izoenzimi 2014
TRANSCRIPT
![Page 1: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/1.jpg)
1
IzoenzimiIzoenzimi
Predavanja iz Kliničke enzimologijeIntegrisane akademske studije: Farmacija-medicinska
biohemijaŠkolska 2014/2015. godina
![Page 2: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/2.jpg)
2
Ciljevi predavanjaCiljevi predavanja
• Definicija izoenzima
• Osnovne karakteristike izoenzima
• Genetske osnove izoenzima
• Genetski polimorfizam enzima
• Izoforme enzima
• Makroenzimi
• Hibridni enzimi
• Filogenetski razvoj enzima
• Tehnike razdvajanja izenzima i izoformi
![Page 3: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/3.jpg)
3
Multiple forme enzimaMultiple forme enzimaIzoenzimiIzoenzimi iliili izozimiizozimi
Definicija:
Izoenzimi su grupa srodnih enzima koji katalizuju istu reakciju, ali imaju
različite molekulske strukture i karakterišu se različitim fizičkim, biohemijskim i imunološkim svojstvima.
• Izoenzimi imaju isti EC broj po nomenklaturi
• Izoenzimi su multiple molekularne forme jednog enzima koje se javljaju u jednoj individui ili u različitim članovima jedne vrste
• Izoenzimi se mogu javiti u istom organu ili čak u jednom tipu ćelije
• IUB (International Union of Biochemistry) preporučuje korišćenje pojma izoenzimi za forme koje potiču od gena koji kodiraju strukture enzimskog proteina.
![Page 4: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/4.jpg)
4
Razlike izmeñu izoenzimaRazlike izmeñu izoenzima
1. Razlike u enzimskim svojstvima – katalitičkim svojstvima– Osetljivosti na specifične inhibitore
– Različite Km vrednosti
– Reaktivnost prema različitim supstratima
2. Razlike u fizičkim karakteristikama– Stabilnost
– Izoelektrična tačka
3. Razlike u strukturi – aminokiselinama i– Imunološkoj reaktivnosti
![Page 5: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/5.jpg)
5
Razlike izmeñu izoenzima Razlike izmeñu izoenzima (izozima)(izozima)
• Izoenzimi se mogu razdvojiti na osnovu razlika u fizičkim i hemijskim osobinama:– elektroforetskoj pokretljivosti
– hemijskoj inaktivaciji
– toplotnoj inaktivaciji
• Izoenzimi obično imaju znatne kvantitativne razlike u katalitičkim svojstvima, ali sve forme jednog enzima zadržavaju sposobnost katalize iste karakteristične reakcije.
• Postojanje multiplih formi enzima u humanom tkivu našlo je svoju primenu u izučavanju bolesti i razumevanju organ specifičnog metabolizma.
![Page 6: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/6.jpg)
6
Izoenzimi ili izozimiIzoenzimi ili izozimi
Uzroci pojave izoenzima• Genetski• Negenetski
Genetski uzroci• Pojava multiplih genskih lokusa koji kodiraju sintezu strukturno
različitih polipeptidnih lanaca enzima
• Pojava multiplih genskih alela (multipli alelizam) na jednom genskom lokusu koji kodiraju sintezu strukturno različitih verzija polipeptidnog lanca.
• Razlika u izoenzimima koji su posledica multiplog alelizma i multiplih lokusa– Multipli alelizam – razlike izmeñu individua jedne vrste
– Multipli lokusi – uobičajeni za sve jedinke
![Page 7: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/7.jpg)
7
ZnaZnaččaj multiplih formi enzimaaj multiplih formi enzimau enzimologijiu enzimologiji
Značaj postojanja izoenzima u našem organizmu
1. Prisustvo izoenzima u različitim organima sa različitim svojstvima pomaže
u razumevanju specifičnosti metabolizma u pojedinim organima
2. Genetske determinisane varijacije u enzimskoj strukturi izmeñu individua
su odgovorne za osetljivosti na lekove ili razlike u metabolizmu (kod uroñenih grešaka metabolizma)
3. U dijagnostičkoj enzimologiji, postojanje multiplih formi enzima, bilo da se
genetski ili negenetski uzroci, pruža mogućnost:
– Povećane dijagnostičke specifičnosti i osetljivosti odreñivanja enzima u
uzorcima bioloških tečnosti
4. Svaki izoenzim treba posmatrati kao poseban antigen
izoenzimi dovode do produkcije različitih specifičnih antitela
– Imunohemijske metode su važne za analizu smeše izoenzima
– Primena monoklonalnih antitela povećava se specifičnost
![Page 8: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/8.jpg)
8
Genetsko poreklo enzimskih varijantiGenetsko poreklo enzimskih varijanti
•• Multipli genski lokusiMultipli genski lokusi
• Pravi izoenzimi su rezultat postojanja više od jednog genskog lokusa koji
kodira strukturu enzima-proteina.
– Mnogi humani enzimi (verovatno više od trećine) se zna da su odreñeni sa više od
jednog genskog lokusa.
– Geni na različitim lokusima podvrgnuti su različitim modifikacijama u toku evolucije,
tako da su enzimi-proteini kodirani sa ovim lokusima različite strukture, mada su
dosta slični
• Multipli geni koji odreñuju grupu izoenzima ne moraju uvek da budu vezani za
jedan hromozom.
– Geni humane salivarne i pankreasne amilaze su locirani na istom hromozomu 1
– Geni mitohondrijalne i citoplazmatske malat dehidrogenaze su locirani na različitim
hromozomima 2 i 7
![Page 9: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/9.jpg)
9
Enzim se sastoji iz dva tipa subjedinica M i H (formalno A i B) koji su kodirani različitim genima (M je za mišić, a H za srce).
•M subjedinica je kodirana sa LD A lociranim na hromozomu 11p15.4
•H subjedinica je kodirana sa LD B lociranim na hromozomu 12p12.2-p12.1
Klinički značajni enzimi koji su prisutni u vidu izoenzima, ali sa različitim
multiplim genskim lokusima su laktat dehidrogenaza, kreatin kinaza,
alfa-amilaza i neke forme alkalne fosfataze.
Izoenzimi laktat dehidrogenaze (LD) su rezultat postojanja dva genska
lokusa
Genetsko poreklo enzimskih varijantiGenetsko poreklo enzimskih varijanti
Supstrat Koenzim
![Page 10: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/10.jpg)
10
Genetsko poreklo enzimskih varijantiGenetsko poreklo enzimskih varijanti
•• Multipli genski aleliMultipli genski aleli• Enzim može postojati u molekularnim formama koje se razlikuju od
jedne do druge individue zbog postojanja alternativnih alela koji se nasleñuju prema Mendel-ovim zakonima. Ovo dovodi do stvaranja genskih produkata sa istim funkcijama.
• Izoenzimi koji su posledica postojanja alelnih gena se nazivajualoenzimi ili alozimi.
• Postoje značajne razlike u izoenzimskim
profilima zbog ovih razlika u alelima
S F
F F
F F
F FS F S F
![Page 11: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/11.jpg)
11
Genetsko poreklo enzimskih varijantiGenetsko poreklo enzimskih varijanti
•• Multipli genski aleliMultipli genski aleli• Broj alelnih varijanti i frekvencija pojedinih alela u jednoj populaciji varira od
jednog enzima do drugog. – Tako na primer vrlo su retke varijacije u dva genska lokusa koji odreñuju humanu
laktat dehidrogenazu (LD).
– Za razliku od LD, placentarna alkalna fosfataza pokazuje velike varijacije u genskom lokusu za placentarnu alkalnu fosfatazu odnosno postoje mutantni aleli na ovom lokusu.
– Postoji više od 400 mutacija gena glukoze-6-fosfat dehidrogenaze na X-hromozomu.
• Podaci za mutacije enzima i proteina se mogu dobiti od baze podataka OMIM Online Mendelian Inheritance in Man ima stranica na web-u.
• http://www.ncbi.nlm.nih.gov/omim• Neki aleli su ekstremno retki, dok se neki javljaju sa značajnom frekvencijom u
odreñenoj populaciji ili geografskom području.
• Kada su izoenzimi zbog značajne razlike alelne frekvencije na genskom lokusu prisutni u humanoj populaciji kažemo da je ta populacija polimorfna u odnosu na odreñeni izoenzim.
![Page 12: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/12.jpg)
12
Genetsko poreklo enzimskih varijantiGenetsko poreklo enzimskih varijanti
•• Asocijacije izoenzimaAsocijacije izoenzima
• Druga kategorija multiplih molekularnih formi mogu se javiti kada su enzimi oligomerni i postoje u vidu molekula sa više subjedinica. Asocijacija različitih tipova subjedinica u raznim kombinacijama postoji kod niza aktivnih enzimskih molekula.
•• Hibridni izoenzimiHibridni izoenzimi
• Hibridni molekuli sastavljeni od izoenzima produkata različitih strukturnih gena- multipli lokusi ili multipli aleli.
• Sposobnost stvaranja hibridnih izoenzima je zbog strukturnih sličnosti izmeñu različitih subjedinica.
• Hibridni izoenzimi se mogu stvoriti in vitro, ali nastaju i in vivo u ćelijama pri čemu različiti tipovi subjedinica se nalaze u istom subcelularnom prostoru.
![Page 13: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/13.jpg)
13
Hibridni izoenzimi Hibridni izoenzimi
Poreklo izoenzimaDva različita genska lokusa a i bDva polipeptidna lanca A i BDva protomera (subjedinice) A i B
Aktivan enzim je polimer•Dimerni enzimi
•Dva homopolimera•Jedan heteropolimer
•Tetramerni enzim•2 homopolimerna izoenzima•3 heteropolimerna izoenzima
![Page 14: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/14.jpg)
14
Primeri hibridnih izoenzima Primeri hibridnih izoenzima
Izoenzimi kreatin kinazeDimerni enzimDve subjediniceTri izoenzima
Izoenzimi laktat dehidrogenazeTetramerni enzimDve subjedinicePet izoenzima
![Page 15: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/15.jpg)
15
Negenetski uslovljene multiple forme enzimaNegenetski uslovljene multiple forme enzimaSekundarni izoenzimiSekundarni izoenzimi--IzoformeIzoforme
• Post-translacione modifikacije enzima dovode do stvaranja multiplih
formi
• Modifikacije ostataka polipeptidnih lanaca dešavaju se u ćeliji i
dovodi do stvaranja multiplih formi.
• Hemijske modifikacije
– Amidacija, acetilacija, oksidacija sulfhidrilnih grupa, adicija fosfatnih
grupa, uklanjanje ugljovodoničnih lanaca, uklanjanje dela proteina
proteolitičkim enzimima, agregacija i polimerizacija
– Uklanjanje amidne grupe alfa amilaze i karboanhidraze
![Page 16: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/16.jpg)
16
Negenetski uslovljene multiple forme enzimaNegenetski uslovljene multiple forme enzimaSekundarni izoenzimiSekundarni izoenzimi--IzoformeIzoforme
• Modifikacija u toku izolacije tj ekstrakcije
– eritrocitni enzimi sadrže sulfhidrilne grupe koje su podležne oksidaciji
– adenozin dezaminaza, kisela fosfataza, fosfoglukomutaza
– oksidacija u hemolizatima – efekat oksidovanog glutationa
– intaktne ćelije su zaštićene sa redukovanim glutationom
– varijante enzimske molekule se mogu javiti sa različitim naelektrisanjem
molekule.
• Modifikacije u toku klirensa enzima
– Serumske izoforme kreatin kinaze
– Karboksipeptidaza uklanja ostatke lizina sa C-terminalnog kraja
– Izoforme CK-MM i CK-MB (CK-MB1 i CK-MB-2)
![Page 17: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/17.jpg)
17
Negenetski uslovljene multiple forme enzimaNegenetski uslovljene multiple forme enzima
![Page 18: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/18.jpg)
18
Negenetski uslovljene multiple forme enzimaNegenetski uslovljene multiple forme enzima
• Modifikacija neproteinskih komponenti enzimskih molekula
– Mnogi enzimi su glikoproteini i varijacije u ugljenohidratnim bočnim lancima su
uobičajeni uzroci nehomogenosti enzima.
– Ugljenohidratni ostaci poput N-acetilneuraminske kiseline (sijalinska kiselina) su
jonizovani i utiču na neka svojstva enzimske molekule.
– Uklanjanje sijalinske kiseline na alkalnoj fosfatazi (jetrenoj i koštanoj fosfatazi) sa
neuraminidazom značajno redukuje elektroforetsku pokretljivost.
• Agregacija enzimskih molekula jedan sa drugim ili sa neenzimskim proteinima
– Multiple forme koje se mogu razdvojiti tehnikama koje zavise od razlika u
molekulskim masama.
– Tako na primer četiri katalitički aktivne komponente holinesteraze sa Mm od 80 000
do 340 000 se nalaze u većini seruma, sa najtežom komponentom C4 koja sadrži
veći deo enzimske aktivnosti. Serumska holinesteraza je vezana za različite
stupnjeve agregacije jednog monomera.
![Page 19: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/19.jpg)
19
Negenetski uslovljene multiple forme enzimaNegenetski uslovljene multiple forme enzima
Makroenzimi• Specifična interakcija izmeñu enzimske molekule i neenzimskih proteina je uzrok
neuobičajene enzimske komponente koja je uočena tokom elektroforeze ili frakcionisanja hromatografijom.
• Kombinacija normalne enzimske molekule ili izoenzimske molekule sa plazmatskim imunoglobulinima. Ovi enzim-proteinski kompleksi (makrokompleks) mogu biti heterogeni.
• Prvi makroenzim koji je identifikovan bila je makroamilaza, a kasnije i drugi makrokreatin kinaza, makrolipaza, makro-laktat dehidrogenaza i makro-alkalna fosfataz, itd.
Konformeri• Pojedinačni polipeptidni lanac u teoriji postoji u velikom broju različitih konformacija.
Obično je jedna konformacija najstabilnija sa datom sekvencom aminokiselina.
• Ova mogućnost je pre svega pripisana heterogenosti koja postoji kod citoplazmatičnih i mitohondrijalnih enzima malat dehidrogenaze i kod multiplih elektroforetskih zona eritrocitne kisele fosfataze. Meñutim nije sa sigurnošću utvrñeno da su multiple enzimske forme posledica konformacionog izomerizma.
![Page 20: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/20.jpg)
20
Primer kompleksnih formi enzimaPrimer kompleksnih formi enzimaIzoenzimi i izoforme alkalne fosfataze
Distribucija alkalne fosfataze u organima
Izoenzimi• Tkivno nespecifična alkalna fosfataza hromozom 1• Intestinalna hromozom 2• Placentalna hromozom 2• Fetalna intestinalna hromozom 2
Izoforme• Tkivno nespecifična alkalna fosfataza 3 izoforme
– Jetrena– Koštana– Bubrežna
• Jedan genski lokus• Ove forme su N-glikozilirane i samo jetrena ALP ne sadrži 0-vezane
glikane.
![Page 21: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/21.jpg)
21
ZakljuZaključčakakRazlike i sliRazlike i sliččnosti izoenzima i izoforminosti izoenzima i izoformi
• Izoenzimi• Izoenzimi pokazuju razlike u:• katalitičkim svojstvima• imunohemijskim svojstvima• stabilnosti• naelektrisanju• vrlo male razlike u Mm
• Izoforme• Nema razlike u katalitičkim
svojstvima• imunohemijski su slični• male razlike u stabilnosti• razlike u naelektrisanju• velike razlike u Mm
![Page 22: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/22.jpg)
22
Distribucija izoenzima i drugih multiplih formi enzimaDistribucija izoenzima i drugih multiplih formi enzima
• Postojanje multiplih genskih lokusa i odgovarajućih izoenzima je rezultat evolucije u
odreñenim vrstama i postali su deo njihovog metabolizma.
• Neke od ovih adaptacija su rezultat raspodele funkcije izmeñu i unutar različitih
tipova specijalizovanih ćelija i tkiva.
• Distribucija izoenzima nije uniformna kroz celo telo i postoje mnoge varijacije u
aktivnostima različitih izoenzima u pojedinim organima, ćelijama i na subcelularnom
nivou.
• Lokalna ekspresija multiplih genskih lokusa• Izoenzim alkalne fosfataze koji se nalazi u humanoj placenti je produkt jednog
strukturnog genskog lokusa koji je odvojen, različit u odnosu na druge lokuse koji
odreñuju strukturu drugih izoenzima ALP.
• Produkt placentarnog ALP genskog lokusa se normalno detektuje samo u placenti. • Primer lokalne ekspresije multiplih genskih lokusa su i različiti izoenzimi koji se
javljaju u specifičnim subcelularnim organelama.
• Postoje mitohondrijalni i citoplazmatični izoenzimi su funkcionalni analozi kao što je to
slučaj sa AST i MD.
![Page 23: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/23.jpg)
23
Promene u distribuciji izoenzima u toku razvojaPromene u distribuciji izoenzima u toku razvoja
• U toku rasta i razvoja organizma može doći do promene u raspodeli
izoenzima u tkivima kod mnogih vrsta.
• Mišićno tkivo– U toku embrionalnog razvoja skeletne muskulature, proporcija elektroforetski više
katodnih enzima i LD i CK progresivno se povećava u tkivima u toku 6 meseca
intrauterinog života, kada je taj uzorak sličan izdiferenciranom mišiću.
• Jetra
– Jetra isto tako pokazuje karakteristične promene u uzorcima nekoliko izoenzima u
toku embriogeneze.
• Aldolaza
– U ranom fetalnom razvoju, postoje tri izoenzima aldolaze A,B i C- zajedno sa
raznim hibridnim tetramerima koji se nalaze u izolovanom tkivu. Nakon roñenja postoji samo aldolaza B koja je predominantna forma.
• Alkohol dehidrogenaza
– Značajne promene u distribuciji izoenzima alkohol dehidrogenaze humane jetre
se takoñe javljaju u prenatalnom razvoju.
![Page 24: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/24.jpg)
24
Promene u distribuciji izoenzima u toku razvojaPromene u distribuciji izoenzima u toku razvoja
• Promene u izoenzimskom profilu u toku razvoja rezultat su promena u relativnim aktivnostima genskih lokusa u ćelijama u razvoju (na primer mišićne ćelije).
• Druge varijacije u balansu izoenzima u celom organizmu mogu proisteći iz promene u broju aktivnih ćelija koje sadrže velike količine karakterističnih izoenzima.
– Primer za ovo je povećan broj i aktivnost osteoblasta koji su odgovorni za mineralizaciju skeleta izmeñu ranog postnatalnog perioda i početka treće dekade života.
– Višak alkalne fosfataze iz aktivnih osteoblasta ulaze u cirkulaciju gde se oni mogu identifikovati na osnovu karakterističnih osobina i gde povećavaju ukupnu aktivnost alkalne fosfataze kod mladih osoba iznad nivoa alkalne fosfataze odraslih.
• Alkalna fosfataza iz jetre takoñe pokazuje porast sa godinama koji je mali ali progresivno se odvija. Razlozi ovih promena sa starošću se ne znaju, ali su rezultat povećane sinteze izoenzima u hepatocitima kao odgovor na stalnu izloženost indukujućih faktora.
![Page 25: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/25.jpg)
25
Promene u distribuciji izoenzima u bolestimaPromene u distribuciji izoenzima u bolestima
• Neke bolesti poput progresivne mišićne distrofije, onemogućavaju normalan
razvoj odreñenih tkiva ili nemaju sposobnost da održe normalno stanje.
• Ćelije kancera progresivno gube strukturu i metabolizam zdravih ćelija. • Izoenzimski profil u takvim tkivima je promenjen u zrelim, diferenciranim
tkivima tako da se mogu javiti i promene u izoenzimskom profilu.
• Mišićna distrofija– Distribucija izoenzima aldolaze, LD i CK u mišićima kod pacijenata sa
progresivnom mišićnom distrofijom je slična onoj u ranim stupnjevima razvoja
mišića fetusa.
– Abnormalnosti izoenzima u mišićnoj distrofiji se opisuju kao nesposobnost ili poremećaj da se dostigne normalan stepen diferencijacije mišićnog tkiva.
• Tkivo koje se regeneriše takoñe može da pokazuje neka svojstva fetalnog
tkiva i distribucije izoenzima. – Promena kontrolnog sistema u ćelijama koje se brzo dele i mogu biti odgovorni
za neke promene u izoenzimima (na primer mišići u akutnom poliomiozitisu).
![Page 26: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/26.jpg)
26
Promene u distribuciji izoenzima u bolestimaPromene u distribuciji izoenzima u bolestima
• Onkofetalni proteini i enzimi• Pojava fetalnih uzoraka distribucije izoenzima je pojava maligne
transformacije u mnogim tkivima. Ovaj fenomen je najpre izučavan u slučaju laktat dehidrogenaze.
• Maligni tumori u načelu pokazuju značajan pomak u ravnoteži izoenzima ka elektroforetski više katodnim formama poput LD-4 i LD-5. Pad aktivnosti izoenzima LD-1 i LD-2 rezultuje pojavom profila koji je reminiscencija enzimskog profila u embrionalnom tkivu.
• Tumori prostate, cerviksa, dojki, mozga, želuca, kolona, rektuma, bronha i limfnih žlezdi pokazuju ove transformacije. Suprotno ovome, benigni gliomi pokazuju relativni porast u anjonskim izoenzimima.
![Page 27: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/27.jpg)
27
Primeri razlika u distribuciji izoenzima laktat dehidrogenaze u srcu i jetri kod odraslih i fetusa
![Page 28: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/28.jpg)
28
Razlike u osobinama multiplih formi enzimakoje se koriste u razdvajanju izoenzima
• Katalitičke razlike– Izoenzimi sa multiplim genskim lokusima
• Km za supstrate se razlikuje
• Osetljivost na inhibitore
• Aktivnost sa analozima supstrata
– Izoenzimi nastali post traslacionim modifikacijama• Slične katalitičke aktivnosti
• Antigenska svojstva
• Rezistencija na denaturaciju– Toplotom
– Koncentrovanim rastvorima ureje
• Naelektrisanju molekule– Zonska elektroforeza
– Jonoizmenjivačka hromatografija
– Izoelektrofokusiranje
• Molekulskoj veličini– Molekularno prosejavanje
• Gel filtracija
![Page 29: Izoenzimi 2014](https://reader034.vdocuments.pub/reader034/viewer/2022052223/55b92112bb61eb366e8b45b0/html5/thumbnails/29.jpg)
29
Izoenzimi u kliniIzoenzimi u kliniččkoj praksikoj praksi
• Specifičnost tkivne distribucije izoenzima i drugih
multiplih formi enzima predstavlja bazu za organo
specifičnu dijagnostiku kroz odreñivanje izoenzima
• Bez obzira na mehanizam nastanka izoenzimi pružaju
povećane mogućnosti u diferencijalnoj dijagnostici
različitih bolesti !!!