad slu`be obezbje|enja i nakon isteka radnogvremena»; da se uz li~no angaìranje «starje{ina organa uprave» odrede ra-dnici koji }e, uz slu`bu obezbje|enja vr{iti kontrolu ulaska i izlaska strana

90

11 Akt Izvr{nog odbora op}ine Mostar broj 01/III-I-542/91 od 23.9.1991. godine, potpisFikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.

12 Akt Izvr{nog odbora op}ine Mostar broj 01/III-I-536/91 od 23.9.1991. godine, potpis

Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.







ka; da se u zgradi organa uprave Op}ine Mostar, od strane Centra slu`bi bezbjednosti, odnosno Stanice javne bezbjednosti Mostar «osigura prisustvoovla{tenih radnika te slu`be radi suzbijanja eventualnih incidenata»; da se«osigura direktna telefonska veza u portirnicama zgrade organa uprave iPredsjedni{tva Skup{tine op}ine Mostar poslije radnog vremena od 15 do 7sati», te da se «izvr{i nabavka protivpo`arnih aparata...».13

91

13 Akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-548/91 od 24.9.1991. godine, pot-

pis Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.

Faksimili o stanju u Mostaru nakon dolaskarezervista JNA iz Crne Gore

De{avanja u Mostaru su priprema za stvaranje srpske Republike BiH. Arhiv IIZ, br. 493/6








3.8.2. PSIHOZA PREDRATNOG STANJA

Izvr{ni odbor Op}ine Mostar je dnevno procjenjivao sigurnosnu situaciju na svom podru~ju i u regiji Hercegovine. Ocijenjeno je da je nesigurnost ugrozila i privredu regiona i op}ine Mostar, posebno u vezi sa mo-gu}im blokadama saobra}ajnica od luke Plo~e do Mostara i ostalih op}ina u Hercegovini.

U septembru 1991. godine, zbog ratnih djelovanja u Hrvatskoj lukaPlo~e je ve} bila blokirana, pa se roba za privredu RBiH nije mogla preuzimati, {to je prijetilo potpunoj blokadi privrede ovog regiona. Upravozato se Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, pod brojem 01/III-1-544/91 od 24.septembra 1991., obratio predsjedniku Kriznog {taba Ejupu Gani}u, s

molbom da se s nivoa republi~kih institucija poduzmu mjere radi stvaranja uvjeta za privrednu djelatnost.14

Uznemirenost i upla{enost gra|ana je u septembru 1991.godine kulminirala. U takvim uvjetima, Izvr{ni odbor op}ine Mostar, broj 01/III-1-544/91 od 24. septembra 1991., je cijenio da je «svoje domove na ovom podru~ju napustilo od 2.000 – 3.000 ljudi», o ~emu je informiran republi~ki Krizni {tab i u vezi s tim traèna mogu}a pomo}.15

Sli~ni problemi su razmatrani i u nadle`nosti Op}inskog sekretarija

ta za narodnu odbranu, koji je o svojim aktivnostima i poduzetim mjerama nakon dolaska «srpskih i crnogorskih rezervista» i «nastanka nenor malnih uvjeta ìvljenja» gra|ana op}ine Mostar, izvje{tavao Izvr{ni odbor Skup{tine op}ine Mostar.

U izvje{taju broj 03-845/1 od 26. septembra 1991. godine sekretar Op}inskog sekretarijata za narodnu odbranu Branko Bandi} isti~eda su poduzete sljede}e mjere: poja~ano je deùrstvo u Centru za obavje{tavanje; uspostavljena je radio veza s mjesnim zajednicama op}i

ne; mjesnim zajednicama su data «{atorska krila, toki-voki stanice, prva medicinska pomo}, lampe-reflektori, agregati, stati~ne stanice,}ebad i drugo»; napravljeni su planovi sklanjanja stanovni{tva i materijalnih dobara po mjesnim zajednicama, te odre|eni povjerenici za te

poslove; date upute korisnicima skloni{ta da ih pripreme za upotrebu,

92

14 Akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-544/91 od 24.9.1991.godine, potpisFikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.

15 Isto.







izvr{ena je dodatna popuna Ratne milicije – Stanice javne bezbjednosti Mostar;16

Crvenom kriù je ustupljeno skloni{te od 200 metara kvadratnih, tesu popravljena vrata na skloni{tima.17

Septembra 1991. godine, sigurnosni problemi u regiji Mostara bili sukriti~ni. Zbog toga je Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, 28. septembra 1991.godine, od predsjednika Skup{tine op}ine zahtijevao sazivanje vanrednesjednice. U obrazloènju tog zahtjeva navedeno je da je «Nenajavljeni dolazak rezervnog sastava JNAiz Crne Gore i Srbije, 20. septembra 1991. go-dine na podru~ju op}ine Mostar naru{io javni red i mir i ugrozio op}u sigurnost gra|ana, izazvao paniku, strah i raseljavanje stanovni{tva iz podru~ja Dra~evica, Gnojnica, Jasenica i Rodo~a», te da su rezervisti «o{tetili

objekte rafalnom paljbom u naseljima Dra~evice, Gnojnice, Jasenice», {to je dovelo do prekida nastave u {kolama, izazvalo «poreme}aj u privrednimtokovima, jer radnici iz kriznih podru~ja ne dolaze na posao», te da je zbogagresivnog pona{anja rezervista do{lo do velikih problema i na Dubravskojvisoravni, odakle u grad Mostar dolaze izbjeglice – uspani~eni ljudi, {to poja~ava strah i paniku i u samom gradu Mostaru. Ocijenjeno je da je «izazvana op}a nesigurnost za ìvotnu egzistenciju gra|ana, {to je dovelo do poreme}aja u opskrbljivanju, kao i poreme}aja u saobra}aju».18

U politi~kom i sigurnosnom smislu, naro~ito su zna~ajni zaklju~ciIzvr{nog odbora Op}ine Mostar, usvojeni na 7. vanrednoj sjednici, odrà-noj 28. septembra 1991. godine. Od devet ~lanova Izvr{nog odbora, za zaklju~ke na toj sjednici glasali su njih {est, a protiv su bili tri ~lana.

93

16 Za popunu kadrova u policiji, predloèni su: mr. ûstovi} Nedàd za {efa Odsjeka zasprije~avanje privrednog kriminala; Aida êvra za {efa Odsjeka za odràvanje sis-tema veza; Salko @uljevi} za {efa Odsjeka kriminalisti~ke tehnike; Ibrahim Feriz zakomandira SM I; Ahmet Isi} za pomo}nika komandira SM I; Ibrahim ]erani} za zamjenika komandira SM II; Safet Memi} za pomo}nika komandira SM II; Kemal[kobalj za zamjenika komandira bezbjednosti saobra}aja; Kasim Mu{inovi} za pomo}nika komandira bezbijednosti saobra}aja; Ramo Masle{a, Senad Avdi} iSulejman ]uri} za Odjelenje otkrivanja i sprije~avanja kriminaliteta.

17 Akt Op}inskog sekretarijata za narodnu odbranu broj 03-845/1 od 26.9.1991. godine, potpisao Branko Bandi}, kopija u mojoj li~noj arhivi.“

18 Zahtjev za sazivanje vanredne sjednice Skup{tine op}ine Mostar”, akt Izvr{nog odb-ora Op}ine broj 01/III-I-564/91 od 28.9.1991. godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u

mojoj li~noj arhivi.








Protiv su bili predstavnici teroristi~ke SDS, upravo zbog politi~kog isigurnosnog zna~aja zaklju~aka. Izvr{ni odbor je tom prilikom u ocijenio da boravak i agresivno pona{anje rezervista iz Srbije i Crne Gore na regijiMostara prijeti «jo{ ve}em poreme}aju me|unacionalnih odnosa koji su donjihovog dolaska bili stabilni», a kao «dokaz» u vezi s tim iznosi se samo jedna od brojnih ~injenica da su rezervisti u no}i 26./27. septembra 1991.godine pucali po naselju Jasenica i o{tetili 21 ku}u, {to je izazvalo masovnoiseljavanje stanovnika ovog podru~ja u grad. Istaknuto je da je iste posljedice uznemiravanja i iseljavanja stanovni{tva izazvalo «pregrupiranje prido{lih jedinica na {irem podru~ju Hercegovine».

Ovim zaklju~cima, koji su dostavljeni medijima, Vladi RBiH, Kri-znom {tabu Predsjedni{tva RBiH i MUP-u RBiH, gra|ani su pozvani na

«mir i dostojanstvo», uz porukeda su legalne institucije MUP-a(Stanica javne bezbijednosti) iTO Mostara, «sastavljeni od predstavnika svih naroda u stanju da obezbijede sigurnost, su`ivot i za{titu kako je do sada bilo».

U tekstu Zaklju~aka jenavedeno da je Izvr{ni odbor op}ine Mostar odbio zahtjev preduze}a «Velmos» da se po-zitivno ocijeni njihova potrebaza dodatnim snabdijevanjemvojske koja je pove}ana brojnim rezervistima, uz napome

nu da treba snabdijevati samoredovne jedinice, a ne i rezer viste, jer bi se time ugrozilo redovna opskrba stanovni{tva.19

94

19 Zaklju~ci na 7. vanrednoj sjednici Izvr{nog odbora op}ine Mostar, akt broj 01/III-I-

565/91 od 28.9.1991.godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.

Faksimil zahtjeva za poja~an nadzor nad pona{anjem rezervista JNA







95

Faksimili o koracima za prevazilaènje oteànih uvjeta ìvljenja gra|ana Mostara izazvanihmasovnim dolaskom srpsko-crnogorskih rezervista








3.8.3. REPUBLI^KE INSTITUCIJE U ZA[TITI OD TERORA

Na podru~jima isto~ne Hercegovine, gdje su tokom septembra ioktobra 1991. godine poja~ani progoni Bo{njaka i Hrvata i odakle su svakodnevno izbjeglice dolazile u Mostar, bjeàli na druga podru~ja RBiH iliu inostranstvo, pojavio se problem za{tite onih koji se jo{ uvijek nisu biliodlu~ili da napuste svoje domove. Stizale su svakakve ru`ne informacijeo neprestanim kr{enjima ljudskih prava i otvorenom progonu tih ljudi, temasovnom zatvaranju i mu~enjima.

U vezi s tim, Izvr{ni odbor Op}ine Mostar se, pod brojem 01-III-1-575/91 od 2. oktobra 1991. godine, obratio Kriznom {tabu Predsjedni{tvaRBiH u Sarajevu, te ih izvijestio da legalni organi vlasti iz Mostara nisu u mo-

gu}nosti kontaktirati «s tamo{njim vlastima», te se moli da republi~ki autoriteti poduzmu mjere da se na podru~ja gdje se doga|aju progoni Bo{njaka iHrvata po{alje Komisija Evropske promatra~ke misije i to {to hitnije.20

Takvi problemi su nalagali aktiviranje i angaìranje {tabova i jedini-ca Civilne za{tite, pa je Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, pod brojem 01-III-1-599/91 od 7. oktobra 1991. godine, naloìo da komandant Civilne za{tite «HITNO izvijesti...o preduzetim mjerama iz svoje nadle`nosti po~ev od20. septembra 1991. godine, do danas».21

Razgovori predstavnika civilnih vlasti s komandantima jedinicaJNA nisu davali rezultata. Oni su obe}avali da }e poduzeti mjere i obuz-dati rezerviste, ali je i pored njihovih obe}anja situacija u tom pogledu bila sve gora.

Izvr{ni odbor Op}ine Mostar je pismom, pod brojem 01/III-I-610/91od 10. oktobra 1992. godine, upoznao Komandu vazduhoplovne baze uMostaru - VP 9084 - o zaklju~cima sa vi{e svojih sjednica na kojima je ra-zmatrana sigurnosna situacija u gradu. Stavljene su im do znanja ocjene

da rezervisti za koje su oni odgovorni «ugroàvaju sigurnost gra|anaMostara, jer se u gradu mogu vidjeti i u pijanom stanju, a kakve posljedice mogu izazvati moè se pretpostaviti, ako imamo u vidu alkoholiziranuosobu s oru`jem».

96

20 Zahtijev za slanje promatra~a Evropske misije, akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar, broj 01/III-I-575/91 od 2.10.1991.godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~nojarhivi.

21 Akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-599/91 od 7.10.1991.godine, pot-

pisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.“







Od Komande vazduhoplovne baze je zahtijevano da rezervisti prilikom izlazaka u grad imaju normalno pona{anje, da ne izlaze u grad naoruàni i da se u gradu i na prilazima gradu poja~aju patrole vojne policije ko ja }e kontrolirati njihovo pona{anje.22

Opijanje rezervista se doga|alo u nekoliko ugostiteljskih objekta ~i ji su vlasnici Srbi, poznati gra|anima Mostara po svojim nacionalisti~kimispadima.

Zato se Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, pod brojem 01-III-I-656/91 od29. oktobra 1991., obratio Centru slu`bi bezbjednosti i Stanici javne bezb jednosti Mostar zahtijevaju}i da se protiv vlasnika takvih ugostiteljskihobjekata podnesu prijave nadle`nom sudu u Mostaru, da se po odlukamasuda zatvore takvi objekti i da se tako doprinese spre~avanju eskscesa ~i

ji su vinovnici rezervisti iz Srbije i Crne Gore.23

Krajem oktobra i po~etkom novembra 1991. godine bilo je o~ito dalokalni organi vlasti ne mogu sami efikasno utjecati na odgovorne u JNAda obuzdaju svoje ~etnike.

Krizni {tab RBiH na ~elu s Ejupom Gani}em je bio adresa na kojusu se lokalni organi vlasti s podru~ja Hercegovine obra}ali, zahtijevali imolili da se sa nivoa republi~kih autoriteta poduzmu mjere i doprinese za{titi ugroènog naroda.

Tako je, pod brojem 01-III-I-622/91 od 1. novembra 1991. godine,Izvr{ni odbor Op}ine Mostar od Kriznog {taba, zbog toga {to je «ugroèn javni red, mir i op}a sigurnost gra|ana op}ine Mostar», zahtijevao da seformira komisija pri Kriznom {tabu Predsjedni{tva RBiH koja bi «pravostanje utvrdila na licu mjesta», a neposredni povod za ovaj zahtjev bili suekscesi i provokacije naoruànih i pijanih rezervista koji su ugroàvaligra|ane u selima Miljkovi}i i Kru{evo.24

S obzirom na probleme u pogledu angaìranja jedinica i {tabova TO

RBiH, koji su se odnosili i na angaìranje jedinica Civilne za{tite, teì{te

97

22 Zahtjev za poja~ani nadzor nad pripadnicima rezervnog sastava JNA, akt Izvr{nogodbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-6101/91 od 10.10.1991.godine, potpisao FikretBajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.

23 Akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-656/91 od 29.10.1991. godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.“

24 Zahtjev za slanje promatra~ke komisije, akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar 01/III-I-662/91 od 1.11.1991. godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.








sigurnosnih mjera je preba~eno na pripremu i angaìranje rezervnih jedinica milicije.

U toj situaciji nadle`ne komande JNA su se pona{ale «pasivno», ta-ko da smo cijenili da se upravo od strane tih komandi planski usmjeravarazularenost rezervista s ciljem uznemiravanja gra|ana i izazivanja kriznesituacije u RBiH.

Zbog toga smo veliku pa`nju posvetili rezervnoj miliciji, u ~emu jeveliku ulogu imao Avdo Hebib, koji je tu na{u djelatnost usmjeravao sa ni-voa MUP-a RBiH. On nam je 27. novembra 1991. godine poslao depe{u broj 123, u kojoj je dao smjernice za pripremu, mobilizaciju, finansiranjei angaìranje rezervnih jedinica milicije.

Usmjerenja koja smo dobili od Avde Hebiba i mjere koje smo reali-

zirali prema njegovim uputama bili su od presudne va`nosti za odgovorena sve sloènije sigurnosne prilike u Hercegovini, posebno u Mostaru.

Izvr{ni odbor Op}ine Mostar je, na sjednici odrànoj 28. novembra1991. godine, dan nakon depe{e iz MUP-a RBiH, razmatrao te upute i zaklju~io, pod brojem 01-III-I-740/91, da se uputi MUP-u Stanici javne bez bjednosti, zatim na ruke na~elnika SJB Mostar poruka «da se ne moè dovoditi u pitanje dalje postojanje rezervne milicije, jer se sigurnosna situacija pogor{ava iz dana u dan», te da «problem finansiranja ne smije do

vesti u pitanje angaìranje rezervne milicije» i da }e se za te potrebe izna}i sredstva, pa je Stanici javne bezbjednosti Mostar naloèno da Izvr{nomodboru dostavi podatke koji su neophodni za finansiranje tih potreba.25

Ali, ~etnici nikad nisu mirovali, nego su djelovali na svojim ciljevima. Me|u vo|ama brojnih akcija stvaranja ratne atmosfere su Boìdar Vu~urovi}, Milan Mihi}, Milenko Ba~vi}, Radovan Spremo, Ne|o i Boro@eraji}, Mi}o ôkorilo, Strahinja Strajo @ivak, Dragan Vuji~i}, Tihomir Glava{, \or|e Jovanovi}, Milovan ]e}ez, @arko Mrkaji}, Nenad, Damjan

i Petar Gligorovi}, Ratko Radi}, Du{an Kozi}, Mom~ilo Golijanin,Milorad Vujovi}, Veljko ôkorilo, Savo Zimonji}, Ilija Rodi}, BrankoSimi} itd. Ovaj posljednji, ina~e iz @itomisli}a, o kojem se u medijimamalo govorilo, bio je zaduèn za naoruàvanje Srba u dolini Neretve.Samo u jednoj turi je od JNA dobio 54 minobaca~a 82 milimetra, preko600 automatskih pu{aka, pi{tolja, bombi itd.

98

25 Pitanja anga`mana i djelimi~nog finansiranja rezervne milicije, akt Izvr{nog odboraOp}ine Mostar broj 01/III-I-740/91 od 28.11.1991. godine, potpisao Fikret Bajri},

kopija u mojoj li~noj arhivi.







99

Aktivnosti civilnih vlasti na rje{avanju nekontroliranog pona{anja rezervista JNA.

Stalni zaklju~ci IO SO Mostar, ali...








100

Aktivnosti civilnih vlasti na anga`iranju policijskih snaga u mostarskoj regiji (Hercegovina)

^etni~ko ~ere~enje BiH







3.8.3.1. »ZAJEDNI^KI PUNKT 91«

Kontakti ~elnika MUP-a RBiH u 1991. godini i odgovaraju}ih orga-na JNA, u dane po~etka agresije na na{u domovinu porodili su niz dilemau javnosti.

Rukovodstvo MUP-a RBiH je isklju~ivo kontaktiralo s organima JNA,a vrlo malo s Ministarstvom odbrane RBiH. Razlog tome je, naravno, {to seJNA nametnula u BiH kao oruàna sila, dok je Ministarstvo odbrane u ve}i-ni gradova i naselja BiH bilo razoruàno i razvla{teno od skoro svih funkcijaza koje je formirano (depe{a Jerke Doke generalima o pot~injavanju).

Takav odnos, kako su neki tuma~ili, nije bio nepriznavanje bh. aktu-elne vlasti, izabrane na vi{estrana~kim izborima, ve} razgovor dvije oru

àne formacije koje imaju druk~iji pristup o~uvanju mira i RBiH.Krnje Predsjedni{tvo SFRJ i vrhu{ka JNA nije priznavala i uvaàva-

la odluke Predsjedni{tva BiH, Vladu BiH i Ministarstvo odbrane, {to su bile legalne institucije. Od oktobra 1991. do januara 1992. su bili pod nadzorom GOS SFRJ s ciljem ovladavanja i neutralisanja MUP-a SRBiH povertikali i horizontali kao i u subordinaciji i koordinaciji. Do kraja 1991.godine nisu na terenu davali rezultate. Susreti MUP-a RBiH i JNA suodràni izme|u ostalih mjesta u Han Pijesku (dva), Beogradu (dva), Tuzli

(jedan), Mostaru (jedan). Svi susreti su odràni na zahtjev MUP-a RBiH,s temom razrje{avanja aktuelnih dru{tveno-politi~kih problema u BiH.

Poslije svih tih nagomilanih problema na terenu RBiH, MUP i JNAsu se dogovorili 11. oktobra 1991. godine za uspostavljanje pedesetak zajedni~kih armijsko-policijskih kontrolnih punktova.

Na punktovima su deùrali po jedan vojni policajac, jedan milicioner (aktivni) iz BiH, jedan rezervni milicioner BiH, jedan pripadnik SSUP-a i jedan iz kriminalisti~ke slu`be MUP-a RBiH, te radnik Dràvne

bezbjednosti BiH i bezbjednosti SSUP-a. Sastanku su prisustvovali rukovodioci slu`bi i sektor SSUP-a, MUP-a RBiH i Uprava bezbjednosti JNA.U delegaciji SSUP-a bio je i Petar Gra~anin s pomo}nicima za SDB

i javnu bezbjednost, a iz MUP-a RBiH Alija Delimustafi}, Vitomir @epi-ni}, Branko Kvesi}, Avdo Hebib, Mom~ilo Mandi} i Hilmo Selimovi}.

Pozicija tih punktova i sastav »ekipa« koje su deùrale u njima jeuznemirio gra|ane BiH zbog prisutnosti pripadnika JNA i vojne policije,{to je sve upu}ivalo na tihi vojni udar. êlnici MUP-a i ministar Alija De-

limustafi} su tvrdili: »Vojna policija na tim punktovima ima samo kompe-tencije nad pripadnicima JNA i rezervistima. Ona ne moè kontrolirati ci-

101








vile. Dakle, ne moè se raditi ni o kakvom prebacivanju poslova iz na{e unadle`nost vojnim organima«.

Kada su pitali tih dana ministra Delimustafi}a za{to stalno pregovara s odgovaraju}im organima JNA i da li je to predaja BiH Jugoslovenskojnarodnoj armiji, on je odgovorio: »Prvo morate da znate da nisam razgovarao s Kadijevi}em ni s Adì}em. Niti to èlim. Oni me ne interesiraju.Susretao sam se s generalom Aleksandrom Vasiljevi}em, nadle`nim za bezbjednost u JNA, kao ~elnikom slu`be koja obavlja isti ili sli~an posaokao i ja. Cilj mi je da obezbijedimo, a to nam je osnovni posao, sigurnoststrate{kih objekata i gra|ana BiH. Da bih to obezbijedio razgovarao bih is MOSAD-om, i sa CIA-om i s crnim |avolom. Dakle, nismo pravili nikakve politi~ke sporazume s JNA, ve} smo s njenim odre|enim slu`bama

razgovarali o bezbjednosti gra|ana BiH. U~inili smo da organi bezjednos-ti JNA postanu odgovorni za svoje rezerviste koji su na teritoriji BiH. Tonije predaja BiH Jugoslovenskoj narodnoj armiji«.

Da bi se popravilo stanje na terenu, u Han Pijesku, 11. oktobra 1991., nadogovoru JNA i MUP-a BiH izvr{en je raspored punktova mje{ovitih armij-sko-policijskih patrola u Bosni i Hercegovini u sklopu plana »Zajedni~ki punkt ‘91«. Stalni zajedni~ki punktovi bili su: Zvornik-Karakaj, Bijeljina-Bosanska Ra~a, Zvornik-[epak, Vi{egrad-Dobrun, Fo~a-Brod na Drini, Gacko-put

za Nik{i}, Trebinje-Ivanica, Neum, apljina, Grude-put za Imotski, Livno-Ar-àno, Bosansko Grahovo-Strmica, Biha}-Ripa~-put za Lapac, Biha}-Iza~i},Kladu{a-Maljevac, Bosanski Novi-put za Dvor na Uni, Bosanska Dubica-putza Jasenovac, Banjaluka-put za Manja~u, Lakta{i-Kla{nice, Bosanski Brod,Bosanski [amac, Br~ko-Lon~ari, Doboj-Karu{e, Tuzla-[i}ki Brod, Donji Va-kuf, Zenica-La{va, Jablanica-Prozor, Mostar-raskrsnica za Nevesinje, Saraje-vo, Semizovac, Ljubogo{te i Krupac - Blaùj.

Povremeni zajedni~ki punktovi: Gra~anica-put za Bosansko Petrovo

Selo, Doboj-Rudanka, Banja Luka-Karanovac, Bosanski Petrovac, Derventa-put za Prnjavor, Stolac-put za Ljubinje, Ljubu{ki-put za Vrgorac, Livno-raskrsnica za Glamo~, Prijedor-Kozarac, Sokolac-raskrsnica Podromanija,Travnik-put za Skender Vakuf, Jajce-raskrsnica za Donji Vakuf i Banjaluku,Klju~-Pudin Han, Posu{je-Imotski, Bile}a-Nik{i}, âjni~e-Pljevlja, Rudo-Priboj, Rudo-Brodari, Srebrenica-Bajina Ba{ta i Bratunac-Ljubovija.

I na ovim dogovorenim zajedni~kim punktovima, na kojima je po~ivao mir Mostara i Hercegovine, doga|ali su se svakodnevni incidenti.

Usprkos velikim rizicima najve}i teret toga jalovog mira na sebe je preuzelo u op}ini Mostar oko 200 pripadnika rezervnog sastava MUP-a

102







RBiH, a mobilizirano je ukupno 350 Bo{njaka, uz malobrojniji dio aktivnog sastava MUP-a RBiH. General Petar Gra~anin, {ef Saveznog SUP-a, jeu BiH uputio oko 70 eksperata obavje{tajaca, ve}inom saradnika KOS-a, u re publi~ki i u regionalne MUP-ove. U Mostar su tako stigli Sead Reki}, Kre{imir Marki}, Milan Roso... Osnovni zadatak im je bio prikupljanje podataka oradu, kadrovskoj i materijalnoj opremljenosti i osposobljenosti SDB MUP-aSRBiH, podataka o stanicama Javne sigurnosti u BiH, s akcentom na rezervnisastav, aktivni sastav milicije, njihovu popunu, opremljenost, naoruàvanje...

Jedan od te{kih oruànih incidenata desio se u naselju Buna, ju`nood grada. Odigravao se dramati~an konflikt na zajedni~kom punktu mje{ovitih policijskih patrola u sklopu plana »Zajedni~ki punkt 91«, ~ija eskalacija prijeti totalnim sukobom u Mostaru. Prema pouzdanim saznanji

ma Patriotske lige i obezbje|enja SDA, SDS-ovci su se spremali da »poklope« to mjesto i tako stave pod svoju kontrolu putni pravac M - 17, ko ji od Mostara vodi prema âpljini i Metkovi}u, zatim Domanovi}ima iStocu, te prema Blagaju. Ovu akciju su trebali izvesti nevesinjski »beli or lovi« (njih oko 300), koje su predvodili Krsto Savi} i Arsen Grahovac, akonkretni cilj im je bio zauzimanje sljede}ih objekata na Buni: prostorijaPamu~ne industrije »\uro Salaj«, tri objekta u »Buni« - hotel, motel ikamp kao i apartmansko naselje »Aluminija«. Saznalo se odmah da je

odluka o ovoj akciji donesena nakon {to SDS nije dobio saglasnost da utom mjestu napravi srpsku ratnu stanicu milicije, {to je zagovarao GoranMilini} (prije toga pravnik na HE »Mostar«, a u strana~koj hijerarhijiSDS-a drugi ~ovjek u hercegova~kom sredi{tu), kojeg je na mjesto na~elnika Sektora SDB CSB Mostar imenovao Mom~ilo Mandi}.

Rezervni sastav milicije je odlu~io da preduhitri SDS-ovske nakane ina podru~ju Bune pa je poslao oko 50 svojih ljudi na lice mjesta. Radilo seo odabranim rezervnim milicionerima (po petorica iz svih deset mostarskih

ratnih stanica milicije – jedanaesta je bila u Blagaju, na ~ijem se podru~ju prakti~no sve i odvijalo), od kojih je polovina bila ve} u redovima Patriotske lige (izvan potpune kontrole PL-a bile su stanice u Bijelom Polju, Cimu,Pologu, Jasenici). Krajnji cilj ove skupine milicionera je bio preduhitritiSDS-ovce u zauzimanju prostorija PI »\uro Salaj«, {to je i u~injeno.

Odgovor srpske strane bio je angaìranje specijalne jedinice SDS-asa Hodbine, koju je vodio izvjesni Mari}, mostarski ugostitelj (drào restoran »Lovac« u Feji}evoj ulici), ina~e rezervni kapetan. Njegovi »speci

jalci« su prostor “\ure Salaja” stavili u obru~ i to tako {to su mu pri{li istovremeno iz tri pravca: Lak{evine, Ortije{a i Hodbine. Bilo ih je oko 400,

103








a njihova veza s JNA je bila o~igledna: nosili su njene uniforme, u ruka-ma imali njeno formacijsko naoruànje i koristili se njenim voznim par kom. Prilikom tog okruìvanja rezervisti i paravojne formacije su, 1. aprila oko 21,20 sati u motelu “Buna”, uhapsili pet rezervnih milicionera,Midhada Hujdura Hujku, Semira Baltu, [ekiba Zuhri}a, Emira Helji}a iElvedina Ajani}a.

Prema rije~ima Semira Balte, neposredno prije njihovog hap{enja, umotel je u{lo oko 30 rezervista koji su sve prisutne razoruàli i oplja~kali, uz glasne prijetnje da }e ih sve pobiti. Tek potom su stigli vojni policaj-ci s vojnim vozilom - picgauerom.

Nakon {to su rezervnim milicionerima stavljene lisice na ruke,odmah su upu}eni prema vojnom vozilu, kroz {palir rezervista batina{a,

koji je na brzinu formiran od prisutnih. Na putu od izlaznih vrata do picgauera do~ekala je uhap{enike raznovrsna kanonada udaraca rukama, nogama i kundacima. Po dolasku u zatvor JNA, u Sjevernom logoru u Mostaru, uhap{eni su fizi~ki maltretirani i ispitivani po{to su kao rezervni milicioneri, pored legalnih oznaka MUP-a RBiH imali na rukavima oznakePatriotske lige. Time je komandant kasarne Milojko Panteli} pravdao mu-~enje zarobljenih. Poslije niza intervencija i protesta politi~kog vrha SDAMostara, dr. Ismeta Hadìosmanovi}a, na~elnika MUP-a CSB Mostar Ivi-

ce Lu~i}a, na~elnika SDB-a Zikrije \onke, koji je bio i ovla{ten po hijerarhiji da pregovara s JNA, te na~elnika MUP-a CSB Stanice javne bez bjednosti Viktora Stojki}a, uz odobrenje SSNO Beograd, milicioneri su pu{teni iz zatvora 2. aprila u jutarnjim satima, dan uo~i eksplozije cister ne u Mostaru.

Po dogovoru, na prihvat zatvorenih rezervnih milicionera, izme|uostalih, upu}eni su komandir i zamjenik MUP-a RBiH stanica Mostar Safet Memi} i Alija @ugor, uz istaknute rezervne milicionere, ~lanove PL

Nasera Maksumi}a, Mirsada Arapa i Mirsada Mufti}a.Patrioti Mostara, ~udna li vremena, bili su zatvoreni u kasarni 10.hercegova~ke brigade, ~iji su se pripadnici borili protiv fa{ista 1941.-1945. godine, a sada 1992. godine fa{isti, vladaju i kaljaju ime ove kasar ne u ~etni~kim odorama. Vojnu policiju i organe bezbjednosti u toj kasar-ni ~inili su Branimir Glava{, po ocu Srbin, a po majci Hrvat, oènjen Bo{njakinjom, ~ija su bra}a dràla opti~arsku radnju na vrhu Avenije. Zatim je tu bio Adnan Zuka, rodom iz Fojnice, Adnan Handàr, rodom iz Neve-

sinja, izjvesni Mari}, pa Dragan Andri} iz Konjica, a svima njima je ko-mandant bio Milojko Panteli}, a, opet, njegov zamjenik Slobodan Pudar.

104







Interesantno, u tom periodu su se u kontaktima s vojnom bezbjedno{}u posebno isticali Meho Mu{i} i Sead Brankovi}, koga sam istjerao iz SRMCarina zbog vra}anja ukradenog oru`ja JNA.

I nakon ubistva dva bo{nja~ka mladi}a Po{kovi}a i Grebovi}a uGacku, ministrar Delimustafi} nije dao pravu ocjenu o pona{anju rezervista u Hercegovini, tvrde}i da je »bilo nekih manjih ekscesa«.

Branko Kvesi}, kao ~lan pregovara~kih komisija MUP-a i SSNO-a,hvalio se u ratu da se u ovim razgovorima isticao u sasvim druk~ijim stavovima, uz o{tre kritike rezervista JNA. Sin po{tara iz Mostara BrankoKvesi} je, ipak, znao vi{e o situaciji u BiH od ministra i govorio je otvoreno protiv ne samo SDS, rezervista, JNA nego i politi~kog vrha Jugosla-vije, kojeg je okrivio za te{ke napade sa smrtnim posljedicama na podru

~ju policijske regije Mostar. Zbog takvih istupa Kvesi}a na sastancima,kako se kasnije hvalio, Delimustafi} i ostali nisu htjeli spominjati njegovo ime i prezime, ve} su govorili «onaj mali Paveli}» ili «onaj bh. Paraga». To, u krajnjem slu~aju, nije uop}e smetalo Kvesi}u, nakon djela {toih je kao visoki policijski du`nosnik napravio prema hrvatskoj emigracijiu periodu od 1974. do 1991. godine. Tada je mostarsko odjeljenje SDB-a bilo najaktivnije u likvidacijama vi{e stotina hrvatskih emigranata, uz saradnju Hrvata koje je Branko angaìrao sa ostalim drugovima za operati

vnu tehniku, analitiku i pratnju `rtava. Branko 5.5.1992. sa BrunomStoji}em, Mi}om Stani{i}em, Mom~ilom Mandi}em pregovara o podjeliBiH na srpsku i hrvatsku, a jula 1992. organizuje sa istom ekipom sas-tanak Bobana i Karadì}a u Grudama.

«Dok je ovaj na{ TIM, uz druge ~lanove PL-a, pripremao kona~niobra~un s ~etnicima, u isto vrijeme su pojedini radnici MUP-a Mostar, kaoSead Brankovi}, Nedàd Ugljen..., uz pomo} kolega iz Sarajeva, na{e planove i povjerljive podatke dostavljali srpskim funkcionerima MUP-a

RBiH Vitomiru @epini}u i Mom~ilu Mandi}u, traè}i od njih da raskrin-kaju na{u aktivnost. Ova grupa ljudi podatke je dostavljala i pojedinim novinarima iz Mostara, kao {to su Alija Lizde, Nenad @ujo, Fazlija Hebibo-vi} i Dobrivoje Guti}, koji su to uredno objavljivali tokom 1991. i 1992.godine u listovima «AS», beogradske «Ve~ernje novosti», «Front» itd.Ovo je u vi{e medija u BiH izjavio Nail Noì} Pinca, jedan od prvih mostarskih patriota, ~lan SDA i PL-a.

Mi smo odmah izveli kontraakcije uz pomo} dobivene tehnike na

~elnika SDB RBiH Asima Dautba{i}a, utvrdili smo imena i prezimena in-filtriranih, kasnije visokih du`nosnika RBiH, koji su u~estvovali u toj

105








akciji. U kontraakcijama smo najve}u pomo} dobili od Omice \uki}a, kome su usta{e 1943. ubile dvojicu amidà Ibricu i Omicu, nakon {to su ihizveli iz Gimnazije na Smr~injacima nadomak Li{tice. Spomenik bra}i\uki}ima bio je stalna meta usta{ke emigracije. I Omicin otac Vejsil bio je partizan-prvoborac i istakao se u borbama protiv usta{a i ~etnika.

Drugi ~lan koji nam je pomagao je Zdravko Zori}, ~iji je otac Cvija prvoborac iz Drugog svjetskog rata «{kripare» hapsio do kasnih pedesetihgodina, a koji nam je na po~etku rata rekao: «Lako }ete vi s ~etnicima, alikad vam usta{e udare s le|a, ne}ete znati za sebe».

Naàlost, nakon slu`bene depe{e Asima Dautba{i}a, poru~eno nam je da smo udarili «na veliko» i nare|eno nam je da prekinemo akciju.Zbog ove nedovr{ene akcije, mi koji smo preìvjeli rat, meta smo ovih ko

ji su radili protiv BiH, a koji su sada promijenili ko{ulje i kao najve}i demokrati se uspeli na najvi{e pozicije u dràvi.

Otkrivanjemna{ih imena u medi jima zaustavljeno jenaoruàvanje Her cegovine, {to }e biti pogubno i ubrzo

pla}eno brojnim ìvotima Bo{njaka.Tako je komandir SJB Mostar IbrahimFeriz poku{ao prekoAvde Hebiba pre-uzeti ne{to oru`ja zamostarske policaj

ce, ali je ostajao praznih ruku. Naime, Vitomir @epini}, Mom~iloMandi}, Mi}o Stani{i} i Tomo Kova~su spre~avali preuzimanje oru`ja ili

izlazak iz Sarajevaredovnog MTS-a

106

Faksimil koji pokazuju gre{ke i nespremnost pojedinaca da pravovremeno odgovore na nadolaze}u agresiju







koji je pripadao regiji Mostar. Uvijek su tra`ili pare za ono {to je zakon-ski pripadalo Mostaru, ali mi para nismo imali.

Na kraju moram re}i «Zajedni~ki punkt 91» je jo{ jedna akcija srpsko-hrvatskog agresora da bo{nja~ki narod i patrioti BiH do~ekaju rat goloruki.

Sudbina Avde Hebiba je pokazivala stalne nakane srpskog uni{tava-nja bo{nja~kih kadrova. Hebib je smijenjen s mjesta pomo}nika policijeSRBiH, na izri~it zahtjev Petra Gra~anina i Aleksandra Vasiljevi}a zbogodbijanja demobilizacije rezervnog sastava MUP-a SRBiH. Da bi se smirile strasti Hebibu je ponu|eno savjetni~ko mjesto u policiji. Oja~avanjeMUP-a RBiH nije zaustavljeno, ali je zna~ajno naru{eno, jer je Hebib svo je poslove morao raditi gotovo ilegalno. Me|utim, status nas iz TIM-a jeuzdrman. Ljudi koji su radili za Beograd i Zagreb do{li su na visoke pozi

cije u MUP-u i stalno djelovali protiv nas. Zbog tih ljudi i njihovih gre{aka prema vlastitoj domovini, zata{kava se prava istina oko Hercegovine i

Mostara u agresiji.Od ve}ine izdajnika,ili bolje re}i slu`benika Beograda i Zagreba, napravljeni suheroji, a patriote su

zavr{ile pod zemljom, ili su uni{tenii ba~eni na marginudru{tva.

Na prvom Kongresu SDA u Sken-deriji u Sarajevu,29.11. - 1.12.1991.

godine, Alija Izetbe-govi}, predsjednik stranke, rekao je:“Avdo Hebib nijesmijenjen ve} jedo{lo do rokade, takoda on i dalje ostaje uMUP-u na vrlo

va`noj poziciji.

107

Faksimil nespremnosti pojedinaca da odgovore na

nadolaze}u agresiju








3.8.3.2. KRU[EVO: TERORISTI, REZERVISTI VRATITESE KU]I

Kru{evo, naselje desetak kilometara udaljeno od Mostara, na putu prema îtluku, u kojem se krajem januara 1992. godine pokazao neodrìvdogovor o miru hrvatskog stanovni{tva i JNA, koja èli da pokaè da nijetu da bi za{titila me|unacionalne odnose ve} da bi raspirila mr`nju me|unarodima. I pored niza sastanaka koji su se odràvali {irom Hercegovine,a posebno 30. januara 1992. u [irokom Brijegu, MUP RBiH je evidenti-rao jo{ jedan otvoreni sukob izme|u zapadne i isto~ne Hercegovine, ta~ni je izme|u JNA i hrvatske strane. Upravo 1. februara 1992., za vrijeme tihiscrpljuju}ih razgovora u Mostaru izme|u predstavnika mjesnih zajednica

sa hrvatskim stanovni{tvom, predsjednika Op}ine Milivoja Gagre i predstavnika JNA, desio se incident u naselju Kru{evo u blizini Krivodola.

Mi smo iza{li na mjesto doga|aja i vidjeli te{ko ranjavanje u predjelu grudi poru~nika JNA Branka Konrada, Makedonca. Konrad je ranjen pje{a~kim naoruànjem - pu{komitraljezom argentinkom.

Na~elnik SDB MUP-a RBiH Zikrija \onko i komandir stanice Safet Memi} traìli su da hitno do|em sa svojom interventnom ekipom izRSM Carina u stanicu milicije Mostar. Tu smo dobili informacije o ovom

doga|aju. No, ~ekali smo potpukovnika JNA Slobodana Pudara, sastanom u ulici Avenija 14. februar br. 14, skoro dva sata, pa smo se uputi-li po evropske posmatra~e u hotel »Ruà«.

Nakon svega formirali smo kolonu automobila i krenuli ka Kru{evu.Usput smo imali probleme na punktu Balinovac zbog barikada i postavljenih jeèva na putnom pravcu prema îtluku.

Po dolasku u Kru{evo ~uli smo sporadi~nu pje{a~ku vatru s objestrane. Komanda Uì~kog korpusa poùrivala nas je putem radio veze da

Konradu hitno pruìmo pomo}. On je na oko 200 metara od prvih kru{evskih ku}a leào te{ko ranjen.Odmah sam stupio u kontakt sa Milom Pu{i}em, predsjednikom MZ

Kru{evo, koji je uz Slobodana Pudara posredovao da se prekine pje{adijska vatra s obje strane. Kad je pucanje prestalo, Slobodan Pudar je pozvaohelikopter JNA. Koliko se sje}am, metak je Konrada pogodio u kundak itako riko{etom zavr{io u njegovom tijelu. Prije nego {to sam pri{ao ranjeniku, obilaze}i podru~je prvih ku}a, me|u kojima su pripadnici JNA za-

palili vi{e stogova sijena i izre{etali okolne domove, na{ao sam argenti-nku-pu{komitraljez. Bilo je to ne{to {to sam prvi put vidio u ìvotu. Po

108







zvao sam Pu{i}a, a uz njega je do{ao i gradona~elnik [irokog BrijegaAn|elko Mikuli}. Traìo sam da mitraljez sklone, da ga ne bi vidjeli po-smatra~i Evropske zajednice i predstavnici JNA. Oni su pristali. Ne{to mise u ovom doga|aju u Kru{evu nikako nije dopadalo, pa sam se odlu~iona ovaj korak u prvi momenat. Trebalo je, po svaku cijenu, odràvati mir.Ovaj mitraljez argentinka bio bi odli~na varnica ili opravdanje za JNA dakrene u velika razaranja. Ali, osje}ao sam da je tu bilo ne{to mnogo ve}eod onog {to se moglo golim okom vidjeti.

Konrada smo ubacili u helikopter Pudar, Pu{i} i ja, uz pomo} zamje-nika ni{kih specijalaca, koji je tu do{ao iz pravca aerodroma Jasenice. Nahelikopter je bilo pucano pa nas je pilot uznemireno poùrivao.

Nakon transporta Konrada, odmah je u Kru{evo stigao picgauer sa

desetinom JNA vojnika iz pravca Mostara, koje je vodio Adnan Handàr,ro|eni Nevesinjac. Dolaskom rezervnog sastava JNA iz Crne Gore i Srbi- je na podru~je op}ine Mostar, ugroèn je bio javni red i mir, kao i op}a si-gurnost gra|ana. Predstavnici JNA su zbog prisustva naoru`nih rezevista,HV-a i militantnih grupa traìli od Izvr{nog odbora SO Mostar, pod brojem 01-III-I-662/91 od 1. novembra 1991. godine da Krizni {tab SRBiH, predsjednik Ejup Gani}, po{alje posmatra~ku komisiju u Kru{evo, a da jedan ~lan te komisije bude predsjednik Op}ine Milivoj Gagro. Pripadnici

HV-a, HOS-a, ZNG-a, raznih paravojnih hrvatskih snaga, mje{tana iHVO-a bili su ratni~ki raspoloèni zbog ve} mjesec i ne{to dana napadana njihovo naselje. Napetost se svakodnevno osje}ala u zraku. Uvi|aj nakoji su do{li zajedno vojna policija, organi MUP-a i ekipa Evropskih po-smatra~a nije mogao biti izvr{en do sutra{njeg dana, iako su nakon par sati stigli i predstavnici îtluka, [irokog Brijega, Ljubu{kog, zatim na~elnik SJB Viktor Stojki} itd.

Za smirivanje stanja ispred MUP-a RBiH na lokalitet Kru{evo

sam iza{ao u pratnji aktivnog milicionera Damira Marki}a, zatim s rezervnim milicionerima s Carine Re{adom Babovi}, Ahmedom Idrizovi-}em, Senadom Ramadanovi}em, a iz stanice Luka i D. Mahala su stigliMirsad Huskovi}, Mirsad Arap Mu}a, Naser Maksumi} Guja, MustafaHadrovi} Pupak, itd.

U predve~ernjim satima po smirivanju formirali smo kolonu za povratak u Mostar.

Sje}am se da su od mene oficiri Slobodan Pudar, Adnan Handàr i

Darko Buri} traìli da za{titim vojnike JNA i da kolona krene tek iza mogautomobila. Naravno da sam na to pristao.

109








Na osnovu dogovora civilnih i vojnih vlasti, a u prisustvu koordinatora JNA Mi{e Lon~arevi}a, radi daljeg smirivanja situacije, pripadnicimaJNA je zabranjeno da ubudu}e ulaze u sela Kru{evo i Krivodol, koja su na-seljena hrvatskim stanovni{tvom. Sve vrijeme krize, naj~e{}a pojava naovom prostoru bio je Mi{o Lon~arevi}, visoki oficir KOS-a, koji je kasnijevisoko kotirao u Liberalnoj stranci i ARBiH do sredine 1994., kada mu segubi trag. Narednih dana, nakon ovog incidenta, pojavile su se barikade, blokirani su svi putni pravci prema Mostaru, organizirano je okupljanje stano-vni{tva uz zahtjev da JNA napusti poloàje i vrati se na lijevu obalu Neretve.

Prve barikade su se, prema armijskim informacijama, pojavile 4. fe bruara oko 6 sati na putnom pravcu Mostar-îtluk u MZ Balinovac, na- pravljene od motornih vozila i jeèva.

Barikade su postavili, tvrde u Uì~kom korpusu, predstavnici MZBalinovac Ivan Milas i Ante ]ori}, mada su zna~ajan uticaj na postavlja-nje barikada imali bra}a Tihomor i Ilija Mi{i} Ika, koji su i 7. maja posta-vili barikade u mjestu Polog.

Na ovim barikadama u Balinovcu, koje su organizirali Hrvati, pripa-dnici rezervnog sastava MUP-a RBiH, kao i onim kasnijim u Salakovcu,koje su organizirali Srbi, nije bilo Bo{njaka.

Ve} u ~etvrtak 6. februara uklonjena je drumska blokada Mostara

prema Sarajevu u naselju Salakovac, pod nazivom »Srpska barikada« -SAO Hercegovina. Nju su napravili mje{tani Salakovca, {ireg podru~jaBijelog Polja i rezervni milicioneri Srbi MZ Bijelo Polje, ~iji je komandir bio aktivni milicioner Golubovi}. Hrvatske barikade postavljene na putuza [iroki Brijeg i îtluk bile su uklonjene nekoliko sati ranije.

Sutradan su mediji javljali o izuzetnom uspjehu tro~lane republi~kekomisije u sastavu Nikola Koljevi}, Jerko Doko i Mom~ilo Momo Mandi}, koja je “posredovala” kod uklanjanja barikada.

Budu}i da se i to ranjavanje desilo upravo dok su bili u toku razgovori civilnih i vojnih vlasti koji su trebali rezultirati popu{tanjem napetosti, nametalo se jednostavno pitanje zbog ~ega to upravo na ovom terenu nefunkcioni{e ~arobna formula bosanskohercegova~ke vlasti – razgovarati isamo razgovarati? Otkud i za{to Kru{evo? Stvar postaje kristalno jasna~im, voze}i se putem Mostar-îtluk, savladate prvi uspon i ugledate tablusa natpisom Kru{evo, a odmah pored tablu s natpisom »stop«, jeève, rezervne milicionere i jedno mitraljsko gnijezdo, a samo petsto metara lije

vo od njih dvojicu sivomaslinastih kako s pu{kama o ramenu kopaju rovove u blizini kamene ograde kojom ovda{nji ljudi obi~no ome|uju svoju

110







porciju ljutog hercegova~kog kr{a, a koju prkosno nazivaju zemljom i jo{ prkosnije vjekovima obra|uju.

Ipak, milicioneri iz MZ Jasenica, seljani Kru{eva, imaju potrebu dami objasne: »Eno, vidite ih! Ne{to kopaju... Mine!« - govori jedan milicioner, dok drugi uzima vojni dvogled i gleda u njihovom pravcu. »Gleda-mo se mi«, kaè prvi, »ovako stalno i s dvogledom i bez njega. Vidi{ li ko-liko su blizu! A onamo, odmah iza njihovih le|a je moja zemlja. I dok on po njoj kopa i prekopava, ja ~upim ovdje na cesti i {ta }u mu?! Hajde, neka je u polje i u{ao. Ali kad na ku}u krenu... JNA s vremena na vrijeme, pripuca. Pa se vrate. I sve tako, Puca}e se, bogami, i jo{ ako ih |avo neodnese otkuda su i do{li. Nama valja sada i}i radit’ zemlju, a ne morem odnjih, dok se ovog belaja ne oslobodimo...«

O~ito je da iza tzv. sudbonosnog pitanja napetosti oko naselja Kru-{evo stoji mnogo zna~ajniji odgovor, koje }e se sam iznjedriti u daljnjimdoga|anjima u op}ini Mostar.

Za{to su nepozvani sivomaslinasti vojnici èljeli da u|u u stopostotno hrvatsko naselje? Znali su da ni{ta drugo ne mogu o~ekivati osimmr`nje, koja je, izme|u ostalog, ipak bila najbolje sredstvo nekih politika.

U tom kontekstu neminovno moramo analizirati i zaustavljanje oklo pne kolone JNA na putu od Mostara do Kupresa, u mjestu Polog, kada ve}i-

na vjeruje da je legalna politika jo{ jednom uspjela otkloniti izbijanje otvorenog rata, a istina je da do tada manje-vi{e nepoznati Mate Boban koristi priliku da zapadnohercegova~kim Hrvatima pokaè ko se u stvari pita.

Neposredno iza toga slijedi smjena Stjepana Kljui}a, kojeg su ga tada u zapadnoj Hercegovini krstili u “Stevana”.

U samom gradu Mostaru rezultati se non-stop analiziraju poslije pregovora vojnih i civilnih vlasti, ali pomaka nema, nego se ra|aju noviincidenti. I ve}inom potaknuti s vojnog ili politi~kog vrha.

U izjavama u ime MUP-a RBiH, CSB SJB Mostar, na~elnik Viktor Stojki} priznaje da predstavnici Op}ine u posljednjih petnaest dana u vi{enavrata kontaktiraju s JNA-om, {to u pore|enju sa stanjem iz jeseni pro{le godine, kada su se rezervisti Uì~kog korpusa pojavili na ovom terenui kada su u ime »prava Armije da brani Jugoslaviju« odbijali bilo kakavkontakt sa civilnim vlastima, predstavlja neprocjenjiv napredak.

Stojki} isti~e i ~injenicu da su im u zajedni~kom nastojanju da rije{e krizu barikadama predstavnici JNA komande po prvi put dozvolili da

posjete jedinice na poloàju na vrhu Hum gdje su se »mogli« i sami uvjeriti kako se na ovom brdu ne nalaze haubice uperene u naselja u njegovom

111








podno`ju, ve} samo topovi i nekoliko bestrzajaca koji, kako su im objasnili, isklju~ivo »pokrivaju vojni aerodrom«.

Istina, je ipak bila sasvim druga~ija. Okupirani grad Mostar svakodnevno su nadlijetali helikopteri JNA. Tri puta dnevno vr{ili su prelete prema brdima Hum, Slip~i}i, Planinica, Brkanovom brdu, Krivodolu, For tici, Stocu. Gra|ani Mostara sve te dane nalazili su se u fazi i{~ekivanjatrajnih rje{enja za JNA i rezerviste koji su se osilili u odnosu prema imo-vini grada i samim gra|anima i izgledali kao nekakvi osvaja~i.

Nepoznati vojnik JNA je na izlazu iz Mostara prema moru, u nase-lju Bi{}e polje, picgauerom usmrtio jednog prolaznika i udario u nekoliko parkiranih automobila. Odmah zatim je javljeno da je nepoznati vojnik JNA picgauerom pre{ao Stari most u ludoj vo`nji. Mostar je uznemiren

dolaskom vojnih specijalaca iz Ni{a, koji se divlja~ki pona{aju i ophode prema ljudima. Izgleda da je ovo kao opomena ili kao provociranje zakojim bi se stvorili uvjeti za rat. Uporno provociranje i optu`be op}inamazapadne Hercegovine da su naoruàni, da prijete napadom na Vojni aero-drom, bili su povod dolaska u Hercegovinu i ~lana Predsjedni{tva dr. Eju- ba Gani}a, koji je tom prilikom rekao da je pozitivno iznena|en u odnosuna ono {to ~uje u ovom dijelu Hercegovine.

Me|utim, i tada je jo{ uvijek postojala politi~ka volja da se ekstremisti

urazume i poku{aju uvjeriti da se na miran i civiliziran na~in moè rije{iti svaki problem. Mali broj ljudi danas zna da je ovo dijelom istina, jer su u to vrijemesvi piloti koji su polijetali sa Mostarskog aerodroma i slijetali na njega, bili nani{anu snajpera, tako da Aerodrom i nije predstavljao neku realnu prijetnju.

U Vili Neretva, u Mostaru, odràvali su se zadnji pregovori za mir 3. aprila 1992. godine. Skupu su prisustvovali svi predsjednici hercegova~kih op}ina sa ~lanovima Predsjedni{tva BiH Fikretom Abdi}em i Fra-njom Borasom, Jerkom Dokom, ministrom odbrane, Alijom Delimustafi-

}em, ministrom policije, Miodragom Simovi}em, poslanikom Skup{tineBiH, generalima Mom~ilom Peri{i}em i Radomirom Damjanovi}em. Sastankom je predsjedavao Milivoj Gagro, a tema je bila “Kako izbje}i rat”.

Diskusija je trajala satima, uz me|usobne optu`be za ~etni{tvo i usta{tvo. Fikret Abdi} gubi strpljenje, trese se i lupa {akom od sto i sve {okira ka-da kaè: P.... vam materina, budale! Vidite li {ta je? Ko èli rat dabogda muu ku}i bio”. Zatim Abdi} govori pola sata, dok svi {ute. Boìdar Vu~urovi}se javlja i diè tenzije, a maksimalnu tenziju diè jedan otovreni sukob.

Zvonku Mari}u iz Gruda general JNA Mom~ilo Peri{i}, bijesno i zapjenje-no prijeti: “Upamtit }e{ ti mene”. Svi se zgledaju, a niko ne zna {ta je u po

112







zadini prijetnji. Nakon svega toga dolazi do iznenadnog, op}eg pomirenjauz viski i svi se razilaze u prijateljstvu. Odgovori se ubrzo dobijaju: Sutradan eksplodira cisterna i potresa cijeli grad iz temelja i time najavljuje rat uMostaru. Tri dana kasnije po~inje razaranje ve} opkoljenog Sarajeva.

Sve ove razgovore o miru smo snimili, jer je sve to bilo u zoni mo je policijske stanice.

113

“Javnost” je list koji je prednja~io u {irenju euforije ~etni{tva i fa{izma








114







4. PROCJENA KOMANDE 2. VOJNEOBLASTI

4.1. DOKAZ O PLANOVIMA AGRESIJE NA RBIH

Za ilustraciju ocjena o sloènoj i dramati~noj sigurnosnoj situaciji uRBiH u po~etku 1992. godine vaàn je dokumenat Komande 2. vojneoblasti, koga je potpisao komandant generalpukovnik Milutin Kukanjac pod naslovom «Zaklju~ci iz procjene stanja na prostoru BiH u zoni odgovornosti 2. VO».

U dokumentu je navedeno da se procjena odnosi na stanje od 19.marta 1992. godine. U prvom dijelu dokumenta se isti~e da su «Srbi u cjelini spremni za rat», ako se ne prihvate njihovi zahtijevi da BiH bude ure|ena kao konfederacija, te da «takav stav oprezno zagovaraju i lideriHDZ», a da «Alija Izetbegovi} zagovara nezavisnu i suverenu RBiH»,gdje bi Muslimani «imali dominantnu ulogu». Isti~e se ocjena da je u BiH«srpski narod ugroèn», da JNA u BiH {titi interese ugroènog srpskognaroda i da se u vezi s tim planiraju razgovori komandanta – generala Ku

kanjca sa «~elnim rukovodiocima srpskog naroda» Karadì}em, Koljevi}em, Plav{i}kom, Kraji{nikom i Duki}em.

Pripremaju}i se za rat, general Kukanjac analizira lokacije u BiHgdje su skladi{ta oru`ja, municije i vojne opreme. Za skladi{ta koja se nalaze na dijelovima teritorije RBiH, s ve}inskim bo{nja~kim i hrvatskimstanovni{tvom, general Kukanjac iznosi planove o hitnoj dislokaciji materijalnih rezervi na prostore koji su pod punom kontrolom SDS-a.

Tako, naprimjer, rezerve iz skladi{ta Rabi} kod Dervente premije-

{taju se u Banju Luku, iz [evarlija kod Doboja u Loznicu (Srbija), iz Kre p{i}a kod Br~kog u Lopare i Ugljevik, iz Kozlovca u Tuzli u Lopare, izVisokog u Mokro i Koran, iz Butila u Han Pijesak, iz Konjica na Pale...

Isti~u}i ocjene o spremnosti srpskog naroda za rat, general Kukanjac u ovom dokumentu navodi da se u BiH formiraju «dobrovolja~ke jedinice» ~ije je brojno stanje do 18. marta 1992. godine dostiglo 69.198 pripadnika, te da su te «dobrovolja~ke jedinice van formacijskog sastavaJNA i TO». No, nema sumnje da ih je JNA naoruàla, obu~ila, opremila,

hranila i dala im oficirski kadar. Predstavljaju}i «visok stepen pripremlje-nosti srpskog naroda za rat», general Kukanjac navodi da se u zoni odgo

115








vornosti 2. vojne oblasti, u okviru pet korpusa JNA, nalazi preko 62.490 pripadnika,26 u {ta nije ura~unato oko 15.000 pripadnika JNA, uglavnomrezervista iz Srbije i Crne Gore koji su se nalazili u okviru 13. korpusakojim je na podru~ju isto~ne Hercegovine komandovao zloglasni generalMom~ilo Peri{i}.

Prema tome, {to u «dobrovolja~kim jedinicama», {to u okviru pet,odnosno {est korpusa JNA, na teritoriji RBiH se nalazilo oko 145.000 naoruànih Srba, pri ~emu treba imati u vidu da u ovaj broj nije ura~unatoljudstvo jedinica TO, koje general Kukanjac samo spominje, ali ne iznosikonkrektne broj~ane pokazatelje o njima.

U ovoj procjeni Komande 2.VO, general Kukanjac nije propustio priliku da istakne zajedni~ki nastup SDS i komandi JNA u cilju naoruà-

vanja Srba, pa konstatira da je JNA Srbima «podijelila 51.900 komada na-oruànja (75%), a SDS 17.298 komada». Ove zadnje cifre se odnose naoru`je koje je podijeljeno Srbima koji nisu angaìrani u «dobrovolja~kim jedinicama», JNA i TO, {to zna~i da je uz naprijed navedenih 145.000 na-oruànih Srba bilo jo{ 59.128 naoruànih Srba ili ukupno preko 200.000od JNA naoruànih Srba.

I pored toga {to je velika koli~ina oru`ja data u ruke Srbima i {to seogromne koli~ine nalaze pod njihovom kontrolom u magacinima koji se

dislociraju na sigurnija mjesta, general Kukanjac u ovoj procjeni konstatira da su Srbi ugroèni, jer je «glavni cilj Hrvatske i usta{kih snaga u ovojrepublici stvaranje nemira na pravcu âpljina – Mostar – Bugojno – Tra-vnik – Derventa – Bosanski Brod».

U vezi s tim isti~e da su Hrvati neprijateljski prema JNA, da nemanikakvih {ansi za opstanak JNA na hrvatskim prostorima u BiH, da se ve-}i dio muslimanskog naroda odbojno odnosi prema JNA, te da «gledanou celini, rukovodstvo SDS i srpski narod prihvataju JNA, {tite je gdje god

je to objektivno mogu}e, odazivaju se u ratne jedinice, maksimalno sara|uju s komandama, jer je ovdje objektivno srpski narod ugroèn i analogno tome mi {titimo interese naroda».27

116

26 9. korpus – Knin 2.200, 10.korpus – Biha} 2.300, 5. korpus – Banja Luka 16.750, 17.korpus – Tuzla 8.240, 4. korpus – Sarajevo 33.200 pripadnika.

27 Aktom str.pov.br. 908-1 od 20.3.1992. godine, naprijed navedeni zaklju~ci iz procjenesu dostavljeni General{tabu Oruànih snaga SFRJ u Beograd uz sugestije “da se saovim dokumentima zaista upozna samo najuì krug ljudi”, a dokumenta nakon

kori{tenja vrate.







No, nije to bila nikakva ugroènost, nego klasi~na priprema za rat iagresiju. U okolnostima takve pripremljenosti Srba za rat {irom RBiH, a naro~ito u regiji Mostara i cijeloj Hercegovini, mi Bo{njaci smo po~etkom1992. godine bili i ugroèni i u, gotovo, bezizlaznoj poziciji. U to vrijeme smodoìvljavali raznovrsne politi~ke, ekonomske, propagandno-psiholo{ke i teroristi~ke pritiske, prijetnje, a mnogi su progonjeni iz svojih domova.

Stvarno stanje u kome smo senalazili bilo je daleko od na{ih èlja imogu}nosti.

Mnogo toga nije zavisilo od nas.

117

Faksimil prepiske 2. VO sa General{tabom OS SFRJ.

Original se ~uva u arhivi IIZ inv. br. 2-75








4.1.2. ORTIJE[ I JASENICE - RODO^: STVARANJE HAOSA

U regiji Mostar-Hercegovina se septembarskih dana 1991. godinenalazilo vi{e od 10.000 vojnika i rezervista JNA u Sjevernom logoru naizlazu prema Sarajevu, Ju`nom logoru prema Dubrovniku, te na lokacijama Jasenice - Rodo~ – Heliodrom i Ortije{ – Aerodrom.

Tih dana gradske vlasti su op}inu Mostar proglasile otvorenom, alisu to vojne vlasti ignorirale. Pokret otpora u Mostaru je za svaki slu~ajmarkirao sve stambene objekte JNA vojnih lica, kako bi te zgrade bile izu-zete u slu~aju ostvarene prijetnje pilota sa heliodroma Rodo~ i Ortije{ daizvr{e naredbu svojih pretpostavljenih o selektivnom zra~nom napadu naMostar. Znali smo gdje bi narod valjalo sakriti.

U podru~ju Heliodroma i Aerodroma rezervisti su ~inili dnevno 30incidenata, ali ljudi su navikli na takve poteze bradatih spodoba, pa ihignoriraju i kada ispaljuju rafale po njihovim stambenim objektima, u vazduh ili u kafi}e.

Pripadnici Uì~kog korpusa tj. rezervisti iz Crne Gore i Srbije stiglisu u Mostar i Hercegovinu 19. septembra, nenajavljeni, iz pravca Gacka, Nevesinja, Trebinja i Ljubinja, u no}nim satima. Iskreno smo se nadali da}e biti: Kako do{li tako i oti{li.

Uì~ki korpus je sebe zvao »Korpus mira«. Po dolasku u ovu zonu kor pus je u~estvovao u dijelu operacija od Ljubinja preko Orahova Dola do Slanoga, pri ~emu je uspje{no izvr{io svoj zadatak etni~kog ~i{}enja i genocida,a zatim je te pravce preuzela druga armijska struktura - Titogradskog korpusa.

Septembra 1991. godine prioritetni zadatak Uì~kog korpusa jeobezbje|enje strate{kog objekta Aerodroma Mostar.

U borbama u Hercegovini i Dalmaciji, po njihovim vojnim izvorima, Uì~ki korpus nije imao niti jednog mrtvog. Opravdanje za prisustvo

Uì~ki korpus, obja{njava, euforijom nacionalizma i strana~ke polarizaci je koja je, istina, bila vidljivija na cijeloj teritoriji isto~ne i zapadne Her cegovine.

Usput, ovaj korpus je negirao optu`be da su njegovi pripadnici u~estvovali u eksplozijama i napadima na kafi}e i male radnje u Mostaru. Svo jom politikom u »ime naroda«, vojne vlasti su najvi{e èljele rat. Uì~kikorpus je imao veoma visoku borbenu gotovost, a da bi psiholo{ko zastra{ivanje pove}ao u toj funkciji ~esto je prolazio u kolonama kroz hercego

va~ke gradove. Demonstrirao je silu odlascima na streli{te van Mostara sakojeg se ponovo vra}ao u kasarne.

118







Prvog dana nakon dolaska, rezervisti Uì~kog korpusa mitraljirali suDra~evice, Gnojnice, Jasenicu i Rodo~, sela u blizini Aerodroma, zbog ~i- je su za{tite zvani~no do{li. U drugu, tako|er zvani~nu verziju, prema ko joj je razlog njihovog dolaska spre~avanje me|unacionalnih sukoba, nikonormalan ve} u startu nije povjerovao, jer se znalo da }e nacionalna raslo javanja tek da nastanu. I zaista, nakon prvobitne zapanjenosti, Srbi iz selau okolini Aerodroma, ali i dobar dio onih u gradu, po~eli su da blagona-klono gledaju na rezerviste iz Crne Gore i ju`ne Srbije, dok se kod Muslimana i Hrvata javio strah i prezir. Sjetimo se onog filozofa Francuza i nje-govog pitanja: Kome je vojska koja se {eta gradovima donijela dobro?

Vrh ovog korpusa volio je da tvrdi: “Imamo takvo nare|enje da pripadnici JNA ~ine sve da u Hercegovini ne do|e do ratnih sukoba”. No, ~i-

nili su sve da do tog sukoba do|e. Danas sve to doziranje napetosti djelu je kao otvorena priprema za stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske, bezBiH i Bo{njaka. Mostaru i Hercegovini namijenjen je jeziv scenario, a Neretvom bi tekla krv Bo{njaka. To }e se malo kasnije i ~uti u gotovo iden-ti~nim izjavama Srba i Hrvata u Hercegovini.

Kada su kafane i ku}e njihovih doma}ina Srba postale mjesta u kojima se nekontrolirano puca i na druge na~ine izazivaju ekcesi, ubrzo je ponovo aktuelizirana i, ~ini se, jo{ vi{e u~vr{}ena podjela koja se ovdje i ina

~e ispoljavala u drasti~nom obliku – podjela na Mostarce i do{ljake. Uostalom, vlasnici automobila koje su pijani rezervisti polupalili po Mostarusu Srbi, Hrvati, Muslimani. Vlasnici kafana, tako|er, s tim {to »srpske« jo{i vi{e stradaju, budu}i da rezervisti od njih o~ekuju i ve}i stepen »tolerancije«. Vlasnik jedne kafane je poku{ao da umiri ru{ila~ke namjere rezervis-ta i sprije~i demoliranje uzvikom: »Nemojte bra}o i ja sam Srbin«. Umjesto smirivanja atmosfere, pijane glave rezervista traìle su da im to dokaètako {to }e im dopustiti da mu odsjeku po dva prsta na svakoj ruci.

Viktor Stojki} na~elnik CSB, SJB Mostar u svojim izvje{tajima ratnihstanica milicije dnevno se registrira vi{e od sto prekr{aja rezervista, a uglavnom se odnose na upotrebu oru`ja i otvaranje vatre. Slu~ajevi su prijavljeniod SJB Mostar nadle`noj vojnoj policiji, koja se na jednom od dogovorenihsastanaka izme|u predstavnika vojnih organa i mostarske vlasti obavezala da}e davati povratne informacije, ali to do sada nijednom nije u~inila. »MUPRBiH, CSB, SJB Mostar ne znaju da li su ti izgrednici ka`njeni za svoja krivi~na djela ili ne«, davana su upozorenja vojnoj vlasti. To {to se i pored ovo-

likog broja incidenata jo{ uvijek nije desio nijedan ozbiljniji sukob gra|ana ivojske moè se zahvaliti samo dobro organiziranom pokretu otpora.

119








Uì~ki korpus je tvrdio da odgovara za normalnu funkciju Aerodroma,negiraju}i da njihove letjelice u~estvuju u borbenim djelovanjima premaHrvatskoj. Na Aerodromu egzistiraju i dva privredna giganta Soko i Alumi-nijski kombinat, a u Korpusu tvrde da obezbje|uju njihov normalan rad.

Sve ove igre vo|ene su da bi se u toj atmosferi prebacio sav vojni potencijal s tih mjesta u Srbiju i Crnu Goru. U taj scenario KOS-a ide i otmica pilota, koji je kasnije razmijenjen, ali su mu nanesene te{ke tjelesne povrede.Uì~kom korpusu se moè pripisati sve {to se de{avalo u Mostaru, od onoga{to je po scenariju straha izazivao, a po pravilu i “uzvra}ao na svaki napad”.

Poseban zna~aj Mostarskog aerodroma pokazuje tvrdnja generalaTorbice izre~ena pred oficirima: “Aerodrom je va`na strate{ka ta~ka na zapadnoj granici i njime }e se braniti na{a granica koja ide dolinom Neretve”.

Ko poznaje karte velike Srbije i Paveli}eve velike Hrvatske, zna da su imgranice ove {to ih navodi general Torbica. [ire podru~je oko Vojnog aero-droma je minirano, a oko objekata ukopana artiljerijska oru`ja. O namjerama Komande JNA iz Nevesinja, pod ~ije ingerencije spada i Mostarskiaerodrom, svjedo~i i ~injenica da su 20. septembra iz Pan~eva i Batajnice{leperima dovu~ene ve}e koli~ine napalm-bombi. Vojne aktivnosti u Herce-govini i njenom dalmatinskom zale|u planirane su, prije dolaska crnogor skih rezervista u centru, Predsjedni{tvu Jugoslavije – u Beogradu.

Da krajnje namjere vrha JNA iz Beograda nisu iskrene prema Mos-taru i Hercegovini, ozna~ilo je to smjenjivanje komandanta mostarskoggarnizona pukovnika Panteli}a kao i komandanta Aerodroma pukovnika\ape, zbog toga {to komanda JNA u Nevesinju nije zadovoljna njihovim»zalaganjem«. General Torbica smatra da su ova dva oficira, koja u Mos-taru ìve ve} duè vrijeme, »previ{e sentimentalni« prema lokalnom stanovni{tvu. U nekim kombinacijama za mjesto Panteli}a su kandidati Salko Begi} sa Aerodroma Split i Arif Pa{ali} iz Rajlovca u Sarajevu. Ovo su

nam prenosili Bo{njaci, visokorangirani oficiri Uì~kog korpusa.Sve to je, jednostavno, obi~ne ljude dovodilo do ludila, uz stalni raststraha i nesigurnosti. Ali, sve su to bile igre specijalnog rata, kojeg su uspje{no vodile ma{inerije, institucije poput KOS-a i SSUP-a. Gra|ani Mostara i Hercegovine bili su samo igra~ke, pored sna`ne mreè veza i saradnika ovih slu`bi.

Krajem avgusta 1991. godine s mostarskog aerodroma izvr{eno je premje{tanje »nepodobnih« pilota i drugog sumnjivog osoblja, kao i or

ganizirano preseljavanje jednog broja porodica vojnih lica na podru~jeRepublike Srbije i Crne Gore. Sjetimo se i onih razgovora koje je uhva

120







tio Zikrija \onko, o tome da se sukob mora napraviti, pa ako ni{ta, komanda u Nevesinju predlaè: “Ubijte nekoliko na{ih”.

Sva flota biv{e JNA 1991. godine iz Slovenije, Hrvatske, BiH i Ma-kedonije na vrijeme je doletjela u Batajnicu, Ni{, Kraljevo, Podgoricu, Biha}, Mostar, Banja Luku i druge javne i tajne aerodrome i heliodrome uSFRJ. Ali, tek marta 1992. godine, sa kriznih àri{ta Mostara i Biha}a iz-vr{eno je pospremanje eskadrila prema Crnoj Gori i Srbiji.

Po~etkom oktobra 1991., za vrijeme ratnih operacija zauzimanja Du brovnika, na mostarskom aerodromu JNA je ubila pilota, ina~e, Bo{njakaEnesa Aleri}a, zato {to je odbio da bombardira ciljeve na dubrova~kom po-dru~ju. Njegovoj porodici saop}eno je da je poginuo na izvr{enju zadatkanegdje iznad Stonskog zaljeva, premda se zna da je nekoliko bombi i rake

ta jednostavno ispucao u otvoreno more. Ako su vojni organi JNA – vaz-duhoplovci prvi slu~aj svog pilota nazvali otmicom i uz put izrekli toliko prijetnji Mostaru i Mostarcima, jedan drugi nestanak, tako|er, pilota potpu-kovnika Vladimira Peraka, zamjenika komandanta mostarske zrakoplovne baze, poku{ali su samo zata{kati. Svojoj ve} biv{oj komandi potpukovnik se javio iz [vicarske, pa se ~etvorodnevno traganje organa Savezne armijezavr{ilo. Ostali detalji oko ovog nestanka za sada su nepoznati.

Interesantno da je po nalogu KOS-a Vladimiru Peraku, katoliku Hrva-

tu i jo{ jednom vazduhoplovcu Bo{njaku namjenjena uloga »mostobrana« zalak{e ostvarenje plana velike Srbije i Hrvatske, a time i podjele Mostara iHercegovine na lijevu i desnu, odnosno isto~nu i zapadnu obalu Neretve.

Poslije niza Perakovih ulagivanja vlastima BiH putem medija, u ko jima je govorio protiv rezervista, na~elnik MUP-a RBiH Mostar Ivica Lu~i} i na~elnik SDB Mostar Zikrija \onko izdali su Peraku civilne papire.Cijelo vrijeme napu{tanja JNA bio je pod kontrolom bezbjednosnih slu`bi pokreta otpora BiH. U pozadini je to bilo ne{to drugo. Du`nosnici iz Re

publike Hrvatske, uz pomo} beogradske savezne armije, aktiviranjem Peraka po~eli su rasprodaju Hercegovine bez Bo{njaka. Da su u pitanju obavje{tajne slu`be oko Peraka govori podatak da se on javio kao prebjeg iz[vicarske, iako je i dalje bio u Hercegovini. Savezna armija izdala je sao p}enje za javnost da se ~etvorodnevno traganje zavr{ilo za VladimiromPerakom, s mjestom stanovanja u Mustafe Golubi}a br. 6, u Mostaru.

Sve je reìrano, a nije trebalo brinuti za ~etiri dana obavezne proizvodnje straha u Hercegovini. Uostalom, svi piloti JNA su potpisali doku-

ment da }e, ukoliko Aerodrom bude napadnut, sravniti Mostar sa zem-ljom: i Srbi, i Hrvati i Bo{njaci.

121








122







5. ÊTNI^KI VOJVODA VOJISLAV[E[ELJ U MOSTARU

Vojislav [e{elj je, tokom krize koja je obiljeèna raspadom biv{eSFRJ, postao ~etni~ki vo|a, koji je, pored Milo{evi}a, Karadì}a, Dra{kovi}a i njima sli~nih, predstavljao najve}u opasnost za gra|ane nesrpske nacionalnosti, a posebno za nas Bo{njake u RBiH. Vojislav [e{elj je postaosimbol zla koga su ~inili ~etnici u RBiH i {irom biv{e Jugoslavije, a pose bno nakon nastupa u emisiji TV Sarajevo, 6. maja 1991. godine, poslijesastanka s Karadì}em na Palama, kada je Omladinska organizacija SDASarajeva organizirala proteste protiv ~etni{tva i fa{izma ispred Narodnog

pozori{ta. Zbog toga je njegov dolazak u Mostar 27. marta 1992. godineizazvao veliku pa`nju. Narod se pla{io njegovog prisustva, jer se znalo da}e utjecati da lokalni ~etnici u Mostaru i u Hercegovini radikaliziraju svo je ionako agresivne i genocidne namjere prema nama Bo{njacima.

Prve informacije o dolasku [e{elja u Mostar stigle su ve} uhodanimsistemom izvje{tavanja unutar SDA i Patriotske lige. Muhamed Taslidà je iz Konjica dobio infromaciju da se prema Mostaru kre}e kamion pun~etnika i da taj kamion prati “audi 100”, boje truhle vi{nje, u kome se na

lazi Vojislav [e{elj.Zna~aj [e{elja u ~etni~kom pokretu ilustrira i ~injenica {to je pun

kamion ~etnika bio njegovo osiguranje. Prema ovoj informaciji djelovalismo uùrbano, s ciljem da se u svakoj na{oj sredini pove}a budnost i spreme odgovori na mogu}e ekscesne situacije. Poja~ali smo mjesne straè.Vo|stva SDA i Patriotske lige bili su na nogama. Usmjerili smo svoje ~la-nove i simpatizere da budno prate stanje u svojim sredinama i da odmahizvje{tavaju o svakom bitnom detalju.

Nakon {to je Taslidà dobio informaciju iz Konjica, vozilo u komese nalazio [e{elj u{lo je u krug Sjevernog logora. Optere}eni ranijimodnosom prema JNA, do tada su mnogi ljudi u Mostaru bili u dilemi da liJNA podràva ~etni~ke vo|e kao {to je [e{elj. Informacija da je [e{eljeva prva aktivnost po ulasku u Mostar bila sastanak s komandantom – pukovnikom Panteli}em u Sjevernom logoru, za one Mostarce koji su imali bilo kakvu sumnju o tome da je JNA postala ~etni~ka vojska, dilema vi{e nije bilo. Muhamed Taslidà je detaljno pratio [e{eljevo kretanje.

Poslije kra}eg zadràvanja u Sjevernom logoru kod pukovnika Panteli}a, [e{elj je oti{ao u Dra~evice, gdje je preno}io kod poznate ~etni~ke

123








familije Panti}a. Ovi Panti}i bili su potomci onih koji su u toku Drugogsvjetskog rata izdali grupe omladinaca, koje su se pripremale iz Mostara prebaciti na slobodnu teritoriju i priklju~iti u partizane. Dolazak [e{elja uDra~evice Srbi su proslavili, pored ostalog, i brojnim rafalima. Sutradan,[e{elj je posjetio Mostarski aerodrom, a zatim preko Gubavice i Domanovi}a napustio podru~je Mostara. Taslidà je sa svojom grupom pratio [e{elja do Hodova, odakle je primijetio da na obli`nji heliodromdolazi helikopter JNA i odvozi [e-{elja u pravcu Nevesinja.

Ubrzo nakon uzlijetanja helikoptera, Mustafa Mujo ]upina i Rifat Ni{tovi} iz Nevesinja su javilida je vojvoda do{ao i u taj grad. Zadva dana – 27. i 28. marta 1992. godine, [e{elj je borave}i u Mostaru i Nevesinju postavio zadatke oficirima JNA za osvajanje lijeve obale

Neretve od âpljine do Konjica. To}e ubrzo pokazati vojne operacijeod po~etka aprila 1992. godine.

124

êtni~ko djelovanje: [e{elj na smotri ~etnika i rezervista JNA u BiH







5.1. GOMILANJE STRAHA

BiH 1991. i 1992. godine podsje}a na dìnovsku vojnu bazu krcatuoru|ima i oru`jima, u ambijentu divljih i poludivljih rezervista JNA.

U prilog ovoj tvrdnji su stalni protesti gra|ana upu}eni IO SO Mostar protiv rezervista, kojih se ljudi pla{e zbog njihovog terora, i protiv paravojnih grupacija koje su ujednile u asocijaciju “Srpski nacionalni front”(SNS), u kojem je dominirala Srpska narodna obnova (SNO). Ve} 4. apri-la 1991. godine formira se êtni~ki lete}i odred “Du{an silni”, kao prvisrpski dobrovolja~ki odred nakon pola vijeka, s najve}im brojem regruta iz Novog Pazara, ~iji su ~lanovi, nekada{nji ~lanovi dru{tva “Sava”, osnovanog 30. marta 1988. godine. Upravo oni }e na Badnje ve~e stvoriti Srpsku

narodnu obnovu, koju su svi tretirali kao parapolicijsku stranku. U tom trenutku vojvoda [e{elj izvodi prve manevre u Radovanjskom lugu i zatim prelazi u Hrvatsku i BiH. Uz silnu podr{ku srpskog reìma, Borisava Jovi}a i Stanka Cvijana, ministra za vezu sa Srbima van Srbije, da bi se u prolje}e 1991. godine Vuk Dra{kovi}, vo|a Srpskog pokreta obnove, pridru-ìo {e{eljevcima. U junu 1991. godine kre}e obuka pripadnika Srpske gar de na Ko{utnjaku, koju prevode \or|e Boòvi}, Branislav Mati} Beli, a naPetrovaradinskoj tvr|avi u Novom Sadu treningom dobrovoljaca rukovodi

Branko Lainovi}. [e{elj, zbog problema sa SSNO-om na terenu, odmahsvoje dobrovoljce stavlja pod direktnu kontrolu JNA. Uskoro njegov primjer slijedi @eljko Ra`natovi} Arkan, poslasti~ar i biv{i vo|a navija~a FK Crvene Zvezde. On osniva svoju vojsku i naziva je Srpskom dobrovolja~kom gardom. [e{eljevici i svi ostali }e se pokazati kao fa{isti, oni koji }euglavnom zlostavljati i ubijati civile. Potpukovnik JNA Radomir Eremijatraìo je mi{ljenje od najvi{eg vojnog vrha, kako da postupi prema ovim jedinicama. Me|utim, nisu mu se udostojili ni odgovoriti.

Upravo sa ovakvim stavovima aktiviran je i ~uveni vojno-obavje{tajni plan pod {ifrom RAM u BiH, onda su izbori u isto~noj Hercegovini doveli na vlast Boìdara Vu~urovi}a, a u Nevesinju je Arsenije Gra-hovac osnovao paravojnu jedinicu “Kara|or|e”.

Stvari na terenu su postajale sve opasnije. Drugog marta 1991. godine, u subotu, izme|u 18-19 sati grupa od dvadesetak ekstremista srpskenacionalnosti je po~ela pred stanicom Slu`be javne bezbjednosti Bile}a datraì oru`je. Kako je vrijeme odmicalo, masa se uve}avala, tako da je u 22

sata tu bilo oko 1000 Srba i desetak radoznalih gra|ana muslimanske nacionalnosti. ûli su se razni povici, a dominiralo je »ho}emo oru`je«. Na

125








kon poku{aja na~elnika SJB da smiri situaciju, do{lo je do èstokog napada na stanicu. Zamjenik komandira milicije i nekoliko ~lanova SDS Bile}a branili su ulaz u stanicu, ali bezuspje{no.

Pod pritiskom razjarene mase odlu~eno je da predsjednik Izvr{nogodbora SO podijeli oru`je i predsjednik SDS se obratio narodu rije~ima:»^lanovi SDS-a koji su u sastavu rezervne milicije neka obuku uniformei do|u da zaduè oru`je! Nakon toga jedan od pripadnika novope~ene rezervne milicije je iza{ao iz stanice sa podignutom automatskom pu{kom irekao: »Bra}o, dobili smo oru`je!«.

Poslije ovih doga|aja, zastra{eni muslimanski narod se organiziraoi postavio barikade i straè u gradu i okolnim selima. Kako smo saznali odMUP-a RBiH, CSB, SJB, formirano je pet patrola koje su imale zadatak

da obi|u teren op}ine Bile}a. Jedna patrola je ostala u gradu, a ostale suobilazile sela gdje ìve pripadnici srpske nacionalnosti. Primje}eno je da jedna patrola obilazi teren privatnim kolima kojim je upravljao ~ovjek sa~etni~kim obilje`jima na kapi.

Negdje oko dva sata poslije pono}i u selu Seli{ta, gdje ìvi prete`nomuslimanski ìvalj, do{li su predstavnici SJB i organi vlasti. Nakon raz-govora s predsjednikom SDA odlu~eno je da skupa obi|u teren gdje sedrè straè. Ne terenu je utvr|eno da su straè postavljene od strane i mu

slimanskog i srpskog stanovni{tva. Jedna patrola MUP-a je na|ena u kafani, u mjestu Korita. Nakon toga se pristupilo vra}anju oru`ja, tako da jedo 7 sati vra}eno prema podacima SJB 10 automatskih pu{aka. U toku no}i, iza 2 sata, nakon uznemironosti muslimanskog naroda zbog dodjeleoru`ja pripadnicima rezervne milicije srpske nacionalnosti, zamjenik komandira SJB je nudio oru`je dvojici rezervista muslimanske nacionalnosti, {to su oni odbili.

SDA ni nakon ovih doga|aja nije dobila informacije ko je donio

odluku o dodjeli oru`ja i po kojem kriteriju se ono dijelilo. Stoga su Muslimani Bile}e traìli da se izgrednici kazne, jer su nanijeli {tetu svim do bronamjernim Srbima i Muslimanima. Jedino na takav na~in se moè povratiti izgubljeno povjerenje muslimanskog naroda u organe SJB Bile}a.

Brinula je atmosfera koja se osje}ala u ovim doga|ajima. Kada su uBile}i SDS-ovci zaduìvali oru`je, obra}ali su se pu{kama uzvikuju}i:»Dabogda pobila tristo glava”!, ”Plati}e {estero usta{a!” itd.

Poslije tog dijeljenja oru`ja nastao je mete` u muslimanskim selima

Orahovina, @ep~e, Prijevor, kakvog se sje}aju najstariji stanovnici. Ova sumuslimanska sela gotovo istrijebljena od Srba u Drugom svjetskom ratu.

126







Na svim prilaznim putevima naseljenim mjestima postavljene su barikade, deùralo se kao da je rat. Treba li govoriti da je u bile}kom kraju ì-vjelo je samo 13% Muslimana i ukupno 6 Hrvata. Za{to je onda Srbimatrebalo oru`je???

U no}i izme|u ~etvrtka i petka, 25. i 26. aprila, na ulazu u Trebinjeiz pravca Bile}e, na magistralnom putu Nik{i} – Trebinje, kod mjesta Ze-}ova Mahala, osvanule su parole koje su zaprepastile muslimansko stanovni{tvo. Na asfaltu je napisano: »Smrt Muslimanima«, »Alija gade«,»Ovo je Srbija«, »Napolje Muslimani«, kao i druge parole sli~nog sadrà ja. Sve su ~e{}e i uznemiravaju}e parole i pjesme koje »krase« vi{e privatnih ugostiteljskih objekata. Naj~e{}e su to slogani u stilu: »Od Trebinjado Bile}e, turskog uva biti ne}e«, »Od Bile}e pa do Plane, zakla}emo Mu

slimane« i sve u tom stilu: ubiti, zaklati, preklati. Pored ovih nemilih doga|aja Slu`ba bezbjednosti Trebinja MUP-a RBiH, kao i zvani~nici Skup-{tine op}ine {ute. Muslimani Trebinja energi~no osu|uju ovakve postup-ke sugra|ana i traè istragu i kaznu vinovnicima.

Ukoliko se to ne u~ini u najskorije vrijeme Muslimani Trebinja }e biti primorani da za{titu potraè van granica svoje komune.

Trebinje je imalo oko 32.000 stanovnika. Od toga je prema popisuiz 1981. godine 14,5% Muslimana, a od oko 5000 Muslimana, 700 je bi

lo ~lanova Stranke demokratske akcije. Pa`nju zasluùje podatak i da suse 14,08% gra|ana izjasnili kao Jugosloveni.

Od svog postanka SDA nailazi na prepreke u Trebinju. Veliki brojMuslimana intelektualaca ne}e da se angaìra u stranci zbog komunisti~kog jednoumlja. Te{ko je bilo privoljeti intelektualce da se bore za svojnarod, vjerovanto zbog straha od SDS-a, koji je ve}inska stranka u vlasti.Angaìranje ~lanova SDA je tajno. Od ukupno 60 poslani~kih mjesta uSkup{tini, prema rezultatima izbora SDS-u je pripalo 36, SDP 9, SDA 8,

SRS 4 i HDZ 3. Tada{nji predsjednik stranke, na jednom od regionalnihsastanaka SDA, izjavio je:»U ovom gradu do sada su napredovali oni koji su prema situaciji

Muslimani. Djeci obavezno daju me|unarodna imena i zdu{no aplaudira ju srpskoj historiji«.

Dileme Muslimana uve}avaju zbivanja u isto~noj Hercegovini, kaoi strah od odgovora na pitanje {ta ako se raspadne Jugoslavija, pa se isto~na Hercegovina pripoji Crnoj Gori. Jer, oni su u velikoj manjini.

»Muslimanski narod }e se oduprijeti svim teritorijalnim apetitima,tu nema kompromisa. Ovo je stav Izvr{nog odbora SDA i mi ne odstupa-

127








mo od njega. Ne}emo dozvoliti Srbima da se hvataju etni~kih granica« -isticao je u svojim izjavama Bahrudin Efendi}, predsjednik SDA Trebinje.

Od 1910. godine Muslimani su u Trebinju broja~no bili ujedna~enisa Srbima. No, sve se promijenilo, a ljudi su u dva navrata masovno iseljavali u Tursku.

Bio je, dakle, jo{ jedan problem Trebinja - blizina Crne Gore, oda-kle je Radovan Karadì}, lider SDS-a i ~etni~kog pokreta.

Karadì} je samo izdanak svog oca i njegovog ìvota i djela. Njegov otac Vuko Karadì} je 1941. godine bio u napadu na musli-

manski ìvalj u Berkovi}ima sa Simom Erakovi}em i jo{ oko 20 Crnogoraca. Izvr{ili su pokolj muslimanskog naroda i oplja~kali stoku. Zatim je tajisti Simo Erakovi} sprovodio muslimanski ìvalj iz Plane i Fatnice sa svo

jih 20 ~etnika, koji su bacili u jamu âvkarica gotovo 1700 Bo{njaka muslimana. Sa podru~ja Berkovi}a na avkarici su u~estvovali kao ubice: Luka i Jovo Kojovi}, Vjeko \uri}, Vlado Pejovi}, Du{an Ivkovi}, Du{an Ru- par, Jovo Samardì}, Mitar \eri} sa Trusine i Mitar Kulu{i}. Ve}inu ovihrazbojnika, ~etnika su likvidirali partizani u toku rata, a dvojica su pobjegli preko granice. U ubijanju i bacanju nedu`nih Bo{njaka u jamu âvkarica u~estvovali su i: Panto \uri}, Janko, Vidoje i Nikola Soldo, te Lazar Lugonja i Gojko Mi{kovi} i to kao osiguranje dok se vr{e likvidacije.

Bio je tu i Radovanov otac. I sad je njegov sin nastavio s nedjelom.Koliko su slijepo slu{ali ~etni~kog vojvodu ro|enog u Crnoj Gori govorizapis o dijeljenju oru`ja u Bile}i:

“êkajte, neka neko nazove Karadì}a da vidimo moèmo li dijeliti oru`je”, rekao je Obren Batini}, predsjednik IO SO, prije nego {to je dozvolio podjelu oru`ja srpskim rezervistima u Bile}i. Nekoliko dana prijeovog doga|aja Karadì} je bio u Gacku, gdje je odràn sastanak Regionalnog odbora SDS i Srpskog nacionalnog vije}a. Prisustvovao je i Nikola

Kilibarda predsjednik Narodne stranke iz Nik{i}a. Na sastanku je re~eno,ukoliko se jo{ jedanput na Skup{tini SRBiH spomene »papiri} o Deklaraciji«, da }e se isto~na Hercegovina sa »starom« Hercegovinom i Podrinjem pripojiti »matici« - Srbiji i Crnoj Gori. Poznato je i to da Obren Batini}, predsjednik IO SO Bile}a, svoj program razvoja ve} vezuje za privredu Srbije i Crne Gore.

U Stocu, Trebinju, Bile}i, Nevesinju, bolje re~eno u cijeloj isto~nojHercegovini, na djelu je specijalni scenarij protiv Bo{njaka muslimana i

integriteta Bosne i Hercegovine. Na njegovom ~elu je bosanski emisar velikosrpskih ambicija, koji svojim dolaskom najavi nemirne doga|aje i ode

128







ostavljaju}i gra|anima strah – sve u cilju da Srbe treba homogenizirati pamakar se sa svojom kom{ijama na barikadama »igrali rata« ili se u stam pedu iseljavali na jednu no} iz svojih domova.

Ovi doga|aji su bili svakodnevni, a novih }e, po Karadì}u, jo{ biti. Rukovodstvo Stranke demokratske akcije, mudro i smireno je djelovalo, nije se dalo isprovocirati, jer je muslimanski narod bio nenaoruàn.

Izvori bliski RBiH su tih dana tvrdili da je u hotelu »Bregava«, u ve~ernjim satima, Radovan Karadì} odrào tajni sastanak sa tridesetak ~lanova SDS. Poslije sastanka, po{to su se pojavili novinari, grubo je odbioda razgovara sa Ivom Raguòm, dopisnikom »Oslobo|enja«, ali je zato prihvatio razgovor s novinarom »Ve~ernjih novosti« Milanom Miketi}em,koji je osniva~ SPO u Stocu. Na Karadì}evom tajnom sastanku bio je pri

sutan izme|u ostalih i Milenko Ba}evi} registrovani jastreb SDS Stolac.Po{to ovo nije prvi slu~aj da Karadì}ev dolazak prethodi nemilim doga|ajima, da se zaklju~iti: da bi Karadì} ujednio sve Srbe u Bosni i Hercegovini, mora ih prvo zavaditi sa kom{ijama Muslimanima i Hrvatima i ostalim narodima.

Nastupi SDS i SPO su bili posebno izraèni u gradovima isto~neHercegovine, pa je vrijedno ne{to re}i o njima.

Stolac je smje{ten u kra{kom Stola~kom polju, ima 5.210 u gradu i

19.500 stanovnika u op}ini. Blizu Stoca je Radimlja – poznata po ste}cima i O{anji}i po tragovima ilirskog plemena Daorsa. Od ukupnog brojastanovnika 7.900 su Muslimani, 6.900 Hrvati i 4.700 Srbi.

Poslije izbora, od 46 poslani~kih mjesta, 16 pripada HDZ-u, 15SDA-u, 8 SDS-u i 6 SDP-u. Treba ista}i da je 99,1% Hrvata glasalo za svoju stranku i 93% Srba za SDS. Srpski partizani iz Drugog svjetskog rataglasali su tako|er za SDS. Oko 20% Muslimana nisu iza{li na izbore. Geografski, Stolac uranja u mjesta sa prete`no srpskim stanovni{tvom: Trebi-

nje, Bile}a, Plana, Gacko, Nevesinje. Sve su sna`nije glasine o pripajanjuisto~ne Hercegovine Crnoj Gori i Srbiji. Kakve su igre igraju oko Stoca,Alija Rizvanbegovi}, predsjednik SDA, je tih dana poku{ao objasniti:

»Ne mogu ga nikako zaokruìti. Ja sam o Stocu govorio kao klinu jo{ prije izbora. Trenutno nema mjesta gdje je ve}i pritisak. Stolac }e, si-gurno, biti pokusno podru~je za Jugoslaviju. Mi to znamo i mi smo spremni. Ne}emo se povu}i. [to se ti~e strana~ke saradnje, i to je jasno. SaHDZ-om se, i pored neslaganja, dogovaramo, a sa SDS-om idemo u direk

tne duele, oni ne}e ni dogovora ni razgovora.«

129








U Trebinju je sli~na situacijakao u Stocu. Atmosfera je uspaljena jo{ u februaru, na jednom mitingu,kada je re~eno da nema garancija zasuìvot, ako u gradu padne jedna srpska glava. Muslimani su u ovome poznali prijetnju, direktno upu}enu njima jer niko osim Srba, Crnogoraca iMuslimana ne ìvi u ovom gradu.Poslije ovoga, Radovan Karadì} jeu {tampi izjavio da se odnosi izme|uSrba i Muslimana znatno popravlja

ju, a »nekom tre}em narodu« to nije pravo, te razbijaju »dobrosusjedskeodnose«. Boìdar Vu~urovi}, pred-sjednik Skup{tine Trebinje, Srpskog

nacionalnog vije}a i ~lan

Glavnog odbora SDS zaBiH, ~est je doma}in Novaku Kilibardi, predsjedniku Narodne stranke CrneGore. Oni sa gra|animasrpske nacionalnosti tadaodràvaju tajne sastanke.Boìdara Vu~urovi}a po-

sjetio je i predsjednik CrneGore Momir Bulatovi} sMilom \ukanovi}em maja1991. godine. Sva ova zbivanja kao i »bile}ki slu~aj«gra|ani nesrbi pomno prate, razli~ito prepri~avaju istrahuju.

130

Prvo vezivanje zastava ispred Narodnog pozori{ta u Sarajevu, 6. maja

1991. Protesti protiv [e{elja i ~etnika.

Vojislav [e{elj - ratni zlo~inac - srpska verzija Dobroslava Parage: Zlo~ini protiv mira, ratni zlo~ini i

zlo~ini protiv ~ovje~nosti. Optu`ba obra|ena na 708kucanih stranica i poslata u 15 zemalja Evropedecembra 1992. godine.

Grupa “Olimpus-Singidunum”, 109 nezavisnih intelektualaca Evrope, kako kaù `rtve “titoisti~ke diktature”, kaoi kasnijeg nasilja njegovih nasljednika uputili su pismo

Karingtonu, Miteranu, Gorba~ovu i cjelokupnoj svjetskoj javnosti da oni upotrijebe svoj uticaj i ugled kako bi

izvr{ili diplomatski, pravno-politi~ki i pacifisti~ki pritisak i uticaj na Slobodana Milo{evi}a i Franju Tu|mana kao i

na vlade i parlamente Srbije i Hrvatske da kona~no pokrenu optu`nicu protiv Vojislava [e{elja i Dobroslava

Parage i da bezuvjetno uspostave trajni prekid vatre.







131

Priznanje zagreba~kog ST-a o dogovorima za podjelu BiH 1991. godine.

“Muslimani van” Poruka na magistralnom putu Trebinje - Nik{i}, 25. - 26. april 1991.








132

Fa{isti~ke poruke na magistralnom putuTrebinje - Nik{i}, 25. - 26. april 1991.

Zar BiH mo`e stvarati savez suverenih dr`ava Jugoslavije ako sama nije suverena

Isti ciljevi ~etnika i prije 50 godina.







5.2. PRAVLJENJE FA[ISTI^KOG PORETKA

Krizni {tab tzv. Autonomne regije Krajina 22. juna 1992. godine jedonio odluku kojom je osigurano efikasno funkcioniranje fa{isti~ke dràve. Rije~ je o “novom statusu nesrpskog stanovni{tva”, na ovoj teritorijiili, o~igledno, o rasnim zakonima:

“Na svim rukovodnim mjestima”, propisano je Odlukom, “na mjestima gdje je mogu} dotok informacija, na ~uvanju dru{tvene imovine, odnosno na svim mjestima koja imaju vaàn zna~aj za funkcionisanje privrednogsubjekta, mogu se nalaziti isklju~ivo kadrovi srpske nacionalnosti”.

U odluci, nadalje, stoji: “Ne mogu se (na tim mjestima, op. a.) na}ini radnici srpske nacionalnosti, ako se nisu potvrdili na plebiscitu ili nisu

ideolo{ki ra{~istili da je jedini legitimni predstavnik srpskog narodaSrpska demokratska stranka”.

Me|i prvima, ovakvu odluku je donijela Srpska op}ina êlinac o statusu nesrpskog ìvlja na svojoj teritoriji. ^lanom 1., njima je odre|en pose ban status sa “jasno izraènim pravima, obavezama i odgovornostima“, kaoi “gra|anima iz ~lana 1. do daljnjeg se zabranjuje kretanje gradomu vremenu od 16 do 6 sati”, kao i

“zadràvanje na ulici, u ugostiteljskim objektima i na drugim javnimmjestima”. Dalje, gra|anima iz~lana jedan ove odluke, se zabranjuje kupanje u rijeci, bavljenje lovom i ribolovom, a tako|er i kretanje u grupi ve}oj od tri mu{karca. Na kraju, u odluci, u ~lanu 4. do

slovce stoji: “Gra|anima iz ~lana jedan (Bo{njacima i Hrvatima),dozvoljava se napu{tanje teritorijeop}ine êlinac, pod uvjetom da seiseljavanje vr{i organizovano i uzodlazak cijelog porodi~nog doma}instva. Ista ova odluka vaìla je iu Nevesinju, Ljubinju, Gacku, Tre-

binju, Bile}i i drugim mjestima,gdje je bio dominantan SDS.

133

Rasni zakoni u Srpskoj Republici








134







6. NAORU@AVANJE SRBA

6.1. JNA I SDS ZAJEDNI^KI DIJELE ORU@JESRBIMA

Podjela naoruànja i vojne opreme isklju~ivo srpskom stanovni{tvuodvijala se planski i organizirano, svakodnevno tokom 1990. i 1991. go-dine. Krajem marta 1991. godine Slobodan Milo{evi} izjavljuje: “Od Vla-de Srbije zatraìo sam da izvr{i sve pripreme za formiranje dodatnih snaga u obimu i veli~ini koji }e garantirati za{titu interesa Republike Srbije i

srpskog naroda”. Poslije toga proces naoruàvanja Srba intenzivno seodvijao nakon {to je u toku 1990. godine od TO RBiH oduzeto oru`je i us-kladi{teno u magacine JNA.

Zna~i, proces razoruàvanja svih od kojih se o~ekavao otpor velikosrpskog agresiji i proces naoruàvanja Srba u funkciji agresije na RBiH bili su sastavni dijelovi jednog te istog plana. Ina~e, na teritoriji RBiH su senalazile ogromne ratne rezerve naoruànja, municije, minskoeksplozivnihsredstava, goriva, hrane, odje}e, obu}e i drugih materijalnih sredstava za

vo|enje dugotrajnog rata. Tome treba dodati i ogromne materijalne resursekoji su u BiH dopremljeni povla~enjem JNA iz Slovenije i Hrvatske.

U kojoj mjeri su najvi{e komandne strukture JNA bile u sprezi sa ~e-tni~kim politi~kim i vojnim strukturama u RBiH dobro ilustrira jo{ jedanakt Komande 2. vojne oblasti JNA od 24. aprila 1992. godine poslan Sa-veznom sekretarijatu za narodnu odbranu (Tehni~koj upravi) – Beograd.Komandant 2. vojne oblasti generalpukovnik Milutin Kukanjac obavje{tava tehni~ku upravu SSNO da je od “Ministarstva unutarnjih poslova

Srpske Republike BiH” primio “zahtjev str. pov. br. 11 od 23. aprila 1992.godine za ustupanje” raznih borbenih materijalno-tehni~kih sredstava, ko ja }e se koristiti za “potrebe odreda milicije specijalne namjene pri Centruslu`be bezbjednosti Banje Luke”.

General Kukanjac proslje|uje taj zahtjev Tehni~koj upravi uz mi{-ljenje “da bi zahtjevu trebalo udovoljiti prvenstveno za ona sredstva kojase ne mogu na}i na trì{tu i u koli~ini koja moè obezbijediti najnu`nije potrebe”.

Iz duèg spiska takvih sredstava posebnu pa`nju zasluùju zahtjevida se MUP-u “Srpske Republike BiH” stavi na raspolaganje 6 helikopte

135








ra, ukupno 7 oklopnih borbenih vozila, 10 terenskih motornih vozila, blizu 400 komada pu{aka, mitraljeza i pi{tolja, ve}a koli~ina raznih mina,granata i bombi, sredstva za vezu, instrumenti, razna za{titna i specijalnaoprema...28

Prema sadràju ovog akta proizilazi da su najvi{e komande JNA sta-le iza paradràvne strukture koju je u RBiH uspostavljala SDS. Ovaj dokumenat je samo jedan od brojnih koji jasno svjedo~i da je JNA naoruà-vala paravojnu strukturu SDS-a u BiH, koja je formirana s ciljem progona nesrpskog stanovni{tva u RBiH, posebno progona i genocida nad Bo{njacima.

Na teritoriji Hercegovine ogromne koli~ine municije, naoruànja irazne vojne opreme su se nalazile u skladi{tima Gabeli kod âpljine, Lju

toj kod Konjica, ôbanovom polju kod Nevesinja, kao i u kasarnama uâpljini, Mostaru, Konjicu, Trebinju, Bile}i i Nevesinju. Pogonsko gori-vo se nalazilo u Dretelju kod âpljine, Ra{tanima kod Mostara, Jesenicama, Ortije{u, Dra~evicama, êlebi}ima i Nevesinju. Ratne rezerve JNA su bile smje{tene i u svim benzinskim pumpama na teritoriji svih 19 op}inacentralne, isto~ne i zapadne Hercegovine.

Rezerve goriva su deponovane i u kotlovnicama {kola, raznih javnihustanova i privrednih preduze}a.

Po~etkom 1991. godine, kada su eskalirali sukobi u Hrvatskoj, dolazi do masovne podjele oru`ja Srbima na teritoriji Hercegovine.

Oni su tokom 1990. godine prikriveno dobili oru`je iz skladi{taJNA, ali po~etkom 1991. godine podjela oru`ja srpskom stanovni{tvu seodvija transparentno. Cilj je bio da se tako zastra{e Bo{njaci i Hrvati i dase isprovociraju na oruàni sukob kojim bi se opravdala {ira vojna inter venicija protiv bo{nja~kog i hrvatskog stanovni{tva.

Naveli smo primjer da je 2. marta 1991. godine, u povodu oruànih

sukoba na podru~ju Pakraca u Hrvatskoj, oko 1.000 Srba u Bile}i demonstriralo ispred Stanice javne sigurnosti, traè}i da im se iz policijskih rezervi podijeli oru`je, {to se kona~no i dogodilo. U Bile}i nije prijetila nikakva opasnost Srbima, pored ostalog i zbog toga {to su oni u toj op}iniapsolutno ve}insko stanovni{tvo, a na svim va`nim funkcijama su se nalazili Srbi. Uz to je u Bile}i bila i velika kasarna - [kola rezervnih oficiragdje je uvijek bilo preko 1.000 naoruànih vojnika, koji su u to vrijeme

136

28 Prepis akta Komande 2. vojne oblasti, str. pov. br. 31/103-41 od 24. aprila 1992.

godine, u mojoj li~noj arhivi.







slijedili politiku Milo{evi}a i Karadì}a. Istina je da su Srbi ugroàvali, anisu bili ugroèni. Na podru~ju Bile}e stvarno su bili ugroèni Bo{njaci,koji su broj~ano na teritoriji Bile}e bili totalna manjina. Hrvata u tom gradu gotovo nije ni bilo.

Da su namjere JNA bile fa{isti~ke govori i podatak iz Gabele, mjestau dolini Neretve, gdje je bilo smje{teno naoruànje op}ina Grude, âpljina iMetkovi}. To se zajedni~ko oru`je TO-a dijelilo isklju~ivo Srbima. Jedan ta-kav slu~aj otkrio je rahmetli Ahmet Rizvo, u selu Tasov~i}i kod apljine, koji je kao deùrni oficir obilazio skladi{ta naoruànja i vojne opreme, kada sudomicilni Srbi privatnim kamionima do{li da “izuzmu” sredstva TO. Rizvose tome suprotstavio i objelodanio slu~aj vojnom i civilnom vrhu RBiH,nakon ~ega je prekomandovan u Ki~evo, kaznenu kasarnu JNA u Republici

Makedoniji, dok je komandant garnizona, potpukovnik Milivoje Bori} bio prekomandovan u Beograd i unaprije|en u ~in pukovnika. Zbog ovoga i dogovorenog rata, JNA priprema nove planove i programe RMR, SRT (NVO)itd., pa izdaje nare|enje da se ubrzano izvla~e RMR, posebno vrijedni i savremeni SRT(NVO). Posebno, nare|uje se, da je potrebno objezbijediti iurediti pogodnu varijantu za iseljevanje i premje{tanje jedinica, a samim timizraditi kartografsku analizu, gdje }e se jasno vidjeti {ta je u sigurnom prostoru, {ta se uspje{no moè braniti uz odgovaraju}a poja~anja, dok se ne stvo

re uvjeti za evakuaciju, uz ta~no prikazivanje po segmentima {ta se brani a{ta se mora izvla~iti. Dalje se nare|uje {ta se moè prijetnjom i upotrebomsile evakuirati, stvaranjem koridora izvla~enjem, sa varijantom ru{enja i uni{tenja. Data je obaveza da se za ove potrebe izrade karte 1:25.000 i napravedetaljni planovi na njima. Zatim se nare|uje {ta se ne moè evakuirati i mora sru{iti ili uni{titi. Potrebno je detaljno planirati {ta se moè izvu}i od najva`nije SRT i {ta se moè podijeliti okolnom srpskom stanovni{tvu, kako onikaù, “na ~uvanje”. Na kraju treba sa~initi planove iseljenja jedinica, imovi

ne JNA iz âpljine, uz predvi|anje potrebnih snaga za osiguranje iseljenja. Nosilac ovih zadataka je komanda VO GSOS i sektor pozadine.General Adì} 25. marta 1992. godine nare|uje jedinicama JNA u

Nevesinju i Trebinju: “Treba pridodati po jedan oklopni bataljon u dolini Neretve du` granice sa zapadnom Hercegovinom, imati nekoliko artiljer ijskih bataljona za podr{ku”. Za ove zadatke general je zaduìo komandeDruge i êtvrte vojne oblasti JNA, da u saradnji s Prvom upravom GOS-a SFRJ realiziraju sve zadatke, odre|uju}i i rok realizacije 10. april 1992.

godine. Dan kad je iz svih oru`ja i oru|a napadnut Mostar, ina~e danfa{isti~ke NDH.

137








138

Faksimil u~e{}a u agresiji SR Srbije

General Uzelac tra`i od IO Op}ine Banja Luka

dobrovoljnu mobilizaciju za front Protest protiv cijepanja BiH







139

6.2. UZNEMIRENOST ZBOG PODJELE ORU@JA SRBIMA

Dok je prikriveno naoruàvano, srpsko stanovni{tvo isto~nohercegova~kih op}ina oru`je je dobavljalo i sa podru~ja Srbije i Crne Gore. Asim ûs-tovi}, milicioner u Bile}i je otkrio da se u jednom kamionu, me|u drvima, prevozi oru`je iz Crne Gore preko Bile}e i da se dijeli Srbima na tom podru~ju.Kad se doznalo za taj ilegalni transport, onda je Regionalni odbor SDA za Her-cegovinu putem medija dao saop}enje, ukazuju}i na opasnosti od ekstremizmai paravojnih formacija koje se naoruàvaju iz skladi{ta JNA. êtni~ke vo|e suodgovarale na saop}enje SDA tako {to su ih optuìvali da se u njihovoj orga-nizaciji oru`je prevozi radi naoruàvanja Bo{njaka u Stocu i okolini.

Ta optu`ba je bila nevi|en cinizam od strane Obrada Batini}a, pred-sjednika Izvr{nog odbora Op}ine Bile}a, pa je Regionalni odbor SDA tra-ìo da se organi Vlade RBiH angaìraju na ispitivanju slu~aja ilegalnog prevoza oru`ja iz Crne Gore. SDA je traìla smjenu predsjednika op}inaBile}a i Trebinje, jer su identificirani kao u~esnici u organizaciji ilegalnogdotura oru`ja, koje se onda dijeli Srbima; smjenu komandira Stanice javnesigurnosti u Bile}i Radoslava Duke, profesora DIF-a i karatiste, koji je tada bio poznat po prijetnjama da }e likvidirati predsjednika SDA Bile}a Mi-

ralema Batlaka; pokrenuti krivi~ni postupak protiv radnika Slu`be javne sigurnosti Bile}e @arka Vujovi}a, Dragana Dende i Ljube Kokotovi}a, kojisu prijetili da }e likvidirati Asima ûstovi}a, komandira patrole milicijekoji je otkrio ilegalni transport i podjelu oru`ja ~etnicima u Hercegovini.Zahtijevano je, zatim, da se pokrene krivi~ni postupak protiv radnika Slu`be javne sigurnosti u Trebinju, koji su u~estvovali u osiguravanja ilegal-nog transporta; da se od strane nadle`nih organa RBiH ispita ko je i za{toometao istragu u vezi ovog slu~aja; da se ispita za{to nije dozvoljeno da is

tragu obave nadle`ni policijski i sudski organi Centra slu`bi bezbjednosti,gdje je na~elnik bio Slobodan Boì}, i sudovi iz Mostara, te da se smijenituìlac Vaso Kurtovi} iz Trebinja, koji je zata{kavao cijeli slu~aj, te sprije-~io angaìranje organa iz Mostara; da se ukine imunitet poslanika u Skup-{tini RBiH Du{ana Kozi}a, koji je bio glavni organizator podjele oru`jaSrbima u Hercegovini; da se sprije~i iseljavanje upla{enih Bo{njaka s podru~ja Bile}e, Trebinja i iz drugih isto~nohercegova~kih op}ina.

Vinovnici kriminalnih radnji {verca oru`jem su rekli da su to sanduci vis-

kija i da je to “usta{ko-fundamentalisti~ka ujdurma”, te da su specijalne jedinice MUP-a, koje su tih dana pristigle u Bile}u, “usta{e”. Hercegovci tih dana








izjavljuju: “Kad laè Karadì}, istinu govori MUP”. Ali, upravo je MUP odmahoklevetan za radnje “protiv srpskog naroda”, i kada postoje osnovani razlozikrivi~ne odgovornosti protiv ~elnika SDS-a. MUP SR BiH je bio neodlu~an idavao je samo verbalne demantije. Bile}ki Srbi, koji su bili mahom ~etnici i ko je je Tito preveo 1943. u partizane, pokazali su svoje pravo lice. Po transporte-rima i specijalcima MUP-a crtali su {ahovnice, skakali na njih, pljuvali ih i mokrili, uz stalno skidanje i vra}anje navlaka sa cijevi na transporterima. Premaizjavi Du{ana Kozi}a, bile}ki Srbi su bili spremni da specijalnu jedinicu razoruàju i skinu “do gole koè” i bose ih protjeraju iz Bile}e. Razum je prevladaoi pustili su specijalce da odu uz pratnju, iako ne prema Mostaru, nego premaTjenti{tu. U to vrijeme Bile}ki garnizon je ~uvao oru`je i to od onih koji suuzvikivali da je to oru`je njihovo i od SJB-a, odnosno isljednika s kojim je pos

tignut dogovor o islje|ivanju. U cijeloj friziranoj, hu{ka~koj aferi SSNO-a, namjerno su se pomije{ale nadle`nosti izme|u vojnih i civilnih organa i sudskihinstanci, zatim i nadle`nosti op}ina i dràva BiH i Crne Gore.

Me|utim, Srbi i komandanti JNA nisu se previ{e ni trudili da objasne ot-kud poti~e oru`je koje je otkrio policajac Asim ûstovi}, premda je iz dokume-nata o porijeklu vidljivo da su na i u sanducima evidentirani neki gradovi uSrbiji. U prolje}e 1991. godine, kad se sve ovo doga|alo, pro~ule su se pri~e onamjerama ~etnika da u julu te godine obiljeè stradanja srpskog ìvlja u jami

Korita kod Bile}e. Pripreme u vezi s tim bile su velika prijetnja Bo{njacima, jer se sve ~e{}e moglo ~uti da Srbi imaju oru`je za osvetu prema njima. Kako se pribliàvao juli 1991. godine Bo{njaci su sve vi{e i vi{e napu{tali svoje domove i odlazili u raznim pravcima, a najvi{e prema Stocu i Dubrovniku. Zbog opasnosti koje su prijetile, delegacija Bo{njaka isto~ne Hercegovine je zahtijevala prijem od ~lanova Predsjedni{tva RBiH. Ovaj zahtijev je ispunjen pa su bo{nja~ki poredstavnici isto~ne Hercegovine primljeni od Alije Izetbegovi}a i NikoleKoljevi}a, a razgovoru je prisustvovao i Radovan Karadì}. Predstavnici Bo{

njaka su tom prilikom izloìli svoje ocjene politi~ko-sigurnosne situacije u regiji Hercegovine. Ukazali su na ~etni~ki ekstremizam i na opasnosti koje prijete zbog terora ~etnika na podru~jima Hercegovine. Tom prilikom Alija Izetbe-govi} je rekao da }e SDA biti primorana raskinuti koaliciju sa SDS-om, ako seta srpska partija ne obra~una s ekstremistima u svojim redovima.

Sprega JNA i ekstremnih ~etni~kih stranaka SDS i SPO se u mnogo pri-lika objelodanila, i to u slu~ajevima kada se vidjelo da skupa djeluju protiv legalnih institucija RBiH i protiv Bo{njaka koje su svugdje i na svakom mjestu

uznemiravali i prijetili im. Tako je bilo i kada su ~etni~ke paravojne formacije postavile barikade na putevima {irom isto~ne Hercegovine. Na jednu od ba

140







rikada koja je postavljena na ulazu u Nevesinje iz pravca Mostara, po~etkom jula 1991. godine helikopterom je s aerodroma Ortije{ stigao Lazar Muni{i}Lale, komadant helikopterskog puka 171 VB, iz ulice Mustafe Golubi}a br. 7.On je ~etnicima dovezao zna~ajnu koli~inu naoruànja i municije iz magacinaratnih rezervi JNA u Jasenicama. To se dogodilo upravo u vrijeme kada je natoj barikadi zaustavljen autobus “Autoprevoza” Mostar. U autobusu se nalazi-lo desetak putnika koji su se vra}ali u Nevesinje iz Mostara. Mogli su vidjelikad se helikopter spu{ta na livadu pored barikade, a zatim i podjelu oru`ja. Oovome su izvje{taj u Mostar dostavili Rifat Ni{tovi} i Mustafa Mujo ]upina,koji je ubijen nao~igled Srba Nevesinja 17. juna 1992. godine, od zlo~ina~keruke na~elnika tzv. SAO Hercegovine Krste Savi}a. Uglavnom, njih su putni-ci autobusa izvijestili odmah nakon {to su stigli u Nevesinje. Na konferenciji

za {tampu, koju je tih dana odr ala SDA Mostar, javnost je obavije{tena osprezi JNA i ~etnika i ovom transportu naoruànja ~etnicima Nevesinja. To su javno rekli Salko [abi}, Osman Breko i Ismet Hadìosmanovi}. Me|utim, neki mediji, koji su bili pod uticajem kadrova SDS, me|u kojima je bila i RTVSarajevo, nisu htjeli prenijeti dobivene informacije. Komandant Aerodromaorganizira pres konferenciju poslije tri dana i saop}ava da je navedenihelikopter imao “planirane letove prema Nevesinju iz takti~kih razloga”, ali oistovaru oru`ja na barikadi nije dao odgovor.

U takvim uvjetima, nakon {to je bilo o~ito da je Srbima bile}kogkraja podijeljeno oru`je, reagirao je Miralem Batlak, predsjednik SDA Bi-le}e. On je javno ukazao da predstavnici Srba u op}inskim organima vlas-ti ignoriraju Bo{njake, jer im ne dozvoljavaju da dobiju zna~ajna radnamjesta u op}inskoj administraciji, u privredi i drugim djelatnostima. Batlak je ukazao da komanda JNA u Bile}i podràva i hu{ka ekstremizamSDS-a i SPO-a.

Sli~na situacija je bila i

u ostalim isto~nohercegova~kim op}inama. U Nevesinju je situacija bila toliko te{ka,da se me|u Bo{njacima govorilo da je “vlasnik ìvota ismrti” bio na~elnik Stanice javne sigurnosti Krsto Savi},koji }e formalno uskoro biti

promoviran u hercegova~kogMilana Marti}a.

141








142







7. PREBACIVANJE RATA IZ HRVATSKE U BIH

7. 1. RAVNO ’91.

Jedan od zagovornika podjele Bosne i Hercegovine i klju~ni ~ovjek,koji zna {ta je pravi cilj napada na Dubrovnik i zbog ~ega je ubijeno 30 stanovnika u naselju Ravno u BiH, je predsjednik op}ine Trebinje Boìdar Vu-~urovi}. On je bio izvr{ni oficir na terenu, a ispunjavao je èlje i naredbe vi{e komande Karadì}a, Milo{evi}a, Adì}a itd. Vu~urevi}a su nalogodavciupoznali sa strate{kim ciljevima napada na Dubrovnik i okolinu. Izvje{taji saterena su govorili: «Vu~urovi} u posljednje vrijeme komanduje radovima na

utvr|ivanju osvojenih poloàja u okolini Dubrovnika. U svojim interpretaci jama i obja{njenjima daljih planova Vu~urovi} isti~e da se prakti~no ve} stva-raju granice nove srpske dràve. Vu~urovi}, a to nije iz njegove glave stiglo, podsje}a da je u devetom vijeku na ovom prostoru postojala dràva Travuni- ja (srpska dr ava po njemu), te da je prioritetni zadatak da se ona u {to skori je vrijeme ponovo konstitui{e. Po Vu~urovi}evim planovima ta dràva koja jenekada obuhvatala i Konavle, bila bi prava nagrada za one koji su poveli rat protiv Dubrovnika. On, dalje, podsje}a da se ratom osvojilo ~ak 5.000 kreve

ta, jedna hidrocentrala i aerodrom na îlipima, {to je, po njemu, solidan ratni plijen. Zato }e se u daljim pregovorima insistirati da se taj osvojeni (i oplja~kani) teritorij proglasi «me|unarodno spornim». Vu~urovi} kaè, a rukovod-stvo SDS-a BiH ga u tome podràva, ako bude trebalo, da }e se «dvadeset godina pregovarati o sudbini osvojenih teritorija, ali ih Srbi ne}e dati Hrvatskoj». Zanimljiv je jedan njegov prijedlog u kojem on govori kako Srbi u Bosni i Hercegovini trebaju u Konavle, podru~je do Dubrovnika, preseliti17.000 Srba sa desne obale Neretve, jer bi to bila isplativa transakcija za srp

ski narod. «Hrvati bi tako dobili etni~ki ~ist prostor, a mi bismo dobili Kona-vle», re}i }e Vu~urovi}, koji se ne izja{njava oko toga {ta }e biti sa Neumomi Plo~ama, samo kaè «da to pitanje treba dobro razmotriti».

Jedan od na{ih glavnih operativaca PL na teritoriji Hercegovine, Se-ad êlebi}, slu`benik MUP-a RBiH - CSB Mostar i na~elnik jednog odjeljenja, snimio je situaciju na terenu kao prevodilac evropskih posmatra~a.Saznanja do kojih je do{ao êlebi} bila su ozbiljan kapital za izbor strategije, najprije politike prema Hercegovini, SDS-u i HDZ-u. No, êlebi} ni

je bio sam. Imali smo i druge svoje ljude, koji su dràli pod nadzorom HDZi SDS. Iako je izjave za medije sli~ne sadrìne Vu~urovi} davao ne pomi-

143








nju}i hrvatsku stranu, na{i operativci su imali sve podatke o tajnim susretima SDS-a i HDZ-a, ta~nije njihovih lidera. Ve} tada smo znali sve njihovedogovore o humanom preseljavanju 17.000 Srba iz zapadne Hercegovine uKonavle.

Vu~urovi} je imao saglasnost od Milo{evi}a i Karadì}a za pregovo-re, a Mate Boban, lider hercegova~kih Hrvata, od Franje Tu|mana i Gojka[u{ka. Ru{e}i Dubrovnik, Ravno i okolinu Milo{evi} i Karadì}, te Tu-|man i [u{ak stvorili su haos i mr`nju, kako bi lak{e sproveli svoj dogovoreni plan stvaranja velike Srbije i Hrvatske. Njihove namjere, ciljeve i sisteme prva je uo~ila i po~ela preuzimati slu`ba MUP-a RBiH CSB, SDBMostar sa Zikrijom \onkom i Seadom êlebi}em, koji su odmah slu`benim putem obavje{tavali MUP RBiH, te samog predsjednika Predsjedni{tva

Aliju Izetbegovi}a o nakanama Beograda i Zagreba prema BiH, njenim gra|anima, a posebno prema bo{nja~kom narodu.

Tih oktobarskih dana Aner Kotlo, televizijski reporter, u Mostaru su-vlasnik jedne od tri prve privatne televizijske stanice, pripadnik rezervnogsastava MUP-a RBiH, Patriotske lige i ratne stanice milicije Luka-DonjaMahala, snimio je naselje Ravno, odmah nakon upada i genocidnog pona{anja JNA, rezervista, SDS formacija i video zapis ostavio Patriotskoj ligiRBiH na raspolaganje. Po objavljivanju dokumenata o Ravnom, Aner Ko-

tlo je, pred hajkom srpskih, jugoslovenskih predstavnika, morao na}i sigur nije mjesto ìvljenja, pa se za to pobrinuo TIM. Ali, odmah nakon prestan-ka prijetnji, preba~en je u ratnu stanicu milicije Carina Centar Mostara, ukojoj sam bio jedan od rukovodilaca.

Slu~aj Ravno po~inje 28. septembra 1991. godine u trebinjskoj op}ini i predstavlja krvavu i tragi~nu stranicu bosanskohercegova~ke historije.Sve {to se tih dana de{avalo u ovom naselju prerasta u ratni zlo~in genocida. Doga|aji u Ravnom nisu plod nikakvog ekscesa, nikakvih nesmotrenih

poteza, ve} ne~ega {to je pripremano pola godine; daleko od o~iju javnostigra|ana Bosne i Hercegovine. @itelji Ravnog, samo zato {to pripadajuhrvatskom narodu, doìvjeli su svoj egzodus uz zlo~ina~ku orkestracijumr`nje, svireposti, bestijalnosti i terora.

JNA je, uz svoj rezervni sastav, kao zvjerska ma{inerija ubila tridese-tak itelja sela Ravno i okolnih zaselaka! Niko od ubijenih nije bio mla|i od50 godina. Starci i starice su specijalitet bradatih heroja: klanje, ubijanje, silovanje, oni su uglavnom «upra`njavali» nad nemo}nim starim i bolesnim.

Sav jad, bijes, bijeda i mr`nja po~ela je s kraja ljeta kada je isto~naHercegovina nakrcana rezervistima iz Srbije i Crne Gore, ~iji je dolazak u

144







potpunosti naru{io i iz temelja izmijenio politi~ku, nacionalnu i psiholo{kusliku cijele Hercegovine.

Rezervisti su stigli pod obrazloènjem da moraju sa~uvati poreme}eneme|unacionalne odnose. Kada su zaposjeli teritorij sela Ravno i okolnih mjesta naseljenih uglavnom hrvatskim stanovni{tvom, mje{tani su reagirali, zahti jevaju}i da se vojne snage povuku, jer pravih razloga za njihov boravak me|unjima nema. Vojne snage nisu reagirale na proteste, ve} su se u tom podru~jugrupisale da bi, poja~ani s Vu~urovi}evim rezervistima, osvojili Dubrovnik.

Rezervisti, uglavnom iz Titogradskog korpusa, u Ravno su u{li 28.septembra, uz reakcije ìtelja sela tihim negodovanjem zbog njihovog nenajavljenog prisustva. Prvih nekoliko dana boravka rezervista JNA u seluRavno nije bilo ve}ih incidenata. Prava drama otpo~inje sa prvim danima

oktobra. To je ve} vrijeme napada na Dubrovnik.U prvim danima oktobra jedinice Uì~kog korpusa, pod komandom ge

neralpotpukovnika Pavla Strugara, iako im je zona odgovornosti jug SRBiH,djeluju borbeno prema Dubrovniku i upadaju u zasjedu hrvatskih snaga, koje predvodi pukovnik Mate [arlija Daidà, s pukovnijom «Kralj Tomislav», kodmjesta êpiku}e, dvadesetak kilometara udaljenog od Ravnog, na samoj bosanskohercegova~ko–hrvatskoj granici. Hrvatske oruàne strane su u tjesnac,kroz koji su prolazile snage JNA, predvo|ene komandantom Titovouì~kog

korpusa Milanom Torbicom, najprije propustile armijske izvi|a~e, da bi gla-vninu snaga sa~ekali u klopci i napali iz svih oru`ja.

Po kazivanju Daidè «nervozni je pojedinac» unutar snaga Zbora narodne garde prerano djelovao, pa efekat kakav je planirala hrvatska strananije postignut. Jedinice Titovouì~kog korpusa predvo|ene generalom Tor- bicom, uspjele su se izvu}i iz klopke.

Po JNA varijanti u ovom sukobu poginulo je pet, a ranjeno nekolikodesetina pripadnika JNA, a po hrvatskoj varijanti daleko vi{e.

Po svemu sude}i armijski debakl na êpiku}ama bio je povod JNA-u za kaznenu ekspediciju prema stanovni{tvu Ravnog. Pokret otpora u Mostaru i Hercegovini ve} po~etkom 1991. godine stupio je u kontakt sa Matom [arlijom Daidòm, {to je drugo ime Nijaza Batlaka, te preko njegoverodbine iz Mostara, Sarajeva i Mladih muslimana, sa kojima je on, poslijedrugog svjetskog rata tamnovao u Zeni~koj kaznionici «narodnih neprijatelja». Vra}aju}i se 5. oktobra 1991. godine sa redovnog vru}eg deùrstva uzoni odgovornosti svoje stanice prema svom stanu u Bulevaru revolucije,

sreo sam ~udnu bratiju koja me je pozvala u prostorije beogradskih «Ve~er-njih novosti», u novim zgradama. Svratio sam, iako sam znao da }u biti

145








izloèn provociranju, po{to sam bio u ~ohanoj policijskoj uniformi. Bile suto, ipak, moje kom{ije, pa sam pristao: Edo Kaplan, @eljko Bolfek, Du{koGrbo i Dobrivoje Guti}, dopisnik «Ve~ernjih novosti». Razgovor o svako-dnevnim temama prekinuo je telefonski poziv iz Bile}e od pukovnika Damjanovi}a koji je izvje{tavao Guti}a da se pribliìo dan hvatanja teroristeusta{e Mate [arlije–Daidè, po{to se nalazi u okruènju JNA pripadnika,kao i da }e pohapsiti sve njegove saradnike iz Neuma s kojima odràva radio i drugu vezu. Prave}i se da ga ne poznajem upitao sam Guti}a poslijerazgovora: [ta je uradio taj Mate?

«Kako ne zna{, on je iz zasjede pobio pripadnike JNA koji su krenu-li ka Dubrovniku da ga oslobode od usta{ke vlasti».

Po dolasku u stan javio sam se svom karate u~eniku Valentinu ]ori-

}u, ro|enom 23. juna 1956. godine, ina~e visoko rangiranom u HDZ-u, {tase i gdje sprema Daidì. ]ori} je za kratko vrijeme postao direktor odràvanja u Rudniku Boksita u îtluku, kao zamjenik @ara Bili}a, biv{egvisokog omladinskog i partijskog funkcionera SKJ, koji ga je uskoro promovirao u sekretara SK îtluka (rod Jure Bili}a, oficira UDB-e, pomo}nikaupravnika KPD Zenica, koji je umjesto sre}ne nove 1951. godine nagovi jestio “Mladim muslimanima” i ostalim politi~kim zatvorenicima rat, govore}i preko internog razglasa u kaznioni zvanoj “Staklara”. To su mi pri~ali

Teufik Velagi}, dr. Tarik Mufti}, rahmetli Mustafa Hadìosmanovi} i SmailVelagi} koji su bili zatvorenici u to vrijeme.) Kasnije }e ]ori} formiratikarate klub “Partizan” Ljubu{ki, zatim prvi rasformirati partijsku }eliju u biv{oj Jugoslaviji. Nije ni ~udo, jer je njegov brat fra [imun [ito ]ori} biolider hrvatske dijaspore. No, koliko je sve komplicirano govori i podatak da je Valentinov otac Andrija, ina~e ro|en u Pao~i kod itluka, bio jedan od rijetkih prvoboraca partizana iz tog kraja.

Uglavnom, odmah nakon toga Daidà je evakuiran iz okruènja zaje

dno sa Hercegovcima Bo{njacima koji su ~inili ve}inu njegove pukovnije.U novembru 1991. godine dobio sam poziv od Valentina ]ori}a dado|em u hotel “Kaktus” kod Lukasa u îtluku. U objektu me je ~ekao Daidà sa jo{ nekim emigrantima i pripadnicima pokreta otpora iz îtluka. Za~udio sam se kad mi se zahvalio na akciji spa{avanja. Usput me je pitao jeli ìv moj Adè Mehmed Meha, koji je sa carinskom rajom iz UDB-e poslije Drugog svjetskog rata progonio usta{e i ~etnike. Dalje mi je pri~ao kako je do{ao fratar na vezu i izveo njega i ekipu preko Moko{nice.

No, slu~ajem êpiku}e u Ravnom zapo~inje pakao! Rezervisti otpo~inju s pretresom ku}a, a sve mje{tane su odreda pohapsili i priveli na mjes

146







to gdje se nekada nalazila èljezni~ka stanica. Nakon ispitivanja, prijetnji, pla{enja ubistvom, rezervisti su jedan dio mje{tana pustili nazad ku}ama,zadràvaju}i grupu od trinaest mu{kih Ravnjana, za koje su pretpostavljalida znaju sve o snagama Zbora narodne garde i MUP-a Hrvatske, njihovim poloàjima i boravku u Ravnom. Nakon {to nisu dobili nikakav, a kamolizadovoljavaju}i odgovor, rezervisti iz te grupe izvode Vlahu Buri}a, IvuBabi}a i Franju Vlahini}a i nare|uju im da svojim automobilom odu do ê- piku}a i prevuku u Ravno mrtve pripadnike JNA. Sva trojica su se po nare|enju rezervista morali vratiti iz êpiku}a sa le{evima u odre|enom roku,a ukoliko to ne u~ine, re~eno im je, od Ravnog ne}e ostati «kamen na kamenu». U roku koji im je dat vratila su se trojica mje{tana Ravnog s petmrtvih pripadnika JNA poginulih na êpiku}ama. Ubrzo je automobil u ko-

jem su dovezli mrtve bio uni{ten, nakon ~ega je uslijedilo temeljito plja~kanje prodavnica i privatnih ku}a. Tek nakon toga uslijedilo je divlja~ko gra-natiranje sela s poloàja smije{tenih u susjednim selima Zavali, Dubljanimai Veli~anima. Minobaca~i i haubice na ove poloàje su dovu~eni dva danaranije, {to samo ukazuje na to da bi Ravno bilo uni{teno po programu JNA~ak i da nije bilo slu~aja sa zasjedom u êpiku}ama.

Po okon~anju granatiranja Ravnog, vojska je krenula u akciju privo|enja i hap{enja mje{tana iz ovog i drugih hrvatskih sela. Desetak najugle

dnijih mje{tana je uhap{eno, a me|u njima su bili i Mate Buki}, poslanik ispred HDZ-a u SO Trebinje, Niko Braji}, sekretar HDZ-a za Trebinje, za-tim Vlaho [imunovi} i Franjo Vlahini}. U ovoj grupi na{li su se i Mi{koRagu` i Marko ârapina iz Trebimlje, Franjo ôkljat i Ivo Panja~a iz Ora-hovog dola, dvojica bra}e Su{i} iz ^valjine, te \uro Soko, nastanjen u selu Ravni Do.

Nakon fizi~kog maltretiranja i zlostavljanja svi su uhap{eni preba~eni u zatvor u Bile}i, gdje se njihova golgota nastavila duè vrijeme. Pose

bno su rigorozne mjere prema uhap{enim, koji su imali ~lanske karte HDZ-a ili su, ~ak, bili funkcioneri te stranke koja u Trebinju ima nekoliko zastu- pnika u op}inskoj skup{tini.

U zatvoru je tim predstavnicima uslijedilo batinanje elektri~nim pendrecima, tjerani su da zatvorske hodnike i klozete ~iste jezikom.

Predstavnici JNA iz vojnog zatvora u Bile}i negiraju da je jedan od za-tvorenika Niko Braji} preminuo od posljedica batinanja i zlostavljanja u zatvoru u Bile}i. Ali, sve raspoloìve informacije i svjedo~enja onih koji su po-

kojnog Braji}a vidjeli prije smrti, a njegovo tijelo nakon smrti u bile}komzatvoru, govore da je on zvjerski ubijen. Paralelno sa dramom Ravnjana

147








odvedenih u zatvor u Bile}u, traje drama onih koji su ostali u selu. Istog dana kad su odvedeni zarobljenici rezervisti su zapalili ku}u Boè Buri}a u Ravnom, {to je natjeralo mje{tane da se isto ve~e poku{aju pje{a~e}i prebacitina sigurnije mjesto. Odlazili su prema Neumu, Metkovi}u i Hutovu. Jo{ u toku te ve~eri i cijelog sutra{njeg dana snage JNA su nastavile provjeravati borbenu gotovost granatiraju}i selo Prhinje u Popovu Polju, da bi sutradan, ponovo «za promjenu» granatirano Ravno. Svi mje{tani Ravnog koji su biliu stanju pje{a~iti, napustili su selo ostavljaju}i svoja imanja, pokretnu i ne pokretnu imovinu, na milost i nemilost raspomamljenih rezervista.

Poslije petnaestak dana provedenih u bile}kom zatvoru jedan brojuhap{enih mje{tana ovog kraja vra}en je ku}ama, ali je njihovo zlostavljanje nastavljeno; sada su rezervisti traìli od Vlahe [imunovi}a i Mi{ka Ra-

guà da na licu mjesta markiraju ku}e ljudi koji su “usta{e”, da otkriju poloàje hrvatskih jedinica i tako redom.

General Radomir Eremija u svom obra}anju vrhovnoj komandi JNAu Beogradu {alje poruku ‘’Ravno je sravnjeno’’. U izjavama za medije on poja{njava razloge, ciljeve i zadatke genocidne namjere rezervista i JNA.

“Ravno je poznato kao usta{ko mjesto iz Drugog svjetskog rata.Osloncem na Ravno u~injena su u Popovom polju cjelokupnoj javnosti poznata zlodjela koja historija pamti. Korijeni usta{tva postoje u Ravnom i

mada je Ravno sada gotovo poru{eno, u njemu se na|e poneko tamo, pogotovu no}u, kad iz dubine ubacuje oruàne grupe i vr{i provokacije”. U na padu na Ravno nisu u~estvovali predstavnici Uì~kog korpusa, ve} su stravi~ni posao izvr{ili pripadnici Titogradskog korpusa pod komandom gene-ralmajora Radomira Eremije. Po mnogim svjedo~enjima, i sa jedne i sa druge strane, komandant Eremija je za potrebe krvolo~nog pokolja u Ravnomizvukao iz zatvora u Spuù, koji je lociran izme|u Danilovgrada i Titogra-da, a udaljen od Nik{i}a 25 km, desetinu osvjedo~enih ubica, zlo~inaca i

kriminalaca i uputio ih kao rezerviste u Ravno. Ovi su zatvorenici za direk tnog pretpostavljenog imali la`nog kapetana Slavoljuba [}epovi}a, koji senekoliko mjeseci nakon de{avanja u Ravnom nalazio u istra`nom vojnomzatvoru u Sarajevu, odakle je u septembru 1991. godine pu{ten na uvjetnukaznu i da se brani sa slobode.

I premda je ve} po~etkom novembra doma}a javnost bila upoznata satvrdnjama da se u Ravnom i okolnim selima dogodio zlo~in, premda su predstavnici bosanskohercegova~ke vlasti obilazili Ravno u formi radnih

grupa, zlo~ini su nastavljeni i nakon toga. U selu Kijev Do, u prvim danima novembra, rezervisti JNA napravili su stravi~an zlo~in. êtverica mje-

148







{tana su zaklani, troje ljudi je ustrijeljeno iz automatskog oruìja, a niko nezna kako je nestala Mara Krki}, starica koja je prevalila osmu deceniju. Jo{ petero mje{tana Kijevog Dola je uhap{eno, mu~eno i maltretirano. Iz obitelji Hapan odvedeni su Jozo i Janja, a iz obitelji Dubelj Mate, Ivo i Janja. Nio njihovoj kasnijoj sudbini nema potpunih informacija, osim {to se zna da je od posljedica fizi~kog zlostavljanja Jozo Hapan kasnije preba~en u bolnicu u Trebinje, gdje su mu ljekari amputirali obje noge!

Svjedok i sau~esnik razaranja Ravnog bio je i ~etni~ki vojvoda Voji-slav [e{elj, porijeklom iz susjednog sela Velja Me|a, gdje mu je ro|en otac.

U cijeloj toj golgoti i kreiranju genocida i etni~kog ~i{}enja u~estvovali su domicilni Srbi iz Popova polja.

P r e d s t a v n i c i

Evropske zajednice na~elu sa Toni Abotom bi-li su zgroèni onim {tosu vidjeli. U Ravnom iokolini su bili rezervistii pripadnici JNA, koji suodlu~ili da nikad ne na puste BiH zbog za{tite

srpskog naroda. Oni sutada rekli da je JNA uBiH da bi {titila srpskinarod i ne misli napu{tati ovu republiku, nikad, nikad nikad’’. Po-ruka je bila jasna patriotima da se sprema etni

~ki i genocidni stampedo po svim krajevimaBiH od strane JNA, njenih rezervista i raznih paravojnih formacija,stranaka Karadì}a,Dra{kovi}a, [e{elja ,Kilibarde…

149

Pomo} djeci Dubrovnika i Cavtata, dok u Ravnom JNA nije

imala milosti ni prema djeci








150







8. DOLAZAK ÊTNIKA IZ NEVESINJA UMOSTAR

8.1. EUFORIJA ÊTNI[TVA

Desetog marta 1992. godine, na{ ~lan Mustafa Mujo ]upina je izvi jestio da su srpski ekstremisti u Nevesinju, pred spomenikom Blagoju Parovi}u odràli miting na kome je pred oko 1.500 ekstremista istaknut poziv da u|u u autobuse, koji su tu ranije bili dovezeni i da krenu u Mostar,gdje planiraju pod svoju kontrolu staviti va`ne objekte u i oko grada. Oko500 ~etnika su se odazvali pozivu i u{li u desetak pripremljenih autobusa.

Nakon ovih informacija ~lanovi Patriotske lige su pokrenuli svoje naoruàne aktiviste, zatraìv{i da postave mjesne straè i kontroliraju puteve na pravcima iz kojih se o~ekuje nailazak ~etnika od Nevesinja. Komandir rezervne milicije Murat Husni}, predsjednik pododbora SDA Ibrahim Ma-ksumi} i jedan od prvih ljudi PL-a Podvele`ja – Selim Isi} Svila, ostvarili potpunu kontrolu kriti~nog podru~ja, te za{titili narod i najva`nije objekte. êtnike smo o~ekivali iz pravca Vranjevi}a, pa su taj teren kontroli-rali aktivisti rezervne milicije Blagaj s komandirom Ibrahimom Kukri

com, njegovim zamjenikom Seadom Sal~inom i njegovim bratom Senadom. Pored njih, zna~ajnu ulogu u ovom podru~ju su imali Hamo Bijeli},Emir Konjo i Dervi{ Kamini}.

Mostar i Hercegovina po Milo{evi}u, JNA-u, SDS-u i Karadì}u jeve} odavno markiran teritorij s kojim bi se trebao utoliti velikosrpski apetit,tre}a {ansa da se stvori “integralna Jugoslavija bez granica, zasnovana nakulturno – historijskom zajedni{tvu, koja bi bila administrativno podijeljena po ekonomskoj i kulturnoj logici, ali ne i po uskoreligioznim principima

ili politi~kim konjukturama, ostvarenim na prepad u ideolo{kim i historijskim sumracima: ili, drugo, opcija integralnog srpskog naroda, {to podrazumjeva stvaranje dràve koja bi obuhvatila svako srpsko selo. Ta integralnaSrbija obuhvatila bi sve predjele dana{nje Srbije, Crne Gore, Bosne i Her cegovine, Dalmacje, Korduna, Banije, Like, Slavonije, Baranje, Srema i onedijelove Makedonije koji su svakako srpski” (V. @ureti}). Ali ta srpska {an-sa ne moè biti realizirana bez druge “Nevesinjske pu{ke”, odnosno ~etnika. Tu novu inicijalnu kapislu mogao je zapaliti samo Beograd. Mostar i

Hercegovina su ovom euforijom ~etnika kona~no uvidjeli da uskoro ne}e biti legaliteta i demokratije, a da }e oru`je biti jedino sredstvo razgovora.

151








Ljubi{a Trapari} iMi{o Kruni}, slu`beniciSDB MUP-a SRBiH u januaru 1992. godine prislu{nicentar u deta{manu uTrebinju su demontirali ponalogu vrha SDB MUP-aSRBiH i na~elnika SDBregije Mostar Zikrije\onke i krenuli za Mostar kroz ~etni~ke barikade, a utome im je pomogao Sead

Reki}, dok je Vitomir @epini}, pomo}nik ministra, odbio saradnju. Dva dana kasnije u uniformama rezervista Drago ôlak i Sead î{i} su sa dva vozila iz istog deta{mana izuzeli oru`je i dovezli uMostar. Uskoro, to je isto ura|eno u deta{manima âpljina i Konjic. TIM jesve ove operacije pripremao i pratio. Svu ovu opremu oteo je iz CSB-aMostar HVO, HZHB i do danas se ne zna gdje je.

152

êtnici sa okupatorima 1941.

Titov general Petar Ili} Drap{in pi{e o partizan- skim zlo~inima nad Muslimanima Bor~a 1942.

êtnik na Ravnoj Gori 1991.







8.2. ODGOVOR NA EKSPANZIJU ÊTNI[TVA

U okviru priprema za napad na grad Mostar, ~etni~ke snage vr{e op-se`ne pripreme, a prije svega pripreme koje su vezane za razbijanje MUP-a kao jedine odbrambene snage grada. Oni to ~ine vra}anjem pozicija ratnih stanica milicije na mirnodopske, ali u tome ne uspjevaju.

Kako agresor nije uspio onemogu}iti odràvanje referenduma oneovisnosti BiH, po objavljivanju rezultata glasanja 1./2. marta, odmah jena scenu grada Mostara izbacio ~etni~ke snage kao generalnu probu. Tajdan ~etnici vr{e op}u provjeru plana opsade Mostara i na~ina zaposjedanja glavnih komunikacijskih pravaca, cestovnih i èljezni~kih, sa zadrà

vanjem najzna~ajnijeg vojnog upori{ta JNA – Sjevernog logora, kojim bikontrolirali sve komunikacije i ìvot u gradu.

Mjesne straè smo postavili i u Dra~evicama, gdje je stiglo i poja~anje iz ostalih stanica rezervne milicije u Mostaru. “Jeève” koji su ranijekao prepreka na barikadi, upotrebljavani na Balinovcu 7. maja 1991. godine, kad je u Pologu zaustavljena tenkovska kolona, svojim kamionom uDra~evice je dovezao rezervni policajac i ~lan PL-a Enes Pilav Caja, uzasistenciju Mirsada Huskovi}a i brata fudbalera Gorana Juri}a, koga sam

zbog ispoljene hrabrosti primio u ratnu stanicu milicije Carina, s Bo{njacima i Hrvatima iz Dra~evica, Vrap~i}a i Potoka. Uglavnom, jeève suupotrebljavali HV-HVO, ta~nije Tihomir Mi{i}, Petar Zelenika i IlijaVrlji}. Stigle su grupe na{ih aktivista iz Donje Mahale, Luke i Carine, a nanjihovom ~elu bili su predsjednici pododbora SDA i komandiri ~eta Patri-otske lige Ismet êlebi}, Midhad Hujdur Hujka, Elvedin Edo Ajani},Mustafa Puzi}, Senad Milavi} Hru{~ov, Tahir Kerovi}, Esmin Sefi}, Ha-zim Memi}, Esad Drljevi} Beli, Salko Repak Braco, Ahmed Hadì}, Mir-

sad Mufti}, Kemal Bakija...Kad su ~etnici iz Nevesinja, autobusima do{li na prilaz Dra~evicama, na{i ljudi su ih zaustavili. Iz prvog vozila iza{ao je Krsto Savi} i rekao da ima odobrenje da s kolonom u|e u Mostar. Alija @ugor i Safet Me-mi}, na~elnik stanice milicije u Mostaru, Savi}u su odgovorili da odobrenje koje ima ne vaì. Nakon prepirke, predloèno je da na{i i ~etni~ki predstavnici odu u Sjeverni logor, gdje bi rije{ili problem s nadle`nim izvojske i MUP-a RBiH, kojeg su predstavljali Zikrija \onko, Ivica Lu~i} i

Viktor Stojki}. Dok smo ~ekali ishod pregovora, jedinice Patriotske lige, predvo|ene Nailom Noì}em Pincom, Seadom êlebi}em i Muhamedom

153








Taslidòm bile su na svojim mjestima, u punoj pripravnosti da se supros-tave eventualnom nasilnom poku{aju ~etnika da ostvare svoje namjere.Odred ~etnika “Kara|or|e” pje{ice je poku{ao pro}i pored na{ih straà iizbiti na Aerodrom, ali su vatrom s poloàja “Patriotske lige” u tome sprije~eni. Na pregovorima su u~estvovali predstavnici SDA Mostar IsmetHadìosmanovi} i Zijad Demirovi} [osi. Tek oko 21 sat s pregovora su prvi iza{li Safet Memi} i ~etnik Krsto Savi}, koji se sa svojom bratijommorao vratiti odakle su i do{li. Tek kad su malo zamakli, ohrabrili su se i po~eli pjevati ~etni~ke pjesme.

êtnici nisu osvojili Mostar, iako je sve bilo pod budnim okom nji-hovih nadzornih organa, Slu`be DB, KOS-a i drugih tajnih organizacijaSDS, JNA i ve} poznatih naredbodavaca koji su ispitivali povoljnosti uba-

civanja teroristi~kih formacija u dijelove i cijeli grad Mostar i uvjete zastvaranje panike, haosa i sukoba na relaciji Srbi protiv svih gra|ana lojalnih Bosni i Hercegovini. Na kraju, cilj je bio da se utvrdi kako uvesti JNA jedinice da zauzmugrad Mostar, koji jeve} tad bio u okruènju.29

K l j u ~ n i

~ovjek zaduèn zanaoruàvanje Srba udolini Neretve je,kako rekosmo, Branko Simi} iz @itomisli}a kod Mostara. Od centra JNAza naoruàvanje

samo u jednoj turidobio je 54 minobaca~a od 82 mm, vi{ehiljada granata,zatim preko 600automatskih pu{aka, pi{tolja, bombi...

154

Desetog februara 1991. odràn narodni zbor “Patriotska liga za BiH”. Skup je pozdravio Nenad Ibrahimpa{i}, na~elnik Biha}a. O aktuelnoj

situaciji, o suverenosti inedjeljivosti BiH govorio je predsjednik Alija Izetbegovi}







155

Odgovor Radovanu Karadì}u na tvrdnje da je64% bh. zemlje vlasni{tvo Srba

Antiratni miting u Sarajevu 3. septembra 1991. godine u reìji KOS-a, SDS-a, ~lanova SDP-a, Reformista, Liberala i dr. Podr{ka JNA unato~

tome {to su ukopani oko grada ve} dràli

Sarajevo na ni{anu

Predsjednik narodnog zbora Patriotska liga za BiH odgovara na neistine u izvje{taju

pro~etni~ke RTVSA

Nevesinjski ~etnici i tre}a Jugoslavija








156







9. ÊTNI^KA OFANZIVA 1. APRIL 1992.GODINE

9.1. ÊTNI^KI PLAN

Radi potpune kontrole puta Mostar – âpljina – Metkovi}, te putaMostar – Domanovi}i – Stolac, ~etnici su èljeli uspostaviti «srpsku ratnustanicu policije» na Buni, te zauzeti objekat Pamu~ne industrije «\uro Salaj», hotel, motel, kamp na Buni i apartmansko naselje «Aluminij». Po{tonije dobio saglasnost za uspostavu svoje policijske stanice, SDS je zagovarao i planirao nasilnu uspostavu policijske i svake druge kontrole na

tom podru~ju. Glavni agitator je bio Gordan Milini}, na~elnik SektoraSDB RBiH, koji je djelovao u okviru Centra slu`bi sigurnosti Mostar. Nje-ga je na tu funkciju postavio poznati srpski ekstremista, nekada{nji dùdista «@eljezni~ara» Mom~ilo Mandi}, ministar pravde, u vladi, RS. U jeku prvog napada na sarajevsko naselje Hrasnicu 22. aprila 1992. godine,majka Milka Mandi} molila je sina: «Ovdje Momina mama, govorila jekroz jecaje: «Momo sine, ~uje{ li me, reci im da prestanu». Milka Mandi}se javila iz podruma svojih kom{ija Ibrahimovi}a, da bi nekoliko dana ka

snije napustila Hrasnicu uz posredovanje sina i oti{la na «slobodnu srpskuteritoriju». SRNA je po dolasku Milke Mandi} izvjestila slu{aoce u svomstilu da je majka Mom~ilova to izgovorila s muslimanskim pi{toljem uperenim u ~elo. U Hrasnici je ostao Mom~ilov otac Savo, zatim sestra Sla|ana, udata za Hrvata Ljubu Idòti}a, poznatog golmana «Famosa». Kadasu prvih dana agresije ~etni~ki emisari dolazili u ovo naselje da uz pomo}UNPROFOR-a evakui{u «ugroène» Srbe, Sla|ana im je pljunula u megafon i otjerala sa svog praga. No, kako Mom~ilo nije odustajao, 19. juna

Sla|ana je uplakana oti{la sa sinom u Hrasnicu. Savo, koji je rodom iz Kalinovika, u Hrasnici je napravio ku}u 1956. godine, u jednom telefonskomrazgovoru, kada je sin, na kraju nerava, zaprijetio da }e mu granatirati ku}u, uzvratio je: «Sa~ekaj, je... ti majku, dok ja u|em u nju, pa onda ga|aj».Savo Mandi} je dugo ~uvao svoje koze po Hrasnici, u dvori{tu TO i nijenapu{tao svoj dom.

Radi uspostave svoje kontrole na prostoru oko Mostara, ~etnici suizveli operaciju koja se sastojala iz teroristi~kih akcija u samom gradu i te

roristi~kih vojnih djelovanja u okolini, prema objektima na komunikacijiâpljina – Mostar, s teì{tem na objekte u Buni.

157








Tako su ~etnici, po jedinstvenom planu te operacije, izazivaju}i ek-scese unutar Mostara, 1. aprila 1992. godine, na Tepi, u Feji}evoj otpo-~eli sa snajperskim djelovanjem i ubistvom jednog gra|anina albanskenacionalnosti, vlasnika privatne jufkarske radnje. Sumnjalo se da je ovajzlo~in po~inio Du{ko Stevi}, sin travarke koja je lije~ila od opekotinaosamdesetih godina, jednog od ~lanova operativne druìne SafetaOru~evi}a “[ibenika”, koja je radila za Savezni SUP, a koji su u~estvo-vali u paljenju nekih emigrantskih objekata u Njema~koj, odakle su protjerani. Za Stevi}a se znalo da je na razne na~ine, financijski i poklonima pomogao SDS u Mostaru, a u svom stanu je imao magacin SDS-ovogoru`ja namijenjenog za ubijanje Mostaraca. Odmah poslije ovog zlo~inana{a policija je izvr{ila pretres Stevi}evog stana i postavila zasjedu za

njegovo hvatanje. Me|utim, umjesto Stevi}a, u klopku je upala nacionalno mje{ovita grupa osoba. Od Bo{njaka u toj grupi su bili Himzo Nazrai}, koji }e kasnije cijelo vrijeme rata provesti u HVO-u i Salko Grbi}, kasnije angaìran u Armiji RBiH, u slu`bi osiguranja Komande 4. korpusa.Ispostavilo se da ih je Stevi} poslao da mu dovedu suprugu Bo{njakinju,{to su ovi i u~inili, usprkos upozorenjima na{ih aktivista da time idu naruku ~etnicima. “Pa ona nam je familija”, bio je njihov odgovor. Stevi}evotac je Srbin, a majka Marica, poznata mostarska travarka je Hrvatica, pa

su mu neki ljudi jo{ vjerovali. Ali, zlo~in u gradu, za koji je osumnji~en,morao je aktivirati na{u policiju, Patriotsku ligu, politi~ke i sve druge faktore odbrane. Naàlost, takav zlo~in samo je trebao odvratiti na{u pa`nju od osnovnog ~etni~kog cilja, a to su teroristi~ka djelovanja prema komunikaciji âpljina – Mostar, s teì{tem prema Buni.29

êtni~ka ofanziva na Mostar tih dana je po~ela obimnom vojnom pripremom, odnosno demonstracijom sile i mno{tvom psiholo{ko- politi~ko-vojnih akcija koje su poduzeli i radi razbijanja i demoralizacije

snaga otpora MUP-a SRBiH i PL-a Mostara. O~ito da je JNA bila u slu`bi~etnika, jer prema vojnim planovima zauzimanje Mostara se trebalo odvi jati po fazama, a nakon toga, proces zauzimanja Hercegovine odvijao bise po etapama, grad po grad.

158

29 Dobrovolja~ke jedinice iz Srbije i {e{eljevci su do kraja aprila 1992. godine na podru~jutzv. SAO Hercegovine zajedno sa drugim ~etni~kim jedinicama “obezbje|ivali granicu” da bi, povremeno, u civilnim odijelima, odlazili u Mostar, radi diverzija i oruànih napada. Na podru~ju Bune na samom ju`nom izlazu iz Mostara, {e{eljevci i ostala bratija su stigli 12.aprila 1992. godine traè}i od srpskog naroda na Buni, Blagaju, Rotimlji, Hodbini i

Dubravama da im se pridruè kako bi formirali srpsku stanicu milicije.







9.3. HAP[ENJE BRANILACA MOSTARA

Muhamed Taslidà i Suad Krpo su s na{e strane angaìrani da nad-gledaju povla~enje, jer je bilo osjetljivo i rizi~no. êtnici su svakog ~asamogli iskoristiti situaciju i nastaviti operaciju, posebno nakon {to mi ispo{tujemo dogovor i povu~emo se sa poloàja. Taslidà i Krpo su na ovaj za-datak krenuli iz rezervne stanice milicije u Blagaju, ali kad su do{li do Gu bavice, kod hotela na Buni, uhapsili su ih rezervisti JNA. U opisanoj akci ji okruènja, 1. aprila 1992. godine, oko 21 sat, kod motela «Buna», ~etnici su uhapsili petericu na{ih policajaca iz rezervnih stanica Luka i DonjaMahala: Midhada Hujdura Hujku, Semira Baltu, [ekiba Zuhri}a, EmiraHelji}a i Elvedina Edu Ajani}a. Kad su to uradili, general Peri{i} je pos-

tavio ultimatum da se na{i policajci uklone ili }e on poduzeti mjere koje je fakti~ki ve} realizirao. Postavljaju}i ultimatum, sje}am se da je na{e policajce nazivao «hosovcima».31

Nakon {to su uhap{enima stavili lisice na ruke, ~etni~ki vo|a je postrojio pripadnike 69. padobranske brigade - ni{ke specijalce i ~etu iz Hodbine, a zatim naredio na{im ljudima da prolaze izme|u tako postrojenih ~etnika od zgrade gdje su uhap{eni, do stotinjak metara udaljenog vozila, kojimsu onda preveèni u zatvor. Dok su prolazili kroz takav stroj, trpili su te{ke

i brojne udarce. Udarali su ih naj~e{}e {akama i kundacima. Islje|ivanje pretu~enih obavljeno je u kasarni Sjeverni logor, gdje se jo{ uvijek nalazila10. motorizirana brigada JNA. Bo{nja~ki i hrvatski lideri u organima vlastii politi~kim strukturama Mostara - dr. Ismet Hadìosmanovi}, Ivica Lu~i} iZikrija \onko, cijelu no} 1. na 2. april 1992. godine, zahtijevali su od ~etni~kih oficira da uhap{eni policajci budu oslobo|eni. Sutradan, u jutarnjimsatima, glavni ~ovjek KOS-a u Mostaru Branko Glava{,32 po odobrenju

160

31 Hosovci – po~etkom rata op}eprihva}en naziv za HOS – Hrvatske obrambene snage,

koje su na prostoru Hercegovine postojale i djelovale pod komandom BlaàKraljevi}a. Iza ovih formacija politi~ki je stajala Hrvatska stranka prava.

32 Komandant 10. motorizirane brigade JNA u Mostaru bio je pukovnik MilojkoPanteli}, N[ potpukovnik Dragan Malijevi}, a na~elnik bezbjednosti u toj brigadi bio je Branko Glava{. Pored njih, u ovoj akciji va`nu ulogu imali su potpukovnik Slobodan Pudar PK za moral, kapetan 1. klase Stojan Batini} ObP, Branko Mari} izHodbine, Dragan Andri} iz Konjica. Poznato mi je da je 10. motorizirana brigada biv{e JNA slijedila tradicije 10. hercegova~ke partizanske brigade, koja je u Drugomsvjetskom ratu proslavljena u borbama protiv ~etnika, usta{a i drugih fa{ista, a da je po~etkom devedesetih godina tek proteklog stolje}a i sama postala plijen fa{izma iegzekutor nacisti~kih ciljeva zlo~inaca Milo{evi}a i Karadì}a.







svojih nadre|enih u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu iz Beograda, oslobodio je izmu~ene policajce. Okupacija Bune bila je sastavni dio {irih planova ~etni~kog vo|stva u vrijeme pred oruànu agresiju i tokom agresije na RBiH. Na{a akcija na tom prostoru bila je nu`na.

U Komandi 10. motorizovane brigade JNAili Sjevernog logora bili sui kapetan Edhem Murati - ~eta veze, kapetan Darko Buri} - ~eta vojne policije, kapetan Stojan Batini} ID^, major Milan Ugre{i} LARD i PVO,kapetan prve klase Branko Petrovi} MAD, zastavnik Nedàd Idrizovi} -komanda stana, kapetan prve klase Darko Pandur i kapetan Latif meninepoznatog prezimena - pozadinska baterija, ~eta inìnjerije, vod ABHO,Tomislav Pu{ara - N[ za garnizonske

poslove, NedàdIbrulj - PN[ za pozadinu, major Radoslav Cvetkovi} - 1. mt bataljon, kapetanZoran Purkovi} - 2.mt bataljon, kape

tan prve klase Sule jman Budakovi} -3. meh. bataljon

Za prvi april,dan varalica, HOS je zauzeo Ok[TOLivno i odmah su po~ele dogovorene

borbe u trouglu[uica - Kupres -T o m i s l a v - G r a d(Duvno). Istog dana po~eo je napad na ju`ni dio Mostaraod strane dva bataljona Uì~kih

rezervista i ~etnika.

161

Faksimil SAO Hercegovina, Srpska op{tina Mostar od 26.5.1992.








9.4. DNEVNIK JEDNOG ÊTNIKA

Poslije doga|aja od 1. i 2. aprila 1992. godine, mi smo 16. junaoslobodili Bunu i Hodbinu. Tada smo prona{li dokumenta koja je pisao je-dan od ~etnika, valjda hroni~ar tog vremena. Tekst sljede}eg sadràja za-sluùje posebnu pa`nju: »Prvog aprila 1992. godine objavljena je mobilizacija u Hercegovini i Mostaru putem srpskih stranaka SDS i SPO. Odziv je poraàvaju}i {to se ti~e nesrpskog ìvlja. Na{ komandir, nije mu druge,formira samostalnu ~etu u Hodbini. Istog dana pada Buna. Osvajaju je«Zelene beretke». Po~etak izuzetno lo{, katastrofalan za nas. SpecijalciRade Mihajlovi}a iz Ni{a stiù na ovo podru~je oko 21 sat, vra}aju Bunui uspostavljaju srpsku vlast. Tom prilikom hapsimo 5 policajaca i dvojicu

zloglasnih usta{a. Mostar i dalje drè usta{e u svojim rukama. Na{a teritorija, slobodna srpska oblast, proteè se pravcem Buna-Ortije{ do Ju`noglogora, te zaobilaznicom - Pravoslavna crkva – Sutina - Potoci. To nijeono {to nam pripada. Spremamo se da uzmemo svoje», stoji u dnevnikuovog ~etnika.

Podjelom naoruànja Srbima u Mostaru, ~etnici su nastojali da podsvojom kontrolom drè {to ve}i dio gradskog jezgra na lijevoj obali Neretve. Za podjelu oru`ja od KOS-a bio je zaduèn major JNA Slobodan Pu-

dar. Svakom Srbinu koji je stanovao oko Sjevernog logora, pored Naro-dnog pozori{ta, Doma JNA, do vojnog objekta «Konak», Pudar je podijelio naoruànje i municiju. Cilj im je bio da Luka i Carina budu potpunoodvojene od ostalih dijelova grada. Time bi bila znatno oteàna ili onemo-gu}ena odbrana ugroènog bo{nja~kog stanovni{tva.

Zapaànja ~etnika iz Hodbine o Hercegovini vra}aju nas na jedanopis koji je dr. Stevan Moljevi} napisao u Nik{i}u 30. juna 1941. godine.Moljevi} je autor vi{e velikosrpskih planova i spisa, me|u kojima je najz

na~ajniji “Homogena Srbija”, koji se sastoji od kratkog uvoda i tri dijela, posve}ena granicama velike Srbije. Pod jedan, utvr|ivanje granica homogene - velike Srbije, koja kao dràva nikad nije postojala. Dva, infrastruk turno povezivanje zemalja i krajeva koje ucrtava u tu veliku Srbiju. Tri, preseljavanje stanovni{tva radi etni~kog ~i{}enja tzv. srpskog teritorija i~etvrto, organi~avanje sloboda nesrpskog stanovni{tva (pogledaj rasnezakone u SAO Krajini, op. a.).

êtnik iz Hodbine, ovaj put govori o istim ciljevima, ta~no 51. god

inu kasnije.

162







Posmatra~ka misija i {ef za BiH Toni Abot su po~eli sa radom 3.oktobra 1991. godine. Uloga misije za BiH tih dana je bila da poslijedolaska u rejon sukoba uzme izjave od prvog ~ovjeka op}ine, zatim osobaodgovornih za bezbjednost tog podru~ja i od vo|a nacionalnih zajednicaiz vode}ih stranaka, da im pomognu da na|u put za rje{avanje sukoba.Me|utim, kada to ne bi urodilo plodom, radili su na odvojenim sastancima sa ciljanim pojedincima za koje su u misiji smatrali da su najzna~ajni ji. Obaveza ove misije je bila da informacije {alje u centar posmatra~kemisije u Sarajevo, koji informacije proslje|uje u centar posmatra~ke misije za biv{u Jugoslaviju u Zagreb, odakle su iste proslje|ivane u Hag,vo|ama Evropske zajednice. Krajem oktobra 1991. godine ambasador Van Houten, {ef posmatra~ke misije Evropske zajednice za cijelu

Jugoslaviju, posjetio je BiH kao i njegov zamjenik general Eleveld, alivi{e nije bio samo jedan ~etnik u isto~noj Hercegovini ve} brigade ~etnika. [ef misije bio je dobro obavje{ten o situaciji u Isto~noj Hercegovini,a posebno u Nevesinju po~etkom novembra 1991. godine, kada posmatra~koj misiji predvo|enoj Toni Abotom nije dozvoljeno da vidi zgari{taspaljenih domova: Ibre Zukanovi}a, Mile Glavine, Mile Krtali}a teDragana Nikoli}a. Eksplozivom uni{tene objekte Karla Buconji}a (lokal),Fikrete Golo{ (kafana), Be}ira Trbojevi}a (kafana, pekara), Mehe Kol~i}a

(stakloreza~ka radnja), Avde ]ori}a (likovna galerija), Fadila Trebovi}a(prodavnica mje{ovite robe koja je prije toga dva puta plja~kana) kao i 12 puta minirani brija~ki salon ]amila Haznadi}a. Spisku treba dodati ieksplozivom uni{tene vikend-ku}e Sabita Jakirovi}a, ]amila \ulimana iEde [ari}a. Da to vi{e nije jedan ~etnik ve} vi{e njih, pokazuje podatak dase ne boje ni aktivnih milicionera iz stanice javne sigurnosti Nevesinje paAdemu ôpelju ru{e ugostiteljski objekat, kao i lokale [efike [ahinagi}, iHasiba ôpelja, aktiviste MBO stranke. êtnici su tih dana uni{tili

dàmiju u Odàku, te vakufske prostorije u historijskom za{ti}enomobjektu “Sahat kula”. Nevesinjska dàmija je provaljena i o{te}ena, aimama Adema Omeriku su pod prijetnjom likvidacije protjerali u Mostar,a skoro sve muslimanske ku}e su mitraljirane. Slu`beni izvje{taj ministraMUP-a SRBiH Alije Delimustafi}a i pored svih ovih de{avanja glasio je“na osnovu slu`benih i privatnih saznanja nisam mogao ste}i dojam daovdje postoje takvi ekscesi zbog kojih bi se Muslimani i Hrvati moraliiseljavati”. Ovdje se jo{ jednom pokazao utjecaj JNA na MUP SRBiH,

koji nije mogao samostalno djelovati na spre~avanju bezvla{}a, ~etni{tvai poku{aja ru{enja dràvnosti BiH.

163








164







10. PROGON BO[NJAKA S PODRU^JAISTO^NE HERCEGOVINE

10.1. NEVESINJE

U drugoj polovini juna 1992. godine ~etnici su protjerali 3.500 Bo{njaka i 200 Hrvata sa cijelog podru~ja op}ine Nevesinje, ali i sa teritorija ostalih op}ina isto~nohercegova~ke regije. Progoni su pra}eni ubijanjem ili, unajboljem slu~aju, maltretiranjem brojnih Bo{njaka, kojima su oplja~kane,a zatim popaljene i poru{ene ku}e. Sredinom juna 1992. godine, napadnuto je selo Lika, u kojem je ubijen Ahmet Baralija a njegov sin Be}ir odveden

u logore – Alatnica u Nevesinju i bile}ku kasarnu. Poslije su istu sudbinudoìvjeli Bo{njaci u Odàku i ânjama. Mje{tani ovih nevesinjskih sela su,u po~etku, na{li skrovi{te u selu Gornje Polje, ali je 22. juna 1992. godineuslijedio napad na Gornje Polje, Presjeku, Kljunu, Donju Bijenju, GornjuBijenju, Postoljane, Hru{tu… Bjeè}i pred ~etnicima Bo{njaci su se sakrivali po okolnim planinama, gdje su organizirani zbjegovi i ispitivali mogu-}nosti izvla~enja prema teritorijama pod kontrolom Armije RBiH.

U zbjegu od oko 450 Bo{njaka, 21. juna 1992. godine, bila je i ~eta

“Orli}” sa oko 50 naoruànih boraca. Komandir je bio Miralem Jugo. Nakon {to je u napadu ~etnika na Donju Bijenju i Postoljane ubijena [e}a Leri}, kojoj je zapaljena ku}a, zbjeg je krenuo pravcem Crvanj – Zeleno brdo- Bak - Vili{ta - Bjelimi}i na podru~ju op}ine Konjic. Kada su ~etnici uVili{tima napali zbjeg, borci ~ete “Orli}” su stupili u akciju, za{titili ljudei zarobili 6 ~etnika. êtnici su pu{teni pod uvjetom da se osigura neometano kretanje Bo{njaka koji su protjerani iz Kru{evljana, Uloga i Jezera.33

Ova “nagodba” je uspjela.

Pored zbjega koji je oti{ao prema Konjicu i Bjelimi}ima, prognaniBo{njaci s podru~ja Nevesinja su u zbjegu od oko 350 ljudi, sa oko sto

165

33 Raspoloìvi podaci pokazuju da JNA, ~etni~ke i druge fa{isti~ke formacije bile pod jedinstvenom komandom i kontrolom vi{ih oficira JNA. Tako je vo|a {e{eljevacaBranislav Gavrilovi} za usluge koje koje je u~inio JNA dobio ~in majora te armije.Isto se desilo i u Nevesinju, a JNAje sve srpske oruàne formacije i grupe osiguravalaoru`jem, municijom, vozilima, gorivom, hranom, vodom, pi}em, cigaretama, postelji-nom, ve{om i ostalom opremom. Nakon ovih doga|aja, Bo{njaci i drugi nesrbi krenuli

su u zbjegove.








dje~ice krenuli preko Veleà za Mostar, gdje su stigli 28. juna 1992. godi-ne. Smje{teni su u Sjeverni logor. Bila je to tu`na, iscrpljena i smo`denagomila ljudi. Rijetki od njih su tiho plakali. Svi su, uglavnom, nijemo promatrali one koji su ih dolazili vidjeti.

Na mu~ki na~in ubijeni su, prema tvrdnjama prognanika iz Nevesinja, predsjednik SDA Nevesinja Mustafa ]upina, njegov zamjenik Nafija Ramovi}, kao i ~lan najuèg rukovodstva Redò Trebovi}.Egzekutori su bili Krsto Savi}, ministar MUP-a tzv. SAO Isto~naHercegovina i Arsenije Grahovac, samozvani komandant ~etni~kog odre-da “Kara|or|e”. Imam Hasan Eminovi} iz Odàka u svjedo~enju pomin je kom{ijska zvjerstva nad nesrbima, a prije svih Tri{a Nasti}a, porodiceMilovi} i Kravi}. êtnici su zaklali Begu Kljaku, Muntu [aran~i}, Muju

Mutilovi}a, Avdiju Mutilovi}a, Nefu [aran~i} i Ibru Kevelja. Napad naselo Luke predvodio je Mladen Kilibarda, sa Borom Telebakom, RajkomDukom, Radom Telebakom i njegova dva sina, Ristom Dukom,Draganom @eraji}em... Napad na selo Sopilji predvodili su Ba}oKova~evi}, Rade i Mirko Damjanac, Danilo Stankovi}... Napad na seloBorov~i}i predvodio je Boro Antelj, oficir biv{e JNA. Centar nevesinjskih prognanika nalaziose u Kljunima sve

do 22. juna 1992.godine kada su~etnici krenuli ukona~an obra~un protjerav{i sve nesrpsko stanovni{tvo.Po pri~anju svjedoka napali su iz

najteìh oru`ja,minobaca~a ihaubica koje suru{ile ku}e. Ono{to bi ostalo plja~kali su i palili. Na kraju su stiglitenkovi da sru{e

dàmiju, kaè HalilOmerika.

166

Egzodus nesrpskog stanovni{tva iz isto~ne Hercegovine.







167








168







11. GENOCID NAD CIVILIMA UISTO^NOJ HERCEGOVINI

11.1. ZLO^INCI IZ BILE]E

1. Nikola [egrt ( oficir JA)2. Miro Deli}, SDS Bile}a3. Janko Batini} i tri njegova sina4. Vukota Popadi} i sin5. Radovan Ra|ovi}, elektri~ar protjeran sa Kosova6. Milan Vujovi}, na~elnik {taba TO Bile}a

7. Milorad Vujovi}, predsjednik SO Bile}a8. Rade Koprivica, komandir {taba TO Bile}a9. Vi|en Bajovi}, profesor fizi~kog obrazovanja10. Bogdan Tomanovi}, profesor istorije iz Bile}e11. Sava Vujovi}, voza~12. Zoran Babi}, radnik 13. Milorad Bojovi}, advokat14. Lazar Vukovac, ugostitelj

15. Lazo Jokanovi}16. Miki Lero17. Zoran Ka{ikovi}, komandir diverzantskog voda18. Mi{o Radmolovi}, {ef PBS Bile}a19. Ratomir Vujovi}, savjetnik SDS20. Rajko Rogan, direktor TK Bile}anka21. Milovan Kozjak, u septembru 1990. uhapsio I. Kneza, mesara iz

Dubrovnika

22. Dragan Milojevi}, dijelio oru`je 1990.23. Ratko Nov~i}, radnik MUP-a24. Milorad Nosovi}, poslanik SDS25. Milo{ Gruba~i}, nastavnik, 1991. godine vezao `utu traku musli-

manskoj djeci u {koli u kojoj je predavao26. Pero Vukoje, ugostitelj sa Plane27. Pero Ljubomirac, ugostitelj sa Divina28. Petko Bjelica, direktor PTT

29. Mladen Bjelica, sin Ga{a, iz sela Bijeljana30. Bu}o (Ilije) Bjelica

169








66. Rajko Vukoja67. Dragoljub Br~i}68. Ne|o omi}69. Milo{ Svorcan70. Mi{o i Du{an Kisi} (do{li u ku}u Ramiza Murguza kako bi silova-

li ène)71. Dragan Pareànin72. @arko Jeftovi}73. Lazo Dedijer 74. Nikola Dedijer 75. êdomir Popovi} zvani Zeno, nastavnik,76. [piro Desponi}, komandir ~etni~ke stanice na Planoj

77. Obrad Vu~kovi}, pukovnik u penziji78. Rajka Kozjak, sudija79. Rade (Bori{e) Mili~evi}, iz Kalca80. Gara Mili~evi}, ro|ena 1947., u Kalcu, od oca Bori{e i majke Mi-

le, udove îbrilo81. ....

171








11.2. UBIJENI CIVILI IZ OP]INE GACKO

1. Sabit (Murata) Sari}, ro|en 1948. (2.7.1992. podlegao batinanju ukonc – logoru Bile}a)

2. Ifet (Be}ka) Grebovi}, ro|en 1939. (3. 7.1992. uhva}en u selu Bo-ra~ i strijeljan od ~etnika koje je predvodio Ranko Mastilovi})

3. Asim (Be}ka) Grebovi}, ro|en 1937. (3.7.1992. uhva}en u Bor~u i streljan)4. Amir (Malkana) Dùbur, ro|en 1956. (4.7.1992. mu~en i razapet

ìv kod Silosa u Gacku)5. Elvedin (Mlakana) Dùbur, ro|en 1960., (1.7.1992. poginuo u Bor-

~u – izgorio u automobilu zajedno sa Safijom Muran - djevojkom.Automobil pogo|en zoljom)

6. Mirsad ([u}rije) Dèko, ro|en 1955., ubijen 21.6.1992.7. Edhem (Sejda) [abovi}, ro|en 1955., ubijen 21.6.1992.8. Aziz (Ibra) Hasanbegovi}, ro|en 1943., (29.6.1992 podlegao bati-

nanju od strane tzv. Srpske milicije)9. Aziz (Be}ira) Fazlagi}, ro|en 1952., (29.6.1992. nakon batinanja

ìv razapet u Gacku10. Amir (Haila) Musi}, ubijen 4 .6.1992.11. Latif Halilovi}, (4.6.1992., nakon mu~enja podlegao i tijelo mu ra-

zapeli ~etnici kom{ije)12. Hasan (Be}ira) Kaìni}, ro|en 1932., (4.6.1992. mu~en i razapet u

Gacku od ~etnika13. Esad (Husnije) Dòlota, ro|en 1963., (18.6.1992. zaklan u Gacku)14. Mithat (Ahmeta) Avdi}, ro|en 1955., ubijen 4.6.1992.15. Dèmila (Bajra) Zvizdi}, ro|ena 1940., ubijena 4. 7.1992.16. [efko (]amila) Zvizdi}, ro|en 1932., (4.7. 1992. strijeljan od ~etni-

ka u Gacku nakon progona muslimanskog ìvlja)

17. Edin Po{kovi}, ro|en 1964., ubijen 20.7.1992.18. Dèman Po{kovi}, ro|en 1966., (18.6.1992. poginuli prilikom napada ~etnika na Kulu, tijela im nisu prona|ena, niti su sahranjeni)

19. Esad (Jusufa) Osmanagi}, ro|en 1933., (20.6.1992. uhva}en naBjela{nici i vra}en u selo Drugovi}e, gdje je strijeljan u Gacku)

20. Miralem (Muniba) Voloder, ro|en 1962. godine, ubijen 21.6.1992.21. Arif Jaganjac, ro|en 1929., (20.6.1992. nakon mu~enja u logoru u

Gacku podlegao)

22. Ahmet (Fehima) Kurtovi}, ro|en 1928. (4.7.1992. strijeljan u logo-ru Avtovac)

172







23. Sabahudin (Muja) Drljevi}, ro|en 1963. (4.7.1992. uhva}en u poro-di~noj ku}i, gdje su ga svirepo likvidirali kom{ije Srbi)

24. [erif (Alije) Kapetanovi}, ro|en 1914., (29.6.1992. mu~io ga Bran-ko Koprivica – Bumbar, odsjekao mu u{i, nos, a potom ga zaklao iostavio na Partizanskom groblju u Gacku.

25. Hajrudin (Hajra) âmpara, 1945., (14.7.1992. ubijen u ku}i u Gacku)26. Smajo (Pa{a) Po{kovi}, ro|en 1935. (4.7. 1992. ubijen u {tali Haj-

ra Grebovi}a)27. Avdo (Jusufa) Dànkovi}, ro|en 1935., ubijen 1992.28. Safet (Jusufa) Glu{~evi}, ubijen 4.7.1992.29. Asim (Smaja) Hasanbegovi}, (12.8.1992. nakon svirepog mu~enja

i torture umrla u Gacku)

30. Safija (Safeta) Muran, (1.7.1992., ubijena u autu sa ElvedinomDùburom, pretpostavlja se da su ih likvidirali ~etnici Radenko Kosovi} i Miljan Ma{evi})

31. Osman Omamovi}, ubijen 28.6.1992.32. Izet (Mustafe) Grebovi}, ro|en 1934., ubijen 4.7.1992.33. Ramiz Nuhanovi}, ro|en 1961., (5.7.1992., strijeljan u Gacku)34. Smajo (Sulejmana) Ba{i}, ro|en 1946., ubijen 13.8.1992.35. Smajo (Sulejmana) Ba{i}, ro|en 1976., ubijen 13.8.1992.

36. Behka (Osmana) Ba{i}, ro|ena 1952., ubijena 13.8.1992.37. Dàfer (Nazifa) Ba{i}, ro|en 1921., (13.8. 1992. likvidiran od ~e-

tnika Bo{ka Starovi}a, Gorana Lojovi}a, Slobodana Todorovi}a, iizvjesnog Boljanovi}a u Gata~kom polju)

38. Lejla Pa{i}, ro|ena 1908., ubijena 4.7.1992.39. Fatima (Be}ira) Bajramovi}, ro|ena 1910., (26.6.1992. ubijena pri-

likom etni~kog ~i{}enja Gacka)40. Ejub (Dàfera) Ba{i}, ro|en 1956., ubijen 13.8.1992.

41. Edhem (Dàfera) Ba{i}, ro|en 1951., ubijen 13.8.1992.42. Elvir-Miko (Edhema) Ba{i}, ro|en, 1974., ubijen 13.8.1992.43. Husnija (Edhema) Ba{i}, ro|en 1973., (13.8.1992. likvidiran od ~e-

tnika Bo{ka Starovi}a, Gorana Lojovi}a, Slobodana Todorovi}a iBoljanovi}a u Gata~kom polju)

44. Mirsad (Hamida) Ba{i}, ro|en 1964., ubijen 18.6.1992.45. Mehmed (Be}ka) Ba{i}, ro|en 1936., ubijen 18.6.1992.46. Ahmo (Fejza) Ba{i}, 1954., ubijen 18.6.1992.

47. Miralem (Esada) Ba{i}, 1964., (18.6.1992. poginuo prilikom ~etni-~kog napada na selo Ba{i}e, 18.6.1992. godine, a tijela nisu na|ena)

173








48. Fatima Ba{i}, ro|ena 1912., ubijena 20.6.1992.49. Sevlija Ba{i}, 1925., ubijena 20.6.1992.50. Arif (Omera) Dànkovi}, 1906., (20. 7. 1992. umoren na najsvire-

piji na~in u selu Ba{i}i od strane najbliìh kom{ija Srba. Pretpostavlja se da je Sevliju i k}erku joj Eminu zaklao ~etnik Milivoje Sli jep~evi} – Pjevac)

51. Salko (Muharema) Temim, 1941., ubijen 20.7.1992.52. Elvedin (Muharema) Temim, 1963., ubijen 20.7.1992.53. Zajko (Salka) ]atovi}, 1933., ubijen 20.7.1992.54. Sabir ]atovi}, 1966., ubijen 20.7.1992.55. Ismet (Murata) ]atovi}, 1939., ubijen 20.7.1992.56. Amir (Zajka) ]atovi}, 1963., ubijen 20.7.1992.

57. Emin (Ismeta) ]atovi}, 1972. ubijen 20.7.1992.58. [efko (]amila) ]atovi}, 1960., ubijen 20.7.1992.59. Refko (]amila) ]atovi}, 1963. (20.7.1992. strijeljan kod sela Dru-

govi}a od ~etnika koje je predvodio major zlo~ina~ke jugoarmade- nastavnik ruskog jezika u Kuli- Stoji} Velimir iz Fojnice)

60. Zejnil (Hamze) Tanovi}, 1954. 18.06.1992. (poginuo prilikom napada na Ba{i}e, tijelo nije na|eno)

61. Asim (Rama) \idelija, 1942. (20.7.1992. poginuo prilikom napada

na Ba{i}e, tijelo nije na|eno)62. Voloder Emina 1948., (20.6.1992. umorena na svirep na~in u selu

Ba{i}ima od najbliìh kom{ija Srba!?)63. Sabir (Bega) Avdi}, 1957., (18.6.1992. poginuo prilikom napada na

Ba{i}e, tijelo nije prona|eno)64. Sevda Vuk, 1911., ubijena 3.6.1992.65. Murat Vuk, 1941., (3.6.1992. ubijeni prilikom etni~kog ~i{}enja

Bor~a)

66. Enver (Muniba) Redòvi}, 1973., ubijen 29.6.1992.67. Hamdija (Avda) Voloder, 1922., ubijen 4.7.1992.68. Ze}ir Krvavac, ro|en 1910., ubijen u julu 1992.69. Ahmet- Hamo (Arifa) Krvavac, 1936., (umoren na najsvirepiji na-

~in prilikom ~i{}enja Velike Gra~anice)70. Nelamas (Omera) Mehi}, 1962., ubijen 29.6.1992.71. [emsudin (Aziza) Pa{i} 1960., (4.7.1992. umoren na najsvirepiji

na~in u logoru u Gacku)

72. Suad (Adema) Hasanbegovi}, 1959. (4.7.1992. ubijen u porodi~nojku}i u Avtovcu)

174







73. Rizvan (Zahida) Sari}, 1904., umoren 18.6.1992.74. Juka (Jusufa`) Sari}, 1912., ubijen 19.6.1992.75. Raba ([a}ira) Sari} 1918., ubijena 19.6.1992.76. Hata Hasanbegovi}, ubijena 4.7.1992.77. Pemba (Mustafe) Sari}, 1910., ubijena 19.6.1992.78. Hajrija (Ra{ida) Sari}, 1915., (19.6.1992., zaklani od kom{ija Srba

- prilikom napada na sela Me|ulji}i i Stolac)79. Hasan Bo{njak, 1933., ubijen 4.7.1992.80. ]amil (Alije) Talovi}, 1910., ubijen 3.8.1992.81. Nezir (Mustafe) Dilberovi}, 1914., (3.8.1992. ubijen u zbjegu kod

Kalinovika)82. Zehra Dùbur, 1908., ubijena 3.8.1992.

83. Hankija [abanovi} 1920., (1.7.1992. ubijena prilikom etni~kog ~i{-}enja Gacka)

84. Mustafa (Bajra) Karailo 1933., ubijen 6.8.1992.85. Faim (Ahmeta) Dànkovi}, 1956., ubijen 6.8.1992.86. Ramiz (Mulija) Mandò, (1.8.1992. ubijen prilikom napada na Kulu)87. Zijad (Nezira) Muhovi}, 1965., ubijen 18.6.1992.88. Edin (Nezira) Muhovi}, 1960., ubijen 18.6.1992.89. Munib (Arifa) Muhovi}, ubijen 18.6.1992.

90. Fehim (Zajka) Muhovi}, 1942., ubijen 18.6.1992.91. Elvir (Sabrije) Muhovi}, 1973., ubijen 18.6.1992.92. Rasema (Ferhata) Muhovi}, 1930., ubijena 18.6.1992.93. Azema (Zajka) Muhovi}, 1940., (18.6.1992. ubijena prilikom napa-

da na selo Muhovi}e od ~etnika koje je predvodio vojvoda Savo Ti-ca, {ofer koji je li~no likvidirao Fehima Muhovi}a i nepokretnu musestru Azemu, a Munibu Muhovi} ìvu bacio u zapaljenu {talu.

94. Nazif (Be}ira) ûstovi} 1918., ubijen 17.6.1992.

95. Zejnil (Arifa) Tanovi}, 1937., ubijen 17.6.1992.96. Mujo (]amila) Pa{i}, 1938., ubijen 17.6.1992.97. [erifa (Muja) Pa{i}, supruga Muja, 1940., ubijena 17.6.1992.98. Ru{id (Hasana) ûstovi}, 1924., ubijen 26.6.1992.99. Raba ustovi}, 1918., ubijena 26.6.1992.100. Razija Mehi}, 1926., ubijena 26.6.1992.101. Zaim Mehi}, 1924., ubijena 26.6.1992102. Almasa ûstovi}, ro|ena 1967., ubijena 26.6.1992.

103. Dèmil Hebib, 1932., (26.6.1992. ubijena prilikom napada na selaCernicu i Klju~)

175








104. Fatima Vuk 1932., (26.6.1992. ubijena prilikom etni~kog ~i{}enjaBor~a)

105. ]amil (Husa) Muran, 1906., (18.6.1992. invalid bez ruku, mu~en uzatvoru Bile}a – a od posljedica mu~enja preminuo prilikom razmjene zarobljenika kod Stoca)

106. Mejra (Ibra) Dànkovi}, 1939., ubijena 18.6.1992.107. Dervi{a (Ibra) Karali}, 1935., ubijena 3.7. 1992. prilikom napada na

selo Hodini}e)108. Enis (Dèma) Nuki}, 1964., ubijen 18.6.1992.109. Jusuf (Zi}rije) Hidovi}, 1970., (18.6.1992. poginuo u borbi sa ~etni-

cima pri napadu na selo Hodini}e. Hidovi} Jusufa ranjenog ~etnicisu uhvatili kod sela Drugovi}a, gdje su ga mu~ili i zaklali, a onda ga

tako zaklanog stavili u prtlja`nik auta i izbacili ga kod harema Mo{nica. Njegov le{ su prona{li ro|aci dvadeset dana nakon toga.)

110. Dervi{a Zulovi}, 1902., ubijena 18.6.1992.111. Zerina Zulovi}, 1909., ubijena 18.6.1992.112. Murata Tunovi}, 1928., (1.7.1992. obje starice umorene na svirep

na~in prilikom napada na selo Dugovi}e)113. Nura (Alije) [tuki} 1896., 18.6.1992.114. Zada (Osmana) Suki} 1910., (18.6.1992. starice umorene na svirep

na~in prilikom napada ~etnika na selo Bilalovi}e)115. Mujo (Alije) Fazlagi}, 1904., ubijen 18.6.1992.116. Naza (Hadà) Fazlagi}, 1900., ubijena 18.6.1992.117 Munta (Nasufa) Fazlagi}, 1915., ubijena 18.6.1992.118. Hankija (Ibre) Jugo, 1925., (18.6.1992. ubijena prilikom napada na

selo Fazlagi}a Kulu)119. [u}rija (Alije) Ba{i}, 1952., (ubijen 18.6.1992. prilikom prelaska

na slobodnu teritoriju kod Stoca)

120. Salih (Dèma) Tanovi}, 1948., (ubijen 19.4.1992. u Mostaru od gra-nate)121. Rabija Ga~i}, ubijena 18.6.1992.122. Senad (Ahmeta) Krvavac, 1965., (10.11.1992 ranjen u Podvele`ju

u borbama i u takvom stanju ga zarobljenog odvode u Gacko, gdjega kolju pred porodi~nom ku}om)

123. Semir (Ramiza) Ba{i}, 1965., ubijen 11.11..1992.124. Raza Sal~in, 1930., ubijena 26.6.1992.

125. Dèmila (Okica) Grebovi}, (19.6.1992. na|ena u masovnoj grobni-ci Sutina)

176







126. Fata Kova~, 1922., ubijena 15.1.1992.127. Ramo Mahir, ubijen 15.1.1992.128. Huso (Zehira) Tanovi}, 1920., (15.7.1992. poginuo prilikom pono-

vnog nailaska ~etnika kroz Bora~.)129. Arminko (Aziza) Po{kovi}, 1967., ubijen 3.3.1992.130. Zoran (Izeta) Grebovi}, 1968., ubijen 3.3.1992.131. D`amail (Salka) Jugo, 1964., (23.11.1992. poginuo u borbama u

Podvele`ju)132. D`email (Dervi{a) Tanovi}, 1933., ubijen133. Mu{an (Ha{ima) [ahovi}, 1941., (27.8.1992. poginuo prilikom na-

pada na selo Mr|anovi}e)134. Ekrem Karovi}, 1954. 6.9.1992., poginuo pred ku}om na Tjenti{tu

135. Zijad (Murata) [abanovi}, 1955., ubijen 25.1.1992.136. ...

177








11.3. NESTALI CIVILI IZ GACKA

1. [erif ([a}ira) Ba{i}, ro|en 1925.2. [ele ([erifa) Ba{i}, ro|en 1958.3. Karailo Ethem, 1966. (uhva}en na Fatni~kom polju od ~etnika do-

veden u SUP Gacko i tu mu se gubi trag)4. Salko (Ahmeta) Bauk, 1920., selo Ravno5. Hasnija (Smaja) Bauk, 1925., selo Ravno6. Be}ir (Meha) Prguda, 1925., selo Ravno7. Hajrudin (]amila) ]atovi}, selo Za{i}i (odveden iz Vu~ije Bare 20.

jula u Gacko, prilikom zbjega u planini Bjela{nici).8. [emsudin (Osmana) ]imi}, 1962., Hodìni}i, pobijegao sa strijelja-

nja 13. avgusta na mjestu Kosinac, na sredini puta Gacko - Kula i poslije mu se gubi svaki trag.)

9. Alija (Dàna) Hebib, 1930., selo Cernica10. Nail (Muharema) Hebib, 1933., selo Cernica11. Zineta ([a}ira) ustovi}, 1942. selo Cernica12. Zlata ustovi}, 1948., selo Cernica13. Izet (Avda) ûstovi}, ro|en 1977. selo Cernica14. Elvir (Esada) Osmanagi}, 1968., Gacko (odveli ga ~etnici 20. jula

iz Vu~ije Bare u Gacku)15. Arifa (Ahmeta) Krvavac, 1936. selo Gra~anica16. [u}rija (Muharema) Pa{i}, 1906. selo Me|ulji}i17. Faim (Avdije) Zvizdi}, 1930., Gacko (vi|en da se vratio iz sela Ba-

hori u pravcu Gacka)18. Dervo (Dèma) Zulovi}, 1948., Dugovi}i19. [eho (Dèma) Zulovi}, 1954. Dugovi}i20. Fehim (Lutva) Zulovi}, 1957., Dugovi}i (oti{li iz Dèka u Gacko,

2. jula 1992. godine, a nakon toga im se gubi trag i postoje indicijeda su ih ~etnici likvidirali 4. jula21. Mu{o (Murata) Talovi}, 1951., Gacko22. Emir (Mu{a) Talovi}, 1977., Gacko23. Nusret (Dèma) Talovi}, 1958., Gacko (prema kazivanju Hamdije

Talovi}a sva trojica su se navodno javili iz Podgorice –iz bolnice)24. Muamer Omer}aji}, 1956., Tuzla25. Zulfo (Avda) Prguda, 1926., Ravni

26. Osman (Redà) Redòvi}, 1926., Ravni27. Zejna (Osmana) Redòvi}, 1928., Ravni

178







28. Hasan Tanovi}, 1927.29. Ifeta (Omera) Kurtovi}, oko 60.godina iz Gacka, 4. jula, ostala u

Gacku iza kolone prognanih èna i djece i to je ono {to se zna30. Amna (Velije) Kova~, 1976., Bistrica31. Almasa (Jusufa) Jugo, 1975., Bistrica32. Amela (Bajra) Greljo, 1975., Bistrica33. Edina (Husnija) Greljo, 1980., Bistrica34. Suada (Zulfa) Prguda, 1972., Ravni (odvedene u nepoznatom prav-

cu, sve su bile u logoru u Kalinoviku po~etkom jula 1992. godine)35. Fadil (Ahmeta) Dànkovi}, 1954., Kula36. Dervi{ Dèko, 1905., Gra~anica, poslije razmjene ostao u logoru

Bile}a

37. Alizabeta êmarovi}, djevoja~ki Ov~ina, 1947., poslije ~i{}enjaGacka 4.7.1992., ostala u Gacku.

38. ...

179








11.4. CIVILI OSTALI U KULI FAZLAGI]A

1. Begder Tanovi}2. Halil Tanovi}3. D`emal Tanovi} - ubijen u Gacku4. Uzeir Mehi}5. Zaha Mehi}6. Dervi{ ustovi}7. Be}ir ustovi}8. Sevda ustovi}9. Sabit Kalji}10. Nazif Hidovi} - pre{ao u Crnu Goru

11. D`emila Hidovi}12. Zlata Hidovi}13. Mujo Karailo - pre{ao u Crnu Goru14. Zahida Prguda15. Musa ampara16. Sabina ustovi}17. ...

180







11.5. ZLO^INCI IZ GACKA

1. Mihi} (Tihomira) Dragan – Trnovo2. [upi} Vukota - Gacko3. [upi} @arko - Gacko4. [upi} Cane - Gacko5. [upi} Milo{ - Izgori6. [upi} Radivoje - Izgori7. [upi} (Novice) Dragan- Izgori8. Govedarica (Obrena) Marian –1949. god., Gacko9. Govedarica (Obrena) Milkan,1955. god., Gacko10. Govedarica (\or|a) Borivoje – Bo}a, Gacko

11. Govedarica Gligor - Miholja~e12. Govedarica Obren, 1949. god. Komandant Bijelih orlova za isto~nu

Hercegovinu13. Govedarica (Sava) Jovan- Bajo, Gacko14. Govedarica (^eda) Goran, 1958. god., Gacko15. Govedarica Rade16. Govedarica Bela, medicinska sestra17. Kova~evi} Savo, vojvoda iz Sr|evi}a

18. Kova~evi} (@arka) Miodrag, 1955.god., Gacko19. Kova~evi} (@arka) Mi}o-Vaso, 1953. god.. Gacko20. Ron~evi} Milisav-Rona, 1952. god., Gacko21. Su{i} Zoran- Avatovac22. Mu~ibabi} Miomir- Fojnica23. Mu~ibabi} Ra}o, prof. ruskog jezika u Gacku24. [arovi} (Rake) Dragan- Gacko25. [arovi} (Bori{e) Milan-Tarzo, 1955. god., sa Stepena kod Gacka

26. Svorcan (Blagoja) Zoran-None, Gacko27. Milo{evi} (Radivoja) Sini{a, Nadini}i28. Gr~i} (Aleksandar) Sa{a, sin Dare, med.sestre iz Gacka29. Savi} (Vlada) Mileta, 1957. god., Gacko30. Popovac Ljubo, Gacko31. Mandi} Novak , Gacko32. Mandi} Slobodan , Gacko33. Mandi} Nada, prof. hemije , Pusto Polje

34. Avdalovi} Velimir – Ve{o, Gacko35. Dra{kovi} (To{a) Slavko, Alipa{ino Polje, Sarajevo

181








36. Bumbi} Gojko - Dobrelja37. Bumbi} Mladen - Dobrelja38. ]alasan Dragan i39. ]alasan Mi{o, bra}a iz Avtovaca40. Suboti} Galo - Vrba41. [arovi} Ranko, Gacko42. [arovi} (Bori{e) Milan,1955. god., Stepen43. Vukovi} Milorad , Lipnik 44. Vukovi} Mla|en, milicioner , Gacko45. Vukovi} Milan, inspektor iz SUP-a Gacko46. Vukovi} (Danila) Milo{-Hrgo, taksista iz Lipnika i47. Vukovi} (Danila) Mladen, bra}a iz Lipnika

48. Dubljevi} Sveto – Gacko49. Vukovi} Radivoje, voza~ autobusa50. Popovi} Vojin, na~elnik stanice milicije iz Dra`ljeva51. Popi} Vitomir, komandir milicije Gacko52. Popovi} Rajko , medicinski tehni~ar, dom zdravlja53. Popovi} (Gojka) Predrag, Gacko54. Popovi} (Gojka) Dragan , Gacko55. Popovi} (Gojka) Nenad, Gacko

56. Popovi} (Petka) Nenad, Sarajevo57. Popovi} (Sava) Sreten, Sarajevo58. Popovi} (Vukota) Goran, Mala Gra~anica kod Gacka59. Popovi} Radan, Mala Gra~anica60. Popovi} Miodrag, Mala Gra~anica61. Andrija{evi} (Milana) Milo{ - @ale62. ]uri} (\or|a) Bobo, 1943. god., Gacko63. Guzina (Bo{ka) Dejo, 1952. god. i

64. Guzina (Bo{ka) Vesko, 1947. god., bra}a65. Vujovi} Ranko, milicioner iz Gacka66. Slijep~evi}, Milivoje, Gacko67. Slijep~evi} (Milivoja) Veselin- Veso, 1963. god.68. Slijep~evi} (Milivoja) Dra`en, Gacko69. Slijep~evi} Dejan, Samobor i70. Slijep~evi} Mladen, njegov brat iz Gacka71. Krsto Krstojevi} iz Kravareva , voza~

72. Keki} (Petra) Radenko, Domrke73. Keki} (Petra) Momo, Domrke

182







74. Mastilovi} (Milovana) Dragi{a, 1970. god. Gacko75. Ignjatovi} Ranko, milicioner 76. Ignjatovi} Pero, nastavnik geografije77. Stojanovi} Savo, milicioner 78. Stojanovi} Sreten79. Ko{uti} Ranko, komandir ~etni~ke jedinice80. Starovi} Rade, radi u SDK-a Lipnik 81. Starovi} Bo{ko, Gacko, u~esnik strijeljanja 9 Ba{i}a 15.8.1992. u

Gacku82. Pr`ulj - Gojkovi} Brana , ljekar 83. Milovi} (Bla`a) @eljko, 1969. god., Gacko84. Milovi} Blagota

85. Vidakovi} (Ne|a) Zoran, prof. fizi~kog vaspitanja, 1963. god., Gac-ko

86. Lojovi} Veljo , Lipnik, prof. fizi~kog87. Starovi} (Ratka) @eljko, 1957. god., Gacko88. Stani} (Milijana) Dragan, 1965. god., Gacko89. A{~i} (Gojka) Dragan,1965.god., Gacko90. A{~i} (Gojka) Goran, 1967. god., Gacko91. Koprivica Branka – Bombar, Gradina kod Fojnice, po~inio najvi{e

zvjerstava92. Vi{njevac (Milinka) Milijan, 1961. god., Gacko93. Zelenovi} (\ura) Mihajlo, 1970. god., Gacko94. Zelenovi} (Veljka) Budimir - Budo , voza~ , Vrbica –Gacko95. Prstojevi} (Novaka) Predrag, 1970. god., Gacko96. Prstojevi} (Novaka) Nenad, 1970. god., Gacko97. Starovi} (Petra) Todor, 1953. god., Gacko98. Tepav~evi} (Dimitrije) Kosta, Gacko

99. Tepav~evi} (Dimitrije) Goran, Gacko100. Sud~um (\or|a) Ranko,101. Sud~um (\or|a) Rade, bra}a iz Gacka102. Davidovi} (Brana) Neboj{a, Vrba103. Davidovi} (Brana) vojvoda, trgovac iz Vrbe104. Davidovi}, Mileta, prof. matematike., 1954. god., Gacko105. Staji} Boro, voza~ iz Gacka106. Staji} (Bora) Milorad – Kiza, Gacko

107. Gaji} (Dobra) @ika, voza~ 1955. god., Gacko108. Savi} (Vlada) Slobodan, Gacko

183








109. Jeremi} Goran, in`. gra|evine , Gacko110. Starovi} (Rista) Marko, 1956. god., Avtovac111. Radmilovi} (Sloba) Predrag, Avtovac112. Bjekovi} (Mitra) Zoran, Avtovac113. Bjekovi} (Mitra) Lazar, Avtovac114. Crnogorac @arko, obu}ar 115. Nikoli} (Koja) Radenko, taksista iz Gacka116. ]ukovi} (Milivoja) Vaso, taksista iz Gacka117. Damjanovi} (Steva) Srboljub, Stepen118. Ivkovi} Ranko, Mala Gra~anica119. Lojovi} Dejan120. Lojovi} Zoran ili Goran, uz Bo{ka Starovi}a optu`uju ga za najve-

}e zlo~ine.121. Bla`evi} Gigo122. ]ukovi} Milo{ , 1954., god. prof. srpskog jezika123. Bobar @arko124. A}imovi} A}im , prof. istorije , direktor {kole125. Vi{njevac Dragan126. Bo{kovi} Zlatan127. Vukovi} Dragan

128. Ran~evi} Milosav- Rona129. Govedarica Bogoljub130. [arovi} Rako - batinao malu djecu u domu u Gacku131. Savi} Milan132. ...

184

Egzodus nesrpskog stanovni{tva iz

isto~ne Hercegovine.







11.6. ZLOÎNCI IZ NEVESINJA

1. Zdravko Kandi}, komandant 5. bataljona Nevesinjske brigade - potpukovnik, ìvi u Lastvi kod Trebinja

2. Boro Antelj, oficir Nevesinjske brigade, ivi u Beogradu3. Obrad Risti}, oficir za moralno-politi~ki rad u Nevesinjskoj briga-

di, sada advokat u Nevesinju4. Vukan Brati}, predsjednik ratnog predsjedni{tva Nevesinja, danas

profesor u tamo{njoj {koli5. Zdravko @eraji}, voza~ koji je autobusom prevozio `rtve na smaknu}a6. Dragan Uljarevi}, predsjednik komisije za nestale tzv. Srpske

Hercegovine

7. Rajko Pejak [e{a, zvani “doktor za ubijanje nesrba”8. Du{an [mrki}9. Petar Divjakovi} Divjak, ~etnik iz Knina poznatiji kao Zmija10. Pero Bjelica, kapetan, na~elnik artiljerije11. Radenko Ba~in, komandant vojne policije12. Sa{a @eraji}, oficir bezbjednosti13. Aco zvani Legija14. Mile Te{anovi} i njegova grupa drogera{a

15. Gojko Staji}, biv{i {ef policije u Nevesinju16. Novica Gu{i}, potpukovnik, k-dant 1. Nevesinjske br., ivi u Novom Sadu17. Krsto Savi} Ki}o, na~elnik policije za regiju Hercegovina, danas

robija{ u Fo~i18. Radoslav Soldo Ra{o, komandant Crvenih beretki19. Zoran Janji}, kapetan 1. klase i na~elnik {taba Nevesinjske brigade20. Ranko Okuka, vojnik 5. bataljona Nevesinjske brigade21. Vlado Grahovac, vojnik 1. bataljona Nevesinjske brigade

22. Zoran Purkovi}, potpukovnik, starje{ina Nevesinjske brigade23. Janji}, starje{ina Nevesinjske brigade24. Pejanovi} starje{ina Nevesinjske brigade25. Lalovi}, starje{ina Nevesinjske brigade26. Guzin, starje{ina Nevesinjske brigade27. Prodanovi}, starje{ina Nevesinjske brigade28. Mari}, starje{ina Nevesinjske brigade29. Milan Berberovi}, vojnik Nevesinjske brigade

30. Mom~ilo Vukoti}, vojnik i guslar Nevesinjske brigade31. Veljko âbak, starje{ina Nevesinjske brigade

185








32. Rade Radovi}, komandir elitne ~ete Nevesinjske brigade33. Miomir Dangubi}34. Miodrag [e{lija35. Miodrag Popovi} Pop, iz Kosovo Polja36. Miodrag Rogan37. Rajko Popara38. Dragan Denda39. Dragan Papi}40. Ratko Bojani}41. Vukan [ubari}42. Ljubo Kapor 43. Milo{ Bajovi}

44. Milan Baj~eti}45. Gojislav Tomovi}46. Boro Milidragovi}, pisar 47. Novica Tomanovi}48. Radoslav Bo{njak 49. Jovan Prstojevi}50. Raka Novakovi}51. Berislav Ivkovi}

52. Rade Grahovac, fotoreporter 53. Mladen Vujadinovi}, fotoreporter 54. Bogdan Muratovi}55. Triantafulos iz Ophomenosa (Gr~ka), borac Trebinjske brigade56. Milenko Lalovi}, major, komandant 2. lake pje{adijske brigade57. Dragan Ka{i}58. Boro Andri}, veteran59. Svetan Cuca

60. Bo`o Sari}61. Ranko Mi~evi}62. Ranko Kuljanin62. Brana Kuribak 63. Dragan Sljep~evi}64. Komljen Erak, potporu~nik 65. Zoran Pejanovi}, major na~elnik {taba66. Du{an Vukoje, kapetan

67. Sini{a Kuljanin, kapetan68. Milo{ Soldo, kapetan

186







11.7. ZAROBLJENI I NESTALI CIVILIOP]INE NEVESINJE

187








188







189








11.7. UBIJENI CIVILI OP]INE NEVESINJE

190







191








192







12. ZLOÎNI U CENTRALNOJ HERCEGOVINI

12.1. SUTINA - MOSTAR

Mostar }e pamtiti zlo~in koji su ~etnici po~inili na podru~ju Sutine,~etiri kilometra sjeverno od centra grada, uz sami put M–17, do obale Neretve. Ivan Sablji}, prvi ~ovjek odjela Unutra{njih poslova HVO, Ratnevlade Mostar, na konferenciji je dao izjavu da je 25. juna na lokalitetu]upina–Liman u Sutini ekshumirano iz masovne grobnice 25 le{eva, ko je su jedinice SCG, JNA, ~etnici i ostali pripadnici SDS-a, SPO-a ubili.

Redèp (Alije) Boloban, ro|en 12.1.1940., u selu Triboja, op}ina

Konjic, stalno nastanjen u Mostaru, Zalik br. 10, Ljubo (Ante) Man|uri},ro|en 15. 9. 1936., iz Posu{ja, nastanjen u Zaliku br. 18; Petar Rozi}, ro-|en 3. 3. 1918., iz Mostara, nastanjen u Zaliku br. 33., Zurahid (Zaima)Kara~evi}, ro|en 12. 10. 1948., iz Brionica, Op}ina Srebrenik, nastanjenu Mostaru, Zalik br. 5., Mirsad (Mustafe) ]ati}, ro|en 12. 6. 1950. izMostara, nastanjen u Rudarskoj br. 31., Ilija (Pero) Mileti}, ro|en 10. 3.1945. u Donjim Jasenjanima, op}ina Mostar, nastanjen u Zaliku br. 69,Besim Besamaj iz Budisavca, s Kosova, nastanjen u Zaliku, Mostar, Se-

nad (Alije) Kuko, ro|en 1956. u Mostaru, nastanjen u Zaliku 23, LjuboRon~evi} (54), Murat Sildìja (35), Ivo Marki} (60), Mirsad Dàfi}(37)…

Do tih dana je indentificirano dvanaest `rtava i u {irem podru~juMostara su trajale ekshumacije ~etni~kog genocida. Na podru~ju BijelogPolja prona|ena su na katoli~kom groblju Ivanova Glavica u Vrap~i}ima,~etiri le{a. Mu{karci nisu odmah indentificirani, a ubijena èna, kojoj suizlomili lobanju je Franciska (Petra) Rai}, iz Vrap~i}a, gdje je i ìvjela do

smrti na broju 118. Dalje, prona|en je le{ Ante Rozi}a, ro|enog 3. 9. 1935.u Mostaru, nastanjenog u Zaliku br. 37. Po nalazima stru~njaka sve `rtvesu ubijene izme|u 14. i 15. juna 1992. godine, neposredno prije nego {to je Samostalni bataljon odbrane Mostara Armije BiH i HVO pre{ao na lijevu obalu Neretve i otpo~eo zavr{ne operacije oko osloba|anja Mostarai okoline. Na{i sugra|ani su ubijeni pucanjem u potiljak ili srce, drugiubodeni noèm u vrat, nekima su odrezali u{i prije smrti, polomili noge,ruke...

193








12.2. PRIGRADSKO NASELJEUBORAK - MOSTAR

Po~etkom rata srpski agresor napravio je u predgra|u Mostara jedanod nekoliko najstra{nijih zlo~ina nad civilnim stanovni{tvom u BiH. Oko99 izmasakriranih ljudi je ba~eno na strati{te Uborak, a njihova jedina krivica bila je {to su Bo{njaci ili Hrvati. Sve `rtve su bili civili i ve}ina je ubi jena vatrenim oru`jem. Stravi~no je da su ~etnici ove brojne le{eve pobacali na gradsko smetlji{te, a onda ih iskidali i zatrpali velikim naslagamaotpada. Prema svjedo~enjima rijetkih preìvjelih, po~inioci tog stra{nogzlo~ina su njihove doju~era{nje kom{ije. Mada su ubice u~inile sve da prikriju svoj zlo~in bagerima i granatama i ovaj put istina se nije dala sakriti.

Kada se to dogodilo, tu u na{oj neposrednoj blizini, gledali smo i slu{ali snevjericom i zaprepa{tenjem vijesti o ovom masakru. U tom bezna|u, predstra{nom tragedijom, javljala se zakratko nada da }e jednog dana zasluèna kazna sti}i po~inioce ovog zlo~ina. Ubijeni su:

Bajro (Huse) ]ori}, ro|en 1956., Kutiliva~, Nedàd (Edhema) Benca, ro|en 1970., Zalik, Hajdo (Me{ana) Smaji}, ro|en 1938., Zalik, Enver (Muje) Osmanovi}, ro|en 1955., Vrap~i}i, Admir (Huseina) Delagi}, ro-|en 1970., Vrap~i}i, Salko (Halila) Kelecija, ro|en 1953., Mostar, Ferid

[akrak, ro|en. 1954., Vrap~i}i, Meho (Bajre) Ali} ro|en 1962., Vrap~i}i,Asim Ko{po, ro|en 1952., Zalik, Mujo (Halila) Nuhi}, ro|en 1931., Vra- p~i}i, Enes Mezet, imao oko 35 godina u vrijeme ubistva, iz Zalika, Himzo (Huse) ]ori}, Kutiliva~, Jusuf (Muje) Kanià, ro| 1928., Zalik, [emsudin (Hilmije) Mrkonji}, ro|en, 1947. Vrap~i}i, Nedàd (Osmana) Sal-~in, ro|en 1953., Vrap~i}i, Petar (Tome) Zadro, ro|en, 1916., Zalik, Me-ho (Salke) Rahimi}, Zalik, Ljubo Kordi}, Kutiliva~, Mehmet (Omera)Manjura ro|en, 1938., Zalik, Salko Jazvin, ro|en 1978., iz Vrap~i}a, Be-

go Sinanovi}, ro|en 1943., iz Vrap~i}a, Osman (Salko) Sal~in, ro|en,1922., iz Vrap~i}a, Stjepan (Ivan) Mihalj, ro|en 1925., Vrap~i}i, Marko (Bla`) Mihalj, ro|en 1925., Vrap~i}i, Marko (Bla`) Mihalj, ro|en 1929.,Vrap~i}i, Mujo (Hilmo) Pehilj, ro|en 1945., Vrap~i}i, Jelka (Pere) Juri},ro|ena 1940., Vrap~i}i, Omer (Jusufa) Hasi}, ro|en 1953., Mostar; Enver (Osmana ) Sal~in, ro|en 1947., Vrap~i}i, Kre{imir (Pere) Jur~i}, ro|en1930., Zalik, Smajo (Ibrahima) ]ori}, ro|en 1930., Kutiliva~; Muhamed(Redèpa) Simdìjak, ro|en 1955., Mostar, Danica (Stojana) Juri}, ro|e-

na 1949. Kutiliva~, Be}ir (Alije) Pol~i}, ro|en 1941., Zalik, Sofija (supruga Ivana) [kegro, ro|ena 1940., Kutiliva~, [tefa (Jakova) ûljak, ro|ena

194







1932., Kutiliva~, Alija (Selima) Omanovi}, ro|en 1928., Potoci; Salko(Mumina) Japalak, ro|en 1939., Potoci; Fadil (Kasima) Delali}, ro|en1936., Zalik; Husein (Mehmeda) Bubalo, ro|en, 1936., Potoci; Mehmed(Adema) Zuki}, ro|en 1938., Zalik; Hamdija (Osmana) Hadìhajri}, ro|en 1937., Mostar; Samir (Hakije) Rahimi}, ro|en 1953., iz Zalika; Salko(Mustafe) Turki}, ro|en 1934., Potoci; Mile (Davora) Duèvi}, ro|en1926., Mostar; Stjepan (Marjana) Blaèvi}, ro|en 1944., Zalik; Bajram(Bajru{a) Hajrizaj, ro|en 1940., Vrap~i}i, Dragica (Mate) Mikuli}, ro|ena1938., Vrap~i}i; Ibro Kelecija, ro|en 1932., Zalik; Mustafa (Salke) Puce,ro|en 1961., Podvele`je; Omer (Hasana) Dumpor, ro|en 1958., Ra{tani;Ramo (Osmana) Mari}, ro|en 1966., Podvele`je; Ivan (Pere) Prskalo, ro|en 1936., Zalik; Tidà Hasi}, Zalik; Sead (Muhameda) Puzi} – Caco, ro-

|en 1949., Mostar; @eljko (Stjepan) Kokotovi}, ro|en 1968., Zalik; Ferid(Huse) Klepo, ro|en 1949., Mostar; Petar (Marka) ârapina, ro|en 1926.,Zalik; Ibro (Rame) Kuko, ro|en 1956., Zalik; Stipe (Ante) Bu{i}, ro|en1948., Zalik; Bajro (Ibre) Osmanovi}, ro|en 1945., Potoci; Hava (Osmana) Brekalo, ro|ena 1914., Kutiliva~; Ramo (Osmana) Kuko, ro|en 1930.,Zalik; Zaim (Salke) Gubelji}, ro|en 1933., Zalik; Mara (Jure) Kordi}, ro|ena 1923., Kutiliva~; Salih (Abdulaha) Karabeg, ro|en 1943., Vrap~i}i;Dàfer Alibegovi}, Zalik; Kasalo (Fehima) Hasan, ro|en 1929., Mostar;

Kasalo (Hasana) Aid, ro|en 1961., Mostar; Kasalo (Hasana) Adis, ro|en1963., Mostar; Esad (Zulfe) Slip~evi}, ro|en 1950., Zalik; Miralem (Ali je) [esti}, ro|en 1952., Mostar; Mario (Vinka) Juri}, ro|en 1968., Mos-tar; Mirzo (Adema) Juklo, ro|en 1965., G. Gnojnice; Enes (Ibre) Juklo,ro|en 1968.; Safet (Osmana) Isi}, ro|en 1953., Husein (Omera) Kremo,ro|en 1925., Jasmin (Ibre) Juklo, ro|en 1975., Edin (Mugdima) Sefi}, ro|en 1952., Sa{a (Edina) Sefi}, ro|en 1976., Fuad (Ibrahima) Deli}, ro|en1946. godine.

Uborak je posebna tragedija. Ubijeni su ljudi koji su govorili da }eostati sa svojim kom{ijama Srbima, jer su im vjerovali. Ali, upravo te ko-m{ije, zajedno s Vojskom Srbije i Crne Gore svirepo su pobile nenaoru-àne i, uglavnom, nemo}ne civile. Do danas niko nije odgovarao za stra{ni zlo~in na Uborku.

195








12.3. ZLOÎNCI,... SAU ESNICI,... ARTILJERCIKOJI SU GRANATIRALI MOSTAR...

Sje}ate li se one ~uvene izjave na ameri~koj tv mreì CNN“Uostalom pogledajte kako to rade srpski topovi”. Tekst je bio “pokriven”slikom iz borbi za Podvele`je 1992. godine kada je srpska vojska granatirala i grad Mostar. Navodimo samo neka imena starješinskog kadraHercegova~kog korpusa, 10. mtbr, artiljerijske jedinice ôbanovo polje,ŠROP Bile}a, 472. brigade mornari~ko desantne pješadije, 171. vazduhoplovne baze, Valjevskog artiljerijskog puka, 179. brigade Niš, koji su narazne na~ine u~estvovali u ovim granatiranjima: Jezdimir Laki~evi}, pukovnik, na~elnik artiljerije Hercegova~kog korpusa VRS, Milan

Topalovi}, potpukovnik, Ranko [iljegovi}, kapetan, Dule Leàji}, VladoKova~evi}, Draènko Miri}, Mi{ko i Du{ko Tepav~evi}, Jovan Lalovi}, pukovnik, Tomislav Ke{elj, Du{ko Stolica, Rade Dangubi}, DejanBor~anin, Borko @arkovi}, kapetan, Zdravko Milo{evi}, MiodragBjeleti}. Starješinski kadar 10. mtbr JNA: komadant - pukovnik MilojkoPanteli}, Slobodan Pudar, Dragan Milijevi}, Stojan Batini}, BrankoGlavaš. Starješinski kadar jedinice obanovo polje: komadant - pukovnik Jovan Lalovi}, Branko Filipovi} rodom iz Aran|elovca, Nikola Vukobrat

rodom iz Sanskog Mosta, \or |e Topuzovi} rodom iz Šapca, Ljubiša\or |evi} rodom iz Valjeva, Mladen Markovi} rodom iz âjni~a, MilenkoTodorovi} rodom iz Priboja, Ilija Maleševi} rodom iz Rudog, BogdanPetrovi} rodom iz Petrovca na Mlavi. Stariješinski kadar ŠROP: MilutinBoškovi}, Vukota Lukovi}, Petar Mudrini}, Milivoje Gasi}, MilenkoCvjetkovi}, Predrag Briga, Krsto Stani}, Milivoje Kadovi}, MiloradDani}, Nedeljko Samardì}, Tihomir Jani}, Boò Vukovi}, Nikola Babi},Slaviša Sikimi}. Starješinski kadar 472. brigade mornari~ko desantne

pješadije, vojno pomorski sektor Kumbor Crna Gora: Komadant VojkoMarinovi}, Obrad Vi~i}, Ratko Komar, Vlado Kova~evi}, Luka Milovi},Dušan Tasev, Ljubo Kova~, @ugi}. 171. vazduhoplovna baza komanda i jedinica: komadant Nikola \apa, od novembra 1991., Radomir Gordi},Vladimir Perak, Hamdija Gerovi}, Tripi}, Dušan Bodiroga, MihajloRadojkovi}, Salko Zerem, Cile Markovi}, Zvonimir Šimunovi}, MilanPaj~i}, Nikola Stankovi}, Enes Šabanovi}, Dragan Miljkovi}, NikolaMari~i}, Slave Veli~kovi}, komadant helikopterskog puka Lazar Muniši},

Milan Torbica, Tomislav Pušara, Mom~ilo Periši} itd.

196







12.4. NESTALI IZ MOSTARA...

1. Ivica (Jure) Mihalj, nestao 19. maja 1992. godine, Bijelo polje, ro|en2.1.1958. u Homatlijama, Konjic

2. Pero (Ivo) Mihalj, nestao 19. maja 1992. godine, Bijelo polje, ro|en1942. u Homatlijama, Konjic

3. Slavko (Jure) Mihalj, nestao 19. maja 1992. godine, Bijelo polje, ro|en14. novembra 1959. u Homatlijama, Konjic

4. Gojko (Manojlo) Kandi}, nestao 19. juna 1992. godine, Bijelo polje, ro-|en 27.9. 1963. u Me|inama, Polog.

5. @arko (Todor) Vu~i}, nestao 19. juna 1992. godine, Bijelo polje, ro|en10. novembra 1969 u Zijemlji, Mostar

6. Milenko (Nikola) Bo{kovi}, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en 9. juna 1930. u Hodbinama, Mostar

7. Danilo (Mitar) Bukvi}, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en4.1.1950. u Jaseni, Nevesinje

8. Spaso (Mitar) Bukvi}, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en 27. 10.1956. u Nevesinju

9. Blagoje (Miho) ^abrilo, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en 15. 4.1940. u Zuberinu, Nevesinje

10. Du{an (Drago) ^abrilo, nestao 14.6.1992. godine, Buna, ro|en 28.augusta 1948. godine u Nevesinju

11. Tihomir (Milenko)Kandi}, nestao 14.juna 1992. godine, Buna, ro|en 28.aprila 1972. u Mostaru

12. \or|o (Mom~ilo) Medan, nestao 14.juna 1992. godine, Buna, ro|en28.4.1971. u Mostaru

13. Luka (Anto) Papi}, nestao 14.6.1992., Buna, ro|en 25.1.1954. u Bile}i14. Vlado (Milana) Sindik, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en

18.9.1954. u Gnojnicama Mostar.15. Ranko (Danilo) Vujovi}, nestao 14.6.1992., Buna, ro|en 1958. u Nik{i}u.16. Sini{a (Nedeljko) Mari}, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en

2.5.1969. u Ra{tanima, Mostar17. Risto (\or|o) Semiz, nestao 15. juna 1992. godine, Buna, ro|en 4. juna

u Gnojnicama Mostar 18. Hajro (Hasan) Kurtovi}, nestao 18. juna 1992.godine, Donja Dre`nica,

ro|en 17. 8.1956. u Mostaru

19. Asim (Mujo) Me{i}, nestao 9. jula 1992. godine, Dobrc, ro|en 7.7.1956.u Mostaru

197








20. Hamo (Arif) Puce, nestao 9. jula 1992. godine, Dobrc, ro|en 19. 1. 1962.godine u Dobrcu, Mostar

21. Jovanka (Vladimir) Rajkovi}, nestala 15. juna 1992. godine, Gornji Jase-njani, ro|ena 1923. u Zijemlju, Mostar

22. Bosa (Pero) Kajgo, nestala u junu 1992. godine, Hodbina, ro|ena 1914.u Hodbini, Mostar

23. Nada (Rajko) Stevi}, nestala 12. juna 1992. godine, Hodbina, ro|ena15.9.1936. u Udre`nju, Nevesinje

24. Spasoje (Nikola) Stevi}, nestao 12. juna 1992. godine, Hodbina, ro|en15.1.1936. u Hodbini, Mostar

25. Neboj{a (Jovan) Savi}, nestao 15. juna 1992. godine, Hodbina, ro|en 3.10. 1965. u Mostaru

26. Ranko (Sava) Kova~, nestao 20. juna 1992. godine, Humili{ani, ro|en20.9.1940. u Zovom Dolu, Nevesinje

27. Ilija (\uro) Raji}, nestao 11. novembra 1992. godine, Jasenica, ro|en 17.6.1940. u Stocu

28. Duran (Mumina) Mrnd i}, nestao 16.juna 1992. godine, Kokorina, ro|en15.2.1915., u Vranjevici, Mostar

29. Adem (Ale) Mrndi}, nestao 16. juna 1992. godine, Kokorina,, ro|en14.1.1953. u Vranjevici, Mostar

30. Duran (Omer) Voloder, nestao 16.juna 1992. godine, Kokorina, ro|en1925. u Kokorini, Mostar

31. Omer (Duran) Voloder, nesatao 16. juna 1992. godine, Kokorina, ro|en7.1.1965. u Kokorinu, Mostar

32. Radovan (Obrad) Damjanac, nestao 15. juna 1992. godine, Konak, ro|en3.11.1955., u Od`acima, Nevesinje

33. Tihomir (Krsto) Denda, nestao 15. juna 1992. godine, Konak, ro|en 24.8. 1962. u Sarajevu

34. Novak (Rade) Soji}, nestao 15. juna 1992. godine, Konak, ro|en 24.11.1957., u Kru{~i}ima, Kalinovik 35. Marko (Ante) Mari}, nestao 3. septembra 1993. godine, Kremenac, ro|en

1906. u Grabovici36. Osman (Murat) Maksumi}, nestao 26. jula 1992. godine, ro|en

10.3.1941. u Kru`nju, Mostar37. Bruno (Ante) Ro i}, nestao 17. maja 1992. godine, Kutiliva~, ro|en

7.3.1967. u Mostaru

38. Dragan (Danilo) Ivani{evi}, nestao 24. aprila 1992. godine, Lak{evina,ro|en 9.12.1955. u Mostaru

198







39. Dàfer (Suljo) Hero, nestao u julu 1992. godine, ro|en 1961,. u Herama,Prozor

40. Risto (Trifko) Kapor, nestao u aprilu 1993. godine, Malo Polje, ro|en1912. u Malom Polju, Blagaj

41. Izedin (Ramo) Golo{, nestao 9. augusta 1995. godine, Malo Polje, ro|en6.11.1976. u Kamena, Mostar

42. Emin (Zekijah) Dàki}, nestao u aprilu 1992. godine, Mostar, ro|en 16.1.1969. u Br~kom

43. Emir (Zekijah) Dàki}, nestao u parilu 1992. godine, Mostar, ro|en11.4.1974. u Br~kom

44. Milutin (Blagoje) Supi}, nestao u aprilu 1992. godine, Mostar, ro|en1929. godine u êmernom, Gacko

45. Vlado (Jovan) Savi}, nestao 4. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en15.2.1961. u Krekovima, Nevesinje

46. Ratko (@ivojin) Simovi}, nestao 11. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en29.10.1963. u Nik{i}u

47. Borivoje (Jovan) @ivojevi}, nestao 11. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en9.7.1955., u Nevesinju

48. Luka (Milan) Gazivoda, nestao 15. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en3.5.1954. u @abljaku

49. Dragan (Momo) Jakovljevi}, nestao 15. aprila 1992. godine, Mostar, ro-|en 11.12.1967. u Nik{i}u

50. Petar (\or|e) Panti}, nestao 15. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en 27.10.1935. u Nevesinju

51. Pavle (Nikola) Popovi}, nestao 15. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en1957. u Zagradu

52. Predrag (Du{an) Popadi}, nestao 30. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en6.5.1962. u Mostaru

53. \uro (Lazar) [koro, nestao 30. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en19.6.1948. u Slip~i}ima, Mostar 54. Milovan (Jovo) Zuba~, nestao 30. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en

6.9.1952. u Postoljanima, Nevesinje55. Slavi{a (Radomir) Mijatovi}, nestao u maju 1992. g., ro|en 1957. u Mostaru56. Ahmet (Ramo) Pelto, nestao u maju 1992. g., Mostar, ro|en 1950. u Rudom57. Kasim (Mehmed) [ari}, nestao u maju 1992. godine, Mostar, ro|en

25.11.1971. u Velikoj Kladu{i

58. Milenko (Juro) Kova~evi} nestao 1.maja 1992. godine, Mostar, ro|en5.11. 1935. u Ostru`nici

199








59. Fadil (Ahmet) Hadì}, nestao 10. maja 1992. godine, Mostar, ro|en10.10.1957. u Mostaru

60. Goran (Mica) Dabi}, nestao 11. juna 1992. godine, Mostar, ro|en2.1.1965. u Nevesinju

61. Branislav (Risto) Berak, nestao 12. juna 1992. godine, Mostar, ro|en10.3.1967. u Mostaru

62. Ibrahim (Azer) [krelja, nestao 12. juna 1992. godine, Mostar, ro|en 18.8. 1957. u Mostaru

63. Nedàd (Edhem) Benca, nestao 13. juna 1992. godine, Mostar, ro|en7.4.1970. u Mostaru

64. Janja (Mate) Jarak, nestala 13. juna 1992. godine, Mostar, ro|ena16.4.1941. u Bivoljem brdu, âpljina

65. Marijan (Stojan) Jarak, nestao 13. juna 1992. godine, Mostar, ro|en 18.8. 1937. u Dra~evicama, Mostar

66. Du{an (Risto) Antelj, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en 13. 9.1948. u Zijemlju Mostar

67. Borislav (Savo) Janji}, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en8.10.1972. u Mostaru

68. Huso (Ibro) Maksumi}, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en 26.4. 1936. u Dubo~anima, Konjic

69. Milenko (Obrad) Milovi}, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en29.9.1966. u Mostaru

70. Milorad (Jovan) Ruì~i}, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en21.6.1963. u Begovom Hanu, @ep~e

71. Radomir (\or|e) [iljegovi}, nestao 15. juna 1992. godine, ro|en2.4.1971. u Vrap~i}ima u Mostaru

72. Milovan (Nikola) Pikula, nestao 16. juna 1992. godine, Mostar, ro|en1926. u Gacku

73. Redèp (Juso) Trebovi}, nestao 16. juna 1992. godine, Mostar, ro|en1931. u Nevesinju74. Hava (Salko Sunje) Bebani}, nestala 15. jula 1992. godine, Mostar, ro|e-

na 1929. u Mostaru75. Huso (Halil) Bebani}, nestao 15. jula 1992. godine, Mostar, ro|en 1920. u

Humovima76. Aco (Vlado) Bogi}evi}, nestao 15. jula 1992. godine, Mostar, ro|en

30.9.1952. u Mostaru

77. Ljubomir (Petar) Pa{i}, nestao 25. jula 1992. godine, Mostar, ro|en11.3.1950. u Novoj Pazovi

200







78. Milka (Ruà) Princ, nestala u augustu 1992. godine, ro|ena 1922. u Do-manovi}ima

79. Nenad (Lazar) Markovi}, nestao 6. augusta 1992. godine, Mostar, ro|en14. 2. 1947. u Novom Sadu

80. Aleksandar (Ratko) Dragi}, nestao 23. augusta 1992., ro|en 20.5.1971.godine, u Mostaru

81. Savo (Spasoje) Buli}, nestao u novembru 1992. godine, Mostar, ro|en1937. u Gnojnicama, Mostar

82. Azim (Sulejman) Mandùka, nestao u decembru 1992. godine, Mostar,ro|en 15. 3. 1947. u Repovcima, Konjic

83. Divna (Mom~ilo Sudar) Vukovi}, nestala 9. januara 1993. godine, Mos-tar, ro|ena 13. 11. 1948. u Mostaru

84. Ljubica (Jovo) Vukovi}, nestala 9. januara 1993. godine, Mostar, ro|ena15.3.1927. u Ortije{u, Mostar

85. Luka (Branko) Vukovi}, nestao 9. januara 1993. godine, Mostar, ro|en14.5.1941. u Mostaru

86. Vladimir (Ante) Pavi}, nestao 21. februara 1993. godine, Mostar, ro|en8.8.1950. u Mostaru

87. Gordan (Braco) Zurovac, nestao 21. febraura 1993. godine, Mostar, ro-|en 11.3.1955. u Mostaru

88. Petra (Nikola) Koprivica, nestala u martu 1993. godine, ro|ena20.7.1920. u Jasenjanima, Mostar

89. Dragomir (Mladen) Ili}, nestao 1. marta 1993. godine, Mostar, ro|en3.12.1927. u Urmancima, Vranje

90. Ramiz (Kadrija) Hasanovi}, nestao u aprilu 1993. godine, Mostar, ro|en1920. u Kiseljaku

91. Sa{a (Mladen) Br{tina, nestao 14. juna 1992. godine, Mostar, ro|en6.9.1971. u Mostaru

92. Branko (Jovo) Ivanovi}, nestao 14. juna 1992. godine, Ortije{, ro|en25.3.1950. u Udre`nju, Nevesinje93. Selim (Omer) Tojaga, nestao 14.jula 1993. godine, Pijesci, ro|en

12.5.1935. u Pijescima, Mostar 94. Gojko (Branko) Dragi}, nestao 16. juna 1992. godine, Podvele`je, ro|en

1.1. 1956. u Mostaru95. Sa{a (Stanislav) Indì}, nestao 16. juna 1992. godine, Podvele je, ro|en

2. 9. 1967. u Bijelom Polju

96. Slavi{a (Nedeljko) Kandi}, nestao 16. juna 1992. godine, Podvele`je, ro-|en 24.6.1965. u Ra{tanima, Mostar

201








97. Velimir (Mirko) Kandi}, nestao 16. juna 1992. godine, Podvele je, ro|en25.7.1955. u Mostaru

98. Rade (Vidak) Dragi~evi}, nestao 23. augusta 1992. godine, Podvele`je,ro|en 26.9.1961. u Ljubu{kom

99. Zdravko (Mate) Zovko, nestao 19. maj 1992. godine, Potoci, ro|en 31. 7.1944. u Potocima, Mostar

100. Miroslav (Danilo) Mrkovi}, nestao 19. juna 1992. godine, Potoci, ro|en13. 7. 1952. u Mostaru

101. Mara (Stjepan) Janji}, nestala u junu 1992. godine, Ra{ka Gora, ro|ena1917. u Mostaru

102. Dragan (Svetko) Panti}, nestao 19. juna 1992. godine, Ravni, ro|en19.10.1970. u Bijelom polju, Mostar

103. Novica (Svetko) Panti}, nestao 19.juna 1992. godine, Ravni, ro|en14.1.1968. u Bijelom polju, Mostar

104. Jovo (Milo{) Lojpur, nestao 24. juna 1992. godine, Ravni, ro|en 1906. uMostaru

105. Sava (Sabvo) Lojpur, nestala 24.juna 1992. godine, Ravni, ro|ena 1910.u Jasenjanima, Mostar

106. Damir (Nedeljko) [ari}, nestao 22. augusta 1992. godine, Ro{ci, ro|en1.5.1970. u Borcima, Konjic

107. Pavle (Milosav) Dabi}, nestao 23. augusta 1992. godine, Ro{ci, ro|en8.7.1950. u Kuli, Konjic

108. Hakija (Salko) Ba{i}, nestao 15. juna 1992. godine, Sva~i}, ro|en6.1.1939. u Donjim Vranjevi}ima

109. Elvedin (Hadò) ômor, nestao 15. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en31. 8.1976. u Mostaru

110. Ramiz (Ahmet) ômor, nestao 15. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en21.1.1966. u Mostaru

111. Salko (Huso) ômor, nestao 15. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en21.4.1963. u Vranjevi}ima, Mostar 112. Rasim (Omer) Golo{, nestao 15. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en

1966. u Mostaru113. Selim (Halil) ]erovina, nestao 16. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en

1922. u Mostaru114. êdomir (Ljubomir) Kuki}, nestao 14. augusta 1992. godine, Vranjevi}i,

ro|en 10.1.1966. u Somboru

115. Ramiz (Selim) Voljevica, nestao 20. decembra 1992. godine, Vranjevi}i,ro|en 10.5.1962. u Mostaru

202







116. Borika (Niko) Antelj, nestala u maju 1992. godine, Vrap~i}i, ro|ena3.4.1946. u Mostaru

117. Sofija (Todor) Antelj, nestala u maju 1992. godine, Vrap~i}i, ro|ena3.2.1913. u Mostaru

118. Ljubo (Filip) Mikuli}, nestao 24. maja 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en 11.8. 1941. u Mostaru

119. Tomislav (Filip) Mikuli}, nestao 24. maja 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en24. 7. 1938. u Mostaru

120. Zvonimir (Filip) Mikuli}, nestao 24. maja 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en28. 8. 1936. u Mostaru

121. Tihomir (Momir) Kulid`an, nestao 16. juna 1992. godine, ro|en 23. 3.1968. u Mostaru

122. Vuka{in (Milan) Pa{ajli}, nestao 16. juna 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en20.12. 1937. u Mostaru

123. Luka (Petar) [e{lija, nestao 18. juna 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en 31. 10.1909. u Nevesinju

124. Stana (Vidak) [e{lija, nestala 19. juna 1992. godine, Vrap~i}i, ro|ena 22.11. 1913. u Plu`inama, Nevesinje

125. Almin ([erif) Kasumovi}, nestao u maju 1992. godine, Zijemlje, ro|en19.3.1990. u Humovima Mostar

126. \ulsa (Alija) Kasumovi}, nestala u maju 1992. godine, Zijemlje, ro|ena18. 4. 1951. u Mostaru

127. [ejla ([erif) Kasumovi}, nestala u maju 1992. godine, Zijemlje, ro|ena6.1.1986. u Nevesinju

128. Derva (Meho) Omerika, nestala u junu 1992. godine, Zijemlje, ro|ena1945. u Zijemlju, Mostar

129. Meho (Huso) Omerika, nestao u junu 1992. godine, Zijemlje, ro|en1914. u Mostaru

130. Zejna (Numin) Omerika, nestala u junu 1992. godine, Zijemlje, ro|ena1919. u Svinjarinama131. Ibro (Juso) ]ati}, nestao 14. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1962. u

@ulji, Nevesinje132. Ibro (Mujo) Piru{i}, nestao 14. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en

15.2.1941. u Nevesinju133. Ahmet (Huso) Mari}, nestao 18. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1920.

u Podvele`ju, Mostar

134. Osman (Selim) Abaza, nestao 20. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en1974. u Mostaru

203








135. Selim (Osman) Abaza, nestao 20. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en1953. u Mostaru

136. Osman (Slim) Abaza, nestao 24. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1909.u Zijemlju, Mostar

137. Alija ( Huso) Ali~i}, nestao 24. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1952.u Kljuni, Nevesinje

138. Habiba (Huso) Ali~i}, nestala 24. juna 1992. godine, ro|ena 1953., Klju-ni, Nevesinje

139. Husein (Alija) Ali~i}, nestao 24. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1984.u Nevesinju

140. Mehmed (Alija) Ali~i}, nestao 24. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en1976. u Nevesinju

141. Merima(Alija)Ali~i} nestala 24.06.1992. godine, Zijemlje, ro|ena 1987.u Kljuni, Nevesinje

142. Nazika (Alija )Ali~i} nestala 24.06.1992.godine, Zijemlje, ro|ena 1980 uKljuni Nevesinje

143. Meho (Ibro) Buli}, nestao 24.juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en11.12.1959,u Nevesinju

144. Robert (Branko) Rosi}, nestao 7. juna 1992. godine, Mostar, isto~na oba-la, ro|en 7.6.1968. u Mostaru

145. Miroslav(Petar)^arapina, nestao 13.6.1992. godine,Mostar, isto~na oba-la ro|en 24.6.1955 u Konjicu

146. Pero Dragan (Ivan) Prskalo, nestao 13. juna 1992. godine, Mostar, isto-~na obala, ro|en 30.11.1959. u ^itluku

147. \uro (Antun) Zovko, nestao 13. juna 1992. godine, Mostar, isto~na oba-la, ro|en 30.11.1928. u Osijeku

148. Marko (Milovan) Kova~evi}, nestao 14. juna 1992. godine, isto~na oba-la, ro|en 21.11.1933. u Nevesinju

149. Tonka (Nikola) Glavina, nestala 15. juna 1992. godine, isto~na obala, ro-|ena 14. 11. 1940. u Mostaru150. Slobodan (Radomir) Ivani{evi}, nestao 7.7. 1992. godine, Mostar, isto~na

obala, ro|en u Zrenjaninu151. Blagoje (Trajko) Kedioski, nestao 30.augusta 1992. godine, Mostar, isto-

~na obala, ro|en 29.3.1933. u Prilepu152. Zagorka (Milo{) Kedioski, nestala 30. augusta 1992. godine, Mostar, ro-

|ena 25. 3. 1938. u Ko~evlju

153. Miroslav (Slavko) Tri{i}, nestao 19.juna 1992. godine, Mostar, Ravni, ro-|en 23. 8. 1963. u Mostaru

204







12.5. INICIJATORI DIJELJENJA BiH

LISTA KANDIDATA PRVE DEMOKRATSKE SKUP[TINE BiHSRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE BiH

UTVR\ENA: 30.10.1990. godine

1. VOJISLAV MAKSIMOVI] SRBIN SARAJEVO2. MILUTIN NAJDANOVI] SRBIN SARAJEVO3. ALEKSA BUHA SRBIN SARAJEVO4. MITAR MILJANOVI] SRBIN SARAJEVO5. MILAN TRBOJEVI] SRBIN SARAJEVO6. MOMÎLO KRAJI[NIK SRBIN SARAJEVO

7. RISTO JUGOVI] SRBIN SARAJEVO8. JOVAN TINTOR SRBIN VOGO[]A9. STANKO STIJANOVI] SRBIN GORA@DE10. MILUTIN VEKOVI] CRNOGORAC SARAJEVO11. RADOSLAV UNKOVI] SRBIN SARAJEVO12. SAVO LALE SRBIN SARAJEVO13. MIRO LALOVI] SRBIN TRNOVO14. NENAD MIRI] SRBIN SARAJEVO

15. SVETOSLAV LUÎ] SRBIN PALE16. LJUBOMIR CERI] SRBIN SOKOLAC17. TOMISLAV BATINI] SRBIN ROGATICA18. MIRKO OSTOJI] SRBIN ILIJA[19. BORO ABAK SRBIN SARAJEVO20. GORAN GIGOVI] SRBIN ÂJNIÊ21. RANKO VASKOVI] SRBIN SARAJEVO22. MITAR IVI] SRBIN VOGO[]A

23. DRAGOSLAV POPOVI] SRBIN SARAJEVO24. MI[O KOPRIVICA SRBIN SARAJEVO

Zagovornici nestanka dràve Bosne i Hercegovine

205








206

Zagovornici velike Srbije u op}ini Mostar

12.6. INICIJATORI UNIŠTENJA MOSTARA







207

U planiranju agresije na BiH u~estvuju SDS i druge fašisti~ke

(~etni~ke) stranke kao SPO i SRS. Rukovodstvo Srbije i vojni vrh, uz direktnu pomo} JNA na podru~ju SRBiH, polovinom 1990. godine, prije višes-trana~kih izbora, formira tzv. dobrovolja~ke oruàne jedinice.

U Nevesinju se 1990. godine formira odred “Kara|or|e”, sa komadantom Arsenijem Grahovcem. U Bile}i i Trebinju se formira odred VojislavaŠešelja. U Konjicu se formira ~eta sa tri voda. Osniva~ ~ete je Strahinja @ivak,a komandant je Damjan \or|i}.

Naoruàvanje dobrovolja~kih jedinica vrši SDS sa oru`jem iz kasarniKraljevo - Srbija i Nikši} - Crna Gora. Jedan od šefova naoruàvanja u BiH jeDu{an Kozi} poslanik SDS-a u Skupštini BiH. Obuka dobrovolja~kih jedinicavršila se u kasarnama i na poligonima JNA, u Kalinoviku, Bile}i, Trebinju itd.,a specijalna obuka je vršena u Pan~evu i Bubanj Potoku - Srbija. JNA je dobro-volja~ke jedinice stavila pod svoju kontrolu. Najorganiziranije i najpoznatije jedinice dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore bile su: arkanovci, {ešeljovci, Beliorlovi, rojalisti, Srpska garda, “Vukovarci”, “Srpski sokolovi” NovakaKilibarde, êtni~ki gvozdeni puk “Pavle \uriši}”, milicija Dragoslava Bokanaitd. Jedan od njihovih doma}ina u Hercegovini je Boìdar Vu~urovi}. Sve for-macije su bile pod komandom i kontrolom visokih oficira JNA.

êtni~ko iìvljavanje na civilima








208







13. PRVI ÊTNI^KI ZAROBLJENI^KILOGORI

13.1. BILE]A

Nakon hap{enja Muhameda Taslidè i Suada Krpe 1. aprila 1991.godine kod hotela na Buni, oni su izloèni te{kom fizi~kom zlostavljanju,dok su im ruke vezali, ~ak, bodljikavom ìcom. Sa mjesta gdje su uhap{eni, vozilom su ih odvezli na Gubavicu gdje je bio raspore|en tenkovski bataljon 10. mtbr JNA, sa jo{ oko 150 ~etnika, uglavnom iz okolnih mjesta - Tasov~i}a, @itomisli}a, Hodbine, Domanovi}a i Bune. Ve}ina su bilio~ito pijani. Kad su vidjeli Taslidù i Krpu, pokazali su divlja~ku agresi-

vnost i mr`nju. Jedan ~etnik je u {poretu, oko koga su sjedili, uàrio bajonet i njegov vrh uperio u glavu Taslidè pitaju}i ga koje oko da mu vadi.

Sutradan su zarobljene prebacili u kasarnu 10. mtbr, Sjeverni logor,gdje su od udaraca u predjelu o~iju te{ko mogli prepoznati nekoliko Bo{njaka koje su ~etnici zarobili u gradu kod robne ku}e «Razvitak». Kasnijesu Taslidà i Krpo saznali da su to bili Fadil Huma~ki}, Muhamed [unje,Jasminko Sablji} i Nedàd Hasanbegovi}, sve ~lanovi Patriotske lige izmostarske Donje Mahale. Ispitivao ih je, nakon svega, komandir vojne po

licije Darko Buri} iz Crne Gore, kome sam spasio ìvot, kao zamjenik komandira ratne policijske stanice Carina, u akciji razoruàvanja pijanihrezervista, koji su pucali u kafani Autobusne stanice Mostar. Buri} se pokazao korektnim. O hap{enju Taslidè i Krpe, 10. mtbr je dala saop}enjeza javnost. Rekli su da su ih uhapsili dok su {pijunirali poloàje JNA naGubavici. Me|utim, na{a saznanja su bila druk~ija. Taslidà i Krpo suu~estvovali nešto ranije u pokaznoj vje`bi Patriotske lige pod nazivom“Kobra” na dalekovodima Vilusi kod Trebinja. Cilj je bio provjera krtica u

PL kao i patriotizam slu`benika Elektroprivrede BiH u Sarajevu, ~iji jeobjekat predvi|en kao glavni punkt za presijecanje Sarajeva na dva dijela.Rezultat vje`be je upad MUP-a RBiH u zgradu Elektroprivrede, te oduzimanje MTS-a koji je trebao biti kori{ten od strane SDS-a i JNA uPofali~koj bici. Atif [aronji} Emir, nakon {to je zarobljen od JNA13.4.1992., dao je izjavu u kojoj kompromitira PL i mene. Po~etkom majaTaslidà i Krpo su iz Sjevernog logora u Mostaru helikopterom prevezeniu Bile}u. Smje{teni su u samice Bile}ke kasarne gdje se ve} nalazilo oko

250 zato~enika – najvi{e Fo~aka oko 140, Ga~ana oko 50, te po dvadesetak Trebinjaca i Dubrov~ana. Taslidà i Krpo su islje|ivani u narednih dva-

209








desetak dana, a zatim su 25. maja prevezeni u logor Morinj. Prva tri danatu su proveli bez hrane i vode. Dok su im ruke bile vezane na le|ima, tuklisu ih palicama, drvenim motkama, komadima kablova, {akama i nogama.

Morinj, mu~ili{te Taslidè i Krpe, nalazi se u Crnoj Gori izme|uHerceg - Novog i Kumbora. U toku vo`nje autobusom od Bile}e do Morinja, Taslidà i Krpo su izloèni okrutnim, divlja~kim postupcima ~etni-ka koji su ih sprovodili. Vrijeme vo`nje je za njih bio pravi pakao. Krva-rili su tako da se krv razlijevala po podu autobusa. Ubrzo nakon dolaska ulogor Morinj, njih su evidentirali aktivisti MKCK, {to je zna~ilo njihovspas. Tada je u tom logoru bilo jo{ oko 30 Bo{njaka i oko 40 Hrvata. Tusu boravili do 16. avgusta 1992. godine, kada su razmijenjeni u Osijeku sgrupom zarobljenih pripadnika Hrvatske vojske. Odmah nakon razmjene

Taslidà i Krpo su sa ostalim pripadnicima Hrvatske vojske odvezeni uZagreb, gdje su podvrgnuti zdravstvenim pregledima. Prvi pregledi Tasli-dè ukazivali su da ima TBC, jer su sjenke na snimku plu}a ukazivale dase radi upravo o toj bolesti. Me|utim naknadnim pregledima ustanovilo seda su sjenke od krvnih podliva na plu}ima, zbog te{kih premla}ivanja ulogoru.

Ova hap{enja su za nas, ~lanove Patriotske lige, bila veliko upozorenje da moramo poduzimati mjere za{tite, kako ne bi olahko padali u ~e

tni~ke {ake. Zikrija \onko je kao na~elnik SDB upozoravao i traìo da poklonimo {to ve}u pa`nju konspirativnosti. Ubrzo smo saznali da su namugroène i porodice od slu`bi bezbijednosti 10. mtbr, 171. Vb JNA... Zi-krija je imao indicije da meni prijeti opasnost od hap{enja, da mi je porodica ugroèna i da bih je trebao {to prije izmjestiti iz Mostara. Obavijestiosam TIM da je moja supruga, kada je i{la u posjetu kod moje majke Abidena Carini ugledala ~ovjeka sa {e{irom koji drì {topericu, otvara avlijskavrata, ne{to govori kao za sebe i brzo napu{ta sokak. ^lanovi PL-a iz

Cernice upozorili su me da se ni{ki specijalci vrzmaju oko moga stana uBulevaru narodne revolucije, odmah preko puta Hitne pomo}i. Istog dana,1. aprila 1992. ènu i dva maloljetna sina odveo sam u Ba{ko Polje kodMakarske. Procjene su bile ta~ne. Opasnost za hap{enja ~lanova PL-a je bila evidentna. Branku Glava{u, glavnom KOS-ovcu u Mostaru, data suimena rezervnih milicionera, ~lanova Patriotske lige. Ove podatke ~etnicima je ustupio Momo Berak, pomo}nik rezervne stanice milicije Luka. U pove}anu opasnost od hap{enja dovodila nas je i posjeta Mostaru ~lana

Patriotske lige iz rukovodstva u Sarajevu, Ismeta Harbinje, ina~e oficirazrakoplovstva, koji je napustio JNA. On je u Mostaru obilazio kote, a osi

210







guravali su ga ~lanovi mostarskog ogranka Patriotske lige. To je ~inio to-liko otvoreno da sam insistirao da Harbinja {to prije ode iz Mostara.Uskoro sam do`ivio diverziju na vlastitom autu na putu prema Me|ugor ju, pa sam kasnije koristio isklju~ivo vozila MUP-a RBiH koja nam jedavao na raspolaganje Zikrija \onko.

211

SAO Hercegovina, ratni bilten br. 8, strana 3. od 23.6.1992. Iznu|ivanje priznanja pod stra{nim torturama








13.2. RAZMJENE U APRILU 1992. GODINE

Sto sedamdeset prva vazduhoplovna baza, komanda i jedinice, bila je razmje{tena na Aerodromu Mostar kome su pripadali Aerodrom Ortije{i Heliodrom Jasenica - Rodo~, a koja je ulazila u sastav 1. K RVO PVO~iji je komandant bio general Boìdar Stevanovi} - [prajc. Jedinica jenapadala centralnu i zapadnu Hercegovinu sa Aerodroma Ortije{ gdje je bio lociran bombarderski puk sa eskadrilom od 20 - 22 aviona tipa J22(orao) i lova~ko-bombarderska eskadrila sa 30 - 55 aviona tipa NGO IJ 21(galeb i jastreb). Vazduhoplovstvo JNA tako napada 6. aprila 1992. cen-tralnu i zapadnu Hercegovinu. Oni su naj~e{}e sa 11 aviona u jednom na-letu bacali sredstava za za{titu od protivavionskih raketa. Starje{inski sas

tav VB ~inili su pukovnik Nikola \apa, komandant do novembra 1991.godine, a zamijenio ga je potpukovnik Radomir Gordi} iz Ni{a. Na~elnik {taba je bio Vladimir Perak, a kapetan 1. klase Hamdija Gigovi} je bio PK za bezbjednost. Pravi scenarij srpsko-hrvatskih dogovora ne znaju ni piloti ni branioci. Kasnije }e doznati da su prevareni i da su u slu`bi velikeSrbije i Hrvatske, odnosno podjele BiH. Branioci Hercegovine su u timakcijama oborili ~etiri aviona sa pilotima RV biv{e JNA i to:

1. GRANI] Milana PREDRAG, kapetan-pilot, Srbin, pogo|en je i

oboren dana 12.4.1992. godine oko 10.30 sati u rejonu Tomislavgrada, prilikom izvi|a~kog leta. Avion je oboren, a pilot je isko~io i zarobljen jeu rejonu sela Mokronoge kod Tomislav-Grada.

2. PANTI] Vase GORAN, kapetan-pilot, Srbin, oboren u rejonu se-la Gnjili{te i Prebilovci kod âpljine 23.4.1992. godine. Avion je oboren,a Panti} je zarobljen. Tom prilikom govorio je: “Nemojte me dirati, jaimam malu djecu”, a avio-bombama je ubijao ljude, starce, djecu...

3. \EFRI Blaà NIKOLA, potpukovnik, oboren dana 24.4.1992.

godine oko 10.00 sati u {irem rejonu Hutova.4. NN pilot i avion, oboren dana 24.4.1992.godine oko 11.00 sati urejonu Svitave kod âpljine. Pilot je isko~io, ali je prilikom spu{tanja prerezao konopce padobrana i na taj na~in izvr{io samoubistvo.

Zarobljeni piloti imaju svoj stav o svom u~e{}u u ratu i smatraju seherojima o~uvanja Jugoslavije. Me|utim, napada~i i branioci }e spoznatikasnije svoju ulogu, jer istina u po~etku rata nije bila prihvatljiva, a kako je vrijeme prolazilo realnost je bila sve ru`nija.

Za ove zarobljene pilote ~etnici su za razmjenu dostavili spisak zarobljenih civila, vi|enijih politi~kih li~nosti iz RBiH i to:

212







1. IZETBEGOVI] Fajika IZET, zvani „Izo“, ro|en 25.5.1936.godi-ne u Bosanskom [amcu, gdje je i stanovao u ulici M. Tita broj 29, tehni-~ar drvne struke, otac dvoje djece, zarobljen 14.4.1992. godine na podru~ju Bosanskog [amca.

2. TIHI] Mersada SULEJMAN, ro|en 26.11.1951. godine u Bosan-skom [amcu, gdje je i stanovao u ulici Vojvo|anske brigade broj 3, diplo-mirani pravnik-advokat, oènjen, otac troje djece, zarobljen 20.4.1992.godine u Bosanskom [amcu.

3. LUKI] Ive DRAGAN, ro|en 18.10.1956. godine u Bosanskom[amcu, profesor filozofije i sociologije, stanovao u Bosanskom [amcu,ulica I. L. Ribara broj 26/S, rezervni poru~nik, oènjen, otac dvoje djece,zarobljen 24.4.1992. godine u Bosanskom [amcu.

4. DRAGIÊVI] Ive ANTO, ro|en 22.3.1934.godine u selu DonjiHasi}i, penzioner, stanovao u mjestu ro|enja, oènjen otac dvoje djece,zarobljen 17.4.1992. godine u Bosanskom [amcu.

5. ZUBAK Marka GRGA, ro|en 24.5.1952.godine u selu SrednjaSlatina, op}ina Bosanski [amac gdje je stanovao u ulici Pere Bosi}a broj50, penzionisani milicioner, oènjen, otac dvoje djece, zarobljen25.4.1992. godine u Bosanskom [amcu.

6. BUBULJICA Faika [EF]ET, poru~nik biv{e JNA, ro|en

22.9.1964.godine u selu Crhalije kod Bijelog Polja, Jugosloven, u JNAbiood 17.7.1989 .godine na slu`bi u garnizonu Tuzla, zarobljen 1.5.1992.go-dine u komandi 17. korpusa u Tuzli.

7. FILIPOVI] Mate ZDRAVKO ro|en 26.5.1971.godine u Mo-sbachu, Ban Baden, SR Njema~ka, od 1972.godine nastanjen u selu Soljani kod @upanje, zarobljen u selu Gorica kod Br~kog 8.5.1992.godinekao pripadnik izvi|a~ke jedinice u drugoj bojni 131.brigade ZNG @u panja.

8. KEDI] Franje MIROSLAV, ro|en 18.2.1956.godine u Slavon-skom Brodu, ljekar, zaposlen u Domu zdravlja u Bosanskom [amcu, gdje je i stanovao u ulici E. Kardelja broj 3, oènjen, rezervni potporu~nik, zarobljen 3.5.1992.godine na terenu Bosanskog [amca.

9. MUJAKOVI] Adema SEAD, ro|en 27.6.1958.godine u Doboju,zavr{io {kolu unutra{njih poslova, stanovao u Bosanskom [amcu u uliciV. Karadì}a broj 26, oènjen, otac dvoje djece, zarobljen 22.4.1992.go-dine u Bosanskom [amcu.

10. BARUKÎ] Nikole FRANJO, ro|en 27.11.1925. godine u seluPrud kod Bosanskog [amca, diplomirani ekonomista u penziji, stanovao

213








u Bosanskom [amcu, u ulici Pere Bosi}a broj 77, oènjen, otac dvoje djece, zarobljen 18.4.1992.godine na terenu Bosanskog [amca.

11. [IMOVI] Ivana ANTO, ro|en 3.6.1943.godine u âpljini, diplomirani veterinar, stanovao u Bosanskom [amcu, ulica V. Nazora broj59, oènjen, otac dvoje djece, zarobljen 24.04.1992.godine u Bosanskom[amcu.

U redovima branilaca centralne i zapadne Hercegovine zbog ovogspiska nastaje razo~arenje, jer u logorima Bile}e su tada bili mnogi Hrvati i Bo{njaci isto~ne i zapadne Hercegovine, ~ije porodice insistiraju nanjihovoj razmjeni. Dana 6. aprila 1992. godine Sulejmanu Budakovi}uTetku nare|eno je da formira kolonu borbenih vozila od 12 tenkova ioklopnih transportera i da krene u napad ka selu Bivolje Brdo, “gdje se

brane usta{e”, kako mu je naredio potpukovnik Dragan Malijevi},na~elnik 10. mtbr JNA. On je krenuo s kolonom i poslije pre|ena tri-~etiri kilometra stao je kod objekta “Zlatna gomila” gdje je rasporedio jedinicu za kru`nu odbranu. Potpukovnik Malijevi} uporno je nare|ivaoda ide dalje ka Domanovi}ima {to ovaj nije uradio. Isto ve~e ga jeMilijevi} zamijenio drugim oficirom. Nakon ovih de{avanja Budakovi} je samovoljno napustio JNA i sa vojnim vozilom predao se upravo meni,kao komandantu Samostalnog bataljona odbrane Mostara. Sutradan su

sbage JNA, uz jaku podr{ku artiljerije iz rejona ôbanovo polje, razbilemalobrojne i slabo naoruàne snage “PL-a”, kojima je komandovao[emsudin Hasi} Sudo, a isto se dogodilo i HV-HVO-u, kojim je zapovjedao Ivica Primorac. Nakon toga kolona tenkova stigla je u podru~jeDomanovi}a. Isti dan iz Crne Gore je stigla kolona tenkova u Stolac. Diooklopnjaka je odmah upu}en kao pomo} u âpljinu, a dio je kontrolirao prostor Mostar - Domanovi}i - Stolac. Tada po~inje egzodus Bo{njaka sa podru~ja Dubravske visoravni i {ire.

JNA i ~etnici ne dozvoljavaju civilima iz Domanovi}a i Po~itelja da pro|u kroz selo Tasov~i}e, pa ih upu}uju u Po~itelj, gdje se u organizira-nom prebacivanju ljudi isti~u Luka Dadi} i Rusmo Boj~i}. Evakuiranostanovništvo se upu}uje u Dalmaciju, a njih oko pet hiljada ostaje u zbjeguu selima Jasenica i Dolac. Naoruàne patriote šalju u Me|ugorski kamp,da tako ~uvaju srpsko-hrvatske linije zacrtane u Kara|or|evu. U regijiâpljina je time završeno “humano” preseljenje naroda. Na redu jeMostar.

214







Vi|eniji Bo{njaci i Hrvati koji su ostali, bili su uhapšeni i odvedeniu koncentracioni logor - Vojni zatvor u Bile}i i to:

Ramiz Zaklan, sin Zulfe iz sela Lokve, Alija [ator, sin Omera iz se-la Lokve, Ibro Sablji}, sin Muje iz sela Lokve, Meho Tucakovi}, sin Salkeiz sela Tasov~i}i, Marko Bunti}, iz sela Domanovi}a, Zijo Elezovi} iz selaBivolje brdo, Rezalija Lizde, zvani Resko iz sela Domanovi}a, Kemal Bijedi} iz sela Potkosa, Zdenko Bunti} iz sela Bivolje Brdo, Ahmet Omani} izsela Opli~i}i, Sejo Tabakovi}, sin Hadè iz sela Tasov~i}i, Ramiz Hajdaro-vi} , zvani Zifa iz sela Re~ice, Marko Merdàn iz sela Bivolje brdo, Zdenko Merdàn iz sela Bivolje Brdo, Huso Lizde iz sela Re~ice, Cvitan Jel~i}iz sela Hotanj, Huso [uta iz sela Domanovi}i, ]amil Lizde iz sela Domanovi}i, Hasan [ator iz sela Domanovi}i, Ahmet Lizde , zvani ôlo iz sela Re-

~ice, Hasan Lizde , zvani Gabelica iz sela Re~ice, Almir Repe{a, sin Meheiz sela Tasov~i}i, Meho Tabakovi}, sin Halila iz sela Tasov~i}i, Sejo Trbo-nja, sin Hadè iz sela Domanovi}i, Ibro Tucakovi}, Andrija Merdàn iz se-la Domanovi}i, Stanko Penava iz sela Pje{avac, op}ina Stolac, Katica Ulju~iz sela Gubavica, Mirsad Gigi} , sin Salke, ro|en u selu Aladini}i, op}inaStolac, [a}ir Repe{a, sin Murata iz sela Bjelojevi}i, op}ina Stolac, MujoLizde, milicionar iz sela Re~ice, Emir êrko, stomatolog iz Stoca i Omer Rahimi}, sin Kemala, ro|en 1964. u selu Pijesci, op}ina Mostar.

Lica hrvatske nacionalnosti nakon izvjesnog vremena provedenog ukoncentracionom logoru pu{taju se na slobodu, dok su Bo{njaci zadràniu Bile}i i inim logorima biv{e Jugoslavije, {to je bila ~etni~ka protivusluga za nama ne{to tada jo{ nepoznato. Uskoro }e be~ki list „Kurir“ objelodaniti da su se u Be~u tajno sastali Boban i Karadì} sa ~vrstim namjerama da podjele Bosnu i Hercegovinu.

Mi koji smo i sumnjali u na{e partnerstvo sa Hrvatima, nismo èljeli da budemo taoci politike na terenu, ve} smo krenuli odmah da svoju su

dbinu opstanka Bo{njaka u Hercegovini uzmemo u svoje ruke.Tako, kada 29.4.1992. ve}ina Kriznog {taba Mostara, sastavljenogod svih politi~kih stranaka Mostara, potpisuje predaju vlasti HVO-u, izda jem naredbu interventnom vodu Samostalnog bataljona odbrane Mostarada zaposjednu Dom JNA na Tepi, klju~nu kotu za odbranu grada, u ~emume podràvaju [emsudin Hasi} i Kemal Jusufovi}. U toj akciji zarobljeno je 18 vojnika koje smo htjeli razmijeniti za na{e drugove koji su bili ulogoru u Bile}i: Muhameda Taslidù, Suada Krpu, Fadila Humak~i}a,

Muhameda [unju, Jasminka Sablji}a, Nedàda Hasanbegovi}a, jednogfratra kao i za tijelo Hrvata Gagre, doma}ina s Bune, kojega su udaraju}i

215








bio izvr{en vazdu{ni desant oko 13 sati pod komandom majora Tipure, ina taj na~in izvu~eni vojnici JNA.” Evakuacija vojnika i starješina jeizvr{ena uspje{no, izuzev jednog helikoptera koji je o{te}en prinudno sletio na Aerodrom Ortije{, dok su ostali uspjeli sletjeti u Nevesinje i Bile}u.To je jo{ jedan u nizu dokaza kako su hrvatske i srpske snage imale dogov-or od samog po~etka agresije na BiH.

217

Dogovor u Grudama oko kasarne u ^apljini








218







14. SCG, JNA, ISTO^NOHERCEGOVA^KIÊTNICI UNI[TAVAJU OSNOVNE ISREDNJE [KOLE

14.1. STANJE U OSNOVNIM I SREDNJIM[KOLAMA U MOSTARU

U te{kim razaranjima Mostara uni{tavane su, pored ostalog, osnovne i srednje {kole. No, i pored te{kih razaranja i opasnosti po ìvote, morali smo stvarati uvjete za nastavak normalnog ìvota. Morali smo negirati zlo i misliti na budu}nost. Dana 31. jula 1992. godine predloène su

mjere za prevazilaènje te{kog stanja, te procjene mogu}nosti organizira-nja nastave u mostarskim {kolama za {kolsku 1992./93. godinu. Ovu procjenu dao je Ured za dru{tvene djelatnosti, snimiv{i stanje {kolskih objekata i u~ila, stepan o~uvanja pedago{ke i druge dokumentacije, te stanjenastavnog kadra. Bilo je ukupno 16 osnovnih {kola, a nedostajali su podaci za Osnovnu {kolu Buna, koja je ostala na okupiranom teritoriju. Svih 11srednjih {kola dostavilo je traène podatke (Tabela 1. za osnovne, a tabe-la 2. za srednje {kole).

Snimljeno stanje govori o te{kim o{te}enjima {kolskih objekata, odonih manjih (o{te}enja prozora, vrata, u~ila i opreme) do najteìh (do temelja sravnjenih zgrada). Od osnovnih {kola najteè su stradale VII i VIIIosnovna {kola (ranije osnovne {kole „Salko Pezo“ i „Bijeli Brijeg“), dok se o stanju {kolskih objekata i dokumentacije na podru~ju Podvele`ja, teu podru~nim {kolama “Kamena” i “Vranjevi}i” nije znalo ni{ta pouzdanozbog ratnih djelovanja. Od srednjih {kola, najteà o{te}enja imala je Srednja tekstilna {kola. U ve}ini osnovnih i srednjih {kola u~ila su uglavnom

uni{tena ili pokradena. Pedago{ka dokumentacija (odjeljenske i mati~neknjige i drugo) u ve}ini {kola je sa~uvana, a pedago{ka i ostala dokumentacija Tekstilne {kole uni{tena je u poàru kao i dokumentacija sve ~etiri{kole u Podvele`ju. Zbog toga je zatraèno da se izvr{i rekonstukcija odjeljenskih knjiga za {kolsku 1991./92. godinu, Tekstilne {kole i Osnovne{kole “Podvele`”, ranije Osnovna {kola „Omer Maksumi}“ u Podvele`ju.

U procjeni Ureda za dru{tvene djelatnosti o broju u~enika i odjeljenja za {kolsku 1992./93. godinu stoji:

219








PODACI O BROJU U^ENIKA I ODJELJENJA U OSNOVNIM[KOLAMA U [KOLSKOJ 1991./1992.

PODACI O BROJU ODJELJENJA I U^ENIKA SREDNJIH [KOLA U[KOLSKOJ 1991/92. GODINI

220







Poslije snimanja stanja izvr{ena je procjena za narednu {kolsku godinu, koja se zasnivala na pretpostavkama da }e biti obustavljena ratnadjelovanja na podru~ju Mostara i {ire, da se zna~ajan broj u~enika trajno je ili privremeno odselio iz op}ine Mostar. Prema saznanjima Ureda, je-dan broj dosada{njih u~enika sa ovog podru~ja najavio je odlazak u drugesredine, gdje }e nastaviti {kolovanje, i da je u Mostaru vi{e hiljada izbjeglih i raseljenih, a me|u njima dosta djece {kolske dobi.

Na osnovu ovoga napravljena je i procjena o broju u~enika i odjeljenja po {kolama.

221








PODACI O OÊKIVANOM BROJU UÊNIKA I ODJELJENJA NAPODRU^JU MOSTARA U [KOLSKOJ 1992./93. GODINI

OSNOVNE [KOLE

PROCJENA BROJA ODJELJENJA I UÊNIKA SREDNJIH[KOLA U [KOLSKOJ 1992./93. GODINI

222







Nakon oslobo|enja dijela grada na lijevoj obali Neretve, razmotrenesu mogu}nosti organiziranja nastave u {kolskoj 1992./93. godini. Zaklju~e-no je da je nastavu za u~enike osnovnih i srednjih {kola u narednoj {kolskojgodini u Mostaru mogu}e organizirati samo na desnoj obali Neretve i tako jetrebalo ostati sve dok se ne stvore uvjeti za normalan `ivot gra|ana na lijevoj obali i dok se ne osiguraju pje{a~ki prelazi s jedne na drugu obalu. Olak{avaju}a okolnost bila je {to se {kolski objekti II i IV osnovne {kole (ranije {kole „S. ]orovi}“ i „O. \iki}“) relativno brzo mogu dovesti u funkciju.

Dalje, zaklju~ili su da je neophodno s lijeve obale na desnu dislocirati u~enike ovih osnovnih {kola, te u~enike Tekstilne i Muzi~ke {kole.Zbog te{kih o{te}enja {kolske zgrade, sve dok se na zgradi ne izvr{e neophodni radovi, trebalo je izmjestiti VII osnovnu {kolu („S. Pezo“) iz Do-nje Mahale.

Ve}ina osnovnih {kola van gradskog podru~ja mogle su, uz manje iline{to ve}e gra|evinske zahvate, primiti svoje u~enike. Takve su {kole bi-le u Blagaju, Potocima, Dre`nici, Pologu i Kru{evu.

Prostori koji bi se mogli staviti u funkciju osnovnog i srednjeg obrazovanja je onaj biv{eg Poljoprivrednog fakulteta, gdje se u 12 u~ionica

223








mogla smjestiti kompletna jedna {kola. Tako bi se, zaklju~ili su, mogao privremeno rije{iti problem prostora za IV osnovnu {kolu.

Druga osnovna {kola mogla je organizirati nastavu kao me|usmje-na u zgradi VI osnovne {kole („14. februar“). Kapaciteti i broj u~enika Vosnovne {kole („25. maj“) omogu}ili su da se u ovom prostoru, kao jednasmjena, uklopi VII osnovna {kola sa svojim u~enicima.

Deseta osnovna {kola („B. Ribar“) trebala je omogu}iti u svom prostoru organiziranje nastave za dio u~enika VIII osnovne {kole („B. Bri- jeg“). Ve}i dio u~enika ove {kole, zaklju~eno je, poha|ao bi nastavu u ma-ti~noj {koli (u 6 neo{te}enih u~ionica) i {koli “Cim” (5 u~ionica).

Prostor biv{e Vojne gimnazije, ozna~en je kao idealna lokacija za IXosnovnu {kolu („F. Kluz“). Muzi~ka {kola I i II stepena imala je uvjete da

organizira nastavu u prostorijama u kojima se do sada organizirala nasta-va za Specijalnu osnovnu {kolu i Ekonomsku {kolu. S obzirom na broju~enika i raspolo`ivi {kolski prostor, Gra|evinski {kolski centar trebao jeorganizirati nastavu u jednoj smjeni. U drugoj smjeni, u tom prostoru, trebala je raditi Tekstilna {kola.

Rad u ratnim uvjetima i sa ovakvim te{ko}ama u prostoru, podrazumijevao je reduciranje nastavnih planova i programa, te skra}ene ~asove.

[kole imaju ve}inu kadra za siguran po~etak nastave u ratnim i po

ratnim uvjetima.Zaklju~eno je da su {kolski objekti osnovnih i srednjih {kola znatno

stradali u dotada{njim ratnim djelovanjima, pa bi Ured za stambeno-komunalne poslove i obnovu trebao u listu prioriteta uvrstiti opravku ovihobjekata. Zbog ratnih djelovanja na ovom je prostoru do{lo do zna~ajni jeg pomjeranja stanovni{tva, pa se u narednoj {kolskoj godini o~ekivaomanji broj u~enika od onog broja koji je za Mostar do tada bio optimalan.Uz odre|ene napore (dislokacije u~enika nekih {kola i opravke {kolskih

objekata na desnoj obali, te kori{tenje i drugih prostora za odvijanje nastave) mogu}e je organizirati nastavu u {kolskoj 1992./93. godini, poduvjetom da u op}ini Mostar prestanu ratna djelovanja.

224







O[TE]ENJA OSNOVNIH [KOLA, INVENTARA,U^ILA I DOKUMENTACIJE

225

O{te}enja Naziv {kole

Objekata i inventara U~ila

Stanje dokumentacije

IX osnovna("FranjoKluz")Rodo~

Uni{tene staklene pov.80%,kancelarijski i u~ioni~ki

namje{taj

Sva audio-vizuelna sredstva

uni{tena ili pokradena

Pedago{ka i personalnadokumentacija sa~uvana

u cjelosti, finansijskadjelimi~no

Osnovna{kola "Omer Maksumi}"Podvele`je

Zbog ratnih djejstava nisudati podaci

Zbog ratnihdjejstava nisu dati

podaci

Zbog ratnih dejstava nisudati podaci

I osnovna("Bra}a

[imi}")

Centralna {kola:uni{tenafiskulturna dvorana,staklene

povr{ine uglavnom o{te}ene,ve}ina vrata i prozorao{te}ena.

Podru~na {kola Ili}i:fiskulturna dvorana manjeo{te}ena, dvije u~ionice potpuno uni{tene i sva

prozorska stakla Vrata nasvim kabinetima o{te}ena

Centralna {kola:u~ila ve}im

dijelom o{te}enaili pokradena.Podru~na {kola

Ili}i: u~ila ve}imdijelom uni{tena,

o{te}ena i pokradena

Centralna: personalna i pedago{ka

dokumentacija u cjelinisa~uvana, finansijskadjelimi~no

Podru~na: pedago{kadokumentacija sa~uvana

u cjelosti

VI osnovna("14.feb.")

Centralna {kola:uni{tene svestaklene povr{ine,ve}imdijelom drvenarija, krov

Podru~ne {kole:Vrap~i}i,Kru{evo i

Miljkovi}i, bez podataka

Centralna{kola:u~ila u

cjelosti pokradena

Podru~na {kola bez podataka

Sa~uvana sva pedago{kadokumentacija izuzevdnevnika u podru~noj

{koli Vrap~i}i

V osnovna("25.maj")

Centralna {kola: staklena povr{ina o{te}ena 90%,instalacije cent. grijanja,

krov, dvije u~ionice potpunouni{tene

Podru~na {kola Ra{tani nemave}ih o{te}enja

U~ila u cjelostiuni{tena i

pokradena

Pedago{ka i personalna iostala dokumentacija u u

cjelosti sa~uvana

VIII {kola

("BijeliBrijeg")

Centralna {kola:potpuno

uni{tena izuzev 5-6 u~ionica.Podru~na {kola Cimdjelimi~no o{te}ena

U~ila djelimi~no

uni{tena i pokradena

Pedago{ka i personalna

dokumentacija sa~uvana

Osnovna{kola Blagaj

"[efik Obad")

Centralna {kola : djelimi~noo{te}ena stakla, podru~na

{kola Kamena i Vranjevi}anema podataka, jer su u

ratnim okru`enjimaGnojnice: o{te}ena stakla i

zbornica

U~ila djelimi~noo{te}ena i

pokradena

Pedago{ka i personalnasa~uvana u Kamenoj i

Vranjevi}ima zaodjeljenske

knjige nema podataka

Specijalnaosnovna

{kola

O{te}ene sve staklene povr{ine i djelimi~nogra|evinska stolarija

U~ila ve}inomuni{tena, o{te}ena

i pokradena









O[TE]ENJA SREDNJIH [KOLA, INVENTARA,U^ILA I DOKUMENTACIJE

226

IV Osnovna(''O \iki})

Centralna {kola : o{te}enkrov sve staklene povr{ine,fiskulturna dvorana, dvijeu~ionice Podru~na {kola

Zalik: sve staklene povr{ine

drvenarija i krov

Centralna :o{te}ena u dvijeu~ionice, ostalasa~.podru~na :u~ila sa~uvana


u cjelosti

III Osnovna(H. Humo)

Krov uni{ten ,sve staklene povr{ine i 50% stolarije

Podru~na : Polog, o{te}enastakla

Sva u~ilaukradena


X Osnovna(Bra}a Ribar)

O{te}eno 70% staklene povr{ine

U ve}oj mjerisredstva

o{te}ena iliukradena


II osnovna ''S. ]orovi}

Po izjavi o~evidaca ,jer pristup nije mogu}, jedansprat granatiran i prozori

polupani

Uni{tena i pokradena

Po izjavi pojedinacadokumentacija je u MZ ,

a dio u privatnim{kolama

VIIIosnov.zgrada

(«SalkoPezo»)

Zgrada znatnije o{te}enaU~ila u cijelosti

uni{tena

Pedago{kadokumentacija sa~uvana

Osnovna {kolaPotoci

O{te}ena krovna plo~a istakla

U~ila djelimi~noo{te}ena

Pedago{kadokumentacija sa~uvana

sem jednog dnevnikaOsnovna {kola

Dre`nica[kolski objekti i inventar su

sa~uvaniU~ila sa~uvana

Dokumentacija potpunoo~uvana

O{te}enja Naziv {koleObjekata i inventara U~ila

Stanjedokumentacije

Saobra}ajna {kolaGra|evina djelimi~no

o{te}enaVe}ina u~ila pokradena


dokumentacijasa~uvana

Tekstilna {kola Zgrada potpunoizgorjela

Potpuno izgorjela Potpuno izgorjela

Gra|evinski {kolskicentar

O{te}eno 80 %staklenih povr{ina

Sa~uvana



II Gimnazija(VeljkoVlahovi})

O{te}ena djelimi~nostakla

Otu|en manji broju~ila









227

Ugostiteljska {kolaGra|evina djelimi~noo{te}ena kao i stakla

O{te}ena i pokradena



Medicinska {kola Djelimi~no o{te}enkrov i stakla Sa~uvana

Pedago{ka i

personalnadokumentacijasa~uvana

Elektro tehni~ka {kola Znatno uni{tenaPokradena ve}im

dijelom



Muzi~ka {kola I i IIstupanja

Zgrada ve}im dijelomuni{tena

Djelimi~nouni{tena i

pokradena



Ekonomska {kola O{te}ena stakla istolarija O{te}ena i otu|ena



I Gimnazija( A. [anti})

Zgrada znatnijeo{te}ena, uni{tenestaklene povr{ine

Djelimi~noo{te}ena i otu|ena



Ma{inska {kolaZgrada znatnije

o{te}ena, krov, zidovi,sva stakla

Otu|ena ve}inau~ila










14.2. STRU^NI KADROVI OBRAZOVNIHINSTITUCIJA MOSTARA

14.2.1. DIREKTORI SREDNJIH ŠKOLA 1991./92.

1. GIMNAZIJA 1 Jusuf Hadìosmanovi} – ostao2. GIMNAZIJA 2 umjesto Ivana Koùla – [erif Boj~i}3. EKONOMSKA umjesto Novice Telebaka – Dèmal Lizde4. MA[INSKA TEH. umjesto @ivka Srdi}a – Munib Delali}5. ELEKTRO TEHN. umjesto âstimira ûljka - Alija Vidimli}6. MUZI^KA umjesto Sre}ka Vla{i}a – Meliha Koluk~ija7. MEDICINSKA Amira Muteveli} - ostala

8. TEKSTILNA umjesto Sava Grahovca - Hadìomerovi} Vahida i,kasnije, [o{e Senija

9. UGOSTITELJSKAumjesto Ne|e Lukete - Mustafa Isovi}10. SAOBRA]AJNA umjesto Muniba Delali}a – Smail [ari}11. GRA\EVINSKA umjesto izvjesnog Milo{a – Nihad Beribak

14.2.2. DIREKTORI OSNOVNIH [KOLA 1991./92.

1. BRA]A [IMI] – I – umjesto Franje Zadre – Fatima Zaimovi}2. SVETOZAR ]OROVI] -II – umjesto Ranka ^vora – Sead Vidi-

mli}3. HAMZA HUMO -III- umjesto Milice Bukvi} – Meho Dubljevi}4. OSMAN \IKI] – IV – Muslija Jugo - ostaje5. 25. MAJ – V - umjesto Vladimira Kara~i}a – Esad Kavazovi}6. 14. FEBRUAR – VI – umjesto Veljka Tamindìje – Nadija Kadragi}7. SALKO PEZO – VII- Safet Mehi} - ostaje

8. BIJELI BRIJEG – VIII – umjesto Sre}ka Knezovi}a– Ekrem Seli-moti}9. RODO^ – IX- umjesto Marjanovi}a – Badema Demirovi}10. BRA]A RIBAR - X – umjesto Jure Milo{a – Husein Ga{evi}11. SPECIJALNA OSNOVNA [KOLA – umjesto Tadije [kobi}a - Hu-

sein Noì}12. BUNA – umjesto Milenka Bojani}a – Smajo Buljevi}13. BLAGAJ – Akir Balali} – ostaje

14. POTOCI – BRATSTVA I JEDINSTVA –umjesto Miroslava Le~i}a – Ramiz Bijedi}

228







15. PODVELE@ - OMER MAKSUMI] - Tule Alija – ostaje16. DRE@NICA - Edin Mu{i} - ostaje

14.2.3. DIREKTORI USTANOVA KULTURE 1991./92.

1. NARODNO POZORI[TE –Ahmet Obradovi} – ostaje2. POZORI[TE LUTAKA –umjesto Mirze Pezi}a – Edo Ljubovi}3. SIMFONIJSKI ORKESTAR –umjesto Tibora Bauera – Muamer

Kuluk~ija4. NARODNA BIBLIOTEKA – \enana Muli} – ostaje5. MUZEJ HERCEGOVINE umjesto Borike Vanovi} – Sabit

Hod`i}

6. ARHIV HERCEGOVINE – Edin elebi} – ostaje7. UMJETNI^KA GALERIJA BiH – EKSPOZITURA MOSTAR –umjesto @elimira Miladina – Salko

Pezo8. DOM MLADIH – Dra{ko ^voro – ukinuta ustanova9. KULTURNO PROSVJETNAZAJEDNICA - sekretar Ivan \idi} - ostaje

14.2.4. DIREKTORI VRTI]A I DOMOVA 1991./92.

1. \A^KI DOM Nijaz Slip~evi} – ostaje2. DJE^IJI DOM Jakirovi} Sabit - ostaje3. PRED[KOLSKO

OBRAZOVANJE -VRTI]I – Sabit Jakirovi} - ostaje

229








14.2.5. POVJERENICI OBRAZOVANJA KULTURE ISPORTA 1991./92.

1. OSNOVNO OBRAZOVANJE –Vahdet ^i{i}2. SREDNJE OBRAZOVANJE –Nijaz Berhamovi} i Jusuf

Had`iosmanovi}3. KULTURA – Nihad Beribak

Razlog ve}eg broja Bo{njaka u {kolstvu i institucijama kulture, pred po~etak školske godine 1992./93. je neminovan, zato {to su gotovo sviSrbi oti{li iz grada prema isto~noj Hercegovini i zatim prema Beogradu,dok su hrvatski kadrovi bili nezainteresirani, jer su hrvatska djeca bila

zbrinuta u zapadnoj Hercegovni i na jadranskoj obali, te {to su HVO iHZHB imali sasvim druge planove, koje jo{ nisu otkrili. Trebalo je samoda sistem nastavi funkcioniranje, a onda }e ga oni uklopiti u svoje velikohrvatske planove.

230

Vi{a djevoja~ka {kola, prije rata Srednja tekstilna

{kola u ulici M. Tita - Bjelu{ine







231

Narodna osnovna {kola u ulici M. Tita (Luka - II O[ Svetozar ]orovi} - stari naziv)

Biv{a Trgova~ka {kola, prije rata Muzi~ka {kola na Musali - centar grada








15. DOGOVORENI URBICID NAD MOSTAROM

15.1. HISTORIJSKO NASLIJE\E

Mostar jenapadnut ve} septembra 1991. godine, a vrhunacurbicida doìvljava od marta doaugusta 1992. go

dine. Grad sa usvijetu prepoznatljivom arhitekturom, s historijskim spomenicima, {kolama, fakultetima, pozori{tima, bolnicama,

tr`nicama, bibliotekama, crkvama,dàmijama, s mezarjima starim petsto godina, hotelima, èljezni~kim icestovnim vezama, neumoljivo jerazaran, ovaj put samo za velikuSrbiju, od ljudi koji su naj~e{}e dolazili u grad da odsluè kaznu u zatvoru u [anti}evoj ulici.

Mostarsko historijsko naslije|e staro je vi{e od pola milenija.Prvi pomen imena Mostara seè u1474. godinu.

233

Stari most

Kujundìluk, lijeva obala Neretve zapalili su pripadnici HV i HVO-a 2. bojna (rudarska)odmah po osloba|anju lijeve obale od SCG

agresora, juna 1992.








234

Stambena ~etvrt, Donja Mahala, desna

obala Neretve

Donja Mahala, desna obala Neretve, Sevri had`i-Hasanova d`amija







235

Pothum, desna obala Neretve, Franjeva~ki samostan

Balinovac, desna obala Neretve, sveti{te Katedrale majke Crkve








Lu~ki most, ~iji je pravi naziv Most Mujage Komadine, izgra|en1913. godine, po projektu inènjera Simi}a, kao prvi most od armiranog betona u Bosni i Hercegovini, sa stilskim detaljima i arhitektonskim rje{enjima, sru{en je 20. maja 1992. godine. Kad su ~etnici obavije{teni o ru{enju Lu~kog mosta, «Ratni bilten» takozvane Srpske autonomne oblastiHercegovina – Srpska op{tina Mostar je u broju 3., od 26. maja 1992. godine objavio tekst sljede}eg sadràja: «Najnovija vijest... Sru{en Lu~kimost ...Muslimansko-usta{ki vandali, predvo|eni jednim od zlo~ina~ke bra}e ]upina, sru{ili su Lu~ki most. Sna`na eksplozija nanijela je {tete naokolnim stambenim i poslovnim objektima. Na strani srpskih braniteljaMostara nije bilo ljudskih `rtava niti povrije|enih». To {to su me optuì-li, za mene je i tada zna~ilo da je mostove ru{ila jedinstvena srpsko-hrvat

ska strategija.Titov most je sru{en 29./30. maja 1992. godine. Turska vlast ga je

po~ela graditi 1873. godine na Musali, a Austrougarska je zavr{ila njegovugradnju 1882. godine. Prvo je nosio naziv «Most Franje Josipa», zatim«Most kralja Petra» i na kraju «Most mar{ala Tita». Naime, most je u pro-{losti bio vi{e puta popravljan, da bi 1936. godine bio zamijenjen armirano-betonskim konstrukcijama. U toku agresije bio je meta stalnih artiljerijskih i snajperskih napada. Nakon ru{enja Starog mosta, Titov most je bio

jedina mogu}nost za prelazak s jedne na drugu obalu Neretve. Ve} 1994.godine na lokaciji ovog mosta postavljena je ~eli~na konstrukcija preko ko je su prelazili i automobili. Inènjerci [panskog bataljona multinacionalnedivizije SFOR - Jugoistok su obnovili ovaj most. @eljezna konstukcija jedemontirana. Prvobitno se èljelo da se konstrukcija prenese i postavi kaomost preko Neretve u Ra{tanima, gdje su se vra}ale izbjeglice – Srbi i Bo{njaci, a nisu mogli prelaziti s jedne na drugu obalu.

Most Ive Lole Ribara, koji je narod od postanka Mostara zvao Ca

rinski most, sru{en je 11. juna 1992. godine. Mostu su, ina~e, ranije okupacione vlasti davali nazive «Most Franje Josipa», zatim «Most kralja Petra» i na kraju «Most Ive Lole Ribara». Kao svjedok ru{enja Carinskogmosta bio je Rinald Kova~evi}, koji je vidio kada je @iko Savi} iz Ba~evi}a stavljao eksploziv. Prisutan je bio i Vojislav Babi}. Eksploziv je stav-ljen na donje strane mosta i daljinskim sistemom sru{en. Sve mostove uMostaru su sru{ile iste osobe.

@eljezni~ki ili Sutina most, izme|u Ra{tana i Sutine, poru{en je 11.

juna 1992. godine. Most Hasana Brki}a ili Most na êkreku, bojovniciHVO-a su sru{ili istog dana kada i @eljezni~ki most, 11. juna 1992. godi-

238







ne. Avijati~arski most ili Vojni most u Rodo~u, u industrijskoj zoni grada,sru{en je 12. juna 1992. godine. @eljezni~ki most u industrijskom dijeluBa~evi}a sru{en je 11. juna 1992. godine.

Stari most u Mostaru su bojovnici HVO-a sru{ili 9. novembra1993. godine. Kad je sru{en imao je 427 godina. To je deveti po redu sru-{eni most u Mostaru. êtnici su ga po~eli ru{iti, a ekstremisti HVO-su gakona~no sru{ili. Dok su ostali mostovi ru{eni podmetanjem eksplozivaStari most je ru{en danima, upornim i sistematskim granatiranjem. Starimost pripada Svjetskoj kulturnoj ba{tini. Na njemu se vihorila zastavaUNESKO-a. Kod Starog mosta Neretva se prelazila jo{ od predturskogdoba. Na tom mjestu je postojao most od drveta koji je visio na lancima.Bio je utvr|en za stubove, ali se konstukcija mosta tresla prilikom prelas

ka, {to je izazivalo i strah. Lan~ani most je prije 1481. godine zamijenjennovim drvenim mostom, a 1566. godine ovaj je zamijenjen novim kamenim mostom, raspona 29 metara, lu~nog oblika. Graditelj Hajrudin, u~enik velikog osmanskog graditelja Mimara Sinana je izveo jedinstveno ostvarenje, kako u konstruktivnom tako i arhitektonskom smislu. Stari most je me|u najve}im graditeljskim ostvarenjima 16. stolje}a. [irina Starogmosta je 4 metra. Sagra|en je od kamena iz okoline Mostara. Prosje~navisina iznad vode je 21 metar. Skokovi sa Starog mosta su bili sastavni

dio ìvota Mostaraca. Na Starom mostu se odmjeravala hrabrost skaka~a.Oni koji nisu skakali divili su se hrabrosti skaka~a. Divljenje skaka~imai graditeljima Starog mosta doga|alo se kao jedno osje}anje, poput kojegsu i skaka~i dio velikog i prelijepog ljudskog spomenika. 34

239

34 Ovo je prilika da se pomenu i skaka~i sa Starog i ostalih mostarskih mostova koji su poginuli 1992. i 1993.godine. To su: Kari} Fadil, Bogojevi} Sandi, ôrda Nermin,Galuà Zoran, Huma~ki} Nedàd, Jakirevi} Edin, Ajani} Senad, Rahimi} Nijaz, GuzinMustafa, Kasumi} Salko, Markovi} Zonta, Smailhodì} Miralem, Fink Jadranko.

Izme|u dva svjetska rata najpoznatiji skaka~i su bili: Pjani} Ilija, \edovi} Veljo, Sefi} Nazif, Koluder Aziz, Golubovi} Jovan, Simi} Sretko, Mišelji} Huso. Najpoznatiji skaka~i na glavu: Bali} Emir, Behmen Suad Suda, Bijavica Hasan Bija,Brekalo Mustafa Mujo, Cvitanovi} Vlado Miš, âuševi} Armenko ûpo, êvroBenjamin Benjo, Delali} Kadrija, Deli} Ilijaz Iza, Demirovi} Muhamed Bakreni,Dizdar Dèmal Dèmac, Droce Mehica, Droci} Semir, Dèmat Haris Hara, Golubovi}Jovan Joca, Huma~ki} Nedàd Faša, Jahura Mustafa Dundo, Kalajdì} Benaid Beni,Listo Lorens, Markati Pero, Mehi} Emir Miro, Milivojevi} Nedeljko Ne|a, Mu~ibabi}Sekula Gada, Mušelji} Husein Komesar, Ogli} Jadranko, Patak Zijad Zijo, Prce MarkoMarka, Zovko Dragan Dragi, Zukanovi} Samir, @ugor Salko Salka. Najpoznatiji skaka~i na noge: Abudi} Ahmet Ahmo, Ajani} Alija Klima, Ajani} Edhem

Etem, Ajani} Mensur Menso, Ajani} Senad Seno, Alajbegovi} Ramiz Mirza, Alikalfi}








Fa{isti iz srpskog naroda su Stari most na~eli, da bi ru{enje nastavili fa{isti iz hrvatskog naroda i survali ga u Neretvu 9. novembra 1993. godine. Ru{enje Starog mosta, simbola grada, njima je dokaz da su hercegova~ki Hrvati i Hrvati iz susjedne dràve odlu~ili da naprave od Mostararaskrsnicu civilizacija, svoj ~isti hrvatski grad. Me|utim, hrabri braniociMostara i BiH i me|unarodna javnost su ih sprije~ili u toj nakani. Granatiranje mostarskog Starog mosta i njegovo obru{avanje u Neretvu, snimio je kamerom Nedàd Kasumovi}. O ru{enju mosta, general Sulejman Budakovi} zvani Tetak, koji je tada bio na du`nosti komandanta 4. korpusa u

240

Ibrahim Duje, Alunovi}, Fehim Feha, Badàk Besim Badò, Behmen Mirza Pirgo,Belovi} Miodrag Mijo, Bijavica Mirzo Ribi}, Bilalovi} Hasan, Bogojevi} Sendi,Brekalo Jasmin, Brekalo Ramo, Brkovi} Nazif Naka, Bruk Emerik Miro, Bubaš Nikola Nina, Cvijanovi} Mile, âuševi} Armenko ûpo, î{i} Sulejman Sule, ]atovi} Javor Java, ]orda Miro, ]ori} Blago, Danon (Zadika) Raphaelo Rafo, Deli} Ilijaz Iza, Deli}Dèmal, Deli} Tahir Tašo, Dizdarevi} Enver ]oni}, Droce Mehica, Efi}a Ekrem, EficaSejo ûrdo, Fink Drago, Fink Vlado, Fink Goran, Galuà Zoran Zoka, Grci} Hasan,Huma~ki} Nedàd Faša, Huseinovi} Fehim Feha, Idriz Adis @ule, Jakirovi} Alica,Jakirovi} Anel, Jakirovi} Edin Dino, Janji} Danilo, Jašarevi} Dino, Kajtaz MustafaMunja, Kalajdì} Benaid Beni, Kapetanovi} Emir Slani, Kapor Borislav Boba,Karaberg Osman Osmica, Karabeg Šemsdin Šeda, Kari} Fadil, Kazazi} Semir Miro,Kazazi} Ekra Braco, Kerovi} Tahir, Kerovi} Medìd, Kisi} @eljko Kisa, Kisi} PeroPera, Knezovi} Slobodan Tona, Koluder Aziz Aza, Konjevod Slavko @uti, Koprivica

Pero, Krajina Dane Tara~, Krtali} Bariša, Kuki} Ahmet Ahmo, Laèti} Petar Pera,Mari} Boìdar, Šaga, Marinko @eljko Ubica, Maslo Lazar Lazo, Mehi} Ekrem Irfan,Milavi} Senadin Sena, Mori} Dènan, Mu~ibabi} Sekula Gada, Mutap Enes, Nametak Samir, Naze~i} Derviš Derva, Novakovi} Enver Eno, Novakovi} Ibrahim Ibro, Ogli}Jadranko, Oru~evi} Husnija Huso, Pajevi} Adem Moca, Pala Mahmut Pala, Paši} Biser,Paši} Ekrem, Paši} Mirsad Deda, Pavlovi} Hajrudin Ruda, Pehilj Arman, Pehilj GoranKemo, Peri} Damir, Pintul Omre Oma, Prce Anto Ton}a, Prce Boìdar Boò, PrceMarko Marka, Dr. Puzi} Mirsad, Rahimi} Nijaz Raha, Ramadanovi} Miralem Miro,Ramadanovi} Dàid, Ramadanovi} Edin Edo, Rami} Omer Oma, Raše Ivo, RebacSulejman Sula, Resulovi} Kemal Kemo, Rezi} Alen, Rizikalo Adis Ata, Rizikalo AlijaAlica, Rizikalo Alica, Samardì} Evgenije Gena, Sari} Dàfer, Sefi} Nazif, Selimovi} Nazif @ika, Semiz Jovo Cojla, Smajhod i} Mirzo, Šari} Hivzija Ševa, Šelo Refik Braco,Šiširak Haris Hara, Škoro Salko, Škoro Ibrahim, Škoro Haris Pekso, Šogorovi} Nenad,Pidor, Šunje Dèmal Dèmo, Tiro Husein Trica, Toporan Adem, Trbonja Be}ir Be}a,Trbonja Mehmed Meha, Trebinjac Ismet Pirgo, Trebinjac Kemal Kema, Trebinjac Šem-sudin Pušak, Vejzovi} Senaid Sena, Vejzovi} Zanin Zana, Voloder Dàfer, Voloder Jusuf Jusa, Vuleti} Aleksandar Aco, Zelenika Jozo Joza, Zelenika Mate, Zovko Marko Marka,Zovko Dragan, Zukanovi} Ermin Kima, @ugor Salko Salka, @uljevi} Nijaz Niza, @ulje-vi} Mehmed Mehica.Iz vremena turske vladavine zapam}en je skakak~ Oru~evi} Salko. Najbolje ene skaka~i sa Starog mosta su Vaskovi} Seka, Demirovi}-Humo Zijada, Hafiza

Hafa, Kazazi} Sabina-Bina, Popovac Paula, Taslaman Jusufovi} Višnja, Vila Alma... Najsloèniji skok – uzvratni skok na glavu sa 1,5 okret je izveo Cvitkovi} Vlado.







Mostaru, kada su bojovnici HV i HVO sru{ili Stari most, pri~ao mi je: «To je za mene posebno teàk trenutak u ìvotu. Toga dana 9. novembra 1993.godine, kada je sru{en Stari most, bio sam dva dana na du`nosti komandanta korpusa. Preduzeli smo mjere prvog dana kada je most ga|an da nedo|e do njegovog ru{enja. Naàlost, na{e protivoklopne grupe, koje sutrebale djelovati na taj tenk, jer se znalo da }e do}i, nisu odradile posao.Taj dan su nam radili slabo i drugi protivoklopnici, jer problem je bio samunicijom za ZIS i druga protivoklopna sredstva. Bio sam ubije|en i dasmo tenk uni{tili, za nekoliko dana bi most opet bio sru{en, jer je bilo nare|eno njegovo ru{enje od predsjednika Republike Hrvatske Franje Tu-|mana i drugih».

Most Bijela na rukavcu jezera Salakovac, na putu M-17, Jablanica

– Mostar, sagra|en je 1961. godine. Ka`njeni~ka bojna HVO-a ga je sru-{ila maja 1992. godine. Popravljen je 8. januara 1993. godine, {to je bilozna~ajno za kretanje humanitarnih konvoja prema sredi{njoj i sjeveroisto~noj Bosni. Nakon popravke Mosta Bijela engleski bataljon UNPROFOR-a je preuzeo obavezu da od teroristi~kih napada za{titi kriti~ne ta~ke na putu od Mostara do Jablanice. Most je obnovljen 1997. godine.

241

Prikaz poloàja va`nijih starih mostova na teritoriji BiH








242

Polo`aj starih mostova na slivu Neretve

Most Begov Han, ju`no od Jablanice izgra|en 1965. godine.

Te{ko o{te}en maja 1992. a obnovljen 1999. godine







243

Most Bijela na rukavcu jezera Salakovac, na putu M-17 Jablanica - Mostar izgra|en 1961. godine, sru{en maja 1992. a obnovljen 1997. godine

Most u Vojnu, sjeverno predgra|e Mostara, izgra|en tridesetih godina 20. vijeka, prvi sru{eni

most u Mostaru 20.5.1992. godine








244

@eljezni~ki most u Sutini, sjeverni dio Mostara, izgra|en 1966. godine, sru{en 11.6.1992. g. u 12:30

Carinski most u centru grada, izgra|en 1918. godine (most Franje Josipa ili kralja Petra ili I. L. Ribara), sru{en 11.6.1992. u 10:50 sati.







245

Most Musala u centru Mostara, izgra|en 1882. i 1935. (most Franje Josipa, ili kralja Petra ili M. Tita), sru{en 29-30.5.1992. godine.

[ira lokacija Starog mosta








246

Stari most u centru Mostara, izgra|en 1566. g. sru{en 9.11.1993., obnovljen 2003. g. Posljednji sru{eni most na Neretvi.

Kriva }uprija, sagra|ena 1558. godine, sru{ena 1993. godine. Obnovljena je 2003. godine







247

Lu~ki most ili Most Mujage Komadine izgra|en 1913. u centru grada, sru{en 20.5.1992. godine u 5:15 sati. (Gore: La`i ~etni~ke propagande iz ratnog biltena tzv. SAO Hercegovina)

Most Hasana Brki}a ili Most na ^ ekreku, izgra|en 1980. godine, sru{en 11.6.1992. godine u

14:10 sati kao tre}i sru{eni most u jednom danu.








248

Avijati~arski most, ju`no predgra|e Mostara ili Vojni most u Rodo~u, u industrijskom dijelu grada, sru{en 12.6.1992. godine.

@eljezni~ki most u Ba~evi}ima, izgra|en 1966., u industrijskoj zoni, ju`no predgra|e Mostara,

sru{en 12.6.1992. godine.







15.3. JAVNE USTANOVE

U petsto godina svog postojanja, iz historijskog jezgra nau{}u Radobolje u Neretvu, Mostar je prerastao u grad od 129.000stanovnika i svojim javnim sadr`ajem ispunio kotlinu, ~ime je postao ekonomsko, kulturno,administrativno, komunikacijsko, medicinsko, obrazovno,svako drugo sredi{te cijele Her

cegovine i time postao peti grad po razvijenosti u BiH.

249

Hotel Ru`a u centru grada, izgra|en 1978. godine

Hotel Bristol u centru grada, ulica Mostarskog bataljona, izgra|en 1958.

godine








250

Robna ku}a Hit u centru grada, izgra|ena 1974. godine

Trgova~ki centar grada u ulici Mostarskog bataljona







251

Osnovna {kola “Salko Pezo”, u centru grada, Donja Mahala, izgra|ena 1960. godine

Osnovna {kola “14. februar”, u centru grada, ulica Alekse [anti}a, izgra|ena 1958. godine








DRUGI DIO

TU\MANOV RE@IM

U AGRESIJI NA RBIH






http://slidepdf.com/reader/full/izdaja-i-odbrana-hercegovine-91-95-suad-cupina 255/673Created in Master PDF Editor - Demo Version






Ve}ina pripadnika ranijeg SKBiH iz hrvatskog naroda, odmah po prebjegu u hrvatske stranke, ne dobijaju u prvo vrijeme rata 1992. godinevode}a mjesta u strankama sa hrvatskim predznakom zbog negativnoghistorijskog iskustva s komunisti~kim sistemom. Ali, komunisti znaju ~e-kati i znaju kako treba preuzeti vlast, pa brzo dolaze u prvi plan zbog svo je isklju~ivosti i “dobrih veza” sa srpskim agresorom i odmah postaju per janice HVO i HZHB.

Za Bo{njake koji su ìvjeli na teritorijama pod kontrolom HDZ-a,odnosno na teritorijama gdje je uspostavljena vlast takozvane HZHB, bilo je to vrijeme totalnog poniàvanja i zlostavljanja od paravojnih, para policijskih i drugih struktura. To je bilo vrijeme koncentracionih logora zaBo{njake, vrijeme progona s njihovih vjekovnih ognji{ta, izgona s radnih

mjesta, plja~ke, nasilnog oduzimanja pokretne i nepokretne imovine, dakle, svih vrijednosti koje su Bo{njaci posjedovali. Cilj je bio da se podtorturom trajno iseljavaju, pa su bez ikakvih problema “dolazili” do putnih isprava. I pored toga, Mate Boban nije propustio {ansu da na Drugomop}em saboru HDZ, 14. novembra, kaè da na prostorima HZHB ima“oko 250.000 Muslimana, ~iju je sada{nju slobodu hrvatski narod platioìvotima i krvlju svojih mladi}a”. Ako se dublje razmisli o ovoj re~enici,moè se zaklju~iti da iz nje dolazi prezir, poruka da Bo{njaci moraju os-

tati zauvijek du`ni Hrvatima “slobodu”. Premda su ove la`ne fraze svakome bile jasne, bila je ovo fa{isti~ka poruka da }e svaki HDZ-ov ekstremista mo}i na svoj na~in da od Bo{njaka napla}uje taj “dug”, vjerovatnoi u obliku osvete {to su “slobodu” za Bo{njake platili “ìvotima i krvlju”Hrvata.

Ne znam kako su se osje}ali “Bo{njaci” koji su bili prisutni na sa boru, kao i predstavnici HMDS-a, dok im je Mate Boban pljuvao i lagaou lice (Daidà, Zuli} i ]imi}).

Bo{njaci su masovno ovaj njegov dokument odmah prozvali “Podmuklom poveljom”.

256







257








16.2. FA[ISTI^KA PROGRAMSKA DEKLARACIJA

Tokom 1993. godine HDZ je nastojao da u cilju kona~ne podjeleRBiH ostvari {to bolje pozicije u mirovnim pregovorima. Vens-Ovenov plan, u prvoj polovini 1993. godine, za HDZ je zna~io uspostavu hrvatskih provincija u kojima }e imati dominantnu ulogu. Ambicije su i{le pre-ma uspostavi vlasti HDZ-a za regije Mostara, Zenice, Travnika ali i zaop}inska podru~ja u BiH gdje su Hrvati zna~ajnije zastupljeni u strukturistanovni{tva.

Dok je bilo izgleda da }e se posti}i Vens-Ovenov plan, HDZ je unaprijed imenovao i guvernere provincija Mostar, Zenica i Travnik, uz pre-tenzije da mandatar “sredi{nje vlade” bude dr. Jadranko Prli}. Kad je Vens

- Ovenov plan propao, HDZ je s puno politi~ke volje podrào Oven-Stoltenbergov plan.

Pripremaju}i se za taj novi plan, koji je vi{e odgovarao politiciHDZ-a nego li Vens-Ovenov, 9. i 10. jula 1993. godine u Mostaru jeodràn Tre}i op}i sabor HDZ BiH. Na njemu je usvojena “Programskadeklaracija III sabora HDZ BiH”, koja je bila poticaj da Sredi{nji odbor HVO 24. augusta 1993. godine u Livnu proglasi Hrvatsku Republiku Her ceg-Bosnu.

Tada je donesena i odluka o prestanku mandata svih Hrvata u insti-tucijama RBiH. Donesena je i odluka o konstituiranju Zastupni~kog doma HRHB. Sve ove odluke su bile radikalni koraci u cilju podjele RBiH.

Tokom 1995. godine HDZ je brinuo o funkcioniranju paradràvnetvorevine HRHB. HVO je bio stalna briga HDZ-a. Nametao se i problemiseljavanja Hrvata iz BiH. Velika upornost je ispoljena oko uspostave lo-kalnih nivoa vlasti, u okviru ~ega su djelovali na formiranju novih op}inakao {to su Ravne-Br~ko, Soli-Tuzla, Usora kod Te{nja…

Teìli su da u organima vlasti na svim nivoima, gdje god je naci-onalno izmije{ano stanovni{tvo, Hrvati budu zastupljeni po principu pariteta, a u sredinama gdje su Hrvati u izvjesnoj ve}ini da predstavnici HDZ-a drè vlast bez u~e{}a pripadnika drugih naroda. To je bilo apsurdno.

êtvrti sabor HDZ-a odràn je od 2. do 4. oktobra 1996. godine.Prema smjernicama tog sabora, veliku pa`nju HDZ poklanja organizira-nju i djelovanju hrvatske mladeì.

Promoviran je princip konfederalnih odnosa u djelovanju hrvatske

mladeì u Republici Hrvatskoj i hrvatske mladeì u BiH. Uspostavljaju sei ovakva zajedni~ka tijela Hrvatske i BiH, tako da je predsjednik hrvatske

258







mladeì u BiH ujedno i dopredsjednik mladeì Republike Hrvatske. I ovajkoncept organiziranja sadrì neke va`ne, agresivne politi~ke poruke.

U Sarajevu se 30. novembra 1991. godine pojavio novi list“Herceg-Bosna”, politi~ki informativni sedmi~nik, kojeg je ure|ivaoHDZ BiH. Sve~ana promocija prvog broja odràna je 3. decembra 1991.godine u Sarajevu. U uvodnom slovu stoji da su pokreta~i “Herceg -Bosne” svoje razloge za izdavanje lista na{li u tada{njim agresivnim politi~kim porukama, u grubom i smi{ljenom manipuliranju informacijamana tlu BiH i da je bilo nu`no da “hrvatski narod izravnije artikulira svojstav o odre|enim politi~kim doga|ajima u BiH i biv{oj Jugoslaviji, te daostvari odgovaraju}a informacijska prava i interese”.

259

U prvom broju, na prvoj stranici na{ao se Franjo Tu|man sa poslanicom hrvatskom narodu








16.3. USPOSTAVA I ORGANIZIRANJEHRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG-BOSNA

Argumenti o agresiji Republike Hrvatske na Republiku Bosnu iHercegovinu nalaze se u politi~kom i svakom drugom djelovanju HDZ-aBiH, jer je ova partija, ubrzo nakon svog formiranja, pokazala da je njenosnovni politi~ki cilj realizacija «vjekovnog sna – zajedni~ke hrvatskedràve». Ovako definiran cilj HDZ-a se eksplicitno isti~e u sadràju Zaklju~aka donesenih 12. novembra 1991. godine u Grudama od «Hercegova~ke regionalne zajednice» na ~elu sa Matom Bobanom i «Travni~ke re-gionalne zajednice» na ~elu sa Dariom Kordi}em.

Oni su jasno postavili cilj da se proglasi hrvatska banovina u BiH i

da se, zatim, ona referendumom priklju~i Hrvatskoj, {to bi bila «prva faza na putu kona~nog rje{enja hrvatskog pitanja i stvaranja suvereneHrvatske u njenim etni~kim i povijesnim (sada mogu}im) granicama». Naravno, nikakve povijesne granice Hrvatske na sada{njem teritoriju BiHnisu postojale, nego suprotno, povijesne su granice BiH duboko ulazile usada{nje granice Hrvatske. No, te povijesne ~injenice ne smetaju HDZ-u.Sasvim jasno oni navode zadatak koga treba realizirati u BiH, inspiriraniuputama Franje Tu|mama, tada aktuelnog predsjednika Hrvatske, na sas-

tancima koga su lideri HDZ BiH s njim imali u Zagrebu 13. i 20. juna1991. godine.36

Dokumenti o provedbi Zaklju~aka na sastanku u Grudama, jasnoukazuju da djelovanje HDZ protiv RBiH i bo{nja~kog naroda u osnoviima iste sadràje i karakteristike kao i djelovanje SDS-ovih ~etnika. Ta-kvi argumenti postoje u Odluci o utemeljenju Hrvatske zajednice Herceg-Bosna.

U preambuli te odluke lideri HDZ se, identi~no kao i lideri ~etnika,

pozivaju na «neotu|ivo, nedjeljivo, neprenosivo i nepotro{ivo» pravo nasamoodre|enje hrvatskog naroda, te isti~u neprihvatljivost «unitarnog»modela dràvnog ure|enja i ugroènost Hrvata u BiH.

260

36 Zaklju~ke takvog sadràja na sastanku u Grudama 12. novembra 1991. godine svo- jeru~no su potpisali 22 istaknuta aktivista i lidera HDZ: Mate Boban, Jozo Mari},Vladimir Šolji}, Boò Rai}, Mijo Toki}, Ivan Šaki}, Milan Lovri}, Zdravko Šagolj,Milan Šimi}, Anto Bili}, Anto Stipac, Stjepan Tuka, Bruno Šušnja, Dario Kordi}, MirkoBakovi}, @eljko Ragu`, Ivan Bender, Jadran Topi}, An|elko Mikuli}, Pero Markovi},

Mate Boban i Milivoj Gagro.







261

Dakle, iste takve motive protiv RBiH i Bo{njaka isticali su i ~etnici na ~elu s Milo{evi}em i Karadì}em, {to je bio po~etak dizanja masovnih {ovinisti~kih tenzija. Sa takvim motivima, 18. novembra 1991. godine, zna~i 6 dana nakon dono{enja Zaklju~aka, donesena je Odluka o utemeljenju Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, sa sjedi{tem u Mostaru, u ko joj }e vrhovnu vlast imati predsjednik i Predsjedni{tvo HZHB.

Tom odlukom HZHB je definirana kao «politi~ka, kulturna, gospo-darstvena i podru~na cjelina», a Odluku je potpisao predsjednik HZHBMate Boban.37 Ubrzo nakon dono{enja Odluke o «utemeljenju» HZHB,u kojoj nije pomenuto da joj pripadaju dijelovi ili ~itave op}ine Doboj iTe{anj, 14. januara 1992. godine formira se Hrvatska zajednica Usora, koja ulazi u sastav HZHB.38

Odmah nakon «utemeljenja» HZHB, sasvim jasnim se pokazalo daHDZ ru{i dràvne institucije RBiH i da je toj stranci cilj da ova dràvanestane. “Odluka o formiranju Hrvatskog vije}a odbrane”, koje }e se«brinuti o obrani suvereniteta Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i o za{titi hrvatskog naroda, napadnutih od bilo kojeg agresora»39 donesena je 8.aprila 1992. godine, zna~i samo dva dana nakon {to je RBiH priznata odme|unarodne zajednice kao samostalna, suverena i neovisna dràva.

37 U sadràju Odluke o utemeljenju HZHB navedeno je da u njen sastav ulaze sljede}eop}ine: Jajce, Kreševo, Busova~a, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica,Skender Vakuf (Dobreti}i), Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres,Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg,Grude, Ljubuški, îtluk, âpljina, Neum, Stolac, Trebinje, Ravno. Odluka u original-nom tekstu nije objavljena u Narodnom listu, vec je objavljena njena izmjena i dop-unjena verzija (Narodni list, br. 1/1992., str. 2.).

38 U sadràju Odluke o formiranju Hrvatske zajednice Usora, kao sastavnog dijela

HZHB, navedeno je da u njen sastav ulaze sljede}a naselja: Prisade, SrednjaOmanjska, Blaèvci, Makljenovac, Omanjska, Bobare, Rosulja, Ularice, OmanjskaBeji}i, Petuši}, @abljak, Rakovica, Alibegovci, Miljanovci (Jele~i), Poto~ani,Medakovo, Sivša, Lon~ari, Cerovac, - te Hrvati koji ìve u Doboju, Tešnju, Tesli}u izajednici hrvatskih naselja uz gornji tok Usore, naselju Komušine.

39 Odluka o formiranju Hrvatskog vije}a obrane, Narodni list HZHB broj 1/1992., str. 4.Odluka o uspostavi HZHB od 18. novembra 1991. godine s kra}om preambulom,odnosno obrazloènjem razloga za formiranje HZHB koje su potpisali predstavniciop}ina – utemeljitelja HZHB. Odluka u originalnom tekstu nije objavljena u Narodnom listu, nego je objavljena njena izmijenjena i dopunjena verzija, odnosno

pro~i{}eni tekst (Narodni list br. 1/1992., str. 2.)








Predsjednik HZHB Mate Boban, koji je potpisao ovu Odluku, znao je da se njom osporava suverenitet i teritorijalni integritet RBiH.40

Ovom kao i brojnim drugim odlukama, ignorirane su legalne i legitimne dràvne institucije RBiH, a uspostavljale institucije paradràvnogkaraktera koje nisu imale ni legalitet ni legitimitet.

Iz odluke u odluku lideri HDZ su ulazili sve dublje i dublje u proces ru{enja suvereniteta dràve Bosne i Hercegovine.

Institucije ove me|unarodno priznate dràve nisu mogle ostvarivati nikakvu ulogu na teritorijama pod kontrolom HDZ-a, gdje su vlast vr{ile institucije paradràve Herceg - Bosne.

Legalno izabrani lokalni organi vlasti na teritoriji koju je kontroli-rala HDZ fakti~ki se odvajaju od veza prema dràvnim institucijama

RBiH u Sarajevu i povezuju prema institucijama paradràve HZHB.U tom pogledu zna~ajna je «Statutarna odluka o privremenom us

trojstvu izvr{ne vlasti i uprave na podru~ju Hrvatske zajednice Herceg-Bosna», koja je donesena 15. maja 1992. godine.

Prema toj odluci, istog dana Hrvatsko vije}e obrane HZHB donosi«Statutarnu odluku op}inske izvr{ne vlasti i op}inske uprave», kojom seisti~e da poslove izvr{ne vlasti u okviru op}ine obavlja Hrvatsko vije}eobrane i da op}inski HVO ~ine «predsjednik, predstojnici ureda i drugi

njegovi ~lanovi».41 Istaknuto je da se op}inski HVO imenuje s nivoa paradràve HZHB, {to je fakti~ki ozna~ilo da op}inski organi nemaju ni{tas legalnim institucijama RBiH, niti da institucije RBiH iz Sarajeva imaju bilo {ta s op}inskim organima na teritoriji pod kontrolom HDZ-a, odno-sno HZHB.

262

40 Mate Boban je u Grudama imao dobre informacije šta }e se 8.4.1992.godine dogodi-

ti u Sarajevu, pa njegova Odluka o formiranju HVO-a predstavlja odgovor na sljede}eodluke - uredbe Predsjedništva RBiH donesene 8.4.1992. godine: “Odluka o proglašenju neposredne ratne opasnosti” kojom se Predsjedništvo RBiH za vrijemeneposredne ratne opasnosti proširuje predsjednikom Skupštine RBiH, predsjednikomVlade RBiH i komandantom TO RBiH; “Uredba o ukidanju dosadašnjeg Republi~kogštaba TO i obrazovanju Štaba TO RBiH”; “Uredba o izmjeni naziva Socijalisti~keRepublike Bosne i Hercegovine” kojom se ozvani~ava naziv “REPUBLIKA BOSNAI HERCEGOVINA”; i “Uredba o utvr|ivanju privremenog grba i zastave RBiH”.

41 “Statutarna odluka op}inske izvršne vlasti i op}inske uprave”, Narodni list HZHB broj 1/1992. , str. 9.







Kao predsjednik HVO, Mate Boban daje kratke zapovjedi o formiranju izvr{ne vlasti u op}inama. Tako, za op}inu Konjic, 10. juna 1992.godine, Boban u dvije ta~ke zapovijeda: »1. Pristupiti formiranju izvr{nevlasti HVO u op}ini Konjic. 2. Zapovjed stupa na snagu odmah».42

Dràva RBiH je imala Ustav i svoje zakone koji su doneseni ili suu legalnoj proceduri preuzeti iz zakonodavstva koje je vaìlo u vrijemedok se ova dràva nalazila u okviru SFRJ.

Pored toga, Predsjedni{tvo RBiH je na osnovu Ustava, te na osnovu Odluke od 8. aprila 1992. godine o progla{enju neposredne ratne opasnosti i Odluke od 20. juna 1992. godine o progla{enju ratnog stanja, donosilo uredbe sa zakonskom snagom.

Ustavnopravno ure|enje biv{e SFRJ i njenih republika, Ustav iz

1974. godine, polazilo je od na~ela jedinstva vlasti, kojeg je osnovni nosilac predstavni~ko tijelo - Skup{tina kao najvi{i organ vlasti u tada{njojfederaciji, republikama, pokrajinama i op}inama (i u onim zajednicamaop}ina, koje, na osnovu Republi~kog ustava i zakona, imaju status pose bnih (DPZ).

Mimo Ustava, brojnih zakona RBiH i uredbi sa zakonskom snagom, Predsjedni{tvo HZHB nelegalno i nelegitimno donosi brojne aktekojim se ignorira ustavni poredak i zakonodavstvo RBiH.

Naprimjer, Predsjedni{tvo HZHB 3. jula 1992. godine donosi «Ure-dbu o oruànim snagama HZHB», kojom se odre|uju «prava i obavezegra|ana, ovlasti Hrvatskog vije}a obrane, tijela uprave i pravnih osoba uobrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta HZHB i druga pitanja odzna~aja za obrambeni sustav».43

Prema ovoj Uredbi, afirmira se teritorijalni integritet i suverenitetHZHB, {to je podrazumijevalo ru{enje teritorijalnog integriteta i suvereniteta me|unarodno priznate dràve RBiH.

Kasnije, 18. novembra 1992. godine HVO-HZHB donosi «Uredbuo grbu i zastavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna za vrijeme rata ili ne posredne ratne opasnosti».44

263

42 Akt HZHB – HVO broj 334 od 10.6.1992.godine, u potpisu predsjednik HVO MateBoban.

43 “Uredba o oruànim snagama Hrvatske zajednice Herceg-Bosna”, Narodni list HZHB broj 1/1992., str. 12.

44 Uredba o grbu i zastavi HZHB, Narodni list HZ H-B broj 7/1992.godine, str. 10.








Skup{tina RBiH bila je, u vrijeme formiranja HZHB, definirana kao«najvi{i organ vlasti u okviru Republike» (~lan 206. Ustava RBiH, Sl. listRBiH br. 5/1993., str. 103.).

Predsjedni{tvo RBiH je tijelo kojeg su ~lanovi neposredno izabralii koje ima posebne ovlasti za slu~aj rata. Ono je Vrhovna komanda Oru-ànih snaga, koja organizira i rukovodi odbranom, a moè i obustaviti pojedine ustavne odredbe, njegovim ~lanovima se za vrijeme rata produàva mandat (glava X, Ustava RBiH, pro~i{}eni tekst, koji je utvrdilo Predsjedni{tvo, po odluci Ustravnog suda RBiH u suprotnosti s Ustavom, Sl.list br. 5/1993., str. 106 i br. 20/93 s. CDLXXXVI, CDLXXXVII).

HDZ je prije formiranja HZHB po~eo organizirati posebne regi-onalne zajednice kao zajednice hrvatskog naroda u BiH (prijedlog HDZ-

a za regionalizaciju op}inskog HDZ-a u BiH, koji je potpisao poslovnitajnik HDZ-a BiH Ignac Ko{troman, Predsjedni{tvo HDZ BiH, Sarajevo,23. augusta 1991.). Prema tom prijedlogu, op}inski odbori formirani u 70op}ina BiH, povezuju se u sljede}ih 8 regija: Travni~ka – 9, Hercegova-~ka – 18, Sarajevska - 12, Dobojsko - zeni~ka – 7, Posavska – 8, Banjalu~ka – 9, Biha}ko-kladu{ka – 2 i Tuzlanska - 5 (sl. 2). Iako sve te regi-onalne zajednice nisu zaìvjele, tijela HZHB moèmo donekle smatratinasljednikom HDZ BiH u op}inama i na regionalnoj razini, kojima HDZ

poku{ava preuzeti kontrolu nad {to ve}in brojem op}ina, za koje smatrada su hrvatske.

Politi~ke, vojne, ekonomske i dru{tvene prilike u to vrijemeupu}ivale su na skori kraj dràve BiH. Me|utim, predstavnici vode}ih politi~kih partija, prije svih SDA, pa onda pripadnici MUP-a i ArmijeRBiH, sprije~ili su podmuklo komadanje svoje dràve. SDS i HDZ su po~etkom 1993. godine, na temelju ve} vojno zauzetih podru~ja i dogovora, poku{avali podijeliti BiH prema granicama Banovine iz 1939.

godine. Me|utim, nije se sve odvijalo na terenu BiH kako je tovrhovni{tvo HDZ-a èljelo, pa se 6. novembra 1993. godine pokre}e inci jativa za autonomijom Bosanske Posavine u okviru BiH i HZHB, utrenutku kada je bilo posve jasno da je ona napu{tena i od Hrvatske i odHZHB. Ta inicjativa je proizvod djelovanja derventskog “Napretka”, koji je usred Zagreba organizirao protestni skup protiv Hrvatske i HZHB, uztvrdnje da su ih izdali. Htjeli su, dakle, vladati drugim zajednicama, a nisuza{titili ni svoju.

264







265

Dokumenti o formiranju “hrvatske dr`ave” u Bosni i Hercegovini i potpisnici odluka(li~na arhiva autora)








266

Statutarna odluka HZHB i HVO o “privremenom ustrojstvu izvr{ne vlasti iuprave u Herceg Bosni”







16.3.1. SAVJET ZA POSEBNE NAMJENE HV-HVO,OP]INSKI STO@ER MOSTAR - HZHB

Nakon {to je agresorska SCG JNA, pomognuta doma}im i uvezenim ~etnicima, 15. maja 1992. godine u èstokim borbama uspjela privremeno okupirati dio Mostara, na lijevoj obali Neretve, gdje su bili svi or gani vlasti i dràvna uprava, do{lo je do rasula i nesnalaènja u redovima branilaca, a sve po srpsko-hrvatskom scenariju, jer HV-HVO nije èlio pruìti adekvatnu pomo} Samostalnom bataljonu odbrane Mostara.

U novoj ratnoj situaciji maja 1992. godine Krizni {tab Mostara, u tovrijeme stvarni nosilac legalne vlasti u op}ini, gubi i ta prividno skromnaovla{tenja na osnovu miga iz Republike Hrvatske, te od Hrvatske vojske-

Hrvatskog vije}a odbrane. Op}inski stoèr Mostara tako u fa{isti~kom stilu 15. maja 1992. godine, pod brojem 02-77, donosi naredbu o raspu{tanjuKriznog {taba Op}ine Mostar, te odluku da se pristupi formiranju civilneratne vlade HV-HVO, s tim da, u me|uvremenu, funkciju civilne vlasti vr{iSavjet za posebne namjene HV-HVO pri Op}inskom stoèru Mostar.

Savjet obavlja funkciju vlade u sjeni, koja je ve}im tokom rataupravljala vojnom i civilnom komponentom Mostara i Hercegovine uz pomo} HDZ. Sjedi{te Savjeta je u po~etku bilo u Sudu za prekr{aje Op}i

ne Mostar, zatim u zgradi Gra|evinskog preduze}a Vranica, potom uTrgova~kom preduze}u Lesnina, Rektoratu Univerziteta ‘’Dèmal Bije-di}’’u Mostaru, da bi na kraju sjedi{te bilo u ‘’Slavonija-Di’’ Rudniku.

O djelovanju Savjeta je pisao i novinar patriota Damir Pedi{a u novinama „Mostarsko jutro“ (Slu`bene novine Armije RBiH, broj 3. str.14.od 12. augusta 1992. godine). Sastav Savjeta, izme|u ostalih, ~inili su: Neven Tomi}, predsjednik, te ~lanovi Jadranko Prli}, Safet Oru~evi}, ]a-mil Salahovi}, Azer Sirko, Vedad Hakalo, Dinko-Dika Slezak, Boò Pu-

lji}, Vilim Primorac... Naredba o formiranju Savjeta izvr{ena je putem vojnih postrojbiHV-HVO, tada dobro naoruàne i organizirane vojne sile.

Tim klasi~nim vojnim udarom, u maniru pu~isti~kih metoda vojnihhunti Ju`ne i Centralne Amerike, nasilno je ukinut legalno izabrani organvlasti Op}ine Mostar, a HV-HVO definitivno prelazi granice vojnog an-ga`mana u odbrambenom ratu i preuzima civilnu vlast regije Mostar – Hercegovina. Taj proces je dovr{en 21. maja 1992. godine, Odlukom broj

01-227/92, kad predsjednik HV-HVO Mostar samozvano daje sam sebimandat za sastav ratne vlade i imenuje predstojnike – {efove odjela te vla

267








de. U to vrijeme predsjednik HV-HVO je bio Jadran Topi}, a dopredsje-dnik Stojan Vrlji}, te sekretar HV-HVO-a Tiho Mari}.

S obzirom na na~in i karakter odluka i akata koje je HV-HVO u fun-kciji ratne vlade donosio, te upotrebe slu`benih oznaka (grb, zastava i sl.),evidentno je da se pristupilo izgradnji jednog paradràvnog sistema nazvanog “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna’’ i time je vr{ena destrukcijasvih oblika legalne vlasti RBiH, a na inicijativu Republike Hrvatskeodnosno njenih politi~kih, vojnih i civilnih vlasti.

Od tog datuma u Mostaru djeluje supstitut dràvne uprave u Op}ini Mostar, pod pla{tom privremene vlasti i prekinutih svih veza sa Sara- jevom i RBiH.

Poslije izdaje jedinica HVO-a i napu{tanja poloàja sjeverno od

Mostara, po~ev od Dre`nice pa na jugu do Bune i @itomisli}a,Samostalni bataljon odbrane Mostara je doìvljavao dramati~ne trenutke.U podru~ju Zalika, Malog Kuka, zatim svih pravaca izme|u @eljezni~kestanice i magistralnog puta M-17, prva linija postaje centralni dio Carine,a izdajnik Vinko Grubi{i}, sa svojom jedinicom HVO se premje{ta u[anti}evu ulicu, na desnu obalu Neretve, po naredbi svog Stoèra, kao {tosu sa svojih poloàja pobjegle sve jedinice HVO-a od Dre`nice do @itomisli}a. Tada sam se po~eo otvoreno konfrontirati politici HDZ-a, HVO-

a - HZHB, koju su u Mostaru provodili Jadran Topi}, Petar Zelenika,Dinko Slezak Dika, Jadranko Prli}, Neven Tomi}... Odmah nakon {to samodbio da HVO preuzme na{u zonu odgovornosti na lijevoj obali Neretve,zatim nakon izdaje Grubi{i}a i predaje na{ih linija ~etnicima, Topi},Zelenika, Slezak i ostali, uz veliku pomo} nekih Bo{njaka, traè od meneda HVO preuzme sve mostove u gradu. Odbio sam, a onda to oni poku{avaju uraditi preko Safeta Oru~evi}a i Edina Kahrimanovi}aBajrama. Meni se prijedlog ulaska Tre}e bojne HVO-a u Samostalni

bataljon nikako nije dopadao. Posebno sam bio protiv predloènog kadrakoji bi rukovodio ovom jedinicom. I jednu i drugu osobu sam znao kaolica iz dosjea, po{to sam bio rezervni policajac, zaduèn za obuku polici je i drugih slu`benika u MUP-u RBiH, op}ini i regiji Mostar. Sje}am seda sam Topi}u rekao: “Ti ljudi ni{ta nisu doprinijeli Samostalnom bataljonu, osim {to ih znam iz vi|enja, kada su za jugodinare iz Hrvatskeod gra|ana Mostara kupovali devize iza robne ku}e HIT za svoje mentoreiz Hrvatske”. Na ovo je Topi} dobacio da je Oru~evi} predloèn, jer ih je

donirao sa 30 hiljada DM.“Ako vama valja, eto vam ga”, rekao sam Topi}u.

268







Dok ~etnici nisu zauzeli lijevu obalu, HDZ - HVO je bio samo u prigradskim naseljima Ili}i i Cim jo{ od septembra 1991. godine. Sada suse spustili u grad uz podr{ku ~etnika i bo{nja~kih izdajnika i po~eli preuzimati i diktirati vlast, a njihov jedini argument je bila njihova dobra logis-tika. Savjet za posebne namjene Op}inskog stoèra HVO-a je plja~kaoMostar, zloupotrebljavao poloàj i naru~ivao stalna hap{enja i ubistva, na{to su mi se mnogi sugra|ani àlili. Te àlbe su arhivirane u Samostalnom bataljonu.

Tako su biv{e kriminogene osobe postale u toku agresije glavni biznismeni u Mostaru i Hercegovini. U gruntu i katastru tog vremena semoè vidjeti da su bili sirotinja za ono {to danas imaju.

269

Pristupnica Safeta Oru~evi}a HVO-u 8. maja 1992., godinu prije napada HVO-a na Mostar








270

Presuda Safetu Oru~evi}u od 4.5.1977. zbog krivi~nog djela “te{ke kra|e”, kojom je osu|enna 18 mjeseci strogog zatvora u KPD Fo~a, objavljena u zagreba~kom Globusu 9.2.1996.







16.4. PROVEDBA ODLUKA HDZ-a, HVO-a, HZHBRADI UNI[TENJA DR@AVE RBiH

Sve odluke Predsjedni{tva HZHB, na ~elu s predsjednikom MatomBobanom, brzo su se provodile na terenu, u svim op}inama gdje je dominirao HDZ. Op}ina Mostar je u tom pogledu bila naro~ito zna~ajna za ru{itelje RBiH i za tvorce paradràve HZHB.

Poklanjali su veliku pa`nju imenovanju njima odanih kadrova, koji}e provoditi paradràvnu vlast onako kako to vrh HDZ diktira.

Kadrovi HDZ u Mostaru su u tome prednja~ili, jer su realizirali neke mjere koje su vremenski prethodile dono{enju uredbi i odluka s nivoaPredsjedni{tva HZHB.

Tako, recimo, Krizni {tab Op}ine Mostar, odbranu grada svojomOdlukom od 29. aprila 1992. godine, zna~i desetak dana prije nego je donesena Odluka o formiranju HVO, izuzima iz nadle`nosti legalnih institucija RBiH i poslove iz tog domena «povjerava Hrvatskom vije}u obrane – Op}inskom stoèru Mostar» i pripadnicima policije.

Ovu Odluku su svojim potpisima «ozvani~ili» ~lanovi Kriznog {ta ba: Milivoj Gagro (HDZ), Borislav Pulji} (HDZ), Josip [kutor (HDZ),Ilija Filipovi} (SDP), Jole Musa (nezavisni kandidat), Ismet Hadìosma

novi} (SDA), Zijad Demirovi} (SDA), Mehmed Behmen (SDP) i FikretBajri} (SDA), a {to nisu podràli Murat Pra{o (Saveza reformskih snaga),koji je i dugo nakon rata proganjan zbog svojih stavova u Mostaru (na li jevoj obali), te Savo Zimonji} (SDS). Roko Markovina (SDP) se iznenada izgubio iz Mostara i nije potpisao ovaj dokument.

Sve to govori da su ~elnici HDZ-a podmuklo diktirali ovakve aktivnosti. Oni su svojim ru{ila~kim i izdajni~kim planovima i akcijama davali snagu i tako {to su pridobijali i predstavnike Bo{njaka.

Njihov koncept je bio da u svoje ru{ila~ke i izdajni~ke aktivnostiuklju~e i njima pogodne Bo{njake, da im ~ak daju i neke funkcije u paradràvnoj strukturi, a da ih onda, nakon {to se ru{ila~ki planovi protivRBiH ostvare, uklone iz svojih redova.

To }e jasno pokazati kasnija kadrovska situacija, jer u institucijamaHZHB nije mogao opstati ni jedan Bo{njak koji se iole zalaè za o~uvanje dràve Bosne i Hercegovine.

U tom smislu indikativan je sastav HVO Op}ine Mostar, prema

Odluci od 21. jula 1992. godine, gdje je od ukupno 11 funkcionera jedan«Bo{njak» - Nijaz Behramovi}.

271








Zna~i ova op}ina, u kojoj je po popisu bilo 34,3% Bo{njaka, u izvr{noj vlasti je bila zastupljena samo sa jednim funkcionerskim mjestom – i to perifernim, najmanje bitnim uredom za dru{tvene djelatnosti.45

No, i to se ~ini namanje va`nim u cijelom sadràju vladavine HDZ-a. U tom kontekstu treba posmatrati i odluku predsjednika Hrvatskog vi je}a obrane Mate Bobana od 10. maja 1992. godine o imenovanju du`nosnika HVO op}ine Mostar. Za predsjednika HVO Mostar imenovan je Ja-dran Topi}, za zapovijednika Op}inskog stoèra HVO Mostar imenovan je Jasmin Jaganjac, za zamjenika zapovjednika Petar Zelenika i za ostale~lanove {taba Rade Bo{njak, dr. Stojan Vrlji} i dr. Ante Aleksi}.46

Kasnije }e se pokazati da je Jaganjac bio samo ikebana, da nikadanije imao realnu mo} i da je od ekstremista HDZ-a kori{ten selektivno za

one poslove koji su imali za cilj maskiranje pravih namjera protiv bo{nja~kog naroda. Predsjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} ~esto je bio u Mostaru zbog kriti~ne situacije. Izdvajam njegov boravak 7. i 8.oktobra, jer smo tada imali informaciju da }e HVO napasti jedan odgradova u Hercegovini. Izetbegovi} je tada poku{avao smiriti situaciju sMatom Bobanom, predsjednikom HZHB, zatim Jadrankom Prli}em, predsjednikom ratne vlade HZHB, Jadranom Topi}em, predsjednikomRatne vlade Mostara i njegovim zamjenikom Petrom Zelenikom, pot

parolom Glavnog stoèra Boòm Raji}em. Izetbegovi}u su ovi obe}avalimir, ali su nakon dvadesetak dana napali Prozor i Gornji Vakuf.

272

45 U sastavu HVO Op}ine Mostar, prema Odluci od 21.7.1992.godine bili su: predsjed-nik Jadran Topi}; dopredsjednik Stojan Vrlji}; tajnik Tiho Mari}; Ured za op}u upravuZlatko Udovi~i}; Ured za finansije Milenko Musa; Ured za gospodarstvo FranjoSivri}, Ured za društvene djelatnosti Nijaz Behramovi}, Ured za komunalne posloveMario Salavarda; Ured za snabdijevanje Anto Pehar; Ured za socijalnu i zdravstvenuzaštitu Drago Zovko; Ured za promet, komunikacije i informacije Franjo Golemac;

Ured za odbranu Branko Bandi}; Ured za unutarnje poslove Viktor Stojki}; Ured zacivilnu zaštitu Josip Škutor.46 Akt HZHB - HVO, Glavni stoèr broj 209, Grude, 10. maja 1992. godine, u potpisu

predsjednik HVO Mate Boban. U sastavu HVO op}ine Mostar, prema Odluci od21.7.1992. godine bili su: predsjednik Jadran Topi}, dopredsjednik Stojan Vrlji}; taj-nik Tiho Mari}; Ured za op}u upravu Zlatko Udovi~i}; Ured za finansije Milenko Mu-sa; Ured za gospodarstvo Franjo Sivri}, Ured za dru{tvene djelatnosti Nijaz Behramo-vi}, Ured za komunalne poslove Mario Salavarda; Ured za snabdijevanje Anto Pehar;Ured za zdravstvenu i socijalnu za{titu Drago Zovko; Ured na promet i komunikacijei informacije Franjo Golemac; Ured za odbranu Branko Bandi}; Ured za unutarnje po-

slove Viktor Stojki}; Ured za civilnu za{titu Josip [kutor.







273

Ru{enje institucija RBiH od HVO-a








16.4.1. KLJUI] I MESI] POZIVAJU BH. HRVATE ZAIZLAZAK NA REFERENDUM

Slu`ba dràvne bezbjednosti regije Mostar MUP-a RBiH, ta~nijeZikrija \onko i Sead êlebi} i ostatak TIM’-a, dostavili su Vladi RBiHstenogram razgovora sa konsultativnog sastanka u [irokom Brijegu. Skup je odràn na godi{njicu Sredi{njice HDZ BiH 2. februara 1992., u {iroko brije{kom hotelu. Uz probrane novinare sastanak je po~eo oko 14 sati.Prisutni su bili: Stjepan Kljui}, Franjo Boras, Mariofil Ljubi}, Jure Pelivan, Miro Lasi}, Jerko Doko, Mate Boban, Ivan Marke{i}... Odsutan je bio Vlado Pandì}.

Iz Zagreba su kao gosti prisustvovali Stjepan Mesi} i Perica Juri}.

Samoj sjednici su bili prisutni i predstavnici op}inskih organizacijai dopredsjednici odbora. Tri diskusione grupe formiralesu se u samom po-~etku sjednice i predstavljale su tri politi~ke opcije.

Prva i najmanja grupa, okupila se oko dopredsjednika HDZ BiHMate Bobana i ona se otvoreno zalaè za podjelu BiH, odnosno otcjepljenje zapadne Hercegovine.

Druga grupa je za regionalizaciju, sa Ikom Stani}em na ~elu, ali prvo regionalizaciju pa onda referendum suverenih, a ne ravnopravnih na

roda. Tre}a grupa, tzv. Kljui}eva opcija je bila za referendum, neovisno oregionalizaciji o kojoj se moè kasnije razgovarati. Sjednica je po~eladosta mirno.

U radno predsjedni{tvo ulaze Kljui}, Marke{i} i Boban. Samo zasjedanje otvara Kljui} i mirnim tonom iznosi godi{nji izvje{taj.

«Situacija u BiH je prili~no te{ka, okupirani smo», kaè Kljui}.Ipak, smatra da dolaze bolja vremena. «U proteklom periodu je ura|enomnogo stvari, nije sve bilo idealno, ali se mora biti svjestan da je rije~ o

jednom zna~ajnom i prelomnom povijesnom trenutku, odnosno o slomukomunizma , i da se u takvim vremenima mnoge stvari rade na ho-ruk»,kaè Kljui}, koji je mi{ljenja da je, ipak, bilo reda i rada…

«Bilo je dosta bojkota i svana i iznutra, iz HDZ-a, osobito od nekihkadrova iz zapadne Hercegovine, koji su odbijali svaku saradnju», tvrdiKljui}.

«Izgleda da ba{ neke od tih ljudi najvi{e ja bolim, pa }u na kraju postaviti pitanje mog povjerenja i staviti na glasanje. Smatram da }e neki

biti zadovoljni, jer ja vi{e ne mogu ovako, ali, mi smo se ovdje prije svega sastali zbog referenduma, pa zato najprije o najva`nijem», rekao je on.

275








Poslije izlaganja Kljui}a nastupaju dva diskutanta koja govore uvezi sa referendumom, traè}i stav o referendumskom pitanju. Tempe-raturu naglo podiè Iko Stani}, jedan od rijetkih HDZ-ovaca iz Posavine koji je sljedbenik Bobanove linije, koji agresivnim tonom, èstoko i pau{alno kritikuje Kljui}a, zatim govori o privatizaciji stranke, lo{oj kadrovskoj politici i op}oj nesaradnji. Stani} zaklju~uje da su interesihrvatskog naroda u Bosni potpuno neza{ti}eni ovakvom politikomstranke. Jozo Peri} iz Duvna opominje i traì od prisutnih HDZ-ovaca,da ne vjeruju Muslimanima i da zato treba raditi najprije na regionalizaciji pa onda i otcjepljenju zapadne Hercegovine. “Izetbegovi}u ne trebavjerovati vi{e nego Srbima, ni Muslimanima uop}e. U stvari, nikome netreba vjerovati, pa da provedemo i na hrvatskoj strani na~elo ekvidistan

ce, a ne da to samo Muslimani ~ine na na{ ra~un. HDZ mora zastupatiisklju~ivo interese Hrvata, a ne i Bosne i Hercegovine. Interes hrvatskognaroda je da se ne iza|e na referendum, jer onda hrvatski narod ostaje unezavisnoj Bosni.”

Na{ interes je pripajanje zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Meni niko ne moè zabraniti da sanjam taj san. Ja sam protiv bosanske neovisnosti, jer ne}u u islamsku dàmahiriju, koju priprema Alija Izetbegovi}. A to{to bi Hrvatska uzela zapadnu Hercegovinu ne donosi nikakvu novost.

Bosna je ve} svakako podijeljena, treba to jo{ samo pravno potvrditi».Odmah nakon ovog fa{isti~kog nastupa, za govornicu dolazi Stipe

Mesi}, biv{i predsjednik, biv{e Jugoslavije.On svojim umjerenim tonom poku{ava smiriti podignute tenzije.

“Ja bih sada èlio dati smjernice za diskusiju, jer se udaljavamo od teme.Sve se svelo samo na napade na vrh HDZ-a BiH. Nisu mo`da najbolji uvrhu, jer nigdje nisu, a ja bih molio da se ne dovodi u pitanje referendum. Neka bude rasprave o uvjetima izlaska, da ih se {to vi{e ispuni. Ako tre-

ba, raspravljat }emo o formulaciji pitanja, ako }e Hrvati biti zakinuti i dase eventualno promijenjena formulacija stavi na glasanje u dogovoru s partnerima.”

“Mi ne smijemo dozvoliti da na{e prijatelje Muslimane, s kojima nikad nismo imali sukoba, gurnemo u zagrljaj velike Srbije. To bi bilo izu-zetno nehumano. Osim toga, sva ta pri~a o otcjepljenju spada u konceptvelike Srbije. Zato mi ne smijemo raditi za interese politike SlobodanaMilo{evi}a, za koju znamo {ta je donijela Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

Mi ne smijemo i}i njima u prilog, niti se kretati u okvirima njihovog plana, jer su Milo{evi} i SPS `rtvovali Srbe u Hrvatskoj zbog Bosne, kako bi

276







se ona uklju~ila u Veliku Srbiju, odnosno Jugoslaviju. Ne zanosite se ti-me da se u Hrvatskoj ratuje ili se ratovalo za Srbe. Oni su kona~no `rtvovani: Sve su karte ba~ene na Bosnu. Hrvatska bi se na{la u izuzetno ne povoljnom poloàju ako bi Bosna ostala u okviru velike Srbije. Oteàva ju}i faktor je i to {to vojska traì uhljebljenje u Bosni, pa se tu podudara ju interesi Milo{evi}a i vojske. Zato na{a politika ne smije biti isprovocirana nego izbalansirana. Hrvatska politika je uvijek bila principijelna, pa je po{tovala i neprimjerene granice”.

Poslije Mesi}a Pavo Koba{, predsjednik Op}ine Ora{je, brani Kljui}a, napada Iku Stani}a, tvrde}i da niko iz Posavine ne stoji iza njegovihstavova, niko od 65.000 Hrvata iz tog kraja, od kojih nije niko ni obavije{ten o skupu u Grudama. Dalje Pavo napada, Franju Borasa:’’Koga je Bo-

ras pitao da ide sa Koljevi}em u Zagreb i da se s Koljevi}em dogovara? Koga je Boras pitao da li se moè dogovarati sa neprijateljem hrvatskog naroda?’’

Za govornicu odmah poslije Koba{a izlazi Miro Lasi} i uzbu|enodbija neodgovornu politiku ~elnika iz zapadne Hercegovine, koji bi ostavili na cjedilu Hrvate iz Bosne a prihvata Mesi}eve smjernice.’’Shvati-te da radite za Karadì}evu opciju, a ne za interese hrvatskog naroda. Svioni koji misle da referendum i cjelovitost Bosne donose sukob, grdno se

varaju. Podjela Bosne donosi rat’’, govori dramati~no Lasi}. Na kraju onmoli da imaju u vidu Mesi}eve smjernice, koje su najkorisnije za hrvatskinarod. Kona~no, istupa Mate Boban da brani Tu|manove ciljeve i iznosi prijedlog budu}nosti Bosne i Hercegovine u dvije opcije. Prva je podjelai prelazak zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Druga opcija se sastoji ueventualnom ispunjavanju svih uvjeta iz referenduma i u tom slu~aju sve bi to moglo odgovarati hrvatskom narodu.

U daljem toku rasprave predsjednik Statutarne komisije HDZ BiH

Ivan Brekalo daje podr{ku Mesi}u, ali i traì preformulaciju referendumskog pitanja, uz konstataciju da su neosnovane kritike upu}ene Kljui}u,iako smatra da se on mora dogovoriti s partnerima o promjeni pitanja, kako Hrvati ne bi postali nacionalna manjina.

Poslije iscrpljuju}e diskusije, data je pauza od 30 minuta, poslijekoje nastupaju ~etiri diskutanta, koji podràvaju referendum i Mesi}evoizlaganje.

Jozo Mari}, predsjednik SO Grude, uo~ava da bobanovci gube i

nastupa teatralno prije svega sa monologom usmjerenim protiv Kljui}a,uz konstataciju da hrvatsko vrhovni{tvo u Bosni ne brine o hrvatskom na

277








rodu, da vi{e slu{aju Izetbegovi}a nego {to konsultuju nekog iz HDZ-a, ada Kljui} vr{i privatizaciju stranke i vodi lo{u kadrovsku politiku. Mari}napominje da su 40 pravnika i 30 ekonomista na birou za zapo{ljavanje uGrudama, dok se u republi~kim organima zapo{ljavaju Srbi i Muslimani.

«Izetbegovi} osniva islamsku dàmahiriju, a na{em vrhovni{tvu jevi{e stalo {ta misli SDA nego na{ narod. Muslimanima ne treba vjerova-ti, jer su na{i preci 400 godina bili pod jarmom turske carevine. Zar trebada pristanemo na nezavisnost Bosne, pa da jo{ 400 godina i deset generacija budemo pod islamskom vla{}u? Zar }emo nasjesti ujdurmi Alije Ize-tbegovi}a’’, pita se Mari}, tvrde}i da je, kada su se donosile povijesneodluke u Grudama, Kljui} {etao Ba{~ar{ijom. Zatim tvrdi da je “Jugoar mija” oti{la iz Hrvatske, odnosno odlazi, a moè je se otjerati i sa ovih

prostora». «Mi ne}emo ostaviti Hrvate sa sjevera ovdje, uzet }emo sve {to je hrvatsko. Jer, {ta je mene briga za âjni~e, {ta ja imam u âjni~u? Po-~nimo kona~no da radimo za hrvatske interese», kaè Mari}.

Kljui} ponovno izlazi za govornicu da bi njegov drugi nastup biomnogo nervozniji nego prvi.

‘’Prije nego {to dam ostavku i udovoljim lokalnoj gospodi, èlio bihre}i dvije rije~i: bolestan sam i mogao sam da ne do|em ovdje, ali sam do{ao da se pogledamo u o~i i kaèmo sve {to imamo re}i. Uvijek sam se tru

dio da za{titim interese hrvatskog naroda, a vi izvolite raditi za kartu velikeSrbije koju smo svi neki dan vidjeli i u kojoj se nalazi cijelo imanje na{egcijenjenog odvjetnika iz Mostara. Ja idem, a vi izvolite raditi za intereseSDS-a, Karadì}a i “Jugoarmije”. Kljui} ne}e ostati u velikoj Srbiji, a vama, elokventni gospodine Mari}u, da kaèm ovdje u lice i pred svima daznam da mi se mjesecima radi iza le|a. Sa raznim dogovorima i odlascimau Zagreb s Koljevi}em, koji ispada ve}i prijatelj Hrvatima nego ja. Dakle,imate moju ostavku, sad komotno radite za SDS i Karadì}a. Dogovorite se

sa SDS-om, ako mislite da je to interes hrvatskog naroda. Sretno vam bilo.A {to se ti~e va{ega poziva za dolazak u Grude, pred svima i u lice vam ka-èm: Nikad mi ga niste poslali. [to se ti~e kadrovske politike, Kljui} nema brata, sestru, oca ni majku, nema djece njihove i nikome nije namjestio fotelju. Hrvatskom narodu, Mari}u, pripalo je mjesto guvernera Narodne banke, direktora PTT-a, direktora Lutrije i druga. [to Mari}u, niste predloìlinekog sposobnog? Vrijeme }e pokazati ko je u pravu. Svim suradnicima bihse najljep{e zahvalio i zaèlio sre}u i uspjeh u daljnjem radu. A la`nim

Hrvatima bih poru~io: dijelite Bosnu, radite {to ho}ete, ako smatrate da jeto interes hrvatskog naroda. Ja ne èlim u tome u~estvovati’’.

278







Nakon ovoga Kljui} silazi s govornice ùrnim korakom, pozdravljase s Mesi}em i napu{ta skup.

U sali nastaje muk. Lasi}, Doko i Pelivan tr~e za Kljui}em i molega da se vrati. On se samo okre}e i govori: “Pustite me”.

U holu hotela novinari pitaju Doku, Lasi}a i Pelivana {ta ovo svezna~i, a oni zajedno uglas odgovaraju: “Pitajte Bobana”.

Mesi} ponovo izlazi za govornicu.“Ovaj gospodin, predsjednik Op}ine Grude, narcisoidno je uìvao u

svojoj diskusiji. Gospodine moj, najlak{e je popljuvati ~ovjeka kao {to si tiu~inio s gospodinom Kljui}em. Ovdje je glavno pitanje referendum, a neono o ~emu ste vi govorili. Vi o~ito ne znate, a trebali biste znati da jeHrvatskoj priznata granica onakva kakva jeste, i to je krvavo izboreno. A vi

ho}ete da Hrvatsku stavite u poziciju ne vi{e `rtve, nego agresora, porobljiva~a, pretendenta na teritorije izvan hrvatske granice. Ovo {to ste popljuvali gospodina Kljui}a ja vam ne dajem za pravo, jer moè se i bez Kljui}a i bez Mesi}a, ali da li je ovo najbolji momenat da se bez njih ostane? Kakvekonzekvence bi proizveli na{i odlasci. Vi tvrdite da imate toliko nezaposle-nih pravnika i ekonomista i grdite Kljui}a zbog toga, a znate koliko ih imanezaposlenih u Hrvatskoj, u svim op}inama? Osim toga, nisu uvijek najsposobniji na funkcijama. [ta mislite za{to smo Srbiji ponudili konfederaciju,

pa je ona prije pristala na parcijalnu nezavisnost? Razlog je u tome {to Srbi ja ne èli ravnopravnost. Kaète da }e se otcjepljenjem dijelova Bosne iHercegovine i pripajanjem Hrvatskoj stvar rije{iti za 10 do 15 godina.Hrvatsko pitanje se rje{ava danas i to osamostaljivanjem Bosne, njenimosloba|anjem od velikosrpskog {ovinizma. Hrvatsko pitanje se sada rje{ava, i to izlaènjem na referendum. I {ta biste vi dobili, kada biste Muslimane gurnuli u zagrljaj velikoj Srbiji? Je li to interes hrvatskog naroda? I fetus bi ova pitanja razumio bolje od vas Mari}u. Je li treba da vam nacrtam?”

Poslije ove replike Mesi} naglo prekida svoju diskusiju i ljuto odlazi sa govornice, uz gromoglasan aplauz prisutnih.Po sti{avanju aplauza Perica Juri} predlaè da se Kljui}ev status

ozna~i sa ‘’predsjednik u ostavci’’ i da se sve rije{i zasjedanjem istog tijela tokom sljede}e sedmice. Prijedlog se usvaja i sjednica je time zaklju~ena, a prisutni odlaze s ubje|enjem da sve ostaje po starom u HDZ-u, na~elu s Kljui}em. Me|utim, vrijeme }e uskoro pokazati da je sve to strategija iz Zagreba, ta~nije dirigirano uspavljivanje Bo{njaka, jer Kljui}

ubrzo zavr{ava kao Davor Perinovi}, prvi predsjednik HDZ-a BiH, koji jesmijenjen na sli~an na~in od Bobanove klike.

279








16.4.2. HDZ, HZHB PODRE\UJU SE REPUBLICIHRVATSKOJ

Prva i jedina opcija 18. novembra 1991. je bila izdvajanje HZHB iz Bosne i Hercegovine i priklju~enje Hrvatskoj. Tre}eg jula 1992. godine, uz tu op-ciju pojavljuje se i rezervna opcija ostajanja u Bosni i Hercegovini, koja }e biti zasnovana na (kon)federalnom modelu dràvnog ure|enja. Promijenio sestav HDZ-a i prihvatili su strategiju zasnovanu na zlo~inu, uni{tenju i genocidu. Po HDZ-u, HVO - HZHB treba uspostaviti i za{tititi samostalnost i suverenitet HZHB, bez obzira na to ho}e li na kraju (p)ostati samostalna dràvnazajednica, samostalni dio nove (kon)federalne BiH ili }e se priklju~iti Hrvatskoj kao njena autonomna pokrajina ili ùpanija s posebnim statusom. U razlo

zima uspostave HZHB jasno se govori da se ona formira kao zajednica gra|ana, zajednica op}ina i njihovih stanovnika. Mononacionalni karakter HZHB

jasno se izraàva i u ciljevima formiranja HZHB kao {to su «za{tita vlastitih povijesnih prostora i interesa cjelokupnog hrvatskog naroda» i «obrana hrvatskih etni~kih i povijesnih prostora i interesa». HZHB je po toj odluci zami{ljena kao mononacionalna, a ne demokratska (dràvna) zajednica, iako je sastavnjenih op}ina multietni~ki. Povezivanja i podre|ivanja HZHB Hrvatskoj bilisu zadaci HDZ-a, jer su sva tijela HZHB birana iz ove stranke, pa je taj mono

partijski monopol sa stanovi{ta secesije od odlu~uju}e va`nosti zbog toga {to je HDZ BiH «konstitutivni dio HDZ organizacije sa sjedi{tem u Zagrebu» (~l.4 Statuta HDZ BiH, donesen u Sarajevu 18. augusta 1990. godine). Vode}astruktura HDZ i HZHB shvatila je i ostvarivala onu statutarnu odluku {to jeMate Boban izgovara na sastanku najvi{ih du`nosnika HDZ Hrvatske i HDZBiH u decembru 1991. godine, da se HZHB proglasi nezavisnim hrvatskim

prostorom, a da }e o trenutku priklju~enja tog prostora Hrvatskoj odlu~ivatihrvatsko vrhovni{tvo. HDZ BiH je poslije smjenjivanja Stjepana Kljui}a pos

tala konstitutivni dio HDZ Hrvatske, podre|en centralnom rukovodstvu stranke u Zagrebu i predsjedniku dr. Franji Tu|manu. U stvari Hrvati {irom svijetasu priznavali Tu|mana za predsjednika svih Hrvata, da bi to zvani~no verifici-rali 1997. godine poslije izbora. Sve to pokazuje neraskidivu vezu s Hrvatskom. Uredba o Oruànim snagama HZHB uspostavila je 3. jula 1992. godine(Narodni list br. 1/1992; str. 12.) Oruàne snage HZHB kao temeljnog nosite-lja oruànog otpora agresiji (~l. 2). U toj uredbi je kao zastava oruànih snagaHZHB odre|ena «povijesna hrvatska zastava, odnosno trobojnica crven-bijel-

plav, s povijesnim grbom na sredini bijelog polja» (~l. 43.), a kao znak pripa-dnosti oruànim snagama HZHB, uz oznake HVO-a, odre|en je «grb s crveno

280







- bijelim poljima i tropleterom (~l. 44.). Uredbom o grbu i zastavi HZHB zavrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti (Narodni list br. 7/1992; str. 10. i11.) odre|en je oblik grba (~l. 7.) i zastave ( ~l. 10.) HZHB. Grb HZHB je po-vijesni hrvatski grb, a zastava se sastoji od tri boje (crvena, bijela, plava) sgrbom u sredini. Rje{enje je identi~no rje{enju iz Ustava Republike Hrvatskeiz 1990. godine (~lan 11.).

HZHB je uvijek imao poseban povla{ten odnos prema Republici Hrvatskoj. Odlukom o uvozu robe iz Hrvatske, koju je usvojilo HVO HZHB(Narodni list br. 6/1992; str. 43.) posebno se regulira uvoz roba porijeklom izRepublike Hrvatske u HZHB za vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti(~l.1.). Ta je odluka vi{e puta izmjenjena (Narodni list br. 8/1993; str. 189., br.9/1993; str. 217.), ali je njen sadràj uglavnom ostao isti. Uvozu robe iz Hrvat-

ske daje se poseban, povla{ten tretman, na nju se ne primjenjuju odre|eni carinski propisi (~l. 2.). Takvo ure|enje je izraz cjelokupnih odnosa izme|uHZHB i Republike Hrvatske, koja je na razli~ite na~ine, pa i izravno finansijski podràvala HZHB, a za svoje proizvode traìla povla{ten status. Slu`beni

jezik HZHB bio je hrvatski jezik, a sama upotreba hrvatskog jezika i latini~nog pisma u Oruànim snagama propisana je Uredbom o oruànim snagamaHZHB. (Narodni list br. 1/1992; str. 18, ~lan 28.) Identi~no rje{enje i ovim pi-tanjima moèmo na}i u Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine (~lan

12.). Sli~ne odredbe moèmo na}i u mnogim drugim dokumentima HZHB,koji propisuju upotrebu hrvatskog knjièvnog jezika u sudovima, {kolama itd. Uredba o pe~atima (Uredba o primjeni Krivi~nog zakona RBiH..., Narodnilist br. 2/1992; str. 15) propisuje da se tekst pe~ata ispisuje «latinicom, hrvat-skim jezikom ijekavskog izgovora» (~l. 2.). Slu`bena valuta HZHB bio jehrvatski dinar. U aktima HZHB na mnogo se mjesta odre|uje prevo|enje di-nara u hrvatske dinare: u propisima koji se odnose na krivi~ne sankcije, prekr{aje, pla}anje sudskih i drugih taksa itd. Uredbom o primjeni kaznenih za

kona je bilo odre|eno da se dinarske vrijednosti «prevode u hrvatske dinare uistim nominalnim iznosima» (~l. 2). Na primjeru novca moè se dobro ilustrirati da su bila mogu}a i druk~ija rje{enja.

Ali je mogu}a alternativa takvoj politici bila uvo|enje i podr{ka novoj bosanskoj valuti, koja ne bi vodila podjeli bosanskohercegova~kogekonomskog prostora. Organizacija vlasti u HZHB u mnogim segmenti-ma je preuzimala pojedina rje{enja i nazive tijela iz savremenog ustavno pravnog ure|enja i tradicije. To se najprije odnosi na poloàj predsjedni-

ka HZHB, te posebno na stoère i nazive pojedinih tijela i ~inova u oruànim snagama i sl.

281








16.5. TU\MANOV GENERAL U MISIJI AGRESI- JE NA RBIH

Zakon o imenovanju du`nosnika HVO-a u Op}inski stoèr Mostar ima mnogo ve}i zna~aj nego {to se to na prvi pogled moè zaklju~iti. Naime, na lijevoj strani tog akta, na mjestu za potpis, uz onaj Mate Bobanakao predsjednika HVO, stoji da je zapovjednik Glavnog stoèra HVO general Zbora Janko Bobetko.

Jasno je da je Bobetka na tu du`nost postavio predsjednik HrvatskeFranjo Tu|man, da iz te ~injenice proizilazi da je upravo on glavni kre-ator paradràve HZHB, koji onda {alje svog generala Janka Bobetka daide u RBiH, “da ru{i ustavni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet

RBiH“, a njegove kona~ne namjere u vezi s tim su sasvim jasne - „prisa jediniti teritorije uspostavljene paradràve u sastav dràve Hrvatske“.

To je bila prva faza agresije Hrvatske na Republiku Bosnu i Herce-govinu.

Dakle, Mate Boban kao predsjednik HZHB i HVO, prihvata generala susjedne dràve Hrvatske da bude zapovjednik vojske koju formira,a uporedo dok prihvata njega, odbacuje sve {to pripada institucijamaRBiH, dràve u kojoj sve to radi.

Na osnovu mno{tva sli~nih detalja odbacuju se i najmanje sumnjeda li je Hrvatska bila agresor na RBiH ili ne.

Sasvim drugo je pitanje mjera koje su lideri HDZ-a u Hrvatskoj i uRBiH poduzimali da se agresija maskira, prvenstveno radi odnosa me|unarodne zajednice prema procesima kojima se fakti~ki ru{i jedna me|unarodno priznata dràva, ~lanica UN, prema ~ijoj za{titi bi se trebali principijelno odnositi svi faktori me|unarodne zajednice, pa i RepublikaHrvatska, koja je kao dràva isto kao i RBiH faktor me|unarodnog poret

ka. Iz navedenih ~injenica o strukturi HV-HVO i HZHB, moè se za-klju~iti da je Mate Boban, kao predsjednik HZHB, bio direktno podre|enFranji Tu|manu, koji je svoje agresivne planove prema BiH, u politi~kim pitanjima agresije i rata, rje{avao preko Mate Bobana, a u stru~nim pitanjima vojne profesije, u realizaciji svojih politi~kih ciljeva, preko zapovjednika Glavnog stoèra HV-HVO generala Janka Bobetka. Glavni sto-èr HV-HVO u BiH bio je operativno - strategijska komanda preko koje

je General{tab Jugoslavije ostvarivao vojne i politi~ke ciljeve protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta RBiH.

282







To je bila dvostruka agresija, sa istoka agresija Srbije i Crne Gore,oslonjena na ~etnike koje organizira Karadì}, a sa zapada agresija Hrvat-ske, oslonjena na eksponente «novokomponovanih usta{a», pod vo|stvom Mate Bobana, koji na osnovu dogovora Tu|mana i Milo{evi}a,ovaj put «ne}e» cijelu BiH do Drine, nego su zadovoljni njenim dijelovima koje su stavili pod vlast paradràve HZHB.

Agresiju Republike Hrvatske na RBiH moèmo potvrditi s nizom~injenica. Hrvatska agresija dolazi u komandnom smislu, jer pokazuje da je HVO u potpunosti sastavni dio Hrvatske vojske.

Operacije protiv Armije RBiH su dolazile iz Glavnog stoèra HV uZagrebu, planovi u vidu nare|enja u BiH, koje lokalni stoèri HVO-a samo izvr{avaju.

Izvje{taji sa terena o svim de{avanjima u BiH za HVO su dolazili preko isturenog komandnog mjesta u Grudama, zatim su se proslje|ivaliu Zagreb. Poslije obrade tih podataka, primaju instrukcije {ta treba poduzeti prema Armiji RBiH.

U hijerarhijskom smislu HVO je tada funkcionirao kao bilo koji dioHrvatske vojske. HVO-HV su jedna vojska, s jedinstvenim politi~kim ciljemi tu nema organizatorske podjele. HV-HVO imale su isti cilj – otimanje teri-torije od BiH. Politi~ki centri mo}i u Hrvatskoj, u politi~kostrategijskom smi

slu, vodili su operacije u BiH i Hrvatska tu nikad nije pravila razlike.Dugoro~na planiranja i analize oko BiH su se vr{ile u Zagrebu, jer

HVO nije imao kvalitetne kadrove za provo|enje ciljeva velike Hrvatske.Jedinice HV se nakon dolaska u BiH stavljaju pod komandu op}in-

skih jedinica HVO-a i time se stvara jedinstven sistem hijerarhije–HVOkoji prima nare|enja od Glavnog stoèra i {alje mu izvje{taje o stanju naterenu, a zapovjedna ovla{tenja mu omogu}uju da sa pristiglim jedinicama HV-a postupa kao sa svojima.

Zapovjednost sistema ogleda se u strukturi oficira HVO, jer se svivisoki zapovijednici HVO-a imenuju s jedinstvenih kadrovskih listi HVa i imenovanje vr{i sam Glavni stoèr, general Janko Bobetko uz sagla-snost zapovjednika, pri ~emu se upu}ivanje u BiH vr{i kao u bilo koji dioHrvatske.

Hrvatski oficiri HVO-a su pripadali HV-u, a mnogi su gra|ani Re- publike Hrvatske. Ante Roso, komandant HVO-a u 1994. godini, prije do-laska u BiH bio zapovjednik specijalnih jedinica HV-a i ro|en je u Slavo-

niji. Njegov zamjenik i raniji komandant Milivoj Petkovi}, ro|en u Vrpo-lju kod [ibenika, tako|er, hrvatski je dràvljanin.

283








^lan glavnog stoèra HVO-a Ante Prka~in ro|en je u SlavonskomBrodu. Ovaj general je u kontaktima s Muslimanima Hercegovine pri~aoda mu je otac rodom iz Ravnog kod Trebinja i da mu je ~esto pri~ao da je bolji usta{a u Drugom svjetskom ratu od njega bio samo neki Lizde saDubravske visoravni.

Biv{i zapovjednik Glavnog stoèra bio je Slobodan Praljak, ranije{ef politi~kog odjela Hrvatskog ministarstva odbrane, koji je u BiH rukovodio napadima na Prozor i Vakuf mnogo prije razrje{enja u MORH-u.

U toku {kolovanja oficira, oni se upozoravaju na me|unarodne kriterije i standarde da rukovo|enje operacijama u stranoj zemlji, a u ovomslu~aju to je BiH, predstavlja u~e{}e u agresiji. Biv{i zapovjednik brigade «Rudi Pavlovi}», jedne od tri profesionalne u HVO-u, bio je i hrvatski

dràvljanin Zoran Deli}, koji ìvi u Zadru.Instruktori u HVO-ovim kampovima za obuku oficira u Tomislav-

gradu i Grudama su iz Hrvatske, a neki oficiri i specijalne jedinice HVO-a obu~avali su se u Zagrebu, Splitu i Plo~ama.

Hrvatska vojska vodi operacije protiv Armije RBiH od 1992. godi-ne, pa sve do kraja rata. Hrvatske trupe su bile prisutne u BiH. Hrvatskavojska je bila centar svih operacija HVO-a protiv Armije BiH.

HVO kao samostalna oruàna sila nije ni postojao, nego je od osni

vanja u potpunosti uklopljen u organizacijsku i komandnu strukturuHrvatske vojske sa identi~nim ciljevima i zadacima. HV ga po svim kri-terijima tretira kao svoj sastavni dio. Samo politi~ki razlozi su presudilida se osnuje HVO. U vojnom smislu, Armija BiH je ratovala protivHrvatske vojske, ~iji se jedan dio, koji se zove HVO, zbog okolnosti predstavlja kao nezavisna armija u okviru RBiH.

Hrvatska agresija na BiH po~ela je u junu 1992. godine napadomHVO-HV na Novi Travnik, ta~nije na postrojenja vojne industrije, koju su

Hrvati èljeli samo za sebe. Nakon neuspjeha u Novom Travniku, u oktobru su hrvatske jedinice napale na Prozor i Gornji Vakuf, dva grada krozkoja se probijao koridor od Hercegovine do srednje Bosne, s kojim bi sezaokruìla kompaktna teritorija za pripojenje Hrvatskoj. Kako je to, uostalom, 2. februara 1992. godine, na Sredi{njem odboru, na znak Mate Bo bana zagovarano u onom {irokobrije{kom hotelu.

Napad na Prozor je podràn od 113. i dijela 114. {ibenske brigade HV-a, dok je drugi dio 114., zajedno sa 123. brigadom iz Vara`dina u~estvovao u

borbama za Novi Travnik. Dva bataljona 114. - “[korpije” iz Trogira i “Alka-ri” iz Sinja - u januaru 1993. angaìrani su u napadu na Gornji Vakuf, poslje-

284







dnji od tri grada potrebna za koridor. U napadu na ovaj grad tako|e je uklju-~ena 113. brigada i specijalne jedinice «Divovi» ,»Tigrovi», te «Vukovi» izSplita. «Tigrovi» su bili antiteroristi~ka jedinica hrvatskog MUP-a, koja jevr{ila atentate, ubistva svojih neposlu{nih Hrvata, ta~nije onih koji su ugroàvali stvaranje HZHB, odnosno velike Hrvatske, na cijelom podru~ju RBiH.Posebnu ulogu su ove jedinice imale u centralnoj i srednjoj Bosni.

Prisustvo HV-a kod Gornjeg Vakufa potvrdio je tada{nji komandantHVO-a za sjeverozapadnu Hercegovinu @eljko [iljeg, koji je na pregovorima, nakon neuspjelog napada na ovaj gradi}, otvoreno priznao da su angaìrane iste jedinice HV-a koje su napadale Prozor.

U aprilu i maju 1993. godine 113., 114., «Divovi» i «Tigrovi» an-gaìrani su u borbama oko Jablanice, te u snajperskom ratu u Mostaru,

aprila 1993. godine, gdje je prisustvo «Tigrova» dokazano i nalaènjem jednog mrtvog vojnika, ~ija je legitimacija nosila oznaku ove jedinice.

Vojnik se zvao Tomislav Baji}, a izkaznica mu je imala pe~at «Mi-nistarstvo odbrane Republike Hrvatske – Glavni stoèr specijalnih snaga».

Tokom borbi za Bugojno, u julu 1993., opkoljene jedinice HVO-a poku{ala je deblokirati specijalna jedinica «Pume» iz Vara`dina.

U julu je obnovljena i ofanziva na Vakuf, u kojoj su u~estvovale Tre}a brigada iz Osijeka, 109. iz Vukovara, Peta gardijska, 113., 114., te dijelovi bri-

gada iz Vara`dina i Vinkovaca, kao i jedna od najelitnijih jedinica HV–a ba-taljon «Matija Vla~i}», koji je pod direktnom komandom Glavnog {taba i je-dna je od najtemeljitije obu~avanih jedinica koje Hrvatska vojska ima. Ova jedinica posjedovala je vlastitu bazu u [apljanima kod Opatije.

Va`no je ista}i da se njeni vojnici obu~avaju po legionarskom prin-cipu, uz represivnu disciplinu i psiholo{ki trening. «Matija Vla~i}» je uBiH bila od oktobra 1993., kada je HV zapo~ela operaciju «Plamen», za potpuno zauzimanje Gornjeg Vakufa.

Sve jedinice se ~esto premje{taju po podru~jima Vakufa, Prozora iMostara, a onda je iza nove 1994. godine dovedeno jo{ trupa, prije svih117. gardijska brigada iz Zagreba.

Vojnik Igor (Brune) Kapor, dràvljanin Hrvatske, ro|en 23. febru-ara 1957. u Rijeci, je nakon zarobljavanja govorio o svojoj jedinici. Ka por je 28. maja 1993. isporu~en Crvenom kriù, odnosno Hrvatskoj vojsci i Hrvatskoj.

Zarobljeni vojnik Ivica Jeger tvrdio je da je u borbe protiv Armije

RBiH uklju~ena i 106. brigada iz Osijeka i Druga brigada iz Siska. Jo{ jedan vojnik Tihomir Kuhar, po zanimanju {umar, pripadnik 175. brigade

285








HV-a, ro|en u Hrvatskoj 1943. godine, govorio je u medijima o agresijiHrvatske na BiH. «Bio sam agresor u BiH, a po komandi Drage Krpine,tada na~elnika politi~ke uprave MORH-a i na~elnika glavne komande ikomandanta Janka Bobetka. Iako su mnogi vojnici izjavili javno da ne èle ratovati protiv Bo{njaka, Bobetko je u kasarni «Kroacija» rekao «da tone}e tolerirati, da samouprave vi{e nema, te zavr{io naredbom - Na zada}u». Dalje, Kuhar kaè: «Bio sam agresor u BiH, ali iako u njoj nisam ro|en, Bosnu smatram svojom domovinom i ideju Herceg-Bosne od po~etka nisam prihvatio», rekao je.

U oktobru 1993. godine na brdu Hum iznad Mostara, smrtno je stradao Draèn Gvozden iz Sesveta, pripadnik HV-a. U decembru iste godi-ne njegovi roditelji, brat i sestra tuìli su radi naknade Republiku Hrvat

sku i Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu zbog pogibije u tu|oj dràvi, a{to je jo{ jedan u nizu dokaza o agresiji Hrvatske na BiH.

Komisija za razmjenu, koju sam vodio, dala je saop}enje Izudinu[ahovi}u, novinaru Radio Mostara: “Od 14 poginulih vojnika HV-a, ~ija sutijela ostala na lokalitetu Ko~ine, kod peterice su prona|ene iskaznice, dok ostali nisu imali nikakve dokumente. Poginuli Milan Vlaovi} iz NoveGradi{ke, jedini je imao originalnu iskaznicu HV-a, Vojna po{ta 2143, ali jei kod njega kao i kod svih ostalih na|ena la`na iskaznica HVO-a, na kojoj je

isti mati~ni broj kao i na originalnoj iskaznici HV-a. Na la`nim iskaznicamaHVO-a nijedan od poginulih nije imao svoju sliku, a li~ne podatke su samiupisivali hemijskom olovkom. Na osnovu ovih podataka jo{ su identificirani

Nedeljko [u}urovi}, ro|en 1970. godine u Osijeku, kome na iskaznici stojirukom upisano da je pukovnik i da pripada operativnoj skupini, zatim MarioJura~i}, Tihomir Devi} i Miroslav Butumovi}, kod kojeg je na|ena i platnalista HV-a, s platom od 750 hiljada hrvatskih dinara za mjesec juni 1993.godine. Kod jednog od poginulih na|ena je operativna karta Masleni~kog

mosta. Sa lokaliteta Ko~ine, gdje su prona|ena tijela 14 vojnika, prethodno je HVO s tenkovima izvla~io tijela poginulih, pa se procjenjuje da je samona tom dijelu rati{ta poginulo oko 50 vojnika HV-a. Na drugom pravcu napa-da Hodbina - Blagaj, jo{ se sre|uju podaci o poginulim i ranjenim, ali se

procjenjuje da su u borbama na ju`nom sektoru mostarskog rati{ta HVO,ta~nije HV izgubili najmanje 80 svojih vojnika. Svi su bili pripadnici elitnih

jedinica HV, pripadnici 4. gardijske profesionalne splitske brigade i 5. gardijske osje~ke. Svi oni, iako veoma dobro opremljeni, s pancirima, najmod

ernijim naoruànjem u panici su pobjegli u pet autobusa s mjesta sukoba,nakon ovih stra{nih gubitaka. Poginuo je i zapovjednik operativne skupine 1,

286







{to se saznalo na osnovu zahtjeva HVO-a da se isporu~i njegovo tijelo, ali onnije bio identificiran”. Ovo saop}enje je izgovoreno na Ratnom studijuMostar 17. jula 1993. godine. I pored uàsa koji su Mostarci podnosili u timdanima, nakon ovoga izvje{taja ostala je tegoba u ljudima {to su u napadimana grad poginuli neki stranci, kojima ni sudbina nije odredila da ovdje traèsvoju smrt. Odredio im je to vrhovni komandant Franjo Tu|man.

Poseban oblik agresije od strane Hrvatske na BiH dolazi u regrutovanju stranih pla}enika iz cijelog svijeta, od kojih su najbrojniji bili Ni jemci, [ve|ani i Britanci, koji su sluìli u HVO-u. Ve}ina pla}enika se re-grutirala preko emigrantskih organizacija «Hrvatski dràvotvorni pokret»i «Hrvatsko revolucionarno bratstvo», koje su Hrvatsku pomagale nakondolaska Tu|mana na vlast.

Jedan od poznatijih stranaca bio je Nijemac Jirgen [mit , koji je koman-dovao tenkovskim jedinicama pri napadu na Prozor i kasnije bio ubijen od Ar-mije BiH u borbama za Vakuf u januaru 1993. godine.

Pri napadu na Mostar, maja 1993. godine, jednu diverzantsku jedi-nicu je vodio Nijemac Hofman, a obuku lokalne jedinice «Dòkeri» u Vi-tezu vr{io su jedan Englez i jedan Poljak s prezimenom Pariusz. Interventni vod HVO-a u Livnu je vodio pla}enik Patrik [avije, jedan od izumitelja “livanjskih bombi”, eksploziv u morskim minama, gumama ili ba~va

ma, koje bi zakotrljali sa brda Hum na Donju Mahalu u Mostaru, ina~e,naselje puno civila.

Dio stranaca se uglavnom regrutuje iz otpu{tenih kadrova isto~ne Njema~ke i Engleske. Jedan Francuski dobrovoljac, koji se borio do kra ja 1992. godine u Ora{ju, govorio je za medije kako su dvije brigade HVgranatirale jedinice HVO, kojima je i on pripadao, kada su poku{ale podràti napad Armije RBiH na ~etni~ki koridor kod Br~kog.

HV policija i MUP-a Hrvatske su tokom cijelog rata bili u zapadnoj

i centralnoj Hercegovini i Srednjoj Bosni, s tim {to su te jedinice iz Rijeke i Slavonije bile nadre|ene lokalnim jedinicama. Jedinice HV su bile u pripravnosti du` dalmatinske obale, sa stalnim premije{tanjem iz jednog grada u drugi, da bi bile bliè frontu BiH, s ciljem i zadatkom vezanim za RBiH.HV je svim vojnicima odobrila stavljanje oznake HVO, kako bi zamaglili o~ime|unarodnoj javnosti o prisustvu HV u RBiH.

Sve vrijeme 1992.,1993., pa i kasnije vojni i civilni dio HV-HVO jevr{io me|unarodnu oruànu agresiju.

Predstavnici politi~ke, zakonodavne, sudske i izvr{ne vojne i civilne vlasti Hrvatske su poticani na zlo~ine i njihovo prikrivanje.

287








288

Potvrda u~e{}a HV-a u agresiji na RBiH







289









290








291









292

Zarobljene oznake HV-a u agresiji na RBiH







293









294








295









16.6. HDZ, HVO I HZHB U AKCIJI UKIDANJALEGALNIH LOKALNIH VLASTI UHERCEGOVINI...

U vrijeme uspostave paradràve HZHB u Mostaru je vladala legalna op}inska vlast prema rezultatima izbora u novembru 1990. godine.

Na funkcijama su bili strana~ki kadrovi: predsjednik Skup{tine op}ine Milivoj Gagro (HDZ), dopredsjednik Skup{tine Savo Zimonji}(SDS), predsjednik Izvr{nog odbora Fikret Bajri} (SDA), dopredsjednik Izvr{nog odbora Marin Topi} (HDZ), dopredsjednik Izvr{nog odbora Ve-so âbrilo (SDS), sekretar Skup{tine op}ine Franjo [imunovi} (HDZ) isekretar Izvr{nog odbora Mumin Isi} (SDA).

Formiranjem institucija HZHB, fakti~ki su odba~eni legalni organilokalne vlasti u svim op}inama koje su ugurane u sastav ove paradràve.

Pred kadrovima legalnih lokalnih vlasti, koji nisu pripadali HDZ-u, bio je izbor: da li }e se prikloniti novoj strukturi vlasti HZHB, odnosnostrukturama HVO i tako postati sastavni dio marionetske vlasti koju stvara Tu|manov reìm, ili }e po{tovati legalnu vlast RBiH na republi~kom iop}inskom nivou, {to podrazumijeva politi~ke sukobe sa ekstremistimaHZHB i HVO.

U tom pogledu, za Franju Tu|mana i Matu Bobana bila su najva`nija doga|anja u Mostaru.

Njima je trebao Mostar kao glavni grad paradràve HZHB, jer seru{enjem institucija legalne vlasti RBiH u Mostaru, postiù efekti koji bise u korist njihovih politi~kih ciljeva protiv RBiH brzo prenijeli i na ostale op}ine koje su uklju~ili u sastav HZHB.

Bila je evidentna velika upornost kadrova HDZ da uni{te instituci je legalne vlasti RBiH na dràvnom i lokalnom nivou.

Takvim ciljevima su podredili ve}inu medija koji su im bili naklo-njeni, kako pisanih tako i elektronskih.Pona{ali su se bezobzirno i drsko, uvjereni da }e posti}i zacrtane cilje

ve. Uspostava okupacionog reìma na dijelovima teritorije RBiH usmjerena je od predsjednika Hrvatske Franje Tu|mana. To je bila klasi~na agresija.

Za uspostavu okupacione vlasti u formi HZHB i HVO, Tu|man je, preko sebi odanih kadrova u RBiH, ostvarivao kontrolu i usmjeravao proces od Vlade u Zagrebu upu}ivanjem raznih stru~njaka u Mostar i druge

bh. op}ine, da kontroliraju proces ru{enja legalnih institucija vlasti RBiHi uspostavu paradràvnih institucija u formi HZHB i HVO.

297








Paradràvna vlast HZHB je poduzimala i niz mjera kako bi sve {to postoji na teritorijama koju kontrolira bilo pode{eno prema fa{isti~kimidejama HDZ-a i lidera te partije Franje Tu|mana.

Tako, paradràvna vlast HZHB mijenja nazive objekata i ulica, {to jenaro~ito do{lo do izraàja u Mostaru. Tradicionalni nazivi ulica i trgova preko no}i dobivaju druk~ija imena: Trg Rondo u Trg hrvatskih velikana;[etali{te Lenjina - Nikole [ubi}a Zrinjskog; Park – Zrinjevac; Liska – Kneza Mihaila Vi{evi}a Humskog; Vladimira Nazora – Kralja Tvrtka; Sa-feta Muji}a – Kneza Domagoja; Desete hercegova~ke - Kardinala Stepinca; Mehe \iki}a – Kralja Tomislava; Mo{e Pijade - Dr. Ante Star~evi}a;Bulevar – Hrvatskih branitelja; Trg Balinovac - Trg Tihomira Mi{i}a; Ale-kse [anti}a – Mile Budaka; Omladinska – Hrvatske mladeì...47

Za promjene naziva ulica, trgova, mostova i raznih objekta bilo binormalno da legalni i legitimni organi vlasti odrede stru~nu ekipu ekspe-rata koji bi trebali predloìti Skup{tini da donese kona~nu odluku. Nazivitrebaju odgovarati tradiciji i navikama gra|ana, njihovom jeziku i kulturi. Ako je iz opravdanih razloga potrebno mijenjati nazive ulica, trgova idrugih objekata, onda se o tome mora posti}i op}a saglasnost gra|ana.

U dijelovima Mostara pod kontrolom HDZ-a sve ulice su dobile nazive prema ideolo{kim i politi~kim vrijednostima te partije i nije ostavlje

no nimalo prostora da se o tome konsultiraju pripadnici drugih naroda ivjera koji ìve u istom gradu s njima. U svim gradovima {irom BiH, gdje je HDZ imao apsolutnu kontrolu, uslijedile su takve promjene. âk su jednostrano, bez konsultiranja mijenjani i nazivi gradova. HDZ je preimenovao Gornji Vakuf, koji je nazvan Uskopje.

ûdno, jer se radi o turskom nazivu. «Uskupi» je turska rije~ kojazna~i dolinu. Oni su tvrdili da je to stari hrvatski naziv. U svim slu~ajevi-ma nazivi su mijenjani nelegalno i nasilno.

Uredbom HVO, HZHB o grbu i zastavi HZHB za vrijeme rata ilineposredne ratne opasnosti (Narodni list br. 7/1992; str. 10. i 11.), odre-|en je oblik grba (~l. 7. ) i zastave (~l. 10.), HZHB na~in upotrebe grba(~l. 8.) i zastave (~l. 11. – 14.) i kazne za prekr{aje (~lan 15. do 17.), ~ime je i na ovaj na~in ukinut legalitet BiH.

Grb HZHB je povijesni hrvatski grb i zastava se sastoji od tri boje,crvene, bijele i plave, ~ime je dràva Hrvatska pravljena na teritoriji druge

298

47 Podaci prema ~lanku u Slobodnoj Dalmaciji, petak, 24. februara 1995. godine.







dràve, i to prije Uredbe o grbu i zastavi, jer je propisima o Oruànim snagama ure|ena upotreba grba i zastave HZHB (po ~lanu 43. i 44. Uredbe ooruànim snagama, Narodni list br.1/1992., str. 20.). Za zastavu Oruànihsnaga HZHB odre|ena je historijska hrvatska zastava, trobojnica, crveno- bijelo-plava, sa historijskim grbom na sredini bijelog polja (~lan 43.), a grbima crveno-bijela polja sa tropleterom i oznakom HVO (~lan 44.).

Ina~e, Predsjedni{tvo HVO i HZHB je donijelo Odluku o osnivanjuslu`benog glasila HZHB «Narodnog lista lista HZHB», «kojeg izdajePredsjedni{tvo» (Narodni list br. 2/1992., str. 26.), ~lan II, i koje predstav-lja jo{ jedan element stvaranja samostalnog, iz RBiH izdvojenog pravnogsistema koji se zove HZHB.

Nadalje, moramo napomenuti, HVO - HZHB donijeli su uredbu o

pe~atima, kojim se propisuje pravo na pe~at, oblik pe~ata, jezik i pismona kojem su napisani... Insistirali su da pe~ati moraju imati naziv RBiH,ali i grb HZHB, {to je nonsens svake vrste.

Znaci dràvnosti su zastava, himna, grb i novac. Republika BiH jedobila tih dana sva ta obilje`ja. Po{to je tada u Mostaru i BiH vladao ratsimbola i amblema, Vlada RBiH i Narodna banka BiH donijele su odgo-varaju}i pravni akt, kojim se uvodi u opticaj bh. valuta, to jest, novi BHdinar. Uvo|enje je trebalo po~eti u ponedjeljak 17. 8. 1992. i to zbog rat-

nih prilika, samo u regijama Tuzle, Zenice i u Hercegovini. êlnici HVO- HZHB nisu pokazali razumijevanje za novu valutu, s namjerom da idalje zadrè u opticaju hrvatski dinar kao plate`no sredstvo, iako je to bilastrana valuta. Prli} i Tomi} su insisitirali na hrvatskom dinaru i odbaciliBH dinar. Rat simbola, koji je po~eo HZHB je uvertira za agresiju koju je pripremala Republika Hrvatska na Mostar i BiH. HZHB je odbacivanjeBH dinara obrazlagala time da je rijetkost da neka dràva uvodi svoju valutu usred rata i da ta valuta nema pokri}a, {to je bilo stupidno.

299








300







301

Tekst iz sedmi~nog lista “Ljiljan” od 25.8.1993.








302

Rje{enje sudije Dragana Budimira kojim se Zijadu Demirovi}u odre|uje pritvor, jer je“predsjednik Regionalnog odbora SDA i pripadnik - “tzv Armije RBiH”







16.7. ULOGE JADRANKA PRLI]A, BRUNESTOJI]A, SLOBODANA PRALJKA,MILIVOJA PETKOVI]A...

U organiziranju i djelovanju paradràve HZHB, odnosno HRHB, pored Mate Bobana kao predsjednika, istaknutu ulogu je imao dr. Jadran-ko Prli}48.

Njega je Mate Boban imenovao, prvo za na~elnika financijskog od jela HVO-a, a 14. augusta 1992. godine i za predsjednika HVO-a. To je bila funkcija vrhovnog izvr{nog, upravnog i odbrambenog organa HZHB.

Kada je «Hrvatska zajednica Herceg-Bosna» postala «Hrvatska Re publika Herceg – Bosna», Jadranko Prli} postaje predsjednik Vlade. Nje-

mu tada nisu promijenjene du`nosti, jer se usvajanjem novog naziva za paradràvu radilo samo o formalnom poja~avanju ambicija u pogledu ru{enja legalne dràve RBiH.

Kad je predsjednik RBiH Alija Izetbegovi} izrazio neslaganje s Vens-Ovenovim planom, na sastanku u Zagrebu 15. januara 1993. godine, Jadranko Prli} je istoga dana donio naredbu da se komande i jedinice ArmijeRBiH, koje su se tada nalazile na teritorijama «hrvatskih provincija» 3, 8 i10, stave pod zapovjedni{tvo Glavnog stroèra HVO. Za sprovo|enje odlu

ke dao je rok od 5 dana. Takav rok je postavio i aprila 1993. godine.Po{to rokovi nisu ispunjeni, slijedile su vojne operacije HVO-a, u

kojima su po~injeni brojni i te{ki zlo~ini nad Bo{njacima.Funkciju ministra odbrane u paravladi Jadranka Prli}a, Mate Boban

je povjerio Bruni Stoji}u.On je Jadranku Prli}u, Mati Bobanu i Franji Tu|manu bio odgovo-

ran za oruàne snage - HVO, {to je uklju~ivalo i odgovornost za policijske,obavje{tajne i sigurnosne slu`be HVO-a, slu`be koje su imale istaknutu

ulogu u pripremanju i direktnom izvr{avanju najteìh zlo~ina prema nehrvatima, posebno Bo{njacima. Imao je, dakle, efektivnu kontrolu nadsvim jedinicama HVO-a, nad logorima i zatvorima i drugim elementima paradràvnog aparata namijenjenog za represiju i zlo~ine nad Bo{njacima.

303

48 Jadranko Prli} je ro|en 10.6.1959. godine u \akovu, R Hrvatska, završio Ekonomskifakultet u Mostaru, magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu,obavljao funkcije predsjednika Izvršnog odbora Op}ine Mostar, potpredsjednikaIzvršnog vije}a SRBiH, a od kraja 1990. godine bio je vršilac du`nosti predsjednika

Izvršnog vije}a SRBiH.








U realiziranju planova Hrvatske za agresiju na RBiH, zna~ajnu ulogu imao je priu~eni general Slobodan Praljak. Po~etkom 1992. godine,njega je Franjo Tu|man postavio na funkciju pomo}nika ministra odbra-ne u Vladi RBiH, {to je podrazumijevalo blisku saradnju s ministrom odbrane Hrvatske Gojkom [u{kom.

Ministar odbrane Gojko [u{ak je, izvr{avaju}i smjernice dobivene odTu|mana u realiziranju agresije na RBiH, angaìrao Slobodana Praljka. On je iz Zagreba dolazio i duè boravio na prostoru Hercegovine, rade}i s Matom Bobanom, Jadrankom Prli}em, Brunom Stoji}em, generalom JankomBobetkom i mnogim drugim funkcionerima Herceg-Bosne. Uloga Slobodana Praljka mogla bi se definirati kao operativna koordinacija u politi~kim ivojnim pitanjima realiziranja planova i smjernica Tu|mana i [u{ka, odno-

sno kao kontrola djelovanja vojnih i sigurnosnih paradràvnih institucijaHZHB (HRHB), koje su bile pod neposrednom kontrolom Mate Bobana,Jadranka Prli}a i Brune Stoji}a. Fakti~ki Praljak je djelovao kao komandantsnaga HVO-a. Davao je zna~ajna nare|enja prema Stoèru i jedinicamaHVO. Imao je komandna ovla{tenja i nad civilnom policijom HZHB.

304

Saglasnost Milivoja Petkovi}a da HV djeluje u BiH







305

Milivoj Petkovi} izdaje nare|enja i Policijskoj upravi Mostar








306

Petkovi} i Stoji} insistiraju na saradnji HVO-a i ~etnika







307

Slavko Zeli}, {ef HVO-a Sarajevo, pravda se GS HVO-a u Mostaru da ne mo`e odgovoriti nanjihov zahtjev za iseljenjem 30.000 sarajevskih Hrvata








308

Gojko [u{ak reagira na sukob HVO i HOS u BiH







16.8. CILJEVI I PRAVCI DJELOVANJAPARADRA@AVE HZHB

16.8.1. GLAVNI CILJ – POROBITI BO[NJA^KI NAROD

Uspostava paradràvne vlasti HZHB je pra}ena sna`nom psiholo{ko- propagandnom djelatno{}u, u kojoj su primijenjena sva raspoloìva, savremena sredstva i metode uticaja na svijest i pona{anje gra|ana. Maksimalnosu kori{teni mediji: radio, TV, ra~unari, {tampa, leci, bro{ure, knjige...

U propagandnom ratu protiv suvereniteta i teritorijalnog integritetaRBiH u~estvovale su i politi~ke, dràvne, obrazovne, crkvene, privredne,

obavje{tajne i druge institucije iz Republike Hrvatske. Krajni cilj je bio da paradràvna vlast HZHB ovlada bo{nja~kim narodom, da taj narod stave pod svoju kontrolu, zavedu strahovladu, da raznim oblicima ograni~avanja i ugroàvanja ljudskih prava i elementarnih sloboda prinude Bo{njake na iseljavanje iz BiH ili na asimilaciju, jer su ih, po Tu|manovoj poli-ti~koj strategiji, tretirali kao Hrvate islamske vjeroispovijesti.

Akademik Vladimir ]orovi}, u monografiji «Mostar i njegovaSrpska pravoslavna op{tina» (izdanje Srpske pravoslavne op{tine Mostar,

Beograd 1933. i 1991.), u tre}oj glavi «Mostar u 17. i 18. vjeku» je zapisao: «Veoma je va`no utvrditi da Mostar, mada se nekima ~inilo da nijesilno utvr|en, nije uspjelo nikad ni jednoj dràvi da osvoji od Turaka, iakosu ponekad izvjesna mleta~ka odjeljenja dopirala do njega. To je bilo do- brim dijelom stoga, {to je, sem vojnika, pri odbrani grada u~estvovalouvijek i svo njegovo, uvijek borbeno, gra|ansko stanovni{tvo»...

I u ovom posljednjem ratu Mostar se tako odbranio i od velikosrpskog i velikohrvatskog agresora. Akademik ]orovi} je zapisao da je

«stanovni{tvo u gradu bilo oduvijek prete`no muslimansko». Nasuprottome, HVO-HZHB je provodio teror sa ikonografijom Ante Paveli}a i po-zivima na fa{isti~ki sistem NDH, koji su Evropa i svijet odavno porazili.

Naàlost, takva politika se ne zaustavlja ni u miru. Treba navesti primjer iz iste knjige akademika ]orovi}a: «Godine 1652., za vrijemeKandijskog rata, kad Mle~ani po~e{e prodirati od Dalmacije, do|o{e uSarajevo kadije, muftije, hodè i zaimi iz Mostara, Gabele, Imotskog, Nevesinja, Konjica i od druge Hercegovine, mole}i da se po{alje vojska put

Imotskog i Lijevna (Livna, op. a.)». Ali ni tada Sarajevo nije pravovreme-no reagiralo. Dalje, akademik u ovoj knjizi zapisuje: «Mle~ani prodre{e

309








sve do njega (do Mostara, op. a.)... a u Bijelom polju, Mostarci ih suzbi{e, ali izgubi{e 400 ljudi».

Histori~ari tih vremena su pisali o juna{tvu Mostaraca i njihovomzajedni{tvu. Tako Andrija Ka~i} u svom djelu «Razgovor ugodni slaven-ski», slavi mnoge primorske junake, ali i pominje mnoge mostarske muslimane u raznim bojevima kao «zmije od Mostara». S posebnim osvrtomKa~i} veli~a Hasan-agu Arapovi}a sa Carine, koji je ~etovao po Dalmaci- ji, sve do mora s drugim jani~arima progone}i napada~e na Mostar.

Mle~ani i hajduci, kao {to je Stojan Jankovi}, jednako kao i HVO-HZHB, su htjeli da pobiju sve druge narode, a preìvjele da pokrste.

Akademik ]orovi} biljeì: «Kasnije, godine 1687. za novog ratovanja Svetog saveza udario je Stojan Jankovi} na Mostar i popalio dana{nji

Prethum, mahale, \abovinu i Raljevinu, ali preko Stare }uprije (Stari most,op. a.) nije mogao pre}i». Na tom mjestu, pro{lih godina je Crkva napravila ogroman zvonik da bi nadvisila sve dàmije u gradu. Odmah ispod golemog krià je tvr|ava branilaca grada, koju je prije 306 godina, po historijskim ~injenicama, popalio hajduk (ubica i plja~ka{, op. a.) Stojan Jankovi}.Mostarski kler sprema se dati ime Stojana Jankovi}a upravo tvr|avi koju je popalio. Malo je re}i da je rije~ o reviziji historije.

Kad su HVO i HZHB shvatili da ne mogu pre}i na lijevu obalu, sru{ili

su Stari most 9. novembra 1993., upravo kako im doli~i prema ovim starim predanjima.

Dalje, ]orovi} kaè: «Pred njom (Stari most-}uprija, op. a.) mu se juna~ki odupr’o Halebija kapetan s gradskom posadom i gra|anima, odkojih se naro~ito istakao Ago [ari}, koji je kasnije izgradio [ari}a dàmi- ju na Luci».

Opet se historija ponovila. Na ~elu Mostarske brigade 1993. godine je bio Midhad Hujdur Hujka sa Luke, ro|en u sokaku ispod [ari}a dàmi

je. Mezar Mustafe - age [ari}a je bio u Haremu Cernica – Ri~ina, odmahuz dàmiju, ali je ba{luk biv{a vlast uklonila, kao i ba{luk [ari}evog bajraktara Djevojke Hrvi}ke. Mezar rahmetli Hujke je na Starim {ehitlucima, pored Narodnog pozori{ta.

Paradràvna vlast HZHB i Tu|manov reìm su u okupaciji teritorija RBiH imali cilj razbiti jedinstvo bo{nja~kog naroda, naru{iti i potpunouni{titi odbrambeni sistem za o~uvanje RBiH kao zajednice ravnopravnihnaroda i gra|ana.

U provedbi takve politike, Tu|manov reìm, oslonjen na paradrà-vnu strukturu Herceg-Bosne je prioritet davao vojnim i policijskim stru

310







kturama (HV i HVO), koje su trebale zavesti sna`nu i nepodno{ljivu represiju nad Bo{njacima.

Obavje{tajne slu`be su bile u funkciji vojnih i politi~kih ciljeva i ufunkciji realiziranja konkretnih, svakodnevnih akcija represije, progona izlo~ina~kih postupaka prema bo{nja~kom stanovni{tvu u njihovim domovima ili u zato~eni~kim logorima.

Pri tome je za Tu|manov re`im bilo osnovno da se uni{ti sve {to postoji i djeluje radi o~uvanja RBiH kao dr`ave.

311

Dokaz o stupidnim odlukama HVO-a, dokument u kojem se nare|uje izgradnja puta Slavonski Brod - Plo~e nazvanog “Put HVO-a”








312







313

Borba plakatima: Tata i babo na istoj strani, ali ne zadugo

HVO-a uvjerava Vladu i Predsjedni{tvo BiH da su jedina organizirana snaga otporaokupatoru i agresiji na BiH








16.8.2. CILJ – UNI[TITI ODBRANU RBIH

U realiziranju takve politike Tu|manov reìm je, uz oslonac na para-dràvnu strukturu HZHB, nastojao da bo{nja~ki narod odvoji od ArmijeRBiH, da mnogim ljudima ne dozvoli dolazak u BiH, te tako sprije~i njihovo

priklju~enje u redove Armije RBiH.Odvajanje bo{nja~kog naroda od Armije RBiH èljeli su posti}i tako {to

}e kroz propagandu kompromirati najistaknutije kadrove, koji mogu dati najve}i doprinos u organiziranju i vo|enju oruàne borbe. Tu|manovom reìmu,koji je provodio agresiju na RBiH, najvi{e je smetala volja i odlu~nost bo{nja~kog naroda i brojnih patriota u drugim nacionalnim sredinama da odlu~no

brane RBiH kao dràvu ravnopravnih gra|ana i naroda. Prema tome, klju~ni

cilj im je bio da slome volju i odlu~nost bo{nja~kog naroda da brani RBiH.Snaàn pritisak na odbrambeni sistem RBiH Tu|manov reìm je vr{io

blokadom komunikacija, spre~avanjem opskrbe stanovni{tva na slobodnimteritorijama RBiH i spre~avanjem logisti~ke podr{ke Armiji RBiH, posebno u

pogledu snabdijevanja oru`jem, municijom i drugim najva`nijim sredstvimaza borbene potrebe.

Izoliranje Armije RBiH od centara opskrbe bilo je u funkciji odràva-nja i kontrole embarga koga je me|unarodna zajednica zavela protiv odbram-

benog sistema RBiH, a najvjerniji ~uvar tog embarga bio je Tu|manov reìm,koji je u formi paradràve HZHB izgradio okupacijski sistem vlasti u RBiH.Obavje{tajni sistem Tu|manovog reìma u RBiH je obuhvatao ne samo oba-vje{tajnu mreù na teritorijama pod kontrolom paradràvne vlasti HZHB, ve}se mreà tog sistema protezala na sve dijelove teritorije RBiH, posebno prema institucijama koje su se bavile organiziranjem odbrane.

U provedbi takvih mjera, Tu|manov reìm je u toku agresije na RBiHvodio ofanzivnu strategiju, stalnog vojnog, policijskog, psiholo{ko-propagan

dnog i obavje{tajnog pritiska na elemente odbrambenog sistema RBiH. Ofanzivnost je diktirana upotrebom specijalnih jedinica na ~ijem su ~elu bili kriminalci s velikim iskustvom ali i velikom mr`njom prema RBiH i bo{nja~komnarodu. Takve jedinice su stalno bile aktivne u represiji nad narodom, odrà-vale su psihozu straha i obavljale najprljavije plja~ka{ke poslove, te vr{ile raznovrsne zlo~ine prema bo{nja~kom stanovni{tvu. Pritom, kr{ili su sve normeme|unarodnog prava i obi~aja ratovanja.

Bili su pod neposrednom komandom najistaknutijih politi~ara i funkci

onera unutar Tu|manovog reìma. Tu|man je ~esto odràvao kontakte sa za- povjednicima takvih vojnih i policijskih formacija.

314







Uglavnom, primjenjivali su metode i sadràje djelovanja po kojima suBo{njaci trebali imati ne samo osje}aj ugroènosti od njih, ve} i osje}aj ovisnosti. U takvoj psiholo{koj situaciji, da bi za{titili svoje ìvote i ìvote naj

bliìh, Bo{njaci su pristajali na {to{ta i uzmicali.Ucjene takve vrste prema Bo{njacima bile su pra}ene brojnim obavje

{tajnim igrama i psiholo{ko-propagandnim udarima. Ove vrste pritisaka, koje je organizirano provodio Tu|manov reìm, pra}ena je stalnim isticanjem dataj reìm ~ini dobro Bo{njacima, samim tim {to je u Hrvatskoj prihvatio brojne prognanike Bo{njake. Pri tome nisu govorili da za svakog prognanika do

bijaju velike sume pomo}i od UN-a, ali i da je i taj prihvat prognanika sra~unat da se vojno sposobni izvuku iz BiH, jer }e odbrana time biti slabija. Uglavnom, ovim su se «humanim» potezima maskirali stvarni ciljevi agresije, ko

ju je Tu|manov reìm provodio u RBiH.Dràvni organi BiH posjeduju niz dokaza o agresiji Hrvatske.Ona je posebno bila izraèna u logisti~koj podr{ci HVO-u, bez koje se

on ne bi mogao ni formirati. Na teritoriju koji kontroli{e HVO nije bilo vojne tvornice, izuzev tvor

nica eksploziva u Vitezu, tako da je sva oprema kojom je raspolagao dobive-na od HV-a, odnosno Republike Hrvatske. Veliki dio goriva za HVO se do-

premao iz biv{ih skladi{ta JNA u brdima kod Plo~a i susjednog poslovnog

centra «Energopetrol», koji je vlasni{tvo dràve BiH.Od prolje}a 1993. HV je po~ela snabdijevati HVO helikopterima. Ti he-

likopteri su kori{teni kao logisti~ka podr{ka. Glavnu logisti~ku bazu za Srednju Bosnu od HVO-a je u julu 1993. godine preuzela Armija BiH. Nakon op-koljavanja Viteza od strane Armije RBiH, helikopteri HV su slijetali blizu Fa-

brike ‘’SPS’’ i stalno odvozili eksploziv. U decembru, kada se Armija pribli-ìla ovom sleti{tu, Vitez se po~eo snabdijevati padobranima, kojima je zaHVO izbacivana municija i granate. U aprilu, na planini Bok{evici kod Jabla

nice i u novembru na Vranici kod Prozora HV-HVO su izvr{ili helikopterskidesant, oba puta neuspje{no.U 1993., 1994., 1995. godini hrvatska avijacija je u Mostaru i srednjoj

Bosni borbeno djelovala ve}ina letova dolazila je sa splitskog aerodroma Divulje, jer HVO nije posjedovao ni svoje letjelice ni aerodrome u RBiH. Ve} 1990.godine Hrvatska je formirala vojnu silu koju je zbog me|unarodnih posljedica

predstavljala kao nezavisnu, ali je sasvim uklopila u svoje oruàne snage.Razlika izme|u HV i HVO-a nikad nije ni bilo, jer srpskom i hrvatskom

reìmu cilj je bio uni{titi, po svaku cijenu, vojnu i civilnu mo} RBiH koja je bila u funkciji odbrambenog rata.

315








316

I Boban u dnevnom redu iznosi izgradnju “Puta HVO-a” 14.8.1992.







16.8.3. CILJ – INSTRUMENTALIZIRATI BO[NJAKE ZA VELIKOHRVATSKE INTERESE

Velikohrvatski planeri vje{to su koristili probleme s kojima su sesuo~avali prognanici iz isto~ne Hercegovine – Gacka, Nevesinja, Trebi-nja, Bile}e, a koji su poku{ali da uto~i{te na|u u Mostaru i okolini.

Njima su nudili da grade naselja na prostorima koje je Tu|man do-govorio kao granicu izme|u velike Srbije i velike Hrvatske.

U slu~aju da se nastave vojne operacije za «ve}u» veliku Srbiju,Bo{njaci u tim naseljima bi bili prve `rtve u funkciji za{tite Hrvatske. Pro pagandno su kod Bo{njaka razvijali osje}aj krivice zbog toga {to su u pro{losti imali bilo kakve veze sa Srbima. U vezi s tim pona{ali su se kao da

su osvje{}eniji za borbu protiv ~etnika, a time i pozvaniji da po svojimkriterijima pot~injavaju Bo{njake, ~ine ih ovisnim, poniàvaju i na svena~ine zlostavljaju, rje{avaju}i njihovu sudbinu onako kako to oni èle.

Bilo je tu apsurdnih situacija. Bo{njake su iz HDZ-a, HZHB i HVO-aokrivljavali i {to je postojala biv{a SFRJ, biv{a JNA, {to je na ovim prostorima bio jak komunisti~ki pokret. Kad nisu imali nikakvih argumenata za re-

presiju protiv Bo{njaka, za progone i zlo~ine nad njima, onda su ih kvalificirali kao komuniste, jugonostalgi~are, KOS-ovce i sli~no. Takvim optu`bama

su pau{alno poku{avali opravdavati svoje evidentne zlo~ina~ke postupke.Sve su to ~inili istovremeno dok su, na {tetu Bo{njaka, razvijali po

tpuni vojni i politi~ki savez sa ~etnicima. Treba li govoriti da je komunis-ti~ki pokret bio veoma ukorijenjen u hrvatskom narodu, a svakako najmanje me|u Bo{njacima, o ~emu govore najugledniji histori~ari.

Vlast paradràve Herceg – Bosne usmjerila je svoj represivni aparat – vojsku i policiju, da ìvot Bo{njacima u~ini nepodno{ljivim, neizvjesnim i opasnim. Formirali su policijske i vojne punktove na svim ras

krsnicama i putevima. Na tim mjestima Bo{njake su plja~kali, otimali imdragocjenosti i novac, maltretirali ih i zlostavljali.U Mostaru su naro~ito kontrolirali kretanje Bo{njaka na pravcima:

Cim – Goranci; Balinovac – Li{tica; Balinovac – îtluk; Balinovac – îtluk – Heliodrom – Buna; Cim – Kozica – Li{tica i Rudnik – Ra{tani...

Na prilazima Mostaru postavili su tajne i javne osmatra~nice odaklesu pratili svaki pokret prolaznika. Kasnije se potvr|ivalo da su to ~iniliuglavnom zbog kontrole Bo{njaka. U vezi s mjerama kontrole kretanja za

gra|ane uvedene su propusnice i zaveden policijski sat. êsto su poduzimane racije, pretresi pojedinih kvartova Mostara uz plja~ku bo{nja~kih

317








ku}a i stanova, pri ~emu su primjenjivali najbrutalnije oblike nasilja i poniàvanja, fizi~kog zlostavljanja, ~ak silovanja i ubijanja, odvo|enja u zato~eni{tvo i sli~no. Bilo je slu~ajeva paljevina ku}a i drugih objekata na bo{nja~kim imanjima.

Kad su sukobi izme|u Armije RBiH i HVO - HV eskalirali, Tu|ma-nov reìm je poduzeo mjere potpune izolacije Mostara i cijele RBiH.Operativne borbene jedinice HV i HVO su stavile pod obru~ sve prosto-re pod kontrolom Armije RBiH. Postavili su mnoga minska polja, ì~ane prepreke, izgradili bunkere, osmatra~nice i druga vojna utvr|enja, ~ime sekod pripadnika Armije RBiH i bo{nja~kog stanovni{tva èlio izazvatiosje}aj bezizlaznosti i da se u takvoj situaciji politi~ki i vojni faktori od brane RBiH odlu~e za prihvatanje brojnih ultimatuma koji su postavljani

od strane vojnih i politi~kih zvani~nika Tu|manovog reìma.Koncentracioni logori, koje je Tu|manov reìm uspostavio u vi{e

mjesta Hercegovine, bili su u funkciji genocidnih ciljeva i etni~kog ~i{}enja teritorija RBiH, kako bi se {to potpunije ostavario «vjekovni san»stvaranja {to ve}e dràve Hrvatske. Mnoge mostarske mahale su ispra`njene a njenim stanovnicima napunjeni koncentracioni logori, obavijeni bodljikavom ìcom, osigurani minskim poljima, policijskim i vojnimstraàma i patrolama. Me|u zato~enike u logorima ubacivali su svoje

agente da prate pona{anje logora{a i me|u njima {ire svakojake propagandne pri~e radi uticaja na njihovo raspoloènje, nakon ~ega bi se ovi odlu~ivali za odlazak iz RBiH.

Mnoge zato~enike su angaìrali na obavljanju te{kih fizi~kih poslova. Jedan od ciljeva izolacije Bo{njaka po logorima bio je i besplatna radna snaga, posebno za poslove koji su opasni po ìvot i zdravlje. Paradràvne vlasti HZHB su poklanjale veliku pa`nju identifikaciji Bo{njaka koji suse isticali u organiziranju vojske i policije, ili su u drugim segmetima dràvne

i politi~ke organizacije imali istaknutu ulogu u organiziranju odbrane RBiH.Pripremali su i realizirali planove za njihovu likvidaciju. Prilikom racija pomostarskim kvartovima, posebno su se usmjeravali prema Bo{njacimakoji su bili ve}eg ugleda i autoriteta, ta~nije, prema intelektualcima za ko je su cijenili da mogu utjecati na Bo{njake i motivirati ih za anga`man u borbi protiv agresije na RBiH i protiv Tu|manovog reìma.

Uporedo s akcijama etni~kog ~i{}enja Mostara i bliè okoline, pro pagandom i aktivnostima politi~ara HDZ-a èljelo se predstaviti da je

Mostar hrvatski grad. Pri tome su zapostavljali ~injenicu da je po popisuiz 1991. godine u Mostaru bilo najvi{e Bo{njaka.

318







Egzekucijama, racijama, progonima i koncentracionim logorima, èljeli su da u Mostaru nestane Bo{njaka i da, kao rezultat stravi~nog etni~kog ~i{}enja Mostar postane «hrvatski» grad. U vezi s tim, kao i u vezi plja~ka{ke

prakse koju su primjenjivale vlasti paradràve HZHB, va`no je analizirati fa{isti~ku pozadinu politike Tu|manovog reìma prema RBiH i Bo{njacima.

319

Reagiranje Seada Masle i Ismeta ^ ampare na izjave Tankovi}a i Vukojevi}a(Tankovi} se kasnije ogradio od ovakvih tvrdnji)








16.8.4. HRVATI KRISTIJANIZIRAJU BO[NJAKE, A SRBIIH U ISTO^NOJ HERCEGOVINI ZLOSTAVLJAJUI PROTJERUJU

“Zastupnici islamskog naroda Mostara na ~elu sa mostarskim muftijomAli Fehmi ef. Dàbi} i drugovi, podnose Caru Austro-Ugarske, godine 1899,oktobra 9 u Mostaru, preko zajedni~kog ministra finansija Kallaya, kao vrhovnog upravitelja Bosne i Hercegovine i fakti~kog poglavara u ovim zemljama, civilnog adlatusa Huga Kutschera predstavku povodom konverzije 16 godi{nje Fate Omanovi} iz sela Kutiliva~, sa sjevera Mostara”.

“Kallay je pored slu`benih strogo povjerljivih spisa izme|u zajedni~kogministarstva finansija i Zemaljske vlade (prezidijalnih, pa od strane Zemaljske

vlade: rezervatnih i I.B.) uveo jo{ praksu izravnog dopisivanja neformalnog karaktera izme|u sebe i Kutschere, pa katkad i sa nekim okru`nim predstojnicima(prije svega sa Foglarom u Tuzli, Rukavinom u Travniku i Pitnerom u Mostaru”.

„Korespodencija izme|u vas i mene - kako je jednom prilikom ministar opisao Kutscheri – o najrazli~itijim slu`benim stvarima uvedena je upravo zbog toga, da bi smo se mogli o povjerljivim i osjetljivim stvarima dogovoriti bez bojazni, da bi to netko nepoznati saznao.“49

U skladu s karakterom ovakvog pisma, vide se sve skrivene namjere aus

trougarske politike prema muslimanima Mostara i BiH. Ali, okupacione vlastiHDZ, HZHB i HVO su u istom maniru postupile i 1993. godine.

Dr. Franjo Tu|man, predsjednik Republike Hrvatske, u svom fa{isti-~kom stilu izvr{io je kristijanizaciju nad osmero djece islamske vjeroispovijesti, kako su to sredstva informiranja jula 1991. godine (XX vijeka), objavila. Islamska zajednica Zagreba, 18. jula 1991. godine, uputila je otvoreno

pismo dr. Franji Tu|manu.“Vrlo po{tovani gospodine predsjedni~e,

U vezi s informacijom objavljenom u sredstvima javnog priop}avanjao kristijanizaciji osmoro djece zagreba~ke obitelji Peco, osje}amo se obaveznim obratiti se Vama kao i cjelokupnoj javnosti.

Izraàvamo ~u|enje nad ~injenicom da ste se osobno prihvatili kumstvau slu~aju kristijanizacije osmoro djece dotada{nje islamske vjeroispovjesti i

320

49 [tampano u „Spisi muhamedanske narodne deputacije iz Hercegovine“. U to vrijemesu djelovale prista{e mostarskog Muftije Ali Fehmi ef. Dàbi}a s jedne strane, koje sutraìle od okupacione Austro-Ugarske vlasti vjersku, vakufsko-mearifsku, privrednu i

drugu autonomiju za BiH, i Mujage Komadine (oko kiraethane) s druge strane.







to iz razloga {to Va{e osobno kumstvo danas ima druk~ije konotacije u ja-vnosti no {to bi ina~e ovaj slu~aj sam za sebe imao.

Istovremeno smo zabrinuti i zbunjeni glede ~injenice da je ~in kristijanizacije djece obitelji Peco u sredstvima javnog priop}avanja, upravo zahvaljuju}i Va{em osobnom kumstvu, zadobio neuobi~ajeno nagla{en publicitet, anjegova svrha otvara brojna sumorna pitanja.

S obzirom na Va{ osobni neprijeporni i dokazani anga`man na o~uva-nju i promicanju ljudskih prava svih gra|ana na{e republike, izraàvamo nadu da je u konkretnom slu~aju izuzetak nadvladao pravilo.

Biljeìmo se sa izrazima osobitog po{tovanja”.Me|utim i mnogi intelektualci su digli glas protiv toga u sredstvima in

formiranja u Hrvatskoj i BiH tih dana krajem jula 1994. godine. Jedan od njih

je moj kom{ija sa Carine u Mostaru Ibrahim Kajan, ro|en 1944. godine, tada predsjednik Kulturnog dru{tva Muslimana „Preporod“ u Zagrebu. On je gostovao na Prvom programu Zagreba~kog studija Hrvatskog radija 17. jula 1994.

Iz Kajanovog dnevnika izdvajam:„Kada su bombardirali London, u no}nim barovima se glazba nije za

ustavljala. Onaj tko nije dirnut zlom, o njemu samo razmi{lja i tuguje. Paradoks je potpun: na stotinu kilometara od Zagreba ginu mladi ljudi pred naletom ~etnika, a mi, Boè blagi - smijuljimo se „Te{kom danu gosp. Oskara“,

video-filmu o lijepom vladanju.Dana{nji Ve~ernjak na izuzetno vidljivom mjestu, u upe~atljivu okvi-

ru, objavljuje vijest kakvu dugo, dugo nismo mogli pro~itati u novinamalai~ke dràve: predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tu|man podijelio

je zlatnike sa svojim likom bra}i i sestrama koje su izrodili Marija i Nezir Peco. Za{to? Zato {to su Emina i Emin, Ervina i Ervin, kao i Edita i Evlin,Elvis i Erika – postali katolici, primili prvi sakrament! A uzoriti je nadbis-kup zagreba~ki, gospodin Stepinac, svojedobno zabiljeìo u svom dnevniku

/citiram po sje}anju/: Ne ~udi me {to su islamu, toj primitivnoj religiji priklonjeni neuki ljudi, ali se ~udim onim pametnima ...“Urednica Hrvatskog radija traìla je da se posljednja, ovdje prenesena

re~enica iz Kajanovog dnevnika izbaci. Autor je na to pristao, sve zarad „mla-de hrvatske demokracije“

Ni {iroka porodica Peco iz Mostara nije ostala ravnodu{na, pa je „sredstvima informisanja slala „telegrame“, kako se odri~u Nezira Pece“.

Telegram Redakciji Muslimanskog glasa

JNA br 40.Sarajevo

321








Molimo Redakciju “Muslimanskog glasa” da objavi u svim informativnim sredstvima da se odri~emo trajno Peco Nezira i njegove djece radi prelaska na katoli~ku vjeru”.

Majka bra}a i sestraPeco Be}ir hud br 455 Mostar tel. 33-401Col. 40/III 455 33-401Dok u Zagrebu vr{e kristijanizaciju Muslimana, u Nevesinju, isto~na

BiH, zlostavljaju se i dalje Muslimani po izvje{tajima Mustafe Muje ]upinei Rifeta Ni{tovi}a.

U no}i 27./28. jula do{lo je do oruànih napada na objekte ~iji su vlasnici Muslimani i Hrvati. Napadnute su pekare Be}ira Trebovi}a i bife „Jeze-ro“ Karla Buconji}a.

No} prije ovog izvr{en je napad na ku}e Osmana i Mehe Pehilja i Mehe i Muje Trnovca. Fizi~ki napadi su izvr{eni na taksistu Dèmala Bajgori}a,radnika Salka Trnovca i {umarskog inènjera Omera Zolja. Ovaj napad se de-sio usred grada, ispred hotela i Doma JNA.

Dvanaest automobila sa srpskim ekstremistima napali su 26. jula ku}u[efke ]ehi}a u Pridvorcima kod Nevesinja. Napada~e je predvodio na~elnik Stanice javne bezbjednosti Krsto Savi} i milicionar Marko Mi{elji} sa slu`benim autima, te komandant tzv. Dobrovolja~kog srpskog odreda „Kara|or|e“

Arsen Grahovac i Veljko Bogdanovi}.Sje}am se izvje{taja hrvatskih medija. Ta~no 11. maja 1992., kada je na

Orlovcu ponad Mostara, RBiH, pobijena zastava Republike Hrvatske, Svetastolica je objavila da je monsinjor Ratko dr. Peri}, dotada{nji rektor Papin-skog hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, 29. maja 1992. od Svetog ocaIvana Pavla II imenovan pomo}nim biskupom koadjutorom mostarsko-duvanjskom biskupu Pavlu @ani}u. Mostarski biskup je biskup ordinarij Mostarsko-duvanjske biskupije, koja se prostire od Neretve pa sve do Duvna (To-

mislav-Grada) i njegove okolice na zapadu i Konjica na sjeveru, te sve do Ga bele na jugu BiH.U Neumu, na biskupskom posve}enju Ratka dr. Peri}a bio je zagreba-

~ki nadbiskup Josip Liha~. Ovaj ~in èlim naglasiti, jer na njemu su bili ministar odbrane Hrvatske Gojko [u{ak, general zbora HV Janko Bobetko, oso-

bni izaslanik predsjednika Hrvatske dr. Tu|mana, Ivi} Pa{ali}, gradona~elni-ci hercegova~kih op}ina i drugi ~elnici javnog i kulturnog ìvota. Islamskuzajednicu Hercegovine je predstavljao mostarski muftija Seid ef. Smajki} sa

pratnjom.Episkop Atanasije Jefti} je na poziv odgovorio kolegijalnim pismom.

322







Zdravica hercegova~kog muftije hadì Seid ef. Smajki}a na banketu povodom biskupskog posve}enja Ratka Peri}a je bila sljede}a:

„âst mi je i zadovoljstvo {to sam kao hercegova~ki muftija prisustvovao Va{em biskupskom posve}enju. To je zaista za sve nas istinska i velikasve~anost.

U svoje ime i u ime hercegova~kih Muslimana upu}ujem Vam sve naj-ljep{e èlje, prije svega uspjeh u plemenitom radu, li~nu sre}u i dug ìvot.êstitam!

Nadam se da dijelim Va{e mi{ljenje, kao i mi{ljenje ovog uvaènogskupa, da su hrvatski i muslimanski narod zajedno ugroèni od istog agresora, i da }emo iz ~asne borbe iza}i kao jo{ ve}i prijatelji, jo{ vi{e upu}eni jedni prema drugima.

Naàlost li~ne i liderske ambicije nekih politi~ara prijete da ugroze tradicionalno dobre odnose na{ih naroda. Takvom pona{anju moramo se suprot-staviti i mi sve}enici.

Du`nost nam je, da pozivamo vitezove i ratnike da i u ovom prljavomratu sa~uvaju svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoga naroda, da budu humani. Sveti otac Papa, govore}i o na{em ratu, pred odlazak u bolnicu, lapidarno

je rekao: “Bez pravde, nema mira!”Gospodin Peri} je uskoro uzvratio na ~asti i zadovoljstvu oduzimanjem

imovine Islamskoj zajednici Mostara i Hercegovine i njenim renoviranjem.Tih septembarskih dana 1992. godine u Mostaru je bilo jedno od malo-

brojnih gradili{ta, ku}a zadu`bina prvog gradona~elnika Mujage Komadine,u ulici Lenjinovo {etali{te.

Za ìvota Mujage, njegov unuk rahmetli Braco, koji je bio urednik novina regionalnog centra „Dr. Safet Muji}“, pri~ao mi je je da su se u tojku}i u~ili mevludi, poklanjale hatma dove, pa je zbog toga njegov otac iostali nasljednici pokloni{e i zavjetova{e Islamskoj zajednici Mostara, da

njome upravlja i da je odràva. U toj ku}i, nakon Mujagine smrti, 6. maja1925. godine, mijenjale su se namjene kao i vlasti, a najmanje onoga {tasu Mujaga i njegovi nasljednici èljeli.

Pred rat tu bija{e Univerzitetska biblioteka „Dèmal Bijedi}“, ku}aznanja, u kojoj se okupljahu umni ljudi i studentska omladina. Majstori otima~ine iz HZHB i Op}inskog stoèra HV-HVO od gradona~elnikove ku}e tihdana su gradili nove dvore novoga biskupa, po mjeri fa{isti~ke vlasti.

Muftijstvo Islamske zajednice je uputilo pismo tog septembra 1992. go

dine novom biskupu u kome se zahtijeva da se odluka o Mujaginoj ku}i preispita, te da se za biskupovu ku}u izna|e odgovaraju}i objekat u Mostaru.

323








Niti od biskupa, niti od vlasti HVO u gradu i tzv. HZHB odgovor nikadnije stigao sve do dana{njih dana, kao i na zahtjev da prestanu sa projektom“Povratak iskonu”.

U zoni odgovornosti HV-HVO, ve}im dijelom desne obale Neretve ilizapadnom Mostaru, gdje je vladala tzv. HZHB, posebno od maja 1993., zabra-njena je bila rije~ Musliman, jer to su po njima ljudi izvan njihovih zakona.

Ista ta vlast je odlu~ila da od nemo}nih i poniènih Muslimana (Bo{njaka) zahtijeva da promijene svoje lijepo i vrijedno ime, da muslimanskuvjeru zamjene katoli~kom, a svoju nacionalnost za hrvatsku.

Ova fa{isti~ka akcija je planirana u samom za~etku nove RepublikeHrvatske, po~ev{i od porodice Peco iz Zagreba i kuma Tu|mana, a nastavili su

je njegovi najbolji sljedbenici u Hercegovini i preko op}inskih ureda sitematski

podr avali projekat Hrvatske, crkve i tzv. HDZ, HZHB - HVO „Povratak isko-nu“.

Da bi se biskup dr. Ratko Peri} ogradio zbog takvih postupaka pred svi- jetom, uputio je protestno pismo tada{njem predsjedniku Vlade HVO-a, kaoizvr{noj vlasti, dr. Jadranku Prli}u. Isti onaj koji je oteo vlasni{tvo Islamskezajednice Mostara za svoje dvore, tada se preko Prli}a poku{avao oprati.

Oni koji nisu voljeli Mostar ponavljali su latinsku poslovicu: “Sa svima prijateljski, ali ni sa kim iskreno.”

Prosvjedno pismo dr. Ratka Peri}a, biskupa mostarsko-duvanjskog dr.Jadranku Prli}u, 27. januara 1994., upu}eno je da skine ljagu sa katoli~ke vjere kako bi ga upozorio da prestane s programom pokr{tavanja.

Ne zbog njih, ve} zbog svijeta koji je po~eo javno da kritikuje fa{isti~ku vlast Tu|man-Bobana, koja djeluje i uz pomo} crkve.

“Gospodine predsjedni~e,Ovih su dana dolazile na ovaj ordinarijat pojedine osobe iz nekih op}i

na na{e biskupije, osobito iz Mostara, koje su se bile obra}ale na svoje op}in

ske urede traè}i odobrenje promjene vlastitog imena. Iz tih im je uredausmeno odbijeno takvo odobravanje i traì se od njih „krsni list“.1. Zabrinjavaju nas takvi zahtjevi od strane pojedinih gra|ana. Je li to

znak terora nad osobama koje ne nose katoli~ko ili hrvatsko ime?2. Ne shva}amo da nekoj osobi, bez obzira na vjeru, naciju i politi~ko

uvjerenje, koja pismeno, slobodno i svojevoljno èli takvu promjenu, mjerodavni civilni ured ne moè u~initi takvo odobrenje, bez priziva na „kr{tenje“.

3. Moèmo razumjeti da i katoli~ki krsni list moè donekle biti neki do

kument koji vrijedi i u civilnom pravu, ali ne u smislu dokaza nacionalnosti, jer na krsnim listovima Katoli~ka crkva nikada nije stavljala ni~iju nacionalnost.

324







326

R.broj Dosada{nje osobno iobiteljsko ime Mjesto i godinaro|enja Sada{nje osobno i obiteljsko ime

1. SNJE@ANA (ABDULAH)AD@AJLI]

MOSTAR,6.10.1967.

SNJE@ANA ARAPOVI]

2. ALMIRA (MUHAMED)ALI]

MOSTAR,23.11.1971.

MIRELA ALI]

3. AVMEDOVSKI (IBRO)MIFTAR

MOSTAR,16.7.1956.

AVMEDOVSKI MIFTAR-MIRO

4. ZERINA (ESMIR) DO[LO MOSTAR,8.4.1965.

ZERINA BRACIN

5. MUGDIM (JASMINKA)OBAD

MOSTAR,23.10.1975.

MUGDIM BILOPAVLOVI]

6. MEJRA (AVDO) BURI] STOLAC,7.12.1924.

MARIJA BURI]

7. MEHMED (ZAIM)VEJZAGI]

SARAJEVO,6.1.1945.

MATE BRBOR

8. BAHRIJA (MUHAMED)BIJA[KI]

MOSTAR,14.1.1944.

BRANKA BIJA[KI]

9. EMIR (ME HMED)BREKALO

MOSTAR,20.3.1964.

DAMIR BREKALO

10. RAHIMA (OSMAN) D@I-HO

KUTILIVA^,14..1948.

MARINA BO[NJAK

11. AHMET (MU JO) D@IHO DRA EVICE,

14.2.1936.

ANTE BO[NJAK

12. SAMIR (AHMED) D@IHO MOSTAR,4.8.1972.

TIHO BO[NJAK

13. AHMED (MEHMED)BREKALO

MOSTAR,26.10.1967.

DARKO BREKALO

14. AZRA (MUHAMED)BREKALO

KOSOR,8.1.1970.

VESNA BREKALO

15. SANEL (DARKO)BREKALO

MOSTAR,23.11.1990.

TONI BREKALO

16. AMELA (DARKO)BREKALO

MALA ITALI-JA, 9.8.1992.

SANJA BREKALO

17. EDINA (DERVI[)

BUDIMI]

KLADOVO,

22.9.1966.

MARIJA BUDIMI]

18. MAJA (D@EMAL) PUZI] MOSTAR,3.4.1977.

MAJA BEM

19. MUSTAFA (UZEIR)BALALI]

MOSTAR,15.6.1964.

MILJENKO BALALI]

20. MUSTAFA (MEHMED)BREKALO

MOSTAR,27.9.1971.

DARIO BREKALO

21. VEDRAN (NED@AD)KATICA

MOSTAR,26.3.1985.

VEDRAN CIGI]

22. ANER (AHMET) TOJAGA MOSTAR,6.5.1974.

ANER ERKI]

23. HALILA (IDRIZ) U LE B.LIKA,25.2.1940.

LJILJA ULE







327

24. NASJA (EDIN) TURALI] MOSTAR,12.3.1986.

NASJA IPKOVI]

25. MAITA (DERVI[)ZUHRI]

MOSTAR,22.2.1979.

MAITA ^ULJAK

26. ANITA (DERVI[)

ZUHRI]

MOSTAR,

9.7.1972.

ANITA ULJAK

27. PREDRAG (OMER)]EMALOVI]

MOSTAR,6.8.1948.

DRAGAN EMALOVI]

28. [EFIK (MEHMED)]ATOVI]

MOSTAR,8.3.1949.

FIKO ]ATOVI]

29. MAJDA (ALIJA) ]ORI] MOSTAR,1.5.1952.

MAJA ]ORI]

30. AMIRA (AHMET) ]O RI] FO A,20.7.1961.

MIRA ]ORI]

31. FAHIRA (FERIS) DULI] PLJEVLJA,

22.3.1969.

AN\ELA DULI]

32. SIBILA (MIRSAD)USTOVI]

MOSTAR,10.10.1986.

SIBILA DUJMOVI]

33. ESAD (JUSUF)DURAKOVI]

[.BRIJEG,19.3.1953.

SRE]KO DURAKOVI]

34. SENADA (SABRIJA)DELI]

MOSTAR,5.10.1966.

SANJA DELI]

35. ZIJAD (TAHIR)GLAVOVI]

MOSTAR,17.11.1950.

ZORAN GLAVOVI]

36. SEAD (SAL KO)

GLAVOVI]

MOS-

TAR,12.11.1956.

ZORAN GLAVOVI]

37. ANITA (OSMAN) GOLO[ MOSTAR,21.10.1975.

ANITA GRLE

38. SANJIN (FADIL)]ATOVI]

MOSTAR,27.1.1980.

SANJIN GALI]

39. VANESA (FADIL)]ATOVI]

MOSTAR,23.9.1975.

VANESA GALI]

40. MAJA (IZET) HUSKOVI] MOSTAR,12.9.1976.

MAJA-MARIJA HUSKOVI]

41. ENVER (OMER) HE LJI] RODO^,

14.7.1961.

DRAGAN HELJI]

42. OMER (IF ETA)ALAJBEGOVI]

MOSTAR,25.11.1939.

ANTE JOSIPOVI]

43. OSMAN (ALIJA)PILAVD@I]

MOSTAR,11.9. 1959.

@ARKO JUKI]

44. TEA (OSMAN)PILAVD@I]

SARAJEVO,18.09.1986.

TEA JUKI]

45. DAMIR (NED@AD) AZE-MOVI]

MOSTAR,18.09.1985.

DAMIR JURICA

46. EMINA (MUSTAFA)KOLONI]

MOSTAR,20.7.1946

MINKA KOLONI]








328

47. KRGO HAJDAREVI](OSMANA) SENADA

GLAMO^,23.2.1955

SANDA KRGO

48. AJNA (MUSAFA)KATICA

MOSTAR,20.9.1966

ANA KATICA

49. ZEMIR (ESAD)

KURTOVI]

MOSTAR,

28.7.1979

ADRIJAN-ZAMIR KURTOVI]

50. D@EMILA (HUSEJN)KULA[

MOSTAR,3.12.1967.

MILA KULA[

51.. IVOR (IZET)HAJDAREVI]

ZENICA,1.4.1981.

IVOR KRGO

52. VEDRAN (SEAD)DUMPOR

MOSTAR,26.2.1981.

VEDRAN KOLOBARA

53. ADRIANA (SEAD)DUMPOR

MOSTAR,10.4.1986.

ADRIANA KOLOBARA

54. DAMIR (SEAD) DUMPOR MOSTAR

2.3.1984.

DAMIR KOLOBARA

55. TINO (SULEJMAN)JUSUFOVI]

MOSTAR20.1.1986.

TINO KATICA

56. BAJRAM (EDIN)KAHRIMANOVIC

MOSTAR28.6.1977.

DARKO KAHRIMANOVI]

57. SANJA (SENAD) BATLAK MOSTAR08.9.1985.

SANJA KNEZOVI]

58. EKREM (ZIJO) KURT MOSTAR22.7.1955.

JOSIP KURT

59. ALMIR (SALKO)HASANBEGOVI]

MOSTAR23.5.1968.

MIRIJO LEDI]

60. DINO (ALMIN)HASANBEGOVI]

MOSTAR 27.1.1992.

DINO LEDI]

61. TEA (GORAN) BAJRI] MOSTAR7.2.1986.

TEA LOVRI]

62. OSMO (ESAD) BAJ RI] MOSTAR5.7.1965.

GORAN LOVRI]

63. ITA (GORAN) BAJRI] MOSTAR 19.11.1989.

ITA LOVRI]

64. SUADA (SMAJO) LEKO MOSTAR29.8.1953.

ANITA LEKO

65. ALEN (ENVER) SAL I] MOSTAR6.7.1977. ALEN LJUBI]

66. MIRSADA (MUSTAFA)MARUSI]

MOSTAR24.1.1966.

MAGDALENA MARUSI]

67. RAMO (RA MO)MAKSUMI]

23.2.1947. RADE MAKSUMI]

68. AMIRA (MUSTAFA)MILETI]

MOSTAR2.7.1960.

ADRIJANA MILETI]

69. GORAN (HASIB)HASIBOVI]

MOSTAR29.4.1970.

GORAN MARI]

70. LARA (GORAN)]EMALOVI]

MOSTAR24.8.1973.

LARA MILETI]







329

71. FADILA (NAJIM)MAJKSNER

SARAJEVO20.4.1949.

@ELJKA MAJKSNER

72. SANELA (MEHMED)BOJO

MOSTAR13.1.1972.

SANELA MILICEVI]

73. IBRO (ME HO) MUSELI] MOSTAR

26.11.1946.

IVO HUSELI]

74. RAMIZA (ALIJA)MUSELI]

MOSTAR24.4.1956.

MARIJA MUSELI]

75. KEMAL (IBRO)MUSELI]

FO A 17.8.1973. ROBERT MUSELI]

76. HASAN (]AMIL) NO @I] MOSTAR14.1.1944.

IVAN NO@I]

77. MIRO (ISMET) PU ZI] MOSTAR4.7.1964.

MIRO NUI]

78. SLA\ANA (SULEJMAN)

JUSI]

MOSTAR

17.1.1956.

MARINA NO@I]

79. DARIO (MIRSAD)HOD@I]

MOSTAR18.4.1983.

DARIO PUSI]

80. MELIHA (ISMET) PEHAR MOSTAR09.4.1968.

ANA PEHAR

81. ALIHASHIM (HASHIM-HAMONDI ALI) @ANEL

MOSTAR13.10.1986.

@ANEL PUCE

82. AHMET (SULEJMAN)PRNJAT

TRAVNIK17.2.1961.

SLAVEN PRNJAT

83. EMIR (SE FIK) PE KU[I] MOSTAR6.10.1943.

MIRO PEKU[I]

84. AVDO (ABDULAH)PO[KOVI]

[email protected].

FRANJO PO[KOVI]

85. FERDANIJA (HUSEJIN)PO[KOVI]

MOSTAR30.3.1937.

TONKA PO[KOVI]

86. ARMAN (AVDO)POSKOVIC

MOSTAR13.12.1986.

FILIP BO[KOVI]

87. ANER (AV DO)PO[KOVI]

MOSTAR 22.6.1991.

ANTONIJO POSKOVI]

88. AMEL (EMIR)BAJGORI]

MOSTAR12.11.1989.

IVA POVRLISAK

89. ADNAN (EMIR)BAJGORI] MOSTAR25.3.1985. DANIJEL POVRLISAK

90. AMELA (EMIR)BAJGORI]

MOSTAR13.2.1987.

ANA POVRLISAK

91. ANDREA (JAGODA)HAJDAR

MOSTAR22.7.1985.

ANDREA RAJI]

92. JAGODA (AVDO)HAJDAR

MOSTAR23.5.1968.

JAGODA RAJI]

93. FATIMA (OSMANA)RAGU@

MOSTAR11.12.1935.

KATA RAGU@

94. FATIMA (BAJRO)RU@I KA

MOSTAR10.6.1940.

FAKETA KOZI KA








330

95. MAJA (SALKO) BATLAK MOSTAR17.7.1974.

MAJA SKOKO

96. ENVER (HASAN) SEFI] MOSTAR3.6.1960.

SILVESTER SEFI]

97. MIHRID@ANA (VEJSIL)

STANI]

SARAJEVO

28.8.1948.

\E\A STANI]

98. AHMET (ME HO) [ATOR MOSTAR9.3.1955.

TONI [ATOR

99. MELIHA (SULEJMAN)[ATOR

MOSTAR24.6.1954.

MELITA [ATOR

100. \ENAN (AHMET) [ATOR MOSTAR10.6.1976.

\ANI [ATOR

101. NERMINKA (HAZIM)[KEGRO

DOBOJ23.10.1960.

NERY [KEGRO

102. AZRA (JU SUF) [KORO [.BRIJEG

10.5.1951.

ANA [KORO

103. AMAR (MITHAD)[KORO

MOSTAR10.6.1973.

MATEJ [KORO

104. INES (NE \O) [UKALI] MOSTAR7.4.1978.

IMES [UMAN

105. NE\O (HUSO) [UKALI] MOSTAR20.6.1948.

NEDELJKO [UMAN

106. VAHID (SA LIH) [ABI] MOSTAR11.1.1956.

ZLATKO [ABI]

107. ENES (MUSA) [AHOVI] LOPARE26.7.1947.

[AHOVI] ENES VIKTOR

108. IBRAHIM (IBRO)UJKA[EVI]

MOSTAR9.3.1962.

IVAN UJKA[EVI]

109. EMIR (OMER) VA TRI] MOSTAR,23.6.1962.

MIRO VATRI]

110. TEA (MESUD) MERDAN MOSTAR,28.3.1983.

TEA VRAN I]

111. JASMINA(MUGDIM)TASLAMAN

MOSTAR,12.6 1951.

JASNA VEBER

112. NIJAZ(MUSTAFA)VEJZOVI]

MOSTAR,14.8.1950.

NINO VEJZOVI]

113. FAHIRA(OSMAN)VLADI] BOS. NOVI23.6.1954. FRANKA VLADI]

114. RAZIJA VIDOVI] MOSTAR,2.1.1949.

VERA VIDOVI]

115. ARMAN (OMER) VRI I] MOSTAR,19.9.1967.

ANTUN VRI I]

116. AMELA (ENES)TASLAMAN

MOSTAR,1.11.1972

117. IBRO (MUSTAFA)VRI I]

MOSTAR,2.2.1962.

IVICA VRI I]

118. AZRA (MUKDIM)VRI I]

TUZLA,7.11.1965.

JASNA VRI I]







331

119. KENAN (IBRO) VRI I] MOSTAR,1.1.1987.

DARIO VRI I]

120. HILMO (HABIBA)TOMI]

MOSTAR,12.2.1953.

FRANJO TOMI]

121. SVJETLANA (ENVER)

]EMALOVI]

MOSTAR,

28.11.1964.

SVJETLANA TOKI]

122. MAJA ([A]IR) DELALI] MOSTAR,6.4.1975.

MAJA TOMI]

123. DAMIR ([A]IR)DELALI]

MOSTAR13.4.1983.

DAMIR TOMI]

124. [A]IR (NAIL) DELALI] SARAJEVO21.7.1949.

MARIO TOMI]

125. HALIL (MEHO)ZERDELI]

MOSTAR24-9.1949.

DRAGAN ZERDELI]

126. BERNARD (NADA)

KAJTAZ

NEVESINJE

25.9.1962.

BERNARD ZEL I]

127. MIDINA (AHMET) ZELI] MOSTAR29.8.1957.

MARINA ZELI]

128. NERINA (NERMAN)]EMALOVI]

MOSTAR22.7.1974.

NERINA ZUBAC

129. RAZIJA (MUSTAFA)ZELI]

PO ITELJ18.4.1956.

ANA ZELI]

130. DAMIR(]AMIL)MAND@UKI]

MOSTAR23.10.1959.

DAMIR ZOVKO

131. AIDA (AHMET)ZELENTROVI]

MOSTAR1.8.1961.

ANA MAKAROVI]

132. ALIJA (BE]IR) REBAC ROGATICA1.6.1938.

EZREMA REBAC

133. FAHIRA (AVDIJA)REBAC

MOSTAR11.12.1936.

IVANA REBAC

134. HASAN (ALIJA) JELE MOSTAR13.3.1960.

HARY JELE

135. MEVLUDIN (JUSUF)MORI]

MOSTAR 7.9.1950.

DRA@EN MORI]

136. ARMAN (ESAD) BAJRI] MOSTAR15.9.1970.

MARIO MATI]

137. JASMIN (RED@EP)KRD@ALI] MOSTAR30.6.1965. JOSIP KRD@ALI]

138. MIRSADA (HAJRUDIN)MARUSI]

MOSTAR25.1.1964.

DAJANA MARUSI]

139. IZET (EMEN) CO KOJA MOSTAR18.5.1955.

VLADO COKOJA

140. SADETA (ALIJA)MAJERSKI

MOSTAR12.1.1933.

SADETA MAJERSKI

141. MAJA (FERID) JAZVIN MOSTAR 29.4.1975.

MAJA TOMI]

142. VEDRAN (FERID)JAZVIN

MOSTAR28.1.1980.

VEDRAN TOMI]








332

143. NINA (MUSTAFA)JA[AREVI]

MOSTAR29.6.1976.

NINA LJUBI]

144. AZER (HILMO)HUSKOVI]

MOSTAR12.6.1991.

LJUBO HUSKOVI]

145. MIRZETA (ALIJA)

TOMLJANOVI]

MOSTAR

21.6.1951.

MIRA TOMLJANOVI]

146. ENEZ (D@EMAL) KOSO MOSTAR31.12.1959.

DARKO KOSO

147. AMELA (BEGO) KORDI] MOSTAR4.7.1967.

ANGELA KORDI]

148. LJUBO (HILMO)HUSKOVI]

MOSTAR12.6.1991.

AZER HUSKOVI]

149. JADRANKA (ALIJA)DILBEROVI]

MOSTAR3.8.1959.

JADRANKA PUCE

150. RIAD (MARKO)OLAKOVI]

MOSTAR31.8.1959.

GORAN GALI]

151. FATIMA (OMER) GALI] APLJINA

9.9.1951.

TINA GALI]

152. [AHSENA (SMAJO-HIMZO) TOPI]

MOSTAR20.20.1953.

SENA-MARTINA TOPI]

153. SANELA (SAFET)HUSNI]

MOSTAR18.3.1984.

SANELA D@IDI]

154. BAHRUDIN (IBRAHIM)BREKO

MOSTAR7.6.1955.

BAN-BAHRUDIN BREKO

155. MIRSAD (MUHAREM)SMAJI]

MOSTAR12.4.1957.

MIRKO SMAJI]

156. ENISA (JUSUF)STRANJAK

MOSTAR21.3.1972.

NINA STRANJAK

157. EMIRA (MUSTAFA)SABI] MOSTAR18.3.1967. MIRA [ABI]

158. SANEL (SULEJMAN)SELIMOTI]

MOSTAR2.8.1972.

SANEL JELA I]

D`amijski }ilimi pod nogama austrijskog cara Jozefa Franca

Habsbur{kog 1910. godine







16.8.5. UBIJANJE STRANIH HUMANITARACA

Sedam humanitaraca, stranih dràvljana, ubijeni su 17. septembra1992. godine nakon povratku iz Travnika u Mostar, gdje su odvezli konvojhumanitarne pomo}i. U jeku artiljerijskog granatiranja Mostara, ove humanitarce HVO je drào svjesno na otvorenom prostoru Univerziteta«Dèmal Bijedi}». Dok su po nalogu HVO policije ~ekali u krugu Univer ziteta na, navodnu, provjeru putnih isprava, pala je neprijateljska granata po HVO izkazima i usmrtila ukupno devet lica, sedmericu dobrotvora idvojicu pripadnika HVO policije. U ovom masakru smrtno su stradali:Edin Sadjagul, Ebu Bekir, i Adil Balat iz Turske, Muhamed Ramadan izIndonezije, Abdul Ejub iz Maroka, Abdullah Georg iz Njema~ke i Hiljami

\ilahi iz Engleske. Tijela poginulih dobrotvora sahranjena su u haremudàmije na Balinovcu.

Po nekim izvorima masakr je izvr{ila Vojna policija HVO – HZHB-a nitroglicerinskim pu{kama.

Ova tragedija je ostala zapam}ena po surovosti ubistva i prljav{tininad mrtvim tijelima. Dok su, raskomadana granatom, tijela unesre}enihleàla u krugu Univerziteta, pred samim policijskim kancelarijama, nepoznati po~inioci su oplja~kali svu njihovu imovinu, vozila, putne torbe, a

nisu ostali po{te|eni ni dèpovi na iskasapljenim le{evima. Oplja~kano jei sve ono {to su ti hrabri dobrotvori donijeli gra|anima Mostara. Islamskazajednica i MDD “Merhamet”, ~iji su gosti bili poginuli {ehidi, podnijelisu istog dana krivi~nu prijavu protiv nepoznatih po~inilaca ubica i plja~ka{a.

Iskreno smo se nadali da }e se otkriti uzroci pogibije i plja~ka{i,me|utim Prli}, Stoji}, pukovnik Petkovi}, ]ori}, Pu{i} i ostali HV-HVOcivilni i vojni du`nosnici znaju istinu. Za nas je ovo bio samo jo{ jedan

od dokaza koordiniranog djelovanja Hrvatske vojske, odnosno HVO na podru~ju regije Mostar. Ovo je samo jedan od slu~ajeva ubijanja humani-taraca u zoni gdje je djelovala HVO-HZHB, a naj~e{}e su te poslove izvodili pripadnici specijalnih jedinica, vojnih i policijskih, kao i ka`njeni~kih bojni koje su bile dio tog sistema.

Dobrotvori iz cijelog svijeta su u Mostaru i Hercegovini nailazili naopstrukcije HDZ i HVO-a. U Mostar su dolazili Mathien Lantz - Hanson,dogradona~elnica grada Malmedy u Belgiji i predsjednik udruènja SOS

Bosnia, humanitarna organizacija Capanamur sa gospodinom Neve-deckom, organizacija Virtschop Villt, Hunigraden - Njema~ka, na ~elu sa

333








gospodinom Rulfom, zatim su u humanitarnom poslu u~etvovali ugledninjema~ki listovi: Die Welt, Frankfurter Algemaine, Suddeutche zeitung,zatim francuski bra~ni par Rusmira Tournex, ro|ena Kazazi}, sa suprugomJean Lucom, zatim Renco (Remzo) êvra, Emina Prell Milavi} iz Njema~ke, iz [vicarske Huso Mustafi}, Hasib Hero, Senad âmo, HuseinAlibegovi}... Pomagali su i na{i iseljenici iz Turske, a pomo} je sa svihstrana dolazila u Splitsku luku. Hrana je i{la dalje u unutra{njost BiH, alisu, naàlost, mnogi kamioni nestajali. Iz SAD je dolazila pomo} od Nacionalnog instituta zdravlja iz Va{ingtona, zatim iz Kraljevine SaudijskeArabije, Islamske organizacije Igassa, od Humnitarne organizacije iz palestinskog grada Ul-el Fahema kod Haife, od dr. Sulejmana Igbarije,zatim Bosansko-kanadska humanitarna organizacija za pomo} djeci od

gospo|e Fatime Ba{i}. Emir Gra~anovi} iz Australije, Aurora revuelte -Kalli coar... Tih dana predsjednik Merhameta je bio rahmetli SmailVelagi}, a Crvenog polumjeseca Arif Hadìosmanovi}.

334

Jedan od rijetkih slu~ajeva dostave humanitarne pomo}i gra|anima i braniocima Mostara







16.8.6. UNI[TAVANJE GEODETSKE UPRAVE OP]INEMOSTAR

Zgrada Geodetske uprave se nalazi na lijevoj obali Neretve, u uliciBra}e Feji}a br. 46. Zgrada ima podrum, prizemlje i dva sprata. U prize-mlju su bile smje{tene prostorije katastra zemlji{ta i katastra nekretnina. Na prvom spratu su bile prostorije za geodetske poslove, a na drugom dokumentacija imovinsko - pravnih poslova.

Podrum je ura|en od betona, sa betonskom plo~om, dok su ostaleme|uspratne tavanice od drveta. U podrumu se nalazila arhiva u metalnim sanducima, kao i instrumenti koji su se koristili za rad.

Bili su to stari geodetski instrumenti, pantljike, letve, zna~ke i po

mo}ni pribor. Pred rat iz objekta je izvu~en dio dokumentacije i opreme, prije svega kompletna dokumentacija starog i novog premjera zemlji{taza grad Mostar. Sa~uvana je kompletna dokumentacija katastra zemlji{tai nekretnina, ~ak i predmeti koji su bili u radu, a to je nekih osam tona materijala, vrijedni instrumenti, distomat sa opremom, teodolit i sitni pribor,kopir aparat “canon”, kao i tri ~ita~a sa kompletnom kartotekom i mikrofilmovima, pet terminala sa {tampa~ima, personalni ra~unar sa disketamai softverom - programom i podacima koje smo koristili za indentifikaciju

parcela. Od tri auta, “zastava 101” nalazi se kod kod Miralema Batlaka,koji je koristio za potrebe Samostalnog bataljona, a auto “jugo” i ladu “nivu” uzeo je bez dozvole Toni Bukovac prije rata i od tada se nije pojav-ljivao u Upravi. Dokumentacija iz Geodetskog zavoda preba~ena je uatomsko skloni{te nove Privredne banke u Mostaru. Bilo je problema odnaoruànih lica koja su sprije~ila utovar, ali smo ih ubijedili da se doku-mentacija mora osigurati od poàra i prebaciti na sigurno mjesto u atomsko skloni{te. Postoje}a dokumentacija je bila smje{tena u limene orma

re i tako sa~uvana, iako je zgrada granatirana i zapaljena od ~etnika.Sve tavanice su izgorjele i obru{ile se iznad podruma, pa je dio stare dokumentacije ostao ispod zgari{ta u podrumu.

U objektu je izgorio ~itav namje{taj, stolovi, ormari, stolice, telefonska centrala i telefoni, limene kutije i sanduci, 27 termoakomulacionih pe}i, tri klima ure|aja i brojni crta}i i pisa}i pribor. Prilikom utovara na-oruàni pripadnici Samostalnog bataljona dozvolili su izno{enje dokumentacije koja je zapaljiva. Prevoènje ostalog su sprije~ili, prigovaraju

}i da su izdani i da je lijevu stranu obale prodao HVO. Ovu dokumentaciju ~uvao je jedno vrijeme mr. Hasan Hadòvi}, dip. ing. gra|evine, di-

335








rektor Geodetske uprave Op}ine Mostar, a onda je predao HVO-u. Ovi su je odmah prebacili u [iroki Brijeg, iako se on opirao. U me|uvremenu je postavljen novi {ef katastra od HVO-a, pa je za potrebe “izuzeo” jedan ~ita~ sa kartonima i mikrofilmovima, indikacione skice i kopir aparat.

336

Predsjednik suda tra`i od SDA Hercegovine da se mikrofilmovanjem za{tite zemlji{ne knjige Mostara i Hercegovine od HVO-HZHB







16.8.7. FA[ISTI^KE KNJIGE ZA PODJELU MOSTARA

Rat za Hercegovinu i Mostar po~eo je 1990. godine, u opcijama SDS-a i HDZ-a, koji BiH gledaju kao dio velike Srbije ili velike Hrvatske. Ovedvije stranke po~ele su krojiti nove karte i na strana~kim programima obiljeàvati teritorije po nacionalnim mitovima: srpskom o «nebeskom narodu» iideji o svetosavlju po kojoj srpski narod «mora ìvjeti u jednoj dràvi», ahrvatskom o “povijesnom narodu” i ideji Herceg - Bosne. Za takve ideje tre

balo je pripremiti narode, a najbolje se poruke {alju narodu putem knjiga.Anto Valenta dip. ing. tehnologije, ro|en 1937. godine u srednjoj Bo-

sni u selu Docu kod Travnika, kao srednjo{kolski profesor i slu`benik u Tra-vniku, izdaje knjigu po nalogu Zagreba «Demokratska struktura RBiH».

Knjiga je {tampana u Vitezu 1991.godine. U svom vi|enju pro{le, tada{nje i budu}e Hrvatske, u dijelu knjige «Tisu}u godina borbe» prikazao je granicedràve Hrvatske 927. godine, 1073., 1230., 1391., 1526., 1594., 1791.,1914.,1939., 1941., 1945. godine, da bi Hrvatsku, odnosno «budu}u saveznu dràvuHrvatsku», prikazao kako anektira RBiH. Isti ovi zagovornici nestajanja BiH, di

jelili su Mostar i Hercegovinu. U izdanju Geodetskog zavoda BiH {tampana jeteritorijalna etni~ka karta BiH sa nacionalnom strukturom i zemlji{nim posjedima, naseljenim srpskim i hrvatskim ìvljem. Za ve}inu od 126.067 stanovnika

Mostara (42. 648 ili 33,8 % Hrvata, 43.931 ili 34,8 % Muslimana, 29.909 ili 19,0% Srba, 15.579 ili 12, 4 % ostalih ), udoma}io se strah od Karadì}evih kartografa koji su smislili tu famoznu kartu. Po tajnom sporazumu iz Karadì}eve podjele BiH, izme|u Srbije i Hrvatske, Mostar se dijelio na isto~ni – srpski, sa 12mjesnih zajednica i zapadni hrvatski sa 25 mjesnih zajednica.

Broj~ani podaci govore da su Muslimani u ve}ini bili u mjesnim zajednicama u Blagaju, Brankovcu, Carini, Gnojnicama, Luka I, Luka II, Podvele`, Potoci, dok su Srbi bili ve}ina na Buni, Vrap~i}ima, Zijemljima i @itomi-

sli}u, {to su prigradska naselja Mostara.Bo{njaci u Mostaru su zastupljeni u 17 mjesnih zajednica, Hrvati u 15,a Srbi u 5 mjesnih zajednica. Karadì} je kartu isto~nog Mostara ili lijeveobale Neretve u svom zlo~ina~kom poduhvatu sa~inio 9. novembra 1991. godine, prije plebiscita takozvane Republike Srpske, ta~no dvije godine prije nego {to }e HVO sru{iti Stari most. Karadì} je tada ve} bio dogovorio s Bobanom i Tu|manom da zapadna obala ostane hrvatskim dijelom grada. Ovomfa{isti~kom podjelom Milo{evi}a i Tu|mana, Karadì}a i Bobana, 59.510 sta-

novnika ili 47,2 % Bo{njaka i ostalih bi postali narod bez domovine. Hercegovci i Mostarci zajedni~ki su odbranili svoje domove, a Mostar }e ostati sim

337








bol koji pokazuje da nikakav fa{izam ne mo`e pobijediti narod i gra|ane uodbrambeno - oslobodila~kom ratu.

338

M.Z HRVATI MUSLIMANI SRBI OSTALI UKUPNO1. Aleksa [anti} 1721 1719 1335 1464 63112. Ba~evi}i 2 4 394 5 4053. Bijeli Brijeg 1 1173 1085 770 768 38004. Bijeli Brijeg 2 1817 1043 669 642 41715. Cernica 638 1120 390 748 28886. Cim 2968 18 19 76 30817. 14. februar 30704 4069 3252 3500 146258. Donja Mahala 349 1618 169 470 26069. Dre`nica 806 2174 34 28 304210. Goranci 615 0 148 02 76311. Ili}i 2647 136 8 74 286512. Jasenica 1496 455 9 105 206513. Kru{evo 1578 124 0 4 170614. Podhum 1617 1639 570 706 453215. Polog 926 202 35 7 117016. Ra{ka Gora 27 0 47 0 74

17. Ra{tani 315 1390 657 83 144518. Rodo~ 1 2097 436 452 210 289519. Rodo~ 2 658 448 289 223 161820. Rondo 864 824 316 593 260121. Rudnik 2267 820 702 655 444522. Slip~i}i 685 0 26 1 19523. Vihovi}i 1530 24 151 66 177124.. Zahum 3573 1383 458 676 609025. Zgoni 1165 1438 875 858 4336UKUPNO 34.713 21.245 11.475 12.067 79.500% 43,7 26,7 14,4 14,2 100,00

M. Z. HRVATI MUSLIMANI SRBI OSTALI UKUPNO

1. Blagaj 472 3.083 392 65 4.0122. Brankovac 554 2.538 1.058 900 5.0503. Buna 850 1.163 1.301 172 3.4864. Carina 1.562 2.653 1.179 976 6.3605. Gnojnica 800 1.570 517 135 3.0226. Luka 1 153 1.871 1.685 260 3.9697. Luka 2 517 2.040 728 544 3.8298. Podvele` 4 3.154 0 15 3.2139. Potoci 2.537 3.478 3.231 219 9.46510. Vrap~i}i 480 797 1.981 222 3.84011. Zijemlje 9 57 90 0 153

12. @itomisli}i 6 242 266 14 528Ukupno 7.935 22.686 12.434 3.512 46.567% 17,0 48,7 26,7 7,6 100,00







16.9. PARADR@AVA «HRVATSKA REPUBLIKA HERCEG-BOSNA»

Tu|manov reìm je bio preokupiran navodnim mirovnim inicijati-vama za RBiH. Kada su sredinom 1993. godine uslijedile inicijative zaure|enje BiH kao «unije», u ~ijem sastavu bi bile tri republike - srpska,hrvatska i bo{nja~ka, Tu|manov reìm je ispoljio konkretnu te`nju da sedogode upravo takva mirovna rje{enja.

Usmjerio je lidere HDZ-a u Bosni i Hercegovini da HZHB preimenuju u «Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu». Prema Tu|manovom us-mjerenju, radi ostvarivanja ciljeva oruàne agresije na RBiH, 28. avgusta 1993. godine u Grudama se sastalo Predsjedni{tvo HZHB sa zastupni

cima hrvatskog naroda u Vije}u op}ina Skup{tine Republike Bosne iHercegovine.

Donijeli su Odluku o konstituiranju Zastupni~kog doma HrvatskeRepublike Bosne i Hercegovine. Za predsjednika Zastupni~kog doma iza bran je Perica Juki}, a za dopredsjednike Ivan Bender i Mato Madàrevi}.

Od tada, sve odluke i zapovijedi, koje su donosili lideri HZHB postaju odluke i zapovjedi Hrvatske Republike Herceg - Bosne.

Zastupni~ki dom HRHB je nastavio zakonodavnu djelatnost Pred

sjedni{tva HZHB. U toku 1993. i 1994. godine donio je niz zakona i odluka, od kojih su najva`niji Zakon o Vladi HRHB, Zakon o ustrojstvu i dje-lokrugu republi~ke uprave, Zakon o utemeljenju ùpanija, Zakon o promjeni naziva op}ine Prozor u op}inu Rama, Zakon o promjeni nazivaop}ine i grada Gornji Vakuf u op}inu i grad Uskopje, Zakon o unutarnjim poslovima, Zakon o statusu prognanika...

Analizom Odluke o uspostavi i progla{enju HRHB, od 28. avgusta1993. godine, mogu se na}i argumenti za jasne zaklju~ke o dimenzijama

i ciljevima agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.Tom Odlukom HRHB se definira kao «jedinstvena i nedjeljiva de-mokratska dràva hrvatskog naroda», s glavnim gradom Mostarom. UVladi paradràve HRHB, nije bilo pripadnika drugih nacionalnosti osimHrvata. Bio je tu Zulfo Robovi}, “Bo{njak” kome je prva Vlada HRHBJadranka Prli}a povjerila da bude ministar obnove i razvoja, a u kasnijojVladi HRHB Drage Bilandìje povjereno mu je da bude ministar «graditeljstva, prostornog ure|enja i za{tite okoli{a».

339








Me|u zamjenicima i pomo}nicima ministara u vladama HRHB nije bilo Bo{njaka. Uostalom, u nazivu je to bila jednonacionalna hrvatska republika. Vlada HR Herceg - Bosne je vr{ila okupacijsku vlast na prostori-ma gdje je HDZ imao dominantnu mo}. Neposredni uticaj paradràvnihinstitucija Vlade HRHB bio je lak{i prema op}inama u regiji Zapadne Her-cegovine, a ne{to teì za op}ine gdje su vladali, u srednjoj Bosni i Bosanskoj Posavini. Radi ve}e efikasnosti okupacijske vlasti na teritorijama srednje Bosne i Bosanske Posavine, Tu|manov reìm je usmjerio VladuHRHB da formira «koordinacijska tijela».51 Za op}ine Bosansko Grahovo, [ipovo, Drvar, Mrkonji} Grad i Banju Luku Vlada HRHB je imenova-la povjerenike. Tako|er, radi efikasnijeg ostvarivanja okupacijske vlasti uRBiH, predsjednik paradràve HRHB Mate Boban je 10. decembra 1993.

godine donio Odluku o utemeljenju Predsjedni~kog vije}a HRHB i za ~lanove tog tijela imenovao 9 istaknutih lidera HDZ.

Ovo tijelo je formirano da «prati strate{ka politi~ka i obrambena pitanja i da koordinira djelatno{}u izvr{nih tijela Republike».52

Zbog toga {to je paradràvna struktura okupacijske vlasti HRHB(HZHB) po~inila najve}e zlo~ine nad Bo{njacima od druge polovine1992. godine pa do Va{ingtonskog sporazuma, marta 1994. godine, ve-oma je zna~ajno identificirati klju~ne kadrove HDZ koji su angaìrani u

paradràvnoj okupacijskoj vlasti.Tu|man i Boban su osigurali da na klju~ne poloàje do|u pouzda-

ni provjereni kadrovi HDZ-a, te oni koji su se pokazali kao najuspje{ni ji u djelovanju radi dostizanja ciljeva agresije Tu|manovog reìma naRBiH. U tom smislu, pored kadrova na nivou Vlade HRHB, veliki zna~ajimaju predsjednici op}inskih vije}a. Oni su imenovani odlukom Predsjedni~kog vije}a HRHB, odnosno odlukom predsjednika HRHB Mate Bo bana. Vjerovatno je da su svi kandidati za klju~ne funkcije u paradràvnoj

vlasti HRHB prolazili i odgovaraju}e provjere od institucija Tu|manovog

340

51 Odlukom Vlade paradràve HRHB od 22.12.1993. godine uspostavljena suKoordinacijska tijela:- za srednju Bosnu – op}ine Busova~a, Bugojno, Fojnica, Jajce, Kiseljak, Kreševo, Novi Travnik, Travnik, Usora, Vareš, Vitez i @ep~e, sa sjedištem u Vitezu;

- za Bosansku Posavinu – op}ine Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Br~ko, Derventa,Grada~ac, Modri~a, Odàk i Orašje.

52 U Predsjedni~ko vije}e HRHB, Mate Boban je imenovao: Peru Markovi}a, MiletaAkmadì}a, Vladislava Pogar~i}a, Krešimira Zubaka, Ivu @ivkovi}a, Jozu

Martinovi}a, Pericu Juki}a, Antu Rosu i Ivu Lozan~i}a.







reìma u Zagrebu, odakle je strate{ki usmjeravana ukupna djelatnost uagresiji Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu.53

Fa{isti~ka usmjerenost, koja je proizvela apartheid i segregaciju na prostorima gdje je uspostavljena paradràvna vlast HRHB, moè se ilustrirati i podacima o kadrovima okupacijske vlasti u sudstvu, koju je uspostavljao Tu|manov reìm tokom agresije na RBiH. Od 80 sudaca koje jeimenovalo «Sudbeno vije}e HRHB» 1994. godine, samo njih troje, gledano po imenima, bili su «Bo{njaci» - Suada Ibrahimefendi} iz Modri~e, Rizo Tvrtkovi} iz Mostara i Nijaz Kamber iz Livna.

Problem je ovih osoba {to su prihvatili suda~ke uloge u fa{isti~kojvlasti paradràve HRHB, ali bi njih, sa distance ovog postratnog vremena, trebalo pitati {ta misle za{to su ih te vlasti imenovale za suce, odno

sno {ta sada misle o tada{njim svojim ulogama.

341

53 Upravo radi obima i teìne zlo~ina koje su paradràvne institucije HRHB vršile nad

Bošnjacima, bitno je da znati da su za predsjednike op}inskih vije}a imenovani: Jablanica -Milan @ari}, Uskopje - Ivan Šari} (Zdravko Batini}), Tesli} – Komušina Franjo Klari} (JuroBatista), Jajce - Nikola Bili}, Derventa - Drago Kisi}, Bosanski Brod - Ivan Brizi}, BosanskiŠamac - Ivan ]oškovi}, Stolac - An|elko Markovi}, Bugojno - Zvonko Mihaljevi} (IvanMileti}), Posušje - Velimir Juki}, Kiseljak - Josip Boro, Odàk - Stipo Ivankovi}, Vitez -Anto Marjanovi} (Franjo Bajkovi}), âpljina - Krunoslav Kordi}, Fojnica - Mijat Tuka,Busova~a - Florijan Glavo~evi}, Orašje - Tado Oršoli}, Ljubuški - Vice Maji}, îtluk -Stjepan Krasi}, Mostar - Mijo Brajkovi}, Usora - Franjo Brati}, Rama - Mijo Jozi} (MateAn|eli}, Jure Juri}), Grude - Vinko Zori}, Ravno - Dragan Vuki}, Travnik - Vinko Batini},

Novi Travnik - Josip Udovi~i}, Kotor Varoš - Anto Mandi}, Konjic - Ante Krajinovi}, Kupres

- Ivan Ivi}, Br~ko Ravne - Mijo Ani}, Modri~a - Anto Šubari}, Soli Tuzla - Stjepo Pranji}.

Pet vrhunskih hrvatskih intelektualaca iz BiH uputilo je protestno pismo Tu|manu








16.10. HZHB U RU[ENJU PRAVOSUDNOGSISTEMA RBIH

16.10.1. NACIZAM, SEGREGACIJA I APARTHEJD NA DJELU U PRAVOSU\U

Uspostava paradràve Herceg-Bosne je zna~ila ignoriranje i nepriznavanje legalnog i legitimnog sudskog sistema RBiH. Neki aspekti stanja i problema u pravosu|u na podru~ju Hercegovine, posebno u Mostaru, mogu se identificirati prema nekoliko «Informacija» i drugih akata izove oblasti, koji su nastali u prvoj polovini 1993. godine.54

U informaciji se kaè kako je HVO - HZHB, uredbom Predsjedni{tva HZHB izmje{teno odjeljenje Vrhovnog suda BiH na teritoriju HZHB(~l. 1).

Za razliku od propisa koji su se odnosili na izvr{na i upravna tijela,Oruàne snage, u ovoj se uredbi spominje RBiH, odnosno Vrhovni sud.

Takvom uredbom, uspostava Odjeljenja Vrhovnog suda je u supro-tnosti s odredbama Ustavnog suda BiH, kao {to je u suprotnosti da predsjednika i suce bira Predsjedni{tvo HZHB (~l. 5.), koji prije stupanja na

du`nost daju sve~anu izjavu pred Predsjedni{tvom HZHB.Uredbom HVO-HZHB ure|uje redovne sudove, koje osniva i uki

342

54 Informacija o nekim pitanjima vezanim za rad Osnovnog suda u Mostaru iMinistarstva za pravosu|e i upravu u RBiH, potpisala Ziba Noì};- Informacija o stanju i problemima u pravosu|u regije Mostar, sa prijedlozima za prevladavanje, potpisao koordinator Ekspertnog tima Faruk ]upina, a u izradiInformacije u~estvovali su: Ziba Noì}, Alija Zaklan, Halil Maksumi}, Reuf Zaimovi}, Nurko Pobri}, Hakija Zaimovi}, Asim Balali} i Rizo Tvrtkovi}.

- Plan rada Komisije za pravosu|e Op}inskog odbora SDA Mostar: Alija Zaklan,Reuf Zaimovi}, Halil Maksumi}, Rizo Tvrtkovi}, Nurko Pobri}, Asim Balali}, HakijaZaimovi}, akt od 23.2.1993. godine u mojoj li~noj arhivi.- Analiza stanja dràvne uprave na podru~ju Hercegovine Narodni list br. 6/1992., str. 7Prema Ustavu RBiH, predsjednike i suce redovnih sudova kao i tuìoce bira i razrje-{ava Skup{tina BiH, odnosno njeno Vije}e gra|ana (prema amandmanu XLVIII iz1989. godine, ta faunkcija bila je u nadle`nosti Vije}a op}ina) Narodni list br. 2/1993., str. 39 Narodni list br. 6/1992. str. 7, 3, 4

Narodni list br. 1/1992. str. 29, 30







da uredbom Predsjedni{tva HZHB, koje bira i razrje{ava suce i porotnikeredovnih sudova (~l. 5.) {to je opet protivustavno, jer su osnovali, birali inadzirali rad sudaca, odnosno one koji sudovima upravljaju.

Posebnim uredbama Predsjedni{tva HZHB bili su formirani i Odjeljenje Republi~kog javnog tuìla{tva, okru`ni i vojni sudovi i okru`navojna tuìla{tva. Sve je to te{ko kr{enje Ustava i zakona BiH.

Uredbom Predsjedni{tva HZHB odre|eno je da nastavljaju s radomsvi op}inski sudovi za prekr{aje. Tom uredbom je utemljeno Vije}e za prekr{aje na teritoriju HZHB, sa sjedi{tem u Mostaru (~l. 3.), koje preuzima sva ovla{tenja i du`nosti republi~kog suda za prekr{aje (~l. 4.).

Sve ove odredbe o sve~anim izjavama sudaca razli~itih sudova, pokazuju nepricipijelnost pri razgrani~enju nadle`nosti predsjednika HZHB

i predsjednika Predsjedni{tva HZHB.Pomo}u tih dokumenata ukazano je na zna~aj «pravnog kontinuite

ta Republike BiH iz domena pravosudne vlasti». Insistirano je na provedbi «Odluke Ustavnog suda RBiH broj 46/92 od 14. septembra 1992. godine» kojom se poni{tavaju odluke o pravosu|u donesene od strane institucija paradràvne vlasti HZHB.55

Ukazano je na «neshvatljiv odnos predsjednika Op}inskog odboraSDA», koji je neovla{teno dao saglasnost da se na sve funkcije u pravo

sudnim institucijama op}ine Mostar i regije Hercegovine izaberu Hrvati ida se Bo{njaci potpuno uklone sa svih glavnih funkcija u pravosudnim institucijama kao {to su: Vi{i sud Mostar, Vi{e javno tuìla{tvo Mostar,Okru`no vojno tuìla{tvo, Vi{i sud za prekr{aje, Okru`ni zatvor u Mosta-ru, MUP HZHB, Stanica milicije i Vojni zatvor HVO...

O{tro se kritikuju lideri Op}inskog odbora SDA Mostar {to su dava-njem saglasnosti za imenovanje svih Hrvata u institucije paradràvnog pravosu|a HRHB, ustvari dali saglasnost na ru{enje legalnog i legitimnog

pravosu|a RBiH, jer su promjene u tom sistemu mogle vr{iti samo Ustavom odre|ene institucije na inicijativu Ministarstva pravosu|a RBiH.Ukazano je da su kadrovi SDA nasjeli na politiku paradràvnih institucijakoje su uspostavljane kao ~in agresije na RBiH, te da su u tom smislu pro

343

55 Ustavni sud RBiH je poništio, pored ostalih i sljede}e odluke paradràvne vlastiHRHB: Odluku o uspostavi takozvane HZHB od 18.11.1991. godine; Odluku o izm- jenama i dopunama Odluke o uspostavi HZHB od 3.7.1992. godine; StatutarnuOdluku o privremenom ustrojstvu izvršne u upravne vlasti; Uredbu o organizaciji,

radu i djelokrugu rada sudbene vlasti na podru~ju HZHB.








tivustavne sve uredbe koje je donosila takozvana HZHB,56 «jer se tim uredbama stavljaju van snage Uredbe sa Zakonskom snagom legalnog orga-na, primjenjuje neustavna pravna procedura i zaokruùje pravosu|e paradràve na teritoriji Hercegovine, na {ta nikada ne}e pristati gra|ani Bo{njaci, jer je njih, po zadnjem popisu, 34% na podru~ju Mostara, ne ra~una ju}i one iz isto~ne Hercegovine kao prognanike i ostale kojih je 13%»57

Mit o hrvatskoj zemlji, krvii naciji, uzimanje od drugih zajednica onoliko teritorija koliko je potrebno, zasniva se na velikohrvatskom stavu da izvan hrvatskog naroda ni{ta ljudsko niti

duhovno ne postoji. Ta stajali{tase podudaraju sa velikosrpskimzadacima i ciljevima. Ona seogledaju u doktriniranoj trihotomiji - hrvatska nacija - velikaHrvatska - rat. U pravosu|u kao iu drugim segmentima velikohrvati koriste iracionalisti~ke poglede

kako bi se velikohrvatskoj ideologiji stvorio duhovni prostor prema kojem isklju~ivo pravovladavine, u uvom slu~aju u pravosu|u BiH, ima samo hrvatska nacija. Velikohrvatski stratezisu smatrali da je rat protivBo{njaka neminovna potreba, jer

se uklapa u fa{isti~ku teoriju krvii tla.

344

56 Informacijom je ukazano da su protivustavne slijede}e uredbe HZHB: Uredba oOkru`nim vojnim tuìlaštvima, Uredba o utemeljenju Odjelenja Vrhovnog suda RBiHna teritoriji HZHB, Uredba o utemeljenju Odjelenja Republi~kog javnog tuìlaštva nateritoriji HZHB, Uredba o redovnim sudovima na podru~ju HZHB.

57 Ekspertni tim, Informacija o stanju i problemima pravosu|a regije Mostara, strana 3.

- kopija informacije u mojoj li~noj arhivi.

“Privremena” rje{enja za definitivno otcjepljene







16.10.2. HDZ U AKCIJI UKIDANJA PRAVOSU\ALEGALNE DR@AVE RBIH

Pravni eksperti iz Hercegovine su ocijenili da je «ozbiljno ugroènustavnopravni poredak u RBiH i da se grubo kr{e propisi i principi i svime|unarodno usvojeni pravni akti, na~ela o ljudskim pravima i gra|anskim slobodama i da je krajnje vrijeme da se zaustavi haos i nered na podru~ju Mostara i Hercegovine».

Zahtijevali su da se na podru~ju Mostara i Hercegovine osigurajuuvjeti «za rad pravosudnih ustanova uz isklju~ivu primjenu Ustava RBiH,Zakona i drugih propisa donijetih na osnovu Ustava i zakona».

Pravni stru~njaci u Mostaru su negodovali {to pravosudne instituci

je, naprimjer, Osnovno javno tuìla{tvo, Vi{e javno tuìla{tvo i Okru`no javno tuìla{tvo u Mostaru rade na osnovu propisa koje je donijelaHZHB, a poni{teni su od Ustavnog suda RBiH. Negodovalo se i {to oveinstitucije koriste memorandum i pe~at HZHB, a ne memorandum i pe~ats obilje`jima RBiH.

Negodovano je {to sudije polaù «prisegu» pred paradràvnimautoritetima HZHB. Navedeno je da je protivzakonito {to HVO u Mostaru ima zatvore, gdje se kr{e gra|anska prava i slobode, a pritvorenici ta

mo drè bez rje{enja i bez obavje{tavanja istra`nog sudije.Ukazano je na problem s paralelnim postojanjem i djelovanjem dvi

je policije - jedne legalne i druge paradràvne policije HZHB, te da pravosudni organi ne mogu djelovati u takvim uvjetima.

Protestiralo se {to su sa zgrada u kojima su smje{tene pravosudneinstitucije skinute zastave RBiH i umjesto njih postavljene zastaveHZHB. Insistirano je da se ukine Odjelenje Vrhovnog suda, koje je samo-voljno i protiv Ustava uspostavila HZHB i da se, prema potrebi, iz Sara

jeva u Mostar izmjesti jedno vije}e Vrhovnog suda RBiH radi rje{avanja predmeta na podru~ju Mostara.Paradràvne vlasti HRHB poduzimaju radikalne mjere protiv op

stojnosti Republike Bosne i Hercegovine, jer je uvedena praksa da se gra|ani u osobnim dokumentima izja{javaju kao gra|ani HZHB, a ne kaogra|ani RBiH.

O svim ovim problemima Ekspertni pravni tim je informirao Ministarstvo pravosu|a u Sarajevu, Predsjedni{tvo RBiH i autoritete koji su

mogli utjecati da se zaustavi dalji rad HZHB na ru{enju ustavnog poretkaRBiH. Ekspertni tim je predloìo da se rje{enja nastalih problema u oblas

345








347

HVO ukida institucije RBiH i osniva 11 svojih uprava na podru~ju op}ine Mostar








348

Koordinirano djelovanje Ekspertnog tima sa Ministarstvom za pravosu|e i upravu RBiH, Zavodom za javnu upravu RBiH na spa{avanju institucija BiH u Mostaru







349

Ekspertni tim predla`e rje{enja za pravosu|e i dr`avnu upravu po odluci Predsjednika RBiH Alije Izetbegovi}a








350







351








352

Formiranje Okruga Mostar i Okruga Livno na osnovu pismenih uputa Vlade RBiH, koje sam

donio iz Sarajeva, 14.2.1993. godine







353

Jadranko Prli} i predstavnici HDZ-a prijete oru`anim sukobom ukoliko nastavimo sa formiranjem okruga Mostar i Livno








354

Zahtjev Ekspertnog tima za izmje{tanje Ministarstva pravde i uprave RBiH u Mostar







16.10.3. MJERE ZA OÛVANJE PRAVOSUDNOG SISTE-MA RBIH

Pruàju}i otpor paradràvnoj vlasti HZHB, za oblast pravosu|a, uMostaru su poduzimane brojne mjere i pokretane inicijative da se o~uva pravosudni sistem RBiH. Moj brat Faruk ]upina je ostavio brojne tragove o tome, uglavnom pisane dokumente.

On je nastojao da se u na{em pravosu|u na|u pravni stru~njaci, sudije i tuìoci, iz reda sva tri konstitutivna naroda, pa i iz reda ostalih gdje je to mogu}e osigurati. Naprimjer, njegova inicijativa u pogledu predla-ganja za sudije u Okru`nom vojnom sudu u Mostaru i za tuìoce u Okru`nom vojnom tuìla{tvu u Mostaru, argumentirano ukazuje da na{i ljudi

nisu podlegli revan{izmu zbog HDZ-ovog apartheida i segregacije prema pripadnicima drugih naroda u toku uspostave paradràvnih institucijaHZHB.

Za primjer, upravo Faruk ]upina, kao koordinator Ekspertnog timaza pravosu|e, 1. aprila 1993. godine predlaè: (1) za sudije Okru`nog vojnog suda u Mostaru Halila Maksumi}a, Hakiju Zaimovi}a, Vjekoslava Lo-vri}a i Miroslava Bo{njaka; (2) za Okru`nog vojnog tuìoca i njegove zamjenike Vlahu Berislava, Ivana Brekala i Ekrema Insani}a.58

Krajem 1993. godine, stanje pravosu|a u op}inama Konjic, Jablanica i Mostar bilo je veoma te{ko. U Osnovnom sudu u Konjicu radili su samo predsjednik suda i jedan sudija, od deset, koliko ih je bilo prije rata. Neki su pre{li na stranu ~etnika, neki na stranu paradràve HZHB, dok suneki oti{li van RBiH.

Mjere krivi~nog gonjenja se ne poduzimaju, iako je kriminalitet u porastu. Nije bilo saradnje pravosudnih i policijskih institucija. Posljedice takvog stanja su bile tim ve}e jer su pravosudni organi Konjica pokri-

vali i op}inu Jablanica. Pravosudni organi u Mostaru, kako okru`ni tako iop}inski, iako u izrazito te{kim uvjetima, imali su kontinuitet djelovanja.

355

58 Ekspertni tim SDA Hercegovine za dràvnu upravu i pravosu|e broj 02-11/93, Mostar

1.4.1993. godine, kopija akta u mojoj li~noj arhivi.








[EMA SISTEMATIZACIJE VI[EG SUDA U MOSTARU

PO FAKTI^NOM STANJU 1992./93.

Napomena:U ovo vrijeme u Vi{em sudu Mostar radilo je 12 sudija i

Predsjednik suda. Predsjednik suda i sudija Nada Dalipagi} su biliizabrani Odlukom Predsjedni{tva RBiH, ali bez zakletve, dok je sudijaVjekoslav Lovri} ranije razrje{en Odlukom Predsjedni{tva RBiH te ponovo vra}en na isto mjesto Odlukom Predsjedni{tva HZHB. Ostali radnici

su naknadno primljeni po novoj odluci Predsjedni{tva HZHB.

356

PREDSJEDNIK

Mladen Barbari}Bez zakletve

SUDIJE RADNICI

Halil Maksumi} Kamila Federici Sehija Memi} Omer Tule

Nedàd Popovac Diana Oru~evi} Rajka Kruni} Stojan âvar

Vlado Crnogorac Munevera Danon Fatima Tanovi} PredragMartinovi}

Nadija Vraàli} Vjekoslav Lovri}Razrje{en od Pred. , aizabran od P HZ HB

[emsa Pehilj Drago Mari}

VesnaHasanbegovi}

Nada Dalipagi}Izabrana od P R BiH bez zakletve Sl.l 16/92

Ankica Mandi} Jakuna Knezovi}

Koùlj Ana Dragan Mari}Razrje{en od Pred. , aizabran od P HZ HB

Tihana Mileti} PlamenkaMujanovi}

SEKRETAR Vida Jerki} Samija Gale{i}

Elma Dìnovi}V. D. Sekretara suda.Pripravni

Kre{imir Sopta Enver Dìnovi}

RADNICI Karlo Zelenika Valerija Tomi}

[emsa Droce Sanja Bo{njak Nada Marti} Mara Bogadi

Biljana Sesar Nevenka Prskalo Alija Kadri} Munira Sefi}

Elma Dìnovi} Radica Cigi} Ana Komadina Mustafa Jelovac

BerislavaRaspundi}

Zdravka Skoko Zora Govor~in Jasmina [unje







ŠEMA SISTEMATIZACIJE VIŠEG SUDA U MOSTARU

PO POZITIVNIM PROPISIMA RBiH 1992./93.

Napomena: Predmetna {ema u odnosu na sudijski kadar odnosi se na period koji je vaìo u sistematizaciji sudijskih radnih mjesta do Odluke Predsjedni{tva RBiH o razrje{enju predsjednika i 5 sudija Srba zbog samovoljnognapu{tanja posla, a razrje{eni su Odlukom Predsjedni{tva RBiH objavljenomu Sl. listu br. 16/92.

Prikazana {ema odnosi se na one radnike koji su ostavljeni u suduOdlukom zamjenika predsjednika suda, a shodno uputama Ministarstva

za pravosu|e, s tim {to je dotada{njeg sekretara suda razrje{io zamjenik predsjednika suda.

357

PREDSJEDNIK PREDSJEDNIK

Pupi} Simo

Raz. Odluka16/92

Barabari}

MladenIzabr. Pred. R BiH bez zakletve

SUDIJE RADNICI

Maksumi} Halil prod. mand. ured.Pred. R BiH

Danon Muneveramand. traje

[emsa Droce,registar

Nada Marti}, blagajnica

Mara Bogadi, ra~radnik

Popovac Ne`dadmand. traje

Lovri} Vjekoslavrazrej{en zbogizbora u OK.Vojni sud

Cigi} Radica,dakt.

Kudri} Alija,kurir

Elma Dìnovi},sudski pripravnik

Crnogorac Vladomand. traje

Dalipagi} Nadaodluka Pred. R

BiH bez zakletve

Skoko Zdravka,dakt

Tule Omer, kurir BerislavaRaspodi},

upisni~ar Vraàli} Nadijaodluka Pred. R BiH prod. mand.

Dèletovi} Pavlerazrje{en poodluci Pred. R BiH

Jasmina [unje,dakt.

avar Stojan,straàr

Zelenika Karlo,ra~ radnik

Hasanbegovi}Vesna odlukaPred. R BiH

prod. mand

Risti} Obradraz. po odluci16/92

Sehija Memi},dakt.

PredragMartinovi},straàr

Sanja Bo{njak,sud pripravnik

Koùlj Anaodluka Pred. R BiH prod. mand

ulajevi} Danicaraz. po odluci16/92

Rajka Kruni},dakt.

Drago Mari},straàr

Jelovac Mustafa,straàr

Federici Kamilaodluka Pred. R BiH prod. mand

Vjera Puhaloraz. po odluci16/92

[emsa Pehilj,dakt

PlamenkaMujanovi},~ista~ica

Oru~evi} Dianaodluka Pred. R BiH prod. mand

Mari} Draganraz. po odluci16/92

Mandi} Ankica,dakt.

JakunaKnezovi},~ista}ica

Sablji} Husnija Zaimovi}Hakija

Jerki} Vida,dakt.

Enver Dìnovi},voza}

SEKRETAR

BlaènkaPerinovi}, dakt

Munira Sefi},ra~unovod.radnik

Le~i} Novicaraz. po odluci16/92

Kre{imir Sopta, {ef ra~unovodstva

Samija Gale{i},~ista~ica








[EMA SISTEMATIZACIJE OKRU@NOG VOJNOG

TU@ILA[TVA PO FAKTI^NOM STANJU 1992./93.

Napomena: Nacionalna struktura: Tuìlac Okru`nog vojnog suda i jedan zamjenik su Hrvati, a dvojica zamjenika Muslimani Bo{njaci. Od ostalog osoblja hrvatske nacionalnosti su sekretar tuìla{tva, upisni~ar, dok su 2daktilografkinje muslimanske nacionalnosti

U zagreba~kom ~asopisu “Kritika”, a potom u beogradskoj “Ekonom

skoj politici”, u januaru 1969. godine pisalo je da je nacionalni sastavrukovodnih ljudi u pravosu|u i izvr{noj vlasti kao u gornjoj tabeli. Recimo,od 12 direktora srednjih {kola u Mostaru, njih 11 je bilo srpske nacionalnosti.Problem nije bio samo u tada{njem prisilnom nacionalnom izja{njavanjuBo{njaka kao Srba ili Hrvata.

358

OKRU@NI VOJNI TU@ILACBERISLAV VLAHO

Odlukom Pred. RBiH 16/92Po HZ H B odj. VSMLADEN JURI[I]

Odlukom Pred. HZHB

ZAMJENICIEKREM INSANI]

Odlukom Pred. RBiH 16/92MARIO BOGDANOVI]

Odlukom Pred. HZHBREUF ZAIMOVI]

Odlukom Pred. HZHB

SEKRETAR DRAGICA [IMI]Odlukom tuìoca

DAKTILOGRAFI UPISNIÂR INDIRA FINK ZDENKA PERI]

D@EMILA TULE







[EMA SISTEMATIZACIJE OKRU@NOG VOJNOG SUDAPO FAKTI^NOM STANJU 1992./93.

Prema ovome, nacionalna struktura u Okru`nom vojnom sudu je

sljede}a:Predsjednik i dvojica sudija su muslimanske nacionalnosti. Trojica

sudija hrvatske nacionalnosti. Sekretar suda, upisni~ar i sudijski pripravnik, tedvoje daktilografa su hrvatske nacionalnosti, a dvije daktilografkinje i voza~su muslimanske nacionalnosti.

Sudije izabrane od Predsjedni{tva RBiH i predsjednik, umjesto koga jedoveden drugi predsjednik po izboru HZHB, nisu polagali zakletvu predovla{tenim organom ili njegovim predstavnikom, a sudije iz reda hrvatske

nacionalnosti izabrane su mimo ovla{tenja Predsjedni{tva, Odlukom HZHBod 3.2.1993. godine i pred nenadle`nim organom te zajednice (predsjednikomHZHB) polagali zakletvu.

Radi prevazila`enja nastalog stanja nu`no je bilo izme|u predstavnikaHDZ-a i Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu iskristalizirati jasne prijedloge, te ih dostaviti Ministarstvu odbrane RBiH kao prijedloge za izbor iimenovanja, potom obezbijediti a licima koji budu izabrani od Predsjedni{tvaRBiH zakletvu i to sve u skladu sa uredbama sa zakonskom snagom

Predsjedni{tva RBiH / Sl. list br. 12/92 i br. 6/92, te Uputstvima koja sudostavljena u vezi s tim izborom.

359

PREDSJEDNIK HALIL MAKSUMI]

Odlukom Pred. RBiH 16/92ENES MEMI]Odlukom Pred. HZHB

SUDIJEHAKIJA ZAIMOVI]

Odlukom Pred. RBiH 16/92, bez zakletve

DAVOR [ILI]Odlukom Pred. HZHB

@ELJKO SOLDOOdlukom Pred. HZHB

HUSNIJA SABLJI]Odlukom P R BiH 16/92, bez

zakletve

IGOR BOROVINAOdlukom Pred. HZHB

SEKRETAR UPISNI^AR

VESNA SARAGA STANKA KORDI]

DAKTILOGRAFI SUDSKI PRIPRAVNIK VERICA D@IDI] AIDA \ULIMAN DRAGAN BUDIMIR BLA@ENKA (ned. prezime) ENVERA (ned. prezime)

VOZA^KEVRI] SEJO








[EMA ORGANIZACIJE OSNOVNOG SUDA PO POZITIVNIM

PROPISIMA RBiH 1992./93.

360

PREDSJEDNIK

Ziba Noì}1990. g.

SUDIJE Nurko Pobri}

1990. gDaniela [uh STRU^NI

SARADNICIRizo Tvrtkovi}

1984. g.Drinka Zadro

1986. g. Razrje{ena1992. RBiH

AnisaKaramehmedovi}

Irena Pehar

Senada Bostandì}1986. g.

Silvana Prusina1986. g.

Razija Trbonja Vesna Ivkovi} prestanak radnog

odnosa 1992.Hodì} Zuhra

1986. g.

Gordana Knezovi}

Razrje{ena 1992.RBiH

Milan Avdalovi}

prestao sa radom1992.Rajkovi} Jasmina

1986. g. Nada Dalipagi}odlukom RBiH1992. Vi{i sud SEKRETAR

Senad Krpo1983. g.

Boàna Kova~evi}Razrje{ena 1992.

RBiH

Dragica [imi}

Zlatan Dizdar 1984 g.

@eljko [upljeglavRazrje{en 1992.

RBiHSUD

PRIPRAVNICIMilovan Starovi}

1985. g.

Draàna [upljeglav


Altijana Huma~ki} Mili Taso

Goran \urasovi}Razrje{ena 1992.

RBiH

Bojan Stevi}Razrje{ena 1992.

RBiH[EF PISARNICE

Vesna Savi}Razrje{ena 1992.

RBiH

Gordana Belovi}Razrje{ena 1992.

RBiH

Branko Milovi} prestanak radnog

odnosa 1992.Mensud VilogoracUmro 07.01.1993.

Mirjana \eri} prijedlog zarazrje{enje

[EF ZK ODSJEKA

Mustafa Velagi}







361

ZK REFERENTI DAKTILOGRAFIAmira Noì} Adis Buljevi} Edina Maru{i} Branka Falak

Niko Sivri} Marija [aravanja Fatima @ujo Sanka Primorac

Tijana Lozo

prestanak radnogodnosa 1992.

Radmila Buha


Nazifa Buljevi} Irena Mari}

UPISNIÂRIZumreta Spahi} Karmela

Petkovi}Mustafa Rahimi} Paula Komadina Rusmira

Tabakovi}Marica Mi~evi}

Nada Guti} Gordana Falak Dèmila Dedi} Ljilja Ale~kovi}

Lidija Pehar Adi Voljevica Elvedina Abaza Snjeàna Soldo

Zdenka Peri} Boò arapina Maida Balali} Vesna Arapovi}

Vesna Saraga Vi{nja Sefo Tajma Martinovi} Ankica Sopta

Asovi} Bekir Sanela Halvadìja Marica abrilo prestanak radnog

odnosa 1992.

Nives Vilenica

Jaki{a Stan~i} Borika Stani{i} prestanak radnog

odnosa 1992.

Bojana Rupar prestanak radnog

odnosa 1992.

Branka Vida~ak

Divna Kosjerina prestanak radnogodnosa 1992.

Jelka Gubelji} prestanak radnog

odnosa 1992.

Nata{a Zurovac prestanak radnog

odnosa 1992.

Ljilja Rado{

Nada \urasovi}


Milorad Vukosav


@eljka Pudar


Vesna Milas

Mario Kraljevi} prestanak radnogodnosa 1992.

Silvana Dèba prestanak radnog

odnosa 1992.

Jadranka Greda prestanak radnog

odnosa 1992.

Jelena Pa{ali} prestanak radnog

odnosa 1992.

TEH SEKRETAR Indira Fink


Milijana Milovi} prestanak radnog

odnosa 1992. Nevzeta Avdovi} prestanak radnogodnosa 1992.

IZVR[NIORGANI TEHNI^KOOSOBLJEDervo Puce


Olga \urica prestanak radnog

odnosa 1992.

Jure Mari} Huso omor

Enver Sal~in








NACIONALNA STRUKTURA ZAPOSLENIH U OSNOVNOM SUDU

[EMA SISTEMATIZACIJE OSNOVNOG SUDA PO

FAKTI^NOM STANJU 1992./93.

362

PREDSJEDNIK NO@I] ZIBA

1990. g IImandat

SUDIJE DAKTILOGRAFIPobri} Nurko

1990. g I mandat[uh Daniela Maru{i} Edina Dedi} Dèmila

Tvrtkovi} Rizo1984. g. II

mandat

Zadro Drinka1986. g.


@ujo Fatima Falak Branka

Bostandì}Senada 1986. g. I

mandat

Prusina Silvana1986. g.I mandat

Buljevi} Nazifa Primorac Sanka

Hodì} Zuhra1986. g. I mandat

Zovko Kata1993. HZHB

Spahi} Zumreta Mari} Irena

Rajkovi}

Jasmina1986. I manat

]ori} Ilija

1993. g. HZ HB

Tabakovi}

Rusmira

Petkovi}

Karmela

Krpo Senad1983. g I mandat

Bevanda Drago1993. g. HZHB

Azemovi} Samija Mi~evi} Marica

Dizdar Zlatan1984. g. II

mandat

ovi} Bernadica1993. g. HZHB

UPISNIÂRIStarovi} Milovan1985. II mandat

Pe{ti} @eljko1993 g. HZHB

Rahimi} Mustafa Komadina Paula

Knezovi}Gordana

na ~ekanjuHZHB

Guti} Nada Falak Gordana

Pehar Lidija

NOSIOCIPRAVOSUD.FUNKCIJE

ADMINISTR.RADNICI

NA NIVOUSUDA

M 939,13%

2737,50%

3637,89%

PRIJERATA

H 417,39%

2534,72%

2930,52%

S 1043,47%

2027,77%

3031,57%

M 872,72%

2446,15%

3247,76%

PO POZITIVNIMPROPISIMA RBIH

H 218,18%

2650,00%

3247,76%

SADA S 19,09%

23,84%

34,47%

M 844,44%

2455,81%

3252,46%

PO PRIJEDLOGUHZHB

H 844,44%

1841,86%

2642,62%

S 211,11%

12,32%

34,92%







363

SEKRETAR TEHNI^KO OSOBLJETaso Mili Asovi} Bekir Rozi} Smiljana

ZK REFERENTIStan~i} Jaki{a uljak Anka

Velagi} Mustafa Noì} Amira

ZK REFERENTSTRU^NISARADNIK

SEKRETAR SUDA

Buljevi} Adis Pehar IrenaHZ HB osnovno

javno tu`.

[imi} DragicaHZHB vojno tu`.

UPISNIÂRI DAKTILOGRAFI

Voljevica Adi arapina Boò Ale~kovi} Ljilja

HZHB vi{e javnotuìla{tvo

Arapovi} Vesna

odjel prav. iuprave HZ HB

TEHNI^KOOSOBLJE

Soldo Snjeànaodjel obrane

HZHB

Sopta AnkicaHZHB vrhovni

sudomor Huso Sal~in Enver Vilenica Nives

MUP Mostar

Mari} JureUPISNIÂRI

STRU^NI

SARADNICI

Peri} ZdenkaHZHB

vojno tuìla{tvo

Saraga VesnaHZHB vojni sud

Karamehmedovi}Anisa

Trbonja RazijaZ K REFERNTI

SUDSKIPRIPRAVNIK

[aravanja Marija Sivri} Nikoitluk

Huma~ki}Altijana DAKTILOGRAFI

UPISNIÂRIAbaza Elvedina Vida~ak Branka

Sefo Vi{nja HalvadìjaSanela

Balali} Maida Rado{ Ljiljana

Martinovi} Tajna Milas Vesna








[EMA SISTEMATIZACIJE OSNOVNOG JAVNOG

TU@ILA[TVA U MOSTARU PO POZITIVNIM

PROPISIMA RBiH 1992./93.

[EMA SISTEMATIZACIJE OSNOVNOG JAVNOG

TU@ILA[TVA U MOSTARU PO FAKTI^NOM STANJU

UKLJUÛJU]I PRIJEDLOG HZHB 1992./93.

364

OSNOVNI JAVNI TU@ILACKEBO DRAGANRazrije{en odlukomPredsjedni{tva RBiH

ZAMJENICI [EF PISARNE DAKTILOGRAFIVEJZOVI] FATIMA

Uredbom Predsjedni{tvaRBiH produèn mandat

LIZDE HUMA GOLEMAC VINKA

RAJI] ZDRAVKOOd 1984. god.

MILJAK RANKA

PERVAN GORANOd 1986. Sada vi{i tuìlac

po HZHB

OSNOVNI JAVNI TU@ILACRAJI] ZDRAVKO

Odlukom HZHB

ZAMJENICI [EF PISARNE DAKTILOGRAFIVEJZOVI] FATIMA LIZDE HUMA GOLEMAC VINKA

PEHAR IRENAOdlukom HZHB, a prije str.

sar. u Osn. sudu

MILJAK RANKA

BRSTINA SLAVICA







365

[EMA SISTEMATIZACIJE VI[EG SUDA ZA PREKR[AJE U

MOSTARU FORMIRANOG PO ODLUCI HZ HB

PREDSJEDNIK

DADI] VIKTOR

SUDIJE[KOBI] GORDAN [OLJI] DU[ANKA

GRIZELJ ANTE SELIMOTI] ASIM

Odlukom Predsjedni{tva RBiH broj 02-111-904/92 od 21.12.1992. (Slu`beni list RBiH

broj 24/92)

bira se:· DADI] VIKTOR, za predsjednika· SELIMOTI] ASIM, za sudiju· [OLJI] DU[ANKA, za.sudiju· [KOBI] GORDAN, za sudiju

[EMA SISTEMATIZACIJE OP[TINSKOG SUDA ZA PREKR[AJE

PO FAKTI NOM STANJU UKLJU UJU]I ODLUKE HZHB 1992./93.

V.D PREDSJEDNIK GOJKO ANI]

SUDIJEPERVAN ADILA RIBICA JAGODA HAMOVI] NADA

KRNJI] MIRJANA

REFERENT PISARNE REFERENT IZVR[ENJA KOORDINATOR PISARNEKONJO EDINA NUMI] EDINA MARI] MIJO

DAKTILOGRAFIBEJAT RENEA JAZVIN DUNJA PRIMORAC SUZANA

TOMI] VESNA UR]I] MAJDA

ISTA ICAVLAHO RU@A








366

[EMA SISTEMATIZACIJE ME\UOP[TINSKOG JAVNOG

PRAVOBRANILA[TVA MOSTAR PO POZITIVNIM PROPISIMA

RBiH

ME\UOP[TINSKI JAVNI PRAVOBRANILAC

MIJANOVI] DRAGAN od 11.1989.

ZAMJENICIBAJRAMOVI] JASMINKAod 5.1990.HAD@IMAHMUTOVI] ALMA

od 1986.GALI] DRAGANASada sudija osnovnogSuda u R. Sloveniji

UPISNI AR BEHRAM D@EMILA

[EMA SISTEMATIZACIJE ME\UOP[TINSKOG JAVNOG

PRAVOBRANILA[TVA PO PRIJEDLOGU HZ HB

V.D. ME\UOP[TINSKOG JAVNOG PRAVOBRANIOCAMANDARI] ASTIMIR Po odluci HVO op{t. Mostar od 2.1993.

ZAMJENICI UPISNI^ARIBAJRAMOVI] JASMINKA BEHRAM D@EMILA

HAD@IMAHMUTOVI] ALMA HULEJAK VESNAMIJANOVI] DRAGAN MARINOVI] ZDRAVKA







367

REGIONALNI ODBOR SDA ZA HERCEGOVINUEKSPERTNI TIM ZA DR@. UPR. I PRAVOSU\E

br. 02 11/93Mostar, 1. 4. 1993. god.

PRAVNOM ODJELU IV KORPUSA ARMIJE- na ruke Asima Hadòvi}a -

Povodom Va{eg zahtjeva za dostavu prijedloga za imenovanje nosioca pravosudnihfunkcija u vojnom pravosudju, du`ni smo Vas ohavijestiti slijede}e:Odlukom o razrije{enju i izboru sudija Okru`nog vojnog suda br. 1312/92 od 7. 9. 1992godine objavljenoj u Sl. listu br. 16/92 u Okru`ni vojni sud u Mostaru su imenovani:

1) Maksumi} Halil za predsjednika suda2) Zaimovi} Hakija, za sudiju

3) Lovri} Vjekoslav, za sudiju4) Bo{njak Miroslav, za sudiju

Odlukom br. 1345/92 Predejedni{tvo RBiH o razrije{enju i izboru sudija okru`nih vojnihsudija od 4. 1.1. 1992 god. objavljenoj u Sl. listu RBiH br. 20/92 na li~ni zahtjevrazrije{avaju se du`nosti sudije u Okru`nom vojnom sudu u Mostaru:

1) Lovri} Vjekoslav2) Mari} Dragan3) Bo{njak Miroslav

a za sudiju Okru`nog vojnog suda u Mostaru bira se Sablji} Husnija iz Mostara.Odlukom br. 1313/92 od 7. 9. 1992 god. objavljenoj u Sl. listu RBiH br. 16/92 imenovanisu za Okru`nog vojnog tuìoca, odnosno zamjenike Okru`nog vojnog tu`. u Okru`nomvojnom tuìla{tvu u Mostaru:

1) Berislav Vlaho, za Okru`nog vojnog tuìoca2) Brekalo Ivan, za zamjenika Okru`nog vojnog tuìoca3) Insani} Ekrem, za zamjenika Okru`nog vojnog tuìoca

Napominjem da su za obavljanje pravosudne funkcije po izboru Predsjedni{tva RBi Hspremni slijede}i:

1) MAKSUMI] HALIL, za predsjednika suda2) ZAIMOVI] HAKIJA , za sudiju3) SABLJI] HUSNIJA, za sudiju4) INSANI] EKREM, za zamjenika Okru`nog vojnog tuìoca








Posebno se isti~e da izabrani nosioci pravosudnih funkcija, koji sunavedeni, odlu~ni da postupaju po Ustavu i zakonu RBiH, do danas nisudali sve~anu izjavu pred predsjednikom Predsjedni{tva ili ~lanomPredsjedni{tva koga on ovlasti, a shodno ~l. 22. Uredbe sa zakonskomsnagom o formiranju okru`nih vojnih sudova. Nadalje, nije mogu}e postupiti ni po ~lanu 22. stav 4. u smislu davanja sve~ane izjave pred predsjednikom Predsjedni{tva okruga, odnosno ~lanom Predsjedni{ta koga onovlasti, s obzirom da jo{ uvijek nisu formirani okruzi za Mostar i Livno,a shodno Uredbi sa zakonskom snagom za formiranje i rad okruga.

Ekspertna grupa za Dràvnu upravu i pravosu|e pri Reg. odboruSDA za Hercegovinu spremna Vam je pruìti svoje usluge u ciljuuspostavljanja i pravilnog funkcionisanja vojnog pravosu|a (suda,

tuìla{tva i zatvora ), a shodno propisima RBiH.Rukovodilac Ekspertnog tima

Adv. Faruk ]upina

368

HE Mostar na meti ~etnika i HVO-a







369








370

Glavni odbor SDA podr`ava stav predsjednika IO VMH poslije sjednice odr`ane u Zenici 11.-13. novembra 1992. godine da predstavnici muslimanskog naroda ne mogu participirati u

vlasti tzv. HZHB







371








372







373

Ekspertni tim za dr`avnu upravu i pravosu|e odbio je imenovanja Bo{njakau organe tzv. HZHB








374

HVO-HZHB ne priznaje pravosu|e RBiH







375








376

Pod pritiskom Ekspertnog tima predsjednik IO SDA po prvi put daje saop}enje za javnost da se moraju po{tovati odluke Predsjedni{tva RBiH







377








378

Odgovor predsjednika Vi{eg suda u Mostaru Ministarstvu pravosu|a i Ministarstvu odbrane oimenovanjima sudija Okruga Mostar







379








380

Jedan od prvih dopisa ministra pravde RBiH Ranka Nikoli}a, upu}en sudovima i tu`ila{tvima Hercegovine







16.10.4. UVO\ENJE HDZ, HV-HVO I HZHBSIMBOLA, AMBLEMA I NOVCA IZ HRVATSKE

U listu „Rije~“, ~iji je osniva~ i izdava~ Hrvatsko vije}e obrane Her ceg-Bosne, Op}inski stoèr Mostar, jula 1992. godine, broj 2. na strani 7.u tekstu pod naslovom “Izdvojeno iz Ratne vlade – va`ne Odluke”, novinar Anes ûstovi}, po direktivi glavnog i odgovornog urednika Sre}ka Vu-~ine zvanog Gebels, obavje{tava gra|anstvo Mostara i Hercegovine:

“Ratna vlada Hrvatskog vije}a obrane Op}ine Mostar donijela jeniz Odluka od iznimne va`nosti. Nakon te{kih ratnih razaranja i stvaranja po~etnih uvjeta za normalizaciju ìvota, a s tim i obnove grada, Ratna vlada je donijela Odluku o uvo|enju hrvatskog dinara kao sredstva gotovin

skog pla}anja u op}ini Mostar, a na osnovu prestanka do sada vaè}e upo-trebe o platnom prometu i nedostatka sredstava gotovinskog pla}anja, kaoi sada{nje okrenutosti podru~ju u kojem je osnovno sredstvo pla}anjahrvatski dinar’’.

Vlada BiH i Narodna banka BiH donijeli su odgovaraju}e pravneakte za za{titu RBiH, kojima se na teritoriji RBiH uvodi u opticaj nova bh. valuta, novi BH dinar. To je trebalo po~eti 17. avgusta 1992. godine ito zbog ratnih prilika, samo u regijama Tuzle, Zenice, te u Hercegovini.

êlnici HZ Herceg–Bosne nisu pokazali razumijevanje za uvo|enje novevalute, s namjerom da do daljnjeg zadrè hrvatski dinar kao privremeno plate`no sredstvo, koje je, uzgred, na drugim prostorima Republike BiHustvari strana valuta, kao {to je, naprimjer i DM. Predsjednik Izetbegovi} je o ovom procesu izjavio da je ‘’uvo|enje bosanskohercegova~kog novca bila neminovnost, iako trenutak nije najpogodniji’’. Ovaj ~in je vi{edràvnopoliti~ki nego ekonomskofinansijski.

Odlukom Vlade RBiH BH dinar kao plate`no sredstvo se po~eo

uvoditi i u mostarskoj regiji (Hercegovini). Do avgusta 1992. godine je na prostoru op}ine Mostar plate`no sredstvo bio hrvatski dinar /HRD/ i njema~ka marka /DEM/.

U dogovoru sa:Midhadom Hujdurom komandantom 1. mostarske brigade, Edinom

Batlakom pomo}nikom za logistiku 1. mostarske, Zerinom î{i} pomo}nikom za finansije 1. mostarske, Zlatanom Buljkom, referentom logistike 1. mostarske, Alijom Aljom Hadìomerovi}em referentom logisti-

ke 1. mostarske, Ibrahimom [anti}em, blagajnikom 1. mostarske brigade,Miralemom Huskovi}em, zv. Golub, predstavnikom STR ‘’ZEEM’’ Mos-

381








tar, izra|en je program plasiranja BH dinara kao plate`nog sredstva u regiji Mostara. Odmah se pristupilo davanju plata borcima Armije BiH za pro-tekli period. Po{to je BH dinar bio ispla}en pripadnicima Armije RBiH, da bi se pustio u opticaj Miralem i Ziba Huskovi} prihvataju i primaju u svo jim radnjama BH dinar kao plate`no sredstvo priznate RBiH. Dogovoreno je da kurs dinara primaju u slu`benom odnosu na hrvatski dinar 1:2. Za jedan hrvatski dinar davala su se dva BH dinara, a tada je odnos izme|u njema~ke marke i BH dinara bio 1:300.

HV-HVO, HZHB i Op}inski stoèr Mostar su zabranjivali u regijiMostar (Hercegovina) kori{tenje simbola, amblema i novca RBiH, {to je jo{ jedan od dokaza agresije Hrvatske na BiH, jer to je bila naredba dvojca Tu|man-Boban.

Tako je HZHB uvela pla}anje hrvatskim dinarima u Mostaru, zbog~ega su svi propisi koji su se odnosili na pla}anje bili izmijenjeni. Takvoure|enje zapo~eo je Jadranko Prli}, a nastavio Neven Tomi}, njegov par-tijski kolega i iz vremena SK i iz vremena HDZ-a. Sve to za svestrano povezivanje HZHB sa Republikom Hrtvatskom i njenom ekonomijom. Kaotipi~nu odredbu povezivanja moèmo navesti u ~lanu 3. Uredbe Predsjedni{tva HZHB o primjeni Zakona o javnom redu i miru, gdje se kaè:«Nov~ane kazne utvr|uju se izri~ito u hrvatskim dinarima, u istim nomi

nalnim vrijednostima, kojima su propisane u zakonu».HVO i HZHB donijeli su Uredbu o reguliranju platnog prometa u

hrvatskim dinarima na teritoriji HZHB za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja, Narodni list br. 6/1992., str. 6. i Narodni list br.4/1992., str. 8., ~ime se opet negirala RBiH.

382







16.11. HZHB U RU[ENJU OBRAZOVNOGSISTEMA RBiH

16.11.1. POKU[AJI UKIDANJA UNIVERZITETA«D@EMAL BIJEDI]» U MOSTARU

Tu|manov reìm je preko HVO na ~elu s Matom Bobanom imaocilj da se sve institucije podrede paradràvi HZHB, odnosno da se ukinusve institucije koje su djelovale po zakonima RBiH.

Tako je bilo i sa Univerzitetom «Dèmal Bijedi}» u Mostaru.Odmah nakon {to su se po~ele uspostavljati institucije paradràve

HZHB, na udar je do{ao Univerzitet u Mostaru. HZHB je na protivzakonit na~in izvr{ila izbor rektora i prorektora.

Augusta 1992. godine su pokupili sve pe~ate iz Rektorata Univerziteta i sa svih fakulteta, ~ime je onemogu}en normalan rad, a odmah zatimsu pravljeni novi pe~ati sa simbolima HZHB.

Na svim fakultetima se postavljaju novi dekani koji su lojalniHZHB.

Policija HVO-a hapsi bo{nja~ke intelektualce na Univerzitetu. Uha

p{en je profesor fizike na Pedago{koj akademiji Sulejman Spahovi}, te zadràn na ispitivanju ~itavih osam dana. Hap{enje i brutalan tretman profesora Spahovi}a bilo je ozbiljno upozorenje cijelom bo{nja~kom narodu.

U vrijeme dok je jo{ bilo nekih nadanja o zajedni~koj borbi protivsrbijansko-crnogorske agresorske vojske, marta 1993. godine Univerzitet pod kontrolom HZHB organizira nastavu u hotelu «Neum» u Neumu.

U obavje{tenju za studente o tome je navedeno: »Studenti iz obitelji poginulih pripadnika oruànih snaga HZ Herceg-Bosna nisu obavezni

pla}ati participaciju, {to trebaju dokazati potvrdom nadle`nog organa».59

Prema ovome proizilazi da je paradràvna vlast HZHB ve} uni{tila Univerzitet «Dèmal Bijedi}» kao instituciju obrazovnog sistema RBiH, auspostavila svoj univerzitet – sveu~ili{te.

U pogledu olak{ica za studente ne tretiraju se porodice poginulih pripadnika Oruànih snaga RBiH.

Olak{ice pripadaju samo pripadnicima paradràvnih oruànih snaga.

383

59

Tekst Obavijesti studentima, Mostar 4.3.1993.godine, u mojoj li~noj arhivi.








Probleme Univerziteta «Dèmal Bijedi}» u Mostaru, po~etkom1993. godine, na vi{e sastanaka razmatrali su istaknuti intelektualci Bo{njaci – profesori tog univerziteta. Brojne stavove i prijedloge oni su 17.marta 1993. godine saèli u nekoliko zaklju~aka: da «nastavnici i saradnici Sveu~ili{ta u Mostaru ne trebaju prihvatiti rad na Sveu~ili{tu u Mostaru organiziranom prema Uredbi o formiranju i radu Sveu~ili{ta u Mosta-ru, koju je donijela tzv. HZHB, jer je suprotna Zakonu o univerzitetuRBiH», te da treba poduzimati mjere za «nastavak rada Univerziteta uskladu sa Zakonom o univerzitetu RBiH, sve do postizanja dogovora o politi~kom ure|enju RBiH»; od «HVO treba zahtijevati da svoje organe,sada smje{tene u zgradama Univerziteta, dislocira» i omogu}i njihovuupotrebu od legalnog Univerziteta «Dèmal Bijedi}»; da «nastavnici i sa

radnici Univerziteta u Mostaru nisu za cijepanje Univerziteta po bilo komosnovu, niti za njegovo ukidanje, a zaloìt }e se za njegovu transformaci ju prema evropskim standardima».

Profesori su zahtijevali da se o ovim njihovim stavovima upozna javnost i dràvne institucije RBiH, a posebno Ministarstvo za obrazovanje,nauku i kulturu u Vladi RBiH.60

U septembru, po~etkom {kolske 1992./1993. godine, u oblasti osnovnog i srednjeg obrazovanja HZHB poduzima radikalne mjere. Uni{tava

se sistem obrazovanja po zakonima RBiH i uspostavlja obrazovni sistemkoji je u svim elementima integriran u obrazovni sistem Hrvatske.

Prave namjere Tu|manovog reìma prema BiH i bo{nja~kom naro-du mogle su se pouzdano procijeniti samo na osnovu argumenata o ru{e-nju legalnog sistema obrazovanja. Paradràva HZHB je potpuno odbacila nastavne planove i programe RBiH. Nisu se trudili da do neophodnihizmjena do|e kroz legalne institucije RBiH, iako su i predstavnici Bo{njaka cijenili da tada vaè}e nastavne planove i programe treba mijenjati.

Naprotiv, lideri HDZ i HVO su ignorirali druge narode i institucije RBiH,te donijeli svoje planove i programe, {to su, ustvari, bili planovi i programi {kolskog sistema Republike Hrvatske.

Hrvatsko sveu~ili{te u Mostaru je ne{to kasnije postalo logor za brojne Mostarce i druge Hercegovce, gdje su ubijani, mu~eni i silovani.Bilo je tu, ~ak, èna, djece i staraca. Me|u `rtvama su i onih 13 zaroblje

384

60 Zaklju~ke potpisali: dr. Hamid Drljevi}, dr. Mehmed Jahi}, dr. Sulejman Dizdarevi},dr. Safet Krki}, dr. Ramiz Zub~evi}, dr. Behdèt Mesihovi}, mr. Medo Pepi} i mr.

Mustafa Dòklo (fotokopija teksta u mojoj li~noj arhivi).







nih iz zgrade Vranica. Zgrade su vlasni{tvo Univerziteta “Dèmal Bije-di}”, zbog ~ega je podignuta tu`ba za vra}anje imovine u posjed, ali dodanas ni{ta nije ura|eno.

Trenutno se na tom sveu~ili{tu nalazi 12 hiljada studenata, 3000nastavnika i oko 300 doktoranata. Osim mostarskih profesora, predvo|enih dr. \ulsom Bajramovi} i prof. dr. Behdètom Mesihovi}em, jedinoznam da je prof. dr. Tatjana Ljui} - Mijatovi} odbila predavati u prostorijama gdje su ljudi mu~eni i ubijani.

385

HVO-HZHB ukidaju Univerzitet Dèmal Bijedi} i formiraju isklju~ivo hrvatsko sveu~ili{teu Mostaru








16.11.2. AGRESIJA SE POTVR\UJE U [KOLSTVU HZHB

Interesantno je kako je po~ela {kolska 1992./1993. godina u Livnui Tomislav-Gradu. Prvi ~as u svim osnovnim i srednjim {kolama po~eo jediktatom i u~enjem „Lijepe na{e“, himne susjedne Republike Hrvatske.Drugi ~as je bio iz muzi~kog odgoja, na kome su u~enici u~ili da pjevajuhimnu Republike Hrvatske.

Obrasci svjedo~anstava o zavr{etku nastave iz protekle {kolske godine u podlozi su imali “{ahovnicu”, a na zaglavlju tih obrazaca upisano je „Hrvatska zajednica Herceg-Bosna“. Na obrascima je ozna~eno da su{tampani „sije~nja (januara, op. a.) 1992. godine“.

Ekstremisti HDZ i HVO su u svim pa i po ovim pitanjima djelova

li drsko i bezobzirno. Omalovaàvali su i ignorirali ljude nehrvatske nacionalnosti kao da ih uop}e nema u BiH, odnosno, pona{ali su se kao dauop}e ne postoji dràva RBiH.

U organizaciji Kulturnog dru{tva muslimana Preporod odràn jekrajem septembra 1992. godine skup prosvjetnih radnika na temu kakoorganizirati nastavu za u~enike srednjih i osnovnih {kola u {kolskoj1992./1993. godini. Prosvjetni radnici iz Mostara su tada donijeli najva`niji zaklju~ak:

„Mi smo za nastavne programe Republike Bosne i Hercegovine“.Svi su se jednoglasno izjasnili u prilog ovom zaklju~ku, isti~u}i da

je neophodna revizija postoje}ih programa, koju }e napraviti Prosvjetno pedago{ki zavod i odgovaraju}e ministarstvo Vlade Bosne i Hercegovine.Dalje su naglasili da va`nost vlastitih programa postaje tim ve}a, ako znamo da je ova {kolska 1992./1993. godina u svim op}inama zapadne i centralne Hercegovine, pod kontrolom {kolstva HZHB, otpo~ela po programima Republike Hrvatske.

U op{irnoj raspravi prosvjetari Mostara su konstatovali i poru~ili promotorima {kolstva HZHB, ako je u januaru 1992. utvr|ivan plan i program, kao {to su {tampana i svjedo~anstva, onda je jasno da je u pitanjuasimilacija putem {kolstva, na koju ni prosvjetari ni u~enici ne}e i ne mogu pristati.

Prosvjetni radnici su tada rekli „ne“ {kolstvu HZHB i u~inili prvi korak da za{tite integritet i dostojanstvo {kola i naroda na ovim prostorima.

Asimilacije prosvjetari ne priznaju, a one nikada nisu uspjele u Bo

sni i Hercegovini. Ni turski, ni austrougarski, ni srpski, niti bilo koji budu}i poku{aji asimiliranja nisu i ne mogu donijeti rezultate. [kole i jezik,

386







kojim se u njima u~i, bile su i bi}e nerazdvojivi dio bi}a ovihhercegova~kih naroda.

Propisi Predsjedni{tvaHZHB su bili diskriminatorski, jer kao slu`beni jezik uvodehrvatski jezik i latini~no pismo.Izme|u ostalog, u Uredbi o oru`anim snagama, Uredbi o vojnim sudovima, o {kolama itd.,ne spominje se nigdje jezik drugih naroda koji su `ivjeli u

HZHB, niti ure|uje upotrebadrugih jezika ili pisama.

387

Poslanici SDA sa~inili su prijedlog

teksta o nazivu i upotrebi jezika u Skup{tini BiH 30.1.1991.








16.12. PREPREKE PARADR@AVI HZHB

16.12.1. IZETBEGOVI]EVE IDEJE TU\MANOV RE@IMNE MO@E SAVLADATI

Za realiziranje okupatorskih planova Tu|man i Boban nisu imali problema s kadrovima SDS, jer su odnosi s njima regulirani sporazumomTu|mana i Milo{evi}a u Kara|or|evu.

Glavna prepreka u ostvarivanju okupatorskih planova Tu|manovogreìma u agresiji na RBiH bili su bo{nja~ki kadrovi. Iz mnogih razgovora s Izetbegovi}em, Tu|man je valjda zaklju~io da preko tog ~ovjeka ne

moè uni{titi politi~ki identitet Bo{njaka u RBiH, asimilirati ih i utopiti u politi~ke i paradràvne institucije u formi HDZ, HZHB i HVO.

Tu|man se, sa svojim velikodràvnim idejama, na{ao pred planovi-ma Izetbegovi}a da se afirmira BiH, unutar sebe demokratizira i da Bo{njaci u toj dràvi budu ravnopravni.

To se moglo posti}i samo ako Bo{njaci budu jak politi~ki i dràvo-tvorni faktor.

Tu|manu i Bobanu nije odgovaralo upravo to: da Bo{njaci budu ra-

vnopravan i snaàn politi~ki faktor. Nastao je sukob zbog razli~itih interesa - s jedne strane interesa Tu-

|manovog reìma da sru{i RBiH i ukine politi~ki identitet Bo{njaka i, sdruge strane, interesa koga je predstavljao predsjednik Izetbegovi} da seafirmiraju dràva Bosna i Hercegovina i bo{nja~ki narod. To je sukob pravde i nepravde, sukob izme|u dobra i zla.

Zbog toga je upornost Tu|manovog reìma da ugura Bo{njake u pa-radràvne strukture HZHB i HVO dovedena do apsurda. Po diktatu Tu-

|mana u Mostaru su plasirane inicijative da se formira «Hrvatsko-muslimansko vije}e obrane».Poznato mi je da su te inicijative direktno iz Zagreba adresirane na

Izetbegovi}a i Gani}a. S tog nivoa, pre{utno su ignorirani takvi zahtjevi.Tako|er, ni na lokalnom nivou u Mostaru nisu prihvatane takve inicijati-ve, koje su o~ito dolazile po diktatu iz Zagreba.

Svakojake politi~ke inicijative pra}ene su sna`nom propagandom,kojom je trebalo izazvati defetizam me|u Bo{njacima i unutar bo{nja~kih

politi~kih faktora, posebno unutar SDA i kod kadrova na funkcijama u za-konodavnoj i izvr{noj vlasti, na dràvnom i lokalnim nivoima.

388







389

Podr{ka Vije}a muslimana Hercegovine predsjedniku Izetbegovi}u








16.12.2. TU\MAN “UPOTREBLJAVA” NEKE«BO[NJAKE»

Defetizam, odnosno nepovjerenje u mogu}nost i opravdanost bor be, izazivani su tako {to su kroz propagandu plasirane teze da bo{nja~kinarod nije u mogu}nosti da se samostalno organizira i brani. Govorilo seotvoreno da }e na{ narod nestati sa ovih prostora ako ne prihvatimo ultimatume i ucjene u obliku raznih politi~kih inicijativa po mjeri politikeTu|manovog reìma.

U takvu propagandu su uklju~ivali i Bo{njake, s ciljem da i na{i ljudi budu klju~ni akteri {irenja defetizma u vlastitim redovima. Po{to se ciljevi ru{enja bo{nja~kog politi~kog identiteta nisu mogli posti}i preko

SDA, formirali su, ~ak, i novu politi~ku partiju Muslimansku demokratsku stranku, na ~elu sa Arminom Poharom. Ta je stranka trebala biti for-ma za uni{tenje posebnog politi~kog identiteta Bo{njaka, s ciljem na{egutapanja u paradràvnu i politi~ku strukturu HZHB i HVO.

I Tu|manu i Milo{evi}u je vi{e od svega smetala vojna organizacija - Armija RBiH.

Zbog toga su njihovi reìmi pod posebnu lupu stavili kadrove Bo{njake koji su radili na izgradnji Armije RBiH.

Svaki Bo{njak koji se u tom pogledu eksponirao, postao je predmetintriga i podvala. U{lo se u veoma opse`nu propagandnu aktivnost radieliminacije bo{nja~kih armijskih kadrova – a osnovni kriterij za odre|ivanje koga treba u narodu kompromitirati, sadràn je u odgovoru na pitanjako se to isti~e u izgradnji Armije RBiH i ko se isti~e u zalaganju da se afir-miraju i oja~aju dràvne i lokalne institucije legalnih vlasti u RBiH.

Glavni stoèr HV Zagreb sa IKM-om Grude u svojim planovima i programima uvijek je imao agresivnu vojnu i civilnu politiku prema sve

mu {to dolazi od legalnih vlasti RBiH.Perfidnu politiku HDZ-a, HV-HVO i HZHB (ne)svjesno su podrà-vali neki Bo{njaci. Jedan u nizu dvoli~nih istupa desio se 8. maja 1992.godine u prisustvu gotovo cijelog komandnog kadra 4. korupusa i politi~ke vrhu{ke Mostara, evropskih vojnih i civilnih posmatra~a i predstavnika HVO, HZHB. Po izjavama u~esnika ugledni bo{nja~ki politi~ar, podkodnim DB-ovim imenom «[ibenik», pro~itao je ve} pripremljeno pismou kome optuùje Armiju RBiH za sukobe u dolini Neretve, odnosno u zo-

ni odgovornosti Armije RBiH Konjic. Sutradan je HVO iz svih oru`ja napao na Armiju BiH u ~itavoj Hercegovini.

390







16.12.3. USPOSTAVA OKUPACIONE VLASTI

Za realizaciju svojih planova i akcija Tu|manov reìm iz Zagreba jeu provedbi agresije na RBiH insistirao na obavje{tajnom radu protiv Bo{njaka i RBiH. U mnogim na{im sredinama instalirane su pozicije obavje{tajne slu`be Tu|manovog reìma, koja je kao svoju posebnu organizacij-sku cjelinu formirala i obavje{tajnu slu`bu HZHB, odnosno obavje{tajnuslu`bu HVO.

Oni su obavje{tajno istraìvali stanje me|u Bo{njacima i stanjeunutar dràvnih i lokalnih institucija legalnih vlasti u RBiH. Zna~ajno im je bilo da otkriju na{e slabe strane i da sve slabosti kojih smo imali podsti~u i produbljuju, a otkriju i eliminiraju sve na{e dobre strane, koje su

prepreka njihovim ciljevima.Strategija je bila, dakle, da se izazove op}i haos u kome mi Bo{nja

ci ne bi imali drugog izlaza nego da se pokorno priklonimo paradràvnimi politi~kim institucijama Herceg-Bosne.

U okvirima takve politi~ke strategije u agresiji Hrvatske protivRBiH sadràni su razlozi zbog kojih se bo{nja~ki narod odmah, na po~etku srbijansko-crnogorske agresije, stavlja u izolaciju od izvora snabdijevanja hranom, ratnim materijalom, informacijama i drugim potrebama,

koje je mogao dobiti samo preko Hrvatske. Izolacija je bila u funkciji psiholo{kog i egzistencijalnog iscrpljivanja, kako bi Bo{njaci do{li u pozici ju o~ajnika, koji jedini izlaz treba da na|u u lojalnom odnosu prema paradràvnom i politi~kom sistemu koga u agresiji na RBiH gradi Tu|ma-nov reìm.

Trebalo je, dakle, izazvati strah me|u Bo{njacima, psiholo{ko ras-trojstvo, bezna|e, dovesti u pitanje na{ fizi~ki opstanak i navesti na{e lidere i politi~ke faktore da podlegnu pred Tu|manovom i Bobanovom po-

litikom, mole}i ih za «spas». Taj spas platili bi uni{tavanjem na{ih politi-~kih i dràvnih institucija, gubitkom nacionalnih, kulturnih, politi~kih idràvotvornih posebnosti.

Tu|manova i Bobanova politika je birala najbolje na{e ljude i ondaih uni{tavala politi~ki, moralno i fizi~ki. Moralno uni{tavanje je obi~no po~injalo osloncem na neupu}enost Bo{njaka u odnosu na konkretnu politi~ku situaciju.

Po~injalo se, na prvi pogled bezazleno, dok se dobronamjerni i nai

vni Bo{njak ne uvede u ne{to iz ~ega sam ne moè lahko iza}i. Kao oru`je ucjene koristilo se i te{ko materijalno stanje u koje su upali brojni

391








Bo{njaci zbog izolacije i prekida privrednih i drugih djelatnosti. Paket sahranom i male sume novca, ~esto su bili varka za pribliàvanje Bo{njacima. Bilo im je veoma va`no da se takvi Bo{njaci okrenu protiv svojih ljudi u Predsjedni{tvu, Vladi i drugim institucijama na dràvnom i lokalnomnivou.

Posti}i da Bo{njak propagandno djeluje, naprimjer, protiv svog predsjednika Alije Izetbegovi}a, bio je vaàn uspjeh, koji su Tu|manovi iBobanovi ljudi naprosto iznu|ivali ucjenama i propagandom.

Ali, sve su vi{e uvi|ali da smo politi~ki organizirani i odlu~ni dao~uvamo dràvne institucije RBiH, te da oformimo i izgradimo ArmijuRBiH. Obuzeti mr`njom prema Bo{njacima i prema islamu, te obuzeti nacisti~kim idejama o pro{irenju Hrvatske na {tetu teritorijalnog integriteta

i opstojnosti RBiH, paradràvni reìm HZHB je usmjeren da «milom ilisilom» slomi na{e otpore.

Radi slamanja na{eg otpora, teì{te su usmjerili na represiju premaintelektualcima i vojno sposobnim Bo{njacima, kao i prema politi~kimaktivistima u SDA koji su djelovali protiv njihovih elja. Psiholo{ko-pro- pagandni pritisci, prijetnje, razne provokacije, fizi~ka maltretiranja, ubistva i odvo|enja u koncentracione logore bili su svakodnevna pojava da bise u nama slomila volja za otporom, da bi se izazvalo bezna|e, te da bi se

{to ve}i broj na{ih ljudi odlu~ivao da napusti Mostar i druge krajeve BiH, posebno podru~je Hercegovine, ali i srednje Bosne. Takvim metodama suèljeli odvojiti narod od svojih domova, raseliti nas, otjerati u izbjegli{tvo, te odvojiti od naroda {to ve}i broj bo{nja~kih intelektualaca, uz istovremenu kompromitaciju bo{nja~kih lidera i politi~kih faktora, predstavljaju}i nas kao da smo fundamentalisti i da smo mi, a ne oni odgovorni zanastale sukobe.

Htjeli su da Bo{njake obuzme osje}aj krivice, pa da se onda isku

pljujemo za «gre{ke» koje smo po~inili. Uz sve ove podmukle i prljaveintrige, istovremeno su plasirali propagandne teze o navodnim posebnim povijesnim vezama Hrvata i Bo{njaka, te da mi nismo nikakva posebnanacija, ve} da smo Hrvati islamske vjeroispovijesti.

Zlo~ina~ki karakter Tu|manovog reìma koji je okupatorski pro{i-ren iz Hrvatske na podru~je BiH, mogu ilustrirati i nazivi nekih policijskih i vojnih jedinica namijenjenih za uspostavu, kontrolu i odràvanjesistema okupacione vlasti HZHB.

Naime, bo{nja~ki narod }e trajno pamtiti takozvane «ka`njeni~ke bojne», namijenjene za represiju i egzekucije Bo{njaka. Davanje takvih

392







naziva jedinicama u represivnom aparatu slika je zlo~ina~kog mentalnogsklopa glavnih aktera, koji su sa nivoa politi~ke strategije Tu|manovogreìma, djelovali na izgradnji HVO-a. To je bio odraz karaktera politikekoja se sluì silom, racijama, koncentracionim logorima i drugim represivnim mjerama.

Tu|manov i Bobanov okupatorski reìm stvarao je veliku politi~kui psiholo{ku barijeru u odnosima Hrvata i Bo{njaka. Radili su sve kako bihrvatski narod ubijedili u opasnost koja im navodno prijeti od Bo{njaka, pa su u stvaranju takve atmosfere, oko va`nijih infrastrukturnih objekata postavljali minska polja, ì~ane prepreke, gradili bunkere i sli~no. Spoljniizgled svih prostora koji su gravitirali prema Bo{njacima djelovao je pri jete}e, mu~no, anticivilizacijski, ali primjereno karakteru Tu|manove po-

litike koja je u ime velikodràvnih ambicija, radi provedbe sporazuma sMilo{evi}em, {irila mr`nju prema Bo{njacima i islamu. Okupacionomkontrolom se èljelo da, recimo, Bo{njaci iz uèg gradskog podru~jaMostara ne kontaktiraju sa Bo{njacima u Bijelom Polju, Buni, Blagaju,Dubravama i drugim okolnim selima.

Da bi onemogu}ili okupljanje Bo{njaka na jednom mjestu i da bi sesprije~ilo na{e organiziranje protiv okupacione vlasti, reìm HZHB je,uglavnom, zatvarao ustanove i preduze}a u kojima su radili Bo{njaci ili

organizirao njihov masovni izgon iz ustanova i preduze}a, davanjem ot-kaza, prijetnjama i ucjenama. Sve su ~inili da boravak Bo{njaka na radnim mjestima bude nepodno{ljiv i da ih kona~no sami napu{taju.

Bo{njake koji su pohap{eni i otjerani u logore, vlasti HVO-a su prinudno angaìrale na te{kim i za ìvot opasnim poslovima u zonama bor benih djelovanja, kao {to su kopanje rovova i gradnja bunkera u sukobu sArmijom RBiH. U takvim prilikama Bo{njaci su ubijani. Kada su se de{avali takvi tragi~ni slu~ajevi, zvani~nici HZHB i HVO su govorili da su

na{i ljudi ubijeni od na{e vojske - Armije RBiH.Okupaciona kontrola, koju je u cilju progona Bo{njaka uspostavljaoTu|manov reìm na podru~ju Hercegovine, posebno u Mostaru, kroz propagandu je obja{njavana kao nuàn sadràj borbe protiv komunizma. Ta-ko je komunizam postao izgovor i opravdanje za sva zla koja su oni ~inili Bo{njacima. Isticali su vezu Bo{njaka sa prof. dr. Mirkom Pejanovi}em, jednim od rijetkih srpskih politi~ara koji se zalagao za demokratsku BiH,ali su mu pri{ivali da je 1. jula 1990. u~estvovao u formiranju SDS, zatim

i vezu Bo{njaka s komunisti~kim jezgrom, koji je svesno i takti~ki preimenovan u SK BiH – Socijalisti~ka partija (SKBiH-SDP). Takvo mi{lje-

393








nje imali su u HVO-HZHB i za jugoslovenskog saveznog premijera, koji je utemeljio svoju stranku kao Savez reformskih snaga Jugoslavije za BiH(SRSJ – BiH).

Istovremeno, «opasnosti» od komunizma su povezivane sa opasnostima od ~etnika, tako da je odbijanje lojalnosti reìmu HZHB kvalificirano kao ostatak komunisti~ke ideologije i privrènost Bo{njaka ~etnicima i biv{oj JNA.

Dakle, dok su provodili sporazum sa ~etni~kim vo|om Milo{evi}em, istovremeno su podmuklo sumnji~ili i optuìvali Bo{njake za naklonost Milo{evi}evoj politici. Svim ovim izmi{ljenim krivicama poku{avali su pred gra|anima hrvatske nacionalnosti opravdati zlo~ina~ke torturekoje su provodili protiv Bo{njaka.

HVO-HZHB ne bira sredstva, jer mase uglavnom vjeruju laìma, pase njima manipulira. I fa{isti i komunisti su koristili neistine i falsifikate da bi do{li do vlasti, pa je u ovom slu~aju za istim mjerama i metodama posegla HZHB, s krajnjim ciljem provo|enja {ovinisti~ke politike za pod jelu BiH. Bo{nja~kom narodu tako su èljeli oduzeti domovinu uz sat jerivanje u geta, koriste}i najsurovije metode kakve je historija zabiljeìla.

êlnici velikohrvatske politike su zaboravili da su granice BiH historijske i da su rezultat vjekovnog politi~kog, civilizacijskog i

demokratskog procesa na ovim prostorima. Unutarnje okupacije, politi~ka"humana" preseljenja zajednice naroda u BiH nikada nisu prihvatile. Bilokakvo pomjeranje stanovni{tva moè do}i samo uz ekonomske i demokratske procese, a ne okupacijskim i fa{isti~kim metodama, uz prisilnoetni~ko ~i{}enje. HV-HVO ka`njeni~ke jedinice, smje{tene u Mostaru, bilesu najozlogla{enije juri{ne jedinice. Njihova mjesta boravka, a to su biliuglavnom podrumi, ljudi su izgovarali s najve}om jezom.

Postupanje tajne policije, slu`benika i namje{tenika, bio je sistem

izgra|en do tan~ina, stopostotna organiziranost, vojni~ko-birokratski red po kojem se vr{i zlostavljanje i ubijanje. Sve se registrira, propisuje, protokolira. Poslije svakog zlostavljanja, mora zlostavljani pismeno potvrditi da nije zlostavljan. Nakon ubijanja lije~nik izdaje uvjerenje da je ubi jeni umro od sr~ane kapi. Za one koji se, eventualno, otpu{taju nakonzlostavljanja spremno je novo odijelo i ~isto rublje, da ne bi padala u o~iodje}a umrljana krvlju. I na kraju, u èlji da izgrade svoj fa{isti~ki sistem,oni su ure|ivali koncentracione logore, da bi zato~enim civilima, pre

odgajanjem usadili svojstva neophodna za "duh novog vremena".

394







HVO-HZHB i u miru ima svoj plan. Poslije rata na mjestima zlo~inai nad ostacima nedu`nih `rtava izgradit }e oni {kole, univerzitete, sportskestadione, gdje }e onda staviti spomen - plo~e, na kojima }e pisati imena~uvara mu~ili{ta, a ne `rtava. Njih ne}e nigdje i nikada spomenuti.

395

Ultimatum HVO-a za razoru`anje Armije RBiH u Mostaru








16.12.4. U MOSTARU 17.000 MUHAD@IRA,PROGNANIKA

Muslimansko dobrotvorno dru{tvo Merhamet i Crveni polumjesec suimali oktobra 1992. godine podatke o strukturi izbjeglih lica, prognanika,koji su smje{teni u Mostaru nakon progona i bjega iz njihovih domova u isto~noj Hercegovini. Na osnovu tih podataka koji datiraju od polovine septembra 1992., u raznim ustanovama Mostara bilo je smje{teno 16.809 prognanih lica. Od toga u privatnom smje{taju nalazilo se 14.547, a po domovima, dje~ijim vrti}ima, {kolama i hotelima 2.262 lica. Struktura prognanika bila je sljede}a: 221 djete do 1 godine, 1.174 djece od 1 do 7 godina,2.960. djece od 7 do 18 godina, 4.550 èna od 18 do 60 godina, 2.303 mu

{karca od 18 do 60 godina. U nedjelju, 27. septembra, broj prognanika uMostaru pove}an je za 225 novopristiglih iz Republike Makedonije. U ~etiri prepuna autobusa doputovali su uglavnom starci, ène i djeca, protjerani iz svojih domova u Gacku, preko Crne Gore i Kosova u Makedoniju, pri je ~etiri mjeseca. Do Mostara su ovi besku}nici prevalili put preko Bugar ske, Rumunije, Ma|arske i Hrvatske. Ve}ina prispjelih muhadìra smje{te-na je kod poznanika i rodbine 3. oktobra 1992. godine.

Etni~ko ~i{}enje isto~ne Hercegovine je bilo svakodnevno a punu

kulminaciju je doìvjelo januara 1993. godine. Vije}e Muslimana Herce-govina i Muftijstvo za Hercegovinu je 30. januara 1993. godine uputilosvjetskoj javnosti protest protiv etni~kog ~i{}enja Isto~ne Hercegovine.

Hrvatsko vije}e odbrane i HZHB, Op}inski stoèr Mostar je {tam pao uputstvo kako iza}i iz grada Mostara u novini «Rije~».

«Da bi ste bez problema iza{li iz grada morate, ipak, rije{iti neke probleme. Morate oti}i u mjesnu zajednicu po odobrenje za izlazak iz grada. Obavezno sa sobom morate imati civilnu iskaznicu, koju ste pretho

dno obezbijedili. Ovu iskaznicu moète dobiti u prostorijama biv{e GP«Vranica» od slu`be HVO-a, popunjavanjem zamolnice sa dvjema slika-ma. Kada dobijete odobrenje od mjesne zajednice idite do druge slu`beHVO koja vam uz odobrenje, iskaznicu i taksu od samo 300 HRD izdaje potvrdu za izlazak iz grada i prelaz preko granice Republike Hrvatske. Nagranici, upozoravamo, na osnovu u Mostaru dobijene potvrde, dobi}etekarton za boravak u susjednoj dràvi. Procedura oko papira u Mostaru tra je dva do tri dana, zavisi imate li poznanike u pomenutim slu`bama ili ste

stali u red za ~ekanje. Ukupan tro{ak, taksa, plus slike do|e oko 1.600HRD. Nije mnogo, zar ne!? Pa za{to poslije svega toga ne oti}i na mali

396







odmor na more, za koji moète dobiti odobrenje u trajanju od 3 do 5 dana? A za ovaj luksuz pripremite 100 DM. Najmanje».

Kao da je u pitanju reklama turisti~ke agencije, a ne etni~ko ~i{}enje!Bo{njaci doìvljavaju sudbinu u svom gradu kao i Jevreji, kada su

nad njima teror vr{ili Nijemci i usta{e. Pred rat 1940. godine u Mostaru je bilo 180 Jevreja. Nakon kapitulacije kraljevine Jugoslavije, u Mostar je pobjeglo iz svih krajeva BiH oko 800 Jevreja. Mostar su okupirali Italijani,koji nisu vr{ili teror kakav su vr{ile usta{e i Nijemci. U grad je pred samiDrugi svjetski rat, deportirano 117 Jevreja iz Austrije, Poljske,êhoslova~ke, Njema~ke. Godine 1942. rad Jevrejske op}ine u Mostaru je prestao kao {to je prestalo pravo Bo{njacima na Mostar 50 godina poslije.Sudbina Jevreja se ponovila Bo{njacima. Italijani 1942. godine deportiraju

mostarske Jevreje u Dalmaciji da bi 1992. godine isti sljedbenici fa{isti~kihideja deportirali Bo{njake u Dalmaciju. Ove detalje iznosim jer su Jevreji i{panski muslimani prognani 1492. godine izme|u ostalih gradova i u

Mostar. Ponovo se,kakve li ironije, ponovo protjeruju isti ugodini patnji istradanja kada su tre

bali obiljeìti 500godina progonstva.

Fa{isti~ki par Tu|man - Bobandeportira Bo{njake uDalmaciju iz BiH, da bi privremenokupljeni boravak od

zapadnih i islamskihzemalja, otkazan odRepublike Hrvatske injenog predsjednika.Sve je vjekovima istokod fa{ista, samodolaze novi i u novimvremenima provode

identi~ne planove.

397

Iz Hercegovine ~etnici protjeruju Bo{njake,a HVO Armiju RBiH








16.12.5. SEOBA HRVATA RBiH U RE@IJI HDZ-a,HV-HVO-a I HZHB

Politika HDZ Hrvatske i BiH 1991. i 1992. godine i dalje je zahtijevala i pokrenula iseljavanje Hrvata BiH iz podru~ja izvan zacrtanih hrvatskih teritorija, prije svih u srednjoj Bosni. Katoli~ki sve}enik Branko Karli}, iz selaVukanovi}a pokraj Kaknja, sastao se u prolje}e 1992. godine s jednom dele-gacijom mostarskog HV-HVO-a, poslanom od mentora iz Zagreba. Sve}eni-ku Karli}u je ve} tada predloèno preseljenje svih Hrvata s tog podru~ja uHercegovinu i Hrvatsku. Dakle, skoro godinu dana prije agresije na BiH iBo{njake. Sve}enik Karli} je bio iskreno zgranut otvoreno{}u te inicijative isvojim je gostima iz Mostara otvoreno rekao da su - “|ubrad”.

Predlaga~i Marin Topi} i Petar Zelenika, na liniji planova Tu|man-Bobana, izme|u ostalog, izjavili su da }e, onako za utjehu, Hrvatima ovogkraja, kompletan Franjeva~ki samostan Kraljeva Sutjeska, i to kamen pokamen, prenijeti u okolicu Bjelovara u Republiku Hrvatsku. Naàlost,mnogi Hrvati su nasjeli propagandi Tu|mana i Bobana i ve}ina je iseljenau sela po Hercegovini. Na goloj ledini podignuta su naselja [u{kovo i Bo banovo, u Stocu, âpljini, Mostaru, zatim ista u Liki, Kordunu i Baniji.

Da je to bio dio projekta Milo{evi}-Tu|man o podjeli BiH, govori

podatak da su du`nosnici HDZ-a u Bosanskoj Posavini nudili video trakeo obe}anoj zemlji, na kojim su bila snimljena podru~ja Hrvatske naseljena Srbima. Ta~nije, agitacija za kolektivno preseljenje iz Posavine po~ela je prije rata, {to pokazuje kako je bilo planirano „humano preseljenje naroda“, seoba s vjekovnih ognji{ta, kojoj je rat bio samo nu`ni poticaj.

Politi~ari iz Hrvatske nisu samo odlu~ivali o tokovima rata u BiH,nego su se u njega aktivno uklju~ivali, kao Vice Vukojevi} zastupnik HDZ-a Hrvatske, brigadir HV-HVO, poslije rata jedan od sudija Usta-

vnog suda Republike Hrvatske. Po zavr{etku rata i mijenjanju politikeHrvatske, na zahtjeve Amerike, Evropske unije i UN, po~ele su se otkri-vati tajne o agresiji Hrvatske na BiH. Izme|u mnogih otkrivenih tajnihdokumenata, posebno stenograma dr. Tu|mana, otkriven je i jedan koji te-{ko optuùje Hrvatsku. U tom stenogramu zabiljeèna je zna~ajna Tu-|manova re~enica: ‘’ (…) ako dobijemo za to o~i{}enu Baranju (…) mo-èmo odustati od ve}eg dijela Posavine’’. To je jedan od eksplicitnijih do-kaza o trgovini teritorijom BiH, koju je hrvatski dràvni vrh i vrh Herceg-

Bosne vodio s Beogradom i Palama. Hrvatska je na osnovu niza dokaza bila agresor na BiH, bez obzira na poricanja i dekleracije Sabora RH, ko

398







jim nastoje promijeniti povijest zbog lo{e savjesti hrvatske vlasti.HDZ-HZHB se nadao da }e na osnovu dogovora sa Srbima mo}i dobi

ti onoliko koliko je zauzimala banovina Hrvatska iz 1939. godine. Kad su uvidjeli da ta «humana preseljenja» nije slu`beno prihvatila me|unarodna zajednica, prevarenim bosanskim Hrvatima, koji su napustili svoj zavi~aj, crnu

budu}nost su namijenili Tu|man i Boban, pa su im u tu svrhu izgradili, izme-|u ostalih, [u{kovo naselje i Bobanovo selo.61 A u Hrvatskoj od Cetinske kra-

jine, preko Like, do Banije, u nenaseljenim podru~jima, isto su to uradili zaone bosanske Hrvate koji su se opredjelili da `ive u Hrvatskoj.

TABELARNI PRIKAZ IZGRADNJE NOVIH HRVATSKIH NASELJA NAPODRU^JU HERCEGOVA^KO-NERETVANSKOG KANTONA

399

61 [u{kovo naselje ime je dobilo po Gojku [u{ku, ro|enom u [irokom Brjegu 16. 3.1945., tada{njem ministru odbrane Republike Hrvatske. Dok je Bobanovo selo ime dobilo po Mati Bobanu, ro|enom u selu Sovi}i pokraj Gruda 12. 2. 1940. godine, tada{-njem predsjedniku HRHB. [u{ak je umro ubrzo nakon izgradnje naselja 3.5.1998., a Bo-

ban godinu ranije 7.7.1997. godine.

OP]INA Naselje Povr{inaha-

Brojlokacija

Brojizgra|enihobjekata iobjakata uizgradnji

Napomena

PODGRAD 26 250 200CRNI]I 45 190 180ALADINSKOBRDO

7,5 50 30

RIVINE 2,4 16 16ROTIMLJA 7 40 30

STOLAC

HODOVO 7 60 - Izvr{enipripremni

radovi zaizgradnju

LOKVE 7 100 80 NAKOVANJ 274 250IVANU[A

366 40

BIVOLJE BRDO 3 75 70

ELJEVO 14,5 - -Zemlji{te

namjenjenoza poslovne

prostoreMODRI 18 84 60

APLJINA

VLAKA 10 42 40ORTIJE[ 6 120 120BUNA 8 150 150

HODBINA 1 30 30@ITOMISLI]I 12 120 100MOSTAR-JUGBA EVI]I 1 30 30

MOSTAR-ZAPAD

RA[TANI 2 40 40

UKUPNO 180,4 1737 1466








400







17. NEKE POSLJEDICE FA[ISTI^KEPOLITIKE HZHB

17.1. NARU[ENO JEDINSTVO BO[NJA^KIHLIDERA I POLITI^KIH FAKTORA

Stranka demokratske akcije je u ~itavoj BiH imala najve}u podr{kugra|ana - Bo{njaka. Narod je svoja nadanja u izlazak iz krize usmjerio prema ovoj politi~koj partiji. To je bilo logi~no, jer je 1992. godine SDA bila na vlasti, afirmirala se kao glavni politi~ki faktor koji djeluje na za{titi Bo{njaka kao naroda i svih njegovih kulturnih, vjerskih i drugih vri

jednosti.U takvoj poziciji SDA u odnosu na o~ekivanja, trebalo je sagleda-

vati mjesto i ulogu najodgovornijih kadrova,62 posebno onih koji su djelovali kao bo{nja~ki lideri od lokalnog do dràvnog nivoa. Me|utim,upravo je po tom pitanju u regiji Mostara do{lo do zna~ajnih problema.

Predsjednik Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu dr. IsmetHadìosmanovi} je uzurpirao svoju poziciju, tako da je preuzeo i ulogu predsjednika Op}inskog odbora SDA za Mostar, odvojio se od naroda,

izolirao od zna~ajnog broja bo{nja~kih intelektualaca, a istovremeno uvezao sa ~elnicima Hrvatske demokratske zajednice. Hadìosmanovi} je svevi{e gubio odgovornost prema vlastitom narodu.

401

62 U drugoj polovini 1992. godine lokalni lideri SDA u regiji Hercegovine su imaliteàk zadatak da sa HDZ-om dogovaraju raspodjelu funkcionerskih pozicija u razn-im segmentima privrede, zdravstva, obrazovanja, pravosu|a, bankarskih i osiguravaju}ih struktura. Naprimjer, za op}inu âpljina, izme|u HDZ i SDA je dogovoreno dase va`ne funkcije raspodijele u srazmjeri 2:1 u korist HDZ. Iako su na~elno pristajali

na podjelu funkcionerskih mjesta, HDZ je uporedo s tim poduzimala mjere da u potpunosti eliminira Bošnjake, ne samo u pogledu funkcija ve} mnogo radikalnije, danas eliminira iz demografske strukture Hercegovine, ubijanjem ili progonom. Imaosam uvid u materijal Izvršnog odbora SDA âpljina pod naslovom “Polazne osnoveza uspostavu funkcija u privrednom i društvenom ìvotu âpljine”, od septembra1992. godine. Taj materijal je ilustracija organiziranog i osmišljenog djelovanja u borbi za interese Bošnjaka na osnovama ravnopravnosti. Poznato je da su u âpljiniostvareni genocidni ciljevi HDZ-a. Smatram da je takav rezultat HDZ ostvaren zbogslabih rezultata tokom 1992. godine u borbi za interese Bošnjaka u Mostaru, kao izbog slabog uticaja Regionalnog odbora SDA na ~elu s dr. Ismetom Hadìosman-

ovi}em.








Prema popisu stanovni{tva iz 1991. godine u Mostaru je bio najve}i broj Bo{njaka - 34,8%.

Me|utim, na prvim demokratskim izborima 1990. godine, mostar ski Bo{njaci su u velikoj mjeri glasali za SDP, reformiste, MBO i libera-le, tako da SDA, posebno u gradskim sredinama, nije dobila ozbiljnu podr{ku. U uèm gradskom jezgru Mostara pobijedili su SDP i reformisti,zahvalju}i Bo{njacima koji nisu htjeli glasati za SDA. Zato je HDZ dobiove}i broj glasova nego SDA.

Rukovodstvo SDA se nije najbolje povezalo s mostarskim intele-ktualcima. Zbog toga nije do{lo do potrebnog angaìranja intelektualacau izvr{noj vlasti, pa su se na va`ne funkcije postavljali nedovoljno stru~niljudi. Ve} tada se osje}ala velika podvojenost izme|u Bo{njaka intelektu-

alaca i Bo{njaka koji su angaìrani u izvr{noj vlasti, u op}inskim slu`bama, privredi i raznim ustanovama. U takvim okolnostima, fakti~no nikonije radio s bo{nja~kom omladinom. Bili su prepu{teni inicijativi koju jeimao HDZ uspostavom paradràve HZHB.

Tokom uspostave paradràve HZHB, dio bo{nja~ke omladine jeuklju~ivan u vojne i policijske strukture HZHB. Lideri HZHB su planirali da bo{nja~ki mladi}i u skoroj budu}nosti daju svoje ìvote za intereseTu|manovog reìma. U tome, naàlost, nisu bili bez uspjeha.

Tokom 1992. godine, zna~i u vrijeme kad su hrvatski lideri upornoi organizirano radili na uspostavi HZHB, fokusiraju}i se na grad Mostar, politi~ki faktori koji su okupljali Bo{njake u Mostaru, posebno SDA, ostaju potpuno pasivni. Lokalni lideri SDA u Mostaru su se malo osvijesti-li tek kada su vidjeli da je HDZ potpuno preuzeo vlast u Mostaru. Ujesen1992. godine Izvr{ni odbor SDA regije Mostara po~inje djelovati nauklju~ivanju intelektualaca u brojne poslove.

402







17.2. «VIJE]E MUSLIMANA HERCEGOVINE» U AKCIJI IZGRADNJE I ÛVANJA JEDINSTVA ODBRANE RBIH

Tada se pojavljuje inicijativa za formiraje «Vije}a Muslimana Her-cegovine»63 ~iji se program nije razlikovao od osnovnih te`nji SDA.Ukupno 9 institucija je podràlo formiranje «Vije}a Muslimana Hercego-vine» i to: Kulturni krug Muslimana, Regionalni odbor SDA, Muslimansko dobrotvorno dru{tvo «Merhamet», Kulturno dru{tvo Muslimana«Preporod», Udruènje «Ilmije», Islamska zajednica, Muftijstvo Hercegovine i Op}inski odbor SDA Mostar.

Me|utim Izvr{ni odbor SDA Hercegovine nije prihvatao ovu inici-

jativu, vjerovatno zbog toga {to su se bojali da im intelektualci ne preuzmu pozicije u vlasti. U vezi s tim do{lo je i do raskola u Izvr{nom odboru SDA Hercegovine. Me|utim, tada se afirmira Regionalni odbor SDA,koji je usko sara|ivao s tek formiranim Vije}em Muslimana Hercegovi-ne. Neslaganja izme|u intelektualaca u Vije}u Muslimana Hercegovine i pojedinih lidera SDA u Mostaru odnosila su se na principijelna pitanjaure|enja odnosa s Hrvatima. Intelektualci i jedan broj kadrova SDA nisu prihvatali institucije HZHB, dok se jedan broj kadrova SDA, suprotno

programu svoje stranke, pomirljivo odnosio prema HZHB i HVO i njihovim ambicijama da potpuno preuzmu vlast.

Do po~etka agresije na RBiH, Bo{njaci u hercegova~koj regiji nisu bili pripremljeni da odgovore na ogromne probleme koje je nametala ratna situacija. Najve}i problem bio je nedostatak naoruànja, municije idruge vojne opreme.

U takvim uvjetima dr. Hadìosmanovi}, kao najuticajniji politi~ar ovoga kraja, zagovarao je potrebu da se Samostalni bataljon odbrane

Mostara Armije BiH stavi pod komandu Hrvatskog vije}a odbrane. O to-

403

63 ^lanovi Vije}a muslimana Herecegovine bili su: predsjednik Faruk ]upina, advokat;sekretar Hamdija Jahi}, pravnik; Ramiz Zup~evi}, univerzitetski profesor; HalilMaksumi}, pravnik; Damir Sadovi}, advokat; Ismet âmpara, ekonomista; SatkoBitanga; Fahrudin Rizvanbegovi}, profesor; Alija Rizvanbegovi}; dr. Izudin Pintul;in`. Tadùdin Muslibegovi}; Ihsan Muteveli}, profesor; Salko Špago; AlmazMe|edovi}, pravnik; dr. Nedim Ustamuji} Dince; dr. Emir Fazlibegovi}; IbricaRami}; Azer Batlak; Halil Selimi}; Sabit Hodì}; Edo Batlak; Mustafa Isovi}; Ismet

Mehremi}; Enver Mi}ijevi}, ekonomista; Esad Maslo, pravnik; Semir Šari}, pravnik.








me je govorio i putem medija. Pona{ao se pretjerano inferiorno u odnosuna vo|e HDZ-a, koji su se prema Bo{njacima i bo{nja~kim liderima odnosili superiorno, potcjenjiva~ki. Te`ili su da Bo{njaci u svemu budu ovisniod njih i da nas tako ucjenjuju u najva`nijim politi~kim pitanjima za na{opstanak. Oni nisu priznavali Samostalni bataljon kao legalnu jedinicuodbrane, uz MUP RBiH. @eljeli su njihovo ukidanje, tako da HVO osta-ne jedina vojna snaga i izbor za bo{nja~ki narod.

Nije nam bilo te{ko identificirati prave politi~ke ciljeve takvog pona{anja. Na sceni je bila agresivna politika predsjednika Hrvatske FranjeTu|mana radi ukidanja nacionalne samobitnosti Bo{njaka i dr`ave RBiH.

404

Odgovor VMH na hu{ka~ku kampanju HDZ-a







405

O Vije}u Muslimana Hercegovine mnogi su bili pogre{no informirani jer nikada VMH nijebila politi~ka stranka ve} skup intelektualaca predstavnika muslimanskih institucija s

podru~ja Hercegovine, koji isklju~ivo ima namjenu da organizira i koordinira rad izme|u tihinstitucija i u skadu s tim da, prvenstveno u ratnim uvjetima, pomogne legalnim organima

Bosne i Hercegovine.








17.3. TU\MANOV RE@IM SPRIJEÎO ZAJEDNI^KUODBRANU OD ÊTNI^KE AGRESIJE

Vo|stvo HDZ nije dozvolilo da se jedinice HVO borbeno angaìra- ju s jedinicama TO na za{titi, uglavnom, bo{nja~kog stanovni{tva u Mos-taru na lijevoj obali Neretve.

Kada su ~etnici u maju 1992. izveli napad prema lijevoj obali Neretve, jedinice HVO sa desne obale nisu angaìrane radi za{tite ugroènihgra|ana, koji su ~amcima, uz velike rizike prelazili rijeku. Mnogi su, uz jo{ ve}e rizike preplivavali Neretvu.

Za Mostarce su to bili te{ki dani. Na ovakvo pona{anje HVO-a prema bo{nja~kom stanovni{tvu na lijevoj obali Neretve, rukovodioci SDA

nisu adekvatno reagirali. Nisu ni osudili pasivno drànje HVO, a niti obi{li ugroèno stano

vni{tvo i borce koji su pruàli herojski otpor ~etnicima. Nasuprot tome, pasivno drànje HVO je ohrabrilo ~etnike da budu uporniji u borbenomdjelovanju. Tada su se pojavile i prve sumnje da su HDZ i SDS, odnosnoTu|man i Milo{evi}, postigli neku vrstu sporazuma protiv Bo{njaka kaonaroda i RBiH kao dràve.

Predsjednik Regionalnog odbora SDA dr. Ismet Hadìosmanovi} je

pristao da se legalne dràvne odbrambene institucije podrede paradràvniminstitucijama koje je HDZ gradio u formi «Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne». To je bio put da se Mostar i okolina priklju~e u sastav HZHB. Predsje-dnik Regionalnog odbora SDA je, o~ito, vukao opasne poteze po nas Bo{nja-ke. U dono{enju tih njegovih sudbonosnih odluka dominirali su lideri HDZ-a. Oni nisu htjeli kontaktirati i razgovorati s bo{nja~kim intelektualcima kojisu bili protiv njihove dominacije i koji su se zalagali za ravnopravnost naroda, {to podrazumijeva i afirmaciju Bo{njaka u svim elementima nacionalne,

kulturne i vjerske posebnosti. Ismet Hadìosmanovi} je, prema takvim kriterijima koje su diktirali ekstremisti HDZ, oko sebe okupio usku grupu ljudi u~ijem dru{tvu je, na {tetu RBiH i svog bo{nja~kog naroda, komunicirao s liderima Hrvata u Hercegovini, koji su bili pod direktnim uticajem Tu|mana.

Takvi Hadìosmanovi}evi i HDZ-ovi izabranici nisu imali nikakvogugleda me|u Bo{njacima, {to je, unaprijed, svaku njihovu odluku dovodilou pitanje. Sve se to doga|alo kada je Mostar bio veliki zato~eni~ki logor. Ni jedan Bo{njak nije mogao nigdje oti}i bez dozvole HVO. Za mnoge Bo{

njake, dozvola za kretanje bila je te{ko ostvariv cilj, osim u slu~aju kada sudobijali naredbe i ultimatume da napuste svoje ku}e i postanu prognanici.

406







407

Dokazi o direktnoj vojnoj saradnji Srba i Hrvata oko opkoljenog Sarajeva








17.4. POLITIKA U FUNKCIJI PROGONA BO[NJAKA

Ekstremisti HDZ i HVO su znali iskoristiti psiholo{ke efekte izolacije i zabrane kretanja, pa su uveli iskaznice za kretanje.

Njih je mogao dobiti samo onaj Bo{njak koji je prethodno dao «prisegu» da }e biti vjeran institucijama i politi~kim te`njama «Hrvatske za jednice Herceg-Bosna».

To je bio udar na najosnovnija ljudska prava, a zatim i suverenitet iopstojnost me|unarodno priznate dràve Republike Bosne i Hercegovine.Potpisivanjem «prisege» afirmirala se paradràva, a uni{tavala legalna iop}epriznata dràva. Bo{njaci su mahom odbili potpisivanje «prisege», {to je bio o~ekivan odgovor. Ali, bilo je onih koji su to prihvatili u ime svojih

tajkunskih poslova ili da dobiju papire za bjeg u tre}e zemlje. Predsjednik SDA Hadìosmanovi} se nije ogla{avao povodom takvog stanja. [utio je i pravio prostor ekstremistima HDZ da nastave poniàvati Bo{njake i uni{tavati dràvu BiH. Na sceni je bio program apartheida, nacifa{izma...

Sli~nosti s mra~nim nacisti~kim ciljevima ekstremista HDZ i HVO bila je vidljiva na svakom koraku.

îtav Mostar je bio oki}en zastavama hrvatskog naroda, kao da utom gradu nije ni bilo Bo{njaka i Srba. Zastava SDA je u periodu HDZ-

ove euforije bila samo na jednom mjestu, ali uz obaveznu hrvatsku zastavu. Zastava legalne i me|unarodno priznate dràve RBiH se nije mogla postavljati nigdje, a bilo je slu~ajeva da se prijetnjom i upotrebom oru`jatakve zastave skidaju i uni{tavaju.

Nije bilo ni jednog ìvotnog pitanja u kome se nije provodila dominacija HDZ i HVO u sadràjima i na na~in koji potvr|uje poniàvanje iobespravljenost nas Bo{njaka.

U svim javnim preduze}ima za direktore su postavljeni Hrvati ili

Bo{njaci s kojima su ekstremisti HDZ mogli manipulirati.Zgrada prvog mostarskog gradona~elnika Mujage Komadine, u ko joj je bila Univerzitetska biblioteka, preure|ena je za smje{taj Biskupije.Politika HDZ je bila monstruozna.

Preko sebi odanih kadrova me|u Bo{njacima, kojima je na ~elu biodr. Hadìosmanovi}, ekstremisti HDZ i HVO su zabranjivali da Bo{njacikoje su prognali iz zapadnog Mostara i iz cijele zapadne Hercegovine,mogu uop}e ostati na podru~ju Hercegovine.

Zabranjivali su otvaranje centara za kolektivno zbrinjavanje prognanika. âk su zabranjivali da se prognanici zadràvaju na podru~ju

408







Hercegovine u ku}ama svojih prijatelja i poznanika. Po svaku cijenu suèljeli da se prognanici isele s tog podru~ja, da odlaze u inostranstvo ili ucentralnu Bosnu – Zenicu ili Sarajevo.

Cilj je bio jasan. @eljeli su da oslabe odbranu Bo{njaka na tom podru~ju, jer su znali da bi prognanici, zbog specifi~nih problema, imali dodatni motiv za borbu protiv onih koji su im oteli njihove domove i èle ihopet istjerati.

Da je i Crkva u funkciji HVO-a i dan – danas, ilustrira to pona{anje biskupa Ratka Peri}a, koji se nije odazvao pozivu sve~anog otvaranja obnovljenog Starog mosta, obrazlaù}i to u pismu ~elnicima grada Mostara:

«Da nam i obnovljeni Stari most ne moè biti znamenom sno{ljivosti, suìvota i mira, ako jednom dijelu gra|anstva Mostara jubilarni

Kristov kri` na Humu predstavlja religiozni trn u oku»...«Jednom dijelu gra|anstva Mostara jubilarni Kristov kri` na Hu

mu»... nije «religiozni trn u oku», kako je to napisao biskup, nego kako je postavljen i mjestom na kojem se nalazi, gdje nikad nije postojao, jer gra|ani Mostara o~ekuju da kri` bude uz bogomolju, groblje ili vjersku instituciju. Taj dio gra|anstva o kojem govori biskup «jubilarni kri`» doìv-ljava kao trajno obiljeàvanje ratom osvojenih prostora, gdje drugih zajednica ne moè biti. Moèmo konstatirati, da sve {to se prije i danas doga

|a Mostaru, predvodi kler, HDZ, HVO-HZHB...Danas kler radi isto i sa zvonikom nove Mostarske katedrale:«Novi zvonik je, ~ak, vi{i od onog na Zagreba~koj katedrali. Nez

grapan, neskladan, ruàn, postavljen je tako da po svaku cijenu nadvisisve dàmije i pokaè prednost jedne vjere nad drugom. Na gradskom breùljku zvanom Hum, kraj mjesta gdje je bila mala austrijska tvr|ava, dignut je golemi kri` koji se vidi sa svih strana, da potvrdi nadmo} u gradu,u kojem nikad prije nismo bili ve}ina. Na jednoj strani katoli~ki biskup,

grub, netrpeljiv, nedostojan sve}eni~kog poziva, na drugoj je franjeva~kired, koji brani svoje interese, vi{e materijalne nego duhovne, sukobljava ju se me|usobno, na na~in koji sramoti samu vjeru», pi{e Mostarac Predrag Matvejevi} u «Oslobo|enju», 6. 11. 2005., u tekstu pod naslovom«Na{i talibani».

409








410

Odobrenje za putovanja po Herceg-Bosni, Republci Hrvatskoj i “inostranstvu”

Kontrola putovanja i iz mjesne zajednice







17.5. «REZOLUCIJA MUSLIMANA HERCEGOVINE»

Bo{nja~ki narod je bio ogor~en na rukovodstvo SDA za regiju Her-cegovine i za grad Mostar. Kao rezultat te ogor~enosti nastala je «Rezo-lucija Muslimana Hercegovine»64 koju su potpisali 152 ugledna Muslimana Hercegovine, u ~emu je glavnu ulogu imala Islamska zajednica uMostaru. Rezoluciju je potpisalo preko 7.000 Bo{njaka, u vezi ~ega je bitno ista}i da je predsjednik SDA Hadìosmanovi} opstruirao rad i odbra-nu Bo{njaka od nacisti~kih i fa{isti~kih djela koje su ~inili ekstremistiHDZ i HVO. Ponovo isti~em da je unutarnja ugroènost nas Bo{njaka u1992. godini bila izuzetno opasna.

411

64 SADR@AJ REZOLUCIJE: ...U ovom ratu Muslimani su najve}a `rtva. Zlo~ini kojise nad muslimanskim narodom vrše svakodnevno, pred o~ima me|unarodne javnos-ti, ~ine je sau~esnikom tih zlo~ina. Uvjereni da tuma~imo volju i osje}anje najširihmuslimanskih slojeva širom ponosne Bosne i Hercegovine smatramo potrebnim daizjavimo:I. Muslimani moraju postati svjesni da nas u ovom vanredno teškom vremenu moèspasiti samo naša potpuna sloga i jedinstvo, te ~vrstina naših redova.Procesnacionalnog osvještenja je u sna`nom usponu. Muslimanima preporu~ujemo da ìveu slozi i ljubavi sa svim ~estitim komšijama i sugra|anima, jer ne postoji kolektivnigrijeh, pa nema ni kolektivne odgovornosti... Muslimani se zalaù za cjelovitu i ned- jeljivu dràvu BiH i ne priznaju nikakve paradràvne tvorevine. Muslimani prihvataju zastavu RBiH i dràvni grb s ljiljanima. Muslimani traè da se uvede potpunaravnopravnost bosanskog jezika... Osu|ujemo prije svega i izvan svega agresiju naRBiH izazvanu i vo|enu od Srbije, Crne Gore i bivše JNA. Posebno osu|ujemo teror-isti~ku organizaciju Srpsku demokratsku stranku, SDS. Osu|ujemo rušenje vjerskihobjekata bilo kojoj konfesiji da pripadaju, kao i proganjanje vjerskih slu`benika.Osu|ujemo svako kršenje me|unarodnih humanitarnih i ljudskih prava... svakorušenje spomenika kulture...rušenje predškolskih, obrazovnih i kulturnih objekata...

uništavanje prirodnih ljepota... uniàvanje i maltretiranje djece, èna, staraca... za sveratne zlikovce traìmo da im se sudi po me|unarodnom pravu.II. Protestujemo protiv svih oblika vojne diktature i neofašizma..... protiv nošenjasimbola islamske pripadnosti, dozivanja muslimanskim imenima i sli~no prilikomvršenja nekih ne~asnih akcija da bi se dobio utisak da to ~ine Muslimani.III. Podràvamo Platformu Predsjedništva RBiH, Odluke Vlade RBiH, kao i odlukeGlavnog štaba Oruànih snaga BiH. Podràvamo herojsku borbu branitelja Gora`da...ideju da se na grani~nim prelazima sa Srbijom i Crnom Gorom uspostavi kontrolaMUP BiH i UNPROFOR-a.IV. Pozivamo sve Muslimane sposobne za vojsku, koji se dosad nisu aktivirali, da se

odmah uklju~e u redove branitelja RBiH... Mostar, 8. 8.1992. godine.








17.6. PROGLA[ENJE NEPOSREDNE RATNEOPASNOSTI

Mi, Bo{njaci hercegova~ke regije smo shvatili da je uslijedio napredak u pogledu odlu~nosti da branimo RBiH, kada je 8. aprila 1992. godine Predsjedni{tvo RBiH donijelo Uredbu sa zakonskom snagom o progla{enju neposredne ratne opasnosti.

Me|utim i ekstremisti HDZ i HVO su znali iskoristiti ovu Uredbuza ostvarivanje svojih ciljeva. Uredba Predsjedni{tva RBiH imala je zacilj odbranu dràve, a lideri HDZ koriste kao instrument svoje politike protiv RBiH i Bo{njaka u njoj.

Krizni {tab Op}ine Mostar, 29. aprila 1992. godine donio je pogu-

bnu Odluku kojom se odbrana Mostara povjerava Hrvatskom vije}u od brane - Op}inskom stoèru Mostar i MUP-CSB Mostar.

Ovom odlukom Krizni {tab Op}ine Mostar se obavezao da }e u najkra}em roku formirati Izvr{ni odbor koji }e osigurati funkcioniranje orga-na uprave Op}ine Mostar.

Odlukom se fakti~ki ru{ila legalna, demokratski izabrana vlast iuspostavljala nelegalna, paradràvna vlast. Krizni {tab Op}ine Mostar,koji je donio takvu odluku, za nju nije imao nikakvog ustavnog i zakon

skog osnova.65Ubrzo zatim, 15. maja 1992. godine, HVO – Op}inski stoèr Mos

tar donosi Naredbu broj 02-77 kojom se raspu{ta Krizni {tab Op}ine Mostar, te donosi Odluku da se odmah pristupi formiranju Ratne vlade HVO.

413

65 Pošto Krizni štab za spornu odluku nije imao uporišta u Ustavu i zakonima RBiH, u preambuli Odluke broj 427/92 od 29.4.1992. godine, kojom se odbrana Mostara pov-

jerava HVO-u, pozvao se na neka normativna akta koja nisu imala karakter zakona,kao što su: Naredba Republi~kog štaba za civilnu zaštitu; Zaklju~ci PredsjedništvaRBiH od 4. 4. i 10.4.1992. godine, Odluka o proglašenju neposredne ratne opasnostina podru~ju op}ine Mostar od 9.4.1992. godine; Odluka o povla~enju jedinica JNAsateritorije RBiH koju je donijelo Predsjedništvo RBiH 27.4.1992. godine.- Zbog toga je Ustavni sud RBiH svojom Odlukom poništio kao neustavne brojneodluke i uredbe takozvane HZHB (Slu`beni list RBiH broj 16/92 od 18.9.1992.godine), kao što su: Odluka o uspostavi HZHB od 18.11.1991.godine; Statutarnaodluka o privremenom ustrojstvu izvršne vlasti na prostoru HZHB; Uredba o organi-zaciji i radu vlasti u slu~aju ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti na teritoriji

HZHB.....








Provedba ovih naredbi, odnosno odluka, osigurana je pod prijetnjom vojnih i policijskih snaga HVO, {to je bio svojevrstan vojni udar,nasilan oblik uklanjanja legalnih organa vlasti. Ovaj proces je okon~an21. maja 1992. godine, kada je predsjednik HVO Mostara sam sebi daomandat za sastav Vlade.

Tada su osigurane pretpostavke za realiziranje politi~kog cilja: Pre-kida veza s legalnim organima dràve BiH u Sarajevu.

HVO Vlada Mostara donosi mnoge odluke protivne Ustavu, zako-nima i Uredbi Predsjedni{tva RBiH o neposrednoj ratnoj opasnosti, naprimjer: Odluka o uspostavi odjela za unutarnje poslove HVO Mostar; Odluka o izradi, upotrebi i ~uvanju pe~ata HVO Mostar; Odluka o kori{tenjustanova koji su vlasni{tvo biv{e JNA, kojom se ti stanovi stavljaju na ra

spolaganje Stoèru HVO Mostar; Odluka o formiranju vojnih sudova i preuzimanju ingerencija nad Okru`nim zatvorom od strane HVO-a; Odluka da se odbrana Mostara povjerava Stoèru HVO Mostar.

Ovi slu~ajevi su samo ilustracija da u odlukama Ratne vlade Mostara nije bilo ni~ega {to afirmira institucije dràve RBiH niti priznaje Bo{njake kao narod, jer su oni i dràva BiH bili glavna meta politike HDZ-a,koju je definirao i ~iju je provedbu nadzirao Tu|man iz Zagreba.

U njihovim planovima Sarajevo, kao politi~ki i dràvni centar, nije

zna~ilo ni{ta.Osnovna karakteristika paralelne paradràvne vlasti koju je uspos

tavljala HDZ bila je pravna anarhija i ugroènost ljudskih prava i sloboda za gra|ane, posebno za Bo{njake.

Ekstremisti HVO su hapsili i zatvarali Bo{njake bez ikakvog osnova, dràli ih u zatvorima koliko su èljeli, odvodili u koncentracione logore. Bilo je dovoljno da ekstremista – policajac HVO misli da treba nekoga odvesti u kocentracioni logor i tamo zatvoriti i to je bilo ura|eno.

Policajci su svoju lojalnost politici HDZ-a i Tu|manu dokazivalispremno{}u da gaze elementarna ljudska prava Bo{njaka.Pri izdavanju javnih isprava ili, naprimjer, pri davanju saglasnosti

za rad i bavljenje nekom djelatno{}u, odnosno pri odlu~ivanju ko }e uuvjetima neposredne ratne opasnosti i rata ostati na svom radnom mjestua ko ne}e, osnovni standardi koje su primjenjivali ekstremisti HDZ i HVO bili su diskriminacija, apartheid i segregacija prema Bo{njacima i njihovim potrebama po tim pitanjima.

Hrvati su bili u svemu povla{teni. Dobivali su javne isprave kako suèljeli. Ako su zahtijevali dozvole za rad i zaposlenje, izlazilo im se usu-

414







sret. Hrvati, za razliku od Bo{njaka, nisu imali represivnih ograni~enja zakretanje, nastanjivanje, promet roba i sli~no. Imovina Hrvata je bila za{ti}ena vla{}u HDZ i HVO, dok je imovina Bo{njaka izloèna nevi|enoj plja~ki i otimanju, organiziranoj od ekstremista HDZ i HVO.

Kriminal i plja~ka su bili najbolje organizirana djelatnost kojom se bavila vlast HDZ i HVO.

Cilj im je bio da Bo{njacima u Mostaru i okolini ìvot postane ne podno{ljiv kako bi odlazili s tog prostora, ~ime bi bilo olak{ano postizanje glavnog cilja Tu|manove politike u odnosu na RBiH, da u njoj ne bu-de Bo{njaka, a da Bo{njaci koji na tim prostorima eventualno ostanu prihvate da su «hrvatsko cvije}e», zna~i Hrvati.

îtav paradràvni sistem koga su uspostavljali ekstremisti HDZ i

HVO bio je orijentiran da se u Mostaru i {irom Hercegovine uni{te tragovi ìvota Bo{njaka.

Prema takvim namjerama, pored vojnih i policijskih postrojbiHVO-a, djelovalo je sudstvo. Legalni sudovi su ukinuti, a uspostavljeni paradràvni.

Zabranjen je ulazak u zgrade sudova svim sudijama i ostalim sudskim slu`benicima bo{nja~ke nacionalnosti.

Sa sudskih zgrada su skinute zastave RBiH, a postavljene zastave

Republike Hrvatske.Stoèr HVO Op}ine Mostar je u sastav policije doveo sebi odane

kadrove – Hrvate, a Bo{njaci, koji su do tada radili na zna~ajnim mjestima u tim slu`bama, izgubili su zaposlenje.

Osnovni zadatak tih kadrova bio je da ne prihvataju nikakav uticajod MUP-a RBiH, ~ime je ovaj segment dràvnog organiziranja stavljen pod nadzor paradràvne vlasti «HZHB». Paravojna policija HVO je bilaglavna snaga za provedbu politike HDZ-a.

Ova policija je realizirala poslove koji, po prirodi, pripadaju samocivilnoj policiji.Oni su protiv Bo{njaka mogli da rade {ta èle i {ta im na um padne.Od kadrova civilne policije, koji su ostali dosljedni svojim profesi

onalnim obavezama u odnosu na dràvu RBiH, oduzimana je policijskaoprema.

Bo{nja~kim kadrovima je otvoreno re~eno da, ako èle dobiti bilokakvo zaposlenje, moraju prihvatiti vlast HDZ i HVO i distancirati se od

uticaja legalnih dràvnih institucija RBiH. Centar slu`bi sigurnosti (CSB)Mostar i Stanica javne sigurnosti (SJS) u Mostaru, kao institucije me|u

415








narodno priznate dràve RBiH su organizacijski djelovale u sastavuMUP-a RBiH i niko, osim Vlade i Parlamenta RBiH, nije imao pravnogosnova da donosi odluke kojima bi se kidala funkcionalna veza izme|uRepubli~kog MUP-a Sarajeva i CSB i SJS u Mostaru.

I pored sasvim jasne situacije u tom pogledu, ekstremisti HDZ iHVO donose odluku po kojoj se CSB i SJB organizacijski odvajaju odMUP-a RBiH i stavljaju pod kontrolu Stoèra HVO Mostar.

Uzgred, iste mjere je, ne{to kasnije, poduzimao i izdajnik Fikret Ab-di} u regiji Biha}a, {to potvr|uje na{e spoznaje da su djelatnosti na ru{enju dràve RBiH planirane i koordinirane iz Zagreba i Beograda, a u skladu sa sporazumom koga su Tu|man i Milo{evi} postigli marta 1991. go-dine u Kara|or|evu.

416

Odluka Predsjedni{tva RBiH o progla{enju ratne opasnosti...







417

...Odgovor HVO-a: Mi smo jedini legalni?!








418

Vojna hunta HVO-a preuzima svu civilnu vlast u Mostaru







17.7. UNI[TENI OBJEKTI OBRAZOVNOG SISTEMA

U hercegova~koj regiji 1992. godine objekti za pred{kolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje nisu se mogli koristiti za osnovnu namjenu, jer su o{te}eni od razaraju}ih projektila, a neki od njih su sluìliza kolektivni smje{taj prognanika.

Objekti obrazovanja su ostali bez unutarnje opreme.Od osnovnih {kola, 1992. godine najteà razaranja su se dogodila

VII i VIII osnovnoj {koli, a od srednjih najteè su o{te}ene Muzi~ka iTekstilna {kola, gdje je uni{tena i nastavna dokumentacija.

O{te}ene su i zgrade mostarskih fakulteta, a dio njihovog prostorase koristi za smje{taj vojnih i policijskih jedinica. Stoèr Vlade HVO

Mostar je jo{ u toku 1992. godine planirao da se mostarski fakulteti izmjeste u [iroki Brijeg, {to je zna~ilo da bo{nja~koj studentskoj omladinine}e biti dostupni.

Po{to je visoko obrazovanje bilo u nadle`nosti RBiH a ne u nadle`nosti lokalnih vlasti, i na ovaj na~in negirala se RBiH i afirmirala paradràva HZHB.

Pri organiziranju nastave u Mostaru, u {kolskoj 1992.-1993. godinimorale su se imati u vidu sasvim nove okolnosti od kojih isti~em sljede

}e: (1) ratna djelovanja u kojima agresori svakodnevno ubijaju civile i razaraju civilne objekte, pri ~emu su im posebno va`ni objekti gdje se masovnije okupljaju ljudi, {to su upravo {kolski objekti, koji su bili jedna odglavnih agresorskih meta u Mostaru; (2) veliki broj u~enika i nastavnogosoblja su sa svojim porodicama izbjegli u inostranstvo, ili su raseljeni udruge dijelove Mostara ili u druge dijelove RBiH, a ve} u toku 1992. godine mnogi od njih su zato~eni u HDZ-eove logore, poginuli ili su ranjeni; (3) u Mostaru, na lijevoj obali Neretve, iz drugih dijelova grada i iz za

padne i isto~ne Hercegovine, bilo je registrirano oko 18.000 izbjeglica,me|u kojima je bilo i dosta pred{kolske, srednjo{kolske, studentske omladine kao i profesora koje je trebalo uklju~iti u nastavni proces u najteìmratnim uvjetima; (4) poru{eni mostovi preko Neretve, te izloènost borbenom djelovanju s agresorskih poloàja, oteàva odlaske i dolaske u {kolu, {to je bio poseban rizik u organiziranju obrazovnog procesa u {kolskoj1992.-1993. godini i poslije.

Poseban problem u oblasti obrazovanja predstavljale su odluke Ra

tne vlade HVO Op}ine Mostar u pogledu odvajanja sistema obrazovanjau Mostaru od sistema obrazovanja u RBiH.

419








Prema tim odlukama u mostarskim {kolama se prestaju upotrebljavati legalni pe~ati, ~iji je sadràj u skladu sa zakonima RBiH, a uvode se{tambilji s hrvatskim grbom i natpisom Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. Nastavni planovi i programi koji su legalni i vaè}i prema zakonimai odlukama Vlade RBiH se ignoriraju od Ratne vlade HVO Mostar, tako{to se preuzimaju nastavni planovi i programi iz obrazovnog sistemaHrvatske. Uvo|enjem ovih nastavnih planova i programa direktno se podriva suverenitet dràve BiH i dovode u pitanje interesi bo{nja~kog naroda, jer su ti programi koncipirani na {tetu kulturnog, vjerskog i nacionalnog identiteta Bo{njaka. Prema tim programima, negira se nacionalna samobitnost i autohtonost Bo{njaka, a u mnogim ud`benicima ima sadràjakojima se vrije|aju nacionalna i vjerska osje}anja Bo{njaka, te nanosi {te

ta iskustvima zajedni~kog ìvota gra|ana razli~itih nacionalnih i vjerskih pripadnosti i u Mostaru i u cijeloj BiH. Veoma agresivno se afirmiraohrvatski jezik i negirala posebnost bosanskog jezika.

Negirale su se povijesne ~injenice o kontinuitetu bosanskohercegova~ke dràvnosti, te tuma~ilo da teritorije RBiH pripadaju R Hrvatskoj.

Na Univerzitetu “Dèmal Bijedi}” HDZ, HVO-HZHB su suspedirali sve zakone RBiH, pa u periodu juni-august 1992. godine izbor rektora i prorektora nije izvr{en prema Statutu Univerziteta. Izmijenjeni su

pe~ati fakulteta i Univerziteta. U zapisniku kolegija dekana novogsveu~ili{ta u Mostaru, sa skupa odrànog 24. 8. 1992., stoji da je za HVOOp}ine Mostar Stojan Vrlji} zahtijevao da dekani fakuteta 25. 8. 1992. do9 sati predaju stare pe~ate radi zamjene. Re~eno je da }e oni koji se oglu{esnositi sankcije, a pe~ati }e im biti oduzeti. Na Ekonomskom, Pravnom iGra|evinskom fakultetu, te Pedago{koj akademiji, postavljeni su novidekani i prodekani, bez po{tivanja Statuta fakulteta i postoje}ih zakonaRBiH. Progonjen je, kao {to smo ve} naveli profesor Sulejman Spahovi},

zato {to je Bo{njak, a prof. dr. Milan i prof. dr. Nada Bodiroga, zatim prof.dr. \uro Mari~i}, prof. dr. Stefan i prof. dr. Dubravka Sunari}, progonjenisu samo zato {to su pripadnici srpske zajednice u Mostaru.

Sve nacionalne bo{nja~ke institucije su bile pod udarom HVO-a, ali je “Preporod” i dalje radio, zahvaljuju}i ljudima poput dr. DèmalaDùdè, Kerima î{i}a, Edina Omerike...

420







421

HVO Op}ine Mostar nare|uje da se u obrascima uvjerenja o zavr{enom {kolovanju upisuje i naziv tzv. HZHB








17.8 UNI[TENI OBJEKTI ZDRAVSTVA

Objekti Regionalnog medicinskog centra Mostar su tokom 1992.godine o{te}eni i uni{teni 50 posto.

Najvi{e su o{te}eni Dom zdravlja, Hirurgija, Ginekolo{ko odjelje-nje, O~no, Hemodijaliza, Neuropsihijatrijsko i ORL odjeljenje, Maksiofa-cijalna hirurgija, Apoteka, centralna bolni~ka kuhinja i ve{eraj.

Zgrada Internog odjeljenja se nije mogla koristiti bez temeljiteadaptacije. Oko 30 posto zdravstvenih radnika su sa svojim porodicamanapustili Mostar {to je oteàlo zbrinjavanje bolesnika ~iji se broj pove}ava zbog posljedica ratnih djelovanja.

U organiziranju zdravstvene za{tite, poseban problem su predstav-

ljale obaveze zbrinjavanja boraca na frontu i stanovni{tva u prigradskimnaseljima, koja su zbog ratnih djelovanja bila teè dostupna zdravstvenojslu`bi.

Uspostavljena je Ratna bolnica.Centar za dijalizu je evakuiran u [ibenik. Apoteke su ostale bez

prostora, kadrova i opreme.Ljekova je nedostajalo. U takvim uvjetima, veliki zna~aj su imale

ambulante i apoteke koje su po~ele uspostavljati humanitarne organizaci-

je »Merhamet» i «Caritas». Na rukovodna mjesta u zdravstvenim ustanovama Stoèr vlade

HVO Mostar postavio je svoje ljude, koji nisu bili kompetentni, {to je tako|er oteàvalo zdravstvenu slu`bu.

Od zdravstvenog osoblja traì se da potpi{u »prisegu» odanostiHZHB, {to je izazvalo veliko nezadovoljstvo me|u zdravstvenim radnicima bo{nja~ke nacionalnosti.

Time se napadalo na osnovne principe etike zdravstvenih radnika.

Nacisti~ki i fa{isti~ki karakter vlade HVO Mostar naro~ito je do{ao doizraàja zabranom da se po{alju hirur{ke ekipe u Ratnu bolnicu u Jablanici, gdje je 1992. godine bilo oko 50 te{kih ranjenika kojima je trebalastru~na pomo} iz Mostara. Isto tako, zabranjen je odlazak ekipe transfuziologije u Jablanicu, kako bi se prikupila krv neophodna za ranjenike.

Tih dana 1992. godine Regionalni medicinski centar „Dr. Safet Mu- ji}“, dok ga nije uzurpirala HZHB, stalno je bio gra|anima na raspolaganju. U to vrijeme na~elnik voznog parka je bio Mirko âvar, zamjenik

Ante Cvitanovi} kao i voza~i Zdravko Pandà, Marinko Saki}, Ramo Golo{, Ivan Pehar, Ivan Lovri}, Hazim Gosto, Zoran Musa, Mirsad Vrce, @e-

422







ljko Tomljenovi}, Osman Dra~e, Velimir Bogdan, Miro Bara~, Ante Vu-~i}, Tvrtko [imi}, Milan Milo{evi}, Dragan Mitrovi}, Mirko Mikuli},Zlatko Omanovi}, Ibrahim Dilberovi}–Braca, Meho Beganovi}, SafetBehram, Brato Krezi}, Miroslav Mo}ka ûljak.

Veliki doprinos u odbrani grada dalo je osoblje bolni~kog voznog parka sa svojim izabranim voza~ima ne {tede}i svoje ìvote. Oni su vozili Putem spasa preko Goranaca izvla~e}i ranjene borce sa prve linije fronte prema tada slobodnoj teritoriji zapadne Hercegovine.

Poseban doprinos 1992. godine, po~etkom rata, dali su ljudi u bijelom, rahmetli dr. Predrag Puzi} i internista dr. Fejsal Vejzovi} kao i tada{-nji direktor centra dr. Miljenko Lugonja, osoblje hirurgije i ostalih slu`bikoje su podre|ene njenim potrebama kao i Dom zdravlja sa svojim mo

bilnim i protivepidemijskim ekipama. Dr. Vejzovi}a je HVO ubio, baciv-{i ga sa vrha zgrade bolnice, a onda bezo~no tvrdio da se ubio i podmetnuo mu opro{tajno pismo. To, naàlost, nije bio jedini slu~aj takvog obra-~una HVO-a sa bo{nja~kim intelektualcima Mostara.

Dr. Lugonja }e krajem 1992. godine postati barjaktar HZHB “u bijelom”.

Dr. Puzi} je u RMC-u vaìo za jednog od najtalentiranijih ljekara. Nakon neprospavane no}i, juna 1992. godine, i jo{ jednog te{kog deùrst

va s obiljem hirur{kih intervencija, Predrag je s jednim kolegom automo bilom po{ao Gorana~kom cestom spasa da bi obi{ao suprugu i djecu kojisu izbjegli u Hrvatsku, a koje duè nije imao priliku vidjeti. Naàlost, stigao je u smrt. Granate ispaljene iz ~etni~kog legla na Fortici i to na brisanom dijelu Gorana~kog puta spasa pogodile su njihov auto. Tu dion-icu su Mostarci zvali “Ruski rulet”.

Tokom aprila i daljih mjeseci 1992. godine, Karadì}eve bande suimale svoj sistem uni{tenja Mostara. Najprije je po~injala paljba iz svih

oru|a velikog kalibra po Orlacu, putem za Gorance i @ovnici. Zatim sespu{tala na Cim i Ili}e i, na kraju, okretala prema centralnim dijelovimagrada, posebno ciljana na zdravstvene institucije. Istim metodama HVO}e granatirati lijevu obalu Mostara. HVO je redovno po~injao ga|ati gradsa po~etkom svakog namaza. O toj mr`nji ne treba ni tro{iti rije~i.

423








17.9. UNI[TENI PRIVREDNI I KOMUNIKACIJSKIOBJEKTI

Agresori su uni{tili brojne privredne objekte u hercegova~koj regi ji, posebno u Mostaru. Iz privrednih objekata oplja~kane su ma{ine i razna vrijedna oprema, transportna sredstva, rezervni dijelovi, repromateri jal, poluproizvodi i finalni proizvodi.

Najve}i dio takvih sredstava pao je u ruke agresora. Time je osla- bljena odbrambena mo} RBiH, a agresori oja~ani.

Od ukupno 65 zna~ajnijih privrednih objekata, 1992. godine 11 ih je o{te}eno toliko da se nisu mogli vi{e koristiti bez zna~ajnijih ulaganja,u 14 se odvijala reducirana proizvodnja, a u 40 objekata se mogla pokre

nuti proizvodnja uz manja ulaganja.Stoèr HVO Mostar je dominirao u kontroli privrednih kapaciteta.

Naime, odlukama Vlade HVO Mostar imenovani su povjerenici u predu-ze}ima. Bo{njaka prakti~no nije ni bilo, pa je od 32 povjerenika bio samo jedan, valjda njima podoban Bo{njak.

Dakle, vojne formacije HVO su faktor odlu~ivanja i o privrednimaktivnostima u Mostaru.

Tokovi platnog prometa su pokidani. Plate`no sredstvo u Mostaru,

1992. godine bio je hrvatski dinar. Niko nije dobijao plate ili penzije. Sto-èr Vlade HVO Mostar je donio odluku da se ne dijele plate radnicima koji su u statusu radne obaveze. Devizne rezerve gra|ana su se zamjenjivale za hrvatski dinar, {to je bio na~in odliva deviza u Hrvatsku.

Ru{enjem mostova preko Neretve u Mostaru i okolini, oteàni suuvjeti za sve djelatnosti. Radi normaliziranja saobra}aja, ve} 1992. godine se ukazala potreba za izgradnjom dva mosta u gradu. Saobra}ajno jeMostar bio izoliran od ostalih dijelova RBiH i od drugih dràva.

Stoèr Vlade HVO Mostar je oplja~kao oko 60 autobusa koji su ko-ri{teni za putni~ki saobra}aj. Po diktatu lidera HDZ i HVO, plja~ku suizveli radnici hrvatske nacionalnosti, koji su autobuse odvezli u [irokiBrijeg, odakle su organizirali prevoz putnika prema svojim potrebama.

Teretna vozila su oplja~kana iz mostarskih firmi i stavljena na ra-spolaganje logistici HVO. Bo{njaci su odstranjeni sa svih rukovodnihmjesta s kojih su mogli utjecati da se dio autobusa i teretnih transportnihvozila koriste i za njihove potrebe.

Iz Mostara i prema Mostaru prekinut je PTT saobra}aj prema teri-torijama pod kontrolom legalnih vlasti RBiH. Mostarska po{ta je oplja

424







~kana. Pored monetarnih poreme}aja, blokada Po{te je bila jedan od uzroka {to 17.000 penzionera nisu primali penzije.

Zbog agresorskog granatiranja i raketiranja o{te}eni su radiorelejni prenosni sistemi, lokalna i glavna automatska telefonska centrala. Stoèr Vlade HVO je smijenio direktore i druge rukovodne radnike PTT u Mos-taru i na njihova mjesta doveo ekstremiste HDZ-a. Sistem veza u hercegova~koj regiji se od Sarajeva preusmjeravao prema Splitu i Zagrebu. @eljezni~ki saobra}aj od Mostara prema Sarajevu je prekinut zbog toga {to je dio pruge oko Hadì}a bio pod kontrolom ~etnika, a dio na teritorijiHercegovine bio pod kontrolom ekstremista HVO-a. Prema Plo~ama èljezni~ki saobra}aj je tako|e bio u prekidu zbog ru{enja dva èljezni~kamosta od Ra{tana do Ba~evi}a.

Ovi problemi u komunikacijama uzrokovali su i medijsku blokaduMostara. Pad relejne stanice na Veleù je bio glavni problem medijske blokade.

Blokada je izazvana smi{ljeno, da bi se gra|anima Mostara nametnulo informiranje po mjeri HDZ-a i HVO-a, a ignorirali Bo{njaci, dràva i faktori odbrambenog sistema RBiH, posebno Armija RBiH. Stoèr Vlade HVO u Mostaru je naredio da gradska radio stanica u Mostaru prekine emitiranje programa Radio BiH i Televizije BiH, ali je omogu}eno

da se emitiraju programi iz Republike Hrvatske. U takvim uvjetima, jedini izlaz je bio da se uspostave i pokrenu na{i vlastiti mediji.

U startu je najvi{e u~inila komanda Samostalnog bataljona, pokre}u}i list «Mostarsko jutro», ali to nije zadovoljavalo informativne potre be ni gra|ana ni pripadnika na{e vojske. Zbog toga je komanda Prve mostarske brigade montirala FM predajnik koji reemituje program RadijaBiH. Ubrzo su otpo~ele aktivnosti na uspostavi «Radija Bosne i Hercegovine – Studija Mostar», {to je uspje{no okon~ano, jer su postojale adekva

tne kadrovske i druge pretpostavke.[to se ti~e pisanih medija i u tom pogledu su poduzete efikasne mjere. Pokrenut je list «Republika BiH», distribuiran list «Ljiljan» i ratno izdanje «Oslobo|enja». Pored ovoga, {tampani su i distribuirani bilteni nalistu papira. Najve}e te{ko}e su bile u prihvatu i reemitiranju programaTV BiH, jer nije bilo tehni~kih uvjeta. Zbog toga su se na{i medijski pro-fesionalci opredijelili za proizvodnju vlastitog TV programa, {to je kom- binirano s reemitiranjem prikladnih sadràja koji su dopirali do Mostara.

Na~in borbenog djelovanja agresora na RBiH, i sa istoka i sa zapada, bio je uskla|en s politi~kim ciljevima da se na svim prostorima RBiH uni

425








{te tragovi `ivota Muslimana. Stolje}ima su Bo{njaci na ovim prostorimaostavljali upe~atljive tragove svoje kulture, vjere i civilizacije. Prostor Her cegovine i posebno grad Mostar su od povijesnog i civilizacijskog zna~aja.

Objekti bo{nja~ke kulture su bili glavne mete ru{ila~kog i vandalskog djelovanja kako ~etnika tako i ekstremista HDZ i HVO. Urbani izgled Mostara je bio i ostao izrazita prepreka ostvarivanju mra~nih anticivilizacijskih ciljeva velikosrpskih i velikohrvatskih ideologa. Treba re}ida je Austrougarska, tokom svoje vladavine na ovim prostorima, po{tova-la bo{nja~ku kulturu i pomagala o~uvanju svih ljepota urbane infrastrukture koja pripada bo{nja~koj kulturi. Me|utim, ~etnici i ekstremisti HVOsu poru{ili i popalili mostarske mahale, gdje se nalaze i najzna~ajniji kulturni i vjerski objekti Bo{njaka.

426

Osnovna {kola “Hamza Humo” na Bulevaru revolucije







17.10. ULTIMATUMI HZHB, HV-HVO LEGALNOJ VLASTI RBiH

Dobro se sje}am sa koliko su gor~ine zapovjednici HV-HVO insis-tirali od nas iz TIM-a da prenesemo politi~arima zakonodavnoj i izvr{noj,vojnoj i civilnoj vlasti u Sarajevu njihove pisane stavove, koji su uvijek bili ultimativni.

“Predsjednik RBiH Alija Izetbegovi}, ili neko koga on ovlasti ispred Predsjedni{tva, treba da rije{i sve politi~ke nesporazume sa gospodinom Matom Bobanom, drugim rije~ima prihvatiti HZHB.

Dok se starje{ine OSBiH koje su u Hrvatskoj progla{ene ratnim zlo~incima ne sklone sa rukovodnih mjesta, ne}e biti saradnje HVO-a i Ar-

mije RBiHArmiji i HOS-u se ne smiju ispla}ivati nov~ana primanja za: maj,

juni i juli 1992., a HV-HVO-u da ne dobije ni dinara od RBiH.Glavni {tab Armije RBiH mora prihvatiti smjenjivanje vojnih ka-

drova Armije BiH zbog saradnje i kompromitiranja kroz sluènje u JNAi u~estvovanje u ratovima u Sloveniji i Hrvatskoj. Armija i HOS morajudràti linije odbrane od srpskog agresora od Konjica do Neuma.

U Mostaru se iz HV-HVO-a ne smiju uzimati u druge sastave vojni

obveznici, {to }e se, prijetilo se, silom sprije~iti.Vojni obveznici ne smiju napu{tati svoje op}ine, a da }e svi biti pro-

tjerani koji su sposobni za borbu sa prostora koji drì HV-HVO i da }e toraditi vojne i civilne slu`be tzv. HZHB.

Sve naoruàne osobe moraju da straàre na prvoj liniji, a oni koji sekriju po podrumima moraju se i silom istjerati na vojne zadatke HZHB.

Da se formira zajedni~ko zapovjedni{tvo HVO-a i Armije RBiH,dok se ne stvore politi~ki uvjeti za jedinstvenu komandu.

U Hrvatskoj niko ne moè nabavljati naoruànju osim muftije zagreba~kog, predsjednika Me{ihata IZ Hrvatske, gospodina [evke Omer ba{i}a i da se u Hrvatsku ne moè ulaziti u uniformi, a vozila isklju~ivomoraju biti sa civilnom registracijom.

Pripadnici HV-HVO ne}e da prihvate bilo kakvo ozna~avanje osimHV-HVO-a, a sa dogovorima na najvi{em nivou mogu i druga.

HV-HVO je za kvalitetnu saradnju ali i Republika Bosna i Hercego-vina mora obezbijediti uvjete i sredstva.

Da gospodin Armin Pohara podnese izvje{taj o svom djelovanju uregiji Mostar (Hercegovina) i dalje, ili }e biti uklonjen sa ovih prostora.

427








Da se odrede i pripreme kampovi u Hrvatskoj za prihvat sposobnihljudi za borbu. Oru|a i oru`ja }e se dopremiti iz Hrvatske. U tom centru poslije izvr{ene obuke kompletna jedinica }e se slati na front u BiH.

Da Tuzla izvr{i isporuku mina za MB – 120 mm, uz odgovaraju}udokumentaciju, da navedu {ta èle (ne oru`je) i da se to isporu~i u GrudeHZHB-u”.

U ovim zahtjevima hrvatskih politi~kih i vojnih vlasti vidljive susve mogu}e ucjene i la`ne optu`be. Gotovo da ih i ne treba obja{njavati.Predstavnici HV-HVO postrojbi i tzv. HZHB u najbanalnijim zahtjevimai dogovorima Bo{njaka i Hrvata, a prije svih biv{i jugooficiri Petkovi} iPoljak, od bo{nja~kih su predstavnika traìli da im pokazujemo lojalnost, poniznost, poslu{nost, milom ili silom.

Zauzvrat su deklarativno prihvatali, a u realizaciji odbijali u svakomobliku zajedni~ku komandu na teritoriji Mostara i Hercegovine, a nas susmatrali trenutnim zlom, ljudima koji trebaju da ~uvaju njihove „crte“,dok su oni zauzeti podjelama BiH sa Srbima.

Zbog ovakvih optu`bi Bo{njaka od HV-HVO postrojbi i tzv. HZHBnapetosti su kulminirale u Hercegovini, posebno Mostaru. Nisu, ~ak, po pustile i nakon sporazuma potpisanog 21. jula 1992., koji su postigli predsjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} i predsjednik Republike

Hrvatske Franjo Tu|man. Generali HV-a su krenuli agresivno na OSRBiH i po~eli su primjenjivati iste metode kao i SDS, JNA prema stano-vni{tvu Mostara i Hercegovine u 1991. godini.

Sa svakim novim potpisanim sporazumom {anse za uspostavljanje jedinstvene komande oruànih snaga Republike Bosne i Hercegovine su bile sve manje, koliko i no{enje jedinstvenog znaka pripadnosti Oruànimsnagama BiH na ovoj teritoriji.

Istovremeno, postrojbe HV-HVO i lideri HZHB uspostavljaju vlast

u op}inama i nastavlja se temeljito i organizirano plja~kanje imovine, pre-duze}a i fabrika, te njihovo odvoènje u druga mjesta u BiH i Hrvatskoj.Sve je to ra|eno pod izgovorom da te plja~ke izvode neformalne kriminalne grupe. Me|utim, prava istina da je tu vrstu poslova oko logistike i prodaje infrastrukture ukradene iz Mostara izvr{io Savjet za posebne namjene HZHB, sastavljen od Bo{njaka i Hrvata naklonjenih tzv. HZHB.Od ljudi se stalno zahtjeva da potpi{u prisegu HZHB.

Prijeti se svima otpu{tanjem s posla ukoliko neko ne prizna akta ko

ja donosi tzv. Herceg - Bosna. Tako, mojoj supruzi, ro|enoj Sarajki, koja je bila zaposlena u RO Inter{ped Sarajevo, Poslovna jedinica Mostar, ti is-

428







ti Bo{njaci i Hrvati dali su otkaz zato {to nije èljela u paradràvnom sistemu raditi sa “izmje{tenim mjestom” u [irokom Brijegu. Naàlost i rukovodioci ove firme iz Sarajeva to su prihvatili kao normalno.

Predsjedni{tvo RBiH je pohvalilo Armiju RBiH za njeno briljatnoosloba|anje lijeve obale Mostara i dijela Hercegovine. Ali HVO i HV koja se tim di~ila, na HTV-u je opovrgnula u~e{}e Bo{njaka u ovoj akciji.

Drvlje i kamenje je bacano na tek formiranu Mostarsku brigadu, ko ju su kinjili da na linijama ima 260 vojnika i predstavljali je kao nesposo bnu, neorganiziranu, sve sa ciljem da je pot~ine HV-HVO-u.

Za pojedine osobe, kako bi dobili maksimalno povjerenje Bo{njaka, pripremana je propaganda, kao naprimjer: Armin Pohara radi za nekoga,ali kad je u Hercegovini, Mostaru, âpljini, Ljubu{kom, Dretelju mora

podnijeti Petkovi}u, Stoji}u, Lu~i}u, Kvesi}u izvje{taj o svom djelovanju, ili }e biti uklonjen, jer navodno imaju informaciju da radi na pripremi planova za likvidaciju vrhovnika tzv. HZHB.

Na kraju svih monologa od strane vojne i civilne vlasti HV-HVO itzv. HZHB po~inju neformalni razgovori i rasisti~ka pitanja: „Za{to vi“pravite” toliko djece? Da li zato da bi bili ve}inski narod na ovim prostorima? Morate, ako ho}ete da preìvite na ovim prostorima, slu{ati Tu-|mana, Bobana, Stoji}a, Kvesi}a, Prli}a, Petkovi}a, ]ori}a, Dìdi}a, Pu

{i}a“, a zatim dalje monolog se nastavlja - „maj~ica Hrvatska, zemlja zaHrvate i Bo{njake, primila je na grudi sve prognane i izbjegle, nahranila,smjestila i ve}inu naoruàla. Pa morate shvatiti mi smo vojna sila sa40.000 dobro uvje`banih vojnika.“

Ovo su bile nevjerovatne kombinacije navodne humanosti i prijetnjivojnom silom u jednoj-dvije re~enice. Visoki predstavnici HV-HVO iHZHB u svim kontaktima s vojnim i civilnim vlastima RBiH, da li sa regije Mostara ili Sarajeva, uvijek su apostrofirali probleme na terenu Jabla

nice, Konjica, Prozora, Gornjeg Vakufa, Jajca, Travnika, Mostara itd., sciljem da unaprijed skinu odgovornost HV-HVO-a kada napadnu ArmijuRBiH, a kako bi osvojili koridor koji je bio klju~ni za podjelu Bosne iHercegovine.

Da su im namjere ne~asne, govori niz dokumenata koji su predo~eni Tuìla{tvu u Hagu, a po kojima je vidljivo da su izjavljivali da ne}e du-go trpjeti Armiju RBiH u svojim zonama odgovornosti.

429








430







431

Poslovnik o radu HVO Mostara








432







18. VENS-OVENOV PLAN

Sajrus Vens i Dejvid Oven, predsjedatelji Konferencije o biv{oj Ju-goslaviji, predloìli su pregovara~ima 2. decembra 1993. u @enevi mirovni plan o novom ustavnom ustrojstvu BiH. Nakon toga predsjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} je u Zagrebu, 17. decembra 1992.godine, sa predsjednikom paradràve HZHB Matom Bobanom dogovorioda se imenuju po tri ~lana «Komisije za usagla{avanje zajedni~kog prijedloga ustavnog ustrojstva - administrativno – politi~kog i prostornog ure|enja dràve Bosne i Hercegovine».

Na tom dogovoru su bili kopredsjedatelji Konferencije o biv{oj Ju

goslaviji Sajrus Vens i Dejvid Oven, koordinator za BiH Marti Ahtisari,te predsjednik Hrvatske Franjo Tu|man.67 Po tom dogovoru, Mate Boban je u Komisiju odredio dipl.prav. Zorana Bunti}a, prof. dr. Antu Markoti-}a i ing. Antu Valentu. Izetbegovi} je u Komisiju odredio prof. dr. Kasi-ma Trnku, advokata ]amila Salahovi}a i inènjera Musadika Borogovca.U sadràju Odluke je navedeno da Komisija treba dostaviti prijedloge usagla{ene sa predstavnicima Hrvata do 26.

decembra 1992. godine.68U Izvje{taju, koga je ~lan Komisi

je ]amil Salahovi} sa~inio u Mostaru 5. januara 1992. godine navedeno je: »Komisija je radila dana 23. i 24. decembra1992. godine u Neumu. Nakon vi{esatnih rasparava Komisija je zaklju~ila danije u mogu}nosti napraviti sporazum

administrativno-politi~kog ure|enjadràve Bosne i Hercegovine».69

433

67 Odluka Mate Bobana, Mostar, 19. decembra 1992. godine - fotokopija u mojoj li~nojarhivi. Interesantno je da su na memorandumu slova kojima je ispisano “Hrvatskazajednica Herceg-Bosna” duplo ve}a od slova kojima je ispisano “Republika Bosna iHercegovina”.

68 Odluka predsjednika Predsjedništva RBiH – na fotokopiji nije ~itak datum donošenjaOdluke, fotokopija u mojoj li~noj arhivi.

69 Prepis Izvještaja u mojoj li~noj arhivi.

Vens-Ovenov plan podjele BiH na 11 provincija koji je potaknuo Hrvate na rat protiv Bo{njaka








434







19. HVO - GLAVNI INSTRUMENTPOLITIKE HDZ

19.1. HVO KAO DIO HRVATSKE VOJSKE

19.1.1. TU\MANOVA VOJSKA ILEGALNO U BiH

Od 10. aprila 1992. godine general HV-a Janko Bobetko je, po na-redbi predsjednika Republike Hrvatske Franje Tu|mana, postavljen za zapovjednika Ju`nog boji{ta. Njegove ingerencije su bile da komanduje

svim kopnenim i pomorskim snagama na ju`nim dijelovima Hrvatske,odnosno na ju`nom boji{tu od Splita do Dubrovnika. Tada je od kopnenihsnaga na tom dijelu boji{ta bilo nekoliko brigada: 1. brigada, 115. briga-da, 116. brigada i 4. brigada Hrvatske vojske. Osnovni zadatak je bio deblokada Dubrovnika i osloba|anje «hrvatskih» teritorija.

General Bobetko je djelovao ne samo na vojnom planu, ve} je ~esto davao razne izjave iz kojih je bilo jasno da provodi politiku Franje Tu-|mana protiv RBiH, posebno kompromitiranjem bo{nja~kih lidera i negi

ranjem uloge i rezultata Armije RBiH u odbrani RBiH. Ispoljavao je otvo-renu mr`nju prema li~nosti predsjednika Izetbegovi}a, koga je okrivljivaoza stradanja Bo{njaka, istovremeno time promoviraju}i Tu|manovu «bez-gre{nu» politiku. To je ~inio u isto vrijeme dok je organizirao vojne akcije HVO protiv Bo{njaka i Republike Bosne i Hercegovine.

Tokom 1991. i u prvoj polovini 1992. godine, na sve mogu}e na-~ine, Tu|manova politika je utjecala da {to ve}i broj Bo{njaka napustiRBiH. Cilj je bio da Bo{njaka, koji su vojno sposobni, {to manje osta

ne u BiH, jer }e u takvim uvjetima vojne akcije HVO imati bolju per spektivu.Za Tu|manovu politiku nije bilo opasnosti ako se mnogi Bo{njaci

na|u kao izbjeglice u Hrvatskoj.Bilo je bitno da {to ve}i broj Bo{njaka ne bude u RBiH gdje bi se

mogli uklju~iti u odbranu kad HV i HVO budu napadali i ubijali Bo{-njake.

To je bila podmukla politika, jer je Tu|manov reìm, prihvatom iz-

bjeglica Bo{njaka iz RBiH, dobio vaàn «argument» kojim moè maski-rati su{tinu agresije Hrvatske na RBiH.

435








To sasvim jasno pokazuje izjava generala Bobetka: «Hrvatska Mu-slimanima pru`a pomo}. Muslimanske izbjeglice kod nas nisu u logorima, nego u hotelima, a koliko je ljudi poklano u Busova~i?

Dali smo im svu pomo}, i politi~ku i drugu, a oni sada ru{e hrvatska sela».70

Muslimani su u isto vrijeme u hrvatskim hotelima i, istovremeno,oni koji kolju po Busova~i. Naravo da su na meti Bo{njaci izbjeglice uHrvatskoj. No, po ovom modelu je vr{ena te{ka propaganda protiv Armi- je RBiH i bo{nja~kog vo|stva na ~elu sa Izetbegovi}em.

436

70

Bobetko Janko, Sve moje bitke, Vlastita naklada, Zagreb 1996. godine, strana 156.

Dramati~no svjedo~enje Be}ira Bo{kaila o teroru HVO-a u ^apljini







19.1.2. DOKAZI O AGRESIJI

Ignoriraju}i dràvne institucije RBiH, general Bobetko je bez ikakvih obavijesti i odobrenja dovodio vojne formacije Vojske Hrvatske na prostor RBiH, donosio odluke o njihovom borbenom angaìranju protivOruànih snaga RBiH, te usmjeravao borbena djelovanja prema takvimodlukama. O tome ima mnogo dokaza, ali za ilustraciju mogu posluìtisljede}i:

- Zapovjedni{tvo OZ Split sa Istaknutog zapovijednog mjesta(IZM) u Plo~ama, 12.4.1992. godine, nare|uje da 4. bojna iz 4. brigade utoku no}i 12./13.4.1992. godine izvr{i mar{ pravcem Raba-Opuzen-Metkovi}-Ljubu{ki-îtluk-selo Slip~i}i, te da u podru~ju selo Slip~i}i – selo

Tep~i}i -Dobro Selo organizira upornu odbranu i ne dozvoli prodor agre-sora u pravcu îtluka. Bobetko potpuno suvereno nare|uje da ova jedinica bude oslonjena na logisti~ko osiguranje jedinica koje su se ve} nalazile na teritoriji RBiH u podru~ju îtluka. Znaju}i da je to akt ugroàvanjateritorijalnog integriteta susjedne dràve RBiH nare|uje se: »Sva obilje`ja HV-a skinuti sa boraca i vodite se kao dobrovoljni branitelji svoje do-movine». Ovome nije potreban poseban komentar, ali ipak treba konsta-tirati da su generali Tu|manovog reìma dobro znali {ta zna~i ulazak voj-

skom na teritoriju druge dràve, bez pitanja i odbrenja njenih zvani~nihinstitucija.70 Me|utim, skidanje oznaka sa uniformi nije moglo maskiratiagresiju Hrvatske na RBiH.

- Nekoliko dana poslije nelegalnog upu}ivanja jedinice HrvatskeVojske na teritoriju RBiH, 16.4.1992. godine general Bobetko nare|uje dase se od 15. 4. 1992. godine u Grudama uspostavlja «Istaknuto zapovjedno mjesto», na kome u njegovoj odsutnosti «sve ovlasti zapovijedanja ikordiniranja bojnih djelovanja» ima pukovnik Milivoj Petkovi}.

Tim nare|enjem general Bobetko precizira obaveze komandi i jedi-nica na teritoriji RBiH da redovno dostavljaju svoje izvje{taje na IKM, aBruno Stoji} se odre|uje za «vr{itelja du`nosti logisti~ke potpore».71

U sastav IZM Grude general Bobetko je odredio: Milivoja Petkovi}a, Juru Zadru, Dèvada [ari}a, Petra Martinovi}a, An|elka Jur~i}a, Bo-

437

70 Zapovijed Zapovijedništva OZ Split, Ur.br.6030-02/92-01 od 12.4.1992.godine, potpis Mate Viduka, ...Janko Bobetko, Sve moje bitke, str. 203.

71 Zapovijedništvo Ju`nog vojišta, IZM Grude, 16.4.1992.godine, Janko Bobetko, Sve

moje bitke, str. 206.-207.








ù Zovku, Brunu Stoji}a, @arka Keù, An|elka Stoji}a, Peru Maji}a i An-tu Jelavi}a. Posebno je bitno {to se u ta~ki 4. akta o njihovom imenovanju navodi: »Spisak osoba koje se privremeno stavljaju na platni spisak OZ Split, sa~init }e pukovnik Milivoj Petkovi} i dostaviti finansijskoj slu`bi OZ Split».72

Ovim se konkretizira uloga Tu|manovog reìma prema vojnim for-macijama koje operiraju u RBiH.

Tu|manov reìm je davao pla}e i logisti~ki snabdijevao pripadnikesvoje vojske na teritoriji RBiH, a to je HV u ~ijem je sastavu HVO (Ni{tadruk~ije nije se doga|alo i sa JNA i kasnije sa Jugoslovenskom vojskom,gdje su oficiri ~etni~ke VRS, po~ev{i od generala Ratka Mladi}a, svi bilina plati kod Milo{evi}a, u Beogradu).

- General Bobetko je u procesu zapovjedanja jedinicama na teritoriji RBiH u potpunosti zanemarivao i ignorirao jedinice Armije RBiH iliih je pominjao tako kao da se podrazumijeva da su one u sastavu HVO.Sredinom aprila 1992. godine, general Bobetko komanduje dvjema vojnim cjelinama preko «zapovjednika odbrane sektora Dubrovnik» i «Glavnog stoèra Hrvatskog vije}a u Grudama».

Sa Izdvojenog komandnog mjesta u Plo~ama, general Bobetko je15.4.1992. godine (Ur.br.6030-03/92-01) naredio Glavnom stoèru HVO

da «jedinicama TO» zaposjedne desnu obalu Neretve i sprije~i prelazak ~etnika s lijeve na desnu obalu rijeke.73

U to vrijeme, s Jasminom Jaganjcem i{ao sam na podru~je zapadneHercegovine, kod Ljubu{kog i Vrgorca, traè}i mogu}nosti za nabavkuoru`ja radi povratka na lijevu obalu.

Tad su se poljuljali odnosi izme|u Daidè i Bobana, pa preko njegavi{e nismo mogli dolaziti do oru`ja kao ranije. Zbog poreme}enih odnosa sa Bobanom, Daidà me uputio kod Bobetka. Do{li smo u Plo~e, u ka

sarnu. Deùrni oficir je rekao da nema Bobetka i da u toj kasarni nije komandno mjesto Bobetka, ve} da je na putu prema Ba}inskim jezerima,gdje }e se smjestiti u jednoj vili. Kad smo do{li na to mjesto nikoga nije bilo. Ali, ubrzo se odnekud pojavio Bobetko sa svojim li~nim pratiocem,ina~e, ku}nim prijateljem, profesionalnim bokserom iz Siska, koji je svo jevremeno napravio sportsku karijeru u Njema~koj. Nosio je zna~ku «01

438

72 Akt Zapovijedništva Ju`nog vojišta, broj 01-195/92 od 16.4.1992.godine, u potpisugeneral Bobetko, Sve moje bitke, str. 208.

73 Bobetko Janko, Sve moje bitke, str. 210.







SOKOL», koju mi je poklonio vjeruju}i da }e mi pomo}i ukoliko budemimao problema, jer je to bila oznaka za za{titnu jednicu MUP-a koju suformirali ministar unutarnjih poslova Hrvatske Ivan Jarnjak i Vjekoslav[afrani}, vi{estruki {ampion biv{e Jugoslavije u karateu i moj kolega izreprezentacije biv{e dràve. Jarnjak je 1986. godine bio funkcioner karate saveza Hrvatske i Jugoslavije.

Kad smo se sreli sa Bobetkom, po~eli smo pri~u oko Mostara. Rekao sam Bobetku da Hrvati ne}e da u~estvuvju u odbrani Mostara, da namne daju oru`ja niti nam logisti~ki pomaù.

Bilo je nekakvog vidljivog {oka na njegovom licu dok sam to izgovarao. Ali nastavio sam.

I dok smo sve è{}e raspravljali o Mostaru, kod Bobetka su, na mo

je iznena|enje, upadali u prostorije oficiri HVO sa cijele teritorije RBiH,od Posavine, srednje Bosne do Hercegovine.

Me|u njima je bio i tada{nji komandant 2. korpusa @eljko Knez. Napetosti su malo popustile i po~eli smo se {aliti na ra~un Kneza, zbognjegove sklonosti p~elarstvu.

Pored Kneza bili su tu svi zna~ajniji komandanti HVO-a: generaliMilivoj Petkovi} i Ante Roso, brigadiri @arko Tole i @eljko [iljeg, te broj-ni drugi. Bilo ih je i iz Busova~e, Travnika, Bugojna i svih mjesta BiH.

Stekao sam utisak da im svima komanduje upravo general Bobetko,ali me najvi{e iznenadio takav njegov odnos prema komandantu 2. korpusa Armije RBiH @eljku Knezu. Bilo bi interesantno znati da li je Knezsvojim pretpostavljenim u Sarajevu podnio bilo kakav izvje{taj o ovomsastanku s generalom HV-a Bobetkom.

Zbog sastanka koga je Bobetko trebao odràti sa pristiglim komandantima HVO-a, Jasmin Jaganjac i ja smo napustili to mjesto.

Ali, prije nego {to smo se rastali, general Bobetko je obe}ao da }e

za na{ Samostalni bataljon u Mostaru poslati ne{to oru`ja.On je svoje obe}anje izvr{io i poslao nam oklopni transporter saoru`jem, ali, dok je i{ao prema nama, bojovnici HVO-a su iz njega pokrali svo naoruànje.

General Bobetko je u obliku pisanih nare|enja, aktima u ~ijem sezaglavlju identificira Republika Hrvatska i njeno Zapovjedni{tvo Ju`nogvoji{ta, sa Izdvojenog zapovjednog mjesta u Grudama, direktno komandovao jedinicama u borbenom rasporedu na teritoriji RBiH.

Ovo se isti~e zbog toga {to o prisustvu visokih komandi i jedinicasusjedne dràve Hrvatske nisu obavje{tavani legalni organi RBiH.

439








U Zapovijedi od 19.4.1992. godine daju se borbeni zadaci Zapovjedni{tvima odbrane Livna i Tomislav-Grada, a u ta~ki 11. je navedeno:»Zapovjednici vojnih postrojbi Livna i Tomislav-Grada su zapovjednicimjesta i njima su podre|ene sve strukture vlasti».

Valjda je normalno da strukture vlasti u Livnu i Tomislavgradu bu-du pod kontrolom legalnih civilnih institucija vlasti RBiH, a ne da budu«podre|ene» vojnim formacijama iz susjedne dràve, koja nije legalizirala ulazak u RBiH svojim trupama.

Pona{ali su se kao klasi~na okupatorska vojska.Takvo pona{anje samo savr{eno ukazuje na karakter ideologije i po-

litike Tu|manovog reìma u kome vojni faktor ima predominantnu ulogu,ne samo na teritoriji svoje ve} i na teritoriji susjedne dràve RBiH.

General Bobetko donosi akta o postavljenjima kadrova u postrojbama HVO-a i prihvata paradràvu HZHB kao ambijent svog djelovanja, au potpunosti ignorira legalne organe vlasti RBiH. Donosi akta o vojno te-ritorijalnoj podjeli RBiH.74

To su konkretni, veoma jasni i sna`ni dokazi o ugroàvanju terito-rijalnog integriteta RBiH od strane susjedne dràve Republike Hrvatske.

Aktom Zapovjedni{tva Ju`nog voji{ta Vojske Republike Hrvatske,sa IZM u Plo~ama, general Bobetko ukazuje na probleme samovolje na

oruànih pojedinaca i grupa na podru~ju Tomislav-Grada, koji se izja{nja-vaju da njima neposredno zapovijeda ministar odbrane Hrvatske Gojko[u{ak. General Bobetko o tome postavlja zadatke generalu Anti Rosi, tenagovje{tava da }e «zamoliti» ministra [u{ka da li~no do|e u Tomislav-Grad i rije{i postoje}e probleme.

Time se argumentira u kojoj se mjeri Tu|manov reìm bavio problemima i stanjem na teritoriji RBiH, ignoriraju}i legalne institucije ovedràve.

Bobetko je pod svoju komandu efikasno stavio sve jedinice HVO-a. Jednim aktom nare|uje uspostavu IZM za srednju Bosnu u GornjemVakufu, gdje postavlja kao zapovjednika brigadira @arka Tolu.75

Generala Bobetka sam sreo i kada sam po~etkom maja 1992. godine sa bo{nja~kim politi~kim autoritetima Mostara i{ao na sastanak u Grude kod Mate Bobana.

440

74 Janko Bobetko, akta od 19., 20. i 21. 4.1992.godine, Sve moje bitke, strana 212.-216.75 Janko Bobetko, Sve moje bitke, Zapovjedi od 16. i 19.5. te 25. i 28.4.1992.godine, str.

220.-223.







Kada smo tamo stigli u ve~ernjim satima, re~eno nam je da Bobanima sastanak sa Bobetkom i ostalima, me|u kojima sam ~uo ime Vladi-mira Peraka.

êkali smo oko dva sahata dok oni ne zavr{e sastanak. Po zavr{etku sastanka sreo sam Bobetka. Bio je ljut na Vladimira Peraka, koji jeimao namjeru da povu~e jedinice HVO-a s poloàja u {irem podru~ju Sli p~i}a.

General Bobetko je zapovjedao i na~elnicima op}ina na teritorijiRBiH. On je nare|ivao i mjere koje su u isklju~ivoj nadle`nosti legalneVrhovne komande Oruànih snaga i Parlamenta RBiH.

Predsjednicima op}ina Stolac i Neum Bobetko je naredio da izvr{emobilizaciju, da od mobiliziranog ljudstva formiraju satnije i vodove «koji

}e se po njegovoj zapovijedi pretpo~initi Zapovjedni{tvima postoje}ih postrojbi, a ~ija zona odgovornosti pokriva podru~je op}ina Neum i Stolac».

Na kraju nare|enja predsjednicima op}ina Neum i Stolac, Bobetkoupozorava da se na «podru~ju Ju`nog boji{ta primjenjuju ratni zakoni, teda }e se za svako napu{tanje borbenih poloàja ili neizvr{avanje dodijeljenih zada}a odgovarati u skladu s navedenim zakonom».76

Tu|man je dobro znao {ta zna~i kad nare|uje mobilizaciju i rat nateritoriji susjedne dràve.

Vjerovatno bi se najbolji odgovor o ovome mogao na}i u pore|enju: Kad bi Vlada Republike Italije vr{ila mobilizaciju stanovni{tva na te-ritoriji Istre. Da li bi tada Tu|manu bilo uvjerljivo kad bi mu italijanskigenerali rekli da oni time samo brinu o sunarodnjacima iz Istre.

Tu|man je trebao brinuti o Hrvatima Hercegovine u saradnji s Vla-dom RBiH, a ne u savezu s Milo{evi}em.

General Bobetko je svojim naredbama regulirao mnoga pitanja, nesamo u pogledu borbene upotrebe jedinica HV i HVO na teritoriji RBiH,

ve} i u drugima op}im pitanjima.Bobetko nare|uje da se pripadnicima HVO izdaju vojne iskaznicekojima dokazuju pripadnost HVO-u.

Jednim nare|enjem ~ini odgovornim bojnika Jasmina Jaganjca da«zarobljene neprijateljske oficire i civile, koji su imali odre|ene funkcijeu strukturama neprijateljske vlasti, u toku no}i 18. juna 1992. godine»,sprovede u zatvor Plo~e.77

441

76 Zapovijed, Ur. broj 6030-01/92-1 od 29.4.1992.godine, Sve moje bitke, str. 224.77 Zapovijed, Ur. broj 1080-01-01-92-1 od 18.6.1992.godine








Ukaze o dodjeli ~inova za pripadnike HVO potpisivao je predsjednik Hrvatske Franjo Tu|man po propisima koji se odnose na pripadnikeOruànih snaga Republike Hrvatske.

Prema tome, HVO je bio forma za agresiju i ugroàvanje teritorijalnog integriteta nezavisne, me|unarodno priznate dràve Republike Bosnei Hercegovine od Republike Hrvatske.

442

General HV-a Bobetko nare|uje da se pod kontrolu stave privredni potencijali u drugoj dràvi, HE Salakovac i Mostar, Aluminijski kombinat i Soko







443

Naredba o skidanju obilje`ja HV-a za djelovanje u BiH








444

Jo{ jedan dokaz o u~e{}u HV-a u agresiji na BiH







445

Bobetko preko Andabaka i Jaganjcavr{i podjelu Mostara na osnovudogovora Boban - Karad`i}








446

Bobetkova nare|enja civilnim organima u Stocu i Neumu







447

Sprovo|enje ratnih zarobljenika iz BiH u Hrvatsku








448







449








450







451

HV vr{i obuku na teritoriji BiH








19.1.3. HOS-om U MOSTARU I HERCEGOVINIUPRAVLJALA JE REPUBLIKA HRVATSKA

Mnoge ~injenice govore da je Glavni stoèr HV-HVO tajno uprav-ljao i koristio HOS (Hrvatske odbrambene snage) u regiji Mostara i Her cegovini.

Agenti hrvatskih vojnih i civilnih tajnih slu`bi su bili zaduèni daHOS-ove postrojbe budu u javnosti predstavljene kao fa{isti~ka organiza-cija, pa su u njihove jedinice ubacivali ubice i kriminalce, dakle, sve onekoji su imali problem sa biv{im sistemom i koje su time lak{e mogli poticati na zlo~in. Onog trenutka kad su ti odredi postali opasnost za jedinstvo Hrvata i HZHB, kako su to neki ~lanovi ‘’Demokratske alternative iz

inozemstva’’ izjavljivali, politi~ki, zakonodavni, izvr{ni i vojni vrh Hrvat-ske je postupao prema ovim jedinicama kao i prema svim neprijateljimakoji spre~avaju stvaranja velike Hrvatske, odnosno HZHB.

Na «hosovce» je podignuta hajka, ne zbog evidentnog kriminala,genocida, etni~kog ~i{}enja RBiH.

Vrh Hrvatske je uvijek pre{utno gledao njihovo ubijanje Srba, koli-ko i njihovu hrabrost u odbrani Hrvatske, vojni~ke zasluge, recimo, u odsudnoj odbrani Dubrovnika, potkraj 1991., kada su se agresori iz Srbije,

Crne Gore i isto~ne Hercegovine ve} po~eli spu{tati sa Sr|a u grad.Upravo zahvaljuju}i hrabrosti i po`rtvovanosti «hosovaca», te do

brovoljaca iz BiH i Sandàka, koji su se borili rame uz rame s vojnicimaHV-a, srpsko-crnogorsko napredovanje je sprije~eno.

Ostat }e zabiljeèno kako su ba{ «hosovci» bili borci koji su jedini bili u{li u ~etni~ki centar Boìdara Vu~urevi}a, u Trebinje, kao {to ih jehrvatska i srpska {tampa optuìvala za eksplozije u Mostaru 1991. i 1992.godine. Oni su, ne shvataju}i situaciju, odra|ivali velikosrpske i veliko

hrvatske planove, jer su srpsko-hrvatske vrhu{ke sve radile koordinirano, ba{ kao {to je bila planirana i mostarska eksplozija cisterne.Sje}am se kako se @eljko Dìdi} Dìda prije i u toku rata hvalio da

je postavio eksplozivnu napravu u centralne prostorije HDZ-a Mostara iHercegovine u [anti}evoj ulici, a onda i ispred Doma penzionera, u {ahtispod automobila Seada Reki}a, inspektora Saveznog SUP-a. Trebalo jestvoriti atmosferu ugroènosti hrvatskog naroda i raditi na napetostima.Identi~no, ovaj put prema antifa{istima Mostara, radi sijanja straha i ha

osa, magistar Barbari} mi je govorio da mu je bio kratak fitilj kad je stavio eksplozivnu napravu na Partizansko groblje. @elio je, naime, toliko

452







dug fitilj da ga ~itavog razori, a ne samo njegov dio. Barbari} je u napadima HVO-a na Armiju BiH poginuo na Bulevaru. U ovim slu~ajevima,kao i na mnogim drugim srpskim i hrvatskim teroristi~kim aktima u Mostaru, bio sam na uvi|aju. Kori{ten je «geovit», vrsta industrijskog eksploziva koji je ukraden u Rudniku mrkog uglja u Mostaru.

Poslije ovakvih eksplozija bili smo prisiljeni blokirati taj dio grada. Nakon kontrole tog podru~ja nalazili smo brojne ljude sa li~nim kartamakoji su bili iz, recimo, Srbije ili Kninske krajine i drugih dijelova Hrvatske. Iako smo davali izvje{taje o tome, nikad niko nije bio procesuiran.Ve} tada smo ~uli pri~e da }e Mostar doìvjeti sudbinu Vukovara. Uz Vu-kovar, treba li govoriti, Mostar je imao najvi{e nacionalno mije{anih bra-kova. Sudbina oba grada je poznata i po razaranju gotovo identi~na. Po

dudarnost ove dvije tragedije je dopunjena kada su izbjegli civili iz Mostara i Vukovara zajedno bili smje{teni u Ba{ko Polje i Ba{ku Vodu, vojnaodmarali{ta biv{e JNA. Nakon svega, kada su se ovi Vukovarci otvorenosuprotstavili Tu|manu, poslali su ih protiv Armije BiH, upravo na ju`norati{te Mostara. Kad su masovno izginuli, HVO ih nije èlio ni pokupitisvojim transporterima, jer ih je prepoznavao po crnim patikama.Kona~no, ubacili su ih na avion u Plo~ama i sahranili negdje u okolini Zagreba.

Dobroslav Paraga je jo{ 1993., kao predsjednik stranke HSP 1861.,u Zagrebu traìo da se preispita hrvatska strana o politici komadanja BiHod Kara|or|eva 1991. godine. Jo{ tada, kada nije bilo Ha{kog tribunala,on je dostavio me|unarodnoj komisiji za istraìvanje ratnih zlo~ina dokument u kome se kaè da postoje zlodjela sa hrvatske strane i podnesena jetu`ba protiv Franje Tu|mana, Gojka [u{ka, Mladena Naleteli}a Tute,Brune Stoji}a, Valentina ]ori}a, Ivana Andabaka, Mate Bobana, Jadran-ka Prli}a, Berislava Pu{i}a itd.

Jedan od rijetkih Hrvata koji je bio za RBiH bio je Bla` Kraljevi},zapovjednik Glavnog stoèra HOS-a za Hercegovinu.Ko je zaista Bla` Kraljevi}? Po saznanjima «TIM-a» stigao je 1966.

godine u Melburn Australija, pa u logor Cindrof, kroz koji su prolazili sviemigranti iz biv{e Jugoslavije. Bio je zaposlen u emigrantskoj kuhinji«Kluba O’ Konor», pa u Ambasadi Hrvatske u Kanberi.

U Australiji se oènio prvo sa Dèmilom Muratovi}, sa kojom sekasnije razveo, pa zatim Srpkinjom Nadom itd.

Najvi{a funkcija u emigraciji mu je bila kada je postao rizni~ar mjesnog odbora ‘’Hrvatskog nacionalnog vije}a’’ u Kanberi, ~iji je predsje-

453








dnik bio Ivo Juki}, a te funkcije su se domogli tako {to su Marka Babi}aoptuìli da novac ogranka tro{i za organiziranje sastanaka s ljudima iz ju-goslovenske UDB-e.

Navodno da je Bla` radio za Komonvelt i australijsku tajnu slu`bu(ASIO). Bio je uhap{en i istraìvan zbog kriminalnih radnji, a za“kupljenu” slobodu otkriva teroristi~ke centre u Australiji.

Drugim rije~ima, otkriva sve {to je znao o 19 usta{a i pripremamaza akciju ‘’Bugojno’’ 1972. godine.

Navodni terorista, pa {pijun Komonvelta i ASIO-a, pro{ao je obukuteroristi~ke organizacije ‘’Hrvatsko revolucionarno bratstvo“, zajedno saZdenkom Marin~i}em, Jozom Pavlovi}em i Tomislavom Bo{njakom, da bi 1974. godine zavr{io obuku u [paniji, u organizaciji HRB-a, kako je je-

dnom prilikom rekao Branko Kvesi}.U BiH dolazi 1991. godine i to u rodni Ljubu{ki, gdje oruàno kri

lo HSP, odmah poslije Vukovara, Osijeka i Gospi}a formira Glavnu ko-mandu HOS-a za BiH 3. januara 1992. godine. Odmah po dolasku, u dogovoru sa britanskim slu`bama u BiH i sa Dobrislavom Paragom prebacuje rat iz Hrvatske. U mjestu Klobuk, Mandinom selu kod Duvna (To-mislav-Grad), Trnu kod Li{tice (Bijeli Brijeg), Zirojevi}ima kod Ljubu-{kog, Vrgorcu nadomak Gruda, formira HOS-ove kampove, uz instrukto-

re Hrvatske vojske (Republike Hrvatske).Sa kampovima HOS-a i rezervistima SCG, nemir je poput velike,

otrovne zmije opasao regiju Mostara.Kraljevi}evi istupi u javnosti tih dana su bili o{tri, s puno odanosti

RBiH i legalnoj vladi. Rat je na takav na~in prizivan i ulazio na velikavrata u BiH. Tajne slu`be su i Kraljevi}u namijenile ulogu sa samo njimaznanim ciljevima i zadacima.

Dana 9. augusta 1992. godine, u Mostaru je pred medijima Kralje

vi} najavio patriotsku borbu za BiH. [ta god da je u pozadini, nije moglo pro}i pored Tu|mana. Bojovnici HV-HVO-a su ga zaustavili na Kru{evusa svojim saborcima. Izme|u ostalog, jer je zastupao tezu da najprije tre ba osloboditi BiH, a onda razgovarati o njenom politi~kom ure|enju,zbog ~ega je u njegovim jedinicama bilo Bo{njaka i zbog toga {to je priznavao vrhovnu komandu Predsjedni{tva RBiH.

Me|utim, upam}ene }e ostati njegove izjave, koje je po nekima onizgovarao iz srca: HVO smatramo politi~kim neprijateljem i ne priznamo

Matu Bobana. Nama ne odgovaraju granice koje zagovara Mate Boban iistomi{ljenici. HVO je preuzeo silnu vlast i tu vlast HOS ne priznaje.

454







HVO se utvrdio na dostignutoj liniji i betoniranju bunkera. Mi u HOS-ugovorimo ljudima da smo vojska Bosne i Hercegovine. Na{ je stav da prekinemo sve odnose sa HVO, ali jo{ nemamo dovoljno naoruànja i municije. Nas jo{ niko nije isplatio otkako ratujemo na ovim prostorima. Imamo odli~nu saradnju s TO i na{ je cilj da potu~emo ~etnike u Bosni i Her-cegovini. Radi mira u RBiH, HOS je traìo od ministra odbrane Jerke Doke i Stjepana [ibera, da hitno do|u u Mostar, kako bi prisustvovali sas-tancima na rje{avanju problema. Mi priznajemo Republiku Bosnu i Her cegovinu u me|unarodno priznatim granicama, a ne priznajemo nikakvonjeno cijepanje.

Druga ~ista varijanta Kraljevi}a, van svih spletki tajnih slu`bi, je da je ostao na ideji BiH i protiv njene podjele, te da je zato ubijen.

Jadranko Prli}, Milivoj Petkovi}, Bruno Stoji}, Mladen Naleteli} –Tuta, Ivan Andabak i ostali su u Hercegovini primjenjivali fa{isti~ke me-tode, a u augustu 1992. godine su od HOS-a optuèni zbog osnovane sumnje da su organizirali i izveli ubistvo generalbojnika Blaà Kraljevi}a i jo{ osmerice pripadnika HOS-a. Ubistvo se, dakle, dogodilo 9. avgusta1992. godine, na kontrolnom punktu HVO-a u kru{evskom zaseoku Glamuzinove ku}e, op}ina Mostar, odmah nakon {to ga je Vlada u Sarajevuimenovala za generala i ~lana Vrhovnog {taba Armije BiH.

Bruno Stoji} je u vrijeme ubistva bio predstojnik Odjela odbraneHZ Herceg–Bosna, ]ori} i Dìdi} zapovjednici vojne policije HZHB, aTuta i Andabak ~elni ljudi Ka`njeni~ke bojne, ~iji su pripadnici i ubiliKraljevi}a i njegovu pratnju, jer se opirao naredbi Bobana od 8. augusta1992. godine, da ultranacionalisti~ki HOS prisilno raspusti svoje pripadnike i uklju~i ih u redove HV-HVO.

HSP je 25. augusta 1992. godine podnio kaznenu prijavu protiv Sto- ji}a, ]ori}a i Tute Vojnom tuìteljstvu i Okru`nom dràvnom odvjetni{-

tvu u Splitu.Tuta, Stoji}, Prli}, Petkovi} i ostali su bili stupovi hrvatske dràvne politike u BiH.

Ubijeni «hosovci» su uglavnom imali dvojno dràvljanstvo, pa jezbog toga svih devet izmasakriranih le{eva nakon zlo~ina prevezeno uSplitsku op}u bolnicu da se ustanove uzroci smrti.

Zlo~inci su, izme|u ostalog, upotrebljavali „tri PAM-a“ da ne bi ne-ko kojim slu~ajem preìvio.

Me|utim i ovaj zlo~in ima svjedoke u bra}i Gordanu i Ivanu Mar tinovi} te Zdenku Dèbi.

455








Odbrana BiH nije odgovarala Hrvatskoj, a ni u~e{}e Hrvata u njoj. Nije se to uklapalo u Tu|manove planove, pa je uz pomo} hrvatske UDB-e, koju je vodio poznati obavje{tajac Josip Manoli}, nasljednik agenta NKVD-a u Zagrebu Ivana Kraja~i}a zvanog Stevo, isplanirana fizi~ka likvidacija vojnog zapovjedni{tva HOS-a, na ~elu sa generalom BlaòmKraljevi}em. Manoli} }e se ubrzo ograditi od Tu|manove politike u BiH.

Likvidatori branitelja BiH Blaà Kraljevi}a i njegovog stoèraHOS–a bili su Ivan Andabak, kao fizi~ki izvr{itelj sa tridesetak pla}eni-ka–krvnika i Mladen Naleteli} Tuta, kao egzekutor naredbe za likvidaciju koja je do {efa ‘’Herceg-Bosne’’ Mate Bobana stigla preko Franje Tu-|mana.

TIM je tada smatrao da je cijelu ovu akciju likvidacije koordinirao

iz Zagreba {ef Slu`be za za{titu ustavnog poretka (SZUP) RepublikeHrvatske Josip Manoli}, kasniji predsjednik Gornjeg doma Sabora RH, a prije toga i predsjednik Vlade RH.

Kraljevi} i njegovi oficiri ubijeni su podmuklo i svirepo od ruke Re publike Hrvatske na teritoriji druge dràve.

Po~etak obra~una s HOS-om po~inje jo{ u Zagrebu u septembru1991., kada je, isto tako u zasjedi, na otvorenoj cesti hrvatska UDBA ubi-la ratnog na~elnika HOS-a i dopredsjednika HSP-a Antu Paradìka.

Kraljevi} i Paradìk su ubijeni, jer su smetali Milo{evi}u, Tu|manui inim bjelosvjetskim mo}nicima, koji su po svaku cijenu èljeli podijeliti Bosnu i Hercegovinu i ne dozvoliti da se narodi ujedine u odbrani BiH.

Tu|manovci i Bobanovci za ovaj plan su odabrali {pijuna operativ-ca Ivicu Primorca ]anu, koji je 6. augusta 1992. godine, sa mjesta zamjenika Blaà Kraljevi}a, sa ~inom pukovnika HOS-a, napustio ovu postroj bu i pre{ao u HV-HVO Grude, gdje je odmah dobio ~in pukovnika HV-HVO-a. Dana 8. augusta 1992. godine Tu|man i Boban naredili su milom

ili silom rasformiranje HOS-a u Hrvatskoj i RBiH, a vo|stvo parlamentarne opozicije iz HSP-a Tu|man {alje na vojni sud Hrvatske i sve zatva-ra.

Treba znati da, iako saradnja izme|u usta{a i ~etnika nikad nije prestajala, srpska strana ne pristaje na razmjenu HOS-ovaca, ni ìvih nimrtvih. Kraljevi} se, na dan ubistva, 9. augusta 1992. godine trebao sastati s Vinkom Martinovi}em – [telom, kako bi dogovorio razmjenu zarobljenih bojovnika, o ~emu su bili upoznati Valentin ]ori} i Berto Pu{i}.

Na put prema Mostaru krenuo je u pratnji osam pratilaca umjestodotada{nja ~etiri. Ubistvo Kraljevi}a je u~injeno u cilju objedinjavanja

456







hrvatskih postrojbi za oktobarski napad na Prozor i po~etak agresije naBiH. Jedan od Tu|man-Bobanovih pomaga~a, tzv. HZHB izvr{ilaca, je iAnte Prka~in, koji 7. augusta 1992. godine u Grudama predaje HOS podkomandu HV-HVO, a za to je proizveden u ~in generalbojnika HV-HVO-a. Pod izgovorom da ne bi do{lo do sukoba u nadle`nosti izme|u HVO-ai HOS-a i da kona~no prestane nadmetanje te dvije vojne formacije u za padnoj Hercegovini i da dogovor Boban – Karadì} ispo{tuje do kraja, {tozna~i da HOS odustaje od NDH ciljeva, a pristaje na novu podjelu BiH.

Prka~in je kasnije imao ulogu emisara u BiH, poslan iz Zagreba dakontrolira funkcioniranje ve} razra|enog sistema pot~injavanja i usmjeravanja HOS-a za vojnopoliti~ke interese tzv. HZHB. HOS u BiH s BlaòmKraljevi}em na ~elu bio je donekle prepreka velikohrvatskim i veliko

srpskim ambicijama, genocidnoj politici koja }e se u Hercegovini pokazati ve} po~etkom 1993. godine i dosti}i vrhunac u najgorem fa{isti~komobliku.

Ivica Primorac ]ane i Ante Prka~in, ljudi zaduèni za specijalneakcije prema Bo{njacima i formacijama Armije BiH, kasnije, po ura|e-nim zadacima zavr{avaju kao potro{eni i odba~eni, iako su za vjernost postali bogati ljudi u svojim sredinama. Naàlost, oni su neprijatelji BiH, jer prvi je sara|ivao sa SCG Armijom i doma}im ~etnicima prilikom po-

vla~enja jedinica sa Dubravske visoravni, a drugi je sara|ivao sa TO BiH,odnosno Armijom i MUP-om BiH kako bi ih ubijedio da HV-HVO ne è-li rat sa Bo{njacima, sve u cilju izvr{enja zadataka za velikosrpsku i velikohrvatsku politiku.

457








458

HVO raspu{ta HOS







459

Djelovanjem snaga HOS-a rukovo|eno je tako|er iz Zagreba








ku od sedam dana ho}e li se zajedni~ka odbrana Mostara zvati: Muslimansko – hrvatsko vije}e odbrane ili Hrvatsko – muslimansko vije}e odbrane».

Tako je Boban poru~io da }e nakon isteka postavljenog roka od se-dam dana on na ~elu HDZ-a o tome odlu~ivati sam, bez u~e{}a predstavnika bo{nja~kog naroda.

I on je ve} imao desetine susreta s liderima SDS-a. Trebalo je odlu-ke Milo{evi}a i Tu|mana o podjeli BiH “spustiti” na teren.

Na ovom sastanku Boban se pona{ao oholo, arogantno, prema bo{nja~kom narodu potcjenjiva~ki, a sve {to je govorio je djelovalo mu~no ineprirodno, moglo bi se re}i - odvratno. U mnogim pitanjima bio je kontradiktoran.

Traìo je da se uspostavi zajedni~ka odbrana Mostara, ali je istovre-

meno bacao drvlje i kamenje na bo{nja~ke predstavnike u institucijamaRBiH u Sarajevu.

Na ovom sastanku sam se i sam otrijeznio od iluzija o uspje{noj saradnji s predstavnicima Hrvata radi zajedni~ke borbe protiv ~etnika.

Slu{aju}i tada Bobana potpuno sam ra{~istio svoje dileme oko razloga zbog kojih su predstavici HDZ ranije traìli da se Patriotska liga uMostaru podredi HVO-u i da bude u sastavu HVO.

@eljeli su da se izbri{e poseban odbrambeni i sigurnosni identitet

Bo{njaka i da se Bo{njaci identificiraju unutar institucija oformljenih uime velikohrvatskih ambicija, a na {tetu opstojnosti RBiH i na {tetu Bo{njaka. îni se da niko nije li~io na HDZ kao {to je to bio slu~aj s njegovim liderom Bobanom.

On je bio neka vrsta HDZ-ove akreditacije.Boban i Kvesi} su na tom sastanku vr{ili snaàn, drzak pritisak na

nas Bo{njake da prihvatimo njihove stavove. Nije im uspjelo, iako je sastanak trajao do zore 6. aprila 1992. go

dine. Me|utim, indikativno je ono {to se dogodilo u toku na{eg jutarnjeg povratka s tog sastanka iz Gruda u Mostar.Kad smo se nalazili kod Pologa, bili smo svjedoci prvog bombardi

ranja [irokog Brijega od ~etni~ke avijacije. Sje}am se, dok smo boraviliu jednoj doma}inskoj ku}i blizu Pologa, razgovarali smo dok su padalekasetne bombe u {irem podru~ju oko [irokog Brijega. Tada je novinar Miljenko Kara~i} izvjestio o srpsko-crnogorskim avionskim napadima i poginulim. Ve} tada se TV raspala na paljansku TV SRNU i RTV BiH.

Ovo je bilo prvo javljanje o ovakvim napadima. Kara~i} je kasnije, s fotoreporterom Jozom Pavkovi}em, pokrenuo ~asopis «Vrisak».

461








Ova djelovanja srpsko-crnogorskog agresora kao da su imala cilj dase na nas ostvari dodatni pritisak, kako bi shvatili ozbiljnost situacije iugroènost od ~etnika. I danas-dan mislim da je Boban, po na{em izlaskusa sastanka, javio ~etnicima da bombardiraju okolinu [irokog. Naime, sasvim je realna procjena da su se Tu|man i Milo{evi}, odnosno Boban iKaradì} dogovorili o podjeli Mostara, tako da dio grada na lijevoj obali bude pod ~etni~kom, a dio grada na desnoj obali Neretve bude pod kontrolom HVO-a.

Na{ eventualni ulazak u sastav HVO-a omogu}io bi Bobanu da bezuklju~ivanja bo{nja~kih predstavnika sam preda Mostar na lijevoj obali~etnicima.

Ovaj zaklju~ak argumentiram, pored ostalog, i ~injenicom {to su li-

deri HDZ i HVO totalno opstruirali borbu Patriotske lige s ~etnicima tokom marta i po~etkom aprila 1992. godine.

Tada su ~etni~ka nastojanja bila da ostvare kontrolu na lijevoj oba-li Neretve. Radi toga su izvodili ofanzive i vr{ili razne teroristi~ke akcijeu gradu i oko Mostara.

Na drugoj strani, neka analiti~ari razmisle {ta bi se dogodilo da jesamo jedan dio Armije RBiH, ili odbrambeni dio BiH, popustio?

[ta bi zna~ilo da je Mostar predat u ruke Hrvata, a mi se pot~inili

HVO-u? [ta bi uradile manje sredine? Da li bi, recimo, Srbima i Hrvatima trebalo toliko bitaka za podjelu BiH?

Ovaj napad ~etnika po [irokom Brijegu imao je konkretan politi~kicilj i u odnosu na hrvatsko stanovni{tvo.

Tu|manu i Bobanu je trebalo da se Hrvati okupe oko njihove poli-tike i da budu lojalni njihovim uputama. Upravo u tome su apsurdi Tu-|manove politike prema RBiH.

Samo je apsurdna Tu|manova politika mogla djelovati tako da na-

ru~uje napade ~etnika po vlastitom narodu. Ina~e, avijacijsko bombardiranje je bilo uvjerljivo, kao da je usmjereno na civilne ciljeve i poloàjeHVO: artiljerija u podru~ju Galice, îtluk, Kru{evo i Duhanska stanica u[irokom Brijegu. îtlu~ani su ispalili i oko 15 protivavionskih raketa, aliod njih nije bilo efekta, jer su ~etni~ki avioni bili previsoko.

ûdan je bio izbor akademskog slikara An|elka Mikuli}a da se po-liti~ki aktivira i bude gradona~elnik [irokog Brijega. Isto je to bio i akademski slikar Marin Topi}, koji je postao zamjenik predsjednika Vlade

Mostara. Njega su kasnije optuìvali za nestanak nekih poznatijih kultur nih radnika Mostara, njegovih doju~era{njih kolega.

462







463

Potvrda da je Boban komunista

Komunista Boban u slu`bi SSRN

Mate Boban, ustilu dr. Ante Cilige,klerofa{iste emigranta, porijeklom izMostara, ~esto jeizjavljivao “kako jenajbolje Bo{njacimada se dr`e uz majkuHrvatsku, jer mogu}e je dijeliti BiH samona na~in kako su to i prije radili dr. Paveli}

i dr. Ma~ek. I Boban iCiliga su to govorili po diktatu hercegova~kih fratara, s nam jerom da prepla{e bo{nja~ku emigracijui Bo{njake u BiH, po{to se ni jedni ni

drugi ne izja{njavajuza Hrvatsku.

P r o b l e mBobana i Cilige je bio{to su bili kriminalci iubice. Boban je le`aona robiji zbog prevarasa {e}erom. Njegovo

politi~ko obrazovanjenije dalje odmaklo od{vercerskog miljea...








464

Boban, komunista na liniji SKJ i DB







19.3. HVO JE INSTRUMENT AGRESIJE

HVO je faktor koji je bitno utjecao na ukupne sigurnosne, vojne i politi~ke prilike u RBiH, a naro~ito u pojednim regijama, gdje je imao komande vojnih i policijskih jedinica.

Uspostava HVO je bila protivna na{im bo{nja~kim interesima.Mi smo se zalagali za afirmaciju nove Teritorijalne odbrane RBiH,

odnosno za ja~anje Armije RBiH i policije u okviru MUP-a RBiH. To su bile legalne oruàne snage na{e dràve.

Prema demokratskim principima i prema Ustavu RBiH podrazumi jevalo se da promjene u organiziranju institucija sigurnosti i odbrane mo-gu nastati samo po dogovoru izme|u predstavnika naroda i politi~kih par

tija koje su dobile povjerenje gra|ana na izborima od 1990. godine, ali uzaktivno u~e{}e i tada{nje opozicije, jer je i njihova podr{ka u tim strate{kim, temeljnim pitanjima bila veoma bitna.

Me|utim, HDZ je jednostrano donio odluke o formiranju paralelnih oruànih snaga u RBiH - vojske i policije pod nazivom Hrvatsko vije}e odbrane.To su, ustvari, bile vojne i policijske formacije u okviru Oruànih snaga Hrvat-ske. Samo je uvjetno mogu}e govoriti o HVO u BiH kao posebnoj strukturi.

Status i funkcija dopredsjednika i predsjednika Predsjedni{tva

HZHB imali su poseban zna~aj u hijerarhiji, sve do usvajanja promjenaodluke o uspostavi HZHB. Mada je Predsjedni{tvo HZHB obavljalo funkcije koje u parlamentarnom i posebno u predsjedni~kim i polupredsjedni~kim sistemima {ef dràve ima, kao {to je imenovanje i razrje{avanje~lanova HVO-a, a tu se prije svega misli na imenovanje i razrje{avanje podru~nih {efova i njihovih zamjenika, kao i predsjednika komisija HVO,HZHB i njihovih zamjenika, a sve uz saglasnost susjedne Hrvatske.

Predsjednik HZHB je istovremeno obavljao funkciju predsjednika

Predsjedni{tva HZHB, kao zakonodavnog tijela, {to nigdje ne postoji, jer {ef dràve ne obavlja funkciju predsjednika Predstavni~kog tijela ni u par lamentarnom sistemu, niti u predsjedni~kom sisitemu u kojem {ef dràveobavlja funkciju predsjednika vlade, kao ni u polupredsjedni~kom sistemu, osim u vojnim huntama.

U odluci o uspostavi HZHB, tu ulogu Predsjedni{tvo je obavljalokao vrhovni{tvo HZHB. U promijenjenoj odluci, tu ulogu Predsjedni{tvodijeli izme|u predsjednika HZHB i Predsjedni{tva. Va`no je na kraju is-

ta}i «vrhovnu, to jest suverenu vlast HZHB, obavljali su predsjednik iPredsjedni{tvo HZHB zajedno, sa istom odgovorno{}u.

465








Izmjenom Odluke o uspostavi HZHB, Predsjedni{tvo HZHB je ovlastilo samo sebe da moè imenovati tijela izvr{ne i upravne vlasti HZHB (~lan8.), pa je na osnovu te ovlasti Predsjedni{tvo HZHB donijelo odluku o for miranju HVO-a kao vrhovnog tijela odbrane hrvatskog naroda u HZHB-u uodbrani suvereniteta HZHB, za{tititi hrvatskog naroda, napadnutog od bilokojeg agresora. Ova odluka usvajanjem statutarne odluke 15. maja 1992.godine, te izmijenjena 3. jula 1992. godine o privremenom ustrojstvu izvr{ne vlasti i uprave na podru~ju HZHB, dobija sasvim drugu vrijednost, jer nagla{ava da HVO predstavlja privremeno ustrojstvo tijela izvr{ne vlasti, usmislu da }e svoje ovlasti obavljati do trenutka uspostave redovne izvr{nevlasti i uprave ( ~lan 2.). Ova odluka razotkriva sve, jer na njenom temeljuHVO postaje najvi{im tijelom izvr{ne vlasti i uprave u HZHB.

HVO, HZHB i svaki ~lan tih organizacija odgovorni su za svoj radPredsjedni{tvu HZHB.

Predsjedni{tvo HZHB na taj na~in osigurava kontrolu nad op}inskimHVO i jedinstveno provo|enje svojih propisa na cijelom teritoriju HZHB.

HVO je tako, s jedne strane odgovoran u stilu diktature Predsjedni{tvu HZHB, od kojeg dobija smjernice za svoj rad, kao skup{tinski sistemrada. Dalje, s druge strane HVO preko svojih odjela i drugih tijela, ~iji radusmjerava, uskla|uje i nadzire, te preko upravnog nadzora nad op}inskim

HVO i nad tijelima lokalne uprave, osigurava tako centralisti~ko i jedinstveno provo|enje svojih akata i akata Predsjedni{tva HZHB u udruènom zlo~ina~kom poduhvatu, prije svega za zlo~ine protiv ~ovje~nosti,te{ke povrede @enevskih konvencija i kr{enja zakona i obi~aja ratovanja protiv Bo{njaka i drugih nehrvata.78

Jadranko Prli}, Bruno Stoji}, Slobodan Praljak, Milivoj Petkovi},Valentin ]ori}..., djeluju}i individualno ili putem svojih ovla{tenih polo-àja u HVO, HZHB, i niz otvorenih ovla{tenja, u svakodnevnom dogovo

ru s drugim ~lanovima udruènog zlo~ina~kog poduhvata, u~estvovali su

466

78 Prema poslovniku o radu Predsjedni{tva RBiH (Sl. list broj 37/1991.), ~lanovi Pred-sjedni{tva imaju dosta {iroko odre|ena prava i du`nosti, kao {to je nastupanje u imePredsjedni{tva, predstavljanje Predsjedni{tva po ovlasti Predsjedni{tva, zamjenjivanje predsjednika u slu~aju odsutnosti, pa ~ak i naizmjeni~no, svakog mjeseca, a predsje-dnik Predsjedni{tva je vi{e - manje «primus inter pares».Uredba o ustrojstvu, djelokrugu odjela i komisija HVO-a HZHB, Narodni list br. 2/1992., str. 8., ~lan 31, 32 Narodni list br. 1/1992., str. 4.,

Narodni list br. 1/1992., str. 5.-8.







u udruènom zlo~ina~kom poduhvatu protiv Bo{njaka i drugih nehrvata,te svih onih koji su bili za cjelovitu i jedinstvenu BiH.

Naime HVO u BiH je imalo iste politi~ke osnove i ciljeve kao i ci jele Oruàne snage Hrvatske. Predsjednik Republike Hrvatske Tu|man je preko svog general{taba komandovao i Hrvatskim vije}em odbrane uBiH. To je bio sadràj i oblik agresije Hrvatske na RBiH.

Politi~ki interesi Bo{njaka bili su da o~uvaju dràvu RBiH i svojidentitet. Ova dràva je uvjet opstojnosti Bo{njaka na ovim prostorima.Politi~ki stavovi Bo{njaka su uvijek bili za ravopravnosti Srba, Hrvata iBo{njaka treba afirmirati me|usobno uvaàvanje i toleranciju.

Takvi principi i stavovi su dolazili do izraàja u odnosu Bo{njaka prema formiranju HVO-a. Bo{nja~ki politi~ari su podràli Zakon o odbra

ni RBiH kojim je HVO legaliziran kao dio oruànih snaga RBiH.Te`nje Bo{njaka su bile da kadrovski budu prisutni u svim dijelovi-

ma zajedni~kih oruànih snaga u RBiH – jednako u Armiji RBiH i u HVO-u. Zato su lideri Bo{njaka na vlasti na lokalnom nivou teìli da u sastavuHVO-a budu i Bo{njaci, srazmjerno lokalnoj strukturi stanovni{tva.

Tako naprimjer u jednom materijalu Izvr{nog odbora SDA za op}i-nu âpljina navodi se: «S obzirom... na ratne prilike koje su prisutne, te~injenice funkcioniranja HVO-a, traìmo zastupljenost u HVO-u, tako|er

u srazmjeri 2:1 na na~in:- u HVO-u traìmo mjesto predsjednika Ureda zaobnovu...»79

HVO je u samom po~etku i kasnije bio organiziran poput vlade, a~inili su ga predsjednik, dopredsjednici, odjelni predstojnici i drugi ~lanovi (~lan 7.). Predstojnici odjela su bila lica zaduèna za odbranu, unutar nje poslove, gospodarstvo, finansije, dru{tvene djelatnosti, pravosu|e iupravu... i svi su imali status koji se moè usporediti s ministarskim poloàjem u vladi bilo koje suverene zemlje u svijetu.

HVO je obavljao centralni nadzor nad radom svih op}inskih HVO-a, mogao je poni{titi i ukinuti njihove akte, te ih raspustiti (~lan 13. i 14.),{to je bilo od posebnog zna~aja za uspostavljanje djelotvorne dràvnevlasti na cijelom podru~ju HZHB. Nije moglo biti ni neposlu{nih, nitidruk~ijeg mi{ljenja.

Organizaciju op}inske izvr{ne vlasti i op}inske uprave precizirala je statutarna odluka, koju je HVO, HZHB donio 15. maja 1992. godine,

467

79 IO SDA âpljina: “Polazne osnove za uspostavu funkcija u privrednom i društvenom

ìvotu op}ine âpljina”, âpljina, septembar 1992.godine.








tako da su op}inski HVO-i obavljali poslove izvr{ne vlasti u okviru prava i obaveza op}ine, uz usmjeravanje, uskla|ivanje i nadziranje radaupravnih ureda i drugih tijela uprave na podru~ju op}ine. Kad je po~elokonstituiranje ovakve vlasti s Bo{njacima, svi su zvani~no, 3. augustadali ostavke i preko Ustavnog suda traìli poni{tenje ovakvog militantnog sistema, premda su im iz Sarajeva poru~ili da “oteù” sa bilo kakvim rezovima.

Dalje, ~lanove op}inskog HVO-a imenuje i razrje{ava HVO, HZHB(~lan 2.), a za obavljanje stru~nih i drugih poslova za svoje potrebe op}inski HVO osnovao je stru~ne, tehni~ke i druge slu`be i utvrdio njihoveovlasti (~lan 5.).

Upravne poslove u tom sistemu obavljali su upravni uredi koje je

osnovao op}inski HVO (~lan 7.) osim ureda odbrane i unutarnjih poslova.O ulozi i nadle`nosti op}inskih HVO-a i diktature govori zapovijed

koju su potpisali dopredsjednik HZHB Dario Kordi} i predsjednik Op}inskog stoèra HVO Busova~a Florijan Glavo~evi}: “Po{to HVO Op}ineBusova~a rukovodi cjelokupnom organizacijom ìvota i odbrane Busova-~e do stavaranja povoljnih uvjeta, SO Busova~a, IO Op}ine Busova~a iOp}inski krizni {tab Busova~a, ne mogu vr{iti svoje funkcije niti donositi bilo kakve odluke”.

(Kordi}a se prisje}am iz jedne situacije pred samo zatvaranje Sara jeva, kada nije dozvolio da se ubaci ve}i kontingent oru`ja u grad. Nismoznali {ta da radimo, pa smo zatraìli pomo} od Daidè. Ovaj je Kordi}aodmah nazvao i zaprijetio mu: “Do}i }u u Busova~u i ubit }u te k’o psa”.

Nisam vjerovao da }e Kordi} popustiti, ali je oru`je uskoro u{lo uSarajevo).

Gotovo identi~ne procedure diktirane su u svim gradovima gdje jevladao HV-HVO, HZHB u stilu diktature i fa{izma odredio je i primjenu

zakona o dràvnoj upravi, u kojoj ure|uje na~in primjene zakona uHZHB, mimo vaè}ih zakona u BiH.U radu tijela uprave odmah su naredili upotrebu hrvatskog knjiè

vnog jezika i latini~nog pisma (~lan 2.), {to je protivustavno i nezakonito. HVO, HZHB je Uredbom o Oruànim snagama, odlukom Predsjedni{tva, 3. jula 1992. godine, uspostavilo Oruàne snage HZHB, kao temeljnog nositelja oruànog otpora (~lan 2.), koji {titi suverenitet HZHB i brani njenu teritorijalnu cjelovitost (~lan 21.).

Time se HZHB pona{ala u svim donesenim odlukama pa i u ovoj,kao samostalna i suverena dràvna zajednica, koja se izdvojila iz RBiH.

468







Oruàne snage HVO-a i MUP-a HZHB uskla|ivale su svoje djelovanje s Republikom Hrvatskom i uspostavili temelje za finansijsku, kadrovsku i drugu pomo} Hrvatske HVO-u. Njihove uredbe ure|uju du`nosti gra|ana HZHB kao {to su vojna, radna obaveza, obaveza sudjelovanja u Civilnoj za{titi, obaveza sudjelovanja u slu`bi osmatranja i obavje{tavanja i materijalne obaveze (~lan 3.).

Ovlasti HVO, HZHB i ustrojstvo (~lan 9.) Oruànih snaga bili su takvi da su svi oni koji nisu postupili po uredbama, niti ih izvr{avali, bilika`njavani na razne na~ine.

Predsjednik HZHB je u ovom sistemu bio i vrhovni komandantOruànih snaga (~lan 29.), a neke ovlasti kao {to su imenovanje komandanata brigada ili oficira na vi{e poloàje, propisivanje uniforme, oznaka

~inova, bili su u rukama predsjednika Predsjedni{tva HZHB.Uredbom se osniva i Glavni stoèr, ~iji ustroj propisuje vrhovni ko-

mandant, koji postavlja ~elne ljude u Glavnom stoèru, a u slu~aju rataformira se i ratni kanbinet (~lan 11.).

Uredbu o Oruànim snagama Predsjedni{tvo je sadràjno dopuniloodlukom o ~inovima, pravilima vojne slu`be, odlukom o tajnim podacima, pravilnikom o vojnoj iskaznici... Predsjednik HZHB je donio odlukuo ustrojstvu domobranstva (Teritorijalne odbrane), koje postaje dio oruà-

nih snaga HZHB (~lan 1.), a ~ije jedinice i komanda su pot~injeni zapovjedni{tvima operativnih zona i Glavnom stoèru (~lan 5.), a ~ine ga vojni obveznici koji nemaju ratni raspored (~lan 6.).

Posebno moram naglasiti da je Uredbom o unutarnjim poslovima zavrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti na teritoriji HZHBPredsjedni{tvo osnovalo organizacijske jedinice policijske uprave (~lan3.) i policijske stanice (~lan 4.).

Uredbom o rezervnom sastavu policije HVO, HZHB uspostavljaju

se rezervni policajci, osobe koje su na ratnom rasporedu u odjelu unutar njih poslova (~lan 1.) i obavljaju svoje poslove i zadatke pod nadzorom i prema uputama ovla{tene slu`bene osobe (~lan 4.). Po toj uredbi svakigra|anin hrvatske nacionalnosti svakodnevno je morao podnosti usmeni i pismeni detaljni izvje{taj o pona{anju svojih kom{ija nehrvata.

HVO, HZHB je posebnim pravilnikom uredio i uniforme policije,kao {to je i posebnom uredbom uvedena i finansijska policija sa sjedi{temu Mostaru. Sve se ovo i moglo podnijeti i vaìlo je za nas u Mostaru, sve

dok Ustavni sud nije u septembru 1992. godine ukinuo Herceg – Bosnu, aonda su iz Sarajeva opet stigle direktive o “otezanju”. Me|utim, nakon na

469








pada HV-HVO-a na Prozor, krajem oktobra 1992. godine, kona~no su seiz kamene zgrade MUP-a Bo{njaci izdvojili i preselili u Kino “Partizan” u[anti}evoj ulici.79

Ubrzo nakon uspostave HVO-a uslijedili su brojni argumenti o pra-vim politi~kim ciljevima Tu|manovog reìma u Hrvatskoj. Oni su htjeli daHVO bude instrument negiranja i svakovrsnog poniàvanja Bo{njaka, instrument za dominaciju Hrvata nad Bo{njacima, za provedbu fa{isti~kih igenocidnih ideja koje je sobom nosio politi~ki program velike Hrvatske.Zbog toga se nisu prihvatali zahtjevi lokalnih lidera SDA da u svim op}in-skim institucijama, uklju~uju}i i HVO, Bo{njaci budu zastupljeni srazmjerno nacionalnoj strukturi stanovni{tva prema popisu od 1991. godine.

Oni su pristajali da Bo{njaci u postrojbama HVO budu samo bojo

vnici, ali nisu prihvatali da bilo koji Bo{njak bude na komandnoj funkcijiili da zauzima bilo koju drugu funkciju na kojoj bi bio nadre|en Hrvatima.

Mnogi }e navesti primjer Jasmina Jaganjca, koji je postavljen na ~elo HVO u Mostaru. Radilo se o kamuflaì, jer je on bio fiktivni zapovjednik, uglavnom, radi propagandnih efekata prema Bo{njacima. Trebalo jeto, recimo, radi lak{e mobilizacije Bo{njaka u HVO, odnosno radi lak{egodvajanja Bo{njaka iz redova TO RBiH.

Zna~i, Bo{njaci su u HVO-u mogli biti samo juri{nici u borbi za ve

likohrvatske interese. Promoviran je princip da Hrvatu moè komandovati i biti nadre|en samo Hrvat.80

Prema tom nacisti~ko-fa{isti~kom principu apartheida i segregacije,HVO - stoèr ratne Vlade Mostara je rije{avao kadrovska pitanja u svimsegmentima djelovanja. Naprimjer, od 49 direktora u preduze}ima samosu dva bili Bo{njaci. Od 38 povjerenika mjesnih zajednica Op}ine Mostar, samo {est su bili Bo{njaci. Me|u 13 ~lanova Vlade HVO u Mostarunije bilo ni jednog Bo{njaka. Treba li isticati da je Mostar grad u kome je

ve}insko stanovni{tvo ~inio bo{nja~ki narod.

470

79 Svi propisi objavljeni su u Narodnom listu broj 1/1992. Narodni list br. 7/1992. str.1., Narodni list br. 2/1992. str. 10., Narodni list br. 7/1992. str. 1., Narodni list br. 7/1992. str. 22.-26.

80 Izuzetak je bio slu~aj Jasmina Jaganjca. Me|utim, Jaganjac kao da nije bio svjestanda lideri HDZ manipuliraju njime, da ga koriste kao “mamac” za Bošnjake da ulaze usastav HVO i da se tako osujeti formiranje Armije RBiH kao legalne vojske.

Jaganjcem se manipuliralo protiv njegovog bošnja~kog naroda i protiv dràve RBiH.







471

Kori{tenje politi~kog trenutka za stvaranje HVO-a








472

Uredba o odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta paradr`ave HZHB







473








474







475








476

Predstavnici SDA Mumin Isi}, Hamdija Jahi}, Senad Kazazi}, Sead Maslo, Sead Pintol i Faruk Slip~evi} napustili su organe uprave HVO-a nakon ove sjednice zbog negiranja Bosne

i Hercegovine iako su iz njihove stranke zahtijevali da ostanu u gradskoj vlasti Mostara







19.4. VOJNE AKTIVNOSTI HDZ DO APRILA 1992. GODINE

Op}inski odbor HDZ-a Mostara jo{ u maju 1991. godine donosi odlukuo formiranju Kriznog {taba. Za predsjednika je izabran advokat DamjanVla{i}, a za potpredsjednike Ljubo Peri}, Blago [kutor, Bari{a Letica, RadeBo{njak i Ivan Krtali}. Damjan Vla{i} je bio zaduèn za Blagaj, Ljubo Peri}za Bijelo Polje, Dre`nicu, Ra{ku Goru, Vrap~i}e i Zalik. Bari{a Letica je biozaduèn za Aveniju, Cernicu, Centar II, Rudnik, Kru{evo i Balinovac. Blago[kutor zaduèn je za Orlac, Vihovi}e, Cim, Gorance, Luku II, a Rade Bo{njak za Bunu, Jasenice, Rodo~ I i II, Bijeli Brijeg i Polog. [tab djeluje do dolaskarezervista 19. septembra 1991. godine, da bi HDZ formirao dobrovolja~ke

odrede u ograncima HDZ-a. Prvi odred su ~inili dobrovoljci iz Grabovice,Dre`nice, Orlaca, Rudnika, Bijelog polja. Drugi odred ~inili su dobrovoljciCima, Ili}a, Bijelog brijega, Vihovi}a, Avenije, Balinovca, Podhuma, Cernice,Pologa, Zalika i Carine. Tre}i odred ~inili su dobrovoljci Kru{eva, Slip~i}a,Rodo~a I i II, Jasenice, Luke II, Gnojnica, Dra~evica i Bune. Me|u prvimaoru`je iz Hrvatske prima Vlado Vrlji} iz Cima, a prve pu{ke uzima Vlado Peri}iz Bijelog polja. Klju~ni ljudi za HDZ su tada bili Viktor Stojki} i sekretar Mate Bandur. U Stocu su se 18. septembra 1991. godine sastali Franjo

Golemac, Toni Pehar, za mostarski HDZ, Pero Markovi} za apljinu i An|elkoMarkovi} za HDZ Stoca. Za SDA Stoca sastanku je prisustvovao MirsadMahmut~ehaji} te Irfan Ajanovi} i ostali aktivisti SDA Stoca.

Slu`benici sekretarijata NO Branko Bandi} i Miro Grbe{a Hrvate vojneobveznike skidaju sa spiska i stavljaju na spisak policije, koja pokriva terenBalinovca, Ili}a, Smr~injaka, Rudnika, te rubnih dijelova prema zapadnojHercegovini. Franjo Golemac, Franjo Cickovi} i Vlado ûljak odnose opremuiz tada{njeg centra obavje{tavanja u ku}u Joze ûljka, da bi 19. septembra 1991.

godine oformili Centar veze, a 23. septembra reorganizirali Krizni {tab HDZ-a, jer biv{i nije efikasno odgovorio na dolazak rezervista. Za predsjednika jeizabran Jadran Topi}, pomo}nika za sigurnost Petar Zelenika, za na~elnika {tabaRade Bo{njak, za pomo}nika za logistiku Franjo Golemac, za na~elnika vezeVlado ûljak, artiljerije Vinko Mari}, operativno-nastavnih poslova SlavkoPulji}, za na~elnika inìnjerije Boò Pehar, saniteta dr. Ante Ivankovi}, oficira zanaoruàvanje Bari{a Letica i za portparola stranke Toni Pehar. Za komandantainterventnog voda “@ivota i smrti” @eljko Dìdi} Dìda. Krizni {tab je u tajnos

ti formirao bojne. Za komandanta 1. bojne imenovani su Pero Hrka~ i AntoIvankovi}, a 2. Mile Pulji} i Mladen Juri}. Za komandante 3. bojne Ilija Vrlji} i

477








Damir Mari}, 4. Tihomir Mi{i} i Branko Haubrih, 5. bojne Jadranko Lovri}, 6.Pero Boì} i Marko ûle i 7. bojne Vjeko ûtura i Franjo Smolja. Formirane sui tri samostalne satnije. Prvu satniju vodio je Franjo Martinovi}, 2. satniju (Zalik)vodio je Vinko Grubi{i}, a 3. satniju Pero Rai}. Interventni vod @eljke Dìdi}aDìde, naoruàn je do zuba, od pancira do argentinki, iz legalnih magacinaHrvatske, gdje su vr{ili i obuku. Po~etkom februara Krizni {tab HDZ se izMostara izmjestio u Gornji Gradac kod [irokog Brijega, a interventni vod posta

je aktivna vojska, na stalnoj straì, navodno zaduèn za protivdiverzantska djelovanja, a upravo oni su postavljali eksplozive po gradu i proizvodili haos,

prakti~no rade}i na istom poslu s JNA-om. U vojnim uniformama ZNG spu{talisu se iz Cima, Ili}a do Rondoa, isklju~ivo no}u, gdje su se dokazali diverzijomna Partizanskom groblju i tako obra~unali s mrtvim partizanima.

Svo naoruànje stiè iz Hrvatske preko Gruda, odakle mostarskistoèr prima naredbe od Mate Bobana, Joze Mari}a, Tihe i Petra Maji}a iVinka Zori}a. Osim njih mostarski HDZ je primao podr{ku iz [irokogBrijega od An|elka Mikuli}a, Mladena Naletili}a Tute, Miljenka Lasi}a,Ivana Primorca, Keja Naletili}a, Marinka Mikuli}a, Jage Lasi}a...

Komandant Op}inskog stoèra HVO Mostar Petar Zelenika jeaktom broj: 05/92. od 30. aprila 1992. godine, na “temelju Odluke predsjednika HVO Op}ine Mostar, br. 1-1/92. od 29.4.1992. godine”, imenovao

“zapovijednike postrojbi HVO-a Op}inskog stoèra Mostar”, i to: 1. bojna – Bijelo Polje, Marko Radi}, 2. bojna – Rudnik, Mario Mikuli}, 3. bojna – Cim, Ilija Vrlji}, 4. bojna - Balinovac, Tihomir Mi{i}, 5. bojna – Ili-}i, Marinko Bo{njak, 6. bojna – Kru{evo, Mile Pu{i}, 7. bojna – Gnojnice,Jadranko Lovri}, 8. bojna - Rodo~, Nino Vidovi}, 9. bojna – Jasenica, Vje-ko utura, Samostalna satnija “Zalik” – Vinko Grubi{i}, Samostalna satnija “Goranci” – Pero Rai}, Samostalna satnija “Dre`nica – Vrdi” – KarloMari}, Samostalna satnija “Buna” – Mate Brljevi}, Samosatalna satnija

“Orlac” – Mladen Juri}, Vojna policija HVO Mostar – @eljko Dìdi}.81

Iako je tada u jedinicama HVO-a bilo dosta Bo{njaka, ni jedan odnjih nije postavljen na komandnu du`nost, {to je bio odraz op}e politikeTu|manovog reìma koga je uspostavljao agresijom na RBiH.

To je bilo vrijeme kada su lideri HDZ i HVO poduzimali opse`nemjere protiv Samostalnog bataljona odbrane Mostara Armije RBiH, kojusu èljeli uni{titi, a njene pripadnike angaìrati u redovima HVO-a.

478

81 Akt broj 05/92. Op}inskog stoèra Mostar od 30.4.1992. godine, - fotokopija u mojoj

li~noj arhivi.







Takve namjere jasno argumentira “Zapovijed” koju je u Grudama 8.maja 1992. godine u ime “Glavnog stoèra” potpisao general – bojnik An-te Roso.

U Zapovijedi je navedeno da su na “prostoru HZHB jedino legalne vojne postrojbe HVO”, da su ostale postrojbe “obavezne da na navedenom teritoriju pristupe u jedinstven sistem obrane i priznaju stoèr HVO kao glavnozapovjedni{tvo”, te da se s ovom “zapovijedi stavljaju van snage sve zapovijedi zapovjedni{tva TO i ona se na ovim prostorima smatra nelegalnom”.82 Ta-ko, dok su se u institucijama RBiH ~inili napori kako bi HVO u{ao u sastav

jedinstvenih oruànih snaga RBiH, lideri paradràve HZHB ~inili su sve {tosu mogli da se ukine dràva RBiH, odnosno da u tom cilju nestane Samostalnog bataljona Armije BiH i vojnog i policijskog organiziranja RBiH.

Ovo pokazuje da je HDZ do aprila i tokom aprila 1992. godine intenzivno djelovao na formiranju jedinica HVO-a. Ure|eni su borbeni poloàji na liniji Slip~i}i – Kru{evo - Miljkovi}i – @ovnica. Po~etkom februara 1992. godine Hrvati su postavili protivavionski top na Planinici.Uspostavljane su i prve kasarne HVO-a, poput one u Osnovnoj {koli Mostarski Gradac. U jedinice HVO-a okupljani su dobrovoljci. To su bile za-{titne, specijalne jedinice koje su se pripremale za borbene i policijske zadatke. Pripremali su se za slu~aj prekida saobra}aja glavnim komunikaci

jama. Popravljali su i gradili lokalne puteve, kao naprimjer Goranci - Gra bova Draga, zatim od Mostara prema Ra{koj Gori i Dre`nici, put DonjaKozica - Orlovac, put Uzari}i - Bati{ta, Goranci – Vrdi i Goranci-\ubra-ni. Ove ceste su kasnije bile jedini spoj Mostara sa sredi{njom Bosnom, {toukazuje da su lideri HDZ-a predvi|ali kakav }e biti razvoj doga|aja.

Naime, to je dobro znao Tu|man koji je svojim ljudima davao in-strukcije prema sporazumu koji je postigao s Milo{evi}em.

Ve} polovinom februara 1992. godine HDZ je formirala prve jedni-

ce HVO u Mostaru i okolini - bojne u Bijelom Polju, Orlova~ko-rudni~ka,Cimska bojna, bojna Balinovac, Kru{evska bojna, te vodovi i rojevi pogradskim kvartovima, selima i zaseocima {irom Hercegovine.

Posebna bojna formirana je za Gnojnice i sela Kosor, Kamena i Vra-njevi}i. Krajem februara 1992. formirana je bojna “Mijat Tomi}” s tri sa-tnije. Krizni {tab [irokog Brijega je 5. marta 1992. godine formirao bojnu “Poskok”.

479

82 Zapovijed Glavnog stoèra pov.broj 01-33/92, Grude, 8.5.1992.godine, prepis u mojoj

li~noj arhivi.








Sredinom februara u Livnu je izvr{ena djelimi~na mobilizacija, for miran inènjerijski vod radi pripreme za protivtenkovsko zapre~avanje,vod za izgradnju i odràvanje puteva. Ove jedinice su objedinjene u satni ju inènjerije.

Smotra tri satnije HVO-a, sa oko 350 bojovnika, izvr{ena je 20. fe bruara 1992. godine u podru~ju Klisa na Golom Brdu. Zaposijedanje poloàja i kopanje rovova na podru~ju Livna Hrvati su otpo~eli 22. februara1992. godine na liniji od Kori}a do Cincara.

Organizirana je odbrana Neuma. Branioci Neuma su 22. marta1992. godine uspjeli potisnuti ~etnike na podru~ju Gornjeg Hrasna, ali jeubrzo uslijedila odmazda djelovanjima borbene avijacije i artiljerije. HDZ je razvijao i sanitetsku slu`bu. Uspostavljani su sanitetski punktovi za

zbrinjavanje ranjenika i bolesnika, a u gradskim domovima zdravlja i bolnicama {irom Hercegovine ure|ivane su podrumske prostorije za siguranrad hirur{kih i drugih ekipa. Hrvati - istaknuti intelektualci, angaìrani suod HDZ-a da u mnogim mjestima {irom Hercegovine drè predavanja o~etni~kim planovima, posebno o planu “RAM”, te o posljedicama dotada{njih borbi s ~etnicima u Hrvatskoj i u RBiH, posebno u Ravnom.

Tako su se vr{ile politi~ke i moralno - psiholo{ke pripreme Hrvataza rat. U februaru 1992. Petar Zelenika, Jadran Topi}, Jago Lasi} i Pero

Bubalo na prevaru od Op}ine Mostar uzimaju te{ke ma{ine i po~injugradnju puta preko Goranaca do Grabove drage, ~ime je rukovodio Vladoûljak. Izgradnjom relacije od Goranaca do Dre`nice rukovodio je DonJakov Joko Blaèvi}. Taj put je nazvan Put spasa. Dakle, dva i po mjese-ca prije rata, grade se putevi, koji }e dobiti smisao tek nakon saznanja o planovima srpsko-hrvatske podjele Mostara.

Finansijska i druga sredstva namijenjena za vojsku, HDZ je dobijaood Hrvata iseljenika i onih na privremenom radu {irom svijeta.

Jedinice HVO-a su se angaìrale na pra}enju i kontroli pokreta ~etni~kih jedinica. Poduzimane su mjere za svaki sumnjiv pokret. Tako su,naprimjer, bojovnici satnije u Zloselima kod Kupresa, 29. februara 1992.godine, zaustavili kolonu ~etnika od 5 terenskih vozila i do sutradan ihdràli u blokadi.

Na teritoriji Kupresa organizirano se izvodila obuka jedinica HVO-a. U svim mjesnim zajednicama i op}inama postavljene su osmatra~nicekoje su bile neprekidno aktivne u pra}enju pokreta ~etni~kih snaga na ko

pnu i u zraku. Organizirano je iseljavanje Hrvata iz Kupresa, iako se in-sistiralo da Kupres, po svaku cijenu, ostane pod kontrolom HDZ-a.

480







Direktor Medicinskog regionalnog centra “Dr. Safet Muji}”, dr.Miro ^avaljuga tra`i od JNA da opremu iz bolnice “Bijeli Brijeg”evakui{e odmah prema Nevesinju. HDZ postavlja 16. februara 1992.Vladimira Peraka za komandanta odbrane Mostara, doju~era{njeg pot pukovnika JNA i na~elnika {taba avijacije u Mostaru, u grad dolazi neko-liko generala JNA, koje predvodi general Mom~ilo Peri{i}, a me|u kojima je i Ratko Mladi}. Oni su tu do{li da se dogovore o sudbini Mostara.

481

Organizator otpora HVO-a priznaje izdaju svog komandanta








19.5. ZLOÎNA^KE AKTIVNOSTI HVO-a 83

19.5.1. ZLOÎNI 1992.GODINE

- Krajem 1992. godine ekstremisti HVO su, po ko zna koji put, usvim op}inama gdje su imali nadmo}, Bo{njacima postavljali ultimatumeda se stave pod komandu HVO-a, da priznaju paradràvnu vlast HZHB,a kada takvi ultimatumi nisu bili ispunjeni, slijedile su vojne operacije ukojima su progonili Bo{njake i plja~kali njihovu imovinu.

U Op}ini Prozor, gdje je po popisu od 1991. godine, Hrvata bilo 62%a Bo{njaka 36,5%, krajem 1992. godine doga|alo se uobi~ajeni scenario.

Pripadnici HVO-a i HOS-a, 27./28. august 1992. godine izvr{ili su napadna 14 objekata bogatih prozorskih Bo{njaka. Napada~i su do{li sakupre{kog rati{ta, a predvodio ih je ~ovjek koji }e kasnije postati komandant HVO brigade Rama. Radnje su oplja~kane i uni{tene. Sredinom okto bra 1992. godine po gradu se isti~u hrvatske zastave i od Bo{njaka traì dase stave pod kontrolu HVO. Po{to nije prihva}en ultimatum, narednih nekoliko dana jedinice HVO-a haraju po gradu i okolnim selima, progoneBo{njake, pale im ku}e, te plja~kaju njihovu imovinu iz ku}a i stanova.

Tih dana policija HVO je uhapsila brojne Bo{njake i zato~ila ih uOsnovnoj {koli u Ripcima.

Napad na selo Paljike dogodio se 23. oktobra 1992., kada su spaljene i poru{ene ku}e Bo{njaka, a nekoliko porodica poubijano. Sve preìvjele Bo{njake iz tog sela HV i HVO su zato~ili u jednoj ku}i, a zatim ih deportirali u zatvor, koji je ve} ranije uspostavljen u Osnovnoj {koli u Ripci-ma. Mnogi Bo{njaci su se bjegom spasili od zarobljavanja. U novembru1992. godine, nakon pregovora, Bo{njaci su se vratili u Prozor, ali su i da-

lje nastavljena njihova stra{na maltretiranja od ekstremista HVO-a.U Gornjem Vakufu je, po popisu od 1991. godine, Hrvata bilo42,5% a Bo{njaka 56%. Kad su krajem oktobra 1992. godine snage HVO po~ele progoniti Bo{njake u Prozoru, odmah su takve aktivnosti otpo~elei u Gornjem Vakufu.

482

83 Pored relevantne dokumentacije iz Arhive Armije RBiH i MUP RBiH, korištena jeOptu`nica koju je Me|unarodni krivi~ni sud za bivšu Jugoslaviju nadigao protivJadranka Prili}a, Brune Stoji}a, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovi}a, Valentina

]ori}a i Berislava Puši}a.







Ve} 24. oktobra 1992. godine ekstremisti HVO su zapo~eli borbe izauzeli neke privredne objekte i zgradu policije.

Podru~je op}ine Jablanica, gdje je po popisu od 1991. godine Hrvata bilo 18% a Bo{njaka 71%, po odluci o osnivanju HZHB progla{eno jesastavnim dijelom te paradràve. Krajem 1992. godine, HVO demonstrira silu, prijeti i zastra{uje Bo{njake, posebno u selima Sovi}i.

U Mostaru je HVO tokom 1992. godine poduzimao niz aktivnosti sciljem zastra{ivanja i progona Bo{njaka. Mnogi Bo{njaci su smijenjeni sfunkcija. Policija je u drugoj polovini 1992. godine maksimalno poja~alakontrolu u gradu, vr{ila represiju prema Bo{njacima, ograni~avala njihovo kretanje, provokativno isti~u}i hrvatske simbole a ignorirala simboleRBiH, uspostavljen je policijski sat…

U op}ini Ljubu{ki, tokom 1992. godine, Bo{njaci su proganjani, naro~ito u selima Gradska i Vitina.

U op}ini Stolac, sredinom 1992. godine, HVO je potpuno preuzeovlast. Srbi su napustili grad, a Bo{njaci su bili na meti raznih provokacija i

policijske represije, uklju~uju}i hap{enja i torture. êlnici HVO su insistirali da Bo{njaci Stoca podrè paradràvnu vlast HZHB. Bo{njaci su to odbili.

Tokom 1992. godine rasla je napetost zbog djelovanja hrvatskih ek-stremista koji su èljeli po svaku cijenu Bo{njacima nametnuti svoju pa

radràvu.S izbijanjem sukoba izme|u Armije RBiH i HVO-a, osjetila se napetost

{irom Hercegovine. Tih dana HVO isti~e svoje zastave tzv. {ahovnice nazgradama dràvnih institucija, po gradovima Hercegovine. Odmah je uslijedila reakcija Bo{njaka, {to je dovelo do napetosti. Cilj i zadatak HVO-a je biosvugdje isti - diskriminirati Bo{njake. Evo takvih primjera: Iz zajedni~koglogisti~kog centra, u koji su svoje donacije upla}ivali i Bo{njaci i Hrvatizaposleni u inostranstvu, hranu su dobijali samo pripadnici HVO-a. Zatim,

sva motorna vozila izuzeta od firmi bila su u rukama HVO-a, svi novci odSDK i drugih institucija su dijeljeni samo njihovim pripadnicima. Njihovi pregovara~i su imali formulu nastupa prema Bo{njacima. Redovno bi se ustali u

pola pregovora i objavili: Dok mi s vama pregovaramo, vi ubijate na{e ljude. Nakon toga bi oti{li i uskoro oruàno napali.

483








19.5.2. HTJELI SU ME LIKVIDIRATI, ALI SU ME SAMORANILI

Moja aktivnost bila je direktno suprostavljena takvim te`njama ~elnika HDZ i HV-HVO. Bio sam im velika prepreka dok sam radio na borbenoj izgradnji Samostalnog bataljona odbrane Mostara Armije BiH i ka-da sam se suprotstavljao svim poku{ajima HV-HVO-a da pod svoju ko-mandu stave taj bataljon.

Moji kasniji poku{aji da izgradnjom Vojne policije Armije RBiHdoprinesem ve}oj sigurnosti u regiji Mostara, da se efikasnije suprostavimo kriminalu i plja~ki, da Armiju RBiH jo{ ja~e afirmiramo kao faktor odbrane i borbe protiv agresora, nai{li su na veliki otpor koga su diktira

li upravo ~elnici HDZ i HV-HVO.Oni su tada imali velikog utjecaja na pojedince u vo|stvu SDA re-

gije Mostara.Pridobili su naivnog Jasmina Jaganjca, sa stanom u Zagrebu, koji

im je kao Musliman na ~elu HV-HVO Mostara sluìo za lak{e ostvariva-nje politi~kih velikodràvnih interesa, koji su upereni protiv BiH i Bo{njaka. Smetalo im je {to nisam nasjedao njihovim intrigama i zakulisanimradnjama. @eljeli su da me smaknu, pa sam tokom juna i jula 1992. godi

ne osje}ao opasnost po sebe i svoju porodicu. Osjetio sam prijetnje kojesu usmjerene prema meni i mom bratu Faruku.

U to vrijeme moja li~na za{tita, zbog opasnosti koje mi prijete odonih sa kojima kontaktiram, postaje bitna okolnost u kojoj sam sa jo{ vi{e volje nastavio svoj rad. Jula 1992. godine i ~etni~ki Radio “SRNA”emitira vijesti da su hrvatski ekstremisti likvidirali bra}u ]upina i jo{ 72 pripadnika Zelenih beretki.

Tada sam znao da je stoèr HVO u Mostaru i Grudama uspostavio

vru}u liniju s ~etni~kom komandom u Bile}i. Ovom linijom Radio“SRNA” je i do{la do propagandnih dezinformacija o likvidaciji “bra}e]upina”. U vezi s tim ni{ta se nije doga|alo slu~ajno.

Mnogi doga|aji i informacije koje su dolazile do mene iz razli~itihizvora imali su isti smisao. Ne{to se stvarno doga|alo u vezi s planovimada ja i moj brat Faruk budemo likvidirani. Mnoga upozorenja stizala suod mojih sportskih kolega, uglavnom od mojih u~enika u karateu. Ovaupozorenja su mi djelovala kao dobronamjerna i ozbiljna.

Na drugoj strani, neki od mojih sportskih kolega pona{ali su se ~udno, kao da ne{to skrivaju od mene. Takvi su bili i neki od vrhunskih spor-

484







tista kojima sam bio trener, kao {to su Valentin ]ori}, Ivica Lu~i}, IvanBandi}, Zdravko Zori}, Pero Zelenika, Branko Kvesi}, te Bruno Stoji}…Poznavao sam ih dovoljno dobro, pa mi je promjena u njihovom drànju utoku razgovara sa mnom bila zna~ajno upozorenje da ne{to kriju i smjera ju protiv mene. Krajem juna 1992. godine, dok sam boravio u Konjicu kodJasmina Guske, na~elnika SJB, i Faika [page i njegove supruge, ina~e visokog slu`benika MUP-a RBiH iz Konjica, zahtijevali su da se sklonim, jer mi prijeti velika opasnost od likvidacije, a da se moja likvidacija planira u najvi{im krugovima HDZ, HV-HVO i HZHB.

Da u svemu tome nije bilo nikakve {ale dokazano je po~etkom jula1992. godine kada sam bio u mostarskoj kafani kod „Bombe“, biv{egigra~a Veleà. U kafani je bio i Zijo Oru~evi}. 84

U jednom momentu mi je Oru~evi} pri{ao, otklonio dio jakne sa pi{tolja koga sam imao za pojasom i rekao da zna da je moj pi{tolj uvijek pun, otko~en i sa metkom u cijevi.

Potvrdio sam mu i nastavio razgovor s ljudima oko sebe. Zijo Oru~evi} se udaljio i sjeo preko puta moga stola s dru{tvom. Kraji~kom okazapazio sam da mu ~elnik HDZ i HVO Pe{a Mari} daje metke iz svog pi{tolja, a da Zijo brzo puni svoj pi{tolj, a onda hitro ide prema meni i uperuje cijev u moju glavu. Pitao me da li da puca. Odgovorio sam potvrdno,

misle}i da se {ali. I u trenu sam na njegovom licu vidio jedan mali gr~,onaj koji mi je govorio da }e me ubiti. Hitro sam spustio ruku prema svom pi{tolju za pojasom.

I Oru~evi} je brzo spustio cijev s mog ~ela prema podu i tog trena ispalio metak koji me pogodio u nogu. Osjetio sam èstok bol. Oti{ao sam u mostarsku Staru bolnicu „Dr. Safet Muji}“ gdje mi je pruèna njega od ljekaraBo{njaka. Ljekari Hrvati su pali na ispitu etike, jer su se prema meni pona{ali grubo. Iz {ok-sobe su me premjestili u bolesni~ku sobu, gdje su bili mnogo

lo{iji uvjeti za moje lije~enje. U bolnici sam leào s pi{toljem pod jastukom.Upozoren sam od ljekara, ku}nih prijatelja, sestara dr. Selme i dr.Senade Jakupovi} da nipo{to ne dozvolim da mi nepoznato osoblje dajeinjekcije. Kada sam osjetio da nemam potrebnu sigurnost, ubrzo sam na pustio bolnicu.

485

84 Zijo Oru~evi} je poznat po nadimku Ziko. Imao je burnu ratnu pro{lost. Prvo je bio uSamostalnom bataljonu, a zatim se priklonio Tutinoj Ka`njeni~koj bojni, gdje je os-tao sve do direktnih oruànih sukoba izme|u Armije RBiH i HVO. Imenovan je za ko-

mandira specijalne jedinice «Ziko», a zatim napu{ta BiH i odlazi u Njema~ku.








Oti{ao sam u Ba{ko Polje, u hotel-kamp biv{e JNA, nakratko, jer mise tamo nalazila porodica uz izbjeglice iz isto~ne Bosne: Fo~e, Rogatice,Gora`da, te sa Bjela{nice, Kupresa, Glamo~a, Vukovara i Mostara. Tusam nastavio lije~enje. Posje}ivali su me mnogi prijatelji, izme|u ostalih:Mustafa Hadìosmanovi}, Smail Velagi}, Mirsad Mahmut~ehaji}, Senad[ahinpa{i} - [aja, Hilmo Selimovi}, Zulfikar Ali{pago, Nihad Bojadì},Fikret Prevljak, Mirsad Berberovi} - Braco...

Kasnije sam informiran da je Zijo Oru~evi} dobio zadatak od svo jih nalogodavaca iz HV-HVO da me ubije za nagradu od 6.000 DM. A ve} prije Vinko Martinovi} [tela je za to traìo novac i saglasnost od visokihfunkcionera Bo{njaka i Hrvata.

O planovima za moju likvidaciju, maja, juna i jula 1992. godine ne

{to je znao i Sefer Halilovi}, tada{nji na~elnik [taba vrhovne komande Ar-mije RBiH, koji je u prisustvu komandanta 41. motorizirane brigade Midhada Hujdura–Hujke, na~elnika sigurnosti te brigade Adisa Hondè, RaifaDìgala i Denisa ]ehi}a rekao da sam ja spa{en onda kada sam angaìranna zadacima van Mostara, jer su postojali planovi za moju likvidaciju.

Krizni {tab Op}ine Mostar je predao vlast HVO-u 29. aprila 1992.godine i ja vi{e nisam èlio gledati da Samostalni bataljon odbrane Mostara bude pod HVO-om. Tada sam rije{io da odem iz grada da ne bi bio

krivac eventulanih sukoba HVO-a i Samostalnog bataljona, {to su mi stalno prigovarali. Samostalni bataljon je dobio svoj list «Mostarsko jutro».Prvi broj je iza{ao s ljiljanima. Kad me je zamijenio Arif Pa{ali}, osvanuo je ovaj list sa ljiljanom i tzv. {ahovnicom.

U oktobru 1992. sam na Igmanu za TV Sarajevo dao intervju novi-naru Akifu Agi}u u kojem sam predvidio {to }e se desiti u Mostaru. Akif je tada napravio intervju i sa drugim borcima. TV Sarajevo je samo mojintervju iskinula, a sve ostalo objavila. Znam da su tada u Sarajevu govo

rili i javno i slu`beno da je HVO oslobodio lijevu obalu. To nije bilo isti-na, ali niko nije èlio znati {ta je stvarno bilo.Bio sam meta i raznim manipulacijama, s ciljem da se stavim u fun

kciju politike HZHB. Nakon mog odlaska iz Samostalnog batajona odbrane Mostara, odmah je jedna «bo{nja~ka» delegacija oti{la kod Valentina]ori}a i Brune Stoji}a, oni su me okrivili da sam ja optuìvao HVO zbog pada lijeve obale, pa su, ~ak, traìli da me likvidiraju. «Mi nismo zaduèni za Bo{njake, a vi to sami morate uraditi, ako imate hrabrosti», rekao im

je ]ori}, po kasnijem priznanju jednoga od ovih posjetilaca.

486







Mnogi lideri HDZ-a su poku{avali da me instrumentaliziraju, pose bno zato {to sam imao komunikaciju s mnogim uticajnim ljudima. To je poku{avao i Valentin ]ori}. On mi je 5. maja 1992. godine, kao koman-dant Vojne policije HZHB napisao pismo sljede}eg sadràja:

«]upina! Nadam se da je najgore pro{lo. Imam sve informacije ostanju u Mostaru. Preporu~am ti kao prijatelju na{ih naroda da se okane{ politike. U tom slu~aju ostavit }e te i tvoj narod. Poslije rata nek se politi~ari bave temama kojima se neki i s jedne i s druge strane sada bave.Razgovaram trenutno sa Dìdom, jasno mi je u kakvoj ste poziciji. Nije bitno ko zapovijeda, va`no je da nas ~etnici ne pokolju i ne uzmu namgrad. Budite tolerantni i razgovaraj sa Dìdom i Zelenikom i rije{ite sve probleme. Naàlost, izgleda da neki me|u vama ne shva}aju ko ima vi{e

snage, naoruànja, hrane, podr{ke i èlje za borbu za slobodan Mostar.Tvoj narod to zna, ako ti ne zna{ kao zapovijednik tog naroda. Ne pi{e sedobro ni tebi ni narodu… Ovo pismo je prijateljsko, a ne slu`beno i nemoè{ se na njega pozivati. Nadam se boljem. Pozdrav, Valentin.’’

I ovo pismo Valentina ]ori}a, bilo je politi~ki poku{aj da se u te{kimvojnim i politi~kim okolnostima na mene izvr{i psiholo{ki i politi~ki uticaj, da

promijenim svoje stavove, da odustanem od svojih politi~kih aktivnosti na izgradnji Armije RBiH i da uti~em kako bi Bo{njaci u Mostaru i {ire priznali

HZHB, odnosno, prihvatili ultimatume i napustili Samostalni bataljon odbrane Mostara Armije RBiH i u{li u sastav jedinica HV-HVO-a. To je vrijeme ukome je Tu|manov reìm na prostorima BiH {irio propagandu koja je trebalarezultirati bezna|em i nevjericom u mogu}nost opstanka BiH kao dràve. Civilna i vojna vlast Hrvatske tih dana uz pomo} HV-HVO-a, nakon osloba|a-nja Mostara i Hercegovine, kre}e u otvorene organizirane ofanzivne akcije

prema objektima, institucijama i ljudima koji stoje u prvim redovima odbram beno-oslobodila~kog rata BiH. Svi pojedinci, koji su bili prepreka stvaranju

granica tzv. HZHB, koje su dogovorili Boban i Karadì}, osu|eni su od HV-HVO-a na likvidaciju. HV-HVO je poseban nadzor imao na putnom pravcuPlo~e - âpljina (Ljubu{ki) - Mostar - Jablanica - Konjic -Bradina - Tar~in -Pazari} - Igman - Hrasnica - Sarajevo, jer se tim putem kretala sva logistikaza RBiH. Armiji RBiH su dozvoljavali tada da se naoruà prili~no zastarije-lim oru`jem, ameri~kim «tompsonima», kakvim su se me|usobno ubijali jo{mafija{i tridesetih godina u Chicagu, i ruskim {paginima, koje je sovjetskavojska prestala koristiti neposredno poslije Drugog svjetskog rata, zbog ne

preciznosti, rasipanja metaka i nedjelotvornosti u borbi. Tek poneki konvojimao je moderniju verziju kala{njikova tzv. ciganku.

487








Dana, 12. jula 1992. godine, dok se Armija RBiH pripremala za deblokadu Sarajeva, ubijeni su od HV-HVO-a pripadnici vojne policije Ar-mije RBiH i pripadnici bataljona “Lisin” Armije RBiH na lokalnom putuRepovci–Bradina u mjestu Savina Po|a.

Mu~ki, iz zasjede, ubijeni su pripadnici vojne policije Op}inskog{taba Armije BiH: Aziz Jusufovi}, ro|en 1946., Ibrahim Mangi}, ro|en1957., Draèn Pandà ro|en 1966., Isak Ljevo, ro|en 1970. i pripadnici bataljona ‘’Lisin’’ Armije BiH [efik Ajanovi}, ro|en 1954., Dèmal Fer-hatbegovi}, ro|en 1956., Ibrahim Jusufbegovi} ro|en 1963., Salem Memi}, ro|en 1945. godine. O tim akcijama HV i HVO-a moè se napisatiknjiga, ali napominjem da je 1. augusta 1992. godine namje{tena saobra}ajka, izvr{en atentat na Matu [arliju Daidù i Seada êlebi}a, na putnom

pravcu Plo~e - Ljubu{ki. Zatim HV-HVO je na Trebinju pokazao svoje pravo lice. Nije im bilo u interesu osloba|anje ovog grada, jer se uveliko, preko osovine Karadì}-Boban, radilo na podjeli BiH, u to vrijeme, tj. 9.augusta 1992., desilo se ubistvo osam pripadnika HOS-a i Blaà Kraljevi}a, komandanta. Sve {to nije bilo po volji hrvatskom diktatoru, moralo je nestati s lica zemlje, pa i Fadil \ozo i njegovi pratioci na Igmanskojcesti. Va`no je ista}i, u cilju napada na Prozor 20. oktobra 1992., jo{ 25.augusta 1992. godine zatvaraju se i protjerivaju pripadnici Armije RBiH

sa podru~ja u Hrvatskoj: Dragljani, Vrgorac, Plo~e, Ba{ka voda, Ba{koPolje, gdje su „TIM“, Daidà i [ahinpa{i} Senad–[aja formirali prvu logisti~ku bazu Armije RBiH u inostranstvu.

Knjiga «Mostar u Herceg-Bosni», autora Husage î{i}a, najbolji jedokaz da ciljeve i zadatke na{e «kom{ije i susjedi» nisu promijenili ni na pragu 21. stolje}a. Oni su teìli vojnom i civilnom ovladavanju Mostaromkao dalekih godina 1695. i 1717.

488







19.5.3. ZLOÎNI 1993. GODINE

Tokom 1993. godine eskalira agresivnost ekstremista HDZ i HVO, teotpo~inju i eskaliraju ratni sukobi, po direktivama Franje Tu|mana uz pri-sustvo obavje{tajnih, sigurnosnih, policijskih i vojnih efektiva RepublikeHrvatske.

Na podru~ju op}ine Prozor snage HV i HVO su 17. aprila 1993. godi-ne napale Bo{njake u nekoliko sela: Parcanima, Lizopercima, To{}anici. Bo{-njaci iz ovih sela su, zastra{eni od dolaska ekstremista HVO, pobjegli u obli`nje {ume. Tada su ekstremisti HVO ubijali civile, plja~kali i popalili mnogeku}e i doma}inske objekte. Uspostavili su strogu kontrolu kretanja Bo{njakaisklju~ivo izdavanjem dozvola za kretanje.

Sredinom avgusta, ekstremisti HVO-a napadaju Bo{njake u selima:Duge, Lug, Lizoperci, Skrobu}ani, Parcani, Munikoze, Podonis i Gra~anica. Ubijali su bo{nja~ke civile na podru~ju Praljina i Tolavca. U toku 1993.godine intenziviraju se hap{enja Bo{njaka i njihove deportacije u koncentracione logore. Za te namjene u Prozoru su kori{tene zgrade MUP, UNIS,Vatrogasne stanice i Srednjo{kolskog centra. Odvodili su Bo{njake na pri-silni rad, tukli su ih i na razne na~ine zlostavljali i poniàvali. Oko 50 zato~enih Bo{njaka su 31. jula 1993. godine na linijama sukoba u podru~ju

Crni vrh vezali kablovima ruku za ruku i oko vrata i natjerali ih da se takokre}u ispred borbenog stroja HVO-a prema poloàjima jedinica ArmijeRBiH. Bio je to jedan od najsurovijih ~inova u agresiji na BiH: ìvi {tit.Ovaj stra{ni zlo~in nad Bo{njacima primjenjivali su i ~etnici i HVO. A {tose ti~e ovog kod Prozora, na Crnom vrhu, on je jedan od najstra{nijih. To-kom jula i avgusta, nekoliko hiljada Bo{njaka su bojovnici HVO-a priku

pili i zato~ili u ku}ama sela Lapsunj i Duge, kao i u Podgrade, blizu gradaProzora. Bilo je mnogo slu~ajeva seksualnog zlostavljanja, okrutnog pos

tupanja, ru{enja dàmija, uni{tavanja i plja~kanja bo{nja~ke imovine i, kona~no progona Bo{njaka iz njihove domovine Bosne i Hercegovine.Tokom 1993. godine u op}ini Gornji Vakuf rasplamsavaju se oruà-

ni sukobi. Ekstremisti HVO-a vr{e mnoge zlo~ine. Postavljanjem kontrolnih punktova HVO je spre~avao slobodno kretanje Bo{njaka. [estog januara 1993. godine ekstremisti HVO-a su u Gornjem Vakufu provocirali bo{nja~ko stanovni{tvo. Istakli su hrvatske zastave na vi{e mjesta i objekata, a onda ubili vojnika Armije RBiH koji je poku{ao da skine jednu od

postavljenih zastava. Nekoliko dana poslije toga, 11. januara 1993. godi-ne borbe izme|u postrojbi HVO-a i Armije RBiH su se pro{irile po gradu

489








Gornjem Vakufu i po okolnim selima posebno u Du{ima, Hrasnici, Uzri-~ju i @drimcima.

Bo{njaci u Gornjem Vakufu nisu ispunili ultimatum Mate Bobana od15. januaru 1993. godine o pot~injavanju pod vlast HZHB. A onda je zaGornji Vakuf 16. januara 1993. godine uslijedio poseban ultimatum: Da se

jedinice Armije RBiH povuku s podru~ja te op}ine, taj ultimatum je odbi- jen. Odgovor HVO-a je uslijedio 18. januara 1993. godine razaraju}imdjelovanjima artiljerije na urbani dio grada i na podru~ja okolnih sela Du{i, Hrasnicu, Uzri~je i @drimce. Ubijeni su mnogi civili Bo{njaci. ImovinaBo{njaka je stravi~no razorena.

U napadima na ova sela ekstremisti HVO-a su plja~kali, palili ku}e,odvajali mu{karce od èna, odvodili ih u zato~eni{tvo, a ène, djecu i starije

osobe zatvrali u obli`nje ku}e, podvrgavaju}i ih poniàvaju}im uvjetima. Dok su ih dràli u zato~eni{tvu, tjerali su ih da se krste i mole kr{}anske molitve.Tjerali su ih da zapale Kur’an. U isto vrijeme spaljivali su i ru{ili dàmije imektebe. Kao zato~eni~ki centar za Bo{njake iz Gornjeg Vakufa i okolnih se-la koristili su zgrade fabrike namje{taja u Trnova~i. Zato~enike su na raznena~ine zlostavljali, neke su razmijenili, a neke odveli u Prozor, gdje su ih za-to~ili i nastavili mu~iti. Kad su zauzeli selo Uzri~je, stanovnike tog sela su zatvorili u dvije ku}e i dràli ih u krajnje ne~ovje~nim i poniàvaju}im uvjeti

ma. Pri tome treba imati u vidu da je bila zima i da su zato~eni Bo{njaci, pored torture od strane ekstremista HVO-a, bili potpuno promrzli.

Paradràvni vrh HZHB je u prvoj polovini 1993. godine kontinuirano postavljao ultimatume u mnogim mjestima, traè}i da se jedinice Armi-

je RBiH pot~ine HVO-u ili da se povuku.Tako je bilo i aprila 1993. godine u Jablanici. Kad je u vezi s tim al-

timatumom istekao postavljeni rok - 15.4.1993. godine, ubrzo zatim,17.4.1993. godine, ekstremisti HVO su napali Bo{njake u selima Sovi}i i

Doljani. Otpor Bo{njaka je brzo savladan. Uslijedilo je hap{enje i zato~enje blizu sto Bo{njaka u Osnovnoj {koli u Sovi}ima. Tu su ove ljude pre-mla}ivali i ubijali. Prema ovim zato~enicima odnosili su se surovo i ne~ovje~no. Nakon toga, 18.4.1993. godine mnoge od ovih zato~enih Bo{njakaodvode u logor u Ljubu{ki. Tokom prevoza od Sovi}a do Ljubu{kog tuklisu ih i poniàvali. Tjerali su ih da pjevaju hrvatske nacisti~ke pjesme. Ne-ki zato~enici su ostali u {koli u Sovi}ima, a neki su zato~eni u nekoliko ku}a u zaseoku Junuzovi}i. Ispitivanje i zlostavljanje uhap{enih Bo{njaka ek

stremisti HVO su radili u Doljanima, gdje im je bila komanda. Zato~eni suangaìrani na prisilni rad, uglavnom na kopanje rovova.

490







Popaljene su sve bo{nja~ke ku}e na tom podru~ju kao i sve dàmijei drugi vjerski objekti muslimana.

Po{to ni Mostar nije ispunjavao ultimatum vrha HZHB, sredinom januara 1993. godine snage HVO-a su podigle svoju borbenu mobilnost nanajvi{i nivo. Prije toga objavljeno je uvo|enje policijskog sata.

Nare|eno je da se potpuno blokira dotur oru`ja, municije, vojne opereme i humanitarne pomo}i za potrebe Bo{njaka u BiH. Sredinom aprila1993. godine HZHB donosi “Odluku o zakonskim pravima izbjeglih, prognanih i raseljenih osoba u op}ini Mostar” kojom oko 10.000 od ukupno19.000 prognanika “gubi pravo” na humanitarnu pomo}. Odmah zatim sli

jedi totalni napad na dio Mostara pod kontrolom Armije RBiH. Borbenodjeluju po stambenim objektima.

Da bi spasili ìvote, bo{nja~ki civili se predaju bojovnicima HVO-a. Slijedi odvo|enje u zato~eni~ke logore, prvo u Duhanski institut, Ma{inski fakultet, Policijsku stanicu, fudbalski stadion “Veleà” i na “He-liodrom”.

U zgradi “Vranica” predalo se 13 Bo{njaka koje su odveli u zgraduMa{inskog fakulteta gdje su ih surovo mu~ili. Jednom od njih su odsjekliuho, a zatim ga ubili. Nikada vi{e ni jedan od tih 13 ljudi nije vi|en. Infor macije govore da ih je ubio bojovnik HVO-a koji je u{ao u prostoriju gdje

su se nalazili i iz blizine otvorio rafalnu paljbu na njih. Protjerivanje Bo{njaka, hap{enje i zlostavljanje nastavljeno je i narednih dana, nakon 9. i 10.maja 1993. godine. Mnogi zato~eni~ki logori po Hercegovini su napunjeniBo{njacima Mostara. Minirane su dàmije. Tako su 9. maja 1993. godinedo temelja poru{ili Baba - Be{irovu dàmiju u naselju Balinovac, a 11. ma-

ja 1993. godine i Hadì Alibeg - Lafinu dàmiju.Zlo~ina~ka djelovanja ekstremista HVO-a u Mostaru 9. i 10. maja

1993. godine rezultirala su uspostavom linije fronta izme|u Armije RBiH i

HVO kroz grad Mostar, du` Bulevara i [anti}eve ulice na desnoj obali Ne-retve. Od Bo{njaka su uzimane pismene izjave da svoju imovinu poklanja ju HVO-u, a da im, zauzvrat, bude omogu}en odlazak iz BiH. Na sve mogu}e na~ine su djelovali da bo{nja~ko stanovni{tvo nestane sa podru~jaHercegovine, posebno iz Mostara i okoline.

Kad su jedinice Armije RBiH oslobodile Sjeverni logor, 30. juna1993. godine uslijedila je stra{na odmazda od strane ekstremista HVO ko

ji su u dijelu Mostara pod njihovom kontrolom masovno progonili Bo{nja

ke iz njihovih ku}a i stanova i odvodili ih u koncentracione logore Heliodrom, Dretelj, Gabela i druge.

491








Sredinom jula 1993. godine uslijedio je novi val progona Bo{njaka izMostara. Tih dana se oko 800 bo{nja~kih porodica iselilo iz BiH. VlastiHZHB su i zato~enim Bo{njacima ukazivali na mogu}nost da iza|u iz logora samo pod uvjetom da sa svojim porodicama napuste BiH. Uz sve to,ekstremisti HVO-a su izvr{ili brojne zlo~ine.

Posebno potresno bilo je ubistvo starijeg Bo{njaka pred njegovim unukom. Dogodilo se to prilikom prevoza zato~enika iz Mostara u Dretelj. Zaustavili su vozilo i na obali Neretve pred dje~akom ubili njegovog djeda. Teàk zlo~in ekstremisti HVO su izvr{ili i 24. augusta 1993. godine u Ra{tanima,kada su u{li u jednu ku}u, gdje se u tom trenutku nalazilo oko 15 uku}ana ikom{ija. Iz ku}e su izveli mladi}a u uniformi Armije RBiH i ubili ga, a ondauz zid postrojili sve u prostoriji i likvidirali jo{ trojicu mu{karaca.

Krajem septembra 1993. godine bojovnici HVO-a su u zapadnom di jelu Mostara pokrenuli jo{ jedan talas protjerivanja oko 1.000 Bo{njaka iznjihovih ku}a i stanova u naselju Centar II. Tom prilikom, {to je bilo uobi-~ajeno u takvim situacijama, plja~kali su i okrutno se pona{ali prema prognanicima, a neke ène su seksualno zlostavljali.

Od aprila 1993. do aprila 1994. godine mali dio prostora koga su branile jedinice 4. korpusa Armije RBIH bio je pod blokadom ekstremnih je-dinica HVO-a. Svakodnevno su granatirali i snajperima ubijali civile po

ulicama. Nisu dozvoljavali da civilima u opkoljeno podru~je dolazi humanitarna pomo}. Iìvljavali su se nad njihovom te{kom sudbinom, te radilisve da se obru~ {to vi{e stegne i tako prinude 4. korpus Armije RBiH na

predaju. I onda, 9. novembra 1993. godine, uni{tili su Stari most, zdanje odsvjetskog kulturnog zna~aja.

U op}ini Ljubu{ki, gdje je po popisu od 1991. godine bilo samo 5,6%Bo{njaka, ekstremisti HVO su nad njima ~inili zlo~ine odmah nakon {to je,18. novembra 1991. godine, progla{ena HZHB. U Ljubu{kom je bio Voj-

noistra`ni zatvor, a zato~eni~ki logor u jednom hangaru, u selu Vitina. De- portacija Bo{njaka iz sela Gradska i Vitina, te iz gradskog podru~ja Ljubu-{kog, izvr{ena je 16. augusta 1993. godine. Bo{njaci su odvedeni u brojnelogore. Njihova imovina je oplja~kana. Septembra 1993. godine ekstremisti su poru{ili dàmiju u naselju Gradska kod Ljubu{kog.

I u Stocu je tokom 1993. godine kulminiralo zlo~ina~ko djelovanjeHVO-a. Sredinom aprila 1993. godine, na podru~ju op}ine Stolac pohap{enisu ugledniji Bo{njaci, uglavnom intelektualci. Zato~ili su ih u logore u Dre

telju, Gabeli, Heliodromu i Ljubu{kom. Ekstremisti HVO su 10. maja 1993.godine upali u Stola~ku bolnicu za ko{tane bolesti, zatim bolesnike premjes

492







tili u kasarnu Grabovina kod âpljine, a u zgradu bolnice smjestili ekstremiste vojne policije. Vojno sposobni su zavr{ili u logorima, a ène, djeca i star-ci su protjerani ili u inostranstvo ili na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH.

Kao i svugdje gdje su izvodili operacije progona Bo{njaka, i na podru~juStoca ekstremisti HVO su popalili i oplja~kali bo{nja~ka imanja. Iz sela Prenjai okoline Bo{njaci su protjerani 6. jula 1993. godine, a od 12. do 15. jula isto suu~inili u selima Aladini}i, Pje{ivac Greda, Rotimlja i na Dubravskoj visoravni.Dàmije u Aladini}ima i Rotimlji poru{ili su 14. jula, a 13. i 14. jula 1993. uStocu su poru{ili sultan-Selimovu dàmiju, poznatu kao Careva dàmija.

Krajem jula poru{ili su i oplja~kali bo{nja~ke ku}e u Borojevi}ima.Ku}e i dàmiju u Prenju, ekstremisti HVO su poru{ili i popalili 4. i 5.augusta 1993. godine.

Stambeni kompleks Begovina u Stocu, zatim stari centar grada i tridàmije – Ali-pa{e Rizvanbegovi}a, hadì Alije Hadìhasanovi}a i Ismail -kapetana [ari}a, ekstremisti su poru{ili 4. augusta 1993. godine. Oko 3.000Bo{njaka Stoca su 13. i 14. jula 1993. godine protjerani na teritorije pod kontrolom Armije RBiH ili su zato~eni u logore. Nakon progona i zlostavljanja,stola~ki Bo{njaci su zatvarani u objekte {kole u Crni}ima, u fabriku “TGA”i u Vaspitno popravni dom, te u Silos u âpljini. Prilikom progona tjerali suih na duge mar{eve. O operaciji progona Bo{njaka s podru~ja op}ine Stolac,

vlasti HRHB su po~etkom septembra 1993. godine izvijestili svog vrhovnogkomandanta Franju Tu|mana da u Stocu vi{e nema Bo{njaka i da su na po-dru~je te op}ine naselili Hrvate iz srednje Bosne.

Na podru~ju op}ine âpljina masovno hap{enje i progon Bo{njakaizvedeni su 20. aprila 1993. godine. Izolirali su ih u izdvojenim ku}ama i uzato~eni~kom logoru – kasarni HVO u Grabovini. Sljede}i val masovnijeg

progona Bo{njaka s podru~ja op}ine âpljina dogodio se tokom jula 1993.godine. Mnogi Bo{njaci su raseljeni odlaskom u inozemstvo ili na teritori

je BiH pod kontrolom Armije RBiH.Iz sela Domanovi}a, Bivoljeg Brda, Po~itelja, Lokvi i okoline Bo{njaci su protjerani 13. jula, a 16. jula 1993. godine, prilikom progona Bo{njaka iz Bivoljeg Brda izdvojili su 12 mu{karaca, koji su poslije toga nestali i nikada nisu prona|eni. Pretpostavlja se da su tada likvidirani od bojovnika HVO-a.

Bo{njake iz sela Opli~i}i, ekstremisti su protjerali a njihova imanjaoplja~kali i poru{ili prvo 13. jula 1993. godine, a zatim 4. augusta 1993. go

dine. Dàmija u Opli~i}ima je poru{ena 7. augusta, a dàmija u selu Lokvesru{ena je mnogo prije - 14. jula 1993. godine.

493








Iz sela Vi{i}i Bo{njaci su protjerani 14. augusta 1993. godine, kada je i sru{ena dàmija u tom selu. Iz gradske jezgre âpljine Bo{njaci su protjerivani tokom jula i avgusta 1993. godine, a najmasovnije protjerivanje

bilo je 23. augusta 1993. godine, kada je oko 3.000 bo{nja~kih civila ukrcano u konvoj kamiona i onda su odvezeni u pravcu teritorije pod kontrolomArmije RBiH, a 29. septembra 1993. godine iz âpljine su protjerani i poslednji preostali Bo{njaci. Jedan broj Bo{njaka, tokom progona, zadàvalisu u Silosu u âpljini, {koli u Crni}ima i u logoru u Grabovini.

I na teritoriji op}ine Vare{ ekstremisti HVO su tokom 1993. godineizvr{ili mnoge zlo~ini nad Bo{njacima.

Vlasti paradràve HZHB postavile su ultimatum Bo{njacima u seluStupni Do da predaju naoruànje. Po{to to Bo{njaci nisu u~inili morali su

pobje}i u susjedna sela, jer je slijedio napad HVO-a. Teritorijom pod kon-trolom Srba, 21. oktobra 1993. godine iz Kiseljaka u Vare{ dolazi poja~a-nje – zloglasnih jedinica “Maturice” i “Apostoli”.

Ubrzo zatim, 23. oktobra 1993. godine, ekstremisti HVO hapse nastotine Bo{njaka u Vare{u, ulaze}i u njihove domove, plja~kaju}i i uni{ta-vaju}i njihovu imovinu. Uhap{ene Bo{njake su zatvorili u Osnovnu {kolu“Vladimir Nazor” i u Srednju {kolu “Ivan Goran Kova~i}”. Dok su ih natim lokacijama dràli u zato~eni{tvu, na razne na~ine su ih mu~ili i ponià

vali. Na desetine Bo{njaka su zato~eni u Vare{ Majdanu gdje su zvjerskimu~eni. Stupni Do je napadnut 23. oktobra 1993. godine. Istjerali su Bo{njake iz ku}a, oplja~kali ih, seksualno zlostavljali Bo{njakinje i, na kraju,ubili 37 Bo{njaka. Cijelo selo Stupni Do je potpuno razoreno.

Procjenjuju}i da }e uslijediti akcije Armije RBiH, vlasti HZHB sunaredile da se Hrvati iz Vare{a premjeste u Kiseljak. Vi{e hiljada Hrvata je

postupilo po tom nare|enju i oti{lo u Kiseljak. Tada su ekstremisti HVOsprije~ili da {vedski kontingent UNPROFOR-a do|e na mjesto zlo~ina.

Ipak, UNPROFOR je na mjesto zlo~ina do{ao 26. oktobra 1993. godine.Operacijama HVO u Vare{u komandovao je Ivica Raji}.Ovo je samo kratak pregled stra{nog zlo~ina koji je napravio HVO. Ura

dili su to u dugom periodu, kako im je odgovaralo, povremeno napadaju}i istalno drè}i tenzije. HVO je ozbiljnije napadao na Armiju RBiH od juna1992. u Novom Travniku, zatim oktobra 1992. na Prozor i Gornji Vakuf, pa po-~etkom januara na Gornji Vakuf, aprila i maja na Mostar, juna 1993. na Stolac,do oktobra u Vare{u. Dakle, nikada njihov rat protiv Armije RBiH nije presta-

jao, samo su dobijali na vremenu i ~ekali bolje okolnosti za svoje napade.

494







495

Presretnuti telegram 4.5.1993. u 22 sata sanare|enjem o zatvaranju mu{karaca pa i dje~aka

Etni~ko ~i{}enje i ru{enje d`amija ponare|enju vi{ih zapovjednika

Presretnuti telegram 5.5.1993. u 11:30 sati koji

govori o zlo~inu u ime {ovinizma (protiv “zelenih”)








496







497








498







499








500







501

Jedan od prvih izvje{taja poslanih u Sarajevo o genocidnim radnjama HVO-a u Mostaru








19.5.4. HV i HVO IZVODE ETNI^KO Î[]ENJE

Na osnovu Sporazuma izme|u generala Sefera Halilovi}a, MilivojaPetkovi}a, Filipa Moriona i ambasadora @an-Pijera Teboa 12. maja 1993.godine o prekidu neprijateljstava u BiH, formirana je Zajedni~ka komisijaHVO-a i ARBiH. Na sastanku 25. maja 1993. godine zaklju~eno je da se

puste svi civili i svi vojnici iz zatvora.Princip osloba|anja civila i vojnika reguliran je Sporazumom br. 1/93

od 25. maja 1993. godine izme|u pregovara~kih strana, uz svjedo~enje predstavnika UNPROFOR-a i EZ posmatra~a.

U Komisiji za HVO bili su Slavko Pulji} i Tihomir Mari}, a za Armi- ju BiH Arif Pa{ali} i Suad ]upina, te senior vojnih promatra~a Peter Espen-

sen i predstavnik promatra~a Evropske zajednice Najdèl Milverton. Naosnovu popisa civilnih osoba protjeranih od strane HVO-a, 9. maja 1993.godine, koje su vr{ile mjesne zajednice Luka I, Luka II, Brankovac, Carina,Cernica i D. Mahala – ukupno je 1.339 osoba protjerano iz naselja Balinovac, Zahum, Podhum, \ikovina, Panjevina, Ciglane, Kova~nica, Bakamluk,Rondo itd. Dana 26. maja, uz prisustvo MOCK, EZ i UNPROFOR-a, izvr{en je povrat prognanika na svoju imovinu. Jedan manji broj popisanih raseljenih osoba nije se odazvao ovom pozivu iz sigurnosnih razloga. U isto

vrijeme je dogovorena razmjena zato~enih vojnika po principu «svi za sve».HVO je dostavio spisak od 36 vojnika koje potraùje, a Armiji je ponudiospisak od 57 vojnika ARBiH. HVO je mimo dogovora zaustavio razmjenu,

jer je naknadno potraìvao dva vojnika (jedan od njih je bio pripadnik 41.slavne mtbr.). Ipak, uz pomo} EZ posmatra~a i MOCK-a uspjelo se oslobo-diti 48 vojnika od 56 po spisku. Od ukupno 1.718 osoba koje su po izvje{ta

ju HVO-a bile uhap{ene i zatvorene u zatvore HVO-a do 21. maja 1993. godine, tvrdili su da su pustili ku}i 594 osobe iz zatvora Heliodrom. Me|utim,

po saznanjima roditelja i rodbine, te evidencije 41. slavne mtbr. i MUP-a, dotada je oslobo|en daleko manji broj zarobljenih civila. Za oko 1.120 osobase nije znalo u kakvom su statusu, niti gdje se trenutno nalaze od trenutkakada su zatvoreni. Na osnovu tih saznanja, komisija za razmjenu je dopisom01/93, od 23. maja 1993. godine, pismeno zatraìla od MOCK-a i UNPROFOR-a da se izvr{i uvid-evidencija i registracija zatvorenika u sljede}im, dotada poznatim zatvorima: Heliodrom Mostar, vojna i civilna fabrika SOKOMostar, Ma{inski fakultet Mostar, logor Dretelj, zgrada MUP-a HZHB,

Grabovina âpljina, logori u Ljubu{kom, Grudama, [irokom Brijegu, îtluku, Tomislavgradu...

502







Me|utim HVO je odbio dozvoliti obilazak ovih logora. U zoni odgovornosti 41. slavne mtbr. i MUP-a RBiH, krajem maja 1993. godine, kao od-govoran za ove poslove napravio sam listu vojnika ARBiH koje smo traìlii na listi je bila ukupno 871 osoba.

Imao sam velikih problema s na{im ljudima iz Komande 4. korpusa.Prigovarali su mi {to prijavljujem imena ovih ljudi MOCK-u. Smatrao samda je to jedini na~in da dokumentiramo njihovo postojanje. Uglavnom, od871 osobe istpostavilo se mnogo kasnije da je na zapadnoj obali ubijeno ilinestalo 824 Bo{njaka.

Slobodna komunikacija iz zone odgovornosti 41. slavne mtbr. premazoni odgovornosti HVO-a, dogovorena na sastanku Zajedni~ke komisije, bila je mogu}a samo tri dana, uz verificiranje spiskova osoba koje odlaze od

Vojne policije 41. slavne mtbr. i MUP-a RBiH, gdje nije bio dopu{ten odla-zak licima koji su vojni obveznici. Uz kori{tenje ambulantnih kola vr{eno je

prebacivanje civila i vojnika iz zone odgovornosti HVO-a u skladu sauvjetima, uz veliku opasnost po voza~e i ljude koji su se trebali prebaciti.

29. maja 1993. godine, u nedjelju, HVO protjeruje na{ih 48 gra|anaiz ulice M. \iki}a. Od 13. do 16. juna 1993. godine, ponovo su masovno

protjerani gra|ani, njih 405 iz ulica P. Drap{ina, M. Gupca, Splitske, B. Bo{-nji}a, M. \iki}a, M. Golubi}a, Panjevina, Omladinska, R. Hrozni~eka, ko

ji su nakon toga smje{teni po mjesnim zajednicama isto~ne obale grada.Prvog juna 1993. godine formira se Komisija za socijalnu za{titu i hu

manitarnu pomo}, s prioritetom rada na uspostavljanju evidencije stanovni{tva MZ, radi pravilne distribucije humanitarne pomo}i i uspostavljanjusocijalnih kategorija stanovni{tva. Tu sam bio glavni koordinator i radio saEnverom Pavlovi}em, a kao prevodioca sam doveo Milog Bijavicu, kojegsam na{ao na poloàju na Cernici, gdje je bio samo s pi{toljem, jer i nije bilo nekog ozbiljnijeg naoruànja.

Posebnu evidenciju smo radili za osobe protjerane od 9. maja 1993.godine sa podru~ja pod kontrolom HVO-a. Ovim evidencijama do 21. juna1993. godine utvr|eno je preko 6000 raseljenih od 9. maja do 13. juna, a od13. do 16. juna jo{ oko 640 raseljenih i prognanih. 16. i 18. juna 1993. godine odràni su sastanci predstavnika MZ u zoni odgovornosti 41. slavnemtbr. i MUP-a RBiH, u vezi zavr{etka evidentiranja stanovnika, te su for-mirana dva prihvatna punkta u mjesnim zajednicama Donja Mahala i LukaII, za protjerane osobe od HVO-a. Tako|er, ovi punktovi su danono}no pri-

mali i zbrinjavali protjerane ljude, a onda ih usmjeravali u druge mjesne za jednice prema mogu}nostima novog kolektivnog smje{taja, mogu}nostima

503








kori{tenja praznih i napu{tenih stanova i privatnih ku}a, za privremeno kori{tenje, te mogu}nostima prijema protjeranih u jedno~lana i dvo~lana doma}instva, uz saglasnost nosilaca stanarskog prava.

Posebna pa`nja se posve}ivala protjeranim du{evno oboljelim, izdravstveno nesposobnim, te malodobnim osobama bez roditelja i porodice.

504







505








506







507








508







509








510







511

Prvi dokument komisije za razmjenu civila i vojnika koji govori o masovnim i neskrivenim zlo~inima HVO-a








19.5.5. HUMANITARNA SITUACIJA U MOSTARU

Krajem 1993. godine u zoni odgovornosti 41. slavne mtbr. i MUP-a RBiH vojna situacija je bila kriti~na. Veliki broj civilnih `rtava od izne-nadnog granatiranja i snajperskog djelovanja HV i HVO-a, natjerao nas jena uvo|enje specifi~nog policijskog sata, i to u vremenu od 9 do 12, 15do 18, 23 do 6 sati. To je rezultiralo smanjenjem broja poginulih i ranje-nih gra|ana Mostara. U ovom periodu imali smo probleme sa dostavomvode zbog nedostatka goriva za pumpe, preko kojih smo stanovni{tvo opskrbljivali vodom iz Neretve.

Na{a komisija je insistirala da se sastanemo sa predstavnicimaHVO-a i me|unarodne zajednice. Htjeli smo razgovarati o socijalnoj za

{titi i humanitarnoj pomo}i. Tri puta smo se sastali sa predstavnicima Bi-lom Lotangeom, zaduènim za kolektivne smje{taje izbjeglica i prognanih, da bi snimili potrebe za kolektivnim smje{tajem na teritoriju ArmijeBiH. Kad je trebalo zavr{iti ovaj posao, taj se vi{e nije pojavio.

Odràni su sastanci i sa Karcki Jangom i izvjesnim Gregorijem, zaduènim za ljudska prava, posebno ona {to se ti~u stanja i uvjeta ìvotanasilno protjeranih gra|ana od HVO-a sa podru~ja koje oni kontroliraju.I ta dvojica se vi{e nikada nisu pojavili.

U julu 1993. Ratno predsjedni{tvo op}ine Mostar, zbog sve teìhokolnosti, smanjilo je snabdijevanje vodom za 50 posto, tako da je svakidrugi dan voda bila dostupna u minimalnim koli~inama. Tek polovinomdecembra 1993. godine, posredstvom UNHCR-a, stigao je konvoj sa humanitarnom pomo}i od 6 kamiona, u kojima se nalazilo bra{no, mlijekou prahu, higijenske potrep{tine, }ebad i posu|e neophodno za rad kuhinja.Tako|er, ovim konvojem je izvr{eno i snabdijevanje stanovni{tva pe}imana ~vrsto gorivo, {to je koliko - toliko bila dobra vijest pred nadolaze}u

zimu.Stanje je bilo o~ajno kada je ve} 16. decembra 1993. godine iz koncentracionog logora HVO-a Heliodrom preko linije razgrani~enja protjerao 250 logora{a civila. Sutradan, 17. decembra, jo{ 100 logora{a, ve}inom èna i djece, nasumice pohvatanih u svojim stanovima u zapadnomMostaru, protjerano je na lijevu obalu, “tamo gdje je BH”, govorili su im.

512







513








514







515








516







19.5.6. URBICID

Ru{enje bogatog kulturnohistorijskog naslije|a u Mostaru od HV iHVO, pokazan je i kona~an politi~ki cilj agresije koju je Hrvatska poduzela protiv RBiH. Nije im bilo dovoljno da uni{te RBiH kao dràvu igenocidom uni{te Bo{njake kao narod.

Uz to su htjeli da se iskorijene svi tragovi ìvota Bo{njaka i svi tragovi islama na ovim prostorima. Htjeli su da se u BiH izbri{u svi tragovivjekovnog ìvota ljudi razli~itih nacija i vjera u Mostaru i u cijeloj BiH.Htjeli su pokazati kako zajedni~ki ìvot Bo{njaka, Hrvata i Srba nije mogu}. Mi smo mislili i pona{ali se druk~ije. Borili smo se da cijelom svijetu pokaèmo da nije ta~no to {to propagira Tu|manov reìm i da je zajed-

ni~ki ìvot ljudi razli~itih nacija i vjera mogu}, a da Tu|manov reìm neslijedi stvarne i realne interese Hrvata.

To {to je Tu|man naredio da se u Mostaru Sru{i Stari most, da sesru{i sultan - Selimova dàmija, sagra|ena od 1512. do 1520. godine, êjvan - ]ehajina dàmija sagra|ena 1551. godine, dàmija Mehmed - begaKara|oza, sagra|ena 1557. godine, dàmija Nasuf - age Vu~ijakovi}a, sa-gra|ena 1565. godine, dàmija Mehmed Koski - pa{e, sagra|ena 1618.godine, nije bio interes Hrvata BiH.

Dàmije koje su bile na teritoriju kojeg su kontrolirale jedinice Ar-mije RBiH i MUP-a RBiH su granatiranjem poru{ene, a dàmije koje su bile u dijelu Mosatara pod kontrolom HV i HVO-a su zapaljene, zatimsravnjene ili bez paljenja minirane.

Bagerima je razvu~en materijal od tako poru{enih dàmija. Na tajna~in su razorene dàmija Dervi{ - pa{e Bajezidagi}a u Podhumu, sagra|ena 1592. godine, [ari}a dàmija iz 1640. godine na Luci, dàmija hadì Ahmet - age Laki{i}a u Cernici, iz 1651. godine, zatim dàmija u Ja-

senici, Careva dàmija u Blagaju, dàmije u Gnojnicama, Podgoranima,Humima, Li{anima...Uni{teni su svi objekti u Starom gradu koji su bili pod za{titom

UNESCO-a. Razoreni su putevi, mostovi, èljezni~ke pruge, elektroener getska postrojenja...

U trenutku kad su ispod jednog poru{enog objekta snimali reportaù, poginula su trojica novinara TV RAI Marko Luketa, ro|en 1952., Ale-sandro Ota, ro|en 1957. i Dario Danileo, ro|en 1967. godine. Sva trojica

su iz Trsta.Hercegova~ki muftija Seid ef. Smajki} je rekao:

517








“êtnici su uni{tili sve vjerske objekte na samom po~etku rata. Istose desilo sa dvije dàmije i osam mesdìda u Podvele`ju. Sve to se doga|alo i u zapadnoj Hercegovini, {to su radili bojovnici HVO-a. U Livnu jedàmija sru{ena dinamitom nakon potpisivanja Va{ingtonskog sporazu-ma. Istu sudbinu doìvjela je dàmija u [uici, dok je u Duvnu dàmija za paljena. Na podru~ju âpljine ostala je ~itava samo jedna dàmija u samom gradu, dok su u Vi{i}ima, Re~icama, Po~itelju, Bivoljem Brdu, Lo-kvama, Pijescima, Gubavici, Opli~i}ima sve sru{ene. Isto je ura|eno i uop}ini Stolac. Do temelja su stru{ene sve dàmije u Aladini}ima, Pje{ev-cu, Prenju, Borojevi}ima i samom gradu. Sru{eno je ukupno 12 dàmijasa minaretima, te sve {to je imalo podsje}alo na prisustvo Bo{njaka... Usamom Mostaru razulareni bojovnici totalno su uni{tili 14 dàmija, a se

dam su sru{ili ~etnici”.“U op}ini Jablanica uni{tene su dàmije u Sovi}ima i Doljanima, a

istu sudbinu doìvjele su dàmije i u Prozoru... Na podru~ju mostarskogmuftijstva ukupno je uni{teno 60 vjerskih objekata Islamske zajednice”,rekao je za list Ljiljan, 16. novembra 1994. godine muftija hercegova~kiSeid ef. Smajki}.

Pored strahovitog, u historiji nezapam}enog genocida nad Bo{njacima-muslimanima i etni~kog ~i{}enja na mostarskom rati{tu izvr{en je i

temeljit urbicid kulturno-historijskog naslje|a i moderne izgradnje Mostara i Hercegovine.

Saobra}ajna infrastruktura u dolini Neretve je uni{tena ili nestala.Svi mostovi su poru{eni. Van funkcije je i èljezni~ka pruga. Niì sloj è-ljeznice je totalno o{te}en, komandnosignalne instalacije, ure|aji, elek troenergetski sistemi su pokradeni...

Do 1994. godine oplja~kana je sva privatna i li~na imovina Bo{njaka. Procjene su da je samo u Mostaru oteto 8.000 stanova i ku}a i mnogo

vi{e automobila. Sva li~na imovina protjeranih je oduzeta. Svi privatniobjekti su uzurpirani.Jo{ tokom februara 1994. godine Komanda 41. slavne mtbr., MUP-

a RBIH, zajedno s Ratnim predsjedni{tvom Op}ine Mostar pokre}e inici jativu da se radi na osposobljavanju i gradnji djelimi~no sru{enih i saniranju o{te}enih dàmija.

Stvoriti, srediti i obezbijediti prostore za mejtefe, medrese, kao idruge objekte IZ-a, sanirati i za{titi posljednje ostatke Starog grada i dru

gih kulturno-historijskih spomenika. Ostatke kulturnohistorijskog, umjetni~kog i arhivskog blaga prikupiti i staviti pod za{titu i obezbje|enje.

518







Osigurati prostore za {kole, vrti}e i obdani{ta, domove za djecu, domoveza starce i sl., centre prilago|ene trenutnoj situaciji, stanju i mogu}nostima. Odmah raditi na ~i{}enju svih objekata i komunikacija, te na njihovom dovo|enju u stanje upotrebe i to putem organa CZ i inìnjerijskih je-dinica brigade. Izgra|ivati nove komunikacije, mostove i puteve premasjeveru i centru Republike. Treba fizi~ki obezbijediti privredne objekte(Velmos), analizirati njihovo stanje, te mogu}nosti barem djelimi~nog is-kori{tavanja.

U izvr{avanju ovih zadataka angaìrati sve vojne obveznike 41. slavne mtbr. i MUP-a RBiH.

Krajem februara 1994. godine Mostar je posjetio i posebni izaslanik generalnog sekretara UN-a za podru~je biv{e Jugoslavije, Jasu{i Aka{i.

Tom prilikom visokom zvani~niku UN-a su od strane predstavnika civil-nih i vojnih vlasti slobodne teritorije Mostaraizneseni uvjeti za ìvot i budu}nost grada: Mostar moè biti samo otvoren inepodijeljen grad, Mostar mora biti sastavni dio

teritorije suvereneRBiH, svi protjerani stanovnici grada moraju sevratiti svojim ku}ama, ali~na imovina gra|anamora biti za{ti}ena,. Zahtjeva se ka`njavanjesvih zlo~ina i zlo~inaca

na svim stranama, te daUN direktno u~estvuje ureguliranju upravljanjagradom.

519

Prije~ki bazar








520

D`amija had`i Ahmed-age Laki{i}a 1650/51.

Centralni gradski Trg Musala







19.5.7. RAZARANJE MOSTARA

Katastrofalne posljedice agresije HV i HVO-a na Mostar ilustriraju podaci UNICEF-a iz prolje}a 1994. godine, koji je izvr{io ispitivanje nalijevoj obali Mostara, da bi procijenio psiholo{ko stanje djece i pripremiotemelje za razvoj psihosocijalnog programa oporavka na ovom podru~ju.Istraìvanje je pokazalo:

Od tada{njih 55.000 stanovnika lijeve obale Mostara, 35.500 su bila raseljena lica, od kojih 13.100 djece. Od po~etka opsade grada od HVi HVO-a 1.500 ljudi je ubijeno. Ubijeno je 16 djece, a 232 je ranjeno. Djeca su u toku agresije HV i HVO-a ìvjela bez vode i struje, a bila su po-tpuno izgladnjela.

Na cijeloj lijevoj obali bio je totalni mrak. Djeca su bila u jo{ teòjsituaciji jer nisu smjela ni iz podruma. Izlazak na dnevno svjetlo sigurno bi ih ko{tao ranjavanja ili ìvota od stalnih snajperskih hitaca. âk 85 posto djece je napustilo vlastite domove zbog agresije, 62 posto djece je razdvojeno od roditelja ili ostalih ~lanova uè familije, 57 posto je doìvjeloda im roditelje ranjavaju pred njihovim o~ima, 19 posto je gledalo pogi biju brata ili sestre, 19 posto djece je i samo bilo ranjeno.

Mostar je dugo vremena bio blokiran na sve mogu}e na~ine, te ni

hrana dugo nije uop}e ulazila u grad. Prema ovom istraìvanju UNICEF-a, 43 posto djece je stra{no je gladovalo i mislilo da ne}e preìvjeti, a 24 posto je preìvjelo periode kada su mislili da }e umrijeti od hladno}e.

U uzorku UNICEF-a sva su djeca iskusila pucnjavu i granatiranje iz blizine. âk 67 posto ranjene i poginule djece je bilo pogo|eno iz snajpera, 90 posto je vidjelo ranjene osobe, a 62 posto je vidjelo ubijene osobe.Da su se desili masakri 81 posto djece su bili prvi glasnici nesre}e, dok je28 posto vidjelo mu~enje ljudi, 75 posto djece je bilo u domovima kad su

pogo|eni granatama i ru{eni.Mostarska djeca su, naàlost, bila prinu|ena da sve to doìvljavajui da sve to vide. Oni nisu bili samo svjedoci svega ovoga, ve} su ~estou~estvovali u pomaganju `rtvama nasilja. 62 posto djece je pomoglo oso bama koje su ranjene ili ubijene, a 95 posto djece se izjasnilo da su bili usituaciji kada su i sami mogli biti ubijeni.

Stepen traumatskih reakcija, ustanovljen od UNHCR-a, bio je najvi{i na podru~ju biv{e Jugoslavije. Kod djece Mostara je, tako|er, primi-

je}en i visok stepen razli~itih depresivnih reakcija, tako da je 77 postodjece patilo od stoma~nih tegoba. Zatim, 82 posto djece je smatralo da

521








njihov ìvot ni{ta ne vrijedi, a 71 posto djece je lo{e spavalo zbog ponavljanja no}nih mora. Pored posljedica koje su dokumentirane u studijiUNICEF-a, stru~njaci su primijetili veliki broj razli~itih emocionalnih problema i problema u pona{anju djece Mostara.

Tako|er, du{evni mir u tom periodu nisu mogli na}i ni ve}i broj voj-nika i policajaca Mostara. Ve}ini od njih neko iz uè ili bliè familije jeubijen, ranjen, silovan, nestao ili protjeran. Ranjavanja i pogibije ratnih prijatelja i nemogu}nost pruànja adekvatne pomo}i na licu mjesta ostavilo je velike traume. Neuhranjenost Mostaraca, civila i vojnika vidjela sena svakom koraku, o ~emu su izvje{tavali strani novinari.

Prekid borbi od HV i HVO-a pratila je agresivna psiholo{ko-propa-gandna djelatnost hrvatskih medija, te stalno protjerivanje preostalih Bo{

njaka iz svojih ku}a i stanova s desne obale Mostara. Komanda 41. slavnei MUP-a RBiH, uvidjev{i sve posljedice na ljude izazvane agresijom, uzkompletno okruènje grada, nizom mjera i aktivnosti djelovali su na saniranju stanja.

522

[anti}eva ulica u jeku agresije HV - HVO-a







523

Autobuska stanica u ljeto 1994. godine, kao gradska centralna deponija

Stara pravoslavna crkva iz 1834.








524

Sru{eni Carinski most

Stambena zgrada u Cernici







525

Razorena zgrada Slu`be dru{tvenog knjigovodstva

Ru{evine hotela “Neretva”








1. Veli~ine ukupnog deviznog prihoda po zaposlenom. 2. Veli~inetehnolo{ke opremljenosti privrednog subjekta. 3. Ukupnom broju zaposlenih radnika. 4. Sudjelovanja prihoda privrednog objekta u ukupnom prihodu Op}ine Mostar. 5. Uvezanosti u energentski i telekomunikacijskisistem itd.

SDS, HDZ i SK-PJ su imali isti zadatak i cilj da se u datom trenutku svi va`niji objekti Mostara moraju oplja~kati i minirati ili popaliti.

êtnici, kao i kasnije usta{e, imale su do detalja razra|en na~in plja~ke Mostara, sa imenima nosilaca aktivnosti, logisti~kom podr{kom isvim obavezama za te akcije. êtnici, SK-PJ i usta{e su, dakle, imali i ta~ne obaveze svakog pojedinca u plja~ki. Stru~njaci iz odre|enog privrednog objekta pod njihovom kontrolom obiljeìli su prvo opremu koja }e

se odvoziti, ispisuju}i adresu na koju }e se uputiti. Ti isti stru~njaci (biv-{i, a neki i sada{nji gra|ani Mostara) znakom X obiljeìli su vitalne dijelove postrojenja, koji zbog veli~ine nisu mogli biti transportovani, a zatim bi dolazili drugi stru~njaci da postave eksploziv na ve} obiljeèna mjesta,kako bi automatizirane ma{ine uni{tili i pretvorili u gomilu gvo`|a, te istragu uputili na pogre{an trag.

Nadzor nad cjelokupnom “patriotskom” operacijom plja~ke vr{ila je ekipa u liku i djelu tehni~kih direktora, {efova linija ili proizvodnje, sa

svim ovlastima i privilegijama KOS-a i SIS-a. Svaki privredni objekat uMostaru ima tu`nu pri~u, koja je po~injala s plja~kom i zavr{avala plja~kom od doju~era{njih i dana{njih vi|enijih gra|ana Mostara, «patriota»svoje dràve i naroda. Plja~ke privrednih i komunikacijskih objekata sunaj~e{}e izvr{avane po sljede}em scenariju u pet nivoa:

1.Plja~ka za potrebe armijskih, ~etni~kih vrhova, i za tvornice u Srbi ji. 2. U Crnoj Gori i Hrvatskoj su imali potrebe za tom infrastrukturom.Plja~kanjem su rukovodili mostarski Srbi i Hrvati, probrani od General{ta

ba iz Beograda i Glavnog stoèra iz Zagreba, a izvr{ioci radova su bili pri padnici padobranskog bataljona iz Ni{a i pripadnici specijalnih postrojbiHV-a. Industrijska oprema Mostara za Srbiju i Crnu Goru je odvoèna tran-sportnim avionima tipa AN –21, a kamionima za Hrvatsku.

Drugi nivo plja~ke za SR Jugoslaviju i Republiku Hrvatsku bio je uopremi, a radilo se o ra~unalima, grafi~kim stanicama, ra~unarima itd.

Poseban zadatak su imali da plja~kaju laboratorijsku mjernu i kontrolnu opremu, te visoko sofisticirane tehnologije - numeri~ke strojeve, sa

deset i vi{e automatskih radnji, a kojih je vojna industrija u Rodo~u imala na desetine.

527








Tre}i nivo plja~ke vr{en je za potrebe «stare Hercegovine» i Her-ceg-Bosne. Plja~ka se sastojala od otimanja kamiona, energetske opreme,transformatora, te numeri~kih strojeva starije generacije. Oprema je odvoèna za razvojne programe isto~ne Hercegovine i Herceg-Bosne.

êtvrti nivo plja~ke izveden je za potrebe tzv. Srpske op{tine Mos-tar, odnosno Ratnog stoèra Op}ine Mostar na unaprijed odre|enim loka-cijama, poput plja~ke na sjevernom izlazu iz Mostara u objektu \uro Salaj. U tvornicama ju`nog dijela Mostara izmje{teni su oplja~kani strojeviiz isto~nog dijela grada. Sa svim pripadaju}im alatima, radnim ormarimai svim potrebnim mjerno-kontrolnim priborom, rezervnim dijelovima sata~nim uputama za rad i odràvanja i nabavku rezervnih dijelova. Od tih plja~ki, tzv. Srpska op{tina Mostar je planirala po zavr{etku rata pokrenu-

ti proizvodnju u odabranim radnim tvornicama, razmjestiti strojeve, priklju~iti na energetsko napajanje i otpo~eti proizvodnju.

Na ta~no odre|enim lokacijama plja~ke bilo je i dijelova razli~itih privrednih vlasnika, {to zna~i da je na~elnik privrede tzv. Srpske op{tineMostar rukovodio akcijom iz jednog centra. Po osloba|anju Mostara tu infrastrukturu je 16. juna 1992. godine preuzeo Ratni stoèr Op}ine Mostar.

Peti nivo plja~ke bio je izveden u privatnoj reìji, da se podmire«psi rata», ~etnici, odnosno usta{e HVO-a, koji su plja~kali sve {to im do

|e do ruke i {to su raznim prevoznim sredstvima mogli ponijeti. Ti isti plja~ka{i su izvr{ili premeta~inu svakog stana u isto~nom dijelu Mostara,a kasnije obiljeàvali ku}e za paljevinu. êtnici i pripadnici HVO-a, u~esnici u plja~ki, ono {to nisu mogli odnijeti, minirali si i palili, da bi prikrili svoju plja~ku.

Me|utim po osloba|anju Mostara, iza 16. juna 1992., kada se u{lou tvornice u isto~nom dijelu grada, mnoga postrojenja nisu bila o{te}ena,ali plja~ka{i HV-HVO i HZHB su primjenili dogovoreni metod rada, ta-

ko da su mnoge strojeve prikazali kao o{te}ene ili potpuno uni{tene, onda bi ih transportovali i oni bi zavr{ili: 1. U postrojbama HV-HVO-a i voj-nim tvornicama Hrvatske, 2. Za potrebe Hrvatske i usta{kih postrojbi iz R Hrvatske, 3. Za potrebe HZHB, 4. Za potrebe Op}inskog stoèra Mostar.

5. Kao plja~ka HV-HVO bojovnika.Samo plja~kom, paljenjem i uni{tavanjem privrednih objekata na loka

litetu Rodo~, prema{ena je {teta od 420 miliona dolara. Ve}ina tog novca sedanas nalazi u nekretninama vrhovni{tva SDS-a i HDZ-a regije Mostar.

528







HDZ BiH je politi~ka stranka koja je okupila najve}i dio Hrvata BiH.Utemeljena je na Prvom op}em saboru u Sarajevu 18. augusta 1990.godine. Prvi predsjednik bio je dr. Davor Perinovi}. Na prvim vi{estrana-~kim demokratskim izborima odrànim 18. novembra i 2. decembra1990., sa predsjednikom Stjepanom Kljui}em, stranka je osvojila gotovosve hrvatske glasove i dobila 21 zastupni~ko mjesto u Vije}u gra|ana i 23zastupni~ka mjesta u Vije}u op}ina Skup{tine BiH. Nakon iznu|ene Klju-i}eve ostavke na zasjedanju Sredi{njeg odbora u [irokom Brijegu. 2. februara 1992. vodstvo stranke, poslije sjednice Glavnog odbora u Bugojnu,15. marta 1992. preuzima prof. dr. Miljenko Brki}, koji nedugo nakon to-ga, 24. oktobra 1992. daje ostavku. Na II. op}em saboru HDZ BiH u Mostaru. 14. novembra 1992., za predsjednika stranke izabran je mr. Mate Bo-

ban, koji je pritom i predsjednik HZHB i HVO-a. Sjedi{te stranke premje{ta se u Mostar. Zbog pritiska me|unarodne zajednice Boban na sjedniciSabora Zastupni~kog doma HZHB-a u Livnu, 8. februara 1993. podnosiostavku. Na III. op}em saboru HDZ BiH u Mostaru 9.-10. jula 1994., predsjednik stranke postaje Dario Kordi}, {to }e potvrditi i IV op}i sabor HDZ BiH odràn u Mostaru, 2. - 4. augusta 1996. Na sjednici Predsjedni{tva stranke u Mostaru, 2. decembra 1996., Kordi} daje ostavku. Na istoj je sjednici odlu~eno da funkciju predsjednika stranke do izbora novo

ga predsjednika obavlja Ivo Lozan~i}. Na zasjedanju Sredi{njeg odboraHDZ BiH u Mostaru, 12. januara 1996., za predsjednika stranke izabran je Boò Raji}. Odlu~eno je da se sjedi{te stranke prenese ponovo u Sara- jevo. Na V. op}em saboru HDZ BiH u Mostaru, 16. maja 1998. godine za predsjednika je izabran Ante Jelavi}. Na to mjesto je ponovo izabran naVI op}em saboru HDZ BiH, odrànom u Sarajevu, 15. septembra 2000.,kao i na VII. op}em saboru HDZ BiH, odrànom u Mostaru 6. oktobra2001., usprkos ~injenici da ga je izme|u dva posljednja strana~ka sabora

visoki predstavnik me|unarodne zajednice za BiH, Volfgang Petri~ smijenio sa svih dràvnih i strana~kih funkcija. Na VIII. op}em saboru HDZBiH, odrànom u Mostaru 26. aprila 2003., za predsjednika stranke iza bran je Bari{a ôlak.

HDZ BiH je, u skladu s Dejtonskim sporazumom, potpisanim 14.decembra 1995., sudjelovao na parlamentarnim i predsjedni~kim izborima u septembru 1996. i septembru 1998., te na op}inskim izborima 1997.,i na njima osvojila najve}i dio hrvatskih glasova u BiH. Tako je na prvim

poslijeratnim parlamentarnim izborima, odrànim 14. septembra 1996.,HDZ BiH osvojio najve}i broj hrvatskih glasova i dobio 8 od 42 mjesta

529








u Zastupni~kom domu BiH, 36od 140 mjesta u Zastupni~komdomu FBiH i nijedno od 83mjesta u Narodnoj skup{tiniRepublike Srpske, jer HDZBiH i nije isticao u RS svojekandidate na izborima.

Na predsjedni~kim izborima 1996. u tro~lano Predsjedni{tvo BiH, kao predstavnik hrvatskoga naroda izabran jekandidat HDZBiH Kre{imir

Zubak, a 1998. Ante Jelavi}. Nakon op}ih parlamentarnih i predsjedni~kih izbora odrànih

11. novembra 2000. godine HDZ BiH, iako dobija najve}i dio glasova Hrva-ta BiH, zbog stvaranja Alijanse za promjene u BiH, ne sudjeluje u vlasti. No-voizabrani ~lan Predsjedni{tva BiH iz reda hrvatskog naroda je Jozo Kriànovi}, kandidat Alijanse za promjene u BiH. Na op}im izborima u Bosni i Her-cegovini odrànim 5. oktobra 2002., za ~lana Predsjedni{tva Bosne i Herce

govine iz hrvatskoga naroda izabran je dr. Dragan ôvi}, kandidat HDZ BiH,u koaliciji koju su jo{~inili Hrvatski demokri{}ani (HD) i Hrvatska narodna zajednica(HNZ).

HDZ je, dakle, bio iostao najja~a ili, moglo

bi se re}i, jedina hrvatska stranka. I pored tesnage, koja nosi iozbiljnu politi~ku isvaku drugu odgovornost, HDZ je usu{tini bila stranka koja

je u~estvovala u plja~ki

svih drugih zajednica, ana kraju i svoje...

530

Lista kandidata za prve izbore u BiH

Ozvani~enje plja~ke javnih preduze}a putem ovakvih i sli~nihuredbi







531

173 hercegova~ka preduze}a u rukama Hrvata








532

Op}inski odbor HDZ-a: Ve}ina }e u~estvovati u uni{tavanju svog grada







19.5.9. HVO NAKON OSLOBA\ANJA LIJEVE OBALE

Izdajni~ko pona{anje HVO osje}ali smo po raznim pitanjima i u raznim situacijama. Nisu to bila samo djelovanja artiljerije HVO radi zaustavljanja na{eg napredovanja pri osloba|anju dijela grada na lijevoj obali.Kad smo oslobodili lijevu obalu, HVO je odmah stupio na scenu. Njihove postrojbe su plja~kale na oslobo|enom prostoru i odnosile sve {to su èljeli. Zahtijevali su, ~ak, da im predamo naoruànje do koga smo do{li u te{kim borbama u kojima su nas oni samo ometali. Zaposjedali su sve va`nezgrade. Policija HVO je po cijelom gradu postavljala kontrolne punktove.Pona{ali su se kao da su oni pobijedili ~etnike i oslobodili taj dio grada. Iopet su suàvali prostor za slobodno kretanje Bo{njaka. Bilo je to ne{to ne

vjerovatno za sve nas. Njihovom bezobrazluku nije bilo kraja. Carinska~eta je oslobodila Sjeverni logor, pa su borci na zgradi postavili zastavuRBiH s ljiljanima, ali su bojovnici HVO do{li, skinuli tu zastavu i postavili hrvatsku zastavu, koju je narod zvao “{ahovnica”. HVO-ovo preuzimanje kasarne nakon {to su je na{i borci oslobodili, izvr{eno je po naredbiJasmina Jaganjca i komandanta 4. korpusa Armije RBiH Arifa Pa{ali}a.Jednostavno, niko od na{ih boraca nije èlio preuzeti odgovornost za po~etak sukoba sa HVO-om. Iako je njihovo pona{anje prelazilo sve granice

ljudskosti, svi su se suzdràvali od pogre{nog poteza.Isti potezi HVO-a dogodili su se i kada je Lu~ka ~eta zauzela Ju`ni

logor, uz razliku {to je ova jedinica, odmah nakon osloba|anja Ju`nog lo-gora, nastavila djelovanja prema Nevesinju. Kada se legendarni MidhadHujdur Hujka vratio u Ju`ni logor, na sastanku s Jaganjcem u Tur~inovoj pekari, ultimativno je traìo da 5. bojna HVO-a napusti Ju`ni logor. Za- prijetio je: Ako HVO ne ispuni njegov zahtijev Lu~ka ~eta }e ih istjeratina svoj na~in. Hujka je bio bijesan na HVO jer je njegova ~eta, u nastav

ku borbi prema Nevesinju, zbog izdajni~kog pona{anja HVO imala trojicu poginulih i 11 ranjenih boraca.Provokativno pona{anje HVO dolazilo je do izraàja i u poku{aji

ma da kontroliraju prelaske preko svih mostova, pa i preko Starog mosta.Zaustavljali su na{e borce, legitimirali ih i bacali njihova dokumenta soznakom ljiljana.

Kad se Hujki poàlio jedan borac, kome policija HVO nije dozvolila da pre|e most, eksplodiralo mu je strpljenje. Pozvao je desetak dobro

voljaca, u{li su u transporter i oti{li do Starog mosta. Borci su istr~ali i zauzeli poloàje oko mosta. Policajci HVO koji su bili na Starom mostu, do

533








tada nadmeni i samouvjereni, oduzeli su se od straha. Zamolili su Hujkuda ih pusti da odu bez posljedica. Hujke je ih je pustio, ali je imao jedanzahtjev: Mogli su oti}i tek nakon {to su s mosta skinuli tzv. {ahovnicu.

Hujkina Lu~ka ~eta je bila omiljena me|u borcima i gra|anima.Mnogi su se dobrovoljno javljali da u|u u sastav njegove jedinice. Bilo jei pripadnika HVO-a koji su dolazili sa iskrenom èljom da u|u u sastavte ~ete. Ti mladi}i su se èljeli istinski boriti za slobodu Mostara, a ne pa-radirati. I odmah su po~ele optu`be da Hujka rastura HVO. Takva podme-tanja su dolazila, ~ak, i iz komande Samostalnog bataljona. Prema broju boraca i naoruànja od ratnog plijena, Lu~ka ~eta je zna~ajno nadilaziladimenzije bataljona, pa su uslijedile ideje da se od Hujkine jedinice for mira brigada. Takvu inicijativu je dao i sam Hujka. Na prvoj sljede}oj

smotri Hujka je postrojio oko 1.000 svojih fanati~nih boraca. To je imao priliku vidjeti i Jasmin Jaganjac.

Dakle, bez obzira {to nisu imali nikakvog udjela u borbenim rezultatima tokom osloba|anja lijeve obale Mostara i Podvele`ja, ~elnici HDZi HVO su i dalje negirali zvani~ne institucije i zakone RBiH, uspostavljali svoje institucije i donosili svoje zakone i uredbe. U tom pogledu ~elnici HDZ i HVO su bili naro~ito aktivni po~etkom jula 1992. godine, kadasu paradràvne institucije Herceg - Bosne donijele niz uredbi i odluka ko

jima su ru{ili legalne organe vlasti i prekidali bilo kakav uticaj iz Saraje-va prema Hercegovini. Za sve {to se nalazilo na tom prostoru od vojne, privredne, komunikacijske i druge infrastrukture i tvornica, HDZ je donosio uredbe i odluke po kojima HZHB postaje potpuni vlasnik svega postoje}eg.

534







535

Po ko zna koji put general HV-a Janko Bobetko se pokazuje kao komandant HVO-a








536







20. POLITI^KA SITUACIJA U HERCEGOVINIPOÊTKOM 1993. GODINE

20.1. HVO PROTIV BO[NJA^KIH POLITIÂRA IOFICIRA

Namjere Tu|manovog reìma prema Bo{njacima i BiH su se najbo-lje mogle vidjeti prema sadràjima propagande. Po~etkom 1993. godine,zagreba~ki mediji pod kontrolom Tu|manovog reìma, poja~ali su razno-vrsnu djelatnost protiv lidera odbrane RBiH. Na sve mogu}e propagandnena~ine su nastojali da se narod i borci 4. korpusa Armije RBiH odvoje od

politi~kog vo|stva u Sarajevu, a najvi{e su ~inili da se kompromitira predsjednik Alija Izetbegovi}, da ga mi po~nemo ignorirati i odustaneno od lojalnosti prema njemu kao svom Vrhovnom komandantu. Stalno su poku-{avali da unutar stanovni{tva i pripadnika 4. korpusa Armije RBiH izazo-vu razne sukobe i da, u uvjetima op}e konfuzije me|u nama, oslabi na{amo} da se organiziramo za odbranu, te da se kona~no predamo i stavimou slu`bu paradràve Herceg - Bosne.

Propagandnim putem, {irenjem raznih glasina i instaliranjem svojih

odanih ljudi u na{e redove, poku{avali su izazvati nesporazume izme|u pripadanika 4. korpusa i stanovni{tva, izme|u prognanih Bo{njaka i domicilnog stanovni{tva u Mosta ru i obli`njim mjestima gdje su se prognanici smjestili. Svaki element, na kome se temeljila snaga i perspektiva uspje{ne izgradnje 4. korpusa Armije RBiH, bio je meta propagandnih napada.

âsnici i bojovnici HVO su, ~ak, odlazili u {kole i nare|ivali da senastava izvodi po nastavnim planovima i programima Republike Hrvatske. Lideri HVO-a su izlazili pred postrojene bojovnike i govorili im: “Ko

nije spreman da puca na “ljiljane”, na pripadnike Alijine vojske, neka iza-|e iz stroja!”. Niko se nije usu|ivao izi}i iz stroja, jer se znalo {ta bi takvog bojovnika HVO-a poslije ~ekalo.

Upornost lidera HDZ-a, odnosno lidera HRHB, da odvoje bo{nja~ki narod u Hercegovini i 4. korpus od na{ih dràvnih i politi~kih lidera uSarajevu dobila je takve dimenzije da su se u propagandu uklju~ili i najvi{i zvani~nici HRHB na konferencijama za {tampu i davanjem izjava naraznim politi~kim skupovima ili u namjenskim emisijama, putem radija i

TV i u printanim medijima. Vidjelo se da im je propaganda va`no sred-stvo rata, te da }e tako posti}i ciljeve, za koje }e se, u krajnjem, morati

537








boriti oru`jem. Naravno, takva propaganda kod Bo{njaka ne pomaè, pasu otpadale i podvale i ucjene. Sve vi{e, HVO se orijentirao na prijetnjesilom, teroristi~ke akcije, zastra{ivanja i sli~ne metode kojima su nas, izdana u dan, sve vi{e i vi{e, uvodili u oruàne sukobe.

Vlasti HRHB su propagandom i podvalama djelovali da nas kom promitiraju u o~ima me|unarodne zajednice. Za te ciljeve su angaìrali bojovnike HVO-a da napadaju na humanitarne konvoje, provociraju patrole UNPROFOR-a i sli~no. Nakon nekoliko takvih slu~ajeva, u medijima su {irili laì da to ~ine pripadnici 4. korpusa. I na druge na~ine, naro~ito u neposrednim kontaktima sa zvani~nicima me|unarodne zajednice,na sastancima i u neformalnim razgovorima, organizirano su {irili laì protiv nas. Za 4. korpus su govorili da je “takozvani” i tako nas negirali i

omalovaàvali, a uz to isticali da Bo{njaci ne mogu organizirati vojsku ida mi u Hercegovini nemamo resurse za ve}e vojne formacije kao {to jekorpus. Isticali su da je Hercegovina samo “hrvatska teritorija” i da miBo{njaci moramo biti lojalni paradràvi Herceg – Bosni.

Mnogi ekstremisti HDZ i HVO su nam prijetili da }e nas razoruàti i protjerati u takozvane “muslimanske provincije”. Naro~ito su prijetilikomandantu Midhadu Hujduru Hujki. Komandantima Arifu Pa{ali}u iMidhatu Hujduru Hujki su postavljali ultimatum da se sa svojim jedinica

ma, do 20. januara 1993. godine, moraju staviti pod komandu HVO-a.Prvih mjeseci 1993. godine HVO je oko nas stezao obru~. Koristili smosve mogu}nosti da izbjegnemo sukob. Pokazivali smo spremnost za razumno rje{enje svakog problema. Bili smo tolerantni, popustljivi i izbjegavali bilo kakve konflikte.

Povinovali smo se nekim zahtjevima, koje smo mogli ispuniti, aodràti dostojanstvo. Me|utim, njihovi zahtjevi i ultimatumi prema namasu bili sve radikalniji i dirali u na{ ponos. Uz to su kroz Mostar i na lije

voj i na desnoj obali svakodnevno demonstrirali silu. Na dan obiljeàvanja prve godi{njice Armije RBiH, 15. aprila 1993. godine, tenkovi i tran-sporteri HVO su provokativno patrolirali ulicama Mostara. U~estalo su sekretale kolone tenkova, transportera, raznih vozila za koje su prika~eni to povi, minobaca~i, haubice i vi{ecijevni baca~i raketa.

Propaganda je bila sve è{}a. Htjeli su da nas navedu da se osje}amo bespomo}nim i da, ovisni od njih, popustimo pred njihovim politi~kim zahtjevima da im pod vlast predamo na{ 4. korpus, te da otkaèmo

lojalnost legalnim dràvnim i politi~kim liderima, odreknemo se svog bo{nja~kog identiteta i dràve BiH. Radi toga su u Mostar dolazili najvi

538







{i zvani~nici Hrvatske, posebno mo}ni Tu|manov ministar odbrane Goj-ko [u{ak i njegov zamjenik, general Slobodan Praljak. Poslije boravka[u{ka u Mostaru, u prolje}e 1993. godine, HVO je otvorio front prema jedinicama Armije RBiH. Nakon njegove posjete Mostaru intenzivirani suoruàni napadi HVO-a na poloàje Armije RBiH. Mnogo prije sukoba brojni generali iz Glavnog stoèra Hrvatske vojske su dolazili u Glavnistoèr HVO, obilazili Mostar i druga podru~ja Hercegovine, a da nikadanisu traìli da s njima budu i zvani~nici dràvnih institucija RBiH – izVlade, Ministarstva odbrane RBiH ili [taba Vrhovne komande. Njihoviciljevi su bili jasni. Podjela BiH. Ovakve njihove politi~ke ambicije su unama Bo{njacima izazivale revolt, ali i osje}aj ponosa na svoju pose bnost, pa smo postajali sve odlu~niji da se suprostavimo i kona~no odbra

nimo od jo{ jednog zla.Sve je ukazivalo da iza paradràvne vlasti stoji Republika Hrvatska

koja je ugrozila teritorijalni integritet RBiH, jer je u Mostar do{la 114.splitska brigada i “Neretljanska brigada” Hrvatske vojske iz Metkovi}a.Manjih jedinica i pojedinaca iz vojnog, policijskog i obavje{tajno-sigur nosnog aparata Hrvatske u regiji Mostara bilo je na svakom koraku. Tu-|man se prema Hercegovini pona{ao kao prema dijelu teritorije Republike Hrvatske.

Po~etkom 1993. godine, policija HVO-a je na ulicama Mostara i {irom Hercegovine hapsila Bo{njake. Upadali su u stanove i ku}e Bo{njaka traè}i naoruànje i plja~kaju}i sve {to im padne pod ruku. Mnoge bo{nja~ke porodice su isklju~ivali iz raspodjele humanitarne pomo}i, {to je,isto tako, bio veliki pritisak da se ti ljudi odlu~e za napu{tanje svojih domova, bilo u inostranstvo ili u druge krajeve BiH, koje su oni zvali “muslimanske provincije”.

539








sporter, dok mi je ]i}o dobacivao: “Suade preuzmi komandu”. Tog dana,oko deset sati predao sam komandu brigade Semiru Drljevi}u Lovcu. Borbesu trajale punih 12 sati. Sje}am se Hujkine smrti danas koliko i njegovog ì- vota i hrabrosti. Odgojio se preko puta moje nene Zejne Puzi}, u Hadìjskomsokaku i znali smo se od najranijegdjetinjstva. Familije su nam se po-{tovale i pazile.

I, danas, kad se sjetim ovogspiska pod kojim je HVO napisaosvoje laì, nasmje{im se i pred o~imi do|e Hujkino lice jasnih izraza. Kad smo potpisivali taj spisak

ratnih veterana, meni su ga prvomdali na potpis. Dalje je krenulo saostalim momcima, veteranimaotpora. Tek kao “izvrsni” 130 od135 veterana otpora, na taj se spi-sak tada uspio ugurati i Safet Oru~evi}.

Ali, kad je Hujka vidio taj

spisak premjerio me je od glave dopete i rekao: Kao komandant Mos-tarske 41. ja moram biti prvi. Upi-sao se i pokazao mi: Bio je u vrhuspiska i iznad mog imena. Nadbrojem jedan dopisao je 01 i potpi-sao se: Midhad Hujdur Hujka.

Svi smo prasnuli u smjeh.

542







543

Klevete su nastavljene i u Abdi}evom listu “Zapadna Bosna”








544







21. ORU@ANI SUKOBI ARMIJE RBIH I HVO

21.1. POÊTAK ORU@ANIH SUKOBA ARMIJERBIH I HVO

Kako se vi{e ulazilo u prolje}e 1993. godine, tako su se rasplamsavali incidenti. Hap{enja Bo{njaka su bila sve u~estalija, prijetnje i provokacije tako|er. Od sredine aprila 1993. godine intenziviraju se snajperskinapadi od ekstremista HVO na Bo{njake, posebno na pripadnike ArmijeRBiH, kojima su prijetili zato {to na odje}i imaju simbole – obilje`ja Ar-mije RBiH - grb RBiH s ljiljanima.

Tih proljetnih dana 1993. godine, svaki borac Armije RBiH s ta-kvim obilje`jima je za bojovnike HVO bio potencijalna snajperska meta.Takva djelovanja su bila uvod u aktivnosti HVO, krajem aprila i po~et-kom maja 1993. godine, na ure|enju borbenih linija kroz mostarske ulice, zaposjedaju}i ih tako da se uspostavljao front prema rasporedu jedinica Armije RBiH na lijevoj obali i na uskom pojasu desne obale Neretve.

Jedinice HVO su posjele borbene poloàje u rejonima Rodo~, Stotine, Kolonija, kasarna “Luka”, Tekija i [ehovina, a prednji kraj njihovih

poloàja je bio na liniji: Mahala - hotel “Ruà” – Rude{ova ku}a – Janji}aku}a - kafana “Boncampo”, kafana “Demadino” – Merhamet – [emovac -Cernica – [anti}eva ulica. Na ovim linijama su raspore|ene veoma jakesnage HVO-a, sa dosta bojovnika i kvalitetnog naoruànja. U samoj gradskoj zoni Mostara bila je 2. brigada HVO-a, oja~ana pukovnijom “BrunoBu{i}”, jednom bojnom Vojske Republike Hrvatske iz Osijeka, ~etom “Ti-grova” i nizom manjih borbenih grupa koje su izvr{avale specijalne zadatke teroristi~kog karaktera, ustvari, zlostavljaju}i bo{nja~ko civilno stano

vni{tvo, progone}i ih i deportuju}i po logorima {irom zapadne Hercegovine. Ova brigada HVO-a je imala sna`nu artiljerijsku i logisti~ku podr{ku. Na podru~ja op}ina âpljina i Stolac razmije{taju se jedinice HVO,

ali i jedinice Hrvatske vojske iz Splita, Metkovi}a, Imotskog, Zagreba iOsijeka… HVO je iz Hrvatske dobijao tenkove i razna artiljerijska oru|akoja su odmah usmjeravana na dijelove fronta protiv Armije RBiH, pre-ma Prozoru, Gornjem Vakufu, Bugojnu, Konjicu, Jablanici i Mostaru.Oru`je iz Hrvatske stizalo je i za sve ostale jedinice HVO-a, {irom BiH.

Prije artiljerijskih napada na gradove koji su bili pod kontrolom Ar-mije RBiH, vlasti Herceg - Bosne su organizirale iseljavanje Hrvata s tog

545








podru~ja. ^ inili su to provokativno, da pred me|unarodnom zajednicomostave utisak kako ih Bo{njaci progone.

Dok su se oni tako pona{ali, redovno su intenzivirani napadi ~etnika na na{e poloàje. Granate lansirane sa ~etni~kih poloàja nisu padalena dio grada koji je kontrolirao HVO, ve} samo na poloàje Armije RBiHi na bo{nja~ko civilno stanovni{tvo. I po tome smo vidjeli da HVO s ~etnicima djeluje protiv Armije RBiH, protiv BiH i Bo{njaka.

Kretanje danju po ulicama Mostara postaje veliki rizik. Uslijedila je blokada 4. korpusa. Opkoljeni smo sa svih strana. Sa sjevera, zapada i juga jedinicama HVO, a sa istoka cijelim korpusom ~etni~ke vojske. Tadasmo s poloàja prema ~etnicima morali preusmjeriti dio snaga 4. korpusana poloàje prema HVO-u. To nam je nametnuto. To je bilo ono {to smo

najmanje èljeli. Glupo je i pomisliti da smo u takvoj bezizlaznoj pozici ji mi, Armija RBiH, eljeli rat i s HVO-om. Zar nam je, pored ~etnika, trebalo traìti jo{ neprijatelja? Treba psihijatrijsko vje{ta~enje onima kojitvrde da je Armija RBiH krenula protiv HVO-a. Bili smo prinu|eni da se branimo. Altenativa tome je bila poniènje, gubitak dostojanstva, nesta-nak Bo{njaka i kao politi~kog faktora i kao naroda i definitivno - nestanak dràve BiH.

êtvrti korpus imao je poloàje: u rejonu “Ju`ni logor” radi zatva

ranja pravca prema Rodo~u; u rejonu êkrk – Magistrala – [emovac – Bulevar - Stara bolnica – Mljekara – Centar II, {to je uklju~ivalo odbranu prema jedinicama HVO-a; na podru~ju Sutine radi zatvaranja pravca kaVrap~i}ima i Hidroelektrani Mostar; na pravcu \a~ki dom - Ekonomska{kola na desnoj obali Neretve orijentirano prema poloàjima HVO-a utom dijelu; te na podru~ju Blagaja.

Za nas je tada bila najva`nija i najteà odbrana na linijama: [anti}eva ulica – Cernica i [emovac – Mahala. Shvatali smo da od odbrane

Mostara i od uspje{nog drànja svih poloàja, a posebno ove linije, zavisi odbrana ~itave RBiH i bo{nja~kog naroda. Na{a borba je bila mnogo, mnogo vi{e od odbrane samog Mostara i od odbrane Bo{njaka kojisu se tada zadesili u Mostaru. U odnosu na agresore, i s jedne i s drugestrane, mi smo bili inferiorni, kako u pogledu broja boraca, tako i u pogledu naoruànja i drugih najnu`nijih resursa za borbu i preìvljavanjeu uvjetima potpunog okruènja. Jedina na{a prednost je bila uvjerenostda se borimo za pravdu, za istinu, protiv zla, te uvjerenost da je pobjeda

u kona~nom na na{oj strani. To nas je motiviralo da ulaèmo nat~ovje-~anske napore u toj borbi.

546







Napadi HVO na poloàje Armije RBiH i zlo~ina~ke aktivnosti pro-tiv bo{nja~kih civila intenzivirani su i u drugim dijelovima RBiH, gdje su politi~ki i vojni lideri paradràve Herceg - Bosne procijenili da imaju povoljan odnos snaga i da mogu posti}i svoje ciljeve. U sredinama RBiH, zakoje su cijenili da su snage HVO inferiornije u odnosu na ja~inu snaga Ar-mije RBiH, na tim prostorima su bili relativno mirnodopski, ali u politi~kom smislu jasno na strani Tu|manovog i Bobanovog reìma, koji seodlu~io da zajedni~ki s Milo{evi}evim reìmom uni{ti BiH i Bo{njake. To-kom aprila 1993. godine jedinice HVO su borbeno djelovale artiljerijom,minobaca~ima, topovima i mitraljezima po jedinicama Armije RBiH i bo{-nja~kim civilima na podru~ju op}ine Konjic. Na podru~ju Neretvice HVO je napadao jedinice Armije RBiH, posebno u selu Gostovi}i, {to se preno-

silo na sela Here, [}ipe i Kute, u op}ini Prozor.Dana 15. aprila 1993. godine na gradsku zonu Jablanice HVO je sa

svojih poloàja iz VBR-a, haubica i minobaca~a lansirao oko 50 projekti-la. Granatirani su civilni ciljevi u Ostro{cu. Na putevima su postavljaliminske prepreke i vr{ili zaru{avanje komunikacija. Ru{ili su mostove.Dok su oruànim napadima vr{ili pritisak na nas da odustanemo od od brane i da se povinujemo njihovim ultimativnim zahtijevima, uz posredovanje UNPROFOR-a predstavnici Armije RBiH i HVO-a su se sastajali i

pregovarali. Mi smo u tim razgovorima traìli da HVO obustavi oruànaneprijateljstva protiv Armije RBiH i da se zajedni~ki angaìramo u borbi protiv agresora na RBiH iz Srbije i Crne Gore. Predstavnici HVO-a su bili uporni u zahtijevima da jedinice Armije RBiH, koje se u gradskoj zoniMostara nalaze u zahvatu desne obale Neretve, pre|u na lijevu obalu, zatim da pripadnici svih jedinica 4. korpusa predaju oru`je kojim raspolaùili da se bezuvjetno stave pod komandu HVO, {to je podrazumijevalo lo jalnost paradràvnoj strukturi HZHB i otkazivanje lojalnosti legalnim or

ganima i institucijama RBiH.

547








548

HVO optu`uje i Bo{njake u svojim redovima







21.1.1. APRILSKI SNAJPERSKI RAT

Iako je sve ukazivalo da }e do}i do sukoba izme|u HVO-a i Armi- je BiH, ljudi nisu vjerovali. âk, i pored toga {to se znalo za napade HVi HVO-a u Novom Travniku, Gornjem Vakufu, Zenici, Vitezu, Busova~i,ljudi su se i dalje nadali da }e se HVO zaustaviti u svojim nakanama. Ali,16. aprila 1993. godine, u Mostaru je zapo~eo period poznat pod nazivomSnajperski rat. Meta su bili svi oni koji su nosili oznaku ljiljana na rukavu.

Bilo je to u dan pokolja u Ahmi}ima, dan napada zeni~kog HVO-ana grad, te na dan Kordi}evih pokolja bo{nja~kih civila u Busova~i. Nataj dan i Mostar je doìvljavao te{ke udare.

Omjer snaga bio je krajnje nepovoljan za 41. slavnu mtbr. Sa istoka prijetio je ~itav Hercegova~ki korpus srpsko-crnogorske vojske, sa sjevera, zapada i juga gomilale su se ogromne snage HV-a i HVO-a.

Krajem aprila i po~etkom maja 1993. godine, HVO pravi nove bor bene poloàje u rejonu Rodo~a, Stotine i Kolonije, usmjerene u pravcukasarne «Luka» i naseljima: Tekija, Luka i [ehovina. Linija: Mahala (ê-krk)-Ku}a (Mahala) - hotel «Ruà» - Rude{ova ku}a - Janji}a ku}a - kafe «Boncampo» -kafe»Demadino» - Merhamet – [emovac – Cernica –

[anti}eva ulica postaje nevidljiva linija koja se po danu ne prelazi, jer je prijetila velika opasnost za sve one koji bi se na to odlu~ili. Komunikaci je sa Komandom 4. korpusa ARBiH bile su jako oteàne, jer se nalazila uzgradi «Vranice», na zapadnoj strani Mostara. Zbog pogor{anja op}e voj-nopoliti~ke situacije na teritoriji op}ine Mostar, a na osnovu pripremnognare|enja Komande 4. korpusa ARBiH, sve jedinice 41. slavne mtbr., sadijelovima ostalih jedinica iz sastava 4.korpusa ARBiH, posjedaju polo-àje za odsudnu odbranu, sa zadacima po jedinicama:

Prvi bataljon ima zadatak da zaposjedne poloàje za odbranu u podru~ju Ju`nog logora, sa zadatkom zatvaranja pravaca iz Rodo~a ka Mostaru za protivoklopnu za{titu. Ukoliko se steknu uvjeti, krenuti u napad karaskrsnici puteva Mostar - Buna i Mostar - Blagaj, te kasnije zaposjedanje poloàja za odbranu, s ciljem zatvaranja prilaza Avijati~arskom mos-tu. U daljim borbenim djelovanjima teìti spajanju sa Samostalnom ~etomBlagaj, u rejonu Bune. Dio snaga prebaciti na desnu obalu Neretve i staviti pod komandu 2. bataljona.

Drugi bataljon ima zadatak posjedanja poloàja za odbranu u svojojzoni odgovornosti, zatvaranje pravca ka Mostaru u podru~ju êkrka. Te-

549








ì{te ka posjedanju linije odbrane: êkrk - Magistrala - [emovac - Bulevar - ul. Dr. S. Muji}a - Nova banka - kafe «Vaha »- Garnizonska ambu-lanta - Stara bolnica – Mljekara - Centar II. U pozadini dostignute linijeizvr{iti blokiranje snaga HVO-a. Dio snaga iz 4. ~ete uputiti ka Komandi41. slavne mtbr. radi oja~anja odbrane. U daljnjim djelovanjima izvr{itinapad sa krila pravcima: [emovac – Podhum - Balinovac i Centar II-Rudnik. Dio snaga odvojiti za zauzimanje brda Hum.

Tre}i bataljon ima zadatak posjedanja poloàja za odbranu u svojojzoni odgovornosti, zatvaranje pravca iz Vrap~i}a ka Mostaru, u rejonuSutine i onemogu}avanja prelaska preko HE «Mostar», kao i potpuno blokiranje i zauzimanje kasarne Sjeverni logor. Dio ljudstva sa naoruà-njem prebaciti na desnu stranu i staviti pod komandu 2. bataljona. U ko

mandu uputiti kompletnu poslugu RBR «OSA» sa kontejnerima, te poslugu sa RPG-ovima. U daljnjim djelovanjima bataljon ima zadatak sa pravcem napredovanja ka Vrap~i}ima i Potocima.

Bataljon « Nevesinje» se stavlja pod komandu 3. bataljona, a dioljudstva prebaciti na desnu obalu i razmjestiti u \a~ki dom i ekonomsku{kolu, gdje }e i posjesti poloàje za odbranu.

Bataljon «[argan» se stavlja pod komandu 1. bataljona.MTD ima zadatak da sa poloàja otvara vatru na ciljeve po zahtje

vima brigade. Minobaca~i 82 mm, tako|e, otvaraju vatru na ciljeve pozahtjevu brigade.

Samostalna ~eta «Blagaj» ima zadatak posjedanja poloàja za od branu u svojoj zoni odgovornosti, a po sticanju uvjeta za to izvr{iti napad pravcem Blagaj – Kosor - Buna i ovladati mostovima preko rijeke Bunena putu Mostar - âpljina i Mostar – Domanovi}i. Teìti ka spajanju sasnagama 1.bataljona.

Jedinice MUP-a imaju zadatak posjedanja poloàja i odbrane Sta

rog mosta i novoizgra|enog mosta na Musali, a dijelom snaga izvr{iti na pad na prostorije MUP-a HZHB i policijske stanice i po posjedanju objekte uporno braniti. Teìti da u na{oj zoni odgovornosti ostane zgrada hi-rurgije. Ljudstvo za izvr{enje napada imati u pripravnosti u hotelu «Mos-tar».

Izvi|a~ki vod ima zadatak zauzimanja prostorija Elektro-Hercegovine. Po zauzimanju prostorija uporno ih braniti.

Diverzantski vod ima zadatak napada na objekte @itoprometa. Na

kon zauzimanja uporno ih braniti. Izvr{iti diverziju na prelazu iz Sjever nog logora preko Neretve.

550







551

Pripreme za odbranu Mostara nakon prijetnji HVO-a da }e zauzeti cjelokupnu teritoriju

op}ine Mostar, juna 1992. godine








552

Izetbegovi}ev prijedlog zajedni~ke izjave s Bobanom, @eneva 26.1.1993.







êta VP ima zadatak odbrane Komande brigade. Dio ljudstva upo-trijebiti u sadjejstvu sa 2. bataljonom za odbranu u rejonu [emovac, a dioodvojiti za kontrolu i pretres lica u zoni odgovornosti 2. bataljona.

PO^ se po oru|ima pridodaje 1., 2. i 3. bataljonu u cilju zatvaranja pravaca.

Vod PAM se po oru|ima pridodaje 1. i 3. bataljonuOdràti redovnu borbenu gotovost na linijama odbrane ka srpsko

crnogorskoj vojsci.Ovo pripremno nare|enje za odbranu uvjetovale su vi{emjese~ne pri

preme HVO-a i HV-a u cilju opse`nog napada na grad Mostar i {iri region.Jedan od ratnih komandanata 41. mtbr. Esad Humo se u ntervjuu lis-

tu «Bo{njak», prisjetio prvih ve}ih sukoba sa HVO-om:

(...) «Nastojali su svim sredstvima da ~itav Mostar stave pod svojukontrolu. Kada su uvidjeli da im to ne polazi za rukom, poku{ali su to daurade silom. Mada je napad, odnosno, agresija po~ela 9. maja ja tvrdimda je to ura|eno mnogo ranije. Prvi napadi su po~eli 16. aprila, koji su prerasli u sukob, koji mi u Mostaru zovemo Snajperskim ratom. Kasnijesu ti sukobi, zahvaljuju}i UNPROFOR-u, zata{kani, odnosno, minimizirani, a uspostavljene su linije i izvr{eno pregrupiranje ljudstva. Tek od 9.maja krenuli su u totalni napad, u èlji da nas zbri{u s lica zemlje. Ispri

~at }u samo jedan detalj. Na jednom sastanku, odnosno pregovorima, ne posredno prije sukoba, u zapovjedni{tvu HVO-a meni je, u prisustvu Mire Lasi}a i Petra Zelenike, zapovjednik Vojne policije HVO-a @eljko Dì-di} doslovno rekao da }e nas sve pobiti, one koji preìve gurnuti u Neretvu, a ostatak predati ~etnicima da nas pokolju.»(...)

553








21.1.2. NAPADI HVO-a NA POLO@AJE ARMIJE RBIH9. MAJA 1993. GODINE

Napad na poloàje Armije RBiH u Mostaru, jedinice HVO su otpo-~ele u 5 sati 9. maja 1993. godine, na cijelom ve} uspostavljenom frontu,a naro~ito na na{u liniju odbrane: Mahala – [emovac – Cernica - [anti}eva ulica. Pje{adijske napade su podràvali artiljerijom raznih kalibara.Djejstvovali su minobaca~ima, topovima, haubicama, PA topovima, PAmitraljezima… To su bila silovita i razaraju}a djelovanja.

U takvim uvjetima nije mogla da do|e do izraàja njihova artiljeri ja na udaljenijim vatrenim poloàjima, jer nisu mogli biti precizni u tolikoj mjeri da poga|aju samo na{e poloàje, a da granate i mine ne padaju

i po njhovim jedinicama. Istovremeno, dok su nas napadale jediniceHVO-a, na cijelom dijelu fronta trpjeli smo poja~ane i èstoke udare ~etnika. To je bila op}a ofanziva koja je koordinirana i dogovorena izme|uvo|a HVO-a i ~etnika. Ali, tada je, u presudnim trenucima, do{la do izra-àja izuzetna hrabrost i odlu~nost boraca na{e Slavne 41. mostarske brigade. Smjelo su i{li u protivnapade i na pojedinim dijelovima fronta uspi jevali odbaciti bojovnike HVO-a. U nekim slu~ajevima, proboji su biline{to dublji, pa su opasno bili izloèni bokovi na{ih jedinica koje su

izuzetno napredovale. To je prijetilo mogu}em odsijecanju i okruènjunekih na{ih borbenih grupa, pa su se morali zaustavljati i vra}ati.

Komanda 4. korpusa smje{tena u zgradi “Vranice” je bila najvi{e ugro-èna, a na{e jedinice su nastojale da se spoje. S malim snagama za svoju ne

posrednu za{titu odolijevala je èstokim napadima HVO-a puna ~etiri dana.Zbog nedostatka municije, 13. maja 1993. godine, uslijedila je predaja zgrade u kojoj je bila smje{tena Komanda 4. korpusa. Manji broj boraca se uspioizvu}i iz okruènja i spojiti s na{im snagama koje su uspje{no odolijevale na

padima bojovnika HVO-a. Bojovnici HVO zarobili su, izme|u ostalih i 13 pripadnika Armije RBiH. Postupak zarobljavanja je snimljen TV kamerama,a snimak je emitiran u Zagrebu, preko HTV 1. Taj snimak je sluìo kao do-kaz u na{im nastojanjima da se zarobljenici vrate, a koji sam kao predsjednik Komisije za razmjenu civila i vojnika dostavio predstavnicima Me|unar odnog crvenog krsta. Naàlost, snimak je bio i ostao dokaz da su ih bojovnici HVO pobili, jer nikada, ni do dan – danas, ni{ta ne znamo o sudbini tih

beskrajno hrabrih mladi}a.

U napadima HVO-a su stradali mnogi civili. Na nekim dijelovimafronta imali su uspjeha, jer su na{i borci bili prinu|eni da se povuku na

554







povoljnije poloàje. Bojovnici HVO su zauzeli hotel “Ruà”, Sli{kovi}aku}e, [tampariju i zgrade na êkrku. Kasnije su u protivudarima, na{i borci povratili ove va`ne objekte.

S obzirom na sloènost situacije, nastale zbog oruànih sukobaizme|u Armije RBiH i HVO-a, 12. maja 1993. godine uslijedili su prego-vori u kojima je izme|u zapovjednika HVO-a Milivoja Petkovi}a i na~elnika [VK Sefera Halilovi}a posredovao general Filip Morion. Potpisan jesporazum da se prekinu borbena djelovanja, da se zatrpaju rovovi koji su bili na frontu izme|u Armije RBiH i HVO, da se ukine taj front, da seuklone sve barikade u gradu, da se oslobode sve komunikacije, da se spri je~i zaustavljanje konvoja na komunikacijama, da se stanovni{tvo vrati usvoje ku}e i stanove i da se odmah bezuvjetno puste svi zarobljenici. Rok

za realizaciju dogovenih mjera bio je 15. maj 1993. godine do 12 sati.Obistinile su se ocjene da ~elnici HVO-a nisu iskreni i da ne}e ispo

{tovati to {to su dogovorili. Primirje su koristili za novo prestrojavanje, popunu, dovo|enje novih snaga i za dopunu planova za napade na na{e poloàje. Na{i komandanti nisu bili naivni da im povjeruju, pa su pa`ljivo pratili dalje aktivnosti HVO-a. Ukazala se potreba da se na{e snage pregupiraju i pripreme za odbranu od novih ofanziva HVO-a.

Odbrana Mostara je podijeljena u tri Sektora i to: (1) Sektor “Sje

ver”, koji je obuhvatao na{e poloàje u dijelu Cernice, Mazoljica i Pasjaka. Dràli su ih 3. bataljon Slavne 41. mtbr. oja~an vodom “Zalik” i vodom“Pasjak”. Na{i borci su imali zadatak da sprije~e prodor snaga Hrvatskevojske i HVO iz pravca Bijelog Polja, Vrap~i}a i kasarne Sjeverni logor.(2) Sektor “Jug”, koji je obuhvatao na{e poloàje u Luki I, Luki II sa [ehovinom, Opinama, Tekijom i Draèvicama. Ove poloàje dràli su: 1. ba-taljon 41. slavne mtbr, bataljon “Dra~evice – Gnojnice”, bataljon “Blagaj”,gata~ki bataljon “[argan” i odjeljenje brigade “Bregava”. U ovom sektoru

na{i borci su imali zadatak da sprije~e prodore Hrvatske vojske i HVO prema ju`nom dijelu Mostara. (3) Sektor “Zapad” koji je obuhvatao na{e poloàje na prostoru mjesnih zajednica “Alekse [anti}a”, dijela Cernice, Donje Mahale i Brankovca, s Feji}evom i Titovom ulicom. Dràli su ih: 2. ba-taljon Slavne 41. mtbr, dijelovi bataljona “[argan”, “Nevesinje”, specijal-ne jedinice “Tale”, “Ziko”, dijelovi brigade “Bregava”, bataljona “Blagaj”i jedinice policije MUP-a. Na ovom sektoru, na{i borci su imali zadatak dasprije~e prodor Hrvatske vojske i HVO sa zapada.

Odbrana Mostara je bila veoma sloèn poduhvat 4. korpusa ArmijeRBiH, a posebno Slavne 41. mtbr, koja je u tome nosila glavni teret. Po-

555








tpuno okruènje na malom prostoru, u urbanoj sredini kao {to je Mostar,uz logisti~ke i komunikacijske probleme koji su posljedica tog okruènja,djelovalo je kao prete{ka odgovornost da na{i borci i gra|ani ujedine na pore i volju, jer se samo tako moglo istrajati, podnose}i nadljudske napore i `rtve. Te{ko je praviti razliku izme|u civila i boraca u Mostaru, jer suu odnosu na neprijatelja bili u istoj poziciji. Civili su pomagali borcima uraznim pitanjima, od pode{avanja zaklona, izvje{tavanja o aktivnostimaneprijatelja, logisti~ke za{tite, zdravstvenog zbrinjavanja i sli~no. Vjero-vatno}a pogibije boraca na liniji i civila je bila gotovo ista.

Takti~ki uvjeti za odbranu su bili veoma te{ki. Duìna linije odbranenaspram jedinica HVO, u urbanom dijelu grada, bila je oko 2 kilometra, adubina odbrane svega oko 200 metara. U takvim uvjetima nije bilo mogu

}nosti manevra, ni po frontu ni po dubini. Asfaltirane ulice su oteàvaleukopavanje. Mnoge zgrade su bile od slabog gra|evinskog materijala, panisu bile zna~ajnija za{tita od granata ve}ih kalibara, koje su neprekidno padale po na{im poloàjima. Oteàno je sklanjanje stanovni{tva, jer nije biloadekvatnih objekata za takvu namjenu. S poloàja HVO i Hrvatske vojske,koji su dominirali iznad nas na Humu i Stotini, bili smo izloèni stalnomosmatranju i vatrenim udarima. Nismo imali mogu}nost da ih u tome spre~avamo. Mostovi preko Neretve su bili jedini put povezivanja na{ih jedini

ca i stanovni{tva na lijevoj i desnoj obali, {to je bilo oteàno stalnim pucanjem po svim prelazima preko rijeke. HVO je stalno upotrebljavao na{e zarobljenike u ivim {titovima, tako da smo i time bili ograni~eni u na{im bor benim djelovanjima. Odbrana se oslanjala na izgra|ene stambene i poslovne objekte, izme|u kojih su, vre}ama od pijeska, spaljenim automobilimai drugim pogodnim kabastim sredstvima, zaklanjane staze za kretanje.

Ove specifi~nosti u kojima smo organizirali odbranu, bile su razlogda snage Hrvatske vojske i HVO krenu u primjenu posebnih razaraju}ih

sredstva, kao {to su cisterne sa eksplozivom, razne inprovizirane bombevelike razorne mo}i, metalna burad napunjena najja~im eksplozivima isli~no. Upotrebom takvih sredstava sa zemljom je sravnjeno stotine ku}a,{to je oteàvalo na{u odbranu. Bilo je i drugih, jo{ ve}ih opasnosti kojesmo sre}om preduprijedili kada su na{i borci, u kanalizaciji ispod [anti}eve ulice, prona{li veliku koli~inu eksploziva, ~ijim aktiviranjem jeHVO èlio uzdrmati i poru{iti mnoge objekte u gradu. Na{i borci su ovajeksploziv deaktivirali, izvadili iz kanalizacije i koristili u odbrani.

556







Sem gradskih uvjeta borbe, odbrana Mostara je organizirana i u pri-gradskim podru~jima na liniji Vinarija - Carski vinogradi – Ri|u{i}a Han – Kosor – Blagaj, te na liniji Zalik – Kandiljan. Na ovim linijama na{i borci su se mogli ukopavati u zemlju, utvr|ivati polo`aje rovovima, bunkerima i saobra}ajnicama. Ova linija odbrane je bila povoljna i odr`ala sedo kraja sukoba Armije RBiH i HVO-a.

U julu 1994. godine, u sastav 41. slavne mtbr. uklju~uje se cjeloku- pan sastav 48. bbr., koja je prethodno bila rasformirana 28. juna 1994. go-dine. Tada su bitno oja~ane jedinice 41. mtbr. U prvoj polovini 1995. go-dine 41. slavna mtbr. je preimenovana u 441. bbr. Zbog velikih borbenihzasluga ove brigade, vrhovni komandant Alija Izetbegovi} joj dodjeljuje po~asni naziv “vite{ka”.

557

Ru{evine robne ku}e “Hit” koja je izgra|ena na vakufskom zemlji{tu na prostoru Laki{i}aharema. Sada na tom mjestu Katoli~ka crkva ho}e da napravi najve}u crkvu na Balkanu.

Ovo je bila linija razgrani~enja u toku agresije HV i HVO.








559








560







561








562







563

Dokument koji je autor zarobio u diverzantskoj akciji 30. juna 1993. godine, u kojem se jasnovidi haoti~no stanje u kasarni Sjeverni logor ili 10. mtbr JNA ili “Tihomir Mi{i}” HVO-a








564







vijest, koju je ovaj li~no potpisao. Isticao je da se druìo i sa Andrijom Ar-tukovi}em, koji je optuèn za ratne zlo~ine u Drugom svjetskom ratu. Hvalio se da je bio i veliki prijatelj s pokojnim Mirom Bari{i}em, te da je ostao u prijateljstvu s njegovom djecom. Redao je mnoga emigrantska imena sa kojima je bio prijatelj kao {to su Ahmo Hadì}, Husnija Hrustanovi},Dàfer - beg Kulenovi}, dr. Mehmed Ri|anovi}...

Govorio je o svom povratku u Hrvatsku i BiH u vrijeme rata, ponavljao da voli svoju domovinu, da voli «svoj hrvatski muslimanski narod», te da je po izbijanju Domovinskog rata u Hrvatskoj oformio svoju pukovniju «Kralj Tomislav», s kojom je odbranio Dubrovnik i Pelje{ac.Isticao da je on, sa svojom brigadom, sprije~io ~etnike da do|u do Rijeke, {to su namjeravali, tako da su htjeli prvo «zauzeti Dubrovnik, Pelje

{ac, Luku Plo~e i dalje» do Rijeke. Daidà je opisivao borbe sa ~etnicimana êpiku}ama, nadomak Dubrovnika. Za zasluge u borbama Tu|manmu je dodijelio ~in generala. Daidà se hvalio jer je «general Hrvatskevojske» i «jedini muslimanski general u Hrvatskoj vojsci», te isticao da po{tuje Tu|mana kao prvog predsjednika slobodne Hrvatske.

Hvalio se otvoreno, pred mnogima da je, uz pomo} hrvatske emigracije i uz pomo} hrvatskog naroda na ~elu sa Tu|manom i Bobanom,naoruàvao narod u BiH, te da smo u Mostaru na poslovima naoruàva

nja s njim radili ja, Nail Noì} Pinca, Sead êlebi}, Zikrija \onko,Ibrahim i Salko [unje, a da je u Sarajevu na poslovima naoruàvanja angaìrao «Emina [vraki}a, Kerima Lu~arevi}a, Halida Dinarevi}a, Muhameda [i{i}a, Hasana êngi}a, Omera Behmena, Mehu Kari{ika, SenaidaMemi}a». Daidà je tvrdio da je narod Konjica naoruàvao sa HalilomTucakovi}em, a narod Gora`da sa Senadom [ahinpa{i}em – [ajom...

Sredinom 1992. godine, dok se na Igmanu Daidà angaìrao sa pukovnijom »Kralj Tomislav», jo{ uvijek nisu bile poznate zakulisane igre i pla-

novi za dvostruku agresiju na RBiH. Tada se nije moglo definirati {ta ustva-ri predstavlja Daidà i sa kakvim namjerama prema RBiH Tu|man angaì-ra Daidù na prostoru RBiH. Vjerovatno da ni samom Daidì nije bilo ja-sno {ta sve smjera Tu|man. Ali, dobre namjere Daidè se nikako ne smijuisklju~iti, isto kao {to u procjeni njegovog angaìranja u RBiH ne treba nikada izgubiti iz vida zle namjere Tu|mana. U takvoj situaciji nije bio samoDaidà. Isto se na odre|en na~in moè zaklju~iti i, naprimjer, za Jasmina Ja-ganjca, za Juku Prazinu i za mnoge Bo{njake koji su sa najboljim patriot

skim namjerama u{li u postrojbe HVO-a, ali su tek kasnije vidjeli kakav je pravi smisao politike koja upotrebljava HVO u agresiji na RBiH.

566







Nama je bilo va`no da preko Daidè dobijemo {to vi{e oru ja i municije, da se njegovim angaìranjem uti~e na objedinjavanje potencijalakojima raspolaù Hrvati i Bo{njaci i da se ti potencijali usmjere u borbu protiv zajedni~kog zla – ~etni~ke agresije na RBiH. U takvim uvjetima Daidà je bio jedna neobi~na pojava od koje se ne{to o~ekivalo. Ljudi su bili skloni da razmi{ljaju kako }e njegov anga`man biti koristan za RBiH. Neki su u ono vrijeme tvrdili da Daidà unosi smutnju, drugi su mu zami jerali {to se izja{njava kao Hrvat, tre}i su ga osu|ivali zbog toga {to olahko, bez argumenata, putem medija i u drugim prilikama napada bo{nja~kekadrove i sli~no. Optuìvali su ga zato {to pomo}u «dobre logistike krade borce iz drugih jedinica» i u redove odbrambenih snaga RBiH unosi «kaubojski» model pona{anja. Bio je zagonetan kad se zalagao da u RBiH for

mira bosanskohercegova~ki dobrovolja~ki korpus. U nazivu se istaklo da bi to bio bh. korpus, ali se sumnjalo da bi tim korpusom komandovao Tu-|man. Me|utim, i pored svega toga nama je bilo zna~ajno {to je Daidà u poslove nabavke i dotura oru`ja i municije za potrebe borbe protiv ~etnika, uveo i svog sina Adnana koji je djelovao na prostoru Hrvatske, ali pouputama Daidè i u vezi s njegovim angaìranjem u RBiH.

Daidà se zalagao da se u RBiH formiraju sandà~ke brigade, jer jeu pukovniji «Kralj Tomislav» bilo Bo{njaka iz Sandàka, koji su se hra-

bro borili na rati{tima u Hrvatskoj. I zaista, po naredbi predsjednika Izetbegovi}a 4. juna 1992. godine, u Sarajevu je formirana Sandà~ka brigada kojoj je komandant bio Medo Haznadar, kapetan biv{e JNA. Ova bri-gada je ubrzo rasformirana.

Daidà je nadimak Nijaza Batlaka, koji je u usta{kim krugovima do bio i hrvatsko ime Mate [arlija. Daidà kao muslimanski naziv za brata odmajke, u slu~aju Nijaza Batlaka, postaje neka vrsta simbola velikohrvatskih ambicija prema Bo{njacima. U prevodu – ujak – {to je bio àrgonski

naziv muslimana odanih usta{tvu. To je projekcija politi~kih ambicija daBo{njaci u nacionalnom smislu nestanu i da kao «hrvatsko cvije}e», kakavsu naziv dobili u doba usta{kog poglavnika Ante Paveli}a, postanu Hrvatiislamske vjere, te da se kona~no integriraju u hrvatsku naciju, gube}i potpuno svaki elemenat svoje posebnosti, uklju~uju}i i gubitak svog vjerskogidentiteta. Upravo zbog toga {to je ovakva simbolika udaljena od raspoloènja bo{nja~kog naroda, nadimak Daidà uz ime Mate [arlija za «Bo{njaka» Nijaza Batlaka, u na{em narodu djeluje podrugljivo, taman toliko ko

liko su negativne, odnosno ekstremne i politi~ke ambicije koje se naziru iz brisanja ro|enog imena i prezimena Nijaza Batlaka.

567








Imao je dobre namjere prema RBiH, èlio da se o~uva kao dràva, ali je kasno shvatio da Tu|manov reìm ne djeluje u tom pravcu, ve} naprotiv,da radi na podjeli i nestanku RBiH. Dakle, ro|en u Cavtatu 1925. godine, sdobrom ameri~kom penzijom dolazi u Hrvatsku, a zatim 9. februara 1991.godine u Sarajevo. Tu|man ga uklju~uje na vojne zadatke, prvo na odbraniDubrovnika, gdje se istakao u èstokim borbama kod êpiku}a. To je biloupori{te za spre~avanje ~etnika da zauzmu poluostrvo Pelje{ac, jer bi u tomslu~aju Dubrovnik do{ao u okruènje i te{ko bi se odbranio. Zahvaljuju}i njegovoj upornosti u borbi koja je trajala oko mjesec i po, to je spre~avano, svedok njegovoj pukovniji nije zaprijetilo potpuno okruènje. Uspjeli su se pro

biti iz takve situacije i od tada se orijentira prema Mostaru i Sarajevu.Govorio je da se koristi imenom Mate [arlija kako bi za{titio svoje

ro|ake u Sarajevu, jer se u vrijeme njegovih borbi oko Dubrovnika, u Sara jevu jo{ uvijek nalazila JNA sa svim elementima represivnog aparata Milo-{evi}evog reìma. Ovim se logi~no obja{njavaju njegovi motivi za promjenu imena, ali je u shvatanjima hrvatskih ekstremista, ipak, dominantno da promjena njegovog imena koincidira s njihovim ambicijama za asimilacijuBo{njaka. Proizilazi zaklju~ak da je i u ovom slu~aju u pitanju dobronamjeran Bo{njak, kojim se zakulisno manipulira radi ostvarivanja politi~kih am bicija usmjerenih protiv Bo{njaka. Tako je Nijaz Batlak do{ao u situaciju da

mora obja{njavati da se nije krstio i da nije «prelazio» na drugu vjeru i da je bio slu`benik @TP-a, kome je Sektor za op}e poslove 22. juna 1972.godine pod brojem 3624/72 stan u Avde Jabu~ice br. 7/2 zamijenio za stanu Albanskoj br. 4 u Sarajevu, po{to se odvojio od druge supruge OlgeVilenice, koja je dobila novi stan u Tr{}anskoj broj 8 u Sarajevu.

Nesporno je da je Daidù iritirala masovna eskalacija ~etni~kih ek stremista koji su otvoreno prijetili po biv{oj Jugoslaviji. On je, imaju}i uvidu i svoja iskustva iz Drugog svjetskog rata, spoznao opasnosti od Mi

lo{evi}evog reìma. Znao je da su Bo{njaci i Hrvati ugroèni i da nema ju oru`ja. Zbog toga se aktivirao da pomogne, kako bi se ova dva ugroèna naroda opskrbila oru`jem. U tom smislu njegovi kontakti sa aktivistima Patriotske lige imaju veliki zna~aj u pripremama BiH za odbranu.

Koliko ja znam, Daidà je po~etkom agresije na Hrvatsku 1991. godine, na poziv Mate Bobana do{ao iz Amerike u Dubrovnik, organiziraoodbranu êpiku}a, i postao heroj tog grada. Narod je o njemu dobio infor macije da je ratnik, gerilac, lutalica, zanesenjak, zaljubljeni patriota. Do

{av{i u Dubrovnik postao je zapovjednik pukovnije «Kralj Tomislav», soko 150 ljudi, od kojih su vi{e od polovine bili Bo{njaci. Tu|man i Boban

568







su ovu jedinicu angaìrali protiv ~etnika koji su napadali Dubrovnik, na borbenim linijama koje su bile najè{}e. Njima je ova jedinica trebala zakonkretnu dubrova~ku situaciju, ali im nije odgovaralo da Daidà oja~a, dastekne preveliki ugled, jer je, ipak, Tu|manu i Bobanu trebalo da heroji bu-du «~isti» Hrvati, a ne Mate [arlija Daidà, s jasnim muslimanskim pori jeklom. Vjerovatno je kod njih bilo i sumnji da bi eventualno ja~anje Da-idè u nekoj situaciji moglo postati previ{e korisno za nas Bo{njake, jer suTu|man i Milo{evi} u Kara|or|evu ve} skovali planove za na{e potpunouni{tenje.

Zbog toga su Tu|man i Boban rasformirali Daidìnu pukovniju u kojoj su bojovnici bili politi~ki podijeljeni na «nove» i «stare» usta{e. «Nove»usta{e su bili oni koji su prihvatali koncept podjele BiH, zadovoljavaju}i se

da samo zapadni dijelovi BiH u|u u sastav Hrvatske, a «stare» usta{e su èljeli borbu protiv ~etnika sve do uspostave granica Hrvatske na Drini. Mo`da su i Daidìne ambicije bile na strani «starih» usta{a. Tu|manu i Boba-nu nije odgovarao takav ~ovjek, jer bi sa njegovim «starousta{kim» politi~kim ciljevima izigrali Milo{evi}a - svog saborca protiv Bo{njaka i dràveRBiH. U tom smislu Daidà je bio instrument Tu|manovih i Bobanovih ra-tnih igri na politi~kom prostoru koji je bio ome|en njihovim sporazumimas Milo{evi}em i Karadì}em. Me|utim, ni njegovi lo{i javni istupi prema

rukovodstvu BiH, namje{tena saobra}ajna nesre}a 1. augusta 1992. godineod HV i HVO-a, kada mu se prelomio kuk i zbog ~ega se lije~io uKrapinskim Toplicama, kada je HV i HVO zatvorio njegove kampove zaobuku u Ba{koj Vodi i Ba{kom Polju, Dragljanima i Vrgorcu, nije ga sprije~ila da kr{i embargo UN i pomaè BiH u naoruàvanju, jer, govorio je,Bosna i Hercegovina moè opstati samo ako ima svoje oru`je.

Odnos hrvatskih ekstremista prema Daidì, s obzirom na njegovomuslimansko porijeklo, ilustrira i pri~a o njegovom susretu, u prolje}e

1992. godine s Mladenom Naletili}em Tutom.85

569

85 Do rata je Tuta bio ekstremista - emigrant u Njema~koj. U podzemlju osoba svjetskogkalibra, vlasnik više kockarnica u eminentnim evropskim hotelima. Hercegovina mu je sluìla za pranje novca do koga dolazi u tom podzemlju. U Hercegovinu je dono-sio oru`je a iz Hercegovine, u Njema~ku odnosio drogu i razne skupocjenosti iz plja~ke, posebno iz plja~ke Mostara. Poznat je kao zapovijednik bojne koja je plja~kala a zatim širila propagandu da su to u~inili ~etnici. Tuta je u svoju bojnuuklju~io dosta Bošnjaka koji su po njegovom nalogu i za njegov ra~un obavljali pr-

ljave poslove a zauzvrat dobivali male plate.








On je tada, prilikom ulaska u Stoèr HVO u Grudama, pri susretuDaidì rekao: »Gdje si balijo?». To je bilo dovoljno za sva|u u kojoj jeDaidà pozvao Tutu na revolvera{ki dvoboj kakav se mogao vidjeti samou vrijeme Divljeg zapada, po principu da onaj ko prvi povu~e obara~ ostaje ìv. Tuta se povukao, ne prihvativ{i poziv na dvoboj.

Svoju odluku da rasformiraju Daidìnu pukovniju «Kralj Tomislav»Tu|man i Boban su realizirali preko Boàna [imunovi}a, koji je u toj pos-trojbi bio Daidìn zamjenik. Rasformiranje se dogodilo 28. maja 1992.godine, kada je pukovnija bila na \ubranima i Ra{koj Gori, sjeverno odMostara, pripremaju}i se za proboj prema Mostaru. Posle te misije [imunovi} je nagazio na minu, takozvanu «pa{tetu». Ostatak pukovnije sBo{njacima je, na ~elu s Daidòm, krenuo prema Sarajevu. U gradu je

imao brojnu familiju i èlio ih je vidjeti. Na Igmanu i u Hrasnici nastavio je posredovati s TIM-om u nabavci sve modernijeg oru`ja za BiH, uz blagonaklonost mo}nih svjetskih sila.

570

Faksimil poruke A. Izetbegovi}a koju sam 10.6.1992. predao Zejnilu Delali}u za sre|ivanje sistema komandovanja u rejonu Igman - Bjela{nica - Hrasnica







22.2. JASMIN JAGANJAC

Moj prvi razgovor s Jasminom Jaganjcem bio je radio vezom kra jem aprila ili po~etkom maja 1992.godine, nakon {to su mi Semir Temimi [a}ir Jaganjac - brat Jasminov, koji je cijelo vrijeme ostao borac u Ar-miji RBiH, prenijeli poruku da se sa mnom èli vidjeti jedan biv{i oficir JNA, a tada «~asnik» Hrvatske vojske. Rekli su mi da se radi o ro|enomMostarcu i da je spreman da nam pomogne u na{im aktivnostima na od brani Mostara. U vrijeme kada smo kontakt uspostavili radio vezom, jasam bio o~ajan zbog lo{e saradnje s Hrvatima. Tada sam, naàlost, procjenjivao da od na{e saradnje ne}e biti rezultata ni izbliza mogu}nostimakoje bi imali ako bi se zajedni~ki borili protiv ~etnika. Nisam se dvoumio

da ovu svoju ocjenu i o~ajanje iznesem Jaganjcu, odmah u prvom razgovoru putem radio veze. U vrijeme razgovora Jaganjac je bio komandanthrvatskih snaga na kupre{kom rati{tu. Obe}ao je da }e nam pomo}i. Istvarno, u tri navrata nam je poslao zna~ajne koli~ine municije za pje{adijsko naoruànje, protivtenkovskih mina, odje}e, obu}e i pone{to hrane.

Predsjednik Izetbegovi} je kontaktirao s Jasminom Jaganjcem. Izetbegovi} je èlio da se sprije~e sukobi izme|u Armije RBiH i HVO, te dase na terenu realiziraju dogovori koje je postigao s Tu|manom o usposta-

vi jedinstvenih oruànih snaga u RBiH, ~iji bi sastavni dio bio i HVO.Prema izvje{taju koga je Jasmin Jaganjac poslao predsjedniku Izetbegovi}u iz Zenice 23. novembra 1992. godine, moè se zaklju~iti da je iskreno èlio da se odnosi Armije RBiH i HVO na terenu stabiliziraju i sprije-~e sukobi. Prema tom izvje{taju Jasmin Jaganjac je sa Antom Prka~inom,Arifom Pa{ali}em, Zikrijom \onkom i Omerom Vatri}em djelovao u re-giji srednje Bosne – na podru~ju Bugojna, Travnika i Zenice. Jaganjac nije imao potrebnog sluha za ocjenu da predstavnici HVO i HDZ mnogo la

ù, da u pogledu saradnje jedno govore a sasvim drugo rade, da se verbalno zalaù za dobre odnose izme|u Bo{njaka i Hrvata, a da na terenu djeluju na izazivanju oruànih sukoba.

Naime, nije ni sporno da su lideri HVO i HDZ htjeli da ne bude sukoba izme|u Armije RBiH i HVO. Oni su htjeli da se sukobi ne dogode,ali pod uvjetom da Bo{njaci u|u u sastav HVO-a, da fakti~ki budu vojnici Hrvatske, da se stave u funkciju politike Tu|manovog reìma i da takonestane i BiH kao dràve, te da se oni asimiliraju u Hrvate. Bez dovoljnog

uvaàvanja takvih nastojanja Tu|manovog reìma, Jaganjac je u pomenu-tom izvje{taju naveo: »Uspjeli smo u dugim razgovorima i napornim, da

571








nono}nim radom uvjeriti najve}i dio komandnog kadra Armije BiH i HVOna terenu u neophodnost zajedni~ke saradnje i zajedni~ke komande. Ve}i-na se sloìla da je to jedini put do pobjede i slobodne BiH i preduvjet za predstoje}a politi~ka rje{enja unutarnjeg ustrojstva RBiH... U Travnikusmo uspjeli povezati komandanta jedinica Armije BiH i zapovjednikaHVO, koji od maja nisu me|usobno razgovarali. Sada, zajedni~ki rade i planiraju akcije. Obe}ali su i vojsku zajedni~ki smjestiti u kasarnu u Tra-vniku. Sli~no je ura|eno ili se radi u Bugojnu, Novom Travniku i Zenici...Sve }e biti mnogo lak{e i mnogo bolje kad bude zaìvljavala zajedni~kakomanda na terenu. Tome bi posebno doprinijelo uspostavljanje zajedni-~kog zapovjedni{ta na nivou dràve BiH, o ~emu sam Vam ve} pisao i na{to su sa strane HVO, koliko je meni poznato, sasvim spremni.»

Problem je u tome {to Jasmin Jaganjac u ovom izvje{taju predsjedniku Izetbegovi}u prezentira svoju ocjenu da je HVO «sasvim spreman»za uspostavu zajedni~kog zapovjedni{tva, upravo u vrijeme kada je svjedok mnogih provokacija od strane HVO o kojima i sam pi{e Izetbegovi}u kako su pripadnici HVO u Zenici ubili «hrabrog i omiljenog borca...,a u Vitezu jo{ dvojicu pripadnika Armije BiH .... Samo zahvaljuju}i ve}uloènom trudu i napornom radu Zajedni~kog zapovjedni{tva Armije BiHi HVO, kao i me|usobnom razumijevanju, to se nije pretvorilo u sukobe

{irih razmjera.»86 Bojnik Jasmin Jaganjac je 21. jula 1992. godine, naredbom «Zapovjednika Ju`nog voji{ta» generala zbora Janka Bobetka postavljen na du`nost Operativno nastavnog odjeljenja u General{tabu HVO, pri ~emu je odre|eno da je za taj posao predvi|en formacijski ~in brigadira. Sadràj ove naredbe ukazuje na ~injenice koje su od su{tinskog zna~aja u dokazivanju da je od strane Hrvatske na RBiH izvr{ena agresija.Prema ovoj naredbi jasno je da je HVO bio sastavni dio vojske Republike Hrvatske i da je Glavni stoèr Hrvatske vojske, preko «Zapovjednika

Ju`nog voji{ta» komandovao borbenim operacijama HVO protiv ArmijeRBiH, te da je cjelokupno pona{anje HDZ i HVO u RBiH bilo usmjereno i kontrolirano od politi~kog i vojnog vo|stva Hrvatske na ~elu sa Tu-|manom.

U vezi s tim va`no je ista}i sadràj ta~ke 6. iz «Sporazuma o prijateljstvu i saradnji izme|u RH i BiH» koga su 21. maja 1992. godine u Za

572

86 Pismo Jasmina Jaganjca predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegovi}u od23.11.1992. godine pod naslovom:”Stanje na terenu srednje Bosne”, - fotokopija u

mojoj li~noj arhivi.







grebu postigli predsjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} i pred-sjednik Hrvatske Franjo Tu|man:»Oruàni dio Hrvatskog vije}a odbranesastavni je dio jedinstvenih Oruànih snaga RBiH.87 HVO }e imati svoje predstavnike u zajedni~kom zapovijedni{tvu Oruànih snaga Bosne i Her cegovine. Privremena civilna vlast nastala u ratnim uvjetima u okviruHVO, uskladit }e se {to prije s ustavnopravnim poretkom RBiH...». Porede}i sadràj banalne naredbe o postavljenju Jasmina Jaganjca na du`nostu Glavnom stoèru HVO i sadràj naprijed citirane ta~ke 6. pomenutogSporazuma, jasno je da je Tu|man jedno pri~ao i obe}avao, a da je sasvimdrugo radio. Dok je pri~ao da po{tuje suverentet BiH istovremeno je prakti~no djelovao protiv dràve RBiH i ru{io njene legalne institucije.

Jasmin Jaganjac je bio pod sna`nim uticajima pojedinih ekstremis

ta HDZ i HVO, kao i pojedinih Bo{njaka koji nisu imali sluha za ocjenu politike Tu|manovog reìma prema RBiH i Bo{njacima. Lideri HDZ iHVO su uz sebe dràli Jaganjca kao alibi da Tu|manov i Bobanov reìmima pravedan odnos prema BiH i Bo{njacima. Jasmin Jaganjac im je sluìo kao maska antibosankohercegova~kih i antibo{nja~kih ciljeva. Kakose Jaganjcu laskalo, moè ilustrirati i tekst posvete na knjizi pod naslovom «Mostar u Herceg-Bosni» koja mu je poklonjena: »Neka Vam ovaknjiga bude spomen na dan kada ste u{li u red velikana ovoga grada. Ova

istina je od danas urezana u pam}enje Va{ih prijatelja». U potpisu su Din-ko Slezak, Safet Oru~evi}... Pokloni koji su imali karakter potkupljivanja bili su omiljen metod djelovanja lidera HDZ i HVO. I Jasmin Jaganjac je bio objekat takvog nastupa zlonamjernih ekstremista, ~ije prave namjereizgleda nije uo~avao. Zapovjednik Op}inskog stoèra Mostar – brigadir Miljenko Lasi} je aktom broj 03-023/92 od 16. septembra 1992. godineizdao «POTVRDU kojom se od strane Op}inskog stoèra HVO Mostar potvr|uje da je bojniku gosp. Jasminu Jaganjcu darovano i stavljeno na

raspolaganje osobno vozilo marke «OPEL IDA» tip OMEGA, godina

573

87 Predsjedništvo RBiH je 6.8.1992. godine donijelo “Uredbu sa zakonskom snagom oizmjeni i dopuni Uredbe sa zakonskom snagom o oruànim snagama RBiH. U ~lanu 1.ove Uredbe je navedeno: “Oruàne snage Republike ~ine Armija Republike (u daljemtekstu: Armija). Sastavni dio Armije ~ine postrojbe HVO i drugi naoruàni sastavi kojise stave pod jedinstvenu komandu Armije. Za vrijeme ratnog stanja, pored Armije,oruàne snage ~ine policija, jedinice fizi~kog osiguranja u preduze}ima i drugim pravn-im licima, jedinice carinske slu`be i drugih pograni~nih organa, koji se pretpot~ine pod

jedinstvenu komandu oruànih snaga”. (Fotokopija Uredbe u mojoj li~noj arhivi.)








proizvodnje 1989., reg. oznaka MO/175-404... Potvrda stupa na snaguODMAH». Godinu dana nakon dobijanja vozila na poklon, 20. septembra1993. godine, Vojna policija u Zagrebu presre}e Jasmina Jaganjca i odu-zima mu vozilo, u vezi ~ega mu se izdaje Potvrda. Nije te{ko zaklju~iti dasu od Jaganjca vozilo oduzeli isti oni koji su mu ga i dali. Nije mu mogloni{ta pomo}i da uvjeri Vojnu policiju kako bi odustala od oduzimanja vo-zila. Taj doga|aj pokazuje da je ve} septembra 1993. godine do{lo vrije-me kad Jaganjac vi{e i ne treba ni HV ni HVO-u i da im je postao vi{ak.

574

Mumin Isi}, Senad Kazazi}, Sead Maslo, Hamdija Jahi} u HVO Op}ine Mostar bili su samo

jula mjeseca 1992. godine kada su svoju ostavku dali SDA Mostara i Predsjedni{tvu BiH sanizom pismenih dokaza o ru{enju dr`ave BiH







575








576

Prijedlozi Predsjedni{tvu za formiranje Centra za obuku komandosakako bi se kontrolirala deblokada Sarajeva







577

Inicijali J. J., Jasmina Jaganjca za ime centra za obuku - samoljublje ili neupu}enost








22.2.1. JASMIN JAGANJAC I ISMET HAD@IOSMANOVI]PREDLA@U DA SE ARMIJA RBIH STAVI PODKOMANDU HVO

Umjesto da se provodi dogovreno iz Vens-Ovenovog plana, {to su po-tpisali Izetbegovi} i Boban, 9. maja 1993. godine HVO napada jedinice Ar-mije RBiH, uspostavljaju se borbene linije kroz grad Mostar, te intenzivirajusukobi izme|u HVO i Armije RBiH {irom Hercegovine i sredi{nje Bosne. Utakvoj situaciji ja~aju i pritisci da se jedinice Armije RBiH, posebno 4. kor-

pus stave pod komandu HVO-a. Ismet Hadìosmanovi} je 16. maja 1993. godine, iz Mostara poslao pismo Jasminu Jaganjcu u kome predlaè sljede}e:

« I. ORU@ANE SNAGE

- PRIJEDLOG «A» 1.Pristupiti odmah i bez odlaganja reorganiza-ciji 4. korpusa Armije RBiH prema novonastaloj situaciji. 2. Izvr{iti teme-ljite kadrovske pripreme u novoj strukturi komandovanja i rukovo|enja.Dati povjerenje borcima koji su dokazani za suìvot sa Hrvatima. PRIJEDLOG «B» 1. Postrojbe Armije RBiH staviti pod zapovjedni{tvo HVO-a. 2. Sve borce Muslimane iz Armije RBiH, koji su spremni nastaviti gra-diti suìvot i boriti se protiv agresora uklju~iti u HVO...

II. MUP RBiH 1. Odmah i bez odlaganja raspustiti MUP RBiH u

Mostaru...». Ovo je djelovalo {okantno. Na rukopisu ovog pisma je bioutisnut okrugli pe~at sa natpisom «STRANKA DEMOKRATSKE AKCI-JE MOSTAR - OP]INSKI ODBOR», a u potpisu «Ismet».

Nakon {to je dobio ovo pismo od Ismeta Hadìosmanovi}a, Jasmin Jaganjac, Zagreb, tel. 041-315-843, istog dana, 16. maja 1993. godine, pi{e pismo

predsjedniku Izetbegovi}u: «Po{tovani predsjedni~e, proslje|ujem Vam prije-dlog za rje{enje sukoba i problema u dolini Neretve od strane SDA Mostar. Mi-slim da biste prije sastanka me|udràvnih delegacija trebali ~uti vi|enje proble

ma od strane SDA Mostar. Tim prije {to nisu u~estvovali u sukobima, a isti suih itekako pogodili od maltretiranja, privo|enja, plja~ke imovine i drugih stvari. Ukoliko vremenski to nije mogu}e, predlaèm da se u delegaciji na|e IsmetHadìosmanovi}. Cijelo je vrijeme tamo, ima Vam {ta re}i, a dva brata su mu

bila oteta iz stanova i pritvorena. Tako|er, stojim na usluzi. Imao bih Vam {tare}i, a {to nije za papir. S po{tovanjem! Jasmin Jaganjac, 16. maja 1993. godi-ne.88 Ova pisma imaju za cilj da se predsjednik Izetbegovi} navede na prijedlo

578

88 Fotokopija pisma u mojoj li~noj arhivi.







ge koji potenciraju stavljanje Armije RBiH pod komadnu HVO, {to bi prakti-~no bio put nestanka Republike Bosne i Hercegovine.

Pismo Hadìosmanovi}a poslano Jaganjcu, a zatim pismo JaganjcaIzetbegovi}u, zasluùju ozbiljnu pa`nju i analizu. Sasvim je vjerovatno da je neko koga je ovlastio Tu|man koordinirao pisanje ovih pisama. Sigurno je da se èljelo utjecati na Izetbegovi}a da Armiju RBiH stavi pod koman-du HVO i da tako nestane dràve RBiH, a da se prizna paradràva HZHB.To se ~inilo na osnovu procjene da }e Izetbegovi}, poslije ofanzive HVO-ai uspostave borbenih linija prema Armiji RBiH, zbog potpunog okruènjasvih teritorija pod kontrolom Armije RBiH, smatrati da je nastala bezizla-zna situacija i da se moraju prihvatiti ultimatumi koje su lideri HVO-a odavno postavljali o stavljanju 4. korpusa pod komandu HVO-a. Stav Jasmina

Jaganjca je sasvim jasan. On sugerira predsjedniku Izetbegovi}u da postu pi po prijedlozima Ismeta Hadìosmanovi}a, da se «postrojbe Armije RBiHstave pod zapovjedni{tvo HVO-a».

Jasmin Jaganjac je ~e{}e, u raznim povodima, iz Zagreba pisao pisma predsjedniku Izetbegovi}u. Iz sadràja i konteksta pisama opravdan je zaklju~ak da su na Jaganjca sna`no utjecali autoriteti iz Tu|manovogreìma. Jaganjcu je imponiralo da u pismima navede da je razgovarao saministrom odbrane Gojkom [u{kom ili generalom Jankom Bobetkom.

Redovno je u pismima bio na strani osoba iz Tu|manovog reìma, uz kri-tike prema bo{nja~kim liderima.

U pismu koga je poslao iz Zagreba 2. aprila 1993. godine u 15,30sati, Jasmnin Jaganjac grubo, drsko i bezobrazno zapostavlja ~injenice dase protiv ~etnika bori samo Armija RBiH, a da se HV i HVO naspram ~e-tnika nalaze u primirju i da sara|uju protiv BiH i Bo{njaka, pa Izetbegovi}u pi{e: »Gospoda [u{ak i Bobetko insistiraju za {to skorije zajedni~kozapovjedni{tvo, te nakon toga jedan politi~kovojni susret na me|udrà

vnom nivou RBiH – RH radi dogovora o odbrani i zajedni~kog nastupa prema neprijatelju. U tom smislu molim Va{u energi~nost i odlu~nost». Nakon ovih re~enica, Jasmin Jaganjac kao da je bio uvjeren da je predsjednik Izetbegovi} stavljen pred zid i da nema kuda, ve} samo da prihvatiultimatume Tu|mana i njegovih saradnika [u{ka i Bobetka, pa pi{e: »Go-spodine predsjedni~e Vi se morate odlu~iti u ovom te{kom historijskomtrenutku. Jedna opcija mora biti ili sami ({to ne ide) ili zajedno (jer nema – ne vidim drugu alternativu). U tom smislu molim Vas opredijelite se

prakti~no zbog svih nas, zbog Srebrenice, Sarajeva, Gora`da. Odrediteljude za zajedni~ko zapovijedni{tvo. Aktivirajte staru gardu na ~elu sa ge-

579








neralom Dèmilom [arcem. Mislim da oni mogu jo{ dovoljno dati. S po{tovanjem. Jasmin Jaganjac».89

Nije potrebno posebno komentirati re~enice Jasmina Jaganjca, jer jesasvim jasno da su ljudi iz Tu|manovog okruènja ili mo`da sam Tu-|man, Jasminu Jaganjcu diktirali u pero {ta }e napisati predsjedniku Izetbegovi}u. Iz sadràja i stila njegovih pisama, pada u o~i da je Jaganjacimao jako lo{, prema kriterijumima slu`benih, posebno vojnih odnosa,nepristojan stil komunikaciije sa predsjednikom Izetbegovi}em. Djetinjasto predlaè Izetbegovi}u da angaìra generala [arca, kao da to Izetbegovi} nije poku{avao. [arac je zbog starosti odbijao direktno angaìranje,ali je svojim pona{anjem bio na strani na kojoj je i Izetbegovi}, protiv Tu-|manove agresije na RBiH. General [arac je posmatrao situaciju iz Sara

jeva, pa je znao da Tu|manov reìm ~ini zlo prema BiH i Bo{njacima, alii prema svom hrvatskom narodu. Me|utim, problem je bio {to se JasminJaganjac svakodnevno kretao me|u Tu|manovim ljudima, gledao {ta ra-de Tu|manovi ljudi, a stavljao se na njihovu stranu.

I bez mirovnih posrednika poput Jasmina Jaganjca i IsmetaHadìosmanovi}a, SDA BiH je stalno traìla zaustavljanje rata sa HVO-om. U septembru 1993., ~etiri mjeseca nakon po~etka sukoba, SDA je javno pozvala HDZ na razgovore i zaustavljanje nasilja. Naravno, HDZ

se nije ni oglasio o ovom prijedlogu. Toliko i o mirovnim pregovara~imakoje su slali me|u Bo{njake.

580

89 Fotokopija pisma Jasmina Jaganjca koga je iz Zagreba poslao Izetbegovi}u2.4.1993.godine, u mojoj li~noj arhivi.







581

Jedna od komisija za mirovne pregovore koja je djelovala bez muftije Smajki}a








582

Prema ~lanu 45. Statuta SDA, predvi|eno je da Skup{tina stranke bira i razrje{ava organe na nivou stranke, pa je 17.10.1992. u Mostaruizvr{en izbor ~lanova Izvr{nog odbora SDA Mostara:

1. Zijad Demirovi} dipl. ing. ar. - zarobljen u zoni HZHB, umro2005. godine

2. dr. Ismet Had`iosmanovi}, dipl. ing. el. - ostao u zoni HZHB3. Senad Milavi}, obrtnik - umro 1996. godine4. [emsudin Fazlagi}, dipl. ecc. - umro 1992. godine5. Zulfo Robovi}, dipl. ing. el. - ostao u zoni HZHB6. ]amil Salahovi}, advokat - ostao u zoni HZHB7. Safet Oru~evi}, obrtnik - otputovao u Hrvatsku da bi se

25.5.1993. po naredbi vratio u ZO ARBiH8. Sadi ]emalovi}, dipl. ing. gr. - umro 2004. godine9. Zlatko Udovi~i}, dipl. pravnik - ostao u zoni HZHB10. Midhad Hujdur - poginuo 30. juna 1993. godine kao komandant

41. mtbr u akciji Sjeverni logor 11. Enver Karabeg, dipl. ing. ma{. - zarobljen u zoni HZHB12. Edo Rizvanovi}, dipl. pravnik - protjeran maja 1993. u Italiju13. Adem Demi}, obrtnik

14. Edin Hani}, dipl. agronom - ostao u zoni HZHB

Na sastanku su izabrani sljede}i potpredsjednici:1. Zijad Demirovi}, za politi~ka pitanja i organizaciju stranke2. Safet Oru~evi}, za marketing i izbjeglice3. ]amil Salahovi}, za dr`avnu upravu i pravosu|e4. Senad Milavi} - Hru{~ov, za IPD i saradnju sa ARBiH5. [emsudin Fazlagi}, portparol







22.3. JUKA PRAZINA

Juka Prazina je prije rata bio vlasnik agencije za osiguranje lica iobjekata Zelene beretke. Po~etkom rata medijski je afirmiran kao prvi ratnik Sarajeva. Kasnije se nije snalazio u kori{tenju svoje popularnosti. Zanijela ga je medijska slika o njemu samom, pa je postao plijen onih kojisu imali mogu}nost da zloupotrijebe njegov imid` i da njegovim angaìranjem podmiruju i poravnavaju svoje ra~une. Nije znao nositi slavu ko ju je stekao aprila, maja, juna i jula 1992. godine bore}i se protiv ~etnikau i oko Sarajeva. Te godine, sa Sarajevskog aerodroma Juka Prazina letiu Zagreb, sa ~lanovima Vlade RBiH Jurom Pelivanom, Jusufom Pu{i-nom, Bakirom Alispahi}em, Zlatkom Lagumdìjom, Amilom Omersofti},

gdje biva smje{ten u hotelu «Panorama». U pratnji Prazine je njegova su pruga @aklina, koja je od granate imala te{ke povrede na licu i tijelu. Kad je do{ao u Zagreb Juka Prazina je mogao shvatiti da je gubitnik - bez znanja stranih jezika, bez paso{a i uz povrije|enu suprugu koju je èlio lije~iti u [vicarskoj. Odlazi u Minhen, gdje se smje{ta u restoran «Europa»~iji je vlasnik bio Hrvat. Tu dolazi u kontakt sa Dikom Slezakom, Safe-tom Oru~evi}em i ]amilom Salahovi}em. To su, ustvari, bili ~lanovi po-znatog Savjeta za posebne namjene HVO HZHB. Bili su jezgro formira

nja institucija HZHB u Mostaru. To je bila situacija u kojoj je Juka Prazi-na u{ao i u kontakte sa emigrantima – ljudima za koje }e kasnije izvr{avati zadatke.

Kada sam u trokrevetnoj sobi hotela «Palas» u Zagrebu bio sa ministrom Mustafom Dizdarevi}em i logisti~arem Muradbegovi}em, zazvonio je telefon. Podigao sam slu{alicu i javio se Juka Prazina: «]upina, ovdje ho}e da me ubiju. Pu{ina mi je rekao da se tebi javim oko prebacivanja kroz Hrvatsku i Hercegovinu i da me bezbjedno odvede{ na Igman».

Rekao sam mu da mi se kasnije javi. Pu{inu nisam mogao na}i, nego samrazgovarao s Nusretom Ta{ovcem – Ticom, Esom Aganovi}em, EmiromImamovi}em – Ar~ijem i jo{ nekima koji su bili u vezi s Pu{inom. Pro-vjeravao sam da li je Pu{ina zaista uputio Juku Prazinu prema meni daosiguram njegov prolaz do Igmana. Utvrdio sam da je poruka vjerodostojna. Na put prema granici me povezao najmla|i Memi} Kefa. Rano ujutro, oko 6 sa Jukom sam se sreo na granici. On je do{ao sa Sal~inom i Ali-}em u dìpu. Vozilo kojim me dovezao Kefa pokvarilo se, pa je Juka Pra-

zina dao 1.500 DM da se auto popravi i da se nakon popravke auta na|emo u Splitu. On je radi sigurnosti odlu~io da u Split putuje trajektom Ri

583








jeka – Split. Kada sam do{ao na trajektnu luku u Rijeci zatekao sam Sal~ina i Ali}a sa Jukinom suprugom i njihovom k}erkicom. Sal~in i Ali} sumi rekli da ih je na zadatak s Jukom poslao Safet Oru~evi}. Tada nisammogao odgonetnuti ko sve vodi igru u kojoj i ja u~estvujem sasvim do bronamjerno. Jasna mi je bila grupa oko Prazine, Oru~evi}a, Slezaka, Pa{i}a, Dili}a i Kapetanovi}a. To su sve bili prestupnici – {verceri deviza-ma..., navikli na ilegalne prelaske evropskih granica, koji su se u ratnimokolnostima opet okupili, ali nisam znao ta~no koja ih slu`ba okuplja ikoordinira njihovo djelovanje.

Bio sam siguran da Juka ni jednog trenutka nije bio bez nadzoraobavje{tajnih slu`bi koje su ga èljele vidjeti na Igmanu, uglavnom nadomak Sarajeva. Igman i Sarajevo su protkani kroz cijeli ìvot Juke Prazi

ne. Ro|en je u Sarajevu 7. septembra 1963. godine. U bifeu «Igman» Juka je traìo «reket» za neuznemiravanje. U komuniciranju radio ure|ajemi telefonom koristio se kodnim imenom «Igman – 1». Sve su to aspekti povezanosti Juke sa Sarajevom i Igmanom, ali je, ipak, najva`nije {to }eJuka na Igmanu zavr{iti svoju vojni~ku karijeru kao pripadnik ArmijeRBiH i odlaskom sa Igmana priklju~iti se u HVO, gdje je operirao u okviru Ka`njeni~ke bojne Mladena Tute Naletili}a. To je ustvari bio put Juki-ne izdaje. Neko je s Jukom igrao neku igru. Mo`da su to bili i politi~ari

koji nisu uzimali u obzir da Juka po svom mentalnom sklopu nije primjeren da obavlja funkcije na vrhu dràve. Njega je krasila hrabrost koja jenekome samo jednokratno trebala.

Na Rivi, odnosno pristani{tu, nije bilo trajekta za Split ili se na tajtrajekt moralo dugo ~ekati. Juki se nije ~ekalo. Govorio je da mu se pri jeti ubistvom i da èli {to prije da do|e do Igmana. Vidno razo~aran, satrajektne luke, kre}emo u {tab koga je Fikret Abdi} imao u Rijeci. Tu sre-}emo Jovu Divjaka s kojim Juka odmah stupa u verbalni konflikt. Juka je

kritikovao Jovu {to su ga izbacili iz Glavnog {taba Armije RBiH Rusmir Mahmut~ehaji} i Sefer Halilovi}. Na kraju smo krenuli autima natrag zaSplit. Tokom vo`nje Juka mi je pri~ao da je kontaktirao s DobroslavomParagom – predsjednikom HSP-a za Hrvatsku i BiH i da mu je Paragastavljao na raspolaganje svoju strana~ku vojsku HOS. Odmah sam ocijenio da su Jukine pri~e s Paragom bile {uplje.

Po dolasku u Split, Juka je insistirao da u Ka{telima posjetimo su pruge Samira Kafedì}a zvanog Kru{ko i Zorana Glamuzine. Dok smo

~ekali njihove supruge, Juka je kupio mali revolver i futrolu za desnu nogu. Ubrzo su stigle i supruge Kru{ke i Glamuzine. Govorile su da su bile

584







na nekom ro|endanu. Juka se ljutio na njih. Primile su nas u kontejneregdje su stanovale. Kontejneri nisu imali kupatila ni WC-a. Kru{kina supruga je tu stanovala sa k}erkama Anesom i Vanesom. Glamuzinina supruga je bila u drugom, sli~nom kontejneru. Poslije ove posjete, odlazimona Splitski aerodrom kod oficira za vezu Vlade RBiH Emira Imamovi}a –Ar~ija, koji }e kasnije biti sekretar kabineta Zlatka Lagumdìje. U dru{-tvu Imamovi}a je bio poznati pjeva~ Du{ko Kuli{ iz Kiseljaka. Na na{em putu prema BiH Juka je obi{ao Trogir, Ka{tel Stari, Split, Brela, Ba{kuVodu, Ba{ko polje, Promajnu, Igrane, Tu~epe, Podgoru, Podace... UMakarskoj je kontaktirao s komandantom Specijalne jedinice MUP-aKiseljaka Saudom Curi}em [okom, ro|enim 1961. godine, ina~e u ratudeta{iranim u MUP Fojnice. Curi} je danas odbjegli slu`benik AID-a

MUP-a BiH, koji je obavljao zadatke protiv hrvatskog faktora u srednjojBosni i la{vanskoj dolini. Sretao se Juka s mnogim poznanicima i sve ihkritikovao {to su pobjegli iz BiH kad je najteè i {to planduju poJadranskoj obali. U daljim isprekidanim razgovorima sa raznim znancimai neznancima Juka je govorio o svojim otvorenim vezama s agresorima.Sedmog oktobra 1992. godine Prazinu sam predao Harisu Lukovcu, {efuobezbje|enja predsjednika Izetbegovi}a, u prisustvu pripadnika MUP-aMostara Suada Tojage. Suada se sje}am, jer smo zajedno s Ramom

Masle{om i [emsom Tankovi}em u Zagrebu utovarili prve BH paso{e i prebacili ih u domovinu.

Sutradan mi je Lukovac rekao da prebacim Prazinu i njegovu grupuna Igman, te da mi na tom putu pomo} daju policijske stanice Jablanice,Konjica, Tar~ina, Pazari}a i Igmana. Tog boravka u Zagrebu se sje}am i po poku{aju dogovora za okupljanjem patriota i narodnih komandanata naIgmanu u cilju deblokade Sarajeva. O tome sam upoznat nakon jednog od prvih sastanaka sa Vladinim slu`benicima u Hotelu “Palas” u Zagrebu, u

septembru 1992. godine. Poziv sam dobio od Mirsada Berberovi}a iTarika Ja{arevi}a. Na sastanku su bili Bakir Alispahi}, Jusuf Pu{ina,Zlatko Lagumdìja, Mustafa Dizdarevi}, Amila Omersofti}, IbrahimPr{e{... Iskoristio sam priliku i predao im kompromitiraju}e podatke oHZHB, te o tome {ta su im stvarne namjere. Sje}am se da je odmah nakondolaska na Igman, 9. oktobra 1992. godine, pred predsjednikomIzetbegovi}em postrojena 4. IDB “Zulfikar”, kojoj je on poklonio zastavuRBiH. Jedinicu je naoruào Senad [ahinpa{i} [aja. Svaki od boraca imao

je pancir, moderno naoruànje i djelovala je, uistinu, mo}no.

585








22.3.1. JUKA PROTIV [TABA VRHOVNE KOMANDE

U drugoj polovini 1992. i po~etkom 1993.godine, Juka je ulazio u sukobe sa [tabom vrhovne komande. Intenzitet tih sukoba je bio sve ja~i i ja~i, {to se moè povezati sa sve ja~im i ja~im sukobima izme|u ArmijeRBiH i HVO. Na Juku su imali uticaja autoriteti HDZ i HVO. Nije bila nikakva tajna da je Juka u odnosima prema komandnom sastavu ArmijeRBiH provodio politiku HDZ-a i pona{ao se prema usmjerenjima koja jedobivao od lidera HDZ i HVO-a. Poku{alo ga se 18. augusta 1992. godineodobrovoljiti, pa je postao ~lan Glavnog {taba Oruànih snaga BiH. Neprekidno je napadao oficire Armije RBiH. Juka i njegovi specijalci su14. januara 1993. godine na Izdvojenom komandnom mjestu na Igmanu, fi

zi~ki zlostavljali Vehbiju Kari}a i njegovog sina Emira. Vehbiji su izbili 4zuba i nanijeli mu te{ke tjelesne povrede. Istog dana su pretukli i Medu Haznadara. U stalnim zakulisnim igrama, odmah je proturena vijest kako jeJuka premlatio Kari}e jer su mu du`ni neke pare. Za{to onda i Haznadar? Na Igmanu je stalno neko premla}ivan ili maltretiran, ~ak i ranjenici. Zbogop}e nesigurnosti za boravak na Igmanu, Izdvojeno komandno mjesto na pu{ta nekoliko oficira, ~ime je naru{en sistem komandovanja. Na danKongresa SDA u Zenici, 13. novembra 1992., obavijestio sam iz Kiseljaka

ministra Jusufa Pu{inu, uz prisustvo Husnije Ba{inca Babuke, da oddeblokade Sarajeva sa Jukom na Igmanu nema ni{ta, jer je ve} pristupioHVO-u. Rekao sam da se vra}am u Mostar. Nakon ovoga, 17. i 18. januara1993. godine Juka je sa svojim specijalcima opkolio Izdvojeno komandnomjesto [VK i iz samohotke ga|ao sobe 101. i 102. u kojima je bio Centar veze [VK.

Ovo Jukino nasilje nad oficirima Armije RBiH se vi{e nije smjelotolerirati, jer je bilo poniàvaju}e, a izvjesno je da bi u slu~aju daljeg po

pu{tanja mogle nastupiti i teè posljedice za stanje u Armiji RBiH, posebno za jednice 1. korpusa. Zbog toga je u akciju stupila 8. brdska brigada. Munjevito su razbili Jukine specijalce. U tim borbama poginuo je Samir Kafedì} – Kru{ko, a nekoliko Jukinih specijalaca je ranjeno. îtavaJukina jedinica je razoruàna, a njegovi specijalci pohap{eni i zatvoreni.Juka je, s ostatkom svoje jedinice, pobjegao na teritorije pod kontrolomHVO i od tada borbeno djeluje u njihovom sastavu, a pod kontrolom tajne policije vojske i MUP-a Republike Hrvatske.

586







22.3.2. ISTRAGA PROTIV JUKE

Od 18. januara do 10. februara 1993. godine, po nare|enju na~elnika[VK Sefera Halilovi}a, na Igman i u Tar~in je do{la istra`na ekipa Okru`nogvojnog tuìla{tva i Okru`nog vojnog suda iz Zenice. Svoj dolazak na ovaj

prostor su obrazloìli postojanjem osnovane sumnje da je Juka, s jedinicomkojom je komandovao, po~inio krivi~no djelo iz ~lana 124. stav 2, u vezi s ~lanom 139., stav 1 Krivi~nog zakona RBiH, {to se kvalificiralo kao oruàna po

buna. U okviru te istrage, uspje{nom akcijom jedinica Armije RBiH, Jukinaspecijalna jedinica je razbijena. Pritvoreno je oko 160 njenih pripadnika, odkojih je 129 brzo pu{teno, a 29 je zadràno u pritvoru, jer je za njih postojalaosnovana sumnja da su izvr{ili napad na Izdvojeno komandno mjesto [VK na

Igmanu. Za devet lica su pokrenute potrage jer su bili u bjekstvu: Jusuf JukaPrazina, Samir Tari}, Adil ôli}, Aldin Hadì}, Isman Osmankovi}, Samir Husurovi}, Ivica êko, Mirsad Ajanovi} i Ismet Suba{i}.

Nakon {to je u medijima {turo objavljeno {ta se dogodilo na Igmanu,28. januara 1993. godine ispred zgrade Predsjedni{tva RBiH okupili su seroditelji, blià rodbina i prijatelji pripadnika Jukine jedinice, koji su tada bili na Igmanu. Protestirali su i od ~lanova Predsjedni{tva RBiH traìli ta~neinformacije o nome {ta se dogodilo na Igmanu i gdje se nakon hap{enja na

laze njihovi sinovi, bra}a, ro|aci i prijatelji. Dok su protestirali znali su samo da se 147 pripadnika Jukine jedinice nalazi u zatvoru u Tar~inu. Na kra-

ju, roditelji su primljeni od ~lana Predsjedni{tva Mirka Pejanovi}a. On ih jeinformirao da je na Igmanu bilo nezakonitih radnji, da se ~injenice rasvjetljavaju, da se postupak vodi uz po{tivanje li~nog dostojanstva svakog od

pritvorenih i da je za njega potrebno izvjesno vrijeme, jer je preko 100 ljudi obuhva}eno istragom, te da je u vezi s tim nu`no strpljenje i razumijevanje. Roditelji su zahtijevali da njihovi predstavnici s ljekarom odu u Tar~in

radi posjete pritvorenicima, da se ta~no precizira rok do kada }e se zavr{itiistraga, da se svi za koje se utvrdi da nisu krivi puste iz zatvora, vrate u Sarajevo i uklju~e u jedinice 1. korpusa Armije RBiH.

U pritvoru su zadràni: Nuraga Rapa, Behadil Hadrovi}, Zaim Zolj,Albin Torlakovi}, Suad Bekti}, Edin Gadò, Amir Kasumi}, EdinBajramovi}, Fatima Hromo, Safet Osmanagi}, Smail Sal~inovi}, Damir Mehovi}, Zdravko Bo{njak, Samir Dervi{evi}, Suad Osmanovi},Miroslav Radonja, Muhamed Ligata, Dàfer Zeba, Nijaz Mr{ovi}, Sa{a

Milinkovi}, Hajrudin Hebib, Bruno Mileti}, Amir Plav{i}, Muhidinûtura, Ekrem Mahi}, Ivica Ramljak, Emir Mezet, ...

587








22.3.3. JUKA U HERCEGOVINI

Nalogodavci iz HVO-a su sada usmjeravali Juku da pravi nove ekscese i provocira komandni sastav Armije RBiH u zoni 4. korpusa, isto onako ka-ko je to ~inio i na Igmanu u odnosu na [VK i 1. korpus. Juka je 5. februara1993. godine, sa komandantom 1. mostarske brigade Midhadom HujduromHujkom do{ao u komandu 4. korpusa u namjeri da razgovara s komandantomArifom Pa{ali}em. Na osiguranju komandanta Pa{ali}a su bili Alija Faji} i Sa-lih – Salko Grbi}. Traìli su od Juke da prije ulaska u komandu odloè oru`je,

jer samo bez oru`ja mogu u}i na razgovor kod komandanta Pa{ali}a. Na takav zahtjev ljudi iz osiguranja, Juka Prazina je u svom stili reagirao – izvadio

je ru~nu bombu i iz nje izvukao osigura~. Ni na takav postupak Juke, ljudi iz

osiguranja nisu popustili od zahtjeva za odlaganjem oru`ja prije ulaska na razgovor kod komandanta Pa{ali}a. Juka je popustio, iza{ao je van i bombu aktivirao bacanjem pred zgradu Ekonomske {kole.

Dva dana kasnije, 7. februara 1993. godine oko 11 sati, ispred ulaza u ka-sarnu «Sjeverni logor», u kojoj su se nalazile jedinice HVO-a, Juka se osvetio

pripadniku Pa{ali}evog osiguranja Aliji Faji}u. Zaustavio je vozilo komandan-ta 4. korpusa u kome nije bilo Pa{ali}a. Tom prilikom je sa svojim pratiocimamu~ki napao Faji}a koji je od te{kih i brojnih udaraca zadobio po ìvot opasne

povrede zbog kojih je smje{ten u bolnicu.Po{to je zbog incidenta na Igmanu, sredinom januara 1993. godine, za

Jukom pokrenuta policijska potraga, Komanda 4. korpusa je 8. februara 1993.godine zatraìla od Stoèra HVO izru~enje Juke Prazine. Istovremeno, Komanda 4. korpusa je od Stoèra HVO zahtijevala da HVO obavijesti o tomeko je, za{to je i sa kakvim obrazloènjem, iz stanova u centru Mostara – izUlice Ante Zuani}a, u pravcu Stoca protjerao 17 gra|ana srpske nacionalnos-ti. Komanda 4. korpusa je raspolagala podacima da je to u~inio Juka sa svo

jim specijalcima, a po nalogu Stoèra HVO-a. Na ove zahtjeve iz Komande 4. korpusa, Uprava vojne policije HVO-a je 9. februara 1993. godine obavijestila komandanta Pa{ali}a da je «biv{i pri padnik Armije BiH Juka Prazina smje{ten i izoliran» u prostorijama HVO – krug kasarne Heliodrom i da je od njega uzeta izjava o incidentima koji su sedogodili u Mostaru. Od Komande 4. korpusa policija HVO je traìla da seuzmu izjave od svjedoka u vezi s incidentima koji se stavljaju na teret Juki Prazini, te da se tako prikupi dokazni materijal i povede postupak protiv Juke. Bi

lo je o~ito da policija HVO-a ne èli saradnju s Komandom 4. korpusa, {to sesvakodnevno vidjelo i po tome {to nije bilo nikakvog govora o izolaciji Juke

588







Prazine, jer je on nastavio s incidentima, maltretiraju}i Bo{njake, posebno pri padnike Armije RBiH.

Komanda 4. korpusa je svakodnevno dobijala izvje{taje da se Juka nenalazi u izolaciji na Heliodromu, ve} da je on sa svojim specijalcima postaviokontrolni punkt kod Salakovca, gdje zaustavlja vozila u kojima se, isklju~ivo,nalaze Bo{njaci, da od njih oduzima novac i dragocjenosti, te da je mnoge istukao. Bilo je o~ito da iza Jukinih akcija maltretiranja Bo{njaka stoji Stoèr HVO i da se radi samo o uobi~ajenoj upotrebi ljudi. Tek nakon vi{e upozore-nja od Komande 4. korpusa, Stoèr HVO je povukao Juku sa ovog kontrolnog punkta kod Salakovca. Stoèr HVO je i dalje opstruirao zahtjev Komande 4. korpusa o izru~enju Juke.

Dolaskom Juke na podru~je Hercegovine, djelovanje HDZ i HVO pro

tiv RBiH i Armije RBiH dobija i nove dimenzije. Od Juke se zahtijeva da idalje drì na vezi svoje specijalce koje je ostavio u Sarajevu. Njih oko 200su bili poslu{ni svom «generalu» Juki, a on je njima obe}avao, pored ostaloga, i visoke vojne ~inove ako budu slijedili njegove upute za rad protiv Ar-mije RBiH u Sarajevu. Prelazak u HVO bio je glavni zahtjev koga je postavljao svojim specijalcima u Sarajevu. Oslabiti Armiju RBiH, sprije~iti da se unjenim redovima uspostavi red i disciplina, te izazove haoti~no stanje u svimsredinama koje su pod kontrolom Armije RBiH, bili su ciljevi lidera HDZ i

HVO koje su poku{avali ostvariti usmjeravanjem i angaìranjem Juke Prazine. Izazivanje haoti~nog stanja u Sarajevu bio im je glavni cilj, zbog koga jetrebalo Juku vratiti natrag u Sarajevo. Juka to nije smio niti mogao u~initi, jer

bi prema policijskoj potjernici sigurno bio uhap{en. Izlaz je bio da radio vezama i na druge na~ine {alje poruke vo|ama u dvadesetak takozvanih «Jukinih» baza u Sarajevu. Njegovo stvarno izdajni~ko lice zaokruèno je doga|ajem od 7. maja 1993. godine u restoranu «Paris». Jusuf Juka Prazina jerafalom iz automatske pu{ke mu~ki ubio Miralema (Nazifa) Kajana, u pris

ustvu Safeta Oru~evi}a. Kajanova jedina krivica je bila {to je volio Mostar,{to je bio neustra{iv primjer borca u borbi protiv ~etnika, {to je bio pripadnik Armije RBiH i odan Bosni i Hercegovini. Sutradan 9. maja su uni{tene svezalihe papira s glavom DIL, na kome su se {tampale informacije vojni~kogkluba 41. slavne mostarske brigade, te razbacani slogovi. U dva sata ujutro,9. maja, uo~i napada HV-HVO-a na Mostar, Juka Prazina izvodi SafetaOru~evi}a iz grada, premda ni ptica nije mogla izi}i.

@elim da se zna da sam dva dana prije, preko svojih veza, znao da }e HVO

napasti Mostar. O tom saznanju sam obavjestio deùrnog MUP-a u Sarajevu. Teno}i je to bio Mehmed Me{a Kamenica. Kasnije mi je ispri~ao da je potr~ao

589








prema Predsjedni{tvu i u mraku razbio glavu u prolazu izme|u Robne ku}e iPrivredne komore. Uglavnom, oni u Predsjedni{tvu su dobili tu informaciju.

Izlaskom iz Sarajeva na Igman, a zatim dolaskom na podru~je Hercegovine, Juka Prazina je donosio mnoge nevolje ljudima koji su u ovoj regijidjelovali na organiziranju odbrane RBiH i pri tome po{tovali legalne institu-cije i autoritete na{e dràve. Njegovi stavovi prema institucijama RBiH, kao i

prema pojedinim, tada najistaknutijim li~nostima - predsjedniku Izetbegovi}ui na~elniku [taba vrhovne komande Seferu Halilovi}u u svemu su bili isti kaoi stavovi ekstremista HDZ i HVO. Juka Prazina se i prakti~no pona{ao kao na

jekstremniji bojovnik HVO-a, bez imalo osje}aja za `rtve koje bo{nja~ki narod podnosi u svojoj borbi protiv zla.

Mnogi su Juku Prazinu usmjeravali kao egzekutora «prljavih» poslova

u slu~ajevima gdje nisu htjeli rizikovati sudbinu ni jednog Hrvata, proizvode}i haoti~no stanje kod Bo{njaka, kako ne bi mogli da se konsolidiramo u od

brani od agresora.Juka nikad nije bio sam. Timski je djelovao s hrvatskim i bo{nja~kim

kriminalcima. Recimo, kad stigne brod naoruànja i druge vojne opreme zaBiH u luku, HV uzme odmah polovinu. Od polovine koja se {alje uunutra{njost BiH, pola uzme HVO, pa Armiji i MUP-u RBiH ostaje ~etvrti-na. Municiju te ~etvrtine HVO drì sve dok BiH ne da novac za nju. Kad se

sve zavr{i, obi~no kriminalne grupe, pod kontrolom svih mnogu}ih tajnihslu`bi, napadnu ostatke ostataka i opet po~inje otkup. Juka i mnogi kriminalci iz Mostara bili su optuèni za takvo djelovanje, pa i za presretanje iotima~inu novca za plate pripadnika Armije RBiH na putu od Zagreba. Es-kalacija problemati~nog pona{anja Juke Prazine ide uporedo sa zatezanjemu odnosima HVO i Armije RBiH, kada se HVO angaìra na blokadama pu-teva i oteàvanju logisti~kog osiguranja Armije RBiH. Tako je Juka Prazi-na u{ao u sastav ukupnih efektiva HVO-a koje su lideri HDZ usmjeravali

da odbrambene snage RBiH budu u strategijskom okruènju, bez mogu}nosti snabdijevanja, odràvanja veza i komuniciranja prema Zapadu.Izoliranje Bo{njaka, proizvodnja haosa u bo{nja~kim sredinama, poka

zivanje nemo}i da se Bo{njaci organiziraju i brane, po mojoj ocijeni, bili suglavni zadaci podriva~kog djelovanja koga su tokom 1992., po~etkom 1993.godine i kasnije, u raznim pravcima usmjeravali lideri HDZ i HVO. Time se

pomagalo isto takvo djelovanje od strane agresora – Srbije i Crne Gore.Treba li govoriti {ta je njegovo razbojni~ko pona{anje zna~ilo za Bo{-

njake Mostara. Njegov dolazak je unio veliku pometnju me|u gra|ane i branioce Mostara, jer je odmah bilo jasno da djeluje po uputama lidera HDZ i

590







HVO. Blokirao je ~itav grad, tako da se bez njegove dozvole nije moglo kretati. Ba{ tada, odmah nakon njegovog dolaska, u Mostaru su se nalazili ljudiiz za{titne jedinice [taba vrhovne komande. Pripremali su se da osiguraju dolazak i boravak u Mostaru predsjednika Izetbegovi}a i na~elnika Halilovi}a,te da osiguraju njihovo prebacivanje od Mostara do Igmana. Juka Prazina jeznao za te aktivnosti na{ih najvi{ih funkcionera. Ubrzo }e se pokazati da jedo{ao u Mostar s namjerom da ugrozi njihovu sigurnost. Pri{ao je [erifu ]ori}u iz za{titne jedinice [taba vrhovne komande i rekao mu da kaè Aliji Ize-tbegovi}u i Seferu Halilovi}u da }e ih on ubiti. [erif ]ori} me je o ovomeodmah upoznao. Identi~nu prijetnju ne{to ranije je Juka Prazina izrekao i urazgovoru sa mnom. [erifu ]ori}u sam osigurao hitno prebacivanje u Zagreb,a on je preko na{eg diplomatskog izaslanstva upozorio ljude iz osiguranja

predsjednika Izetbegovi}a, koji se tada nalazio na pregovorima u @enevi. Provjerio sam i potvr|eno mi je da je bezbjednost oko predsjednika dobila ovu

poruku. Da je moja informacija bila ta~na govori snimljeni razgovor 12. februara 1993. godineizme|u Juke, koji se nalazio uMostaru i njegove sestre Vasvije,koja je bila u biv{oj komandi nje

gove jeidnice u Sarajevu. Kada pri~aju o Seferu Halilovi}u onkaè: “Nije do{ao na Igman.êkao sam ga”. Zna se {ta je to~ekanje zna~ilo.

Da sve ovo Juka radi podirektivi ~elnika HDZ i HVO,argumentira i naredba general-

bojnika Slobodana Praljka od po~etka novembra 1992. godineda }e jedinicom Juke Prazinedirektno komandovati Zajedni~ko zapovjedni{tvo ArmijeRBiH i HVO, koga fakti~ki nikada nije ni bilo, te da }e koor dinaciju u tom pogledu vr{iti on

(Praljak) i Jasmin Jaganjac.

591

Faksimil od 7.11.1992. koji sam dostavio

Predsjedni{tvu: Prelazak Juke Prazine u HVO








592







23. ZBIVANJA NA IGMANU

23.1. MOJ DOLAZAK NA IGMAN

Na Igman sam do{ao po~etkom juna 1992. godine kao koordinator saradnje Armije i MUP RBiH sa HVO i HV, a na osnovu naredbe Pred-sjedni{tva RBiH od 10. juna 1992. godine, te naredbe na~elnika [VK Halilovi}a pod brojem 2/394-81 od 12. juna 1992. godine. Na ovu du`nostsam postavljen po prijedlogu Hajrudina [umana, Mirsada Berberovi}a,Munira Katice, Mustafe Sto~evi}a, Mustafe Pamuka, Avde Hebiba,Envera Krese, Bakira Alispahi}a, Jusufa Pu{ine, Asima Dautba{i}a,

Envera i Zaima Backovi}a, Kerima Lu~arevi}a, Halida Dinarevi}a, SejeJahi}a... Bili su to ljudi sa kojima sam radio na ozbiljnim poslovima zadràvu BiH, a koji su me dobro poznavali i èljeli da se mojim angaìranjem koordinira odbrana na podru~ju Igmana, preko Konjica i Jablanicedo Mostara. Sefer Halilovi} me je postavio za “komandanta Vojne policije od mora do Sarajeva”. Na zadatak sam oti{ao i po zahtjevu i uputamatada{njeg ministra unutarnjih poslova Alije Delimustafi}a i na~elnikaCSB Mostar Zikrije \onke. Vaìo sam kao ~ovjek koji ima veze s mno-

gim zna~ajnim ljudima u raznim politi~kim, vojnim i policijskim institucijama.

Imao sam ulogu da sagledavam i razrje{avam konkretne sigurnosne probleme i da o tome izvje{tavam nadle`ne funkcionere u ministar stvima, Predsjedni{tvu RBiH i [VK Armije RBiH. Na Igman, u hotelFAMOS, stigao sam sa Edibom [ari}em, pripadnikom Igmanskog odre-da, u ~iji su sastav ulazile policijske jedinice iz PU Hadì}i i Trnovo,koje su se nalazile na Igmanu: Prva ~eta TO Hadì}i nosila je naziv po

mjestima boravka - “Mrazi{te”, “Brezova~a”, “Grkavica”. Komandantodreda je bio Vahid Ala|uz, a zamjenik Husein Ali} Soko, pomo}nik zasigurnost Edib [ari}. Komandir na Mrazi{tu je bio Nihad [ehi}, naBrezova~i êdo Domuz, a na Grkavici Mirza Vatri}. TO Hadì}i vodio je Edibov brat Medaris [ari}. Osim njih na tom terenu su djelovali Fadilôvi}, Edhem Godinjak, Me{a Mulaosmanovi}, Mustafa Dèlilovi},Tufo Refo, Bahrudin ômor, Munib Mili{i} Barba, Nezir Fi{o... Odmah po dolasku, 10. juna 1992. godine, telefonski sam stupio u vezu s broj

nim li~nostima u Sarajevu. Razgovarao sam i sa predsjednikom Izetbegovi}em. Izvijestio sam ih o pristigloj jedinici «Kralj Tomislav», pod ko-

593








mandom Mate [arlije - Daidè. Obavio sam telefonske kontakte s tada{njim pomo}nikom ministra unutarnjih poslova Jusufom Pu{inom i sa ministrom Alijom Delimustafi}em. Obavijestio sam ih o pukovniji «KraljTomislav», da nose oznake dràve Hrvatske i da su dobro naoruàni iopremljeni. Prenio sam i da Daidà zahtjeva da dobije zvani~an akt zaimenovanje, izradu novog {tambilja i sli~no. Prenio sam da Dajdà pri jeti, ako se ne udovolji njegovim zahtjevima da }e oti}i sa Igmana.

Ubrzo po dolasku na Igman sreo sam se sa Fikretom Prevljakom,organizatorom odbrane u Hrasnici, svojim sportskim kolegom, za kogasam znao da je 1991./1992. godinu bio u neposrednom osiguranju predsjednika Izetbegovi}a. Upoznao sam se sa Asimom Dàmbasovi}em ko-me je Bakir Alispahi}, za ulogu koju Asim treba realizirati na podru~ju

Igmana i Konjica, izdao li~na dokumenta na ime Sini{a Lazarevi}. Dàm basovi} je iznosio provokativne komentare o Daidì, na {ta sam ga upozorio da on treba raditi svoj posao i da nema razloga da brine o Daidì.Kasnije, nakon {to su na Igmanu oja~ane jedinice Armije RBiH, sa boljimnaoruànjem, kao {to su PAM-ovi i PAT-ovi, Daidà nije izlazio na terenIgmana. Na terenu su bili njegovi zapovjednici: Dragan ]ur~i}, potporu~nik JNA, rodom iz Zenice, koji }e kasnije biti zapovjednik postrojbeHVO «Ludvig Pavlovi}», te kao general postati i zamjenik zapovjednika

Vojske Federacije BiH; zatim izvjesni Bunoza sa nadimkom Hakalo, bes-kurpulkozni zapovjednik kako za neprijatelja tako i za svoje vojnike.Zbog ubistva on i danas izdràva kaznu zatvora u Zenici. Sje}am se posebno boraca iz Daidìne jedinice, koje danas niko i ne spominje. Unjoj su bile patriote BiH. Bilo je tu i nekih mladi}a iz Sandàka. Sje}amse magistra Avdije Hodì}a, koji je zavr{io dva fakulteta, bio zaposlen uEnergoinvestu i aktivista SDA. Poginuo je. Miralema Batlaka, predsje-dnika SDA Bile}a; Toma i Bakea, malog i velikog [oka, Nijemca Eugena;

Samka, Muse, Merima Brati}a, Cobre, Buca, Darke, Batka, Zunde, Hur me, Advije, Jusa, Merima Brade, Ha{ima, Idriza, Mirze, Mustafa, Sandà-klija, Stipe... Te{ko mi je {to se u tom ratnom haosu nisam sjetio pitati zanjihova imena. Ve}ina od njih je poginula. Mo`da i Bosni i Hercegovinitreba spomenik svoj njenoj neznanoj djeci...

594







595

U pratnji predsjednika oktobra 1992. godine

Faksimil naredbe Sefera Halilovi}a o imenovanju Komande operacije “Sarajevo” - [arlija pod rednim brojem 5. Arhiva Armije RBiH








23.2. PUKOVNIJE «NAHID KULENOVI]» I«KRALJ TVRTKO»

Pukovnija «Nahid Kulenovi}» je izazivala negodovanja zbog svognaziva. Me|utim, mnogi su polazili od toga da je svaka pomo} radi bor be protiv mnogo nadmo}nijeg agresora dobro do{la i da naziv jedinice ne bi trebao pri~injavati poseban problem. Bilo je va`no da se uspostavi {tovi{e kanala za opskrbu patriota u BiH oru`jem i opremom. Glavni finansijer te jedinice bio je Dàfer Kulenovi}, ro|en 1965. godine u Dizeldor fu, od 1974. godine u îkagu, bankar i predsjednik SDA u tom dijeluSAD. Unuk je Dàfer - bega Kulenovi}a, koji je bio usta{ki ministar u Nezavisnoj dràvi Hrvatskoj. Na njegovog sina Nahida Kulenovi}a jugo

slavenska UDBA je izvr{ila atentat, a egzekutor ubistva je bio njegov li-~ni pratilac Ivo – Ivan Gali} iz Ljubu{kog, koji je robijao u zatvoru Lepoglava. Ranije, prije nego {to je Ivan Gali}, li~ni pratilac Nahida Kulenovi}a, postao njegov ubica, UDBA je ubila dvojicu njegovih pouzdanih tje-lohranitelja, a jednog je otela i deportovala za tada{nju Jugoslaviju. Ina~e, Ivan Gali} se danas nalazi u Sarajevu gdje uìva penzionerske dane, avi|an je u kontaktima u Konzulatu Hrvatske sa Ivanom Bandi}em, koji jezaduèn za obavje{tajne aktivnosti u BiH, ina~e savjetnik postavljen od

Ministarstva odbrane Hrvatske (SIS) u kabinetu Milivoja Petkovi}a.Dàfer Kulenovi} – unuk Dàfer-bega Kulenovi}a i sin Nahida Ku-

lenovi}a je pri~ao da se njegov djed u Paveli}evoj NDH pona{ao premazahtjevima vremena i da se druk~ije nije moglo ni preìvjeti. Isticao jekad bi njegov djed Dàfer i otac Nahid bili ìvi u ovom vremenu, da bizasigurno bili pravi Bo{njaci, a ne Hrvati islamske vjere, ili “UjedinjeniHrvati” sa Milom Rukavinom... Unuk je za svog djeda Dàfer-bega i oca Nahida obja{njavao da su se borili za interese Bo{njaka, za bolji ìvot i

njihovu ravnopravnost, kako ne bi bili narod drugog reda. Ina~e, Dàfer - beg je, nakon 45 godina predsjednikovanja emigrantskom organizacijom,umro u Damasku.

Tu|manovi ljudi iz Hrvatske su pomagali da se jedinica «NahidKulenovi}» formira i dovede u BiH. U tom pogledu oni su imali svoje politi~ke razloge, jer su èljeli uvjeriti Bo{njake da i ova jedinica pokazujeda smo mi, ustvari, Hrvati islamske vjere. Njima je odgovaralo da ova jedinica nosi hrvatska znamenja, {to se i ~inilo, sve dok nije postalo jasno

da se lideri HVO pona{aju izdajni~ki i sara|uju s ~etnicima. Me|utim,Bo{njaci u SAD, koji su pomagali formiranje ove jedinice imali su svoje

596







razloge da se BiH po svaku cijenu odbrani i na kraju afirmira i kao dràva Bo{njaka.

Ubrzo po dolasku na Igman i nakon telefonskog razgovora sa Sabinom Berberovi}, koja je radila u kabinetu predsjednika Izetbegovi}a, do bio sam faks poruku:

«Daidì i Zejnilu – odgovor na teleks od 9. juna 1992. godine. Tre- ba da idete zajedno. Zejnil ostaje komandant svoje jedinice, ali dok ovaoperacija traje, treba da slu{a Daidìna nare|enja. Dakle, Daidà objedinjuje... Ostalo }emo regulirati kad se vidimo u Sarajevu. Alija. Sar. 10. ju-na 1992. godine».

Odmah sam sa Edibom [ari}em, PK za sigurnost OG-a i FikretomPrevljakom, komandantom 4. vite{ke mtbr (od jula 1992. do februara

1995.) krenuo do Jasmina Guske – na~elnika Stanice javne sigurnosti uKonjicu. Tu sam napravio kopije dobijene faks poruke. Zatim smo se upu-tili u [tab TO Konjic, koji je bio smje{ten u porodi~noj ku}i Zejnila De-lali}a, koja se nalazila neposredno uz hotel u Konjicu. Poslije izmijenjenih pozdrava sa straàrima i sinovcem Zejnila Delali}a, po{li smo u dnevni boravak. Na ~elu stola sjedio je krupni ~ovjek, kojeg sam znao po ~uvenju kao Zejnila Delali}a. Znao sam da je u martu 1992. godine do{ao uBiH radi dènaze bratu. Ina~e, Delali} je poznati austrijski i njema~ki bi

znismen, koga je HTV najavila kao budu}eg komandanta TO Konjic. De-sno od njega sjedio je Hasan êngi} – organizator patriotskih snaga krozinstitucije RBiH – TO i MUP-a RBiH. Upoznat sam da se Hasan êngi}nakratko zadrào kod Delali}a, jer je putovao van BiH sa zadatkom koga je dobio od Izetbegovi}a da objedini logisti~ku podr{ku koja iz inostranstva dolazi kao pomo} odbrani RBiH. Lijevo je sjedio tada{nji komandantTO Konjic Esad Rami}, nekada{nji oficir JNA (od juna do oktobra 1992.komandant TO Konjic, a od oktobra pomo}nik N[ za operativno-nas-

tavne poslove). Do po~etka rata radio je u kasarni «Mar{al Tito» u Sara- jevu kao predava~ vojnih predmeta. Ubrzo nakon na{eg ulaska, iza le|aZejnila Delali}a pojavio se Dinko Zebi}, bri{u}i se pe{kirom nakon kupanja. Sjeo je na medvje|u glavu ~ija je koà poloèna na pod. Zebi} je slovio kao istaknuti kadar HVO-a. Tada je bio na funkciji HVO-a Konjic.Dok je ratni zlo~inac Ratko Mladi} bio na~elnik {taba u Kninskom kor pusu JNA, Dinko Zebi} je kao oficir JNA bio u njegovoj komandi. Bio jeekspert za veze. Zavr{io je i {kolu za kadrove KOS-a u Pan~evu. U rodni

Konjic je do{ao 1991. godine, gdje se zaposlio u Op}inskom sekretarijatu za narodnu odbranu. Najvi{e je kontaktirao sa @eljkom Petrovi}em, ko

597








ji je slovio kao saradnik obavje{tajnih slu`bi SIS-a i KOS-a i sa Zdravkom [agoljem – Pisketom, koji je aprila 1992. godine zarobljen od JNAu Ra{tanima kod Mostara.

[agolj je tada bio komandant HVO-a. Pro{ao je ~etni~ke logore Bile}a, Morinj, Tivat, Batajnica, Nemetin. Razmijenjen je 14. augusta 1992.godine i oti{ao u Zagreb. Razmijenjen je za Ranka Kuljanina, inènjerahemije, ~etni~kog ekstremistu, u ~ijoj ku}i je prona|ena ve}a koli~inaoru`ja i municije, za naoruàvanje neke ~etni~ke formacije. Do po~etkaagresije na RBiH Kuljanin je obavljao funkciju na~elnika KOS-a u tvor nici municije «Igman» u Konjicu. [agolj je bio dobar prijatelj sa HasomHakalovi}em, komandantom brigade Neretvica. Jedno vrijeme [agoljevakomanda HVO i Hakalovi}eva komanda Armije RBiH su bile smje{tene

u istoj {kolskoj zgradi. Na ovom podru~ju su i Piske i Haso bili neprikosnoveni autoriteti. Propu{tali su razne konvoje visokotarifnih i humanitar nih roba koje su se prevozile od Hercegovine prema srednjoj Bosni i obratno. Niko bez njihovog znanja nije mogao zaustavljati, propu{tati i kontrolirati konvoje.

Kada sam uru~io faks Delali}u, on ga pro~itao, a zatim se okrenuo prema Hasanu êngi}u i nezadovoljno ga upitao: «Je li je na faksu ruko pis Izetbegovi}a»? êngi} je odgovorio potvrdno. Ja sam kasnije sugeri

rao Delali}u da on li~no, u vezi sa sadràjem faksa, obavi telefonski razgovor sa Izetbegovi}em.

Jasmin Guska, Fikret Prevljak, Nail Noì} Pinca, Sead êlebi} i jasmo zatim krenuli u Kostajnicu kod Buturovi} polja gdje se nalazio Daidàkoga sam trebao upoznati o sadràju faksa. Kad smo do{li, Daidà je usvom poznatom maniru, jer ne voli nepoznate goste, izazvao verbalni sukob sa Fikretom Prevljakom. Istina je da je na taj na~i èlio provjeriti Prevljaka kao li~nost. Tek nakon {to smo Daidì objasnili da je Fikret Prevljak

do{ao da sa nama radi po zadacima koje je dobio od predsjednika Izetbegovi}a i ministra MUP-a Delimustafi}a u organiziranju odbrane na podru-~ju Hrasnice i Igmana, Daidà je Prevljaka prihvatio. Kasnije su imali do bru saradnju. Daidà je Prevljaku dostavljao po{iljke naoruànja i munici je za odbranu Hrasnice i podru~ja Igmana. Prva velika po{iljka naoruànjai municije Prevljaku je od Daidè do{la 23. juna 1992. godine.

Tada smo ra~unali na dobru dugoro~nu saradnju HVO i Armije RBiH.Procjenjivali smo da }e se ~itava regija Hercegovine brzo osloboditi od ~e

tnika i da jedan dio borbenih jedinica iz Hercegovine do|e na podru~je Igmana i srednje Bosne, kako bi se i ti prostori oslobodili. Upravo zbog toga smo

598







se mi iz Hercegovine i nalazili na podru~ju Igmana, posebno nakon osloba|anja Mostara. Me|utim, kada se u Predsjedni{tvu i u Ministarstvu odbraneradilo na usagla{avanju koncepta i strukture oruànih snaga da bi se donijeleodgovaraju}e uredbe sa zakonskom snagom, predstavnici HVO su opstruirali, iz ~ega se nazirala i dublja kriza u ovim odnosima.

Odbrana RBiH od agresije Srbije i Crne Gore i paravojnih formaci ja pod kontrolom SDS, SPO i JNA, strate{ki je bila povezana sa aktivnostima koje su se poduzimale u odbrani Hrvatske. Odbrana i Hrvatske iRBiH odnosila se na iste agresorske snage. êtni~ke snage su teritorijuRBiH i veliki dio teritorije Hrvatske smatrale jedinstvenim operativno-strategijskim prostorom koga je trebalo staviti pod kontrolu Milo{evi}evog reìma i tako postaviti granice velike Srbije. Takva situacija je nala-

gala potrebu da odbrambene snage Hrvatske i RBiH budu u ~vrstom savezu protiv istog agresora i protiv istih opasnosti.

Mate [arlija Daidà je insistirao da ja s njim krenem iz Buturovi} Poljana Igman i u Sarajevo kako bi, uz moju pomo}, stupio u kontakte sa prvim ljudima u Sarajevu. Bio sam obavezan da ispunim njegov zahtjev, zbog insisti-ranja najvi{ih instanci RBiH. Uloga koju je Mate [arlija Daidà imao u od

brani RBiH krajem 1991. i tokom 1992. godine, bila je u snabdijevanju patriota RBiH naoruànjem, municijom i vojnom opremom. Izvori snabdijevanja

bili su u Hrvatskoj jer je Mate [arlija bio u kontaktima s najvi{im vojnim, policijskim i politi~kim zvani~nicima Hrvatske, uklju~uju}i i Tu|mana. Nakon{to je u~estvovao u borbama za osloba|anje teritorija ju`ne Hrvatske oko Du

brovnika, Mate [arlija je usmjeren prema BiH, prvo u regiji Mostara, a kasni je, nakon {to se u okolini Mostara raspala brigada kojom je komandovao nadubrova~kom rati{tu, sa dijelovima te brigade do{ao je na podru~je Konjica iIgmana. Dolaskom na to podru~je, po odluci predsjednika Izetbegovi}a, uokviru formiranja brojnih brigada, formira se i brigada «Kralj Tomislav» ko-

joj je na ~elu kao komandant bio, upravo, Mate [arlija Daidà. Sastav brigade bio je 85 posto Bo{njaci, a 15 posto Hrvati. Naziv brigade «Kralj Tomi-slav» odre|en je zbog èlje da se tako pokaù napori bo{nja~kih lidera da uodbrani RBiH, zajedno sa Bo{njacima u~estvuju i Hrvati, te da se preko Daidè lak{e dolazi do naoruànja i municije, preko njegovih veza i pozicija uHrvatskoj. Kao komandant brigade «Kralj Tomislav» Daidà je koristio obi-lje`ja dràve Hrvatske. Imao je {tambilj pre~nika oko 5 cm koji je u srediniimao grb dràve Hrvatske, s natpisom «Republika Hrvatska - Prva dobrovo

lja~ka pukovnija Hrvatske vojske». To je, ustvari, bio naziv jedinice kojom jeDaidà komandovao na dubrova~kom rati{tu.

599








Daidà je imao ambicije da jedinica kojom komanduje preraste urang korpusa. O tome je sa Igmana telefonom razgovarao sa funkcionerima u Sarajevu. Daidà je poduzeo mjere da se za njegovu jedinicu u Sarajevu naprave i {tambilji sa natpisom «Prvi bosanskohercegova~ki kor pus - Kralj Tomislav». Tokom juna 1992. godine, ove ambicije Daidè suizazvale pa`nju medija, pa je tada{nji na~elnik [taba Armije RBiH Sefer Halilovi} obja{njavao da je Daidà komandant brigade, a da postoje planovi za formiranje 7 - 8 korpusa na cijeloj teritoriji RBiH.

Kad sam do{ao na Igman sa zadatkom da formiram jedinice vojne policije, zatekao sam te{ku situaciju. Na prostoru od Tar~ina preko Igma-na do Hrasnice bilo je svega i sva~ega. Kriminalci, ratni profiteri, pijanice, nakupci {umske gra|e, razni slobodni strijelci, autoriteti za saradnju s

~etnicima, {verceri cigareta, alkohola, kafe i raznih prehrambenih artikala, krijum~ari drogom, takozvani «bogata{i» koji ho}e da kupuju i dobavljaju naoruànje za potrebe Armije RBiH...

Taj prostor je bio oaza djelovanja raznih obavje{tajnih slu`bi, od kojih ni jedna nije radila u korist odbrane RBiH. Tokom aprila i maja 1992.godine Sefer Halilovi} je prema elementima odbrane na Igmanu djelovaokao komandant, iako on to formalno nije bio. U to vrijeme na du`nosti komandanta [taba TO RBiH je bio Hasan Efendi}. Sefer je ignorirao Hasana.

Govorilo se da je iz nekih razloga «na vrhu» odlu~eno da Sefer zbog ulogeu Patriotskoj ligi djeluje kao stvarni komandant, a da tu funkciju samo for malno obavlja Hasan. Veliki broj ljudi koji su imali zna~ajne uloge u raznim poslovima odbrane od oruàne agresije, kako iz MUP-a tako i iz strukturaTO RBiH, obra}ali su se samo Seferu. Ni u ~emu nisu ra~unali na svoju od-govornost prema Hasanu Efendi}u. To je bilo dogovoreno sa Seferom, alinisam nikada ni od koga ~uo da je neko dogovorio s Hasanom Efendi}emda }e samo formalno biti komandant, a da }e stvarno komandovati Sefer. S

obzirom da o tome niko nije tako razgovarao s Hasanom, moglo se predvidjeti da u tome leì opasna klica sukoba na najvi{em vrhu vojnog organizi-ranja i da se sve to moè negativno odraziti na odbrambene aktivnosti kojesu se odvijale intenzivno {irom RBiH. Situacija je postala jasna kada je 23.maja 1992. godine uslijedila naredba da se na du`nost na~elnika [tabavrhovne komande postavlja Sefer Halilovi}, a Hasan Efendi} je imenovanna funkciju savjetnika za vojna pitanja u Predsjedni{tvu RBiH.

Na organizaciji odbrane teritorija na podru~ju Hrasnice, Pazari}a,

Hadì}a i Tar~ina, istinski i predano su radili Said Rizvi}, Fadil ôvi},Enver Dupovac, Zeko Tur~inovi}, Ibrahim ûkle, Nezir Fi{o, Tufo Refo,

600







Fikret Prevljak, Jasmin Guska, te novinari RTV BiH Zvonko Mari} iJadranka Milo{evi}. Oni su okupljali i uvezivali patriote tog podru~ja,obja{njavali situaciju, ukazivali na opasnosti od ~etnika, borili se za sre|ivanje stanja na na{oj strani, organizirali jedinice Armije i MUP-a RBiH.

Sem Igmanskog odreda na Igmanu su se nalazile i sljede}e jedinice:1. kraji{ka i 7. kraji{ka brigada, koje su do{le iz Rijeke, gdje su ih oformili bo{nja~ki dobrovoljci, zatim pukovnija «Kralj Tomislav», pukovnija«Nahid Kulenovi}», specijalna jedinica «Silver Foks», «Zulfikar», «Vuko-vi»... Po~etkom agresije na RBiH Kraji{nici koji su bili u Zagrebu, Rijeci,Ljubljani i drugim mjestima Slovenije i Hrvatske, po~eli su formirati jedinice, pribavljati naoruànje i povezivati se sa ljudima koji su u BiH djelovali na formiranju Armije RBiH i njenom borbenom angaìranju protiv

agresorskih snaga. U tom pogledu istaknutu ulogu je imao Fikret ]uski},sada general, koji je tokom rata dao veliki doprinos u borbama koje su vodile jedinice 7. korpusa Armije RBiH u srednjoj Bosni. Ro|en je u Kozar-cu 1956. godine, JNAje napustio januara 1991. godine, a zatim odmah stupio u redove HV, gdje je bio komandant mehaniziranog bataljona. Maja1992. godine, u mjestu Plana kod Rijeke, formirana je jedna jedinica za potrebe odbrane BiH. Mustafa Porobi} je juna mjeseca 1992., sa nekolikostotina Kraji{nika do{ao u BiH i kao jedan od komandanata 7. kraji{ke bri

gade Armije RBiH stavio se u funkciju borbe protiv agresora na RBiH.U~estvovali su borbama na Igmanu, kod Grepka i Kacelja, zajedno sa Fo~acima, borcima sa Igmana i Daidìnom jedinicom. Od jedinica iz Hrvatske i Slovenije kasnije }e nastati 17. slavna kraji{ka brigada kojom }ekomandovati ]uski} od novembra 1992. do aprila 1994. godine.

Igmanski odred Armije RBiH je bio jedina organizirana snaga odbra-ne, kojoj su smetale sve naprijed nabrojane. Ovaj odred je formiran 18. ma ja 1992. godine. Komandant odreda je bio Vahid Ala|uz, na~elnik {taba Hu-

so Ali}, a pomo}nik za sigurnost Edib [ari}. Odred je imao oko 80 naoru-ànih boraca. Po nare|enju na~elnika [VK Halilovi}a, od 25. maja 1992.godine komandu nad ovim odredom trebao je preuzeti Velimir Mari}, ali jenare|enje poni{teno. U formiranju ovog odreda zna~ajan je 19. septembar 1991. godine, kada je formirana milicijska stanica «Igmanski odred», {to sedogodilo u aktivnostima razvijanja ratne organizacije MUP-a RBiH. To je bio odgovor na eskalaciju ~etni~kih paravojnih formacija koje su na podru~ju cijele RBiH pa i u regiji Sarajeva djelovale u okviru organizacijske i for-

macijske strukture tada{nje takozvane JNA, koja je i tada transparentnoradila u korist ~etni~ke politike Milo{evi}a i Karadì}a.

601








Prvi komandant pukovnije “Nahid Kulenovi}” bio je Hakala, zatimMustafa Sandàk iz Priboja, te Darko Pandà iz Hrasnice, da bi pred samodlazak glavnine ljudstva na Grebak komandant bio Juso Hodì}. Podru~je Konjica, Tar~ina i Pazari}a je bilo od izuzetnog zna~aja za distribuciju raznih ma-terijalno-tehni~kih sredstava koje smo dobivali u logisti~koj podr{ci, uglavnom

preko logisti~ke baze u Splitu. Jedan od rukovodilaca u toj bazi je bio MirsadBerberovi} Cober. On me jedne prilike zamolio da provjerim za{to materijalno-tehni~ka sredstva koja on {alje iz Logisti~ke baze u Splitu za MUP RBiH, s

pravom Fikreta Prevljaka da preuzme ta sredstva i ubaci u okruèno Sarajevokad se dopreme do Pazari}a, nestaju bez traga. U vezi s tim sam poduzimaokonkretne mjere provjeravanja i traganja za dokumentacijom po kojoj su po{iljke dopremane i primane. Utvrdio sam da Amir Kazazovi} i Sead Be~i}, koji

su bili zaduèni za prihvat po{iljki, imaju svoga mentora u Konjicu. Odmah 13.novembra 1992. godine iz Pazari}a su premje{teni na poslove u Konjic.

602







603

Balijagi}eva tu`ba protiv Bobana jula 1992. godine, danas, ina~e, ~lana Odvjetni~ke komore Herceg-Bosne








604

Juka sa sarajevskom rajom augusta 1992. u [tudgartu







605

Jedno od ovla{tenja SIS-ovog slu`benika Dinka Zebi}a

Jedinici Juke Prazine prilazili su mnogi mladi}i sa ~istim namjerama i koji su nakon raspadaove formacije nastavili borbu za BiH








23.3. JUKA PRAZINA KOMPLICIRA STANJE NA IGMANU

Avgusta 1992. godine aktuelizira se pitanje da Sefer Halilovi} naIgmanu uspostavi svoj {tab, ali se to odga|alo i odugovla~ilo. U me|uvremenu procijenilo se da Juka Prazina treba izi}i iz Sarajeva i sa svojim jedinicama do}i na Igman. Juka je sa svojim brojnim takozvanim bazama u Sarajevu postao opasnost i faktor koji moè diktirati odluke na najvi{em nivou. Tada su sa Jukom najvi{e kontaktirali Jerko Doko, Stjepan Kljui} i IvoKom{i}. Juka je, kona~no, s jednim brojem svojih ljudi iza{ao i Sarajeva,ali je oko dvadesetak baza, raspore|enih po ~itavom Sarajevu, ostavio ufunkciji i sa {efovima tih baza nastavio komunicirati. Za ove komandante

bio je veliki autoritet. Prozvali su ga generalom. Jedno vrijeme Juka je izSarajeva izvu~en avionom do Zagreba i smje{ten u hotelu «Panorama» naTre{njevci, gdje mu se ve} nalazila supruga @aklina i k}erka pred{kolskoguzrasta. O instrukcijama koje su davali Juki Prazini najbolje bi mogli govoriti Doko, Kom{i} i Kljui}. Me|utim pona{anje Juke Prazine je uz sav pristojan doprinos odbrani Sarajeva, bilo neprihvatljivo. Sukobio se s komandantom Seferom Halilovi}em. Pona{ao se neposlu{no prema zvani~nicimaunutar [taba vrhovne komande. Nezakonita hap{enja, zatvaranja i plja~ke

u gradu Sarajevu su se povezivale s ljudima kojima je komandovao JukaPrazina. Va`no je re}i da je Prazina, po profilu li~nosti, bio takav da je mi-slio kako je sve {to ~ine on i njegovi ljudi dobro za odbranu RBiH. Intimno,on se osje}ao i pona{ao kao patriota. Bio je zloupotrijebljen od nekih ljudi. To }e kasnije, tokom 1992. i 1993. godine, postati jasnije jer se Juka u potpunosti uklopio u HVO i zajedno sa najekstremnijim dijelovima HVO-a bio egzekutor progona i zlostavljanja Bo{njaka po Hercegovini.

Haoti~no stanje koje je vladalo na Igmanu i u Sarajevu, da se nije

zaustavilo, imalo bi katastrofalne politi~ke posljedice. Proizvodnju haosatreba povezivati s propagandom koja se iz Zagreba, Gruda, Beograda iPala {irila protiv RBiH. Tuma~ilo se da je RBiH kao dràva nemogu}a,da Bo{njaci na vlasti u Sarajevu èle BiH kao islamsku fundamentalisti~ku dràvu i sli~no.

Blokada Sarajeva je bila glavni problem bitke za slobodu BiH. Sredinom oktobra 1992. godine predsjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Ize-tbegovi} je kao vrhovni komandant naredio da se Sarajevo deblokira. U

to vrijeme iz Sarajeva na Igman izlaze i nekolicina «Jukinih komandanata» sa svojim «bazama» - Kru{ko, Ata, ênga, Katana... Komandant TG-

606







1 Konjic je u Sarajevo Seferu Halilovi}u poslao izvje{taj o Juki i njegovim ljudima:

»1. Juka se pona{a relativno pristojno, ali ostala rulja pravi dosta nereda po Igmanu. Nekoliko ~lanova {taba TG Igman su napustili Igman.Cijela linija MUP-a od Mostara Hadì}a i Trnova slijedi trenutno Juku, tozna~i HVO. Ukoliko bi sada Jaganjac stupio na scenu te snage bi se pove}ale, te otvoreno uklju~ile HVO, Daidù i dr.

2. Od jutros su neredi u Prozoru (HVO poku{ava zauzeti MUP i pri-siliti muslimanski dio uz sebe. Pruèn èstok otpor i trenutno je statusquo. Na{e jedinice su se povukle u odre|ene dijelove grada i u punoj su borbenoj gotovosti.

3. Gornji Vakuf upu}uje pomo} Prozoru i Novom Travniku. Neredi

su vrlo veliki u Kiseljaku i Kre{evu. Naredio sam Fojnici da pomogne uoba sektora.

4. U toku dana stigle nove face na Igman iz Sarajeva: Kru{ko, ]elo i jo{ 4-5 mra~nih tipova, dok je iz Hrasnice iza{lo oko 50 njegovih ljudi. Smje{taju se u hotel «Famos» i imaju punu podr{ku Trnova. Imaju ve-}i broj MGL-ova».

Ubrzo nakon {to je poslao ovaj izvje{taj komandant TG –1 Konjiczahtijeva da se razrije{i du`nosti, a onda iznenada napu{ta Konjic i BiH.

Na Igmanu se poku{avalo zavesti vojni~ki red i disciplinu. To je bi-lo zna~ajno jer su se na Igmanu stvarali uvjeti za deblokadu Sarajeva. Me|utim konfliktno stanje i bahato pona{anje mnogih samozvanih komandanata, pa i dolazak Juke sa svojim ljudima, bili su suprotni te`njama da sesa osnovice Igmana deblokira Sarajevo. Tada su se osje}ali i nesporazu-mi izme|u funkcionera MUP-a i na~elnika [VK Sefera Halilovi}a. MUPi [VK nisu dovoljno zajedni~ki djelovali i sara|ivali. Halilovi} je insistirao da se MUP po~ini Armiji RBiH {to Pu{ina nije dozvoljavao kao i

ve}ina ~lanova Predsjedni{tva BiH. Tu situaciju je prekinuo Omer Ba{i}iz Ministarstva odbrane BiH koji je MUP-u BiH izdao akt da su samostalna formacija u okviru Oruànih snaga, {to }e ga kasnije ko{tati montiranog procesa i zatvora. Tako se dogodilo da Juka Prazina i njegovi ljudi budu prihva}eni na svim policijskim punktovima od mora do Sarajeva, alio~ito bez konsultacija i dogovora sa nadle`nima u vojsci. Juka Prazina jeu MUP-u imao svoje ljude koji su mu davali podr{ku da na terenu Igmana i Konjica preuzme kontrolu. Juka je ostvarivao kontrolu teritorije uz

svakodnevne incidentne situacije i ranjavanja nekih ljudi, ali i zbog neposlu{nosti svojih pripadnika. Juka i njegovi ljudi su na kontrolnim punkto

607








vima, kojih je bilo mnogo du` komunikacija, bili veoma strogi prema oficirima i vojnicima Armije RBiH. Pretresali su ih, privodili, saslu{avali izlostavljali. U mno{tvu primjera drasti~an je onaj od 6. novembra 1992.godine kada je Prazina uhapsio dvojicu ~lanova [VK i pretukao ih. Tada je lak{e ranjen i Jovan Divjak.

608







609








610







611

U faksimilaima general Jovan Divjak traì saglasnost od Sefera Halilovi}a da VenceslavVinko Tondini, pripadnik HV, u logisti~koj bazi u Rijeci preuzme i raspolaè sa 15 miliona

USD muslimanske pomo}i iz Australije, a ne Hasan êngi}. Uskoro ova logisti~ka baza prelazi u ruke Fikreta Abdi}a.








23.4. PRILIKE NA IGMANU PREMA IZVJE[TAJUIZ PUKOVNIJE «KRALJ TOMISLAV»

Pretjerano hvalisav i neta~an izvje{taj, pogodan za ilustraciju odnosa i problema me|u jedinicama na Igmanu, iz pukovnije «Kralj Tomislav» poslan je Mati [arliji - Daidì 27. maja 1992. godine. Izvje{taj je pisaoSelim Bilinovi} zvani Cobra. Prema njegovom izvje{taju glavne preoku pacije pukovije su bile borbe prema Trnovu i Hadì}ima, jer su se na tim pravcima, tokom maja 1992. godine ve} uspostavile linije fronta. Ve}i dioizvje{taja se odnosi na borbe pukovnije «Kralj Tomislav» sa ~etni~kim je-dinicama koje su imale upori{ta na Oblim brdima, Gaju, Mijanovi}ima,

Ostoji}ima, Pre~anima, êruì}ima, Dubravama, Presjenici, Bogati}ima iJablanici. Sa ovih poloàja otvarana je vatra po bo{nja~kim selima Dej~i}i, Dujmovi}i, [abanci, Trebe~aj i Pendi~i}i.

Bilinovi} izvje{tava Daidù da su radi borbi na linijama premaTrnovu formirana dva voda kojima su komandiri bili Hamdo Rami} i Me-rim Brati}. Kao podr{ka ovim vodovima bili su dva PAT 20 mm, a u vrijeme izvje{tavanja poduzimane su mjere radi formiranja voda minobaca~a. Vr{ene su pripreme za razbijanje ~etnika na upori{tima Rogoj, Vrbo-

vnik, To{i}i i Ba{ci. U borbama oko Trnova do{lo se do zna~ajnog ratnog plijena: vi{e topova, minobaca~a i PAM-ova, dva transportera, dva tenkaT – 55, mnogo pje{adijskog naoruànja, municije i granate. Plijen je za-dràn pod kontrolom [taba TO Trnovo na ~elu sa [ari}em.

U vezi sa borbama prema Hadì}ima, zbog toga {to nisu uspjele borbene akcije prema @unovnici, Bilinovi} u izvje{taju tvrdi da se u jedinicama TO nalazi «peta kolona». Nagla{ava da je u pripremama za napadna @unovnicu postignut dogovor izme|u {taba pukovnije «Kralj Tomi-

slav» i {taba TO, ali da jedinice TO nisu postupile po dogovoru, u vezi ~e-ga negoduje: »Kada smo izvr{ili napad i krenuli sa pje{adijom pre{li smodio sela Kaseti}i i ulazimo u zasjedu, TO se nije pojavio, bila je to ~istaizdaja.... Po{to smo smanjili dosta neprijateljske posade, povla~im vojskui doznajem da je peta kolona uvaljena u TO Igman i TO Hadì}i, a na{avojska iz «Kralja Tomislav» je trebala biti topovsko meso i `rtvovano ja-gnje. Od tada su nastojali svim sredstvima da nas razbiju, ali sam tada biomudriji, obavio sam razgovor sa Husom, koji je pristao pridruìti se nama

i sada vodi satniju artiljerije. Vi ste ga imenovali satnikom na na{em za-dnjem sastanku i on sposobno obavlja zadatke».

612







Selim Bilinovi} svom {efu Daidì hvalisavo pi{e da je pukovnija«Kralj Tomislav» najva`nija jedinica na prostorima Igmana, da samo onavodi borbu protiv ~etnika, a da ostali eventualno u~estvuju, ali da se pona{aju izdajni~ki. Isti~e kako se pod komandu pukovnije stavljaju i jediniceu Hrasnici, gdje su, navodno, Bajram Lokvan~i} i Fikret Prevljak sa svo jim jedinicama u{li u sastav pukovnije «Kralj Tomislav» i da «odmah pris-tupaju pod na{u komandu». Izvje{taj moè posluìti kao dobra ilustracijakako se iz pukovnije «Kralj Tomislav» {irilo nepovjerenje prema jedinica-ma TO. Dakle, pisali su i govorili da su jednice TO nesposobne, da u nji-ma djeluje «peta kolona», da je komandni sastav jedinica TO nesposoban,te da svi uspjesi koji se postiù u borbama pripadaju pukovniji «KT»:

«Sa Rogoja artiljerijsko naoruànje i ostalu opremu preuzeo je kom.

[ari}, jer tvrdi kako je to njegova teritorija, dok sada tvrdi da mu nije potrebna Daidìna vojska. Sve trnovske izbjeglice pre{le su preko tereta nastj. Darke Pandà. Komandant Trnova [ari} nije osposobio kadar niti zbri-nuo svoje izbjeglice. Nego Darko Pandà putem na{ih kanala doznaje daod robe koja stiè za Trnovo, 50 posto komandant profitira, ~ak prodajeza novac i cigarete svojoj vojsci. Svaki dan po tri kamiona jelovih balvana odlazi u Kakanj za novac kod jednog privatnika koji drì pilanu. Izbjeglice su se àlile kako ih je pretres’o, oduzimao im li~no naoruànje tj. pi

{tolje sa dozvolom, a ti pi{tolji su se prodavali za valute. Smatramo daTrnovu ne treba slati ni municiju niti ikakvo naoruànje, a izbjeglice bi semogle vratiti ku}ama».

Ina~e, zna~ajan dio Bilinovi}evog izvje{taja «generalu» Daidì seodnosi na razne insinuacije o kriminalnom pona{anju pripadnika TO.

Na kraju ovog pisma Bilinovi} traì stavove o statusu pukovnije«Kralj Tomislav»: «Gospodine generale traì odgovor u rje{enju svegaovoga, problem je vojska koju treba registrovati po statusu Bosanske voj

ske, drugo treba nam na{ pe~at, za svaki putni nalog moram moliti TO...».Prema sadràju Bilinovi}evog izvje{taja moè se zaklju~iti sljede}e:Glavni ljudi u pukovniji «Kralj Tomislav» se nisu osje}ali ni pona-

{ali kao pripadnici jedinica RBiH. Naprotiv, oni su èljeli pokazati kakosu oni dobra i efikasna vojska, a da jedinice Armije RBiH i njeni kadrovinisu sposobni, niti se bore protiv ~etnika onako kako to ~ini pukovnija«Kralj Tomislav».

Poznavaoci propagande koja se od po~etka agresije na RBiH provo

dila iz Zagreba i Gruda protiv RBiH, posebno protiv Armije RBiH, pre-ma izvje{taju koga je Bilinovi} poslao Daidì, brzo bi zaklju~ili da se pro

613








pagandne teze iz pukovnije «Kralj Tomislav» idealno podudaraju sa sa-dràjima propagande koja se u to vrijeme kreirala i usmjeravala pod kontrolom Tu|manovog reìma. Glavna poenta te propagande je bila da Ar-mija RBiH nije sposobna, da RBiH kao dràva ne postoji, da u RBiH nema ko da organizira vojsku i da je samo Tu|manov reìm mo}an da tou~ini, zbog ~ega su isticani zahtijevi pa i ultimatumi da se jedinice Armi- je RBiH pot~ine HVO-u. Zato i Bilinovi} izvje{tava svoga {efa Daidù osnovima da su se va`ne jedinice pot~inile {tabu pukovnije «Kralj Tomi-slav», {to je bila jo{ jedna velika la`.

Indikativno je {to se nadomak Sarajeva nalazila jedinica «Kralj To-mislav», pod kontrolom Tu|manovog reìma, a da o tome Tu|man nijerazgovarao sa Izetbegovi}em, niti je boravak ove jedinice legaliziran u

me|udràvnim odnosima RBiH i Hrvatske.Iz sadràja izvje{taja koga Bilinovi} pi{e Daidì naprosto iska~u ne

gativna mi{ljenja prema Armiji RBiH i njenim kadrovima. Na osnovamatakvih stavova nije bilo mogu}e razvijati dobru saradnju i koordinaciju u borbenim djelovanjima. Takvi stavovi su vi{e indicirali da }e uslijediti su-kobi nego da }e uslijediti efikasna zajedni~ka borba protiv ~etnika.

614

Osniva~i Vojne policije ARBiH







Naposljetku je va`no znati da je septembra 1992. godine MateBoban izdao zapovijest HVO-u da se obustavlja svaka pomo} Armiji BiHu poku{ajima deblokade Sarajeva. Taj odnos prema Sarajevu, koje }e tri i po godine provesti pod opsadom, kulminira potkraj 1993. godine kadakiselja~ki zapovjednik HVO-a Ivica Raji} ispaljuje topovske salve naSarajevo.

615








616

SPORTSKI USPJESI

^estitke predsjednika Izetbegovi}a na sportskim uspjesima







617








618







619

Sa Svjetskog prvenstva u Maleziji 1994. godine








RECENZIJE

Knjiga “Izdaje i odbrana Hercegovine 91-95” autora mr. Suada ]u- pine, koja se nalazi pred nama, izvanredno je {tivo koje na neposredan iupe~atljiv na~in govori o ratnom vihoru s po~etka devedesetih u RBiHi stravi~nim stradanjima u njemu.

Knjiga je pisana na temelju nepobitnih fakata i na osnovu autorovogli~nog i neposrednog u~e{}a u svim ovim de{avanjima, kao i njegovog jasnog patriotskog odre|enja prema nezavisnoj, suverenoj, cjelovitoj i me|unarodno priznatoj RBiH, tako da ima i pe~at autenti~nosti i sigurnosti ikod ~itaoca bi kao takva trebala da izazove pozitivan i snaàn efekat.

U prou~avanju obimne historijske gra|e, koja se odnosi na golemimilenijski hod na{e dràve BiH, posebno njene aktuelne zbilje sa kraja20. i po~etka 21. stolje}a, ovo djelo koje je pred nama, name}e se kao dragocjena gra|a o nastojanjima agresora svih boja, da svim sredstvima pa igenocidom, rasture ovu dràvu i uni{te njezin tisu}ljetni kontinuitet.

Knjiga mr. ]upine, jednostavno, uvjerljivo, analiti~ki precizno ismjelo, sublimira obje agresije koncem 20. stolje}a na na{u zemlju, i onusa istoka i onu sa zapada, i demaskira nosioce i izvr{ioce ne~asnih djela,

anticivilizacijskih pona{anja i moralnih posrtaja u realizaciji tog projekta, kao i njihovo ni{tavilo i bijedu.

U prvom dijelu knjige, izvanredno je rasvijetljena uloga Teritorijal-ne odbrane i Patriotske lige protiv okupacije JNA, spregu JNA s ~etnici-ma, odnosno poistovje}ivanje ovih snaga sa ‘’ugroènim’’ srpskim naro-dom. Na najbolji mogu}i na~in autor svjedo~i kako najvi{a komanda tzv.JNA {titi paradràvnu strukturu koju je u RBiH uspostavio SDS, a koja jeimala za cilj progon nesrpskog stanovni{tva u RBiH, posebno progon i

genocid nad Bo{njacima.Kroz knjigu se, poput crvene niti, provla~i konstanta o dogovoru politi~kog i vojnog vo|stva Srba i Hrvata, od samog po~etka, o podjeli BiH(izme|u ostalog, sprje~avanje Daidìne pukovnije da zauzme kasarnu JNAu âpljini od generala HV-a Praljka, dana 24.4.1992. godine, dok se voj-nici JNA ne evakuiraju helikopterima..; nezainteresiranost HVO-a da, zajedno sa patriotima Mostara, zaustavi tzv. Jugoarmiju i srpsku ~etni~ku pa-ravojsku, da zauzmu isto~nu obalu Mostara, aprila i maja ‘92. godine;

konstantne sabotaè u zajedni~kim akcijama u kojima su u~estvovali zajedno Amija RBiH i HVO prema srbo~etni~kom agresoru itd, itd ....)

620







U drugom dijelu knjige se govori o agresiji Hrvatske i Herceg-Bosne na suverenu RBiH i nudi mno{tvo nepobitnih argumenata o konstan-tnom sistematskom ru{enju institucija RBiH od strane HDZ-a.

Jer, samo dva dana nakon {to je RBiH priznata od me|unarodne zajednice kao samostalna, suverena i neovisna dràva, SDS i HDZ imajunjenu dogovorenu podjelu.

Nije mi poznato da je iko do sada na ovako ubjedljiv, jednostavanna~in, raskrinkao paradràvni sistem HDZ-a i HVO-a, koji je u potpunosti bio orijentiran da se u Mostaru i {irom Hercegovine uni{te tragovi ìvota Bo{njaka ali i Bosne i Hercegovine kao dràve. Raskrinkana je i suluda kampanja koja se vodila u Zagrebu, a kojom su se negirale povijesne~injenice o kontinuitetu bosanskohercegova~ke dràvnosti i svojatala bh.

teritorija na ra~un Republike Hrvatske.Ovdje je posebno bitno ukazati na veoma uspje{no demaskiranje

perfidne politike Franje Tu|mana, koja ‘’kipti’’ od mr`nje prema BiH iBo{njacima, dok je u isto vrijeme u Hrvatsku prihvatao bh. izbjeglice, {tomu je bio vaàn ‘’argument’’ u poku{aju maskiranja su{tine vlastite agre-sije na RBiH.

Knjiga Mr. Suada ]upine nepobitno dokazuje agresiju RepublikeHrvatske na me|unarodno priznatu RBiH, kao i ulogu njene pot~injene,

ali s razlogom stvorene marionete HZHB, koja se u svim donesenim odlukama, istina nezakonitim, pona{ala kao samostalna i suverena dràvna za jednica, izdvojena iz RBiH, dok je njena vojna komponenta HVO zajednos HV-om provodila fa{isti~ke i genocidne ideje, proistekle iz jasno konci- piranog politi~kog programa stvaranja velike Hrvatske.

Zato se ova knjiga name}e i kao izazovno {tivo, ali i neumoljivagra|a u sagledavanju obima ru{ila~kih nastojanja prema BiH i Bo{njacima u njoj, od susjednih dràva i njihovih ispostava u BiH, koje svoju pe

tokolona{ku ulogu ne napu{taju ni danas. Naàlost, Bo{njaci Mostara, Hercegovine, ali i gra|ani BiH u cjelini, spoznat }e da se nekih programskih ratnih ciljeva, apostrofiranih uovoj knjizi, nisu odrekle ni danas odre|ene destruktivne snage unutar BiH, koje drè jake politi~ke pozicije. âk se i ne stide ni postupaka ni ri je~i. Tu je na prvom mjestu, rekao bih, nasilna kroatizacija i pokatoli~e-nje Mostara i ostalih hercegova~kih gradova.

U ovoj knjizi na}i }emo i druge veoma intrigantne teme: slu~aj Ju

ke Prazine i njegov transfer u HVO, njegovo preobra}anje od, gotovo, heroja Armije RBiH u izdajnika bo{nja~kog naroda, ‘’legendu’’ o Mati [ar-

621








liji – Daidì, ulogu Jasmina Jaganjca i dr., koje ]upina veoma spretno,uvjerljivo, objektivno i argumentirano elaborira.

Knjigu toplo preporu~ujem ~itala~koj publici, posebno Bo{njacimaHercegovine, koji je moraju imati kao hamajliju u vlastitoj ku}i. Ne radiosvete, nego da se spozna istina i da se ne zaboravi. Jer aveti ratnog de{avanja se {epure svuda oko nas kao pobjednici, a brojni Bo{njaci Mostara naro~ito oni na funkcijama, hodaju poput sjenki i dodvoravaju se svo jim mu~iteljima i ubicama, traè}i ispriku {to su ostali ìvi.

Zato s razlogom ~estitam Suadu ]upini na ovom velikom djelu ihrabrosti da ga prezentira javnosti u ovom vremenu, u kome je vidljiv nedostatak morala!

Seid Smajki}, muftija mostarski

* * *

Knjiga u rukopisu “Izdaje i odbrana Hercegovine” Suada ]upine,na 615 stranica, govori o donedavno neèljenoj temi: agresiji na Mostar i

Hercegovinu.Koliko sam u pravu kad kaèm da je to neèljena tema vidljivo je i

po jednoj, nedavno objavljenoj knjizi sje}anja na logora{ke dane. U konclogorima HVO-a, {irom Hercegovine bilo je vi{e od 18 hiljada Bo{njaka. Tek 12 godina poslije jedan od njih je napisao prva sje}anja na te da-ne.

I zbog tih, te{ko razumljivih motiva bo{nja~ke autocenzure, knjigaSuada ]upine, koja savjesno svjedo~i o dvije agresije, srpskoj i hrvatskoj,

pa genocidu, urbicidu, sakralocidu i kulturocidu nad Bo{njacima i njihovom tradicijom, mora biti vrijednost i poruka za Bo{njake Hercegovine.Posebno mi je bilo zadovoljstvo {to knjiga nije pehlivanska, nego i

~injeni~na, i otvorena i, na momente provokativna. Drago mi je {to zasvoje tvrdnje Suad ]upina uvijek podastire dokumentaciju ili li~no svjedo~enje. Svaka knjiga uvijek èli biti dokument i ostaviti historijski tragi pe~at, a to moè samo ukoliko posjeduje dokumentarnost i autenti~nostsvjedo~anstva.

Kao svjedoka i u~esnika mnogih tragi~nih i herojskih doga|aja uHercegovini, knjiga Suada ]upine me razdrmala u tom sje}anju na borbu

622







patriota BiH protiv dvije agresije. Ne moè se ostati ravnodu{an, a vjeru jem da to ne}e mo}i ni drugi ~itatelji. Neki dijelovi knjige su izuzetno potresni, upe~atljivi u opisima onoga {to se dogodilo, kao da se tog ~asa pred na{im o~ima zbivaju. Za ljude koji su proìvjeli uàse zla sa dvijestrane ovo {to je napisao Suad ]upina djelovat }e poput stavljanja mehlema na neke stare i nezaboravljene rane. Knjiga posjeduje izuzetnu vjerodostojnost i dokumentarnost, pa }e se na}i najmanje onih koji nakon ovako iznesenih ~injenica èle reagirati negativno.

Treba istaknuti vrijednost knjige u sistemati~nosti i èlji da se pro-govori o brojnim detaljima o kojima se malo znalo, pa se na njih i zaboravilo. Takvi su dijelovi knjige koji govore o poku{ajima da se djeci osi-guraju {to normalniji uslovi da nastave sa obrazovanjem i u takvim stra

{nim okolnostima agresije na na{u dràvu. Knjiga Suada ]upine ima ba{tu vrijednost. Nismo se ni sami naoruàli, niti je onaj veli~anstveni otpor Armije RBiH do{ao sam od sebe.

Kad danas gledam slike Starog mosta uo~i ru{enja, pa ih onda uporedim, vidim da je preko no}i neko, u o~ajanju, stavljao na njega automo bilske gume ne bi li ublaìo udare tenkovskih i topovskih granata {to suih barbari ispaljivali. Na tim slikama vidi se i kako su Mostarci preko no}i postavljali novi drveni pokrov nad lukovima Starog mosta pla{e}i se

minobaca~a. Sve je to i no}u ra|eno pod granatama i mecima snajpera. Aonda se pitam: jesu li ti dobri ljudi danas ìvi i {ta im se u srcu zbivalokad su Most opet vadili iz Neretve i onda ga ugledali u onom starom sja ju?

Knjiga Suada ]upine je prijeko potrebno sje}anje na ono {to je bilo, a {to bi mnogi htjeli da zaborave. Zato ovo izvla~enje iz zaborava jednog tragi~nog vremena i poredim sa sudbinom Starog mosta. To izvla~e-nje Starog mosta iz Neretve, a onda i vra}anje svakog kamena na svoje

mjesto, djeluje mi kao velika pobjeda nad vremenom i najljep{a pobjedanad zlim silama.Knjiga Suada ]upine je na sunce iznijela dobar dio istine, skriven u

dubinama na{eg pam}enja. Iskreno se nadam da }e ova knjiga potaknutimnoge na svjedo~enje.

Senija Mili{i}, doktor historijskih nauka

* * *

623








Knjiga «Izdaje i odbrana Hercegovine 91.-95.», po saznanju autoraovih redaka, jedan je od rijetkih dokumentaristi~ki intoniranih radova natemu rata i agresije u predijelu Hercegovine. Naime, na{a ratna dokumentaristika i uop}e pisanje o periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu nijesustavno pozicionirana, daleko je od znanstvene, do kraja objektivne procjene stvarnih doga|anja, {to, vjerovatno uvjetuje i relativna blizina (uvremenskom smislu) doga|aja koje smo proìvjeli.

Suad ]upina odvaìo se, na jedan prije svega po{ten akt, da zasvjedo~i o doga|anjima ~ijim je neposrednim sudionikom bio, da da svoj pravorijek o nizu doga|anja krvave i tragi~ne pro{losti na teritoriji Mostara iHercegovine.

Pri tome ]upina nije imao tek i samo svjedo~anstvene namjere.

On svoju knjigu, istina, opskrbljuje brojnim dokumentaristi~kimmaterijalima, knjiga posjeduje i odre|en broj fusnota, bogata je fotodokumentaristi~kim materijalom, faksimilima i zornim dokazima o svemuonom {to je ~inilo krvavu zbilju hercegova~kog vremenskog podioka1992.-1995.

Ali na golemom broju mijesta, unutar ove knjige autor }e jasno, dokraja subjektivno, iskazati svoje sudove, koji, vjerojatno, i ne}e i ne mogu biti po volji svih onih koji su bili sudionicima ovih burnih i tragi~nih

doga|anja.]upina je jasno opredjeljen da da iskrenu sliku svega onoga, pa ~ak

i nekih doga|anja, o kojima je bilo vrlo malo govora po okon~anju agresije, odnosno ratnih zbivanja u Hercegovini i Mostaru.

Knjiga se moè podijeliti na dva dijela, na onaj koji obra|uje udiosrpskog fa{izma u agresiji na Republiku BiH i na onaj koji govori o Tu-|manovom reìmu i jasnim agresivnim namjerama ovog reìma premadràvnopravnom tkivu BiH.

Opisuju}i do detalja, koji ponekad idu tako daleko do tragi~ne bizarije, sve ono {to je bila realna pozicija golorukog naroda i njegovih branitelja u odnosu na svu silu agresivne kavalkade ]upina }e izvoj{titi, pomom sudu, dva bitna rezultata svog poku{aja rekonstrukcije agresije uHercegovini, u Mostaru.

Prvi je onaj vezan za evidentno razobli~avanje, demaskiranje i klasi~nu detabuizaciju brojnih tamnih mrlja u povijesti Hercegovine i Mostara u ovom periodu.

Drugi, pak, vrijedan rezultat ove knjige, predstavlja, svakako onau~itanost autora u dostupnu mu dokumentaciju, kojom on poku{ava zor

624







no argumentirati svoja subjektivna svjedo~enja i svoju elaboraciju ratnihdoga|anja.

Knjiga je angaìran akt na razobli~avanju neistina, na sakupljanjuistinitih podataka o onomu {to je bilo fakti~ko stanje na terenu.

Me|utim, Suad ]upina ne bi bio dosljedan sebi kada na niz mjestane bi jasno pokazao da je njegov antifa{isti~ki anga`man jasno vezan i uzkonkretne osobe, uz konkretne politi~ke i partijske strukture, {to, opet, ukrajnjem ishodu pokazuje i njegov vi{e nego jasan stav o dvostrukoj agresiji na jedan narod – bo{nja~ki, na njegove istaknute pojedince, instituci je i kompletnu infrastrukturu ìvljenja...

Ovo smatram rijetkom hrabro{}u u na{oj svjedo~anstvenoj literaturi.

Jer, ni jednog trenutka, Suad ]upina ne prikriva svoju jasnu pripa-dnost, svoj anga`man u toku rata i svoju poziciju koja je vi{e od svjedoka, a koja nije manje od onog koji poku{ava objektivno da promatra ovusituaciju.

Knjiga je ispisana jasnim i razgovjetnim stilom, ona ima iznimnovrijednih pasaà rekonstruktivnog karaktera, a vrlo je zna~ajna u ovoj situaciji, u kojoj danas ìvimo ugroèni ujedna~avanjem, dejtonskim ujedna~avanjem krivica i istina...

Nitko danas ne moè pledirati na apsolutnu istinu o ratu i agresiji naBiH.

Apsolutna istina, ako nekada bude postojala, pripadat }e vi{im sferama umoljavanja i traganja...

Samo Tvorac na{ih svjetova i ìvota moè pledirati na tu istinu.Daju}i mali doprinos ovom obimnom knjigom Suad ]upina nas pri

bliàva, vjerojatno (ne mogu tvrditi sigurno, jer mnoge stvari sam prvi put pro~itao u ovoj knjizi!) onomu {to je jedna od mogu}ih rekonstrukcija go

lemih izdaja, zavaravanja i prevara naroda i gra|ana u Hercegovini i Mostaru.Po{teno je bilo napisati ovu knjigu, ~ak i u onim pasaìma, koji }e

vjerojatno izazvati svojevrsne povjesne i politi~ke kontraverze.Jer, bez ovakvih svjedo~enja dejtonska ujedna~avanja krivica,

{minkanja i uljep{avanja povjesti, krvave i krajnje tragi~ne na{a bi sutra{njica bila ravna {arenoj laì.

Ovako postoje bar neke {anse da budemo na tren bliì istini.

Gradimir Gojer, knjièvnik i publicista

625








626







A

Abaza, Selim: 204Abaza, Osman: 203Abaza, Osman: 204Abdi}, Fikret: 80, 112, 584Abdul, Ejub: 333Abdulah, Georg: 333Abot, Toni: 163

Abudi}, Ahmet - Ahmo: 239Aco zvani Legija: 185A~kar, [a}ira: 190A~kar, \ula: 190A~kar, Alija: 190A~kar, Be{ir: 190A}imovi}, A}im: 184A}imovi}, Novica: 206

Adus, Idriz: 240Adàjli}, Snjeàna: 326Adì}, Blagoje: 45, 51, 102, 137,143Agi}, Akif: 486Ajani}, Alija - Klima: 239Ajani}, Edhem - Etem: 239Ajani}, Edin Ejo: 153

Ajani}, Elvedin - Edo: 104, 160Ajani}, Mensur - Menso: 240Ajani}, Senad - Sejo: 239, 240Ajani}, Senad:Ajanovi}, Irfan: 477Ajanovi}, Mirsad: 581Akmadì}, Mile: 334Ala|uz, Vahid,: 593

Alajbegovi}, Omer: 327Alajbegovi}, Ramiz - Mirza: 240

Alajbegovi}, Zlatko: 167Aleksi}, Ante: 274Aleksi}: 20Aleri}, Enes: 121Ali}, Almira: 326Ali}, Husein - Soko: 593Ali}, Meho: 194Ali}i}, Husein: 204Ali}i}, Muhamed: 204

Ali}i}, Nazika: 204Ali}i}, Alija: 204Ali}i}, Habiba: 204Ali}i}, Saudin: 187Ali~i} Lejla: 187Ali~i}, Alija: 187Ali~i}, Fadila: 187Ali~i}, Habiba: 187

Ali~i}, Hava: 187Ali~i}, Huso: 187Ali~i}, Mejka: 187Ali~i}, Mejra: 187Ali~i}, Merima: 187Ali~i}, Mujo: 187Ali~i}, Nezika: 187Ali~i}, Saja: 187

Ali~i}, Zejna: 190Aliba{i}, [erifa: 190Aliba{i}, Ema: 187Aliba{i}, Habiba: 187Aliba{i}, Mustafa: 187,Aliba{i}, Senada: 187Alibegovi}, Dàfer: 195Alihasim, @anel: 329

Alihodì}, Enver: 36Alikalfi}, Ibrahim - Duje: 240

627

REGISTAR LI^NIH IMENA








Alispahi}, Bakir: 593Alunovi}, Fehim - Feha: 239Andri}, Boro: 186Andri}, Dragan: 104Andri}, Dragan: 160Andrija{evi}, Milo{: 182Ani}, Gojko: 365Ani}, Mijo: 341Antelj, Borika: 203Antelj, Sofija: 203Antelj, Boro: 166, 185Antelj, Du{an: 200

Antelj, Jovo: 206Antunovi}, Budimir: 20Arap, Mirsad -Mu}a: 104, 109Artukovi}, Andrija: 566A{}i}, Goran: 183Athisari, Marti: 433Ati}, Branislav -Beli: 125Avdalovi}, Du{an: 206

Avdalovi}, Ljubo: 206Avdalovi}, Velimir-Ve{o: 181Avdi}, Mithat: 172Avdi}, Sabir: 174Avdi}, Senad: 93Avmedovski, Miftar: 326Azemovi}, Damir: 327Azinovi}, Mile: 211

B

Babi}, Dragan: 76Babi}, Ivo: 147Babi}, Nikola: 196Babi}, Zoran: 169

Babovi}, Re{ad: 109Backovi}, Enver: 593

Backovi}, Zaim: 593Ba~vi}, Milenko: 98, 129Ba}in, Radenko: 185Bad`ak, Besim - Ba|o: 240Baj~eti}, Milan: 12, 186Bajgori}, Adnan: 329Bajgori}, Amel: 329Bajgori}, Amela: 329Bajgori}, D`emal: 322Bajovi}, Milo{: 186Bajovi}, Milorad: 170Bajovi}, Vi|en: 169

Bajramovi}, Dragan: 216Bajramovi}, Edin: 587Bajramovi}, Fatima: 173Bajramovi}, Jasminka: 366Bajramovi}, Sejad: 71Bajri}, Arman: 321Bajri}, Fikret: 15, 16, 17, 84, 89,90, 91, 92, 93, 94, 96, 97, 98, 99,

100Bajri}, Fikret: 89Bajri}, Ita: 328Bajri}, Osmo: 328Bajri}, Tea: 328Bakija, Hajrudin: 36Bakija, Kemal:153Bakovi}, Mirko: 260

Bakra~, Miro: 423Balali} Amir: 228Balali}, Asim: 342Balali}, Mustafa: 326Balat, Adil: 333Bali}, Emir: 239Balijagi}, Faruk: 603Balta, Semir: 104,160

Bandi}, Branko: 272Bandi}, Branko: 89, 92, 93

628







Bandi}, Branko: 93Bandur, Mate: 85, 477Banjski: 161Baralija, Ahmet: 165Baralija, Ahmet: 190Baralija, Be}ir: 165Baralija, Hatidà: 189Baralija, Mejra: 189Baralija, Osman: 189Baralija, Zejna: 189Barbari}, Mladen: 356, 357, 358Bari{i}, Miro: 566

Bari{i}, Pava: 149Barjaktarevi}, Budo: 70Baruk~i}, Franjo: 214Ba{i}, [u}rija: 176,Ba{i}, Ahmo: 173Ba{i}, Behka: 173Ba{i}, Biser: 240Ba{i}, Dàfer: 173

Ba{i}, Edhem: 173Ba{i}, Ejub: 173Ba{i}, Elvir-Miko: 173Ba{i}, Fatima: 174, 334Ba{i}, Hakija: 202Ba{i}, Husnija: 173Ba{i}, Miralem: 173Ba{i}, Mirsad: 173

Ba{i}, Nazif: 211Ba{i}, Semir: 176Ba{i}, Sevlija: 174Ba{i}, Smajo: 173Batini}, Janko: 169Batini}, Obren:128Batini}, Slobodan: 138Batini}, Stojan:160,196

Batini}, Tomislav: 205Batini}, Zdravko: 341

Batlaj, Maja: 330)Batlak, Azer: 403Batlak, Edo: 403Batlak, Miralem: 139, 141Batlak, Nijaz: 145, 255Batlak, Sanja: 328Bauer, Tibor: 229Be}kovi}, Matija: 73Be~i}, Sead: 602Bebani}, Hava: 200Bebani}, Huso: 200Beganovi}, Meho: 423

Begi}, Faruk: 33Begi}, Salko: 120Begovi}: 86Behmem, Mirza - Pirgo: 240Behmen, Omer: 566Behmen, Suad: 239Behram, Dèmila: 366Behramovi}, Nijaz: 230

Bejat, Renea: 365Bejatovi}, Sonja: 19Bekti}, Suad: 587Belovi}, Gordana: 360Belovi}, Miodrag - Mijo: 240Benca, Nedàd: 194Bender, Ivan: 260Berak, Branislav: 200

Berberovi}, Milan: 185Berberovi}, Mirsad: 593Beribak, Nihad: 228Beribak, Nihad: 230Besmaj, Besim: 193Bevanda, Kre{o: 62Bezanovi}, Boris: 19Bija{ki}, Bahrija: 326

Bijavica, Hasan - Bija: 239Bijavica, Mirzo - Ribi}: 240

629








Bijedi}, @arko: 49Bijedi}, Dèmal: 82,Bijedi}, Kemal: 215Bijedi}, Ramiz: 228Bijedi}, Tarik: 541Bijeli}, Hamo: 151Bilalovi}, Hasan: 240Bilandì}, Du{an: 56, 131Bili}, @ara:146Bili}, Anto: 260Bili}, Jure: 146Bili}, Nikola: 341

Bitanga, Salko: 403Bjekovi}, Lazar: 184Bjekovi}, Zoran: 184Bjeleti}, Miodrag: 196Bjelica, Bu}o: 169Bjelica, Milan: 170Bjelica, Mladen: 169Bjelica, Nikola: 170

Bjelica, Pero: 185Bjelica, Petko: 169Blaèvi}, Gigo: 184Blaèvi}, Jakov - Joko: 480Blaèvi}, Stjepan: 195Boban, Mate: 48, 68, 105, 111,144, 215, 255, 256, 260, 261, 262,263, 271, 272, 275, 277, 280, 282,

283, 284, 297, 303, 304, 316, 337,340, 382, 383, 388, 397, 399, 427,429, 433, 438, 440, 441, 445, 453,454, 456, 457, 460, 461, 462, 463,464, 478, 487, 488, 490, 529, 552,566, 568, 569, 570, 578, 603, 615Bobar, @arko: 184Bobetko, Janko: 217, 282, 435,

437, 440, 441, 549Bobi}-Mojsilovi}, Mirjana: 76

Bodiroga, Du{an: 196Bodiroga, Nada: 420Bogadi, Mara: 356, 357Bogdan, Velimir: 423Bogdani}, Mario:358Bogdanovi}, Veljko:322Bogi}evi}, Vlado: 200Bogojevi}, Sandi: 239Bogojevi}, Sendi: 240Boj~i}, Rusmo: 214Bojani}, Milenko: 228Bojani}, Nedeljko: 206

Bojani}, Ratko: 186Boji}, [erif: 228Bojo, Sanela: 329Bojovi}, Milorad: 169Bojovi}: 15Bokan, Dragoslav: 207Bokan, Dragoslav: 207Bolfek, @eljko: 146

Boloban, Redèp: 193Bor~anin, Dejan: 196Boras, Franjo: 112Bori}, Milivoje: 137Borislav, Kapor - Boba: 240Boro, Josip: 341Borovina, Igor: 359Bostandì}, Senada: 360

Bo{kailo, Be}ir: 59, 211Bo{kailo, Be}ir: 59, 540Bo{kovi}, Milenko: 197Bo{kovi}, Milutin: 196Bo{kovi}, Ne|o: 80Bo{kovi}, Zlatan: 184Bo{njak, Hasan: 175Bo{njak, Miroslav: 355

Bo{njak, Rade: 272Bo{njak, Radoslav: 186

630







Bo{njak, Sanja: 356Bo{njak, Sonja: 19Bo{njak, Tomislav: 454Bo{njak, Zdravko: 44, 587Bovan, Mladen: 206Boì}, Slobodan: 48, 139Boòvi}, \or|e - Gi{ka: 125Boòvi}, Milomir: 216Boòvi}, Milomir: 216Br{tina, Sa{a: 201Br|anin, Radoslav: 38Br~i}, Dragoljub: 171

Brajevi}, \ulsa: 187Brajevi}, Hata: 188Brajevi}, Mejra: 190Brajevi}, Mu{kija: 190Brajevi}, Mustafa: 187Braji}, Niko: 147Brajkovi}, Mijo: 341Brankovi}, Sead: 105

Brankovi}, Sead: 105Brati}, Merim: 594Brati}, Slavko: 206Brati}, Vukan: 185,Brbor, Mate: 85Brbor, Zlata: 85,Brekalo, Ahmet: 326Brekalo, Amela: 326

Brekalo, Azra: 326Brekalo, Emir: 326Brekalo, Hava: 195Brekalo, Ivan: 355Brekalo, Jasmin: 240Brekalo, Mustafa: 239Brekalo, Mustafa: 326Brekalo, Ramo: 240

Brekalo, Sanel: 326Breko, Bahrudin: 332

Brekovi}, Nazif - Naka: 240Briga, Predrag: 196Brkovi}, Nazif: Nuka: 240Brljevi}, Mate: 478Brstina, Slavica: 365Bruk, Emrik - Miro: 240Brzi}, Ivan: 341Bu}in, Nenad: 70Buba{, Nikola - Nina: 240Bubalo, Husein: 195Bubalo, Pero: 480Bubuljica, [ef}et: 213

Buconji}, Karla: 163Budakovi}, Sulejman - Tetak: 161,214Budimi}, Edina: 326Budimir, Dragan: 359Buha, Aleksa: 205Buha, Radmila: 361Buha, Vasilije: 206

Bukvi}, Danilo: 197Bukvi}, Mate: 147Bukvi}, Milica: 228Bukvi}, Spaso: 197Bulatovi}, Momir: 71Bulatovi}: 70,130Buli}, Ibro: 188Buli}, Meho: 204

Buli}, Nikola: 58Buli}, Savu: 201Buljevi}, Smajo: 228Buljko, Emica: 89Bumbi}, Gojko: 182Bumbi}, Mladen: 182Bunti}, Zdenko: 215Bunti~, Marko: 215

Buri}, Darko: 109, 161, 209Buri}, Mejra: 326

631








Buri}, Vlaho:Butigan, Pero: 149Butumovi}, Miroslav: 286

C

Ceri~, Ljubomir: 205Cickovi}, Franjo: 477Cigi}, Radica: 356Coki}, Jevrem: 51Cokoja, Izet: 321

Crn~evi}, Brana: 73Crnjac, Milenko: 217Crnogorac, @arko: 184Crnogorac, Gordana: 19Crnogorac, Ne|o: 19Crnogorac, Vlado: 356, 357Crnomerovi}, \ulsema: 188Crnomerovi}, Ibro: 188

Crnomerovi}, Medina: 188Crnomerovi}, Muhiba: 188Crnomerovi}, Tidà: 188Cuca, Svetan: 186Cvetkovi}, Radoslav: 161Cvijan, Stanko: 125Cvijanovi}, Mile: 240Cvitanovi}, Vlado - Mi{: 239, 240

Cvitanovi}, Ante: 422Cvjetkovi}, Milenko: 196

â|o, Brano: 80âbak, Boro: 205

âbak, Veljko: 185âbrilo, Blagoje: 197

âbrilo, Du{an: 197âbrilo, Maksim: 206âbrilo, Veso: 89, 206, 297âgalj, Ibro: 190âmo, Azerina: 190âmo, Murta: 189âmo, Osman: 190âmpara, Hajrudin: 173âmpara, Ismet: 403ârapina, (Petar) Miroslav: 204ârapina, Marko: 147ârapina, Petar: 195

âu{evi}, Armenko - ûpo: 239,240âvaljuga, Miro: 206âvar, Stojan: 356, 357êgalj, Hurija: 190êhi}, Denis: 486êko, Ivica: 581êlebi}, Edin: 229

êlebi}, Ismet - êba: 153êlebi}, Muniba: 189êlebi}, Sead: 48, 59, 79, 143,144, 153, 216, 275, 460, 488, 566,598êngi}, Hasan: 34, 36, 598êngi}, Muhamed: 106, 566êrko, Emir: 215

êrko, Omer: 215êvra, Aida: 93êvra, Mustafa: 59êvro, Benjamin - Benjo: 239î{i}, Sead: 152î{i}, Sulejman - Sule: 240î{i}, Vahdet: 230ôka: 161

ôkljat, Franjo: 147ôkorilo, Mi}o: 98

632







ôkorilo, Veljko: 98ôla: 161ôlak, Drago: 152ôlakhoì}, Mujo: 188ôlakhodì}, Fatima: 190ôlakhodì}, Habiba: 190ôlakhodì}, Ibrahim : 54, 67ôlakhodì}, Salko: 190ôlakovi}, Riad: 332ôli}, Adil: 587ômi}, Ne|o : 171ômor, Elvedin: 202

ômor, Ramiz: 202ôpelj, Adem: 163ôpelj, Dervo: 187ôpelj, Hasib: 163ôpelj, Mustafa: 187ôpelj, Nermina: 187ôpelj, Zejna: 187ôri}, Avdo: 163

ôrda, Nermin: 239ôvi}, Fadil: 593ûlajevi}, Danila: 357ûle, Halila: 326ûljak, [tefa: 194ûljak, êstimir: 228ûljak, Karlo: 189ûljak, Vlado: 477

ûr~i}, Maja: 365ûsi}, Ahmet: 189ûsi}, Hata: 189ûsi}, Omer: 189ûsi}, Sala: 189ûstovi}: 161ûstovi}, Almasa : 175ûstovi}, Anes: 381

ûstovi}, Asim :139, 140ûstovi}, Nazif : 175

ûstovi}, Nedàd: 93ûstovi}, Raba : 175ûstovi}, Ru{id : 175ûstovi}, Sibla: 327ûtura, Muhidin: 587ûtura, Veljko: 478ûturi}, Mirsad: 36ûturi}, Sabrija : 36ûturi}, Senad : 36^voro, Benjamin: 239^voro, Dra{ko: 229^voro, Nedeljko: 206

^voro, Ranko: 228

]

]alasan, Dragan: 182]alasan, Mi{o: 182]ati}, (Juso) Ibro: 203

]ati}, [a}ira: 188]ati}, \ulsa: 188]ati}, Dervo: 188]ati}, Elvedin: 188]ati}, Ema: 188]ati}, Fata (Mumina): 188]ati}, Fata (Murata): 188]ati}, Hadìra: 190

]ati}, Hata: 188]ati}, Ibro: 188]ati}, Juso: 188]ati}, Mirsad: 193]ati}, Mujo: 188]ati}, Munta: 189]ati}, Ramo: 188]ati}, Sabira: 188

]ati}, Saja: 188]ati}, Salih: 190

633








]ati}, Sevda: 188]ati}, Zerina: 188]atovi}, [efik: 327]atovi}, [efko : 174]atovi}, Amir : 174]atovi}, Emin : 174]atovi}, Ismet : 174]atovi}, Javor - Java: 240]atovi}, Refko : 174]atovi}, Sabir : 174]atovi}, Sanjin: 327]atovi}, Sanjin: 327

]atovi}, Zajko : 174]e}ez, Milovan: 98]eli}, Jovica: 206]era: 161]emalovi}, Denis: 541]emalovi}, Lara: 328]emalovi}, Nerina: 331]emalovi}, Pika: 541

]emalovi}, Predrag: 327]emalovi}, Sadi: 582]emalovi}, Svijetlana: 331]erani}, Ahmet : 93]erovina, (Halil) Selim: 202]imi}, Esad: 255]o{kovi}, Ivan: 341]orda, Miro: 240

]ori}, [imun [ito : 146]ori}, Ahmet: 190,]ori}, Amira: 327]ori}, Andrija: 146]ori}, Ante: 110]ori}, Avdo: 163]ori}, Bajro : 194]ori}, Blago: 240

]ori}, Had`ira: 188]ori}, Himzo : 194

]ori}, Majda: 327]ori}, Mladen: 206]ori}, Smaja: 190]ori}, Smajo : 194]ori}, Valentin: 146, 237, 333,429, 453, 455, 456, 482, 485, 486,487,]osi}, Dobrica : 69, 73]ukovi}, Milo{: 184]ukovi}, Vaso: 184]upina: 247]upina, Abida: 210

]upina, Faruk: 342, 355, 403, 484]upina, Huso: 188]upina, Mehmed - Meho: 146]upina, Mustafa: 53, 59, 124, 141,151, 166]upina, Sabira: 188]upina, Suad: 161, 211, 460]ur~i}, Dragan: 594

]uri}, Bobo: 182]uri}, Suad - [oko: 585]uri}, Sulejman: 93]uski}, Fikret: 601

D

Dabar~i}, Bogdan: 206Dabi}, Goran: 200Dabi}, Pavle: 202Dabi}, Sveto: 206Dabi}, Vjekoslav: 206Dabi}, Zdravko: 206Dadi}, Luka: 213Dadi}, Viktor: 365,

Dalipagi}, Nada: 356, 360Damjanac, Mirko: 166

634







Damjanac, Rade: 166Damjanac, Radovan: 198Damjanovi}, Radomir: 35, 112Damjanovi}, Srboljub: 184Dangubi}, Miomir: 186Dangubi}, Rade: 196Dani}, Milorad: 196Danijelo, Dario: 517Danon, Raphaelo - Rafo: 240Dautba{i}, Asim:105,106Davidovi}, Brana: 183Davidovi}, Mileta: 183

Davidovi}, Neboj{a: 183Dedijer, Lazo: 171Dedijer, Nikola: 171Dedovi}, Be}ir: 190Dedovi}, Hava: 189Delagi}, Admir: 194Delali}, [a}ir: 331Delali}, Damir: 331

Delali}, Fadil: 195Delali}, Kadrija: 239Delali}, Maja: 331Delali}, Munib: 228Deli}, Dèmal: 240Deli}, Fata: 190Deli}, Fuad: 195Deli}, Ilijaz – Iza: 239, 240

Deli}, Miro: 169Deli}, Selim: 36Deli}, Senad: 36,Deli}, Senada: 327Deli}, Tahir - Ta{o: 240Delimustafi}, Alija: 41,42, 101,105, 112, 163, 594Demi}, Adem: 582,

Demi}, Alija: 190Demi}, Emina: 190

Demi}, Hasan: 190Demi}, Haska: 190Demi}, Mejra: 190Demi}, Osman: 190Demi}, Ramiza: 190Demi}, Salko: 190Demirovi}, Badema: 228Demirovi}, Muhamed - Bakreni:239Demirovi}, Zijad - [osi: 44, 154,271Demirovi}-Humo, Zijada: 240

Denda, Dragan: 139Denda, Dragan: 186Denda, Tihomir: 198Dervi{evi}, Smail: 587Desponi}, [piro: 171Dilberovi}, Ibrahim: 423Dilberovi}, Jadranka: 332Dilberovi}, Nezir: 175

Dinarevi}, Halid: 566Divjak, Jovan: 608Divjakovi}, Petar Divljak: 185Dizdar, Dragi: 161Dizdar, Dèmal - Dèmac: 239Dizdar, Mehmed: 44Dizdar, Nedim: 12Dizdar, Zlatan: 360

Dizdarevi}, Enver - ôn}: 240Dizdarevi}, Sulejman: 384Do{lo, Zerina: 326Doko, Franjo: 62Doko, Jerko: 13, 20, 27, 30, 33,35, 42, 48, 80, 82, 110, 112, 606Domuz, êdo: 593Dra{kovi}, Slavko: 181

Dra{kovi}, Vuk: 79, 123, 125, 149Dragi}, Aleksandar: 201

635








Dragi}, Gojko: 201Dragi~evi}, Anto: 213Dragi~evi}, Rade: 202Drina: 161Drljevi}, Esad Beli:153Drljevi}, Hamid: 384Drljevi}, Sabahudin: 173Droce, [emsa: 356Droce, Hatidà: 188Droce, Mehica: 239, 240Droci}, Semir: 239Duèvi}, Mile: 195

Du~i}, Mladenko: 170Dubelj, Ivo: 149Dubelj, Janja: 149Dubelj, Mate: 149Dubljevi}, Meho: 228Dubljevi}, Sveto: 182Dugali}, [erif: 190Dugali}, Alija: 188

Dugali}, Plema: 190Duka, Radivoje: 170Duka, Radoslav: 139Duka, Rajko: 166Duka, Risto: 166Duki}: 115Dumpor, Adriana: 328Dumpor, Damir: 328

Dumpor, Vedran: 328Dunpor, Omer: 195Durakovi}, Esad: 327Durakovi}, Fata: 190

D@

Dàbi}, Ali El Fehimi: 310Dàfi}, Mirsad: 193

Dàki}, Emin: 199Dàki}, Emir: 199Dàletovi}, Pavle: 357Dàmbasovi}, Asim: 594Dànkovi}, Arif: 174Dànkovi}, Avdo: 173Dànkovi}, Faim: 175Dànkovi}, Nejra: 176Dèko, Mirsad: 172Dèlilovi}, Mustafa: 593Dèmat, Haris - Hara: 239Dèmi}, Merka: 189

Dèmi}, Mumin: 190Dèmi}, Nefa: 189Dèmi}, Zejna: 189Dìdi}, Verica: 359Dìgal, Raif: 486Dìho, [efkija: 89Dìho, Ahmet: 326Dìho, Rahima: 326

Dìho, Samir: 326Dìnovi}, Elma: 356Dìnovi}, Enver: 356Dìnovi}, Mirsad: 36Dòklo, Mustafa: 384Dòlota, Esad: 172Dòmbeta, Tomislav: 206Dùbur, Amir: 172

Dùbur, Elvedin: 172Dùbur, Zehra: 175Dùdò, Dèmal: 420

\

\ak, Esad: 36

\apa, Nikola: 50, 196, 212\edovi}, Veljko: 239

636







Fink, Goran: 239, 240Fink, Jadranko: 239, 540Fink, Vlado: 240Filipovi}, Muhamed: 141

G

Ga~anica, Fata (Alije): 189Ga~anica, Fata (Salke): 189Ga~anica, Meho: 189Ga~anica, Osman: 188

Ga~anin, [erifa: 189Ga~anin, Ramo: 189Ga~inovi}, Dragan: 206Ga~inovi}, Stevan: 206Gad`o, Edin: 587Gagro, Milivoj: 15, 58, 108, 109,112, 117, 260, 271, 296Gagro (sa Bune): 216

Gaji}, @ika: 183Gale{i}, Samija: 357Gali, Butros, Butros: 81Gali}, Dragana: 366Gali}, Fatima: 332Gali}, Ivan: 594Galu`a, Zoran - Zoka: 239, 240Gani}, Ejup: 30, 90, 92, 97, 109,

112, 388, 586Gara{anin, Ilija: 75Gasi}, Milivoj: 196Ga{evi}, Husein: 228Ga{tan, Elvir: 33Gavrilovi}, Branislav: 165Gazivoda, Luka: 199Gelji}, Izet: 36

Gen{er: 117Gerovi}, Hamdija: 196

Gigi}, Mirsad: 215Gigovi}, Goran: 205Gigovi}, Hamdija: 212Glamo~, Ibro: 188Glamuzina, Jozo: 61Glamuzina, Zoran: 584Glava{, Branimir - Branko: 49,104, 160, 196, 210Glava{, Tihomir: 98Glavina, (Nikola) Tonka : 204Glavina, Mile: 163Glavovi}, Sead: 327

Glavovi}, Zijad: 327Gligorovi}, Damjan: 98Gligorovi}, Nenad: 98Gligorovi}, Petar: 98,Glu{~evi}, Safet: 173Godinjak, Edhem: 593Golemac, Franjo: 272Golemac, Vinka: 364

Goli}, Hasan: 189Golijanin, Mom~ilo: 98Golo, Du{an: 206Golo, Mladen: 206Golo{, [a}ir: 188Golo{, Anita: 327Golo{, Fikret: 163Golo{, Halil: 190

Golo{, Hurija: 190Golo{, Izedin: 199Golo{, Omer: 188Golo{, Ramo: ,422Golo{, Rasim: 202Golubovi}, Jovan – Joco: 239Golubovi}: 110Gorba~ov, Mihail: 130

Gordi}, Radomir: 196Gordi}, Radomir: 212

638







Gordi}, Slobodan: 206Gosto, Hazim: 422Govedarica, Bogoljub: 184Govor~in, Zora: 356Grani}, Predrag: 212Gr~i}, Sa{a: 181Gra~anin, Petar: 45, 101, 103,107Gra~anovi}, Emir: 334Grahovac, Arsenije: 103, 125, 166,207, 322Grahovac, Rade: 186Grahovac, Vlado: 185

Grahovica, Sava: 228Grani}, Predrag: 212Grbe{a, Miro: 477Grbi}, Marica: 158Grbi}, Me{an: 189Grbi}, Salih - Salko: 158, 588Grbo, Du{ko - Grdu{: 146, 161Grci}, Hasan: 240

Grebovi}, Asim: 172Grebovi}, Dèmila: 176Grebovi}, Ifet: 172Grebovi}, Izet: 173Grebovi}, Zoran: 177Greljo, Bajro: 211Grizelj, Ante: 365Grizovi}, Mahmut: 188

Gruba~i}, Milo{: 169Grubi{i}, [ime: 86Gu{i}, Novica: 185Gubelji}, Zaim: 195Gudelj, Lazar: 89Guska, Jasmin: 59, 480, 600Guti}, Dobrivoje: 105, 146Guti}, Nada: 361

Guzin, Mustafa: 239Guzin: 185

Guzina, Dejo: 182

H

Hadàgi}, Sead: 39Hadìosmanovi}, Jusuf: 87, 228,230Haìosmanovi}, Kerim: 44, 54, 79Hadì}, Ahmet: 153Hadì}, Ahmo: 566Hadìhajri}, Hamdija: 195

Hadìhasanovi}, Enver: 50Hadìmahmutovi}, Alma: 366Hadìomerovi}, Vahida: 228Hadìomerovi}, Zijad: 59Hadìosmanovi}, Arif: 59, 79,334, 582Hadìosmanovi}, Ismet: 44, 46,48, 59, 79, 87, 104, 141, 154, 159,

160, 216, 271, 401, 403, 406, 408,411, 460, 578, 579, 580, 582Hadìosmanovi}, Mustafa: 146Hadòvi}, Hasan: 89Hadòvi}, Velija: 87Hadrovi}, Behadil: 587Hadrovi}, Mustafa - Pupak: 109Hafa, Hafiza: 240

Hajdar, Andrea: 329Hajdar, Jagoda: 329Hajdarevi}, Adem: 190Hajdarevi}, Hava: 190Hajdarevi}, Ivor: 328Hajdarovi}, Ramiz: 215Hajrizaj, Bajram: 195Hakalo, Vedad: 267

Halilovi}, Latif: 172Halilovi}, Sefer: 486, 502, 555, 606

639








Halvadìja, Husref: 190Hamovi}, Nada: 365Handa, Safet -Baka: 36Handàr, Adnan: 109Hapan, Janja: 149Hapan, Jozo: 149Harabinja, Ismet: 211Harbi}, Elvedin: 36Hasanbegovi}, Almir: 328Hasanbegovi}, Asim: 173Hasanbegovi}, Aziz: 172Hasanbegovi}, Dino: 328

Hasanbegovi}, Hata: 175Hasanbegovi}, Nedàd: 161, 209,215Hasanbegovi}, Suad: 174Hasanbegovi}, Vesna: 356, 357Hasanovi}, Ramiz: 201Hasi}, Omer: 194Hasi}, [emsudin - Sudo: 79, 214,

215Hasi}, Tidà: 195Hasibovi}, Goran: 328Haskovi}, Ljubo: 332Haskovi}, Miralem: 382Haubrih, Branko: 478Haznadar, Meho: 585Haznadi}, ]amil: 163

Hebib, Avdo: 13, 82, 98, 101, 106,107, 593Hebib, Dèmil: 175Hebib, Hajrudin: 587Hebibovi}, Fazlija: 105Hebibovi}: 20Helji}, Emir: 104, 160Helji}, Enver: 327

Herbez, Radivoje: 206Herljevi}, Franjo: 9

Hero, Dàfer: 199Hidovi}, Jusuf: 176Hodì}, Aldin: 587Hodì}, Dario: 329Hodì}, Fadil: 200Hodì}, Juso: 602Hodì}, Kemal: 36Hodì}, Sabit: 229Hodì}, Zuhra: 360Hondò, Adis: 486Houten, Van: 163Hr~ak, Pero: 477

Hrnja~i}, Ahmet: 190Hrnji~i}, Zineta: 190Hromo, Fatima: 587Hrustanovi}, Husnija: 566Hujdur, Midhad - Hujka: 59, 84,104, 153, 160, 310, 381, 486, 533,538, 541, 542, 582Hulejak, Vesna: 366

Huma~ki}, Fadil: 161, 209, 215Huma~ki}, Nedàd - Fa{a: 239,240Humo, Esad: 553Huseinovi}, Fehim - Feha: 240Huskovi}, Azer: 332Huskovi}, Maja: 327Huskovi}, Mirsad: 109,153

Husni}, Murat: 151Husni}, Sanela: 332Husovi}, Dervi{a: 189Husovi}, Emina: 189Husovi}, Hasan: 189Husovi}, Osman: 189Husovi}, Sabit: 36Husurovi}, Samir: 587

640







I

Ibrahimpa{i}, Nenad: 155Ibrulj, Nedàd: 161Idòti}, Ljubo: 157Idriz Adis @ule: 240Idrizovi}, Ahmed: 109Idrizovi}, Nedàd: 161Ignjatovi}, Ranko: 183Ili}, Dragomir: 201Ili}, Petar: 152Im{irovi}, Zi}rija: 36

Imamovi}, Emir: 585Indì}, Sa{a: 201Insani}, Ekrem: 358Isi}, Ahmet: 93Isi} Selim-Svila: 151Isi}, Mumin:89Isi}, Safet: 195Isovi}, Mustafa: 228

Isovi}, Mustafa: 403Ivan, Pero: 204Ivani{, Nedeljko: 206Ivani{evi}, Dragan: 198Ivani{evi}, Dragi{a: 206Ivani{evi}, Slobodan: 204Ivani{evi}, Stanko: 206Ivankovi}, Anto: 477

Ivankovi}, Stipo: 341Ivanovi}, Boìna: 70Ivanovi}, Branko: 201Ivi}, Ivan: 341Ivi}, Mitar: 205Ivkovi}: 167Ivkovi}, Berislav: 186Ivkovi}, Dragi{a: 170

Ivkovi}, Du{an:128Ivkovi}, Ranko: 184

Izetbegovi}, Alija: 25, 29, 30, 31,32, 43, 48, 49, 50, 59, 60, 65, 69,79, 107, 115, 117, 127, 140, 144,154, 155, 272, 276, 278, 303, 349,381, 388, 389, 392, 427, 428, 433,435, 436, 437, 552, 557, 567, 570,571, 572, 573, 578, 579, 580, 585,590, 591, 593, 594, 597, 598, 599,606, 614, 616, 617, 618Izetbegovi}, Izet: 213

J

Ja{arevi}, Dino: 240Ja{arevi}, Nina: 332Jabu~ica, Avdo: 569Jaganjac, Arif: 172Jaganjac, Jasmin: 272, 438, 439,

441, 445, 470, 484, 533, 534, 566,571, 572, 573, 574, 577, 578, 579,580, 591, 607,Jahi}, Hamdija: 403, 476, 574Jahi}, Mehmed: 384Jahura, Mustafa - Dundo: 239Jakirovi}, Alica: 240Jakirovi}, Anel: 240

Jakirovi}, Edin –Dino: 239, 240Jakirovi}, Sabit: 163, 230Jakovljevi}, Dragan: 199Jani}, Tihomir: 196Janji}, Borislav: 200Janji}, Danilo: 240Janji}, Mara: 202Janji}, Mijo: 206

Janji}, Momir: 20Janji}, Pero: 206

641








Janji}, Zoran: 185Janji}: 185Jankovi}, Pavle: 19Jankovi}, Stojan: 310Japalak, Salko: 195Jarak, Nedàd: 200Jarnjak, Ivan: 439Ja{arevi}, Dino: 240Jazvin, Dunja: 365Jazvin, Maja: 321Jazvin, Salko: 194Jazvin, Vedran: 321

Jefti}, Anastasije: 322Jeftovi}, @arko: 171Jeftovi}: 170Jel~i}, Cvitan: 215Jela~i}, Du{an: 373Jele~, Hasan: 321Jelovac, Mustafa: 356Jelovac, Ramiz: 216

Jeremi}, Du{ko: 206Jeremi}, Goran: 184Jerki}, Vida: 356Jokanovi}, Lazo: 169Jokanovi}, Risto: 170Jovanovi}, \or|e: 98Jovi}, Borisav: 7, 73, 113, 125Jovi}, Mirko: 125

Jovi}, Miroslav: 206Jovo: 161Jozi}, Mijo: 341Jugo, Asim: 190Jugo, Dèmail: 177Jugo, Fata: 189Jugo, Hankija: 176Jugo, Juso: 189

Jugo, Miralem: 165Jugo, Muslija: 228

Jugo, Muslija: 87Jugo, Zuhra: 189Jugovi}, Risto: 205Juki}, Velimir: 341Juklo, Enes: 195Juklo, Jasmin: 195Juklo, Mirzo: 195Jur~i}, Kre{imir: 194Jura~i}, Mario: 286Juri{i}, Mladen: 358, 372Juri}, Danica: 194Juri}, Goran: 153

Juri}, Jelka: 194Juri}, Mario: 195Juri}, Perica: 255Jusi}, Sla|ana: 329Jusufovi}, Aziz: 486Jusufovi}, Kemal: 215Jusufovi}, Tino: 328

K

Kaìni}, Hasan: 172Ka{i}, Dragan: 186Ka{ikovi}, Zoran: 169Kadi}, Nazim: 36Kadi} (primarijus): 167

Kadijevi}, Veljko: 7, 8, 51, 102Kadovi}, Milivoje: 196Kadragi}, Nadija: 228Kadri}, Alija: 356Kafadar, Selim: 189Kafadar, Zejna: 189Kafedì}, Samir: 584,586Kahrimanovi}, Bajram: 328

Kahrimanovi}, Nijaz: 15, 17, 27,56

642







Kajan, Hana: 190Kajan, Ibro: 190Kajan, Merka: 190Kajan, Omer: 190Kajan, Zejna: 190Kajgo, Bosa: 198Kajtaz, Bernard: 331Kajtaz, Ismet: 87Kajtaz, Mustafa - Munja: 240Kalajdì}, Muhamed: 190Kalibarda, Risto: 70Kalajdì}, Benaid - Beni: 239, 240

Kalaji}, Drago{: 71Kamenica, Mehmed: 589Kamini}, Dervi{:151Kamini}, Fata: 188Kanda: 161Kandi}, Gojko: 197Kandi}, Mladenko: 206Kandi}, Slavi{a: 201

Kandi}, Tihomir: 197Kandi}, Zdravko: 185Kanià, Jusuf: 194Kapetanovi}, [erif: 173Kapetanovi}, Emir - Slani: 240Kaplan , Edo: 146Kapor, Borislav - Boba: 240Kapor, Ljubo: 186

Kapor, Mihajlo: 170Kapor, Risto: 199Kara~evi}, Zurahid: 193Kara~i}, Vladimir: 228Karabeg, [emsudin - [eda: 240Karabeg, Enver: 582Karabeg, Osman - Osmica: 240Karabeg, Salih: 195

Karadì}, Radovan: 25, 43, 44, 50,52, 64, 65, 69, 72, 73, 76, 82, 85,

105, 113, 115, 123, 128, 129, 130,140, 144, 151, 155, 160, 215, 261,278, 283, 337, 457, 462, 487, 569Karadì}, Vesna: 70Karadì}, Vuko: 128Karailo, Mustafa: 175Karali}, Dervi{a: 176Karamati}, Jozo: 189Karamehmedovi}, Anisa: 360Kardagi}, Nadija: 228Kardski, Jang: 512Karington, Piter: 130

Kari{ik, Meho: 566Kari}, Fadil: 239Kari}, Fadil: 240Kari}, Vehbija: 586Karli}, Branko: 398Karovi}, Ekrem: 177Kasalo, Adis: 195Kasalo, Aid: 195

Kasalo, Hasan: 195Kasumi}, Amir: 587Kasumovi}, \ejla: 203Kasumovi}, Almin: 203Kasumovi}, \ulsa: 188, 203Kasumovi}, êlebija: 190Kasumovi}, Huso: 191Kasumovi}, Mejra: 191

Kasumovi}, Nedàd: 240Kasumovi}, Plema: 190Kasumovi}, Salko: 239Kasumovi}, Tidà: 187Ka{ikovi}, Lazar: 206Katica, Ajna: 328Katica, Munir: 593Katica, Vedran: 326

Kavazovi}, Esad: 228Kazaz, Muharem: 36

643








Kazazi}, Ekra - Braco: 240Kazazi}, Sabina - Bina: 240Kazazi}, Semir - Miro: 240Kazazovi}, Hajra: 189Keò, @arko: 438Ke{elj, Tomislav: 196Kebo, Dragan: 364Kecman, Dragan: 89Kecmanovi}, Nenad: 73Kedi}, Miroslav: 213Kedioski, Zagorka : 204Kedioski, Blagoje: 204

Keki}, Momo: 182Keki}, Radenko: 182Kelecija, Ibro: 195Kelecija, Salko: 194Kerovi}, Medìd: 240Kerovi}, Tahir: 153, 240Kertes, Mihalj: 25, 73Kevelj, Ibro: 166, 191

Kevelja: 20Kevri}, Sejo: 359Kezo, [a}ir: 33Kilibarda, Mladen: 166Kilibarda, Novak: 72, 128, 130,149, 207Kiner, Branka: 206Kiner, Petar: 206

Kisi}, @elko - Kisa: 240Kisi}, Drago: 341Kisi}, Du{an: 171Kisi}, Mi{o: 171Kisi}, Pero: 240Klepo, Ferid: 195Kljako, \ulsa: 191Kljako, Alija: 188

Kljako, Bahrija: 188Kljako, Bego: 166

Kljako, Fatima: 188Kljako, Halil: 188Kljako, Semir: 541Kljui}, Stjepan: 48, 49, 50, 75, 80,111, 275, 276, 277, 278, 279, 280,529, 606Knez, @eljko: 439Knezovi}, Gordana: 360Knezovi}, Jakuna: 356, 357Knezovi}, Slobodan - Tona: 240Knezovi}, Sre}ko: 228Koùl, Ivan: 228

Ko{po, Asim: 194Ko{uta, Murat: 36Ko{uti}, Ranko: 183Koba{, Pavo 276Kojevi}, Jovo:128Kojevi}, Luka:128Kokotovi}, @eljko: 195Kokotovi}, Ljubo: 139

Kol~i}, Meho: 163Kole: 161Kole~i}, Osman: 191Koli{evski, Lazar: 23Koljevi}, Milenko: 167Koljevi}, Nikola: 69, 73, 110, 115,140Koloni}, Emina: 327

Koluder, Aziz - Aza: 239, 240Koluk~ija, Meliha: 228Koluk~ija, Muamer: 229Komadina, Ana: 356Komadina, Mujaga: 238, 408Komar, Ratko: 196Kondi}, Velimir: 202Konjevod, Slavko - @uti: 240

Konjo, Edina: 365Konjo, Emir: 44, 54, 59, 151

644







Konrad, Branko: 108Konti}, Radoje: 70Koprivica, Branka-Bombar: 183Koprivica, Mi{o: 205Koprivica, Pero: 240Koprivica, Petra: 201Koprivica, Rade: 169Kordi}, Amela: 332Kordi}, Dario: 260Kordi}, Mara: 195Koso, Enez: 332Kostadinovi}, Du{an: 206

Kosti}, Branko: 70Kotlo, Aner: 144Kova~, Fata: 177Kova~, Ljubo: 196Kova~, Ranko: 198Kova~, Tomo: 106Kova~evi}: 161Kova~evi}, (Milovan) Marko: 204

Kova~evi}, Ba}o: 166Kova~evi}, Boàna: 360Kova~evi}, Branislav: 70Kova~evi}, Ilija: 32Kova~evi}, Milan - Garo: 62Kova~evi}, Milenko: 199Kova~evi}, Sini{a: 62Kova~evi}, Vlado: 196

Kova~evi}, Vlado: 196Kova~ina, Marko: 206Kozi}, Du{an: 98, 139, 140, 207Kozjak, Drago: 170Kozjak, Milovan: 169Kozjak, Rajka: 171, )Kraj~i}, Ivan: 456Kraji{nik, Mom~ilo: 30, 37, 38,

57, 69, 73, 91, 100, 115, 205Krajina, Dane - Tara~: 240

Krajinovi}, Ante: 341Kraljevi}, Bla`: 160Krasi}, Stjepan: 341Kravi}: 166Krdàli}, Jasmin: 321Kremo, Husein: 195Kremo, Mosadik: 59Kreso, ]amil: 87Kreso, Enver: 67, 593Kreso, Medìda: 373Krezi}, Brato: 423Krgo Hajdarevi} Senaida: 328

Krije{torac, Fevzo: 36Krki}, Mara: 149Krki}, Safet: 384Krnji}, Mirjana: 365Krpo, Senad: 360Krpo, Suad: 160, 209, 210, 215Krsti~evi}, Tomislav: 82Krstojevi}, Krsto: 182

Krstovi}, Dragomir: 138Krtali}, Bari{a: 240Krtali}, Mile:163Kruni}, Mi{o: 152Kruni}, Rajka: 357Krunoslav, Kordi}: 341Krvavac, Ahmet-Hamo: 174Krvavac, Senad: 176

Krvavac, Ze}ir: 174Kukanjac, Milutin: 41, 42, 60, 115,116, 117, 135Kuki}, (Ljubomir) êdomir: 202Kuki}, Ahmet - Ahmo: 240Kuko, Ibro: 195Kuko, Ramo: 195Kuko, Senad: 193

Kula{, Dèmola: 328Kula{, Dragan: 170

645








Kulenovi}, Dàfer Beg: 566Kulenovi}, Dàfer: 594Kulenovi}, Nahid: 594Kuli{, Du{ko: 585Kulidàn, Milenko: 206Kulidàn, Slobodan: 206Kulidàn, Tihomir: 203Kuljanin, Ranko: 186Kuljanin, Sini{a: 186Kulje: 161Kulji}, Ne|o: 170Kulu{i}, Mitar: 128

Kuluder, Aziz: 239Kuluk~ija, Muamer: 229Kunovac, Sa{a: 62Kuribak, Brana: 186Kurt, Ekrem: 328Kurtovi}, Ahmet: 172Kurtovi}, Hajro: 197Kurtovi}, Zemir: 328

Kurtovi}, Vaso: 139Kuta{, Slobodan: 170Kvesi}, Branko: 48, 101, 105, 454

L

Lagumdìja, Zlatko: 585

Lainovi}, Branko:125Laketa, Marko: 517Laki~evi}, Jezdimir: 196Lale, Savo: 205Lalovi}, Jovan: 196Lalovi}, Jovan: 196Lalovi}, Milenko: 186Lalovi}, Miro: 205

Lalovi}: 185Lasi}, Jago: 478

Lasi}, Miro: 275, 277Latif: 161Lazarevi}, Sini{a: 594Laèti}, Petar - Pera: 240Leàji}, Dule: 196Le~i}, Lazo: 206Le~i} Miroslav: 228Le~i}, Novica: 357Leko, Suada: 328Leko, Suada: 328Leri}, [e}a: 165Leri}, [e}a: 191

Leri}, Hajra: 189Lero, Miki: 169Letica, Bari{a: 477Leto, Ismet: 59Ligata, Muhamed: 587Lorens, Risto: 239Litvo, Isak: 488Lizde, Ahmet: 215

Lizde, Alija: 105, 107Lizde, ]amil: 215Lizde, Dèmal: 228Lizde, Hasan: 215Lizde, Huma: 364Lizde, Huso: 215Lizde, Mujo: 215Lizde, Rezalija: 215

Loji}, Dèmila: 188Loji}, Smajo: 188Lojovi}, Dejan: 184Lojovi}, Zoran: 184Lojpur, Jeremije: 206Lojpur, Jovo: 202Lojpur, Sveto: 206Lon~ar, Du{an: 35

Lon~arevi}, Mi{o: 110Lon~ina, Petar: 206

646







Lovri}, Milan: 260Lovri}, Vjekoslav: 355, 356, 357Lozo: 161Lozo, Ljubomir: 206Lozo, Tijana: 361Lu~arevi}, Kerim: 566Lu~i}, Gojko: 206Lu~i}, Beli: 167Lu~i}, Ivica: 104,121, 153, 160Lu~i}, Svetoslav: 205Lubari}, Ante: 325Lugonja, Lazar: 128

Lugonja, Miljenko: 44, 423Lujovi}, Veljo: 183Lukeì}, Anton:85Luketa, Ne|o: 228Luki}, Dragan: 213Lukovac, [ukrija: 36Lukovac, Haris: 50, 585Lukovi}, Vukota: 196

LJ

Ljeljak, Salko: 189Ljeljak, Ziba: 189Ljopur, Sava: 202Ljubi}, Mariofil: 20, 48, 49, 50

Ljubomirac, Pero: 169Ljubovi}, Edo: 229Ljuji}, Tatjana: 385Ljumovi}, Nikola: 85

M

Mahani}, Fata: 187Mahani}, Hajdak: 187

Mahani}, Omer: 187Mahi}, Ekrem: 587Mahini}, Ajla: 187Mahini}, Alija: 187Mahini}, Fadila: 187Mahini}, Fatima: 191Mahini}, Fehim: 187Mahini}, Hava: 187Mahini}, Ibrahim: 187Mahini}, Lejla: 187Mahini}, Mirsada: 187Mahini}, Munira: 187

Mahini}, Osman: 187Mahmut~ehaji}, Mirsad: 59Mahmut~ehaji}, Rusmir: 54, 67Mahmutovi}, Kemal: 36Majerski, Sadeta: 321Maji}, Petar:478Maji}, Tiho: 478Majksner, Fadila: 329

Maki~i}, Nikola: 196Maksimovi}, Vojislav: 205Maksumi}, Halil: 342, 355, 356,357, 359, 403Maksumi}, Huso: 200Maksumi}, Ibrahim: 151Maksumi}, Naser- Guja: 104, 109Maksumi}, Omer: 229

Maksumi}, Osman: 198Maksumi}, Ramo: 328Male{evi}, Ilija: 196Malijevi}, Dragan: 49, 160, 193Mandò, Ramiz: 175Mandùka, Azim: 201Mandùki}, Damir: 321Mandi}, Ankica: 356, 357

Mandi}, Anto: 341Mandi}, Edin: 582

647








Mandi}, Milka: 157Mandi}, Mom~ilo - Momo: 101,105, 106, 110, 157Mandi}, Nada: 181Mandi}, Novak: 181Mandi}, Savo: 157Mandi}, Sla|ana: 157,Mandi}, Slobodan: 181Manduri}, Ljubo: 193Mangi}, Ibrahim: 487Manoli}, Josip: 456Mari}, (Huso) Ahmet: 203

Mari}, Bo`idar - [aga: 240Mari}, Branko: 160Mari}, Damir: 477Mari}, Dragan: 357Mari}, Drago: 356Mari}, Jozo: 277Mari}, Jure: 363Mari}, Karlo: 478

Mari}, Marko: 198Mari}, Ramo: 195Mari}, Ranko: 206Mari}, Sini{a: 197Mari}, Tiho: 272Mari}, Zvonko:112, 600Mari}: 103, 104, 185Marin~i}, Zdenko: 454

Marinko @eljko - Ubica: 240Marinovi}, Vojko: 196Marinovi}, Zdravka: 366Marjanovi}, 228Markati, Pero: 239Marki}, Damir: 109Marki}, Ivo: 193Marki}, Kre{imir: 15, 103

Markoti}, Anto: 433Markovi}, An|elko: 341

Markovi}, Ante: 45Markovi}, Cile: 196),Markovi}, Mladen: 196Markovi}, Nenad: 201Markovi}, Pero: 216, 260Markovi}, Zonta: 239Markovina, Roko: 85, 89, 271Marovi}, Svetozar: 70, 71Marti}, Milan:141Marti}, Nada: 356Marusi}, Mirsada: 328Masle{a, Ramo: 93, 585

Maslo, Duran: 189Maslo, Esad: 403Maslo, Sead: 476, 574Maslo, Lazar - Lazo: 240Mastilovi}, Dragi{a: 183Matkovi}, Milorad: 206Matkovi}, Pero: 216Matkovi}, Sveto: 62

Me{i}, Asim: 197Me|edovi}, Almaz: 403Medan, \or|o: 197Mehi}, Ekrem: 240Mehi}, Emir - Miro: 239Mehi}, Nelamas: 174Mehi}, Razija: 175Mehi}, Safet: 87, 228

Mehi}, Zaim: 175Mehmedba{i}, Nijaz: 87Mehovi}, Damir: 587Mehremi}, Ismet: 403Mehremi}, Ramo: 191Mehremi}, Zila: 191Memi}, Enis: 359Memi}, Hazim: 153

Memi}, Safet: 93, 104, 108, 153,154, 158

648







Memi}, Sehija: 356, 357Memi}, Senad: 566Merdàn, Andrija: 215Merdàn, Zdenko: 215Merdan, Tea: 330Mesi}, Stjepan: 275, 276, 277, 279Mesihovi}, Behadèt: 384Mezet, Emir: 587Mezet, Enes: 194Mi}ijevi}, Enver: 403Mi}ijevi}, Fatima: 188Mi~evi}, Ranko: 186

Mihajlovi}, Draà: 75, 132Mihajlovi}, Rade: 162Mihalj, Ivica: 197Mihalj, Marko: 194Mihalj, Pero: 197Mihalj, Slavko: 197Mihalj, Stjepan: 194Mihi}, Milan: 98, 167

Mijanovi}, Dragan: 365Miketi}, Milan:129Mikuli}, (Filip) Ljubo: 203Mikuli}, (Filip) Zvonimir: 203Mikuli}, An|elko: 48, 49, 260Mikuli}, Dragica: 195Mikuli}, Mirko: 423Mikuli}, Vinko: 48

Miladin, @elimir: 229Milanovi}, Mirko: 206Milas, Ivan:110Milavi}, Senad - Hru{~ov: 44, 153,240Mileti}, Amira: 328Mileti}, Bruno: 587Mileti}, Ilija: 193

Mileti}, Ivan: 341Mileti}, Tihana: 356, 357

Mili{i}, Mel}a: 191Mili{i}, Munir: 593Mili~evi}, Gara: 171Mili~evi}, Rade: 171Mili~evi}, Velibor: 206Milidragovi}, Boro: 186Milijevi}, Dragan:160,215Milini}, Gordan: 89, 103, 157, 206Milinkovi}, Sa{a: 587Milivojevi}, Nedeljko - Ne|a: 239Miljak, Ranka: 365Miljani}, Radivoje: 206

Miljanovi}, Mitar: 205Miljkovi}, Dragan: 196Milo{: 228Milo{, Jure: 228Milo{evi}, Jadranka: 600Milo{evi}, Jovo: 89, 206Milo{evi}, Marinko: 167Milo{evi}, Milan: 423

Milo{evi}, Miomir: 170Milo{evi}, Nada: 206Milo{evi}, Sini{a: 181Milo{evi}, Slobodan: 24, 25, 43,46, 55, 73, 74, 85, 113, 123, 130,135, 137, 143, 144, 151, 160, 261,276, 277, 283, 337, 388, 390, 393,394, 398, 406, 416, 438, 441, 456,

461, 462, 479, 526, 547, 569, 601Milo{evi}, Zdravko: 196Milojevi}, Dragan: 169Milovi}: 166Milovi}, Blagota: 183Milovi}, Luka: 196,Milovi}, Milenko: 200Milovi}, Obrad: 206

Milovi}, @eljko: 183Miri}, Draènko: 196

649








Miri}, Nenad: 205Mirkovi}, Stevan: 85Miskin Nedeljko: 206Mi{elji}, Huso: 239Mi{elji}, Marko: 322Mi{i}, Ilija - Ika: 110Mi{i}, Tihomir: 44, 55, 110, 153Mi{kovi}, Gojko: 128Miteran, Fransoa: 130Mitov, Boris: 20Mitrovi}, Dragan: 423Mo}ka, Miroslav: 423

Molavi}, Senad: 582Moljevi}, Stevan: 162Momo: 161Mori}, Dènan: 240Mori}, Mevludin: 321Morion, Filip: 555Mravi}, [a}ir: 188Mravi}, Mumin: 188

Mrkaji}, @arko: 98Mrkonji}, [emsudin: 194Mrkovi}, Miroslav: 202Mrndì}, Adem: 198Mrndì}, Duran: 198Mr{i}, \or|e: 206Mu{anovi}, Kasim: 93Mu{i}, Edin: 229

Mu{i}, Mehmed Meho: 105Mu~ibabi} Sekula - Gada: 239, 240Mudrini}, Petar: 196Mufti}, Mirsad - Sipa: 104, 153Mufti}, Tarik:146Muhamed Simdìjak: 194Muhanovi}, Ramiz: 173Muhovi}, Azema: 175

Muhovi}, Edin: 175Muhovi}, Elvir: 175

Muhovi}, Fehim: 175Muhovi}, Munib: 175Muhovi}, Rasema: 175Muhovi}, Zijad: 175Mujakovi}, Sead: 213Mujanovi}, Plamenka: 356, 357Muji}, Pero: 438Mujki}, Mujo: 9Mulali}, \enana: 229Mulaosmanovi}, Me{a: 593Muni{i}, Lazar: 141, 196Muran, ]amil: 176

Muran, Safija: 173Muraspahi}, Alija: 191Muratovi}: 86Muratovi}, Milenko: 167Muratovi}, Bogdan: 186Musa, Milenko: 272Musa, Zoran: 422Museli}, Ibro: 329

Museli}, Kemal: 329Museli}, Ramiza: 329Musi}, Amir: 172Muslibegovi}, Tadzudin: 403Mu{elji}, Husein - Komesar: 239Mu{i}, Meho: 105Murati, Edhem: 161Mutap, Enes: 240

Muteveli}, Amira: 87, 228Muteveli}, Hasan: 403Mutilovi}, Avdija: 166, 191Mutilovi}, Mujo: 166, 191

N

Nahodovi}, Izet: 36 Najdanovi~, Milutin: 205

650







Najetovi}: 20 Naleteli}, Keja: 478 Naleteli}, Mladen - Tuta: 44, 455 Nametak, Samir: 240 Nasti}, Tri{a: 166 Naze~i}, Dervi{: 240 Nazrai}, Himzo: 158 Nikoli}, Dragan: 163 Nikoli}, Radenko: 184 Ni{tovi}, [e}a: 188 Ni{tovi}, Muho: 188 Ni{tovi}, Rifat: 53, 124, 141, 153

Nosovi}, Milorad: 169 Nosovi}, Rade: 170 Nov~i}, Ratko: 169 Novakovi}, Envet - Eno: 240 Novakovi}, Ibrahim - Ibro: 240 Novakovi}, prof.: 167 Novakovi}, Raka: 186 Novo: 161

Noì}, Hasan: 329 Noì}, Husein: 228 Noì}, Nail - Pinca: 44, 48, 54, 59,79, 105, 153, 211, 460, 566, 598 Noì}, Ziba: 342, 360, 371 Nuhanovi}, Habo: 71 Nuhi}, Mujo: 194 Nuki}, Enis: 176

Nurkovi}, Alka: 191 Nurkovi}, Fata: 191 Nurkovi}, Salih: 191

O

Obad, Mugdim: 326

Obradovi}, Ahmet: 229Ogli}, Jadranko: 239, 240

Okuka, Ranko: 185Omamovi}, Osman: 173Omanovi}, Sanela: 19Omani{, Ahmet: 215Omanovi}, Alija: 195Omanovi}, Sanela: 19Omanovi}, Zlatko: 423Omerba{i}, [efko: 423Omerika, (Huso) Meho: 203Omerika, (Meho) Derva: 203Omerika, (Numin) Zejna: 203),Omerika, Adem: 163

Omerika, Ajna: 192Omerika, Amina: 187Omerika, Edin: 420Omerika, Halil: 166Omerika, Hasnija: 187Omerika, Hata: 192Omerika, Saja: 192Orlandi}, Marko: 70

Oru~evi}, Diana: 356, 357Oru~evi}, Husnija: 240Oru~evi}, Safet: 158, 267, 268,269, 270, 542, 573, 581, 582, 583,584, 589Oru~evi}, Salko: 240Osmanagi}, Esad: 172Osmanagi}, Safet: 587

Osmanovi} Isman: 587Osmanovi}, Bajro : 195Osmanovi}, Enver: 194Ostoji}, Mirko: 205Ostoji}, Radivoj: 15, 17O{oli}, Tado: 341Ota, Aleksandro: 517

651








P

Paj~i}, Milan: 196Pajevi}, Adem - Moca: 240Pajevi}, Zejna: 189Pala, Mahmut - Pala: 240Pamuk, Mustafa: 593Pamuk, Mustafa: 67Pandà, Draèn: 488Pandà, Zdravko: 422,Pandur, Darko: 161Panja~a, Ivo: 147

Panteli}, Milojko: 48, 49, 104,120, 159, 160, 196Panti}, (Vase) Goran: 212Panti}, Dragan: 202Panti}, Novica: 202Panti}, Petar: 199Panti}, Svetko: 206Papi}, Branko: 206

Papi}, Dragan: 186Papi}, Luka: 197Paraga, Dobroslav: 130, 439Pareànin, Dragan: 171Pa{ajli}, (Milan) Vuka{in: 203Pa{ali}, Arif: 120, 216, 538, 540,588Pa{ali}, Ivi}: 255

Pa{i}, Biser: 240Pa{i}, Ekrem: 240Pa{i}, Lejla: 173Pa{i}, Ljubomir: 200Pa{i}, Mirsad - Deda: 240Pa{i}, Muhamed: 87Pa{i}, Mujo: 175Pa{i}, [emsudin: 174

Pa{i}, [erifa: 175Patak, Zijad: 239

Paveli}: 120Pavi}, Vladimir: 201Pavica, Emir: 33Pavlovi}, Boò: 167Pavlovi}, Ferdo: 211Pavlovi}, Hajrudin - Ruda: 240Pavlovi}, Janja: 192Pavlovi}, Jozo: 454Pehar, Anto: 272Pehar, Meliha: 329Pehilj, Arman: 240Pehilj, Goran - Kemo: 240

Pehilj, Mujo: 194Pehilj, Osman - Meho: 322Pehilj, Saja: 192Pejak, Rajko [e{a: 185,Pejanovi}, Milica: 70Pejanovi}, Mirko: 586Pejanovi}, Zoran: 186Pejanovi}: 185

Peji}, Nenad: 76Peji~i}, Mladen: 206Pejovi}, Vlado: 128Peku{i}, Emir: 329Pelivan, Jure: 25, 50Pelto, Ahmet: 199Penava, Stanko: 215Pendan, Mejra: 189

Pepi}, Medo: 384Per~inovi}, Josip: 372Perak, Vladimir: 121 , 196, 212,216Peri{i}, Mom~ilo: 32, 60, 82, 112,116, 196, 216Peri}, Damir: 240Peri}, Ljubo: 477

Peri}, Zdeni: 363Perinovi}, Blaènka: 357

652







Peru}ica, Milivoje: 170Pervan, Adila: 365Pervan, Goran: 365, 372Petri~, Volfgang: 529Petkovi}, Milivoj: 283, 304, 305,437, 438, 439, 455, 466, 482, 502,555, 596Petrovi}, @eljko: 594Petrovi}, Bogdan: 196Petrovi}, Branko: 161Petrovi}, Luka: 44Pezi}, Mirza: 229

Pezo, Salko: 229Pikula, Milovan: 200Pikula, Milo{: 206Pilav Enes Caja: 153Pilavdì}, Osman: 327Pilavdì}, Tea: 327Piljak, Obrad: 11Pintul, Izudin: 403

Pintul, Omer - Oma: 240Piru{i}, (Mujo) Ibro: 203Piru{i}, Plema: 188Piru{i}, Saja: 188Pi{talo, Milivoje: 206Pjani}, Ilija: 239Plav{i}, Amir: 587Plav{i}, Biljana: 67, 69, 78, 82

Ploski}, Agan: 187Ploski}, Ajla: 187Ploski}, Amar: 187Ploski}, Amra: 187Ploski}, Emin: 187Ploski}, Hajra: 187),Ploski}, Mejra: 187Ploski}, Samra: 187

Ploski}, Sehija: 187Po{kovi}, Aner: 329

Po{kovi}, Arman: 329,Po{kovi}, Arminko: 177Po{kovi}, Avdo: 329Po{kovi}, Dèman: 172Po{kovi}, Edin: 172Po{kovi}, Ferdanija: 329Po{kovi}, Smajo: 173Pobri}, Mustafa: 601Pobri}, Nurko: 342, 360Pobri}, Nurko: 359Pogar~i}, Vladislav: 255Pohara, Armin: 427

Pol~i}, Be}ir: 194Polimac, Salko: 35Popadi}, Dobrica: 170Popadi}, Predrag: 199Popadi}, Vukota: 169Popara, Jovo: 20Popara, Rajko: 186Popi}, Simo: 357

Popi}, Vitomir: 182Popovac, Ljubo: 181Popovac, Nedàd: 356, 357Popovac, Paula: 240Popovi}, êdomir: 171Popovi}, Dragan: 182Popovi}, Dragoslav: 205Popovi}, Goran: 182

Popovi}, Miodrag Pop: 186Popovi}, Miodrag: 182Popovi}, Nenad: 182Popovi}, Nenad: 182Popovi}, Pavle: 199Popovi}, Predrag: 182Popovi}, Radan: 182Popovi}, Rajko: 182

Popovi}, Sreten: 182Popovi}, Vojin: 182

653








Pozderac, Sakib: 9Prùlj-Gojkovi}, Brana: 183Pra~e, Osman: 423Praljak, Slobodan: 216, 217, 284,303, 304, 466, 482, 539, 591Pranji}, Stijepo: 341Prazina, Jusuf - Juka: 566, 583,584, 585, 587, 588, 589, 590, 591,605, 606, 607, 608Prce, Anto - Ton}a: 240Prce, Boìdar - Boò: 240Prce, Marko: 239, 240

Prevljak, Fikret:486Primorac, Ivica: 213Primorac, Ivica:456Primorac, Suzana: 365Primorac, Vilim: 267Princ, Milka: 201Prka~in, Ante: 284Prka~in, Ante: 457, 502

Prli}, Jadranko: 258, 267, 268,272, 299, 303, 304, 324, 333, 339,353, 382, 429, 453, 455, 466,Prlja~a, Ermin: 36Prnjat, Ahmet: 329Prodanovi}: 185Prskalo, Ivan: 195Prskalo, Nevenka: 356

Prstojevi}, Jovan: 186Prstojevi}, Nenad: 183Prstojevi}, Predrag: 183Prusina, Silvana: 360Prusina, Silvana: 360Puce, Hamo: 198Puce, Mustafa: 195Pudar, Momo: 62

Pudar, Slobodan: 160Pudar, Slobodan: 49, 105, 108,

109, 162, 196,Puhalo, Aleksandar: 206Puhalo, Miladin: 206Puhalo, Vjera: 358Pulji}, Boò: 267Pulji}, Borislav: 271Pulji}, Boro: 89Purkovi}, Zoran: 161, 185Pu{ara, Tomislav: 161,196Pu{i}, Berislav: 333, 429, 453, 456Pu{i}, Mile: 108, 109Puzi}, Maja: , 326

Puzi}, Miro: 329Puzi}, Mirsad: 240Puzi}, Mustafa: 153Puzi}, Sead: 195

R

Rabovi}, Zulfo: 582Radan, Milovan: 170Ra~i}, Milan: 110Ra~i}, Milovan: 206Radi}, Ratko: 98Radi{i}, A}im: 206Radmilovi}, Mi{o: 169Radmilovi}, Predrag: 184

Radoji~i}, Radenko: 206Rado{, Vesna: 363Radojkovi}, Mihajlo: 196Radonja, Miroslav: 587Radonji}, Radovan: 70,Radovanovi}, @eljko: 170Radovi}, Draàna: 206Radovi}, Miljan: 70

Radovi}, Rade: 186Ra|ovi}, Radovan: 169

654







Ragu`, Fatima: 329Ragu`, Ivo: 129Ragu`, Luca: 192Ragu`, Mi{ko: 147,148Ragu`, @eljko: 260Rahimi}, Meho: 194Rahimi}, Nijaz - Raha: 239, 240Rahimi}, Omer: 215Rahimi}, Samir: 195Rai}, Franciska: 193Raji}, Ilija: 198Raji}, Zdravko: 365

Rajkovi}, Jasmina: 360Rajkovi}, Jovan: 206Rajkovi}, Jovanka: 198Rale: 161Ramadan, Muhamed: 333Ramadanovi}, Dàid: 240Ramadanovi}, Edin: 240Ramadanovi}, Miralem - Miro: 240

Ramadanovi}, Senad: 109Rami}, Hamdo: 612Rami}, Omer - Oma: 240Ramljak, Ivica: 587Ramo, Mahir: 177Ramovi}, Fatima: 188Ramovi}, Mevla: 188Ramovi}, Nafija: 166

Ran~evi}, Miloslav – Rona: 184Rapa, Nuraga: 581Raspodi}, Berislava: 357Raspundi}, Berislava: 356Rasti}, Obrad: 185Ra{e, Ivo: 240Ra{evi}, Gojko: 58Ra{ovi}, Gojko: 206

Ra`njatovi}, @eljko - Arkan: 125,207

Rebac, Alija: 321Rebac, Fahira: 321Rebac, Sulejman - Sula: 240Redòvi}, Enver: 174Reki}, Sead: 62, 103, 152Repak, Salko - Braco:153Repe{a, [a}ir: 215Repe{a, Almir: 215Resulovi}, Kemal - Kemo: 240Rezi}, Alen: 240Ri|anovi}, Dr Mehmed: 566Ribica, Jagoda: 365

Risti}, Obrad: 357Rizikalo, Adis - Ata: 240Rizikalo, Alija - Alica: 240Rizvanbegovi}, Alija: 53, 129, 403Rizvanbegovi}, Fahrudin: 403Rizvo, Ahmet: 137Roì}, Bruno: 198Rodi}, Ilija: 50, 98

Rogan, Miodrag: 186Rogan, Pero: 170Rogan, Rajko: 169Ron~evi}, Ljubo: 193Rosi}, (Branko) Robert: 204Roso, Ante: 217, 283, 439Roso, Milan: 103Rotim, Boìca: 192

Rotim, Draga: 192Rotim, Dragica: 192Rotim, Grgo: 192Rotim, Marica: 192Rotim, Nikola: 192Rotim, Pero: 189Rotim, Vinko: 189Rozi}, Ante: 193

Rozi}, Petar: 193Rupar, Du{an: 128

655








Ruì~i}, Milorad: 200Ruì~ka, Fatima: 329

S

Sablji}, Husnija: 357, 359, 367Sablji}, Ibro: 215Sablji}, Ivan: 193Sablji}, Jasminko: 161, 209, 215Sadjaguel, Edin: 333Sadovi}, Damir: 403

Saki}, Marinko (Str, 422Sal~i}, Alen: 328Sal~in, Enver: 194Sal~in, Enver: 363Sal~in, Nedàd: 194Sal~in, Osman: 194Sal~in, Rala: 176Sal~in, Sead: 151

Sal~in, Senad: 151Sal~inovi}, Smail: 587Salahovi}, ]amil: 267, 433, 582,583Samardì}, Evgenije - Gena: 240Samardì}, Jovo:128Samardì}, Nedeljko: 196Sandàk, Mustafa: 602

Saraga, Vesna: 359, 361Sari}, Boò: 186Sari}, Dàfer: 240Sari}, Hajrija: 175Sari}, Juka: 175Sari}, Pemba: 175Sari}, Raba: 175Sari}, Rizvan: 175

Sari}, Sabit: 172Savi}, \or|e: 206

Savi}, Krsto: 103, 153, 141, 154,166, 185, 322Savi}, Milan: 184Savi}, Milenko: 206Savi}, Mileta: 181Savi}, Mom~ilo: 206Savi}, Neboj{a: 198Savi}, Slobodan: 183Savi}, Vesna: 360Savi}, Vlado: 199Sefer Mustafa: 59Sefer, Hamdo: 59

Sefi}, Edin: 195Sefi}, Enver: 330Sefi}, Esmin - Nino: 153Sefi}, Nazif: 239, 240Sefi}, Sa{a: 195Selimi}, Halil:403Selimoti}, Asim: 365Selimoti}, Ekrem: 228

Selimoti}, Sanel: 330Selimovi}, Hilmo: 101Selimovi}, Nazif - @ika: 240Semiz, Jovo - Cojla: 240Semiz, Risto: 197Sesar, Biljana: 356Sijer~i}, Dèmal: 19, 26Sikimi}, Slavi{a: 196

Siladìja, Murat: 193Simi}: 238Simi}, Boò: 206Simi}, Branko: 50, 98, 154Simi}, Sretko: 239Simovi}, Miodrag: 112Simovi}, Ratko: 199Sinanovi}, Bego: 194

Sindik, Vlado: 197Sirko, Azer: 267

656







Skalja: 27Skoko, Zdravka: 356Skoko, Zdravka: 357Slavarda, Mario: 272Slezak, Dinko – Dika: 267, 268,526, 573, 583, 584Slijep~evi}, Dejan: 182Slijep~evi}, Draèn: 182Slijep~evi}, Dragan: 186Slijep~evi}, Milivoje: 182Slijep~evi}, Mladen: 182Slijep~evi}, Veselin-Veso: 182

Slip~evi}, Esad: 195Slip~evi}, Nijaz: 229Smailhodì}, Miralem: 239Smaji}, Mirsad: 332Smaji}, Najdo: 194Smajki}, Seid: 322, 323, 517, 518,581Smajlhodì}, Mirzo: 240

Smolja, Franjo: 478Soji}, Novak: 198Soko, \uro: 147Soldo, Janko: 128Soldo, Milo{: 186Soldo, Nikola:128Soldo, Radoslav - Ra{o: 185Soldo, Vidoje: 128

Soldo, @eljko:359, 372Spahovi}, Sulejman: 383Spaji}, Boò: 206Spirovski, Aleksandar: 7, 10Spremo, Radovan: 98Srdi}, @ivko: 228Srebrenikovi}, Mirsad: 41Staja: 161

Staji}, Boro: 183Staji}, Gojko: 185

Staji}, Milorad- Kiza: 183Stamenkovi}, Slavka: 19Stamenkovi}, Vladimir: 19Stani} Boìdar: 206Stani{i}, Jovica: 106Stani{i}, Mi}o: 105, 106Stani{i}, Pavla: 72Stani}, Dragan: 183Stani}, Krsto: 196Stani}, Mihridàna: 330Stani~i}, Jak{a: 363Stankovi}, Danilo: 166

Stankovi}, Nikola: 196Starovi}, @eljko: 183Starovi}, Bo{ko: 183Starovi}, Marko: 184Starovi}, Milovan: 360Starovi}, Rade: 183Starovi}, Todor: 183Stevanovi}, Boìdar - [prajc: 212

Stevi}, Bojan: 360Stevi}, Du{ko: 158Stevi}, Marica: 158Stevi}, Nada: 198Stevi}, Spasoje: 198Stijanovi}, Stanko: 205Stipac, Anto: 260Sto~evi}, Mustafa: 593

Stojanovi}, Savo: 183Stojanovi}, Sreten: 183,Stoji}, Bruno: 105, 303, 304, 306,333, 429, 437, 438, 453, 455, 466,482, 485, 486,Stojki}, Viktor: 48, 89, 104, 111,119, 153, 272, 477Stolica, Du{ko: 196

Stopta, Kre{imir: 356, 357Stranjak, Enisa: 332

657








Strugar, Pavle: 20, 32, 56, 145Stupar, Aziz -Aska: 36Suba{i}, Ismet: 581Suboti}, Galo: 182Sud~um, Rade: 183Sud~um, Ranko: 183Sudar, Simo: 206Sudar - Vukovi}, Divna: 201Suki}, Nura : 176Suki}, Zada: 176Supi}, Milutin: 199Su{i}: 147

Svorcan, Milo{: 171Svrdlin, Branka: 19

[

[a}ibovi}, Nusret : 59[abanovi}, Enes : 196

[abanovi}, Hankija : 175[abanovi}, Rasim : 36[abanovi}, Zijad : 177[abi}, Emira: 330[abi}, Vahid: 330[abovi}, Edhem : 172[afrani}, Vjekoslav: 439[ahinagi}, [efika: 163

[ahinagi}, Nura: 192[ahinpa{i}, Senad - [aja: 566[ahovi}, Enes: 330[ahovi}, Izudin - î~o: 286, 541[ahovi}, Mujan : 177[aki} Ivan: 8, 260[aki}, ]amil: 228[akrak, Ferid: 194

[anti}, Enes : 89[arac, Dèmil: 86

[aran~i}, Juso: 189[aran~i}, Munta: 166[aran~i}, Munta: 192[aran~i}, Nefa: 166[aran~i}, Nefa: 192[aran~i}, Sabira: 189[aran~i}, Zejna: 189[aravanija, Marija: 361[arenac, Du{an: 206[arenac, Jovan: 206[arenac, Vujadin: 206[ari}, Ago: 310

[ari}, Damir : 202[ari}, Edo : 163[ari}, Hivzija - [eva: 240[ari}, Ivan: 341[ari}, Kasim: 199[ari}, Medariz:593[ari}, Semir: 408[ari}, Smail: 228

[arlija , Mate - Daidà: 145, 146,216, 255, 256, 438, 460, 468, 488,565, 566, 567, 568, 569, 570, 594,597, 598, 599, 600, 607, 612, 613,614[aronji}, Atif - Emir: 209, 211[arovi}, Milan: 182[arovi}, Rako: 184

[arovi}, Ranko: 182[ator, \enan: 330[ator, Ahmet: 330[ator, Alija: 215[ator, Hasan: 215[ator, Mehmed: 372[ator, Meliha: 330[}epovi}, Slavoljub: 148

[e{elj, Vojislav: 45, 50, 73, 76, 123,124, 125, 149, 158, 165, 207, 339

658







[e{lija, Luka: 203[e{lija, Stana: 203[e{lija, Miodrag: 186[egrt, Nikola: 169[ehi}, Ekrem : 54[ehi}, Fata: 192[ehi}, Nihad: 593[ehovi}, Ilduza: 192[ejlo, Refik - Braco: 240[ekari}, Savo : 70[esti}, Miralem: 195[i{i}, Muhamed: 566

[i{irak, Haris - Hara: 240[ikalo, Adem: 189[ikalo, Be}ir: 192[ikalo, Osman: 189[ikalo, Sevda: 189[ikalo, Sevlija: 189[ili}, Davor: 371[iljeg, @eljko: 439

[iljegovi}, Radomir : 200[iljegovi}, Ranko : 196[imi}, Milan: 260[imi}, Tvrtko:423[imovi}, Anto: 214[imunovi}, Antonije: 33[imunovi}, Boàn: 570[imunovi}, Franjo: 15, 89, 297

[imunovi}, Vlaho :147,148[imunovi}, Zvonimir : 196[ipka, Mladen: 155[ipkovi}, Ferida: 187[ipkovi}, Habiba: 187[ipkovi}, Halil: 192[ipkovi}, Hasan: 187,[ipkovi}, Huso: 187

[ipkovi}, Nura: 187[ipovac, Mihajlo: 206

[ipovac, Mirko: 206[i{irak, Haris - Hara: 240[kegro, Sofija: 194[kobalj, Kemal: 93, 161[kobi}, Gordan: 365[kobi}, Tadija: 228[koro, \uro: 199[koro, Amar: 330[koro, Azra: 330[koro, Haris - Pekso: 240[koro, Ibrahim: 240[koro, Salko: 240

[koro, Sre}ko: 206[krego, Nerminka: 330,[krelja, Ibrahim: 200[kutor, Blago: 477[kutor, Josip: 271[kutor, Josip: 272[ljivo, Nedàd: 33[mrki}, Du{an : 185

[o{e, Sanija: 228[o}, Lazar: 70[ogorovi}, Nenad - Pidor: 240[ogolj, Zdravko: 260[olji}, Du{anka: 365[padijer, Marko: 70[pago, Salko: 403[u}urovi}, Nedeljko: 286

[ubari}, Anto: 341[ubari}, Vukan: 186[uh, Daniela: 360[ukali}, Ines: 330[ukali}, Ne|o: 330[unje, Dèmil - Dèmo: 240[unje, Jasmina: 356, 357[unje, Muhamed: 161, 209, 215

[upegljav, @eljko: 360[u{ak, Gojko: 48, 144, 304, 308,

659








322, 399, 440, 453, 539, 579[u{nja, Bruno: 260[uta, Esad: 167[uta, Huso: 215[vraki}, Emin: 566

T

Tabakovi}, Meho: 215Tabakovi}, Sejo: 215Talovi}, ]amil: 175

Tamindìja, Veljko: 228Tamindìja, Zdravko: 206Tankovi}, [emso: 585Tankovi}, Duda: 192Tanovi}, Dèmail: 177Tanovi}, Fatima: 356Tanovi}, Huso: 177Tanovi}, Salih: 176

Tanovi}, Zejnil: 174Tanovi}, Zejnil: 175Tari}, Samir: 587Tasev, Du{an: 196Taslaman, Amela: 330Taslaman, Jasmina: 330Taslaman-Jusufovi}, Vi{nja: 240Taslidà, Muhamed: 53, 54, 59, 123,

124, 154, 160, 209, 210, 211, 215Taso, Mili: 360Tatlovi}, Spaso: 20Te{anovi}, Mile: 185Teboa, @an Pijer: 512Telebak, Boro: 166Telebak, \oko: 206Telebak, Novica: 206, 228

Telebak, Rade: 166Telebak, Radovan: 206

Temim, Elvedin: 174Temim, Salko: 174Tepav~evi}, Du{ko: 196Tepav~evi}, Goran: 183Tepav~evi}, Kosta: 183Tihi}, Sulejman: 213Tijani}, Aleksandar: 76Tinjak, Dervi{a: 192Tinjak, Mu{kija: 192Tintor, Jovan: 205Tiro, Hisein - Trica: 240Todorovi}, Milenko: 196

Toholj, Miroslav: 69Tojaga, Aner: 326Tojaga, Selim: 201Tole, @arko: 439Tolj, Miljenko: 167Tomanovi}, Bogdan: 169Tomanovi}, Novica: 186Tomanovi}, Zdravica: 170

Tomi}: 46Tomi}, Hilmo: 331Tomi}, Neven: 267, 268, 299, 382Tomi}, Slavi{a: 206Tomi}, Valerija: 356Tomi}, Vesna: 365Tomijenovi}, @eljko: 423Tomislav, (Filip) Mikuli}: 203

Tomljanovi}, Mirzeta: 332Tomovi}, Gojislav: 186Topalovi}, Milan: 196Topi}, [ahsena: 332Topi}, Jadran: 15, 44, 62, 161,216, 260, 268, 272, 476, 477, 480Topi}, Marin: 89, 297, 398, 462Toporan, Adem: 240

Topuzovi}, \or|e: 196Torbica, Milan: 32, 35, 55, 82,

660







145, 196Torbica, Stana: 19Trapari}, Ljubi{a: 152Trbojevi}, Be}ir: 163Trbojevi}, Milan: 205Trbonja, Be}ir - Be}a: 240Trbonja, Mehmed - Meha: 240Trbonja, Sejo: 215Trebinjac, Ismet - Pirgo: 240Trebinjac, Kemal - Kema: 240Trebinjac, [emsudin - Pu{ak: 240Trebovi}, Be}ir: 322

Trebovi}, Fadil:163Trebovi}, Redèp: 200Trebovi}, Re|o: 166Trifkovi}, Drago - [uko: 206Trifkovi}, Jovan: 206Trifkovi}, Risto: 206Trifkovi}, Srboljub: 206Trifkovi}, Vasilije: 206

Tri{i}, Miroslav: 204, 206Trianutafulos (Grk): 186Trnovac, Zlatka: 189Tu|man, Franjo: 46, 55, 130, 144,241, 259, 280, 282, 283, 287, 297,298, 303, 304, 314, 317, 320, 321,322, 324, 337, 340, 341, 382, 388,390, 397, 398, 399, 404, 406, 414,

416, 428, 429, 433, 435, 441, 442,453, 454, 456, 461, 462, 467, 479,489, 493, 517, 526, 539, 566, 567,568, 569, 570, 571, 572, 573, 579,580, 599Tucakovi}, Halil: 566Tucakovi}, Ibro: 215Tucakovi}, Meho: 211, 215

Tuce, Mira: 19Tuka, Mijat: 341

Tuka, Stjepan: 260Tule, Alija: 87, 228Tule, Dèmila: 358Tule, Omer: 356, 357Tunovi}, Murata: 176Tupaj, Milan: 138Tur~inovi}, Zeko: 600Turajli}, Edo: 541Turali}, Nasja: 227Tvrtkovi}, Rizo: 342 , 360, 371

UUdov~i}, Josip: 341Udov~i}, Zlatko: 15, 89, 272, 582Ugljen, Nedàd: 105Ugre{i}, Milan: 161Ujka{evi}, Ibrahim: 330Uljarevi}, Dragan: 185

Ulji~, Katica: 215Unkovi}, Radoslav: 205Ustamuji}, Nedim: 403Uzelac, Nikola: 20, 37, 138

V

Valdhajm: 117Vanovi}, Borika: 229Vasiljevi}, Aleksandar: 102, 107,216Vasiljevi}, Blagota: 170Vaskovi}, Ranko: 205Vaskovi}, Seka: 240Vatri}, Emir: 330

Vatri}, Mirza: 593Vejzagi}, Mehmed: 85, 326

661








Vejzovi}, Nijaz: 330Vejzovi}, Senaid - Sena: 240Vejzovi}, Zanin - Zana: 240Vekovi}, Milutin: 205Velagi}, Smail: 146Velagi}, Smail: 334Velagi}, Teufik: 146Velikovi}, Slave: 196Vens, Sajirus: 433Vi{njevac, Dragan: 184Vi{njevac, Milijan: 183Vi~i}, Obrad: 196

Vida~i}, Miroslav: 170Vidakovi}, Zoran: 183Vidimli}, Alija: 228Vidimli}, Sead 228Vidoje, Janko: 128Vidovi}, Nino: 478Vidovi}, Razija: 330Viduk, Mate: 437

Vila, Alma: 240Vilogorac, Mensud: 360Vla{i}, Damjan: 477Vla{i}, Sre}ko: 228Vladi}, Fahira: 330Vlahini}, Franjo: 147Vlaho, Berislav: 355, 358, 373Vlahovi}, Milan: 286

Voljevica, (Selim) Ramiz: 202Voloder, Dèfer: 240Voloder, Duran: 198Voloder, Emina: 174,Voloder, Hamdija: 174Voloder, Jusuf - Jusa: 240Voloder, Meho: 192Voloder, Miralem: 172

Voloder, Omer: 198Voloder, Senada: 192

Vraàli}, Nadija: 356, 357Vra~e, Duran: 188Vra~e, Hata: 188Vrani}, Mirko: 9Vri~i}, Arman: 330Vri~i}, Azra: 330Vri~i}, Ibro: 330Vri~i}, Kenan: 331Vrlji}, Ilija - Ile: 153 , 477, 478Vrlji}, Stojan: 272Vu~i}, @arko: 197Vu~kovi}, Obrad: 171

Vu~urovi}, Boìdar: 33, 69, 71, 98,112, 125, 130, 143, 144, 145, 207Vuja~i}, Slobodan: 70Vujadinovi}, Mladen: 186Vuji~i}, Dragan: 98Vujovi}, @arko:139Vujovi}, Branko: 170Vujovi}, Goran: 170

Vujovi}, Milan: 169Vujovi}, Milorad: 169Vujovi}, Milorad: 98Vujovi}, Momo: 170Vujovi}, Ranko: 182Vujovi}, Ranko: 197Vujovi}, Ratomir: 169Vujovi}, Sava: 169

Vuk, Fatima: 176Vuk, Mehmed: 189Vuk, Murat: 174Vuk, Sevda: 174Vuki}, Dragan: 341Vukobrat, Nikola: 196Vukoja, Rajko: 171Vukoje, Du{an: 186

Vukoje, Gojko: 170Vukoje, Mi{o: 170

662







Vukoje, Ne{o: 170Vukoje, Pero: 169Vukoje, Zvonko: 170Vukojevi}, Petar: 58, 84Vukojevi}, Vice: 255, 319, 398Vukosav, Mladen: 206Vukosav, Rade: 130Vukosavljevi}, Drago: 12, 13, 20Vukoti}, Mom~ilo: 185Vukovac, Lazar: 169Vukovi}, Bo`o: 196Vukovi}, Dragan: 184

Vukovi}, Ljubica: 201Vukovi}, Ljubo: 170Vukovi}, Luka: 201Vukovi}, Milan: 182Vukovi}, Milo{-Hrgo: 182Vukovi}, Milorad: 182Vukovi}, Mla|en: 182Vukovi}, Mladen: 170

Vukovi}, Mladen: 182Vukovi}, Radivoje: 182Vuleti}, Aleksandar - Aco: 240

Z

Zabakovi}, Meho: 215

Zadro, Drinka: 360Zadro, Franjo: 228Zadro, Juro:437Zadro, Petar: 194Zaimovi}, Fatima: 228Zaimovi}, Hakija: 342, 355, 357,359, 367Zaimovi}, Reuf: 342, 358, 372

Zaklan, Alija: 372Zaklan, Ramiz: 215

Zani}, Pavle: 322Zeba, D`afer: 587Ze~evi}, Blagoje: 206Zelenika, Jozo - Joza: 240Zelenika, Karlo: 356, 357Zelenika, Mate: 240Zelenika, Petar: 44, 153, 216, 268,272, 398, 477, 478, 480, 485Zelenovi}, An|eliko: 170Zelenovi}, Budimir: 183Zelenovi}, Mihajlo: 183Zelentrovi}, Aida: 321

Zeli}, Medina: 331Zeli}, Razija: 331Zeli}, Tomislav: 373Zerdeli}, Halil: 331Zerem, Salko: 196Zimonji}, Savo: 15, 50, 89, 98,206, 297Zolj, Avdo: 192

Zolj, Emir: 322Zolj, Fata: 189Zolj, Mu{kija: 188Zolj, Mu{kija: 188Zolj, Zaim: 587Zorc, Milovan: 50, 51Zori}, Cvija: 106Zori}, Zdravko: 79, 106

Zovko Dragan - Dragi: 239, 240Zovko, \uro: 204,Zovko, Dragan: 240Zovko, Drago: 89Zovko, Kata: 371Zovko, Marko: 240Zovko, Zdravko: 202Zubac: 161

Zub~evi}, Dr Ramiz: 384Zuba~, Milovan: 199

663








Zubak, Grga: 213Zuhri}, [ekib: 104, 160Zuhri}, Anita: 327Zuhri}, Maida: 327Zuka, Adnan: 104Zukanovi}, Ermin - Kima: 240Zukanovi}, Ibro:163Zukanovi}, Samir: 239Zuki}, Mehmed: 195Zuli}, Muhamed: 255Zulovi}, Dervi{a: 176Zulovi}, Zerina: 176

Zurovac, Gordan: 201Zvizdi}, [efko: 172Zvizdi}, D`emila: 172

@

@ani}, Pavle: 322

@ari}, Milan:341@arkovi}: 161@arkovi}, Borko : 196@arkovi}, Vidoje : 70@arkovi}: 86@drale, Milivoj: 170@epani}, Vitomir: 101, 105, 106,152

@eraji}, Boro : 98@eraji}, Dragan: 166@eraji}, Ne|o: 98@eraji}, Sa{a : 185@eraji}, Zdravko : 185@ivak, Strahinja Strajo:98@ivak, Strahinja: 207@ivkovi}, Ivo: 310

@ivojevi}, Borivoje : 199@ugor, Alija: 104, 153

@ugor, Salko - Salka: 239, 240@ujo, Nenad: 105@uljevi}, Mehmed - Mehica: 240@uljevi}, Nijaz - Niza: 240@uljevi}, Salko - Salka: 93, 239@ureti}, V: 151

664







O AUTORU

Suad ]upina ro|en je 11.11.1951. godine u Mostaru.Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, na finansijsko

– ra~unovodstvenom smjeru.Radio kao samostalni komercijalist u firmi Soko - Izgradnja objekta

FMMK od 1979. do 1987. godine, zatim u Unis Tours PJ Mostar od 1987.do 1997. godine.

U Univerzitetskom sportskom dru{tvu „Bosna“ direktor od 1997.do 2003., u Skup{tini Kantona Sarajevo od 2003. godine je profesionalni poslanik. Vi{i asistent za uù nau~nu oblast borenje na Univerzitetu “Dè-mal Bijedi}” u Mostaru, Nastavni~ki fakultet od 18.4.2005. godine.

Magistar nauka u oblasti fizi~ke kulture od 15.4.2004. godine i vi{isportski trener. Jedan od pionira karate sporta BiH od 1968. godine.Vrhunski sportista biv{e SFRJ od 1.1.1975 – 31.12.1978.godine. Nosilacnajve}eg karate zvanja u BiH “Majstor 7. Dan”.

Sekretar i ~lan predsjedni{tva Karate Saveza BiH od 1972. – 1976.godine. Instruktor karate saveza BiH od 1974. do danas. Suad ]upina je jedan od inicijatora i osniva~a karate klubova u regijama Biha}, Mostar,Sarajevo, Gora`de, {to je preko 50 klubova od 1974. godine do danas.

Trener USD ¨Bosna¨ u Karate kluba ¨Bosna¨ Sarajevo 1974. –1980.godine i od 1993. do danas. Karate savezni sudija od 1973., a internacionalni od 1980. godine. Prvotimac USD ¨Bosna¨ Karate klub ¨Bosna¨ Sarajevo i standardni reprezentativac ex. Jugoslavije u periodu 1975. – 1979. god.

U pojedina~noj konkurenciji u apsolutnoj i polute{koj kategorijiosvaja~ 6 medalja na seniorskim dràvnim prvenstvima, borbe 1975.,1976., 1977. godine sa reprezentacijom ex. Jugoslavije. Osvaja~ prvog

mjesta u Evropi 1976. godine /Milano, Italija/ i tre}eg /~etvrtog mjesta usvijetu 1977. godine, u Tokiju - Japan kao ~lan USD ¨Bosna¨ Karate kluba ¨Bosna¨ Sarajevo.

Karate klub “Student” Mostar, u kojem djeluje od 16.2.1981. godi-ne kao trener, prvi je univerzitetski klub koji je osnovan pri SOFK-i Uni-verziteta „Dèmal Bijedi}“

Za nepunih pet godina postojanja od regionalne karate lige, klub jedospio do prve savezne karate lige biv{e Jugoslavije. Klub je za 1985.,

1987. i 1989. godinu postao univerzitetski prvak biv{e Jugoslavije. Devetsportista KK „Student“ su bili sportisti grada Mostara od 1981. do 1990.,

665








kao {ampioni Jugoslavije u svim kategorijama oba pola. KK „Student“ je bio sportski kolektiv grada Mostara za 1986. i 1987. godinu i 1989. i1990. godinu i pobjednik vi{e me|unarodnih i saveznih turnira, osvaja~tre}eg mjesta u prvoj saveznoj karate ligi biv{e Jugoslavije 1988. i 1990.godine, kao i petog do osmog mjesta na evropskom {ampionatu 1988. i1989. godine.

Za 12 godina postojanja kluba njegovi takmi~ari osvojili su preko60 medalja na zvani~nim prvenstvima biv{e Jugoslavije i dvije evropskemedalje.

U klubu su djelovali uz takmi~are i trenere i dje~iji, kadetski, juniorski i seniorski {ampioni biv{e Jugoslavije.

U toku rata 1993. godine Suad ]upina oìvljava rad USD “Bosna„

i Karate klub “Bosna“ Sarajevo, kojeg dovodi na prvo mjesto prvenstavaBiH u mu{koj i ènskoj konkurenciji, u kategoriji seniora, juniora i kadeta.

Takmi~ari KK “Bosna“ nosioci su gotovo svih reprezentativnih se-lekcija i najuspje{niji su sportisti od 1992. - 2005. godine u BiH.

Suad ]upina je predsjednik selektorske komisije Karate SavezaBiH, selektor - trener Karate reprezentacije, od 1993. godine do danas.Kao selektor - trener od 1993. - 2005. godine i USD KK „Bosna“ osvojio

je sa reprezentacijom BiH 12 svjetskih, 21 evropsku medalju, 14 mediteranskih, 4 balkanske i preko 1000 drugih internacionalnih medalja.

Biran je me|u 10 sportista grada Sarajeva 1976. godine, kao prvi takmi~ar u istoriji karate sporta.

Dobitnik najvi{eg priznanja ex Jugoslavije u sportu Zlatne zna~keSOFK-e 1976. i 1977. godine za izavanredno zalaganje i postignute us pjehe u fizi~koj kulturi. Zatim Zlatne zna~ke USD ¨Bosna¨ Sarajevo1977. godine, povodom 30 godina postojanja i rada,

Zlatne zna~ke SOFK-e BiH 1987. godine za doprinos u razvojusporta u BiH, Nagrade ¨14. februar¨ grada Mostara 1988. godine,Selektor biv{e jugoslovenske reprezentacije za kadete (1986. -

1992.), juniore i ène, u borbama.U Glazgovu 1991. godine, na Evropskom prvenstvu, sa ekipom Ju

goslavije osvaja jednu zlatnu i pet bronzanih medalja.Dobitnik je Specijalnog priznanja Univerziteta Sarajevo, USD “Bo

sna”, gdje je obavljao du`nost direktora, zatim specijalnog priznanja

Sportskog saveza Kantona Sarajevo, povodom 50 godina ìvota i radaUSD “Bosna”, gdje je obavljao du`nost direktora, Povelje USD ¨Bosna¨

666







Sarajevo, povodom 50 godina postojanja i rada 1997. godine. Nagrade 6.aprila grada Sarajeva 1998. godine za USD “Bosna”, gdje je obavljao du`nost direktora.

Najuspje{niji je trener Kantona Sarajevo 1998., 1999., 2002. i 2004.godine, prema izboru Sportskog saveza Kantona Sarajevo, te najbolji trener BiH za 2001. i 2002. godine, po izboru Nezavisnih Novina iz BanjeLuke i sportski trener decenije po izboru Sportskog saveza BiH od 1995.do 2005. godine.

Najbolja selekcija u BiH XX vijeka, po izboru Avazovog sporta Sa-rajevo je Karate mu{ka seniorska reprezentacija i me|u najboljim selektorima - trenerima je Suad ]upina.

Autor je knjiga “Zlatni jubilej USD Bosna Sarajevo 1947.-1997.”,

izdava~ USD BOSNA, Sarajevo, 1998., zatim knjige “ABC Karate 1“Osnove”, te “ABC Karate 2 “Terminologija”, Sarajevo, 2000. godine.Zatim

“ABC Karate 3 “Kata”, Sarajevo, 2000. godinei knjige “Bosna Karate klub”, Sarajevo 2000.i “ABC Karate 4 - “Prediktivne vrijednosti antroprometrijskih mje

ra i motori~kih sposobnosti u funkciji realizacije slo`enih motori~kih struktura iz karatea”, Sarajevo, 2004. godine.

Autor je nekoliko feljtona:Otvoreni intervju - “Bitka za Mostar“, objavljeno 9.3.1993. godine

u Domu Armije RBiH Mostar,Feljton – Svjedo~enja “Mostar u raljama dva fa{izma” “Oslobo|e

nje” Sarajevo, {est nastavaka u oktobru 1993. godine. Feljton: Sje}anje“Bitka za Mostar”, “Ve~ernje novine” Sarajevo, 16 nastavaka 1994. godi-ne.

Reporta`a “Dramati~ni dani Bosne”, “Ve~ernje novine” Sarajevo 7.

i 8.11.1995. godine u dva nastavka.Autor je deset stru~nih radova i tri izvorna nau~na rada.Dobitnik je “zlatnog ljiljana”, najvi{eg ratnog odlikovanja u RBiH,

koji mu je 14.2.1993. dodjeljen od na~elnika glavnog {tana RBiH. Odlukom Predsjedni{tva RBiH broj 02-011-278/96 od 4.4.1996. godine proi-zveden u ~in oficira Armije RBiH.

667








668







SADR@AJ

PRVI DIO: SRPSKI FA[IZAM U AGRESIJI NA RBiH ............................... 5

1. PRIPREME ZA ORU@ANU AGRESIJU ......................................................... 7

1.1. ODUZIMANJE ORU@JA OD TERITORIJALNE ODBRANE RBIH .... 7

1.1.1. STAVOVI I NARE\ENJA ZA RAZORU@ANJE TO RBIH ........... 7

1.1.2. ODUZIMANJE ORU@JA OD TO U HERCEGOVINI .................... 11

1.1.3. TO RBiH POD KONTROLOM VOJNOG VRHA U BEOGRADU ... 13

1.1.4. LOKACIJE I BROJÂNI POKAZATELJI O ORU@JU TO RBiH ..... 14

1.1.5. POKU[AJI KONTROLE ODUZETOG ORU@JA TO ..................... 15

2. PROBLEMI MOBILIZACIJE .......................................................................... 192.1. STANJE VOJNIH OKRUGA I PITANJA MOBILIZACIJE .................... 19

2.2. MOBILIZACIJA U HERCEGOVINI ....................................................... 23

2.2.1. PROPISI O MOBILIZACIJI PRILAGO\ENI

VELIKOSRPSKIM PLANOVIMA ................................................... 23

2.2.2. OTPORI BEOGRADU IZ BiH ......................................................... 25

2.2.3. SANKCIJE PREMA BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA .............. 26

2.2.4. MAJKE U ZA[TITI SVOJIH SINOVA OD

MOBILIZACIJE I REGRUTACIJE .................................................. 312.2.5. UPUTE PROTIV MOBILIZACIJE I REGRUTACIJE U JNA ........ 34

2.3. MOBILIZACIJA SRBA U BOSANSKOJ KRAJINI ............................... 37

3. TEROR, PRIJETNJE, DEMONSTRACIJA SILE, PROPAGANDA... ........... 41

3.1. ÊTNI^KE BARIKADE .......................................................................... 41

3.2. JNA DEMONSTRIRA SILU – POLOG 7. MAJ 1991. GODINE ........... 43

3.3. TEROR SRBIJANSKIH I CRNOGORSKIH REZERVISTA .................. 52

3.3.1. AKCIJE REZERVISTA 19. SEPTEMBRA 1991. GODINE ............ 53

3.3.1.1. TZV. SRPSKA SKUP[TINA SAO HERCEGOVINE I JNARU[E CIVILNU VLAST ............................................................... 56

3.3.2. KRIZNI [TAB ................................................................................... 58

3.3.3. TERORIZAM JNA I SRPSKIH EKSTREMISTA ............................ 60

3.3.3.1 UPOZORENJE SRBIJI I HRVATSKOJ .......................................... 63

3.3.3.2. POLITI^KI SCENARIJ SDS-a ZA HERCEGOVINU ................. 66

3.3.3.3. »STARA HERCEGOVINA«, INICIJATORI, ORGANIZATORI,

SARADNICI, IZVR[IOCI NAÊRTANIJA I

MEMORANDUMA SANU ............................................................ 703.4. REFERENDUM ZA SUVERENU BIH JE BIO ODGOVOR NATEROR ..... 77

669








3.5. AKTIVNOSTI ZA MOBILIZACIJU U ORU@ANE SNAGE RBIH ........ 78

3.6. ZAHTJEVI DA JNA NAPUSTI BIH ....................................................... 80

3.7. BARIKADE U MOSTARU 14.-17. MARTA 1992. GODINE ................ 82

3.7.1. SK-PJ - NARODNI FRONT I LIJEVI BLOK

FORMIRAJU ORU@ANE FORMACIJE ......................................... 85

3.8. IZVR[NI ODBOR OP]INE MOSTAR PROTIV TERORA REZERVISTA ...... 89

3.8.1. KULMINACIJA TERORA ................................................................ 89

3.8.2. PSIHOZA PREDRATNOG STANJA ................................................ 92

3.8.3. REPUBLI^KE INSTITUCIJE U ZA[TITI OD TERORA .............. 96

3.8.3.1. »ZAJEDNI^KI PUNKT 91« .......................................................... 101

3.8.3.2. KRU[EVO: TERORISTI, REZERVISTI VRATITE SE KU]I .... 108

4. PROCJENA KOMANDE 2. VOJNE OBLASTI ............................................. 115

4.1. DOKAZ O PLANOVIMA AGRESIJE NA RBIH ................................... 1154.1.2. ORTIJE[ I JASENICE - RODO^: STVARANJE HAOSA .............. 118

5. ÊTNI^KI VOJVODA VOJISLAV [E[ELJ U MOSTARU .......................... 123

5.1. GOMILANJE STRAHA ........................................................................... 125

5.2. PRAVLJENJE FA[ISTI^KOG PORETKA ............................................. 133

6. NAORU@AVANJE SRBA ................................................................................ 135

6.1. JNA I SDS ZAJEDNI^KI DIJELE ORU@JE SRBIMA .......................... 135

6.2. UZNEMIRENOST ZBOG PODJELE ORU@JA SRBIMA ...................... 139

7. PREBACIVANJE RATA IZ HRVATSKE U BIH ............................................ 1437.1. RAVNO ’91. .............................................................................................. 143

8. DOLAZAK ÊTNIKA IZ NEVESINJA U MOSTAR .................................... 151

8.1. EUFORIJA ÊTNI[TVA .......................................................................... 151

8.2. ODGOVOR NA EKSPANZIJU ÊTNI[TVA .......................................... 153

9. ETNI KA OFANZIVA 1. APRIL 1992. GODINE ....................................... 157

9.1. ÊTNI^KI PLAN ..................................................................................... 157

9.2. ODLUÂN OTPOR ÊTNICIMA .......................................................... 159

9.3. HAP[ENJE BRANILACA MOSTARA ................................................... 1609.4. DNEVNIK JEDNOG ETNIKA .............................................................. 162

10. PROGON BO[NJAKA S PODRU^JA ISTO^NE HERCEGOVINE .......... 165

10.1. NEVESINJE ............................................................................................ 165

11. GENOCID NAD CIVILIIMA U ISTO^NOJ HERCEGOVINI .................... 169

11.1. ZLOÎNCI IZ BILE]E ........................................................................... 169

11.2. UBIJENI CIVILI IZ OP]INE GACKO .................................................. 172

11.3. NESTALI CIVILI IZ GACKA ................................................................ 178

11.4. CIVILI OSTALI U KULI FAZLAGI]A ................................................ 18011.5. ZLOÎNCI IZ GACKA ........................................................................... 181

670







11.6. ZLOÎNCI IZ NEVESINJA ................................................................... 185

11.7. ZAROBLJENI I NESTALI CIVILI OP]INE NEVESINJE .................. 187

11.7. UBIJENI CIVILI OP]INE NEVESINJE ............................................... 190

12. ZLOÎNI U CENTRALNOJ HERCEGOVINI ............................................. 193

12.1. SUTINA - MOSTAR ............................................................................... 193

12.2. PRIGRADSKO NASELJE UBORAK - MOSTAR ................................ 194

12.3. ZLOÎNCI,... SAUÊSNICI,... ARTILJERCI KOJI SU

GRANATIRALI MOSTAR... .................................................................. 196

12.4. NESTALI IZ MOSTARA... ..................................................................... 197

12.5. INICIJATORI DIJELJENJA BiH ............................................................ 205

12.6. INICIJATORI UNIŠTENJA MOSTARA ................................................ 206

13. PRVI ETNI^KI ZAROBLJENI KI LOGORI ........................................... 209

13.1. BILE]A ................................................................................................... 20913.2. RAZMJENE U APRILU 1992. GODINE .............................................. 212

14. SCG, JNA, ISTO^NOHERCEGOVA^KI ÊTNICI

UNI[TAVAJU OSNOVNE I SREDNJE [KOLE .......................................... 219

14.1. STANJE U OSNOVNIM I SREDNJIM [KOLAMA U MOSTARU .... 219

14.2. STRU^NI KADROVI OBRAZOVNIH INSTITUCIJA MOSTARA .... 228

14.2.1. DIREKTORI SREDNJIH ŠKOLA 1991./92. .................................. 228

14.2.2. DIREKTORI OSNOVNIH [KOLA 1991./92. ................................ 228

14.2.3. DIREKTORI USTANOVA KULTURE 1991./92. ........................... 22914.2.4. DIREKTORI VRTI]A I DOMOVA 1991./92. ................................ 229

14.2.5. POVJERENICI OBRAZOVANJA KULTURE I SPORTA 1991./92. .... 230

15. DOGOVORENI URBICID NAD MOSTAROM ......................................... 233

15.1. HISTORIJSKO NASLIJE\E .................................................................. 233

15. 2. ZAJEDNI^KO AGRESORSKO RU[ENJE MOSTOVA

NA SLIVU NERETVE – OP]INA MOSTAR ...................................... 237

15.3. JAVNE USTANOVE ............................................................................... 249

DRUGI DIO: TU\MANOV RE@IM U AGRESIJI NA RBIH ...................... 253

16. POLITI KE AKTIVNOSTI HDZ TOKOM AGRESIJE NA RBIH ............. 255

16.1. PODMUKLA POVELJA ........................................................................ 255

16.2. FA[ISTI KA PROGRAMSKA DEKLARACIJA .................................. 258

16.3. USPOSTAVA I ORGANIZIRANJE

HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG-BOSNA ....................................... 260

16.3.1. SAVJET ZA POSEBNE NAMJENE HV-HVO,OP]INSKI STO@ER MOSTAR HZHB .......................................... 267

671








16.4. PROVEDBA ODLUKA HDZ-a, HVO, HZHB RADI

UNI[TENJA DR@AVE RBiH ................................................................. 271

16.4.1. KLJUI] I MESI] POZIVAJU BH. HRVATE ZA

IZLAZAK NA REFERENDUM ..................................................... 275

16.4.2. HDZ, HZHB PODRE\UJU SE REPUBLICI HRVATSKOJ ......... 280

16.5. TU\MANOV GENERAL U MISIJI AGRESIJE NA RBIH ................. 282

16.6. HDZ, HVO I HZHB U AKCIJI UKIDANJA LEGALNIH

LOKALNIH VLASTI U HERCEGOVINI... .......................................... 297

16.7. ULOGE JADRANKA PRLI]A, BRUNE STOJI]A,

SLOBODANA PRALJKA, MILIVOJA PETKOVI]A... ....................... 303

16.8. CILJEVI I PRAVCI DJELOVANJA PARADRA@AVE HZHB ............. 309

16.8.1. GLAVNI CILJ – POROBITI BO[NJA^KI NAROD ..................... 309

16.8.2. CILJ – UNI[TITI MO] U FUNKCIJI ODBRANE RBIH ............ 31416.8.3. CILJ – INSTRUMENTALIZIRATI BO[NJAKE

ZA VELIKOHRVATSKE INTERESE ............................................. 317

16.8.4. HRVATI KRISTIJANIZIRAJU BO[NJAKE, A SRBI IH U

ISTO^NOJ HERCEGOVINI ZLOSTAVLJAJU I PROTJERUJU ...... 320

16.8.5. UBIJANJE STRANIH HUMANITARACA .................................... 333

16.8.6. UNI[TAVANJE GEODETSKE UPRAVE OP]INE MOSTAR ..... 335

16.8.7. FA[ISTI^KE KNJIGE ZA PODJELU MOSTARA ....................... 337

16.9. PARADR@AVA «HRVATSKA REPUBLIKA HERCEG-BOSNA» ....... 33916.10. HZHB U RU[ENJU PRAVOSUDNOG SISTEMA RBIH .................. 342

16.10.1. NACIZAM, SEGREGACIJA I APARTHEJD

NA DJELU U PRAVOSU\U ........................................................ 342

16.10.2. HDZ U AKCIJI UKIDANJA PRAVOSU\A

LEGALNE DR@AVE RBIH .......................................................... 345

16.10.3. MJERE ZA O^UVANJE PRAVOSUDNOG SISTEMA RBIH ...... 355

16.10.4. UVO\ENJE UZ SILU HDZ, HV-HVO I HZHB

SIMBOLA, AMBLEMA I NOVCA IZ HRVATSKE .................... 38116.11. HZHB U RU[ENJU OBRAZOVNOG SISTEMA RBiH .................... 383

16.11.1. POKU[AJI UKIDANJA UNIVERZITETA

«D@EMAL BIJEDI]» U MOSTARU ........................................... 383

16.11.2. AGRESIJA SE PROMOVIRA U [KOLSTVU HZHB ................. 386

16.12. PREPREKE PARADR@AVI HZHB ..................................................... 388

16.12.1. IZETBEGOVI]EVE IDEJE TU\MANOV RE@IM

NE MO@E SAVLADATI ............................................................... 388

16.12.2. TU\MAN ZLOUPOTREBLJAVA NEKE «BO[NJAKE» .......... 39016.12.3. USPOSTAVA OKUPACIONE VLASTI ........................................ 391


izdaja i odbrana hercegovine '91- '95. - suad Ćupina

Documents