izvjeŠtaj o provoĐenju konvencije...1. izvještaj o provoĎenju konvencije o pravima osoba sa...

IZVJEŠTAJ O PROVOĐENJU KONVENCIJE

UJEDINJENIH NACIJA O PRAVIMA OSOBA SA

INVALIDITETOM U BOSNI I HERCEGOVINI

po članu 35., stavu 1. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom

oktobar, 2012.

2

SADRŢAJ:

KRATICE ........................................................................................................................................................ 3

UVOD.............................................................................................................................................................. 4

A. DIO IZVJEŠTAJA VEZAN UZ OPĆE ODREDBE KONVENCIJE ....................................................... 8

ČLANOVI 1 - 4. .................................................................................................................................................... 8

Definicije ........................................................................................................................................................ 8

Komunikacija ................................................................................................................................................. 9

Jezik .............................................................................................................................................................. 10

Diskriminacija na osnovu invaliditeta .......................................................................................................... 10

Razumno prilagoĎavanje .............................................................................................................................. 12

Univerzalni dizajn ........................................................................................................................................ 12

Primjena općih načela Konvencije ............................................................................................................... 13

B. DIO IZVJEŠTAJA VEZAN UZ POSEBNA PRAVA.............................................................................. 14

ČLAN 5. I ČLANOVI 8-30. .............................................................................................................................. 14

Član 5. Jednakost i nediskriminacija .......................................................................................................... 14

Član 8. Podizanje svijesti ............................................................................................................................. 15

Član 9. Pristupačnost .................................................................................................................................. 16

Član 10. Pravo na život ............................................................................................................................ 18

Član 11. Rizične situacije i humanitarna krizna stanja ............................................................................... 19

Član 12. Ravnopravnost pred zakonom ........................................................................................................ 20

Član 13. Pristup pravdi ................................................................................................................................ 21

Član 14 . Lična sloboda i bezbjednost .......................................................................................................... 22

Član 15 . Odsustvo zlostavljanja ili okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja .. 23

Član 16. Odsustvo eksploatacije, nasilja i zloupotrebe ............................................................................... 24

Član 17. Zaštita integriteta ličnosti ............................................................................................................. 25

Član 19. Samostalno življenje i uključenost u zajednicu .............................................................................. 27

Član 20. Lična pokretljivost ......................................................................................................................... 28

Član 21. Sloboda izražavanja i mišljenja i pristup informacijama .............................................................. 29

Član 22. Poštovanje privatnosti ................................................................................................................... 29

Član 24. Obrazovanje............................................................................................................................... 31

Član 25. Zdravlje ...................................................................................................................................... 36

Član 26. Osposobljavanje i rehabilitacija .................................................................................................. 41

Član 27. Rad i zapošljavanje ........................................................................................................................ 44

Član 28. Odgovarajući uslovi života i socijalna zaštita ............................................................................... 50

Član 29. Učešće u političkom i javnom životu .............................................................................................. 53

Član 30. Učešće u kulturnom životu, rekreaciji, aktivnosti u slobodno vrijeme i sport ............................... 54

C. DIO IZVJEŠTAJA VEZAN UZ SPECIFIĈNU SITUACIJU U KOJOJ SE NALAZE DJEĈACI,

DJEVOJĈICE SA TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I ŢENE SA INVALIDITETOM.................................... 56

Član 6. Žene sa invaliditetom ...................................................................................................................... 56

Član 7. Djeca sa teškoćama u razvoju ........................................................................................................ 58

D. DIO IZVJEŠTAJA VEZAN UZ POSEBNE OBAVEZE ........................................................................ 60

Član 31. Statistika i prikupljanje podataka .................................................................................................. 60

Član 32. MeĎunarodna saradnja ................................................................................................................ 62

3

Član 33. Nacionalna primjena i praćenje ................................................................................................... 62

E. PRILOZI .................................................................................................................................................. 64

KRATICE

VE Vijeće Evrope

EU Evropska unija

Parlamentarna skupština BiH

PDPFBiH Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine

NSRS Narodna skupština Republike Srpske

VMFBiH Vijeće ministara Bosne i Hercegovine

BiH Bosna i Hercegovina

FBiH Federacija Bosne i Hercegovine

RS Republika Srpska

BDBiH Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

MPBiH Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine

MIPBiH Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine

MLJPI Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH

MCPBiH Ministarstvo civilnih poslova BiH

DEPBiH Direkcija za ekonomsko planiranje BiH

POIBiH Politika u oblasti invalidnosti Bosne i Hercegovine

SSUBiH Strategija socijalnog uključivanja Bosne i Hercegovine

VOIBiH Vijeće za osobe sa invaliditetom Bosne i Hercegovine

FPIO/MIOBiH Fond penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije BiH

FPIORS Fond penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske

FPRZOSI Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa

invaliditetom

ZZO Zavod za zdravstveno osiguranje

RVI Ratni vojni invalidi

4

Na osnovu člana 35. stav 1. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom („Sluţbeni glasnik

BiH – MeĎunarodni ugovori“, broj 11/09). Vijeće ministara BiH na 35. sjednici odrţanoj

17.01.2013. godine usvojilo je:

Izvještaj o provoĊenju

Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini

UVOD

1. Izvještaj o provoĎenju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u Bosni i

Hercegovini (u daljem tekstu: Izvještaj BiH) sačinjen je na osnovu smjernica UN Komiteta za

prava osoba sa invaliditetom. U pripremi Izvještaja BiH sudjelovali su predstavnici nadleţnih

vlasti u BiH i predstavnici nevladinih organizacija. Izvještaj BiH u skladu sa procedurom

usvaja Vijeće ministara BiH (VMFBiH) nakon čega, se isti dostavlja putem Ministarstva

vanjskih poslova BiH (MIPBiH) nadleţnom Komitetu.

2. Kao što je navedeno u okviru CORE dokumenta BiH (HRI /CORE/BIH/2011) Bosna i

Hercegovina je drţava koja se sastoji od dva entiteta Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH),

Republike Srpske (RS) i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (BDBiH). U okviru HRI

/CORE/BIH/2011. sadrţani su opći podaci o strukturi drţave, demografiji, ekonomski i

politički pokazatelji, uključujući i podatke o sistemu zaštite ljudskih prava.

3. Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom

(Konvencija POI) i Fakultativni protokol 12.03.2010. (bez rezervacija ili izjava) („Sluţbeni

glasnik BiH – MeĎunarodni ugovori“, broj 11/09). Za Bosnu i Hercegovinu Konvencija POI

je stupila na snagu 11.04.2010., tridesetog dana nakon deponiranja instrumenta o ratifikaciji.

4. Posmatrajući protekli period vaţno je pomenuti da su prve aktivnosti u oblasti promocije

i zaštite ljudskih prava osoba sa invaliditetom započete na prijedlog Ministarstva za ljudska

prava i izbjeglice BiH (MLJPI) 2003.g. kada VMFBiH donosi odluku o usvajanju

Standardnih pravila UN-a za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom (u daljem

tekstu:Standardna pravila UN-a).

5. Sve do početka procesa izrade dokumenta Politike u oblasti invalidnosti Bosne i

Hercegovine (POIBiH), koji je započeo 2006. godine veći dio aktivnosti realizira se kroz

saradnju nevladinih organizacija koje okupljaju organizacije koje predstavljaju osobe sa

5

invaliditetom i ostale nevladine organizacije. Proces izrade POIBiH1 koordiniralo je

Ministarstvo civilnih poslova BiH (MCPBiH) zajedno sa Direkcijom za ekonomsko

planiranje BiH (DEPBiH) i entitetskim Vladama. Predstavnici entitetskih Vlada bili su iz

Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, Ministarstva rada i socijalne politike FBiH,

Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS, Socijalne zaštite Brčko Distrikta i

predstavnici nevladinog sektora tj. osoba sa invaliditetom koja posjeduju specifična znanja za

izradu strateških dokumenata. Proces donošenja ovog dokumenta je tehnički podrţavao

Nezavisni biro za humanitarna pitanja (IBHI), a cijeli projekat je finansiran od Ministarstva

inostranih poslova Vlade Finske. POIBiH je definisala kao cilj potrebu dostizanja bolje

kvalitete ţivotnog potencijala, poštovanja i digniteta, nezavisnosti, produktivnosti i jednakog

učešća u društvu osoba sa invaliditetom i mjere kojim se od svih nadleţnih nivoa vlasti, traţi

za osobe sa invaliditetom osiguravanje pristupačnijeg okruţenja.

6. VMFBiH, na prijedlog MCPBiH, usvojilo je u avgustu 2009. informaciju o aktivnostima

Vijeća Evrope (VE) u oblasti invalidnosti, uključujući Akcioni plan Vijeća Evrope za

promoviranje prava i punog sudjelovanja u društvu osoba sa invaliditetom: poboljšanje

kvaliteta ţivota osoba sa invaliditetom u Evropi 2006-2015., koji daje smjernice za

djelovanje evropskih drţava u svim aspektima zaštite prava osoba sa invaliditetom i zaduţilo

MCPBiH da sa ovim dokumentom, upozna nadleţna drţavna i entitetska tijela, te da

kontinuirano radi na promociji istog.

7. Nakon usvajanja POIBiH i Akcionog plana VE u oba entiteta su izraĎeni strateški

dokumenti. Strateški dokumenti entiteta utvrĎuju obaveze entitetskih ministarstava u 22

oblasti definisane Standardnim pravilima UN-a, te posebne strateške mjere u vezi sa

pitanjem stanovanja.

U povodu donošenja „Strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u

Federaciji Bosne i Hercegovine 2011-2015“(u daljem tekstu:Strategija FBiH), Vlada

Federacije BiH je na sjednici odrţanoj 05.09.2011. godine, donjela je zaključak da će: “Svi

zakoni FBiH koji tretiraju pitanja invaliditeta i koji su od značaja za osobe sa invaliditetom

ubuduće biti donešeni u skladu sa principima Konvencije POI, POIBiH i ovom Strategijom”.

Praćenje Strategije FBiH osigurava se kroz osnivanje Ureda Vlade Federacije BiH za pitanja

invaliditeta.

Isto tako Strategija za unapreĎenje društvenog poloţaja osoba sa invaliditetom u Republici

Srpskoj 2010-2015“ (u daljem tekstu:Strategija RS) je usvojena 2010. godine. U oktobru

1 Ovaj strateški dokument Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je usvojilo 8.maja 2008. godine i objavljen je u Sluţbenom glasniku BiH

broj 76/08.

6

2011. godine Strategija RS je predstavljena Odboru za jednake mogućnosti pri Narodnoj

skupštini RS, koji je u skladu sa ciljevima Strategije (Cilj 1.2.), a radi osiguranja koordinacije

i primjene strateških dokumenata, preporučila osnivanje Kancelarije za osobe sa

invaliditetom. Vlada RS, je u oktobru 2011. godine svojim zaključkom obavezala

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS i Ministarstvo za pitanja rada i boračko invalidske

zaštite RS da izradi projekat za osnivanje kancelarije.

8. Nastojeći da se na nivou BiH poboljša mehanizam zaštite ljudskih prava osoba sa

invaliditetom i sistema koordinacije izmeĎu nadleţnih institucija VMFBiH donesena je

odluka o formiranju Vijeća za osobe sa invaliditetom BiH (VOIBiH) na sjednici 19.10.2010.

godine. VOIBiH je uspostavljen i satoji se od 20 članova. Jednu polovinu čine predstavnici

svih nivoa vlasti (BiH, entiteti i BDBiH), a drugu čine predstavnici entitetskih i BDBiH

organizacija osoba sa invaliditetom.

9. U sastav VOIBiH ravnopravno su uključeni predstavnici organizacija osoba sa

invaliditetom sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine (FBiH, RS i BDBiH). Predstavnici

nevladinih organizacija koje su članice VOIBIH imaju mogućnost da u skladu sa svojim

interesima i reprezentativnošću djeluju u interesu osoba sa invaliditetom koje predstavljaju.

10. Bosna i Hercegovina je u Razvojnoj strategiji BiH, te u skladu sa predstojećim

obavezama prema EU, definisala potrebu izrade posebnog dokumenta, a to je Strategija

socijalnog uključivanja Bosne i Hercegovine (SSUBiH). Ovaj dokument je u formi nacrta

izraĎen u junu 2010. godine i sadrţi posebno poglavlje o poboljšanju poloţaja osoba sa

invaliditetom u okviru kojeg su identifikovani prioriteti i mjere koje treba regulisati na svim

nivoima vlasti. Proces usaglašavanja ove Strategije na nivou BiH je u toku.

11. Bosna i Hercegovina je od izbora u oktobru 2010. godine imala VMFBiH u tehničkom

mandatu 16 mjeseci, što je objektivno uticalo na usvajanje malog broja zakona i drugih

dokumenata koji su u nadleţnosti VMFBiH, a samim tim usporen je i proces usklaĎivanja

zakona sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom.

12. Kada je u pitanju sistem finansiranja, tj. osiguranje prava osoba sa invaliditetom ova

obaveza je u nadleţnosti entitetskih vlada i Vlade BDBiH, a u FBiH je u nadleţnosti 10 vlada

kantona. Na nivou Bosne i Hercegovine finansiraju se koordinacijske aktivnosti u okviru

MCPBiH kroz koordinaciju oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, obrazovanja,

zapošljavanja i rada, penzionog sitema. MLJPI je nadleţan za izvršavanje meĎunarodnih

obaveza , izvještavanje prema meĎunarodnim instrumentima, te aktivnosti koje se odnose na

promociju i edukaciju o ljudskim pravima, uključujući stručnu i administrativnu podršku

VOIBiH koja se osigurava u saradnji sa MCPBiH koje je koordiniralo izradu POIBiH.

7

13. Bosna i Hercegovina je opredijeljena za izvršavanje meĎunarodnih obaveza i u

dosadašnjem periodu redovno izvršava obavezu izvještavanja nadleţnih tijela UN-a.

14. Od dana ratifikacije, stupanja na snagu Konvencija POI postaje sastavni dio pravnog

poretka Bosne i Hercegovine i kao takva ima prednost pred domaćim pravnim izvorima, s

time da se njena primjenjivost reflektuje kroz bh. zakone koji se obavezno usklaĎuju sa

standardima koje utvrĎuje Konvencija POI. Proces praćenja usklaĎivanja zakona na nivou

Bosne i Hercegovine sa meĎunarodnim standardima iz oblasti ljudskih prava u nadleţnosti je

MLJPI. Direktna primjenjivost Konvencije POI u domaćem pravnom poretku je osigurana,

ali do sada nema podataka da je neki od sudova donio odluku pozivajući se na Konvenciju

POI. Standardi utvrĎeni u okviru Konvencije POI češće se koriste u predmetima

diskriminacije kada se bh. graĎani pozovu na povredu prava(standarde) koje utvrĎuje

Konvencija POI , što olakšava dokazivanje diskriminacije, posebno ako takva situacija nije

jasno regulisana bh. zakonima.

15. Kada su u pitanju standardi koje utvrĎuje Konvencija POI svakako je najveći izazov sa

kojim se sučavaju bh. vlasti ,ograničenja po pitanju finansiranja tj. raspoloţivosti resursa za

poboljšavanje prava osoba sa invaliditetom, posebno za provoĎenje pozitivnih mjera

diskriminacije. Obim ovih prava, posebno socijalnu novčanu pomoć, kao i podršku ostalim

servisima potrebno je znatno unaprijediti u Bosni i Hercegovini.

16. Kada su u pitanju statistički podaci o broju osoba sa invaliditetom u Bosni i

Hercegovini, oni su uslovljeni realizacijom aktivnosti na popisu stanovništva koji će biti

obavljen u 2013. godini, ali biće i potrebno da se zajednički definiše metodologija njihovog

objedinjavanja na nivou BiH. Posljednji popis stanovništva u BiH je realiziran 1991. godine.

Na osnovu podataka Agencije za statistiku BiH iz 2010. godine, prema podacima iz centara za

socijalni rad registrovano je 60.950 osoba sa invaliditetom od čega je 52% muškaraca. U

registru Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS(FPIORS) ima 41.225 korisnika

invalidske penzije, a u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje FBIH (FPIO/MIO FBiH)

82.099 korisnika u aprilu 2012. godine (49.224 RVI u FBiH). Prema podacima iz Studije

politike u oblasti invalidnosti Civilnih ţrtava rata u BiH ima pribliţno 5.481, RVI u oba

entiteta 83.282 .

8

A. DIO IZVJEŠTAJA VEZAN UZ OPĆE ODREDBE KONVENCIJE

Ĉlanovi 1 - 4.

Definicije

17. U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena definicija osoba sa invaliditetom. U

definisanju invaliditeta koriste se različiti pojmovi u različitim oblastima (socijalne,

zdravstvene zaštite, penzionog osiguranja, zapošljavanja).

18. U skladu sa zakonima FBiH2 i RS

3 o penzijskom i invalidskom osiguranju:

invalidnost, u smislu ovih zakona, postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena u

zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolešću, povredom

van rada ili bolešću koja se ne moţe otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske

rehabilitacije, postane potpuno nesposoban za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je bio

rasporeĎen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti. U oba zakona akcenat je dat na

ravnopravnost osiguranika bez obzira da li imaju invalidnost. Na području BDBiH ne postoji

poseban sistem za penzijsko i invalidsko osiguranje, ali graĎani su opredijeljeni u okviru dva

postojeća entitetska fonda.

19. Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba sa invaliditetom je u nadleţnosti

entiteta. U FBiH Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom

propisuje da osoba sa invaliditetom, u smislu ovoga zakona, je osoba kod koje postoji

tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje što za posljedicu ima trajnu ili privremenu, a najmanje

12 mjeseci smanjenu mogućnost rada i zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom

ţivotu.4

U RS Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida

propisuje da osoba sa invaliditetom, u smislu ovog zakona, jeste lice sa trajnim posljedicama

tjelesnog, senzornog, mentalnog ili duševnog oštećenja ili bolesti koje se ne mogu otkloniti

liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, koje se suočava sa socijalnim i drugim

ograničenjima od uticaja na radnu sposobnost i mogućnost zaposlenja ili odrţanja zaposlenja i

koje nema mogućnosti ili ima smanjene mogućnosti da se, pod ravnopravnim uslovima,

uključi na trţište rada i da konkuriše za zapošljavanje sa drugim licima.5

20. UreĎivanje prava osoba koje su sudjelovale u odbrani je na nivou entiteta. FBiH

Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, definiše termin ratnog vojnog

2 „Sluţbene novine FBiH“, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09 - Član 22. 3 "Sluţbeni glasnik Republike Srpske" broj 134/11 4 „Sluţbene novine FBiH“, broj 9/10 – Član 3. 5 "Sluţbeni glasnik RS", broj 36/09 – Član 3.

9

invalida koji je, vršeći vojne duţnosti, druge duţnosti za ciljeve odbrane u sastavu Oruţanih

snaga, učestvujući u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu i pod uvjetima i okolnostima

navedenim u okviru ovog Zakona, zadobio ranu, povredu, bolest ili pogoršanje bolesti, te je

zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%. TakoĎer, RS Zakon o

pravima boraca i porodicama poginulih boraca odbrambeno otadţbinskog rata6 definiše

termine vojnog invalida i ratnog vojnog invalida iz čega je vidljivo da nema promjena u

tradicionalnim definicijama osoba sa invaliditetom.

21. Prema Zakonu o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH7 i Uredbi o

prostornim standardima, urbanističko tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje

stvaranja arhitektonsko-urbanističkih prepreka za osobe sa umanjenim tjelesnim

mogućnostima8, te Zakonom o prostornom ureĎenju i graĎenju RS

9 i Pravilnikom o uslovima

za planiranje i projektovanje graĎevina za nesmetano kretanje djece i osoba sa umanjenim

tjelesnim sposobnostima10

su sve one osobe čije fizičke ili mentalne tjelesne mogućnosti su

iz bilo kojeg razloga umanjene. U njih spadaju: osobe sa bilo kojom vrstom stalnog ili

privremenog tjelesnog oštećenja, slabovidna i slijepa lica, gluha i nagluha, tjelesno iznemogli,

lica iznad 65 godina starosti, trudnice, majke sa malom djecom, mala djeca, lica sa

intelektualnim teškoćama, rekonvalescenti u postoperativnom periodu itd.

Komunikacija

22. Jedno od područja djelovanja entitetskih strategija: Strategije FBiH i Strategije RS, jest

informisanje, komunikacija i podizanje nivoa svijesti koje ima za cilj, osiguravanje

dostupnosti primanja i odašiljanja informacija u skladu sa specifičnostima potreba i

mogućnostima osoba sa invaliditetom. Aktivnosti u ovom području usmjerene su povećanju

neovisnosti u komuniciranju i informisanju osoba sa invaliditetom, te senzibilizaciji javnosti

za specifičnost komunikacije sa osobama sa invaliditetom.

23. Neki od daljnjih primjera osiguravanja prava na komunikaciju bez diskriminacije u

Bosni i Hercegovini jeste Zakon o komunikacijama BiH kojim je utvrĎeno da regulatorni

principi emitiranja obuhvataju: zaštitu slobode izraţavanja i raznolikosti mišljenja poštujući

općeprihvaćene standarde ponašanja, nediskriminacije, pravičnosti, tačnosti i

nepristrasnosti.11

6 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 134/11 7 "Sluţbene novine Federacije BiH", br. 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10 8 "Sluţbene novine Federacije BiH", broj 48/09 9 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 55/10 10 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 1/12 11 „Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 31/03, 75/06, 32/10 - Član 4. Stav 1. Tačka a)

10

Regulatorni principi telekomunikacija obuhvataju: pristup javnim telekomunikacionim

uslugama za sve korisnike, na transparentnom, objektivnom i nediskriminatorskom osnovu,

koje operater telekomunikacija moţe osigurati uz razumnu dobit.12

24. Zakonom o poštanskom prometu FBiH utvrĎeno je da poštanske usluge moraju biti

dostupne svim graĎanima Bosne i Heregovine, bez bilo kakve diskriminacije. Sloboda

komunikacije putem pismovnih i drugih poštanskih pošiljaka mora biti zagarantovana svim

fizičkim i pravnim licima u BiH, bez bilo kakvih ograničenja. Interes svih korisnka

poštanskih usluga mora biti zaštićen kroz raspoloţivost i kvalitet usluga.13

Osobe sa

invaliditetom imaju različite oblike benificija u telekomunikacionom sistemu pri pretplati na

fiksne, mobilne telefone i slično.

Jezik

25. PSBiH je na 55. Sjednici Predstavničkog doma, odrţanoj 10. juna 2009. godine i na 35.

sjednici Doma naroda, odrţanoj 15. septembra 2009. godine, usvojila Zakon o upotrebi

znakovnog jezika u BiH14

. Ovim Zakonom propisuje se pravo gluhih osoba na upotrebu

znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini i pravo gluhih lica na informisanje njima

prilagoĎenim tehnikama, kao i obim i način ostvarivanja prava, na tumača znakovnog jezika

radi njihovog ravnopravnog uključivanja u ţivotnu i radnu okolinu, kao i u sve oblike

društvenog ţivota s jednakim pravima i uslovima, te s jednakim mogućnostima kakve imaju

osobe bez oštećenja sluha.

Diskriminacija na osnovu invaliditeta

26. Ustav Bosne i Hercegovine garantuje najviši nivo meĎunarodno priznatih ljudskih prava.

Bosna i Hercegovina se Ustavom obavezala da će osigurati za sve graĎane ravnopravno i

puno uţivanje i ostvarivanje svih ljudskih prava i sloboda, kao i pravo na zaštitu od

diskriminacije po bilo kojem osnovu, što uključuje i invalidnost.

27. Prava i slobode predviĎene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet

nad svim ostalim zakonima.

28. Najvaţniji mehanizam za zaštitu od diskriminacije je Zakon o zabrani diskriminacije

BiH15

. Ovaj zakon uspostavlja okvir za ostvarivanje istih prava i mogućnosti svim osobama u

Bosni i Hercegovini i ureĎuje sistem zaštite od diskriminacije. Diskriminacijom se smatra

12 „Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 31/03, 75/06, 32/10 - Član 4. Stav 2. Tačka a) 13 "Sluţbene novine Federacije BiH", broj 76/04 – Član 4. 14 „Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 75/09 15 „Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 59/09

11

svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje

prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojoj osobi ili

grupi osoba na osnovu njihove rase, boje koţe, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog

ili socijalnog porijekla, veze sa nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja,

imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruţenju, obrazovanja, društvenog poloţaja i

pola, polnog izraţavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili

posljedicu, da bilo kojoj osobi onemogućava ili ugroţava priznavanje, uţivanje ili

ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog ţivota.

29. Zakonom o zabrani diskriminacije su propisani izuzeci od principa jednakog postupanja,

koji se, izmeĎu ostalih, odnose na osobe sa invaliditetom, na način da su propisane zakonske

mjere i radnje koje se neće smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno

razlikovanje ili različito postupanje, ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj

opravdanosti, te kada se njima ostvaruje legitiman cilj i ako postoji razuman odnos

proporcionalnosti izmeĎu sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizovati.

30. Zakon o zabrani diskriminacije se primjenjuje na postupanje svih javnih tijela na nivou

drţave, entiteta, kantona i BDBiH, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica sa javnim

ovlašćenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svim oblastima ţivota,

uključujući socijalnu zaštitu, zaštitu porodice sa djecom i zaštitu osoba sa invaliditetom.

Ovaj zakon takoĎer, propisuje novčane kazne za prekršaje predviĎene Zakonom. Za prekršaje

propisane Zakonom mogu se izreći zaštitne mjere oduzimanja predmeta i zabrana obavljanja

odreĎene profesionalne djelatnosti, poslovne aktivnosti ili duţnosti. Zaštitne mjere

oduzimanja predmeta obavezno se izriču svaki put kada je prekršaj izvršen korištenjem tih

predmeta, odnosno kada su predmeti bili namijenjeni izvršenju prekršaja ili su predmeti

nastali zbog izvršenja prekršaja.

31. POIBiH i strategije FBiH i RS predviĎaju inkluzivni pristup, te mjere i aktivnosti koje

su u funkciji uklanjanja diskriminacije u svim oblastima od značaja za osobe sa invaliditetom.

Treba naglasiti da se u oblasti socijalne zaštite nastoji kontinuirano djelovati na uklanjaju

diskriminacije osoba sa invaliditetom kroz osiguranje ekonomske potpore i društvene

integracije, kao i na promicanju prava, potreba i mogućnosti osoba sa invaliditetom. Naime,

Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih ţrtava rata i zaštite porodice sa djecom

FBiH16

, predviĎene su kaznene odredbe za sve koji prekrše zakonske odredbe, gdje se navodi

i zabrana diskriminacije.

16 “Sluţbene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09

12

Razumno prilagoĊavanje

32. Kao pozitivan primjer navodimo da je Vlada RS osnovala Interesorno tijelo za pomoć i

zaštitu lica sa invaliditetom sa zadatkom da prati stanje potreba lica sa invaliditetom u RS, te

da analizira aktivnosti na planu zaštite i poboljšanja socijalnog statusa svih kategorija lica sa

invaliditetom u RS. U toku je imenovanje novih članova. Vaţna aktivnost ovog tijela odnosi

se na usklaĎivanje zakonske regulative i implementaciju Strategije RS koja podrazumijeva

razumno prilagoĎavanje u svim sferama u skladu sa UN Konvencijom POI.

33. Pored istog opredjeljenja u okviru Strategije FBiH treba pomenuti i Zakon o prostornom

planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine17

na osnovu kojeg

je u FBiH 2009. godine donesena Uredba o prostornim standardima, urbanističko – tehničkim

uslovima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko – urbanističkih prepreka za

osobe sa umanjenim tjelesnim mogućnostima.

34. Kako bi se osobama sa invaliditetom osiguralo izvršavanje radnih zadataka u

ravnopravnom poloţaju u odnosu na druge zaposlenike, Zakonom o profesionalnoj

rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom FBiH18

i Zakonom o profesionalnoj

rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida RS19

regulisani su načini osiguravanja

i prilagoĎavanja radnog mjesta i uslova rada. Na prostoru BDBiH takoĎer je na snazi propis

kojim se propisuje osiguravanje odgovarajućih uslova rada za osobe sa invaliditetom u svim

javnim sluţbama institucija.

Univerzalni dizajn

35. Promicanje primjene načela univerzalnog dizajna jedna je od mjera u okviru entiteskih

Strategija što uključuje osiguravanje pristupačnosti svih javnih sluţbi i javnog prevoza, te

osiguravanje pristupačnog okruţenja u skladu sa načelima univerzalnog dizajna. Nositeljima

provedbe navedene mjere, odreĎena su resorna ministarstva u suradnji sa organizacijama

civilnog društva, te jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ostvarivanje

ove mjere najviše je vidljivo u većim urbanim sredinama, ali ovaj proces još uvijek nije

sveobuhvatan te predstoje aktivnosti na potpunom obuhvatu svih javnih sluţbi i drugih usluga

u cilju osiguravanja pristupačnog okruţenja.

17 „Sluţbene novine Federacije BiH", br. 2/06, 72/07 i 32/08 18 „Sluţbene novine FBIH“, broj 09/10 19 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske”, br:54/09, 37/11

13

Primjena općih naĉela Konvencije

36. Ustav BiH i ustavi entiteta i kantona sadrţe odredbe kojim se promovira i propisuje

princip jednakosti za sve i daje prednost meĎunarodnim standardima u odnosu na domaće

pravo. TakoĎer, je u većini bh. zakona sadrţana antidiskriminacijska odredba kako u oblasti

zdravstva, rada, zapošljavanja i obrazovanja tako i u ostalim sistemima zaštite kao što je

socijalna zaštita koja se odnosi i na osobe sa invaliditetom.

37. Pored aktivnosti VOIBiH, koji je pokrenuo proces izrade analize usaglašenosti bh.

zakona sa UN Konvencijom POI i Opcionim protokolom, u entitetima su ove aktivnosti

započete tokom izrade strategija. Vlada RS imenovala je Interresorno tijelo za pomoć i

zaštitu lica sa invaliditetom koje je sačinilo Izvještaj koji je 21.09.2011. godine prihvatila

Vlada RS i donjela Zaključak u cilju inteziviranja aktivnosti na unapreĎenju društvenog

poloţaja osoba sa invaliditetom,te zaduţila sva ministarstva da revidiraju akcione planove

ministarstava u vezi sa Strategijom RS i da pruţe punu podršku radu Interresornog tijela. U

RS su u toku aktivnosti na sagledavanju mogućnosti formiranja Centra za pitanja lica sa

invaliditetom kao republičke upravne organizacije. Odbor jednakih mogućnosti NSRS je

zaključen brojem: 02/4.12-1967-1/11 od 31.10.2011. godine zaduţio ministarstva da u skladu

sa Strategijom RS izrade akcione planove i jasno definišu budţetske linije na godišnjem nivou

za realizaciju aktivnosti, te da analiziraju i zakone za koje su nadleţni i predloţe potrebne

izmjene u zakonskoj regulativi, kao i da jednom godišnje NSRS podnese Izvještaj o realizaciji

Strategije RS.

38. PDPFBiH svojim Zaključkom od 05.09.2011. godine obavezuju predlagače zakona iz

oblasti koje tretiraju pitanja invaliditeta i pitanja koja su od značaja za osobe sa invaliditetom

da iste usklade sa principima UN Konvencije POI, POIBiH i Strategijom FBiH. Vlada FBiH

takoĎer je obavezala nadleţna ministarstva da pristupe iznalaţenju rješenja za prevazilaţenje

diskriminacije osoba sa invaliditetom po osnovu uzroka invalidnosti.

39. Generalna je ocjena da je ostvaren odreĎeni napredak, ali još uvijek je materijalna

zaštita osoba sa invaliditetom stečenim u ratu i izvan rata različita. Pokrenuti su odreĎeni

projekti u tom pravcu, primjerice u 5 kantona u FBiH.

40. Postoje i dobri primjeri da se osobe sa invaliditetom uključuju kao članovi u komisije

koji rade na izradi strateških dokumenata, nacionalnih i lokalnih strategija, zakona,

upravljačkim tijelima u drţavnim institucijama (primjer Upravni odbor Centra za socijalni rad

Sarajevo, Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje RS i dr.).

14

41. Principa transparentnosti u potpunosti se pridrţavaju na nivou BIH, jer su osobe sa

invaliditetom uključene u sve procese, a u nekim tijelima predstavnici udruţenja osoba sa

invaliditetom su ravnopravno uključeni poput VOIBiH.

B. DIO IZVJEŠTAJA VEZAN UZ POSEBNA PRAVA

ĈLAN 5. I ĈLANOVI 8-30.

Ĉlan 5. Jednakost i nediskriminacija

42. Jednakost kao jedna od najviših vrijednosti ustavnog poretka Bosne i Hercegovine

dodatno je učvršćena donošenjem Zakona o zabrani diskriminacije BiH u kojem se na

jednom mjestu saţimaju odredbe o diskriminaciji koje su se do njegova donošenja

nalazile u raznim zakonima.

43. Diskriminirana osoba svoja prava moţe zaštititi i ostvariti i sudskim putem na 2 načina,

u postupku pred sudom u kojem traţi zaštitu nekog svog prava koje je povrijeĎeno

diskriminatornim postupanjem, ili u posebnoj antidiskriminacijskoj parnici iniciranoj

podnošenjem antidiskriminacijske tuţbe. Zakonom je normiran i Institut udruţene tuţbe kao

instrument koji omogućava raznim kolektivnim skupinama da sudskim putem realiziraju

svoje pravo na zaštitu od diskriminatornog djelovanja. Nju mogu podnijeti udruţenja, tijela,

ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani

interes za zaštitu kolektivnih interesa odreĎene skupine.

44. Udruţenja i sve druge nevladine organizacije koje su registrirane mogu se pojaviti kao

pokretači tuţbe u interesu grupe graĎana ili sudjelovati u individualnim slučajevima na strani

diskrimirane grupe osoba ili osobe.

45. Osobe sa invaliditetom koje su u okviru postojeće zakonske regulative jednako se

tretiraju s tim da postoji situacija da su zakoni koji regulišu ostvarivanje njihovih prava

neharmonizirani, te da različito ureĎuju odreĎene oblike zaštite (različito u FBiH, RS i

BDBiH). Kao što je navedeno u Izveštaju Koordinacionog odbora invalidskih organizacija

RS-a ( KOOIRS) postoje velike razlike u pravima s obzirom na status pojedinih kategorija

lica sa invaliditetom. TakoĎer, su Agencija za saradnju, edukaciju i razvoj – ACED i

KOOIRS, kao i Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu izvijestili da se najčešće krše

prava osoba sa invaliditetom u oblasti: socijalne zaštite, zdravstva, obrazovanja, prava na

dostupnost informacija, rada i zapošljavanja, te u oblasti organizovanog djelovanja osoba sa

invaliditetom.

15

Činjenica je da su osobe sa invaliditetom kojima invaliditet nije posljedica ratnih dejstava u

znatno drugačijoj poziciji u odnosu na civilne ţrtve rata i ratne vojne invalide, što je navedeno

i u Izvještaju Ombdusmana za ljudska prava BiH za 2011. godinu20

.

46. Kritički Izvještaj Ombudsmana BiH zasnovan je na pokazateljima prema kojim se u

postojećim zakonima na različit način regulišu prava vojnih invalida, civilnih ţrtava rata i

neratnih osoba sa invaliditetom. Različiti su i postupci i uslovi za sticanje statusa osobe sa

invaliditetom, kao i budţetska sredstva za ostvarivanje prava na osnovu invalidnosti, pri čemu

su visine naknada i izdvajanja za vojne invalide znatno veća u odnosu na civilne. Postoje

problemi koji se odnose na ostvarivanje prava u situacijama kada osobe sa invaliditetom

mijenjaju prebivalište, jer su prava regulisana na osnovu različitih zakona, tako da je vrlo

često ostvareno pravo neprenosivo na teritoriju drugog entiteta, odnosno primjenjuje se

institut za pravo da prati osobu bez obzira na mjesto njenog prebivališta21

.

47. Zaštitu svojih prava protiv diskriminacije osobe sa invaliditetom mogu pokrenuti i

putem Ombdusmana za ljudska prava BiH i Ombdusmana za djecu RS.

48. TakoĎer je u okviru Izvještaja Ombdusmana za djecu RS za 2011. godinu navedeno da

se od ukupnog 451 prijave, 7,6% ili 34 odnosilo na pitanja djece sa invaliditetom 22

. U istom

izvještaju je ocjenjeno da postoji napredak u oblasti zaštite prava djece sa invaliditetom.

49. Osobe sa invaliditetom mogu koristiti u skladu sa Zakonima o besplatnoj pravnoj pomoći

i pravo na ovu pomoć. Posebno je omogućeno korištenje ovog prava za osobe koje su

socijalno ugroţene.

Ĉlan 8. Podizanje svijesti

50. Povodom MeĎunarodnog dana osoba sa invaliditetom 3. decembra širom Bosne i

Hercegovine se organizuju različiti oblici promotivnih aktivnosti koje redovno prate mediji, a

sredstva za obiljeţavanje se uglavnom izdvajaju na nivou lokalnih i entitetskih vlasti koje na

nivou svake budţetske godine izdvajaju grantove za pomoć udruţenjima osoba sa

invaliditetom. U toku je dvogodišnji projekat „Jačanje kapaciteta invalidskih organizacija“

koji finansijski podrţava Evropska Unija kroz program „Evropski instrument za demokratiju i

ljudska prava – EIDHR“ a provodi ga Agencija za saradnju, edukaciju i razvoj - ACED u

partnerstvu sa Koordinacionim odborom invalidskih organizacija RS - KOOIRS. TakoĎer, u

20 Izvještaj o pojavama diskriminacije u BiH za 2011. Ombdusmana za ljudska prava BiH 21 U čl. 33. FBiH Zakona o izmjenama i dopunama zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih ţrtava rata i zaštite porodice s djecom („Sl. Novine FBiH“ broj 39/06) stoji: „Civilnim ţrtvama rata i članovima porodice civilnih ţrtava rata sa privremenim boravištem na

teritoriji Federacije BiH, po povratku u svoja ranija mjesta prebivališta u Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu BiH, osigurat će se prava koja

su imali u mjestu privremenog boravišta“. 22 Izvještaj Ombdusmana za djecu RS za 2011. godinu broj 336- I /12, str. 21.

16

FBiH, Udruţenje „Inicijative preţivjelih od mina“ iz Tuzle i BOSPO realiziraju projekat

podrške radu VOIBiH.

51. Tokom 2010. i 2011. godine Federalno ministarstvo rada i socijalne politike vodilo je

medijske kampanje koje promoviraju prava i mogućnosti osoba sa invaliditetom kroz

prezentaciju dokumenta Staretegija FBiH. TakoĎer, Federalno ministarstvo rada i socijalne

politike u saradnji i koordinaciji sa organizacijama za zbrinjavanje osoba sa invaliditetom,

provodilo je kampanje pogotovo u obiljeţavanju značajnih datuma kao što su 3. decembar

MeĎunarodni dan osoba sa invaliditetom, 21. mart MeĎunarodni dan osoba sa Daunovim

sindromom, itd., a osobe sa invaliditetom su bile uključene u aktivnosti koje je provodilo

ministarstvo.

52. Od strane nevladinih organizacija uraĎene su pristupačne verzije UN Konvencije POI,

na Brajevom pismu i „easy to read” za osobe sa intelektualnim teškoćama.

53. Podizanju svijesti javnosti značajno pomaţe uključivanje pitanja invalidnosti u emisije

na elektronskim medijima koje imaju duţe trajanje. Tako npr. Javni televizijski servis RS ima

emisiju koja se emituje svaki dan u trajanju od 45 minuta “U fokusu“. TakoĎer, javni servisi

BiH i FBiH imaju slične emisije koje su namijenjene osobama sa invaliditetom.

54. Podizanje svijesti javnosti i osoba sa invaliditetom, jedna je od mjera koju sadrţe

strategije u oba entiteta, te u narednom periodu predstoje konkretne aktivnosti koje su u

proteklom periodu u najvećoj mjeri realizirale nevladine organizacije koje se bave pitanjima

prava osoba sa invaliditetom u koje se sve više uključuju i vladine institucije. Treba ipak

naglasiti da su nevladine organizacije provele više aktivnosti, te navodimo primjer

organiziranja Filmskog festivala na temu promocije prava i mogućnosti OSI u gradu Banja

Luka (filmove koji su snimljeni u Savezu slijepih RS, Humanitarnoj organizaciji „Partner“).

Na temu promocije prava i mogućnosti osoba sa invaliditetom organiziran je javni dogaĎaj

„Provedite 24 sata u zavodu“ koji je organiziran u Sarajevu od strane organizacije SUMERO.

Na polju jačanja svijesti osoba sa invaliditetom prisutno je izdavaštvo putem kojeg se izdaje

nekoliko časopisa u BiH: „Svijet tišine“, „Inicijativa“, „Partner novosti“ i drugi koji se

redovno distribuiraju članovima.

Ĉlan 9. Pristupaĉnost

55. Pristupačnost kretanja osoba sa invaliditetom tj. javni prevoz je jedan od temeljnih uslova

za postizanje jednakih mogućnosti. Postoje pojedinačni pozitivni primjeri u Bosni i

Hercegovini, ali je i dalje evidentno da je većina postojećih gradskih prevoza nepristupačna

17

kao i ţeljeznički saobraćaj, a moţe se reći da je avio saobraćaj postigao odgovarajući nivo

pristupačnosti osoba sa invaliditetom.

56. Na nivou BiH utvrĎene su Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost ţeljezničkog

sistema23

kojim je utvrĎeno da na stanicama i stajalištima moraju biti izvedeni prilazi do

putničkih vozova ,tako da omogućavaju što lakši prilaz putnicima i osobama sa ograničenim

mogućnostima kretanja za što treba osigurati odgovarajuća sredstva za ţeljeznice FBiH i RS.

TakoĎer je na osnovu Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i

Hercegovini donesen Pravilnik o načinu obiljeţavanja vozila kojim upravlja osoba sa

oštećenim ekstremitetima”24

koji reguliše način dobijanja znaka kojim se obiljeţava vozilo

kojim upravlja osoba sa oštećenjem ekstremiteta. U FBiH Zakonom o javnom prevozu25

ureĎen je način organizacije i broj vozila javnog prevoza koji će biti opremljeni ureĎajima za

olakšan ulaz i izlaz osobama sa invaliditetom. Slične odredbe sadrţe i zakoni RS i BDBiH.

57. S obzirom da je takoĎer oblast prostornog ureĎenja na nivou entiteta i BDBiH ista je

ureĎena propisima entiteta i BDBiH. Tako je na prostoru FBiH Zakon o prostornom

planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine26

(čl. 8. stav 1. i

112. stav 4. ) omogućio donošenje Uredbe o prostornim standardima, urbanističko –

tehničkim uslovima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko – urbanističkih

prepreka za osobe sa umanjenim tjelesnim mogućnostima koja je donesena 2009. godine s

ciljem da se eliminišu barijere za osobe sa invaliditetom na ranije izgraĎenim objektima,

javnim površinama i uvede standard da svi novi objekti zadovoljavaju propisane norme i

standarde. Na isti način pristupačnost je ureĎena u RS Pravilnikom o uslovima za planiranje i

projektovanje graĎevina za nesmetano kretanje djece i osoba sa umanjenim tjelesnim

sposobnostima. 27

Činjenica je takoĎer, da su ove barijere još uvijek značajno prisutne na

mnogim izgraĎenim objektima te da predstoje aktivnosti da se u narednom periodu eliminišu i

ove prepreke na svim javnim objektima i površinama.

58. Kada je u pitanju pristup sportskim objektima uvedeni su standardi da svi

novoizgraĎeni objekti ili objekti na kojima se vrši rekonstrukcija moraju biti pristupačni

korisnicima svih ţivotnih dobi, bez obzira na njihovo tjelesno i zdravstveno stanje. Treba

pomenuti da je Strategijom razvoja sporta u Republici Srpskoj 2008-2012 takoĎer naveden i

naglašen ovaj standard u kojem se predviĎa da se sportistima sa invaliditetom omogući

nesmetan pristup sportskom terenu i svim pratećim prostorijama, kao i da se omogući da ove

23 „Sluţbeni glasnik BiH“,broj 11/12 24 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 13/07 od 27.02.2007. 25 „Sluţbene novine Federacije BIH“, br. 28/06 i 2/10 26 „Sluţbene novine Federacije BiH“, br. 2/06, 72/07 i 32/08 27 „Sluţbeni glasnik RS“, br. 2/03

18

osobe prisustvuju sportskim manifestacijama kao gledaoci, ili sami akteri sportskog

takmičenja. Isti pristup primjenjuje se na području FBiH i BDBiH. Treba napomenuti da je u

BIH veoma rasprostranjeno bavljenje sportom osoba sa invaliditetom, te da u nekim

disciplinama reprezentativci Bosne i Hercegovine postiţu značajne sportske rezultate na

meĎunarodnim i svjetskim prvenstvima u sjedećoj odbojci.

Ĉlan 10. Pravo na ţivot

59. Pravo na ţivot zagarantovano je Ustavom BiH, te dodatno učvršćeno

potpisivanjem brojnih meĎunarodnih dokumenata koji su dio pravnog poretka BiH meĎu

kojim je kao što je spomenuto Evropska konvencija o zaštiti osnovnih ljudskih prava i

sloboda. Zakonodavstvo priznaje i štiti pravo na ţivot i opstanak osoba sa invaliditetom na

ravnopravnoj osnovi sa drugima. Osobe sa invaliditetom su zaštićene od diskriminatorske

primjene eutanazije i samoubistva uz asistenciju. Krivičnim zakonima RS, FBiH i BDBiH

inkriminisano je krivično djelo „NavoĎenje na samoubistvo i pomaganje u samoubistvu“ 28

i

„Učestvovanje u samoubistvu“29

u FBiH, Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima

pacijenata30

u članu 17. je utvrĎeno da pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što

se tiče njegovog ţivota i zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugroţava ţivot i

zdravlje drugih.

60. Prema Zakonu o uslovima i postupku za prekid trudnoće, prekid trudnoće moţe se

izvršiti do navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće. Izuzetno, prekid trudnoće moţe se

izvršiti i poslije navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće.31

Trenutno se ne vode

statistički podaci vezani uz izvršene prekide trudnoće u slučajevima kada se na temelju

indikacija očekivalo da će se dijete roditi sa teškim priroĎenim tjelesnim ili duševnim

manama.

61. Mjere zabrane prisilne sterilizacije su definirane Zakonom o pravima, obavezama i

odgovornostima pacijenata FBiH32

, koji definira pravo pacijenta na samoodlučivanje i

pristanak: Član 17. glasi: „Pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče

njegovog ţivota i zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugroţava ţivot i zdravlje

drugih. Pravo iz stava 1. ovog člana ne podrazumijeva eutanaziju. Bez pristanka pacijenta ne

28 Krivični zakon RS čl. 153, Krivični zakon FBiH čl. 170. 29 Krivični zakon BiH čl. 167. 30 „Sluţbene novine FBiH“, broj 40/10 31„ Sluţbeni glasnik Republike Srpske'' 2008 – Član 11.

a) kada se na osnovu medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne moţe spasiti ţivot ili otkloniti teško narušavanje zdravlja ţene, b) kada se na osnovu naučno-medicinskih saznanja moţe očekivati da će se dijete roditi sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima,

v) kada je do začeća došlo izvršenjem krivičnog djela i

g) kada se utvrdi postojanje psihosocijalnih indikacija za prekid trudnoće. 32 „Sluţbene novine Federacije BiH", broj 40/10)

19

smije se, po pravilu, nad njim preduzeti nikakva medicinska mjera. Medicinska mjera

protivno volji pacijenta, odnosno roditelja, staratelja ili zakonskog zastupnika poslovno

nesposobnog pacijenta, moţe se preduzeti samo u izuzetnim slučajevima koji su utvrĎeni

zakonom i koji su u skladu sa liječničkom etikom.

62. Medicinska mjera protivno volji pacijenta, odnosno roditelja, staratelja ili zakonskog

zastupnika poslovno nesposobnog pacijenta, moţe se preduzeti i u sprovoĎenju tjelesnog

pregleda i drugih radnji za potrebe krivičnog postupka, odnosno obaveznog psihijatrijskog

vještačenja u slučaju sumnje da je isključena odnosno smanjena uračunljivost osumnjičenog

odnosno optuţenog za krivično djelo, saglasno propisima o krivičnom postupku Federacije

Bosne i Hercegovine.”

Ĉlan 11. Riziĉne situacije i humanitarna krizna stanja

63. Članom 63. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i

drugih nesreća33

, ovisno od stepena ugroţenosti odreĎenog područja, evakuacija moţe biti po

obimu potpuna ili djelomična, a po vremenu izvoĎenja, pravovremena ili naknadna. Potpuna

evakuacija obuhvata evakuaciju cjelokupnog stanovništva s područja koje moţe biti

zahvaćeno ili je zahvaćeno prirodnim i drugim nesrećama, ili u slučaju opasnosti od rušenja

ili prelijevanja visokih brana na akumulacijama. Djelomična evakuacija, obuhvaća evakuaciju

samo odreĎenih kategorija stanovništva kao što su teško ranjeni i bolesni; invalidi preko 60%

invalidnosti; stari i iznemogli graĎani; trudnice; majke s djecom do sedam, odnosno dvoje i

više djece do deset godina ţivota; djeca i učenici osnovnih škola i druge osobe za koje se

ocjeni da nemaju uvjeta za ţivot i efikasnu zaštitu na ugroţenom području.

64. Zakonom o humanitarnoj djelatnosti i humanitarnim organizacijama definirane su

humanitarne organizacije, humanitarna pomoć te uslovi njezinog pruţanja.

65. Crveni krst BiH, Karitas i Merhamet svojim redovnim aktivnostima vode posebnu brigu

o zaštiti osoba sa invaliditetom. U distribuciji humanitarne pomoći osobama sa invaliditetom

primjenjuju se načela individualnog pristupa na način da se humanitarna pomoć dostavlja u

njihove domove, mjesto stanovanja, odnosno boravka. Takav pristup dostave humanitarne

pomoći primjenjuje se i u rizičnim situacijama.

33„Sluţbene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10

20

Ĉlan 12. Ravnopravnost pred zakonom

66. Sve osobe su pred zakonom jednake u Bosni i Hercegovini i u skladu sa Ustavom

BiH i ostalim zakonima. Dakle, kada je u pitanju ravnopravnost osoba sa invaliditetom pred

zakonom, sve osobe bilo sa invaliditetom ili ne, su jednake pred zakonom, s tim što su u

uţivanju prava osobe koje imaju duševne i psihičke smetnje zbog kojih ne mogu da rasuĎuju

imaju djelimična i potpuna ograničenja poslovne sposobnosti. Tada govorimo o oduzimanju

poslovne sposobnosti, postavljanju staratelja i stavljanju pod pojačani ili potpuni nadzor

stručnih institucija.

67. Poslovna sposobnost se stiče sa navršenih 18 godina ţivota ili sklapanjem braka prije

punoljetnosti. Porodičnim zakonima entiteta i BDBiH regulisano je starateljstvo nad osobama

kojima je oduzeta poslovna sposobnost. Osoba kojoj je pravosnaţnom odlukom suda

djelimično ili potpuno oduzeta poslovna sposobnost, organ starateljstva stavlja pod

starateljstvo. Starateljstvo nad osobama kojima je oduzeta, odnosno ograničena poslovna

sposobnost prestaje kada im se odlukom suda koja se donosi u vanparničnom postupku vrati

poslovna sposobnost. Odluka u stavljanju osobe pod starateljstvo se donosi na osnovu

mišljenja ljekara vještaka i u cijeli proces je uključen organ starateljstva. Kao posebna mjera

se moţe odrediti starateljstvo u činu ograničenog trajanja i za posebne situacije.

68. Entitetske strategije za unapreĎenje poloţaja osoba sa invaliditetom, kao i odgovarajući

akti BDBiH predvidjele su reformu porodičnog zakonodavstva i zakona koji regulišu pitanja

socijalne zaštite.

69. Porodičnim zakonima entiteta i BDBiH osigurano je da se osobama koje imaju

ograničenu poslovnu sposobnost ili im je sposobnost oduzeta odreĎuje staratelj koji je duţan

da vodi računa o potrebama ovih osoba, te da se moţe produţiti roditeljsko pravo nad

djetetom do 26 godine ţivota. Odluku o oduzimanju i ograničenju poslovne sposobnosti

donosi sud bez odlaganja i dostavlja nadleţnom organu starateljstva. Staratelj je duţan da

preduzima radnje staranja, da štiti interese štićenika, upravlja njegovom imovinom, poštuje

njegovo mišljenje i stav ako osoba po starateljstvom moţe shvatiti o čemu se radi. Pravo

staratelja je ograničeno u situaciji kada starateljstvo prelazi okvire redovnog upravljanja

štićenikovom imovinom. Staratelj je duţan izvještavati organ starateljstva o stanju štićenikove

imovine svake godine i u svim situacijama kada to zatraţi organ starateljstva. Starateljstvo

takoĎer prestaje odlukom suda u vanparničnom postupku.

70. Osoba sa duševnim smetnjama ima pravo na jednake uslove liječenja kao i svaka druga

osoba kojoj se pruţa zdravstvena zaštita. Slobode i prava osobe sa duševnim smetnjama

21

mogu se ograničiti samo zakonom ako je to nuţno radi zaštite zdravlja ili sigurnosti, te osobe

ili drugih osoba.

71. Zakonima kojima je regulisana zaštita osoba sa mentalnim poremećajima koji su

doneseni FBiH, RS i BDBiH 34

regulisano je da osoba sa mentalnim poremećajem za koje se

osnovano sumnja da moţe neposredno ugroziti vlastiti ţivot ili zdravlje, odnosno ţivot i

zdravlje drugih, u posebno hitnim slučajevima mogu ovlašćena sluţbena lica nadleţnog

ministarstva unutrašnjih poslova prisilno dovesti u zdravstvenu ustanovu nadleţnu prema

prebivalištu ili boravištu lica, odnosno prema mjestu na kojem je lice trenutno zatečeno.

72. Prema vaţećem zakonodavstu u FBiH, RS i BDBiH postoji institut oduzimanja poslovne

sposobnosti i ograničavanja poslovne sposobnosti, a postupak se provodi pred nadleţnim

sudom na osnovu Zakona o vanparničnom postupku, kada se radi o osobama sa ograničenim

psihičkim sposobnostima i duševnim bolestima. Poslovna sposobnost moţe biti oduzeta

potpuno, kada se radi o teškim oblicima psihičkih poremećaja i djelimično kada su u pitanju

blaţi oblici, te moţe trajati, ukoliko se radi o blaţim oblicima odreĎeni vremenski period.

73. TakoĎer, Zakonom o vanparničnom postupku35

data je mogućnost zadrţavanja duševno

bolesnih osoba na zdravstveno liječenje i bez njihovog pristanka, kada se mora obavijestiti

sud u roku od 24 sata i provesti postupak pred sudom, koji odlučuje o periodu zadrţavanja

duševno bolesne osobe u bolnici.

Ĉlan 13. Pristup pravdi

74. Osobe sa invaliditetom kao i ostali graĎani BiH imaju pristup sudovima, upravnim i

izvršnim tijelima uz uslov da imaju poslovnu sposobnost.

75. Osobe sa invaliditetom mogu ostvariti zaštitu kroz redovne institute u svim procesnim

zakonima po kojima postupaju bh sudovi. U postupcima pred sudovima predviĎeno je učešće

tumača, vještaka i ostalih učesnika u graĎanskom i krivičnom postupku. Zakoni o krivičnom

postupku propisuju da institucije pravosuĎa u toku trajanja postupka moraju obezbijediti

gestovnog tumača ili drugi oblik jezičke podrške.

76. U Bosni i Hercegovini postoje tri različite institucije koje pomaţu svim graĎanima pa i

osobama sa invaliditetom u svrhu poboljšanja pristupa pravdi, uredovni dani u sudovima,

podrška od strane Ombdusmana za ljudska prava BiH, Ombdusman za djecu RS i mreţe za

besplatnu pravnu pomoć vladinih i nevladinih organizacija. Zakon o besplatnoj pravnoj

34 Sluţbene novine Federacije BiH“ br. 37/01, 40/02, Zakon o zaštiti osoba s mentalnim poremećajem „Sl. Glasnik BD BiH“, broj 12/06 -

član 19, Zakon o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima - Član 24 („Sluţbeni glasnik RS“ 46/04) 35 „Sluţbene novine BiH“, br. 2/98, 39/04

22

pomoći nije usvojen na nivou BiH i nalazi se u formi nacrta. Ovakav zakon je usvojen u

BDBiH36

, RS i pojedinim kantonima u FBiH. 37

77. Besplatnu pravnu pomoć pruţa mreţa organizacija Centar za pruţanje pravne pomoći

RS, Kancelarija za pravnu pomoć BDBiH, kantonalni zavodi za pruţanje pravne pomoći u

Zenici, Tuzli, Ţupanijski zavodi Odţak, Široki brijeg, Centar informativno-pravne pomoći

Zvornik, Centar za ljudska prava Mostar, Centar za pravnu pomoć ţenama Zenica, Fondacija

lokalne demokratije i UG Vaša prava. U toku 2011-2012 realizuje se pilot projekat za

pruţanje pravne pomoći osobama sa invaliditetom u organizaciji OSI finansiran od strane

UNDP-a, gdje je domaćin grad Banja Luka.

Ĉlan 14 . Liĉna sloboda i bezbjednost

78. Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost je zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine i

naznačena u član 2. tačka 3.: Ograničenje lične slobode i sigurnosti može nastupiti samo u

slučaju provoĎenja odgovarajućeg zakonskog postupka kada je u pitanju počinjenje krivičnog

djela u skladu sa važećim krivičnim zakonima u BiH, na osnovu kojih osoba može biti

osuĎena na kaznu zatvora ili joj može biti odreĎen pritvor. Zakoni u Bosni i Hercegovini

zabranjuju protivpravno lišenje slobode, i prema osobama lišenim slobode postupa se na

jednak način.

79. Ograničenje slobode kretanja jedino postoji u slučaju kada se osoba upućuje na

liječenje i to samo u slučaju kada je to nuţno radi zaštite zdravlja te osobe i sigurnosti drugih

osoba. Ovo je regulisano zakonima o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama entiteta i BDBiH.

80. Ne postoje zakonske odredbe o smještaju osoba sa invaliditetom, ali se u praksi za svaki

pojedinačni slučaj izvrše adaptacije u skladu sa potrebama. Prava zatvorenika prati posebna

komisija imenovana od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. U okviru

izvještaja koji je sačinila ova komisija evidentan je nedostatak adekvatnih institucija za

smještaj i/ili brigu o osobama sa invaliditetom. TakoĎer, je ovim izvještajem specificiran

problem nedostatka specijaliziranih ustanova zatvorenog tipa za trajni smještaj psihički

oboljelih osoba koja su počinila teška krivična djela. Podzakonskim propisom i to

Pravilnikom o kućnom redu u ustanovama za izdrţavanje kaznene sankcije,mjere pritvora ili

drugih mjera donesenim od strane Ministarstva pravde BiH38

,član 20 stav 1 i 2 „Pritvorenici

ili osuĎene osobe narušenog fizičkog i mentalnog zdravlja smještaju se u posebnu sobu

36 Zakon o kancelariji za pravnu pomoć („Sluţbeni galanik BDBIH“, broj 19/07) 37 Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći RS („Sluţbeni glasnik RS“, broj 120/08)

23

tzv.stacionar gdje su pod stalnom kontrolom medicinskog osoblja zavoda,zatvorski liječnik će

odlučiti o smještaju u stacionar.

Ĉlan 15 . Odsustvo zlostavljanja ili okrutnog, nehumanog ili poniţavajućeg postupanja

ili kaţnjavanja

81. Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenta38

FBiH nalaţe se da za

medicinsko i naučno istraţivanje nad pacijentom, kliničko ispitivanje lijekova i medicinskih

sredstava na pacijentu, kao i njegovo uključivanje u medicinsku nastavu, nuţan je izričit

pristanak obaviještenog pacijenta. Pristanak se daje u pisanom obliku, na pismu razumljivom

pacijentu, nakon što se pacijent saglasi da je dovoljno iscrpno, tačno i blagovremeno

obaviješten o smislu, cilju, postupcima, očekivanim rezultatima, mogućim rizicima, kao i o

neţeljenim posljedicama medicinskog i naučnog istraţivanja, kliničkog ispitivanja lijekova i

medicinskih sredstava, kao i medicinske nastave. Za maloljetnog pacijenta, odnosno poslovno

nesposobnog pacijenta pristanak daje njegov roditelj, zakonski zastupnik ili staratelj, pri čemu

se mora uzeti u obzir i mišljenje maloljetnog odnosno poslovno nesposobnog pacijenta.

Pacijent, odnosno njegov roditelj, zakonski zastupnik ili staratelj, mora biti posebno upozoren

da je slobodan da istraţivanje ,odnosno učestvovanje u nastavi odbije i da moţe pristanak

opozvati u svako vrijeme.

82. Na prava pacijenta sa duševnim smetnjama nad kojim se vrši istraţivanje, shodno se

primjenjuju propisi o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama. VMFBiH je uspostavilo Komisiju

za nadzor svih zatvora i svih pritvorskih jedinica osobama lišenih sloboda i Komisiju za

nadzor rezidencijalnih ustanova u kojima se osobe smještaju pod pojačan nadzor radi

zbrinjavanja ili nekog drugog oblika pomoći. Ove komisije svake godine vrše posjetu ovim

ustanovama i pripremaju izvještaje o stanju u ovim ustanovama, kao i preporuke za

otklanjanje uočenih nepravilnosti koje se odnose posebno na sprječavanje bilo kojeg oblika

okrutnog, nehumanog ili poniţavajućeg postupanja ili kaţnjavanja. Pored ovih komisija u

okviru MPBiH uspostavljena su tijela za nadzor zatvorskih ustanova i pritvorskih jedinica. U

Bosni i Hercegovini je u toku uspostava Nacionalnog preventivnog mehanizma za

sprečavanje mučenja i drugih, neljudskih ili poniţavajućih postupaka ili kaţanjavanja koji če

biti organizaciono uspostavljen u okviru Ureda Ombudsmen BiH.

83. Zakonima o izvršenju krivičnih sankcija u BiH postupanje s osuĎenim osobama mora

biti čovječno i s poštovanjem njihovog ljudskog dostojanstva, s očuvanjem njihovog tjelesnog

38 "Sluţbene novine Federacije BiH", broj 40/10

24

i duševnog zdravlja, vodeći pri tome računa da se odrţi potreban red i disciplina. Zabranjeno

je provoĎenje bilo kakve torture i drugih surovih, neljudskih ili nehumanih i poniţavajućih

postupanja od strane sluţbenih osoba ustanove, prema osuĎenim osobama. U postupanju sa

osuĎenim osobama ne smije biti diskriminacije zasnovane na rasi, boji koţe, polu, jeziku,

religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu,

srodstvu, ekonomskom ili nekom drugom statusu. Krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini

definisano je krivično djelo nesavjesnog pruţanja ljekarske pomoći. U skladu sa Pravilnikom

o kućnom redu u ustanovama za izdrţavanje kaznene sankcije, mjere pritvora ili drugih mjera

donijetim od strane Ministarstva pravde BiH39

član 20 stav 1 i 2 “Pritvorenici ili osuĎene

osobe narušenog fizičkog i mentalnog zdravlja smještaju se u posebnu sobu (tzv. stacionar)

gdje su pod stalnom kontrolom medicinskog osoblja zavoda. Zatvorski liječnik će odlučiti o

smještaju u stacionar.“

Ĉlan 16. Odsustvo eksploatacije, nasilja i zloupotrebe

84. Bosna i Hercegovina ima dobar pravni okvir kojim se sprečava eksploatacija, nasilje i

zloupotreba posebno kroz bh. krivične zakone. Pored krivičnih zakona, u Bosni i Hercegovini

je donesena Strategija prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za BiH za period 2009-

2011. godine40

. TakoĎer su donesene i dvije entitetske strategije41

. U okviru mjera

implementacije strateških dokumenta vaţno je naglasiti da su uspostavljeni SOS telefoni,

provedene obuke profesionalaca/profesionalki u oblastima zdravstva, obrazovanja, kao i

policijskih sluţbenika/ca za pomoć ţrtvama nasilja i prepoznavanje različitih oblika nasilja,

kako na lokalnom tako i na višim nivoima. Preduzeto je niz različitih aktivnosti u cilju

senzibiliziranja javnosti o problemu nasilja, kako u porodici, tako i u radnom okruţenju što je

dovelo do povećanja svijesti o problemu nasilja u porodici i većeg obima prijavljivanja.

Izuzetan doprinos u provedbi ovog plana dale su i nevladine organizacije koje se bave

zaštitom ţrtava nasilja kao i ciljane akcije udruţenja osoba sa invaliditetom.

85. Izmjenom većeg broja zakona i donošenjem specifičnih za zaštitu od nasilja u porodici

stvorena je osnova da se kroz donošenje podzakonskih akata poboljša provedba provoĎenja

zaštitnih mjera i dostigne primjena standarda sadrţanih specifično u Konvenciji Vijeća

Evrope o sprečavanju borbe protiv nasilja nad ţenama i nasilja u porodici koje je preuzela i

Bosna i Hercegovina. Ove aktivnosti imale su za rezultat pokretanje procesa izmjena zakona

39 „Sluţbeni glasnik BiH“ broj 55/09 40 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 70/09 41 Strateški plan za prevenciju nasilja u porodici za Federaciju Bosne i Hercegovine – 2009 – 2010, Republika Srpska je u skladu sa

obavezama predviĎenim Strategijom za borbu protiv nasilja u porodici za period 2009. – 2013. godine izradila Akcioni plan za borbu protiv nasilja u porodici u 2011.

25

koji se odnose na socijalnu zaštitu u FBiH, a novi Zakon o socijalnoj zaštiti usvojen u RS

znatno poboljšava sistem zaštite ţrtava nasilja. Zakonima entiteta i BDBiH takoĎer se

regulišu rad sigurnih kuća, odnosno skloništa za ţrtve i način njihovog finansiranja.

86. Porodično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini takoĎer propisuje zaštitu od nasilničkog

ponašanja u porodici i predviĎa da organi starateljstva i zdravstvene zaštite odmah po

saznanju za nasilničko ponašanje trebaju dostaviti obaviještenje nadleţnoj policijskoj upravi.

87. Kao što je ranije naglašeno kada su u pitanju osobe sa invaliditetom u najvećem riziku su

osobe sa duševnim smetnjama i osobe smještene pod nadzor u institucije. Kao mehanizam

zaštite, pored nadzora nad radom ovih ustanova od strane nadleţnih ministarstava, nadzor se

obavlja i u okviru inspekcijskog nadzora. Kao što je naglašeno Komisija uspostavljena na

nivou BiH (komisije za nadzor rezecidencijalnih ustanova, zavorskih i pritvorskih jedinica),

na godišnjem nivou ili prema potrebi obilaskom i izradom ad hoc izvještaja, izvještavaju o

stanju u ovim institucijama. Pored navedenih mehanizama u okviru centara za socijalni rad

koji djeluju pri svakoj općini u Bosni i Hercegovini kao strukovno tijelo za nadzor roditeljstva

i starateljstva, ima zakonsku mogućnost da nadzire uslove u kojima ţive osobe sa

invaliditetom koje su maloljetne, kao i punoljetne osobe i osobe kojima je oduzeta poslovna

sposobnost.

Ĉlan 17. Zaštita integriteta liĉnosti

88. U već pomenutom Zakonu o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenta FBiH

propisano je pravo svakog pacijenta na: suodlučivanje; obaviještenost, prihvatanje ili

odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka; pristup medicinskoj

dokumentaciji; povjerljivost; odrţavanje osobnih kontakata; samovoljno napuštanje

zdravstvene ustanove; privatnost, te naknadu štete. Za pacijenta koji nije sposoban dati

pristanak za obavljanje pojedinog medicinskog postupka, za osobe s teţim duševnim

smetnjama te za osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost, osim u slučaju neodgodive

medicinske intervencije nepoduzimanje koje bi ugrozilo ţivot i zdravlje pacijenta ili izazvalo

trajna oštećenja njegovoga zdravlja, saglasnost potpisuje zakonski zastupnik, odnosno

staratelj pacijenta. Navedena saglasnost se moţe dati potpisivanjem izjave ili u bilo koje

vrijeme povući.

89. Prema zakonima kojim se reguliše zaštita osoba sa duševnim smetnjama, koji su ranije

pomenuti, ukoliko je to nuţno radi zaštite njihovog zdravlja ili sigurnosti, odnosno zaštite

zdravlja i sigurnosti drugih osoba, osoba s teţim duševnim smetnjama moţe se smjestiti u

26

zdravstvenu ustanovu bez njenog pristanka, a ukoliko se radi o djetetu, maloljetnoj osobi ili

osobi lišenoj poslovne sposobnosti moţe se, iz navedenih razloga, prisilno smjestiti i bez

pristanka njihovog zakonskog zastupnika. O ovome odlučuje sud. Zdravstvena ustanova je

duţna obavijestiti komisiju za zaštitu osoba sa duševnim smetnjama o svakom slučaju

oduzimanja slobode. O daljnjem zadrţavanju ili otpuštanju iz psihijatrijske ustanove odlučuje

rješenjem sud temeljem pribavljenog mišljenja psihijatra, sudskog vještaka koji nije zaposlen

u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj se nalazi prisilno zadrţana osoba.

90. Prava pacijenata zatupa Fond zdravstvenog osiguranja i zaštitnik prava osiguranih osoba

koje se nalaze u svakoj filijali i pomaţu od podnošenja zahtjeva do ţalbe po potrebi.

Ĉlan 18. Sloboda kretanja i drţavljanstvo

91. Shodno članu 8. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu42

„Zabranjena je

diskriminacija stranaca po bilo kojoj osnovi, kao što su: rod odnosno spol, rasa, boja koţe,

jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s

nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, status koji se stiče roĎenjem ili drugi status“.

92. Pravo na lično ime i drţavljanstvo pod istim uslovima je omogućeno svoj djeci u BiH, a

shodno pozitivnim propisima kojima je sankcionirana ova oblast.

93. RoĎenje svakog djeteta, ţivoroĎenog i mrtvoroĎenog, prijavljuje se nadleţnom

matičnom uredu skladno zakonima o matičnim knjigama FBiH i RS. Zakonom je propisan

rok za prijavu, te su odreĎene osobe koje su duţne to učiniti. Istodobno s upisom u matičnu

knjigu roĎenih se dijete, koje porijeklom stiče bosanskohercegovačko drţavljanstvo, upisuje u

knjigu drţavljana.

94. Zakonom o ličnom imenu43

u FBiH lično ime djetetu odreĎuju roditelji sporazumno.

Ako se roditelji nisu sporazumjeli o ličnom imenu djeteta, lično ime odreĎuje mjerodavni

centar za socijalni rad. Ako jedan roditelj nije ţiv ili je spriječen pruţati roditeljsku brigu ili je

nepoznat ili je nepoznatog boravišta, lično ime djetetu samostalno odreĎuje drugi roditelj.

Centar za socijalni rad, radi zaštite prava i interesa djeteta, duţan je u roku 15 dana od dana

prijema da obavijesti matičara o tome da se roditelji nisu sporazumjeli o ličnom imenu

djeteta ,te da će pokrenuti postupak za odreĎivanje ličnog imena djeteta. Ako oba djetetova

roditelja nisu ţiva ili su u nemogućnosti pruţati roditeljsku brigu, lično ime odreĎuje osoba

kojoj je povjerena briga o djetetu uz saglasnost mjerodavnoga tijela socijalne zaštite. Lično

42 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 36/08 43 "Sluţbene novine Federacije BiH", broj 8/12

27

ime djeteta čiji su roditelji nepoznati odreĎuje tijelo socijalne zaštite. Na isti način je

regulisano u RS i BDBiH.

Ĉlan 19. Samostalno ţivljenje i ukljuĉenost u zajednicu

95. Prema zakonima o socijalnoj zaštiti u oba entiteta i BDBiH postoji pravo na pomoć u

kući za stare i iznemogle. Ovo pravo se rijetko koristi, jer je ograničeno novčanim cenzusima

i prihodima u porodici. Prema novom Zakonu o socijalnoj zaštiti u RS personalna asistencija

se moţe organizovati kao usluga na nivou lokalne zajednice. Sve ove usluge su uglavnom

samo manji dio vremena u toku dana, ali se već vide pozitivni efekti u osamostaljivanju

korisnika. Prilično razvijena i prihvaćena u zajednici je usluga Dnevnih centara za osobe sa

mentalnom retardacijom različitih uzrasta koji imaju za cilj da odrţe postojeće sposobnosti

korisnika i omoguće im maksimalan stepen socijalizacije. U praksi su sve prisutniji i Dnevni

centri za stara lica. Na području FBiH započeti su takoĎer reformski procesi u oblasti

socijalne zaštite, vezano za ustanove socijalne zaštite i kreću se u pravcu deinstitucionalizacije

i transformacije postojećih ustanova za zbrinjavanje korisnika u stanju socijalne potrebe, a

naročito osoba sa invaliditetom. U cilju što boljeg tretmana osoba sa invaliditetom koje su

zbrinute u zavodima kao i harmonizacije sa meĎunarodnim standardima, Federalno

ministarstvo rada i socijalne politike provodi aktivnosti vezane za transformaciju Zavoda za

zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba. Kroz navedene aktivnosti omogućiti će se razvoj niza

servisa potpore u lokalnoj zajednici za osobe sa invaliditetom. Treba posebno pomenuti

program stanovanja u zajednici koji se realizira uz podršku nevladinih organizacija.

96. Ratni vojni invalidi imaju veća primanja i obimniju pomoć za tuĎu njegu, ali i ovim

kategorijama nedostaju programi kojim bi bili snaţnije uključeni u zajednicu i osposobljeni

za samostalno ţivljenje.

97. Treba naglasiti da se u organizaciji nevladinih organizacije, kada je upitanju podizanje

svijesti o UN Konvenciji POI i preduslovima samostalnog ţivota, već treću godinu realiziraju

programi koje u BiH implementiraju dvije organizacije OSI, u saradnji sa centrom za

samostalan ţivot u Helsinkiju. Program je uključio i podizanje svijesti o svim preduslovima

samostalnog ţivota, pravnoj pomoći, stambenim uslovima, odgovorajućem prevozu, peer

support i druge. Edukovano je sedam osoba u RS koji pruţaju peer support podršku u svojim

organizacijama i jednom mjesečno u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr

Miroslav Zotović“ u Banja Luci. Ova ustanova ima dvije peer support grupe za amputirce što

uključuje i ţrtve mina i korisnike tuĎe njege i pomoći. Program peer support podrške za ţrtve

28

mina je višegodišnji program koji implementira Inicijative preţivjelih od mina sa sjedištem u

Tuzli, i sa ispostavama širom Bosne i Hercegovine.

Ĉlan 20. Liĉna pokretljivost

98. Vaţan aspekt u ostvarivanju što veće samostalnosti i neovisnosti osoba sa invaliditetom

je osiguravanje ortopedskih i drugih pomagala kao i ostvarivanje prava na pomoć druge

osobe.

Ovo pravo ureĎeno je u FBiH Uredbom o obimu, uslovima i načinu korištenja ortopedskih i

drugih pomagala, endoproteza, stomatološko-protetske pomoći i stomatološko-protetskih

nadomjestaka koja je donesena na osnovu člana 33. Zakona o zdravstvenom osiguranju44

.

Uredbom su obuhvaćena ortopedska, očna, slušna, tiflotehnička, surdotehnička te

stomatološka pomagala namijenjena poboljšanju oštećenih funkcija, ublaţavanju ili

otklanjanju tjelesnog oštećenja ili nedostatka organa i organskih sistema, odnosno

nadomještavanju anatomskih ili fizioloških funkcija nakon oštećenja izazvanih bolešću ili

ozljedom. U RS prava na ortopedska pomagala su regulisana Pravilnikom o ortopedskim

pomagalima koji se redovno usklaĎuju sa izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju. U

izradu Pravilnika se uključuju korisnici kako bi se obezbijedio maksimum prava u odnosu na

sredstva koja stoje na raspolaganju. Prema nacrtu Pravilnika45

za 2012. godinu predviĎeni su

posebno povoljniji uslovi za dobijanje pomagala za djecu i omladinu.

99. Osiguravanje pristupačnosti javnog prometa osobama sa invaliditetom u nadleţnosti je

lokalne samouprave koje preduzimaju mjere za olakšavanje njihove lične pokretljivosti –

ugraĎivanje zvučnih signalizatora na raskrsnicama, upuštanje trotoara i sl. U FBiH kao i u RS

i BDBiH osobe sa invaliditetom donjih ekstremiteta, RVI, civilne ţrtve rata imaju pravo na

uvoz automobila pod povoljnim uslovima (oslobaĎanje od poreza i carine) starog do 7 godina.

100. Programi osposobljavanja kretanja sa bijelim štapom, čitanje Brajevog pisma, obuka za

gestovne tumače se redovno finansiraju iz sredstava Lutrije na javnim pozivima za projekte u

RS, kao i javnim pozivima na lokalnom nivou. U FBiH Zakonom o osnovama socijalne

zaštite, zaštite civilnih ţrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBIH, osoba sa invaliditetom

koja se radi osposobljavanja za ţivot i rad upućuje izvan mjesta prebivališta, ima pravo na

novčanu pomoć za pokriće troškova smještaja, prehrane i prijevoza,

101. U Bosni i Hercegovini se pravo na tuĎu njegu i pomoć ostvaruje u više sistema i

isplaćuje se direktno korisnicima, tj. osobama sa invaliditetom. Personalna asistencija za

44 „Sluţbene novine Federacije BiH",br.30/97, 7/02 45 Pravilnik o pravu na ortopedska i druga pomagala („Sluţbeni glasnik RS“, br. 42/09, 51/09, 64/09, 101/09, 02/10, 10/10, 73/10, 101/10, 17/11, 42/11).

http://www.zdravstvo-srpske.org/files/regulativa/osig/2009_42_002.pdf

http://www.zdravstvo-srpske.org/files/regulativa/osig/2009_051.pdf

http://www.zdravstvo-srpske.org/files/regulativa/osig/2009_064-2.pdf







http://www.zdravstvo-srpske.org/files/regulativa/osig/2011_042-02.PDF

29

osobe sa invaliditetom se ostvaruje kroz prošireno pravo u skladu sa mogućnostima lokalnih

zajednica.

Ĉlan 21. Sloboda izraţavanja i mišljenja i pristup informacijama

102. Sloboda izraţavanja i mišljenja zagarantovana je Ustavom BiH i ustavima entiteta i

kantona, a samo ostvarivanje prava na pristup informacijama fizičkim i pravnim osobama

regulirano je Zakonom o slobodnom pristupu informacijama u oba entiteta i BDBiH. Ovim

zakonima se svakoj fizičkoj i pravnoj osobi daje pravo pristupa informacijama koje su pod

kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obavezu da te informacije

saopći. Pravo pristupa informacijama moţe biti ograničeno samo na način i pod uvjetima

utvrĎenim zakonom.

103. U BiH postoji veliki broj radio i TV stanica (javnih servisa i privatnih medija) koji su

zaduţeni za pruţanje informacija graĎanstvu, odnosno razmjenu svih oblika informacija.

Predstavnici udruţenja nisu zadovoljni vremenskim trajanjem i smatraju da su ovi sadrţaji

dosta rijetki, te da se rade pojedinačne emisije sa znakovnim prevoĎenjem, dnevne ili

sedmične u kojima se daje pregled vijesti koje su se već desile ili je vrijeme emitiranja emisija

koje osiguravaju tumača znakovnog jezika u neprilagoĎenim terminima za osobe sa

invaliditetom. Moţe se reći da jedini prostor u TV i radijskim emisijama ide u udarnim

terminima kada neko udruţenje ili Savez osoba sa invaliditetom obiljeţava značajan datum ili

neke druge dogaĎaje koji izazivaju veću paţnju javnosti.

104. Zbog malog prostora u medijima, nastoji se poboljšati protok informacija prema

osobama sa invaliditetom tako i ostalim graĎanima o osobama sa invaliditetom, što direktno

utiče na svijest graĎana o problemima invaliditeta, pravima i mogućnostima osoba sa

invaliditetom, itd. U kontinuitetu pristup informacijama osigurava se putem web portala i

časopisa pojedinih saveza ili udruţenja osoba sa invaliditetom koje sami ureĎuju i štampaju,

ali je rasprostranjenost tih informacija nedovoljna.

Ĉlan 22. Poštovanje privatnosti

105. Zakonom o zaštiti osobnih podataka46

osigurana je zaštita svim osobama na teritoriju

Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovo drţavljanstvo ili prebivalište, te zaštitu ljudskih

prava i temeljnih sloboda, a posebno pravo na tajnost, vezano za obrade ličnih podataka koji

se na njih odnose.

46

„Sluţbeni glasnik BiH“, broj 49/06

30

106. U FBiH, Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata predviĎa da podaci

iz medicinske dokumentacije spadaju u lične podatke o pacijentu i predstavljaju sluţbenu

tajnu. U lične podatke iz stava 1. ovog člana, spadaju svi identifikacijski i identificirajući

podaci o njegovom zdravstvenom i medicinskom stanju, dijagnozi, prognozi i liječenju, te

podaci o ljudskim supstancama na osnovu kojih se moţe utvrditi identitet osoba, kao i

doznake za bolovanje koje se uručuju poslodavcu u zatvorenoj koverti . Na isti način je

regulisano pravo na povjerljivost podataka u RS i BDBiH.

Ĉlan 23. Poštovanje doma i porodice

107. Porodičnim zakonima u Bosni i Hercegovini propisano je da brak ne moţe sklopiti

osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za rasuĎivanje. Izuzetno,

sud moţe u vanparičnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je nesposobna za

rasuĎivanje ako utvrdi da je ona sposobna shvatiti značenje braka i obaveza koje iz njega

proizilaze, te da je brak očito u njenom interesu.

108. Porodičnim zakonima izmeĎu ostalog, propisano je da usvojiti ne moţe osoba kojoj je

ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost i osoba koja ne pruţa dovoljno jamstva da će

pravilno ostvarivati roditeljsko staranje, kao ni osoba kod čijeg bračnog partnera postoji jedna

od naprijed navedenih okolnosti.

109. Porodičnim zakonom je takoĎer utvrĎeno da na zahtjev jednog ili oba roditelja, ili po

sluţbenoj duţnosti organ starateljstva moţe odlučiti o smještaju djeteta i povjeravanju

njegovog čuvanja i odgoja drugoj osobi ili ustanovi, ako je to potrebno radi zaštite i najboljeg

interesa djeteta. Potrebno je naglasiti da donošenje ovakve odluke nije uslovljeno

invaliditetom roditelja ili djeteta, već podrazumijeva bilo koju situaciju u kojoj je potrebna

zaštita interesa maloljetnog djeteta na navedeni način. Porodičnim zakonom je takoĎer

propisano da će se pod starateljstvo staviti maloljetna osoba čiji roditelji nisu stekli poslovnu

sposobnost, ili im je ona oduzeta ili ograničena.

110. Čuvanje i odgoj maloljetnog štićenika organ starateljstva moţe povjeriti staratelju,

drugoj osobi ili ustanovi. Prilikom odlučivanja o mjerama koje će se primjenjivati na

štićenika organ starateljstva će se prvenstveno rukovoditi interesima štićenika i materijalnim

mogućnostima koje mu stoje na raspolaganju, primjenjujući pri tome odgovarajuće metode

socijalnog i drugog stručnog rada. Kod odreĎivanja mjera, organ starateljstva duţan je

pribaviti mišljenje odgovarajućih organizacija, odnosno stručnjaka i u cilju što potpunije

zaštite osobnosti, prava i interesa štićenika i njegove porodice saraĎivati sa njima. Ovaj

institut se primjenjuje u svim slučajevima kada postoji potreba da se interesi maloljetnog

31

djeteta (bez obzira da li je riječ o djetetu sa invaliditetom ili ne) zaštite stavljanjem pod

starateljstvo i donošenjem odluke o smještaju djeteta van njegove porodice.

111. Porodični zakon dalje propisuje da će organ starateljstva pruţiti pomoć roditeljima u

sreĎivanju njihovih socijalnih, materijalnih i osobnih prilika i odnosa, a ako interes djeteta to

zahtijeva, uputit će roditelje u odgovarajuće savjetovalište. Navedenu podršku organ

starateljstva pruţa neovisno od toga da li su roditelji osobe sa invaliditetom ili ne.

112. Postoje ustanove i centri koje osnivaju nadleţne intitucije socijalne zaštite i NVO, a koje

se bave pruţanjem podrške porodici u savladavanju poteškoća i razvijanju vještina osoba sa

invaliditetom. TakoĎer, centri za socijalni rad se bave ovom vrstom savjetodavnog rada, kao i

broj NVO.

113. Zakonom iz oblasti socijalne zaštite, osobe sa invaliditetom imaju pravo na usluge

socijalnog i drugog rada koje mogu osvariti neovisno od materijalnih mogućnosti i korištenja

nekog od oblika socijalne zaštite, radi zaštite njihovih prava i interesa i sprečavanja pojava i

ublaţavanja posljedica socijalnih problema. Uslugama socijalnog i drugog stručnog rada

smatra se savjetodavni rad koji obavljaju ustanove u rješavanju porodičnih i bračnih

problema, te mjere i akcije, u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim organima, na

suzbijanju i sprečavanju društveno neprihvatljivog ponašanja djece i ostalih pojedinaca,

porodica i društvenih grupa.

114. Osobe sa invaliditetom mogu se smjestiti u institucije, tj. van porodice ukoliko

porodica ne moţe obezbijediti odgovarajuću zaštitu ili su u pitanju osobe bez porodičnog

staranja i kada se na drugi način ne moţe obezbijediti odgovarajuća zaštita. Vrstu prava,

odnosno oblik zaštite na osnovu svestranog razmatranja potreba korisnika i mogućnosti

njegove porodice odreĎuje nadleţna ustanova koja odlučuje o pravu.

Ĉlan 24. Obrazovanje

115. Ustavom BiH utvrĎeno je da sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uţivaju pravo

na obrazovanje, a utvrĎivanje tog prava pripada entitetima. U Federaciji Bosne i Hercegovine

sukladno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine47

kantoni su nadleţni za utvrĎivanje

obrazovne politike i donošenje propisa o obrazovanju i osiguravanje obrazovanja.

116. U skladu sa donesenim zakonima u BIH, obrazovne institucije na svim nivoima

obrazovanja imaju odgovornost da u sredini u kojoj djeluju doprinose stvaranju kulture koja

poštuje ljudska prava i osnovne slobode svih graĎana kako je to utemeljeno Ustavom i ostalim

dokumentima iz oblasti ljudskih prava koje je BiH potpisala.

47 „Sluţbene novine Federacije BiH", br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, 18/03, 63/03

32

117. U Okvirnom zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH48

navodi se da svako

dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti učešća u odgovarajućem odgoju i

obrazovanju bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. TakoĎer se navodi i to da jednak pristup

i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uslova i prilika za sve, za početak

i nastavak daljnjeg odgoja i obrazovanja.

118. Kako bi se ispoštovalo „razumno prilagoĎavanje“, u okvirnom zakonu o predškolskom

odgoju (integracijski programi za djecu s posebnim potrebama) rečeno je da se djeca sa

teškoćama u razvoju uključuju u predškolske ustanove prema programima koji su prilagoĎeni

njihovim individualnim potrebama. Za svako dijete izradit će se individualni program

prilagoĎen njegovim mogućnostima i sposobnostima. Za djecu sa teškoćama u razvoju

pripremaju se i provode programi za integraciju.

119. Kao u prethodnom i u Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH49

regulisano je pitanje zabrane diskriminacije. Članom 3., Okvirnog zakona o osnovnom i

srednjem obrazovanju u BiH definisani su opći ciljevi obrazovanja, koji podrazumijevaju

promociju poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda i pripremu svake osobe za ţivot u

društvu koje poštuje načela demokratije i vladavine zakona (tačka c) i osiguranje jednakih

mogućnosti za obrazovanje i mogućnost izbora na svim nivoima obrazovanja, bez obzira na

spol, rasu, nacionalnu pripadnost, socijalno i kulturno porijeklo i status, porodični status,

vjeroispovijest, psihofizičke i druge vlastite osobine (tačka e).

120. Ovaj zakon utvrĎuje da svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti

učestvovanja u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Jednak

pristup i mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uslova i prilika za sve, za početak i

nastavak daljnjeg obrazovanja. Ovim članom se takoĎer napominje da odgovarajuće

obrazovanje podrazumijeva obrazovanje koje osigurava djetetu da na najbolji način razvije

svoje uroĎene i potencijalne umne, tjelesne i moralne sposobnosti, na svim razinama

obrazovanja.

121. U Članu 5. (Značaj dječijih prava) kaţe se da prava djeteta koja se odnose na

obrazovanje, ispravna briga za dobrobit njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja i sigurnosti, u

školama i na svim mjestima gdje se obrazuje, imaju prvenstvo nad svim drugim pravima. U

slučaju sukoba prava, prednost se daje onom pravu, tumačenju ili djelovanju, koje će najviše

koristiti interesu djeteta.

48 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 88/07 49 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 18/03

33

122. Prema Članu 19. istog zakona djeca i mladi sa posebnim obrazovnim potrebama stiču

obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagoĎenim njihovim individualnim

potrebama. Individualni program, prilagoĎen njihovim mogućnostima i sposobnostima,

izradit će se za svakog učenika uz obavezno odreĎivanje defektološkog i logopedskog statusa.

123. Prema članu 35. stav 1, škola ne smije vršiti diskriminaciju u pristupu djece

obrazovanju ili njihovom učešću u obrazovnom procesu, na osnovu rase, boje, spola, jezika,

religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, na osnovu toga

što su djeca sa teškoćama u razvoju, ili po bilo kojoj drugoj osnovi.

124. U članu 20. Okvirnog zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH

(Organizovanje posebnih predškolskih odgojno-obrazovnih ustanova) rečeno je da u

slučajevima kada se za djecu predškolskog uzrasta sa teškoćama u razvoju ne moţe

organizovati odgojno-obrazovni rad u predškolskoj ustanovi, taj rad se moţe djelimično ili u

potpunosti obavljati u posebnim predškolskim odgojno-obrazovnim ustanovama.

125. Članom 19. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju, u stavu 2,

predviĎeno je da se djeca i mladi s ozbiljnim smetnjama i teškoćama u razvoju mogu

djelimično ili u cjelosti obrazovati u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama, u

slučajevima kada je nemoguće pruţiti odgovarajuće obrazovanje u redovnim školama.

126. Ova pitanja su na entitetskom nivou riješena Zakonom o predškolskom vaspitanju i

obrazovanju50

i zakonima kantona koji obavezuju ustanove da obezbijede uslove za jednako

učešće djeci sa posebnim potrebama. Prilikom upisa u predškolsku ustanovu za djecu sa

posebnim potrebama, ustanova je duţna da pokrene proceduru izrade individualizovanog

vaspitno-obrazovnog programa u veoma kratkom roku (u RS najkasnije tri mjeseca od upisa).

U jednoj optimalnoj vaspitnoj grupi ne moţe biti više od jednog djeteta sa smetnjama u

razvoju, izuzev u predškolskim ustanovama koje imaju manji broj vaspitnih grupa u odnosu

na broj upisane djece sa smetnjama u razvoju, kada u grupi moţe biti i dvoje djece sa

smetnjama u razvoju, ali se broj djece u grupi tada umanjuje za tri. Predškolske ustanove i

ustanove koje primjenjuju programe predškolskog vaspitanja i obrazovanja duţne su da

otklanjaju arhitektonske barijere i barijere u komunikaciji radi obezbjeĎivanja jednakih

mogućnosti pristupa predškolskom vaspitanju i obrazovanju. Zakonom je predviĎeno i da

vaspitna grupa koju pohaĎa dijete sa posebnim potrebama ima asistenta za inkluziju. Poslove

asistenta za inkluziju moţe da obavlja osoba sa najmanje završenom srednjom školom u

četvorogodišnjem trajanju, zdravstvenog smjera. MeĎutim, poslove asistenta za inkluziju

50 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, br. 119/08 i 1/12

34

djeteta koje boravi u predškolskoj ustanovi moţe obavljati i roditelj tog djeteta sa završenom

srednjom školom koja ne mora biti zdravstvenog smjera.

127. Na entitetskom nivou pitanje pristupa osnovnom obrazovanju je riješeno Zakonima o

osnovnom obrazovanju i vaspitanju u RS51

i u FBiH sa 10 kantona. Ovim zakonom se,

takoĎer, propisuje da svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti u

osnovnom obrazovanju i vaspitanju bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Glavom V je

regulisano obrazovanje i vaspitanje učenika sa smetnjama u psihofizčkom razvoju u

specijalnim odjeljenjima i specijalnim školama. U praksi je evidentirano sve više odobrenih

asistenata za nastavu u školama putem sistema obrazovanja za sve ali još uvijek nedovoljno.

128. U Okvirnom zakonu o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u BiH52

u Članu 3.

(Ciljevi srednjeg stručnog obrazovanja i obuke), u stavu a) rečeno je da se, osim općih ciljeva

obrazovanja definisanim Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, u

okviru srednjeg stručnog obrazovanja i obuke osigurava se pod jednakim uslovima učeniku

pravo na srednje stručno obrazovanje i obuku u skladu sa njegovim interesima i

sposobnostima. Stavom b) istog člana predviĎa se da se učeniku, u okviru srednjeg stručnog

obrazovanja i obuke, pruţa podrška u odabiru odgovarajućeg zanimanja i integrisanje u

društveni ţivot. Istim zakonom Članom 8. (Razvoj i sadrţaj nastavnih planova i programa), u

stavu (7) rečeno je da se obrazovanje djece sa teškoćama u razvoju ostvaruje prema

programima srednje stručne škole, koje donose nadleţne obrazovne vlasti.

129. Pored okvirnog, entiteti su usvojili zakone o srednjem obrazovanju i vaspitanju u RS53

a

u FBiH i na nivou kantona. U RS postoje samo tri specijalne škole i to za djecu sa

oštećenjima sluha, za djecu sa oštećenjima vida i djecu sa mentalnom retardacijom. Zakon se

svake godine sve više primjenjuje poštivajući pravo da djeca imaju asistente u nastavi što se

obezbjeĎuje zapošljavnjem asistenata u školama. Na području FBiH postoji devet specijalnih

škola.

130. Djeca sa posebnim obrazovnim potrebama imaju pravo na srednje obrazovanje.

Obrazovanje djece i mladih sa posebnim obrazovnim potrebama sastavni je dio jedinstvenog

obrazovnog sistema. U školu za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama upisuje se osoba

na osnovu rješenja komisije za ocjenjivanje sposobnosti i razvrstavanje, a koje donosi

nadleţna ustanova. Prijedlog za utvrĎivanje, odnosno ponovno utvrĎivanje vrste i stepena

ometenosti u razvoju moţe da podnese roditelj, staratelj, član porodice, zdravstvene sluţbe,

51 „Sluţbeni glasnik RS“, br. 74/08, 71/09 i 104/11) 52 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 63/08 53 „Sluţbeni glasnik RS“, br. 74/08, 106/09 i 104/11)

35

ustanove socijalne i dječje zaštite, škole i druge javne, nevladine i privatne organizacije, kao i

pojedinac.

131. U dokumentu Strateški pravci razvoja obrazovanja u BiH sa planom implementacije

2008 – 201554

pod tačkom 4.5. (Poticanje trajnog profesionalnog razvoja nastavnika,

direktora i drugih uposlenika u odgojno-obrazovnim ustanovama) navodi se da iza svake

uspješne reforme obrazovanja stoji stručan, kompetentan, motivisan i komunikativan kadar

koji je spreman na stalno lično usavršavanje. Stoga je od izuzetnog značaja poboljšanje

inicijalnog obrazovanja i profesionalnog razvoja obrazovnog osoblja. Pod istom tačkom ovog

strateškog dokumenta navodi se da se da su obrazovne vlasti odgovorne za stručno,

pedagoško i psihološko obrazovanje i osposobljavanje nastavnika za samostalno obavljanje

odgojno-obrazovnog rada. Strategiju razvoja obrazovanja 2010-2014 donjela je i RS u kojoj

se posebna paţnja posvećuje i djeci sa posebnim potrebama i poboljšanju njihovog poloţaja.

Jedan od opštih ciljeva je i podići nivo obrazovanja.

132. Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH reguliše da se obrazovanje

odraslih organizuje u odreĎenim predmetima. Obrazovanje odraslih uključuje profesionalnu

obuku, dokvalifikacije, prekvalifikacije i druge aktivnosti koje osiguravaju cjeloţivotno

učenje. Obrazovanje odraslih detaljnije se reguliše zakonima entiteta, kantona i Brčko

Distrikta Bosne i Hercegovine, u skladu sa načelima i standardima definisanim ovim

zakonom.

133. Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u BiH regulisao je da škole

mogu organizovati obuku odraslih u okviru svojih registrovanih aktivnosti, uz saglasnost

nadleţnih obrazovnih vlasti. Nadleţni ministar donosi nastavni plan i program za obrazovanje

i obuku odraslih. Polaznicima obuke za odrasle naplaćuje se naknada za obuku. Visinu

naknade utvrĎuje i donosi školski odbor, uz saglasnost nadleţnog ministarstva za

obrazovanje.

134. Oblast obrazovanja odraslih u postojećoj zakonskoj regulativi nije na nivou BiH,

regulisana je na nivou entiteta i na nivou kantona u FBiH. U praksi se kontinuirano provodi

osnovno i srednje obrazovanje odraslih putem kojeg se omogućava da osobe bez završenog

osnovnog i srednjeg obrazovanja budu uključene u obrazovni proces i to na način da su

odreĎene škole u BiH kojima se takva lica mogu obratiti i koje na najbrţi i najkvalitetniji

način provode sve potrebne procedure za sticanje osnovnog i srednjeg obrazovanja. Osim

odreĎenih škola u BiH koje vrše obrazovanje odraslih uspostavljeni su i centri koji pruţaju

54 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 63/08

36

usluge obrazovanja odraslih, s ciljem sticanja dokvalifikacije, prekvalifikacije, odreĎenih

vještina i znanja (IT, strani jezici, ...).

135. U Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju u BiH55

u Članu 7. navodi se da pristup

visokom obrazovanju imaju svi oni koji su završili četverogodišnju srednju školu u Bosni i

Hercegovini. Dakle, u ovom članu stoji to da visokom obrazovanju kojim se bave licencirane

visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini pristup neće biti ograničen, direktno ili

indirektno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi, kao što su: spol, rasa,

seksualna orijentacija, fizički ili drugi nedostatak, bračno stanje, boja koţe, jezik,

vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, veza

sa nekom nacionalnom zajednicom, imovina, roĎenje, starosna dob ili neki drugi status.

136. Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH, definisana su prava i obaveze

studenata, gdje je naznačeno da statut ili ekvivalentni osnovni dokument svake visokoškolske

ustanove sadrţi odredbe koje štite studente od diskriminacije prema bilo kojem osnovu, kao

što su: spol, rasa, seksualna orijentacija, bračni status, boja koţe, vjera, jezik, političko ili

drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, povezanost s nekom nacionalnom

zajednicom, imovina, roĎenje ili bilo koji drugi status.

137. Zakon o visokom obrazovanju RS56

kao i zakoni kantona u FBiH utvrĎuju da nadleţna

ministarstva imaju obavezu da obezbjeĎuju posebna sredstva javnim visokoškolskim

ustanovama radi ostvarivanja jednakih uslova za ostvarivanje prava na visoko obrazovanje

studentima sa invaliditetom. Kao pozitivne primjer navodimo posebne stipendije za studente

sa invaliditetom (u RS se svake godine dodjeli 20 stipendija), a slična praksa postoji i u FBiH.

Uspostavljeni su Centri za pomoć studentima sa invaliditetom koji su uključeni u TEMPUS

projekat u koji je uključeno 10 Univerziteta u BiH sa ciljem obezbjeĎivanja boljih uslova za

studente sa invaliditetom u cijeloj BiH.

Ĉlan 25. Zdravlje

138. VMFBiH je još 2003. godine ratifikovalo je Standardna pravila za izjednačavanje

mogućnosti za osobe sa invaliditetom57

. Prema ovom dokumentu, Pravilo 2 (Zdravstvena

zaštita) nalaţe da nadleţne vlasti BiH, entiteta i Distrikta Brčko trebaju osigurati efikasnu

zdravstvenu zaštitu osobama sa invaliditetom kao i da nadleţne vlasti BiH, entiteta i Distrikta

Brčko trebaju raditi na stvaranju programa na kojima će raditi multidisciplinarni timovi

stručnjaka sa svrhom ranog otkrivanja, dijagnosticiranja i tretmana oštećenja. Time se mogu

55 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 59/07 56 ''Sluţbeni glasnik Republike Srpske'', br.73/10 i 104/11 57 “Sluţbeni glasnik BiH” broj: 41/03

37

spriječiti, umanjiti ili otkloniti invalidizirajući učinci. U takvim programima treba osigurati

punu individualnost u sudjelovanju osoba sa invaliditetom i njihovih porodica, kao i

sudjelovanje organizacija osoba sa invaliditetom na nivou planiranja metoda tretmana i

njihovih vrednovanja.

139. Na nivou drţave Bosne i Hercegovine ne postoji jedinstven zakon o zdravstvenoj

zaštiti. Zdravstvena zaštita je u nadleţnosti entiteta i BDBiH i ureĎuje se zakonima i drugim

propisima entiteta i BDBiH. Prema zakonima58

, zdravstveno osiguranje je obavezno i

dobrovoljno. Obaveznim zdravstvenim osiguranjem osiguravaju se svim osiguranim osobama

prava i obaveze iz osnovnog zdravstvenog osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i

jednakosti, što znači da su zdravstvene usluge jednako dostupne svim osiguranim osobama

bez obzira na spol, dob i vjersku pripadnost. Dobrovoljno osiguranje podrazumijeva

dopunsko, dodatno i privatno. Pri dopunskom osiguranju razliku do pune vrijednosti prava na

zdravstvenu zaštitu iz osnovnog zdravstvenog osiguranja snosi osigurana osoba sama, meĎu

kojima su i osobe sa invaliditetom59

.

140. U RS je centraliziran sistem zdravstvene zaštite, a u FBiH sistem zdravstvene zaštite je

decentraliziran s obzirom da je podijeljena nadleţnost federalne vlasti i kantona u oblasti

zdravstva, s tim da: federalna vlast ima pravo utvrĎivati politiku i donositi zakone koji se tiču

ove nadleţnosti, a kantoni imaju pravo utvrĎivati politiku i provoditi zakone saglasno

potrebama nadleţnosti u oblasti zdravstva i ostvaruju se od strane kantona koordinirano od

federalne vlasti. Svim graĎanima, pa i osobama sa invaliditetom, garantira se neotuĎivo

pravo na ostvarivanje zdravstvene zaštite, odnosno na pristupačnu zdravstvenu uslugu,

standardne kvalitete jednakog sadrţaja.

141. U okviru prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja osobe sa invaliditetom ostvaruju

zdravstvenu zaštitu pod jednakim uslovima kao i ostale osigurane osobe, što podrazumijeva

pravo na primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu,

bolničku zdravstvenu zaštitu, pravo na korištenje lijekova koji su utvrĎeni osnovnom i

dopunskom listom lijekova, pravo na stomatološko-protetsku pomoć i stomatološko-

protetske nadomjestke, pravo na ortopedska i druga pomagala i pravo na zdravstvenu zaštitu u

inostranstvu.

58 Zakon o zdravstvenom osiguranju RS („Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 01/09, 01/09,

106/09); Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH (“Sluţbene novine FBiH“, br. 30/97, 7/02 i 70/08); Zakon o zdravstvenom osiguranju

Brčko Distrikta BiH („Sluţbeni glasnik Brčko Distrikta BiH”, br. 1/02 7/02 19/07 2/08 i 34/08). 59 Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS („Sluţbeni glasnik RS“, broj 106/09); Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH (“Sluţbene novine FBiH“, broj

29/97); Zakon o zdravstvenoj zaštiti Brčko Distrikta BiH („Sluţbeni glasnik Brčko Distrikta BiH”, br. 2/01, 19/07 i 2/08)

38

142. U odnosu na postojeće sisteme prisutne su i razlike u osiguranju sveobuhvatnih mjera

zdravstvene zaštite za osobe sa invaliditetom. S ciljem ostvarivanja jednakih uslova posebno

na prostoru FBiH za provoĎenje obaveznog zdravstvenog osiguranja u svim kantonima za

odreĎene prioritetne programe zdravstvene zaštite i pruţanje prioritetnih najsloţenijih oblika

zdravstvene zaštite iz odreĎenih specijalističkih djelatnosti u okviru Zavoda za zdravstveno

osiguranje i reosiguranje FBiH, uspostavljen je Fond solidarnosti putem kojeg se osiguravaju

dodatna sredstva namjenjena za specijalističko liječenje. U RS je sistem centraliziran tako da

ne postoji razlika u obimu zaštite. Kada se uporede sistemi FBiH, RS i BDBiH takoĎer postoji

razlika u odnosu na pojedine oblike zaštite, ali se u cjelini moţe zaključiti da se osobama sa

invaliditetom osiguravaju osnovni oblici zaštite.

143. Na primarnom nivou zdravstvene zaštite, pri domovima zdravlja, organizirani su i

funkcioniraju, tj. pruţaju usluge, centri za mentalno zdravlje i centri za fizikalnu rehabilitaciju

s ciljem ostvarivanja jednakih uslova za provoĎenje obaveznog zdravstvenog osiguranja u

skladu sa zakonom, a u cilju što dostupnije zdravstvene zaštite.

Centri za mentalno zdravlje u zajednici u FBiH, RS i BDBiH obavljaju promociju i

prevenciju mentalnog zdravlja, rehabilitaciju mentalno oboljelih osoba, prevenciju invaliditeta

i rehabilitaciju, te brigu i pomoć onesposobljenih. Osim ovih poslova, centar za mentalno

zdravlje u zajednici obavlja i zdravstveno-promotivni rad na unaprjeĎenju mentalnog zdravlja

u zajednici; proaktivan pristup u prepoznavanju i ranom dijagnosticiranju osoba sa rizikom po

mentalno zdravlje; edukaciju bolesnika, članova porodice i radne okoline; psihološko

savjetovanje u porodici i zajednici; procjenu rizika po mentalno zdravlje u zajednici;

planiranje i provoĎenje okupacione terapije u zajednici; psihološka mjerenja putem testova;

vanbolničke terapeutske i rehabilitacione postupke iz domena zaštite mentalnog zdravlja;

socioterapiju; i tretman bolesti ovisnosti u vanbolničkim uslovima.

144. Centri za fizikalnu rehabilitaciju obavljaju zdravstveno promotivni rad iz oblasti

fizikalne medicine; vanbolničke terapeutske i rehabilitacione postupke iz domena fizikalne

medicine; okupacione tretmane; testiranje i procjena testove, te suraĎuje sa drugim sluţbama s

ciljem unaprjeĎenja tretmana pacijenata.60

145. Svaka osigurana osoba, uključujući i osobe sa invaliditetom, ima pravo na slobodan

izbor doktora opće prakse i stomatologa, kao i mogućnost ostvarivanja prava na lijekove i

cjepiva u skladu s provedbenim propisima temeljenim na načelima zdravstvene struke i

medicinske etike, te dobrovoljno registriranje kod timova primarne zdravstvene zaštite koje je

i dugoročno propagirano.

60 Njihova uspostava u FBIH, RS I BDBIH je regulisana zakonima o zdravstvenoj zaštiti

39

146. Prema standardnim Pravilima UN-a, Pravilo 15 (Zakonodavstvo) nalaţe da su nadleţne

vlasti BiH, entiteta i Distrikta Brčko odgovorne za kreiranje zakonskih temelja za mjere

kojima se ostvaruju ciljevi pune participacije i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom.

U Bosni i Hercegovini na snazi je mnoštvo zakona koji su u velikoj mjeri harmonizirani.

- U FBiH koja ima decentralizirani sistem riječ je o mnoštvu zakona koji regulišu

oblast zdravstva: Zakon o zdravstvenoj zaštiti , Zakon o zdravstvenom osiguranju ,

Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, Zakon o krvi i krvnim

sastojcima, Zakon o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, Zakon o

lijekovima i medicinskim sredstvima, Zakon o apotekarskoj djelatnosti, Zakon o

zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama,

Zakon o sistemu poboljšanja kvalitete, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu, Zakon o

ograničenoj upotrebi duhanskih preraĎevina, Zakon o zdravstvenoj ispravnosti

ţiveţnih namirnica i predmeta opće upotrebe, Zakon o prometu otrova, Zakon o

evidencijama u oblasti zdravstva, Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni

i Hercegovini, Zakon o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga .

- U RS sistem je centraliziran i ureĎen: Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o

zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti osoba sa mentalnim poremećajima, Pravilnik o

organizaciji, radu i finansiranju komisija za zaštitu osoba sa mentalnim poremećajima.

Na primarnom nivou zdravstvene zaštite uspostavljen je koncept porodične medicine,

uspostavljena mreţa centara za ambulantnu fizikalnu rehabilitaciju i mreţa centara za zaštitu

mentalnog zdravlja u zajednici ( 24 CBR i 22 CMZ, teritorijalno ravnomjerno rasporeĎenih u

Republici Srpskoj). Ustanove su prošle kroz program rekonstrukcije prostora i opremanja

standardnim setovima nove medicinske opreme. Na nivou sekundarne i tercijarne zdravstvene

zaštite izvršena su značajna kapitalna ulaganja koja su omogućila nove metode i tehnike

dijagnostike, liječenja i rehabilitacije u koja su uključene i osobe sa invaliditetom. Reformski

procesi obuhvatili su edukaciju zdravstvenih radnika i saradnika na polju njihovih kliničkih

znanja, novih pristupa ka multidisciplinarnom i timskom radu, prije svega u uspostavljenim

sluţbama u jedinicama lokalne samouprave, uključivanju korisnika u zajednički program

brige o zdravlju. U pogledu unapreĎenja kvaliteta pruţanja zdravstvenih usluga učinjen je

značajan napredak u uspostavljanju organizacionih jedinica za kvalitet u zdravstvenim

ustanovama: Agencija za sertifikaciju, akreditaciju i unapreĎenja kvaliteta zdravstvene zaštite

u RS; uspostavljeni su etički odbori u zdravstvenim ustanovama; realizuje se projekat

UnapreĎenja sistema kvaliteta i menadţmenta u zdravstvenim ustanovama. Arhitektonske

barijere kao prepreka pristupu licima sa invaliditetom zdravstvenim ustanovama su otklonjene

40

u svim centrima za fizikalnu rehabilitaciju i svim rekonstruisanim domovima zdravlja i

ambulantama porodične medicine, a to je i standard koji je uveden za sve novoizgraĎene

zdravstvene ustanove na osnovu Pravilnika o uslovima za početak rada zdravstvene

ustanove.61

Ostvarivanje prava na ortopedska i druga pomagala regulisano je podzakonskim

aktima Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske bez diskriminacije po uzroku

nastanka, vrsti invaliditeta i prebivališta.

147. Kada je u pitanju unapreĎenje sistema u posljednjim godinama usvojeno je mnoštvo

strateških dokumenata kojim se nastoji unaprijediti sistem zdravstvene zaštite kako u FBiH,

RS i BDBiH kao što su Politika za unapreĎenje ranog rasta i razvoja djece, Politika

unapreĎivanja ishrane djece do pet godina ţivota, Program prevencije masovnih nezaraznih

bolesti i Politika Strategija mentalnog zdravlja. U okviru projekta Globalnog fonda za borbu

protiv HIV/AIDS, tuberkuloze i malarije uraĎene su brošure i edukativni materijal, ali nije

pripremljen na Brajevom pismu.

148. Osobe sa invaliditetom imaju pristup zdravstvenoj rehabilitaciji što je regulisano u RS

Pravilnikom o uslovima i načinu ostvarivanja prava na produţenu medicinsku rehabilitaciju u

specijalizovanim ustanovama za rehabilitaciju 62

i Upustvom o primjeni Pravilnika o uslovima

i načinu ostvarivanja prava na produţenu medicinsku rehabilitaciju u specijalizovanim

ustanovama za rehabilitaciju63

. U FBiH je regulisano Pravilnikom o organizaciji, bliţim

uslovima prostora, medicinsko-tehničke opreme, stručnog kadra, koje trebaju ispunjavati

centri za mentalno zdravlje u zajednici, kao i edukaciji u oblasti zloupotrebe psihoaktivnih

supstanci64

i Pravilnikom o bliţim uvjetima koje mora ispunjavati centar za fizikalnu

rehabilitaciju65

, kao i način njegovog organiziranja.

149. Osobe sa invaliditetom u FBiH i RS imaju mogućnost zdravstvene zaštite u ustanovama

socijalne zaštite, koje zbrinjavaju djecu bez roditelja, djecu za koju se roditelji ne brinu,

socijalno zapuštenu djecu, tjelesno i duševno oštećenu djecu, odrasle osobe, te nemoćne i stare

osobe, a to se obavlja se na nivou primarne zdravstvene zaštite što se ureĎuje ugovorom

izmeĎu doma zdravlja odnosno privatnog zdravstvenog radnika i zavoda zdravstvenog

osiguranja.

U ustanovama socijalne zaštite koje zbrinjavaju lica ovisna o tuĎoj pomoći, a kojim je

potrebna zdravstvena njega i rehabilitacija, po uputama i pod stručnim nadzorom doktora

medicine, osiguravaju se mjere zdravstvene zaštite saglasno uvjetima prostora, opreme i kadra

61 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“ broj: 121/11 62 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 63/10 63 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 68/10 64 „Sluţbene novine Federacije BiH“, broj 73/11 65 „Sluţbene novine Federacije BiH“, broj 29/12

41

koje propisuje kantonalni ministar. Troškove zdravstvene zaštite iznad utvrĎenog standarda

snosi ustanova socijalne zaštite.

150. Osobe sa invaliditetom u FBiH i RS imaju mogućnost zaštite u lječilištima,

zdravstvenim ustanovama na sekundarnom nivou, u kojima se prirodnim ljekovitim izvorima

provodi preventivna zdravstvena zaštita, specijalistička i bolnička rehabilitacija, odnosno,

provoĎenje svih mjera rehabilitacije.

151. Postojeći sistemi zadravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini ureĎuju zdravstveno

osiguranje, kao dio socijalnog osiguranja graĎana koji čini jedinstven sistem u okviru koga

graĎani ulaganjem sredstava, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, obavezno osiguravaju

ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i druge oblike osiguranja na način koji je utvrĎen

zakonima o zdravstvenoj zaštiti i propisima donesenim na osnovu tih zakona. Zakoni o

zdravstvenom osiguranju sadrţe odredbu o zabrani bilo kojeg oblika diskriminacije

osiguranih lica, po bilo kom osnovu: veličina doprinosa, socijalno porijeklo i dr. Ovi zakoni

propisuju kategorije osiguranika, prema kojem su osiguranici i korisnici penzija i korisnici

prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje prema propisima o penzijskom i

invalidskom osiguranju kojima je priznato svojstvo ratnog, mirnodopskog i civilnog invalida

rata, odnosno status korisnika porodične invalidnine saglasno pozitivnim propisima, ako nisu

zdravstveno osigurani po drugom osnovu.

152. Zakonima u BiH utvrĎeno je pravo pacijenata na informacije koje mogu biti saopštene

pacijentu usmeno ili pisano, na razumljivom jeziku za pacijenta, a ako je u pitanju strani

drţavljanin, u pravilu, na njegovom maternjem jeziku ili uz prisustvo ovlaštenog prevodioca,

odnosno tumača znakovnog jezika, ako je u pitanju pacijent sa

onesposobljenjem. „Razumljivi rječnik“ podrazumijeva davanje informacija koje su

prilagoĎene obrazovnom nivou, fizičkom, psihičkom i emocionalnom stanju osoba kojima se

daje savjet, odnosno informacija.

Ĉlan 26. Osposobljavanje i rehabilitacija

153. Osposobljavanje i rehabilitacija je u nadleţnosti entiteta. Osobe sa invaliditetom

ostvaruju pravo na svaki oblik zdravstvene zaštite u istom obimu, kvaliteti i standardu kao sve

osigurane osobe bez diskriminacije po bilo kakvoj osnovi. Pravo na medicinsku rehabilitaciju

propisano je entitetskim zakonskim aktima, te provedbenim propisima. Medicinska

rehabilitacija se provodi na sva tri nivoa zdravstvene zaštite (primarnoj, sekundarnoj i

tercijarnoj) kao i u specijaliziranim zavodima koji koriste prirodni faktor u liječenju, banjsko-

42

klimatska lječilišta. Usluge rehabilitacije su neujednačene, te se osiguravaju prema

mogućnostima nadleţnih institucija.

154. Na nivou primarne zdravstvene zaštite u FBiH organizirana je medicinska rehabilitacija

u zajednici putem Centara za mentalno zdravlje u zajednici i Centara za fizikalnu

rehabilitaciju. Centri za mentalnu rehabilitaciju svoje aktivnosti provode kroz rehabilitaciju u

zajednici osiguravajući promociju i prevenciju kao i rehabilitaciju mentalnog zdravlja. Centri

za fizikalnu rehabilitaciju osiguravaju promociju zdravlja, prevenciju invaliditeta, kao i

fizikalnu rehabilitaciju te brigu i pomoć onesposobljenim i djeluju u zajednici. Zdravstvene

usluge se pruţaju u zajednici putem multidisciplinarnih timova. Usvojen je Pravilnik o bliţim

uvjetima koje mora ispunjavati centar za fizikalnu rehabilitaciju, kao i način njegovog

organiziranja66

.

155. Na nivou sekundarne zdravstvene zaštite medicinska rehabilitacija se provodi, u

općim i kantonalnim bolnicama, u kojima su uglavnom zastupljeni svi vidovi fizikalne

rehabilitacije uključujući i hidroterapiju. Tercijarni nivo medicinske rehabilitacije vezana je

za kliničke centre, odnosno za Institute za rehabilitaciju u kojim se provodi sveobuhvatna

stacionarna medicinska rehabilitacija. Rehabilitacija se provodi i u specijaliziranim

zdravstvenim ustanovama koje koriste prirodni faktor u liječenju kao što su zavodi i banjsko-

klimatska lječilišta. U FBiH postoji 6 takvih zdravstvenih ustanova koje koriste prirodan

faktor u liječenju i rehabilitaciji. Ove institucije rade ugovorno ili komercijalno, te svoje

usluge iz oblasti medicinske rehabilitacije realiziraju na temelju ugovora sa udruţenjima,

fondovima zdravstvenog osiguranja ako su nastavak bolničkog liječenja i sl., pod povoljnim

uslovima. Ove usluge nisu obuhvaćene obveznim zdravstvenim osiguranjem.

156. Isporučitelji ortopedskih i drugih pomagala, na koja osobe sa invaliditetom ostvaruju

pravo skladno Pravilniku o medicinskim pomagalima67

, obavezni su osigurati kontinuirano

snabdijevanje, servis i popravke ortopedskih i drugih pomagala, čime se osigurava

odgovarajuća kvaliteta ovog vida zdravstvene zaštite. Osiguranoj osobi ZZO osigurava

pomagalo odgovarajućeg standarda i kvalitete te vrijednosti u skladu s navedenim

Pravilnikom.

157. Profesionalna rehabilitacija je kontinuirani dio opće rehabilitacije koja obuhvaća

profesionalno usmjeravanje, profesionalno osposobljavanje i zapošljavanje osoba sa

invaliditetom. Ona je usmjerena prema što brţem uključivanju osobe sa invaliditetom u rad u

zanimanju gdje će postizati najpovoljniji radni učinak s najmanjim izgledom da doĎe do

66 „Sluţbene novine Federacije BiH“, broj 29/12 67 „Sluţbene novine FBiH'“ broj 58/06, "Sluţbeni glasnik RS", broj 22/2008 - prečišćen tekst, 42/2008, 106/2008, 110/2008 - ispr., 115/2008, 120/2008 - ispr., 17/2010, 22/2010 - ispr. i 80/2010

43

daljnjeg narušavanja njezinih preostalih radnih i općih sposobnosti. Profesionalnu

rehabilitaciju organiziraju i izvode ustanove za profesionalnu rehabilitaciju, srednje škole ili

druge pravne osobe koje ispunjavaju uslove za njezino provoĎenje.

158. Skladno Zakonima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa

invaliditetom68

, Fondovi69

provode različite aktivnosti čiji je cilj integracija osoba sa

invaliditetom u svijet rada. Zavod za zapošljavanje odlučuje o načinu ostvarivanja prava na

profesionalnu rehabilitaciju nezaposlenih osoba sa invaliditetom, dok je organiziraju i izvode

ustanove za profesionalnu rehabilitaciju, srednje škole ili druge pravne osobe koje

ispunjavaju uslove za osposobljavanje. Profesionalna rehabilitacija uključuje sljedeće

aktivnosti: utvrĎivanje preostalih radnih i općih sposobnosti; profesionalno informiranje,

savjetovanje i procjenu profesionalnih mogućnosti; analizu trţišta rada, mogućnost

zapošljavanja i uključenja u rad; procjenu mogućnosti izvoĎenja razvoja i usavršavanja

programa profesionalnog osposobljavanja; radno osposobljavanje, dokvalifikaciju,

prekvalifikaciju i programe za odrţavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i

sposobnosti u razdoblju do zapošljavanja.

159. Zakonom o pravima branilaca i članova njihove porodice70

propisano je pravo na

rehabilitaciju branilaca kod kojih je usljed bolesti ili povrede došlo do teţeg oštećenja

organizma. Na temelju preostale radne sposobnosti imaju pravo na profesionalnu

rehabilitaciju uključujući i školovanje za obavljanje poslova za koje se traţi viša školska

sprema od one koju ima. Profesionalna rehabilitacija osigurava se za osposobljavanje za

vršenje ranijeg ili drugog odgovarajućeg zanimanja, stručno osposobljavanje za vršenje

odreĎenog zanimanja i stručno usavršavanje.

160. U RS se osobama koje trebaju prekvalifikaciju da bi odrţali zaposlenost obezbjeĎeni

su uslovi za prekvalifikaciju, sredstva za ponovno zapošljavanje kada ostanu tehnološki višak.

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju RS71

članom 56. reguliše prava za

prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ukoliko zbog smanjene radne sposobnosti nije u

mogućnosti obavljati poslove na tom radnom mjestu. U RS još uvijek nisu razvijeni programi

za prebacivanje na otvoreno trţište osoba sa invaliditetom koje su zaposlene u zaštitnim

radionicama.

68 ''Sluţbene novine FBiH'' broj: 9/10, "Sl. glasnik RS", broj 37/11 69 Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH i Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica

sa invaliditetom RS 70 „Sluţbene novine Federacije BiH“, br. 61/06, 27/08 i 32/08 71"Sluţbeni glasnik Republike Srpske", broj 134/11

44

161. Pristup asistivnoj tehnologiji u RS je većim dijelom u nadleţnosti Fonda zdravstvenog

osiguranja RS i regulisan je Pravilnikom o pravu na ortopedska i druga pomagala72

koji liste

pomagala mijenja na godišnjem nivou sa ciljem da postojeća sredstva za nabavku pomagala

rasporedi optimalno i omogući nove asistivne tehnologije. U 2012. godini novim pravilnikom

se smanjuju rokovi korištenja pomagala za djecu i omladinu i priprema reparacija pomagala

da bi veći broj korisnika imao pristup pomagalima (stari sa invaliditetom). Još uvijek je

prisutna i besplatna raspodjela pomagala koja su dobijena u humanitarnim pomoćima koja

najviše utiču na poboljšanje kvaliteta ţivota korisnika ortopedskih pomagala (kreveti na

električni pogon, liftovi za dizanje, sobna kolica, hodalice, skuteri na električni pogon).

Pristup asistivnim tehnologijama se omogućuje i putem projekata koja udruţenja osoba sa

invaliditetom apliciraju prema Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS kao i u lokalnim

zajednicama.

162. U FBiH Osnovnim paketom zdravstvenih prava obezbjeĎuju se i zdravstvene usluge

utvrĎene prioritetnim federalnim programima zdravstvene zaštite i prioritetnim najsloţenijim

oblicima zdravstvene zaštite iz odreĎenih specijalističkih djelatnosti utvrĎene Odlukom o

utvrĎivanju prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa za FBiH i

prioritetnih najsloţenijih oblika zdravstvene zaštite iz odreĎenih specijalističkih djelatnosti

koji će se pruţati osiguranim osobama na teritoriju FBiH73

. Humana reprodukcija osoba sa

invalidetetom je zdravstvena usluga utvrĎena spomenutom Odlukom o utvrĎivanju

prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa za FBiH.

163. Sistem rehabilitacije se provodi u svim zajednicama, rehabilitacioni tim postaje

fleksibilniji i aktivno učestvuje u svim vidovima rehabilitacije. Rehabilitacija obuhvata sve

dobne skupine. Liječenje u zajednici povećava pristupačnost i kvalitet usluge za osobe sa

invaliditetom i njihove porodice. Usluge obuhvataju primarni tretman oštećenja i invaliditeta

u centru i kod kuće, kao i edukaciju pacijenta, promociju zdravlja i prevenciju bolesti i

invaliditeta.

Ĉlan 27. Rad i zapošljavanje

164. Pitanja rada se definišu na entitetskim nivoima putem sistemskih zakona u oblasti

zapošljavanja: Zakon o radu i Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme

nezaposlenosti, kao i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju

koji štite osobe sa invaliditetom od diskriminacije.

72„Sluţbeni glasnik RS“, br. 42/09, 51/09, 64/09, 101/09,02/10, 10/10, 73/10, 101/10, 17/11, 42/11 73

"Sluţbene novine Federacije BiH", br. 8/05, 11/07, 44/07, 97/07 i 33/08

http://www.zdravstvo-srpske.org/files/regulativa/osig/2009_42_002.pdf









http://www.zdravstvo-srpske.org/files/regulativa/osig/2011_042-02.PDF

45

165. Zakonom o radu74

propisano je da osoba koja traţi uposlenje, kao i osoba koja se

uposli, ne moţe biti stavljena u nepovoljni poloţaj zbog rase, boje koţe, spola, jezika, vjere,

političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, roĎenja

ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u

sindikatu, tjelesnih i duševnih poteškoća glede angaţiranja, obrazovanja, promicanja, uvjeta

i zahtjeva rada, otkazivanja ugovora o radu ili drugih pitanja koja proističu iz radnog odnosa.

Shodno navedenom tjelesne i duševne poteškoće su jedan od diskriminatornih osnova i ne

mogu biti razlog stavljanja u nepovoljniji poloţaj invalidnih lica u odnosu na druge osobe.

Skladno Zakonu o radu plaće uposlenika utvrĎuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o

radu i ugovorom o radu.

166. Prema Zakonu o radu zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od

profesionalne bolesti, za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad, poslodavac ne moţe

otkazati ugovor o radu.

167. U slučajevima i za vrijeme bolovanja, poslodavac ne moţe zaposleniku otkazati ugovor

o radu koji je u skladu sa ovim zakonom zaključen i na odreĎeno vrijeme.

168. Ostajanje na radu nije opcija koja ovisi od osobe sa invaliditetom nego stručne

zdravstvene sluţbe. U skladu sa Zakonom o radu zaposlenik koji je privremeno bio

nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za koga

nakon liječenja i oporavka nadleţna zdravstvena ustanova ili ovlašteni liječnik utvrdi da je

sposoban za rad, ima pravo vratiti se na poslove na kojima je radio prije nastupanja

privremene nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajuće poslove. U skladu sa članom 66.

istog zakona ako mjerodavna ustanova ocjeni da kod zaposlenika postoji smanjena radna

sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je duţan u

pisanom obliku ponuditi druge poslove za koje je zaposlenik sposoban. MeĎutim, ukoliko

nadleţna zdravstvena ustanova utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti zaposlenika, ne

postoji mogućnost ostanka na radu nego se isti penzioniše u skladu sa propisima o penziono-

invalidskom osiguranju.

169. Zakon o radu ima posebno poglavlje koje predviĎa zaštitu zaposlenika privremeno ili

trajno nesposobnog za rad. U skladu sa Zakonom o radu zaposlenik koji je pretrpio povredu

na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme dok je privremeno nesposoban za

rad, poslodavac ne moţe otkazati ugovor o radu. TakoĎer, općenito, poslodavac samo uz

prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika moţe otkazati ugovor o radu zaposleniku kod kojeg

74

„Sluţbene novine FBiH“, br: 43/99, 32/00 i 29/03

46

postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti. U skladu

sa Zakonom o radu ako mjerodavna ustanova ocjeni da kod zaposlenika postoji smanjena

radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je duţan u

pisanom obliku ponuditi druge poslove za koje je zaposlenik sposoban. Zaposlenik, koji je

pretrpio povredu na radu ili obolio od profesionalne bolesti ima prednost pri stručnoj

naobrazbi, osposobljavanju i usavršavanju koje organizira poslodavac.

170. Problem neformalne ekonomije koji u našoj drţavi predstavlja nelegalan, neprijavljen

rad, nastoji se prvenstveno rješavati pojačanim inspekcijskim nadzorom pravnih lica-

poslodavaca, te preventivnim i represivnim mjerama u smislu ispravljanja nedostataka

naknadnom prijavom osobe zatečene na radu ili u slučaju većih kršenja izricanjem prekršajne

novčane kazne. MeĎutim, inspekcija rada u svojim evidencijama nema metodologiju koja bi

posebno evidentirala i izdvajala osobe sa invaliditetom zatečena „na radu na crno“.

171. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa

invaliditetom75

reguliše upošljavanje osoba sa invaliditetom i uključivanje na trţište rada pod

općim i posebnim uvjetima. Pod općim uvjetima upošljavaju se osobe s invaliditetom na

otvorenome trţištu rada, u drţavnim tijelima, tijelima pravosuĎa, tijelima lokalne uprave,

javnim sluţbama, ustanovama, fondovima, javnim poduzećima, gospodarskim društvima i

drugim pravnim osobama koje nisu osnovane za upošljavanje osoba s invaliditetom, skladno

zakonu. Prednost pri upošljavanju u subjektima u okviru javnoga sektora imaju osobe s

invaliditetom ako, pored općih, ispunjavaju i posebne uvjete za radno mjesto.

172. Pod posebnim uvjetima upošljavaju se osobe s invaliditetom u ustanovi ili

gospodarskom društvu koja su osnovana radi upošljavanja osoba s invaliditetom.

Pod upošljavanjem pod posebnim uvjetima, smatra se i upošljavanje u organizacijama osoba s

invaliditetom, i samoupošljavanje (pokretanje obrta, obavljanje samostalne djelatnosti i

obavljanje poljogospodarske djelatnosti kao jedinog i glavnog zanimanja). Pravo na

upošljavanje pod posebnim uvjetima imaju osobe s invaliditetom s najmanje 60% invaliditeta,

osobe s najmanje 70% tjelesnog oštećenja, ukoliko to oštećenje ima za posljedicu smanjenje

radne sposobnosti i osobe sa lakim i umjerenim intelektualnim teškoćama.

173. Donošenjem navedenog Zakona stvoreni su i preduslovi za osnivanje FPRZOSI koji

je osnovan 2010. godine. Djelatnost FPRZOSI je, meĎu ostalim, i provoĎenje politike

razvijanja i unapreĎivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom;

finansiranje ili sufinanciranje ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i radnih centara; isplata

75

„Sl. novine F BiH“, broj 09/10

47

novčanog poticaja; sufinanciranje razvoja postojećih programa te uvoĎenja novih tehnologija

i programa namijenjenih zapošljavanju osoba sa invaliditetom; sufinanciranje programa za

odrţavanje zaposlenosti osoba s invaliditetom; sufinanciranje i financiranje programa

edukacije stručnih osoba na području profesionalne rehabilitacije; te sufinanciranje i

financiranje programa istraţivanja i razvoja profesionalne rehabilitacije.

174. Za ostvarivanje prava na poticaje pri zapošljavanju osoba s invaliditetom nije

relevantno je li invaliditet stečen tokom rada ili je nastao ranije, stoga su kod prava na

ostvarivanje poticaja FPRZOSI sve vrste invaliditeta i načini nastanka invaliditeta

izjednačeni. Isplaćeni poticaji odnose se na povrat doprinosa i poreza na plaću zaposlene

osobe sa invaliditetom.

175. Stimulansi koji se utvrĎuju ugovorom o upošljavanju osoba sa invaliditetom

zaključenim sa nositeljem osiguranja upošljavanja su: jednokratna materijalna davanja,

sredstva za prilagoĎavanje radnog mjesta i uvjeta rada, kreditna sredstva po povoljnijim

uvjetima namijenjena kupovini strojeva, opreme, alata, pribora potrebnog za upošljavanje

osoba sa invaliditetom, poslovnog prostora i sredstva naknade razlike zbog smanjenog radnog

učinka ili za sufinanciranje dijela plate asistenta (pomagača u radu) osoba s invaliditetom

tijekom rada.

176. U Republici Srpskoj pitanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom garantovano je

Ustavom i ureĎeno zakonima i drugim aktima. Ustav Republike Srpske u članu 40. stav 3.

garantuje osobama sa invaliditetom posebnu zaštitu. Republika Srpska je u okviru svoje

ustavne nadleţnosti donjela sve potrebne zakone u oblasti rada i zapošljavanja kojima je

obezbjedila zaštitu od diskriminacije za sve osobe sa invaliditetom bez obzira na vrijeme

nastanka i uzroke invalidnosti. Zakon o radu76

zabranjuje diskriminacija radnika i osobe koja

traţi zaposlenje po osnovu rase, etničke pripadnosti, boje koţe, pola, jezika, tjelesnog i

društvenog zdravlja i drugih obiljeţja koja nisu u neposrednoj vezi sa prirodom radnog

odnosa. Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, garantuje

jednakost u ostvarivanju prava na zapošljavnje i zabranjuje diskriminacije po svim osnovama

kada je u pitanju zapošljavanje. Zakon o zaštiti na radu77

, zabranjuje diskriminaciju radnika

u ostvarivanju zaštite i zdravlja na radu po svim osnovama utvrĎenim Zakonom o radu.

Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida78

zabranjena

je diskriminacija po osnovu pola i polne orjentacije, polazeći od toga da je Zakon o radu kao

sistemski propis zabranio diskriminaciju po svim osnovama.

76 “Sluţbeni glasnik Republike Srpske”, broj 55/07 77 “Sluţbeni glasnik Republike Srpske”, broj 30/10 78 „Sluţbeni glasnik Republike Srpske”, br. 54/09, 37/11

48

177. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida RS

predvidio je više oblika zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Osoba sa invaliditetom ima

pravo na zapošljavanje na trţištu rada pod opštim i posebnim uslovima. Zapošljavanje pod

opštim uslovima osoba sa invaliditetom ostvaruje se posredstvom sluţbi za zapošljavanje,

agencija i samostalno pod uslovima propisanim Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i

pravima za vrijeme nezaposlenosti. Pravo na zapošljavanje pod posebnim uslovima imaju

osobe sa najmanje 40% invalidnosti, lica sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja i lica sa lakom

i umjerenom mentalnom retardacijom. Zapošljavanjem osoba sa invaliditetom pod posebnim

uslovima smatra se obavezno zapošljavanje osoba sa invaliditetom u republičkim organima

uprave, organima lokalne samouprave, organima pravosuĎa, javnim ustanovama i fondovima,

te javnim preduzećima koja nisu osnovana za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u skladu

sa ovim zakonom.

178. Zapošljavanje pod posebnim uslovima je i zapošljavanje u privrednom društvu ili

zaštitnoj radionici, osnovanim radi zapošljavanja osoba sa invaliditetom koji se na osnovu

radnih i opštih sposobnosti ne mogu zaposliti na otvorenom trţištu rada ili odrţati svoje

zaposlenje uz primjenu olakšica utvrĎenih zakonom. Zapošljavanjem pod posebnim uslovima

smatra se i samozapošljavanje, odnosno osnivanje privrednog društva i obavljanje samostalne

djelatnosti. Zakon o radu i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i

zapošljavanju omogućavaju rad van prostorija poslodavca i kod kuće radnika čime su

proširene mogućnosti zapošljavanja. Zapošljavanje u javnim ustanovama se uglavnom odvija

po kvotnom principu, ali za osobe koje se zapošljavaju u javnom sektoru se ne obezbjeĎuje

poticaj za prilagoĎavanje radnih mjesta što utiče na smanjenu stopu zapošljavanja u javnim

ustanovama.

179. Pristup trţištu rada omogućen je svim graĎanima jednako, a osobama sa invaliditetom je

obezbijeĎen kroz Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju.

180. PrilagoĎavanje radnih mjesta je obezbijeĎeno za osobe koje se zapošljavaju u privatnom

i nevladinom sektoru, ali ne i za javni sektor. Svi stimulansi za zapošljavanje su dostupni

privatnom i nevladinom sektoru, ali nisu dostupni javnom sektoru zbog njegove obaveze

utvrĎene zakonom da, prema kvotnom sistemu, zapošljava osobe sa invaliditetom.

Strategija zapošljavanja RS, Akcioni plan zapošljavanja i ciljani programi zapošljavanja

obezbjeĎuju punu jednakost osoba sa invaliditetom u pristupu zapošljavanju i svim

resursima. Osobe sa invaliditetom uţivaju jednaka prava po osnovu rada kao i ostala lica.

Nema diskriminacije po pitanju trajanja zaposlenja, napredovanja u sluţbi i njima se

obezbjeĎuje potpuna zaštita na radu. Zakon o radu obezbjeĎuje zaštitu svih zaposlenih na

49

ravnopravoj osnovi kao i osoba sa invaliditetom kada su u pitanju povoljni uslovi rada

uključujući i jednake mogućnosti i jednaku platu za rad iste vrijednosti, sigurne uslove rada

koji nisu štetni po zdravlje uključujući i zaštitu od svih vidova uznemiravanja. Osobe sa

invaliditetom jednako kao i ostali radnici mogu ostvariti svoja radnička i sindikalna prava.

Osobe sa invaliditetom jednako kao i druge osobe imaju pristup općim tehničkim programima

kao i programima profesionalne orijentacije, zavodu za zapošljavanje i agencijama koje

posreduju u zapošljavanju. Što se tiče promovisanja mogućnosti zapošljavanja osoba sa

invaliditetom u RS postoji Fond za profesionalnu rehabilitaciju i za zapošljavanje u čijoj je

nadleţnosti proimovisanje zapošljavanja stimulisanje i finansijska podrška zapošljavanja i

samozapošljavanja.

181. Zakonom o radu su zagarantovana jednaka prava svim graĎanima pa i osobama sa

invaliditetom pa je zabranjen prisilan rad, propisan je način zaštite od uznemiravanja, gdje je

teret dokazivanja na poslodavcu. Zabrana nezakonitog otkaza je ureĎena Zakonom o radu.

Otkazni rok za osobe sa invaliditetom je dvostruko duţi od ostalih radnika. Svi mehanizmi

zaštite od neopravdanog otkaza ugovora o radu, kao što su obraćanje poslodavcu, inspekciji,

sudovima, Agenciji za mirno rješavanje jednako su dostupni osobama sa invaliditetom.

Postoje i kazne za prekršaje koji se počine nezakonitim otkazom i predviĎena je mjera u

slučaju sudskog spora koja se odnosi na vraćanje radnika na rad za vrijeme trajanja spora.

182. Strategija zapošljavanja RS, Akcioni plan zapošljavanja i ciljani programi zapošljavanja

obezbjeĎuju punu jednakost osoba sa invaliditetom u pristupu zapošljavanju i svim

resursima. Osobe sa invaliditetom uţivaju jednaka prava po osnovu rada kao i ostala lica.

Nema diskriminacije po pitanju trajanja zaposlenja, napredovanja u sluţbi i njima se

obezbjeĎuje potpuna zaštita na radu. Zakon o radu obezbjeĎuje zaštitu svih zaposlenih na

ravnopravnoj osnovi kao i osoba sa invaliditetom kada su u pitanju povoljni uslovi rada

uključujući i jednake mogućnosti i jednaku platu za rad iste vrijednosti, sigurne uslove rada

koji nisu štetni po zdravlje uključujući i zaštitu od svih vidova uznemiravanja. Osobe sa

invaliditetom jednako kao i ostali radnici mogu ostvariti svoja radnička i sindikalna prava.

Osobe sa invaliditetom jednako kao i druge osobe imaju pristup općim tehničkim programima

kao i programima profesionalne orijentacije, zavodu za zapošljavanje i agencijama koje

posreduju u zapošljavanju. Što se tiče promovisanja mogućnosti zapošljavanja osoba sa

invaliditetom u RS postoji Fond za profesionalnu rehabilitaciju i za zapošljavanje u čijoj je

nadleţnosti promovisanje zapošljavanja, stimulisanje i finansijska podrška zapošljavanja i

samozapošljavanja.

50

183. Prema podacima Fonda za osposobljavanje i zapošljavanje lica sa invaliditetom RS, od

ukupnog broja lica koja su koristila sredstva za zapošljavanje i samozapošljavanje, 94% su

muškarci, a 6% ţene, što je posljedica povećanog broja invaliditeta u populaciji muškaraca

nastalog usljed ratnih dejstava.

184. Posebna zaštita za bolesne i invalidne radnike u RS dodatno se ureĎuje i obezbjeĎuje

Opštim kolektivnim ugovorom.79

185. U BDBiH zapošljavanje osoba sa invaliditetom ureĎeno je Zakonom o zapošljavanju i

pravima za vrijeme nezaposlenosti80

za sve osobe i Zakonom o radu 81

. Zakon o

zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, drugih propisa i akata Zavoda i agencije

za zapošljavanje, obezbjeĎuje jednakost svih osoba koje traţe zaposlenje. U stavu 2. člana 5.

Zakona o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti rečeno je da posebna zaštita

odreĎenih kategorija osoba (invalidi, maloljetna djeca, starije osobe) nije u suprotnosti s

načelima zabrane diskriminacije iz stava 1. ovog člana. Nedostatak ovog zakona je što ne

predviĎa sankcije u slučaju diskriminacije.

186. Zavod za zapošljavanje BDBiH82

stimuliše poslodavce da zapošljavaju nezaposlene

osobe sa invaliditetom i članove porodice invalidnih osoba tako što je sredstva za podsticaj za

ove osobe uvećao za iznos od 50% od iznosa ciljne grupe kojoj nezaposlena osoba pripada

prema stepenu stručne spreme.

187. Osobe sa invaliditetom u BDBiH u radnim sporovima mogu odrediti opunomoćenike

koji će ih zastupati, pa i organizacije osoba sa invaliditetom u skladu sa Zakonom o upravnom

postupku BDBiH.83

Ĉlan 28. Odgovarajući uslovi ţivota i socijalna zaštita

188. Na nivou Bosne i Hercegovine, u oblasti invalidnosti je usvojena POIBiH kao okvirni

dokument za ovu oblast. Na osnovu ove Politike uraĎene su entitetske Strategije za

izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom, dok ista još uvijek nije usvojena u

Distriktu Brčko.

189. Sistem socijalne zaštite u RS, FBiH I BDBiH su regulisani zakonima o socijalnoj

zaštiti84

, zakonima o dječijoj zaštiti85

i porodičnim zakonima86

.

79 „Sl. glasnik Republike Srpske“ broj 40/10 80 „Sl.glasnik Brčko distrikta BiH“ br.33/04,19/07 i 25/08 81 „Sl.glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 19/06, 19/07, i 25/08 82 Zakon o zapošljavanju Brčko distrikta BiH („Sl.glasnik BDBIH“ broj: 33/04, 19/07, 25/08), Odluka br.04-356-3/08 83 „Sl.glasnik BDBIH”, broj48/11

51

190. Osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini imaju jednak pristup u procesu

obezbjeĎenja hrane, odjeće, smještaja i pristupa vodi na jednakoj osnovi kao i drugi graĎani.

Osobe sa invaliditetom koje ţive u gradovima uglavnom imaju na raspolaganju gradske

vodovode i kanalizacione sisteme, a na selima se kroz programe nadleţnih organa

obezbjeĎuje pristup vodi.

191. Strategija za unapreĎenje društvenog poloţaja lica sa invaliditetom u RS 2010-2015,

i kao i Strategija FBiH kroz svoje ciljeve definiše pravce razvoja socijalne sigurnosti za

osobe sa invaliditetom od standarda socijalne sigurnosti, finansiranja minimuma socijalne

sigurnosti do penziono-invalidskih prava za osobe koje su svoju invalidnost stekle u procesu

rada.

192. U RS je u aprilu 201287

godine stupio na snagu novi Zakon o socijalnoj zaštiti koji je

donio temeljnu reformu ovoj oblasti, a posebno vezano za osobe sa invaliditetom. Uslovi za

novčanu pomoć su ublaţeni i ovaj vid pomoći je dostupan svim graĎanima koji nisu radno

sposobni zbog starosti ili invaliditeta. Povećan je novčani cenzus za primanje novčane pomoći

što će omogućiti bolji pristup socijalnoj sigurnosti, npr. osoba koja ţivi u porodici u kojoj su

primanja ispod minimuma imaće pristup socijalnoj novčanoj pomoći. Povećani su iznosi za

druga prava, kao što je pravo na tuĎu njegu i pomoć koja je podijeljena u dvije grupe u

odnosu na stepen oštećenja i potrebu, te odreĎen procentualni iznos u odnosu na prosječnu

neto platu za proteklu godinu što će omogućiti praćenje ţivotnog standarda na godišnjem

nivou. Procjene će se obaviti do kraja 2012. godine, a do tada će svi korisnici dobiti

dvostruko veći iznos od dosadašnje za tuĎu njegu i pomoć 10% od prosječne neto plate za

proteklu godinu, a od 01.01.2013. će prva grupa primati 20% od prosječne plate za proteklu

godinu. Uz sva materijalna prava iz oblasti socijalne zaštite osobe sa invaliditetom imaju

pravo na zdravstvenu zaštitu.

193. U Zakonu se upotrebljavaju termini koji se odnose na izjednačavanje mogućnosti te je

uspostavljena podrška u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u

razvoju, a odnosi se na podršku djeci i omladini u toku školovanja. Uz materijalna prava

novim zakonom se regulišu prava na dnevno zbrinjavanje kroz usluge pomoć u kući za stara

lica, dnevne centre, personalnu asistenciju, mobilne timove i slično. Pomoć u kući za stara

84 Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih ţrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Sluţbene novine FBiH“, br. 36/99, 54/04,

39/06 i 14/09), Zakon o socijalnoj zaštiti („Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, br. 5/93, 115/96, 110/03 i 33/08), Zakon o socijalnoj zaštiti

Brčko Distrikt BIH(„Sl.glasnik BD BiH“ br. 1/03 i 4/04)

85Zakon o dječijoj zaštiti („Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, br. 4/02, 17/08 i 1/09), Zakon o dječijoj zaštiti Brčko Distrikt BiH(„Sl.glasnik BD BiH“, br. 1/03 i 4/04,21/05), 86 Porodični zakon („Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, br. 54/02 i 41/08), Porodični zakon FBIH („Sluţbene novine FBIH“, broj 35/05),

Porodični zakon BDBIH („Sl.glasnik BD BiH“, broj 23/07) 87 „Sl.Glasnik Republike Srpske“, broj 37/12

52

lica pruţaju Crveni krst, Karitas i Merhamet u većini gradova u Republici Srpskoj, kao i

dnevni centri za osobe sa mentalnom retardacijom i kombinovanim smetnjama širom

Republike Srpske: Trebinje, Gacko, Foča, Nevesinje, Istočno Sarajevo, Banjaluka, Gradiška,

Srbac i drugi, a usluge personalne asisitencije do 8 sati dnevno u Banja Luci, Gradišci,

Kozarskoj Dubici i drugim.

194. Za osobe u ruralnim sredinama razvijaju se usluge kao naknada za smještaj u porodicu

kojom se stimuliše porodica da osoba sa invaliditetom ţivi u porodičnom okruţenju iako ima

uslove za smještaj u instituciju. Usluge po zakonu mogu da pruţaju korisnička udruţenja

čime se štiti interes korisnika i obezbjeĎuje njihovo direktno učešće. Korisnička udruţenja

koja pruţaju ovaj vid usluga lokalne vlasti stimulišu se na različite načine, ali najviše sa

dodjeljivanjem prostora za rad i pruţanje usluga.

195. Novi zakon je omogućio da se briga o osobama sa invaliditetom podijeli izmeĎu

porodice, materijalnih davanja koja obezbjeĎuje drţava (entitet 50% i opština 50%) i usluga

koje finansira općina.

196. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju88

reguliše pravo na invalidsku penziju,

pravo na porodičnu penziju za lica sa invaliditetom i lica koja su invaliditet stekla prije 14

godine ţivota čime je obezbjeĎena osnovna egzistencija licima koja nisu sposobna za rad, a za

koja u skladu sa Porodičnim zakonom porodica ima obavezu da se brine o njima.

197. Pitanja smještaja se rješavaju na više načina. Prije svega se stimulišu lokalne vlasti i

osobe sa invaliditetom da ostaju u svojoj zajednici jer je proces deinstutionalizacije strateški

pristup pitanjima smještaja. Ukoliko im je potrebna adaptacija osobe sa invaliditetom mogu se

obratiti sluţbama za socijalni rad koje posreduju u kontaktu sa lokalnim vlastima i nadleţnom

ministarstvu RS na obezbjeĎenju uslova. Korisnici prema predloţenim projektima dobijaju

sredstva za stvaranje adekvatnih uslova stanovanja, a često se uključuju i volonteri mjesnih

zajednica. Strategijom za unapreĎenje poloţaja lica sa invaliditetom RS planirano je stambeno

obezbjeĎenje dodjelom socijalnih stanova. Socijalni stanovi koji su egzistirali prije 1992.

godine su nakon graĎanskog rata uglavnom otkupljeni i prešli su u privatno vlasništvo, a mali

broj stanova je ostao. Ti stanovi se i danas koriste za socijalne kategorije, a izmeĎu njih i

osobe sa invaliditetom.

198. U FBiH pojam socijalne zaštite, u smislu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite

civilnih ţrtava rata i zaštite obitelji sa djecom, predstavlja organiziranu djelatnost, usmjerenu

na osiguranje socijalne sigurnosti graĎana i njihovih obitelji u stanju socijalne potrebe. Sistem

socijalne zaštite u FBiH se temelji na načelima humanizma, solidarnosti i graĎanskog morala,

88 "Sluţbeni glasnik Republike Srpske", broj 134/11

53

a ostvaruje se otkrivanjem, umanjivanjem ili otklanjanjem posljedica uzroka koji dovode do

stanja socijalne potrebe. Korisnici, prava i uslovi njihova ostvarivanja definirani su

pomenutim zakonom. U FBiH neposredno pruţanje socijalne zaštite odvija se u Federalnom i

10 kantonalnih ministarstava socijalne politike, te kroz 78 lokalnih sluţbi socijalne zaštite (53

centra za socijalni rad i 25 općinskih sluţbi), dva kantonalna centra za socijalni rad, 26

ustanova za zbrinjavanje korisnika socijalne zaštite, te 11 dnevnih centara za dnevno

zbrinjavanje osoba sa invaliditetom.

199. Osnovna prava osoba sa invaliditetom, koja se isplaćuju iz budţeta FBiH (sredstva za

isplatu naknada civilnih ţrtava rata u FBiH obezbjeĎuju se participativno i to 70% iz budţeta

FBiH a 30% iz budţeta kantona). Svrha ovog zakonskog rješenja je da osobama sa najteţim

invaliditetom (kod neratnih sa 90% i 100% tjelesnog oštećenja, a civilne ţrtve rata od 60-

100% tjelesnog oštećenja) pruţi materijalnu zaštitu i podršku u svrhu izjednačavanja prilika.89

200. Pomenutim zakonom u FBiH propisano je pravo na tuĎu njegu i pomoć za osobe sa

najteţim oblicima invaliditeta, odnosno za osobe kojima je za obavljanje osnovnih ţivotnih

potreba potrebna tuĎa pomoć. Ovu vrstu prava ostvaruju i civilne ţrtve rata i osobe sa

neratnim invaliditetom. Pored osnovnih prava za osobe sa invaliditetom i civilne ţrtve rata,

propisana su i prava na novčanu i drugu materijalnu pomoć koja se ostvaruju na nivou

kantona, a u funkciji su socijalne zaštite osoba u stanju socijalne poterebe, gdje su meĎu

prvim korisnicima navede OSI i stara lica. Ova odredba definira nešto povoljnije uvjete za

ţene u ostvarivanju prava na novčanu pomoć, tj. starosna granica za ţene je 60, a muškarce 65

godina. Stambena problematika kao i programi socijalnog stanovanja su u nadleţnosti

kantonalnih, odnosno općinskih organa vlasti.

Ĉlan 29. Uĉešće u politiĉkom i javnom ţivotu

201. Pravo učešća u izborima je regulisano na nivou BiH Izbornim zakonom BiH90

. Izborni

zakon ne uskraćuje pravo da glasaju ili budu izabrani licima sa invaliditetom. Ne postoji

posebno zakonodavstvo koje sprečava lica sa invaliditetom da učestvuju u političkom ţivotu,

ali ne postoje ni mjere za poticaj osobama sa invaliditetom za učešće u političkom i javnom

ţivotu. Za glasanje je omogućeno licima koja trebaju asistenciju ili dolazak mobilnog tima u

kuću, Pravilnikom o načinu provoĎenja izbora u BiH91

ove osobe mogu da se prijave i dobiju

mogućnost na način koji je njima najprilagoĎeniji. U toku kampanja prije izbora informacije

89 U 2010. godini je iz Budţeta FBiH izdvojeno 150.000.000,00 KM za oko 50000 tzv. neratnih invalida, a 24.824.326,17 KM za 10904 civilnih ţrtava rata. U 2011. godini za prava 42198 neratnih invalida izdvojeno je 151.685.784,84 KM, a za prava 10782 civilnih ţrtava rata

izdvojeno je 34.216.698,07 KM (federalni budţet 24.222.971,90, kantonalni budţeti 9.993.726,17 KM). 90 „Sl.Glasnik BiH“, broj 20/02 91 „Sluţbeni glasnik BiH“, broj 37/10

54

su obezbjeĎene za sve graĎene putem elektronskih medija, gestovnog tumača, štampanih

medija i slično.

202. Strategije za unapreĎenje društvenog poloţaja lica sa invaliditetom FBiH i RS

identifikovale su potrebu da se omogući aktivno učestvovanje u radu političkih partija,

političkom ţivotu i procesima odlučivanja na svim nivoima. Posebno se potiču organizacije

osoba sa invaliditetom da učestvuju u javnim raspravama za dokumenta koja su od vaţnosti

za sve graĎane.

203. Organizacije osoba sa invaliditetom u BiH organizovane su kroz Zakon o udruţenjima i

fondacijama. Ovaj zakon postoji na entitetskom i drţavnom nivou. Ne postoji registar

Udruţenja osoba sa invaliditetom na nivou RS ili BiH, ali je identifikovano osam saveza koji

su dobili status od javnog interesa za RS, a samim tim dobijaju sredstva za finansiranje rada u

skladu sa Pravilnikom o kriterijumima i postupku za dodjelu novčane pomoći udruţenjima od

javnog interesa, ostalim udruţenjima i fondacijama. Većina Udruţenja koja nisu od javnog

interesa dobijaju manju podršku na godišnjem nivou.

204. Udruţenja i savezi čije je područje djelovanja FBiH ili kanton organiziraju se skladno

federalnom zakonu92

. TakoĎer je predviĎeno da nadleţni organi Federacije i kantonalni organi

u utvrĎivanju politike za ostvarivanje programa socijalne zaštite ostvaruju saradnju sa

udruţenjima osoba sa invaliditetom. Većina organizacija osoba sa invaliditetom udruţena je

u saveze i to: općinske organizacije u kantonalne saveze, kantonalni savezi i udruţenja u

federalne saveze, a neke osobe sa invaliditetom su uspjele formirati i krovne organizacije na

nivou Bosne i Hercegovine. TakoĎer, dio krovnih organizacija, po vrsti invalidnosti,

učlanjene su u balkanske, europske i svjetske asocijacije.

205. U radu saveza postoje odreĎeni oblici zajedničkog djelovanja, tako da je 9 saveza

osnovalo zdruţeno, neformalno tijelo - Koordinacioni odbor saveza invalidskih udruţenja RS,

putem kojeg zajednički iniciraju rješavanje vrlo sloţenih problema i poloţaja osoba sa

invaliditetom. U FBiH osam organizacija je formiralo „Vijeće organizacija sa invaliditetom u

FBiH“. Pokret osoba sa invaliditetom u BDBiH nema formalno tijelo u koje su udruţeni što

značajno slabi njihovu poziciju pregovarača u donošenju odluka i njihovoj implementaciji u

praksi. Naţalost, ne postoji koordinacija svih organizacija na nivou BiH.

Ĉlan 30. Uĉešće u kulturnom ţivotu, rekreaciji, aktivnosti u slobodno vrijeme i sport

206. VMFBiH, na prijedlog MCPBiH, dodjelilo je grantove Savezu gluhih i nagluhih

BiH – Mostar, za program Znakovni/gestovni jezik u BiH - Kultura gluhih - afirmacija

92 Zakon o udruţenjima i fondacijama FBiH („Sluţbene novine Federacije BiH“, broj 45/02).

55

znakovnog jezika, te Udruzi gluhih i nagluhih osoba “SLUH” te, Mostar za program

Znakovni jezik u Hercegovini93

.

207. Osobe sa invaliditetom u BiH su prepoznate u sportskim aktivnostima na svim nivoima

vlasti. To se najbolje vidi u činjenici da se u svim izborima sportiste godine pojavljuju i

sportisti sa invaliditetom. Osim toga značajno je napomenuti da BiH ima Paraolimpijski

komitet, Specijalnu olimpijadu BiH i druge oblike sportskog organizovanja osoba sa

invaliditetom. Izmjenama i dopunama Zakona o sportu BiH iz 2009. godine su definisani

oblici organizovanja i uspostavljanje paraolimpijskog komiteta.

208. Specijalna olimpijada u Bosni i Hercegovini, svoje aktivnosti ima na cijelom

području Bosne i Hercegovine. Osnovana je 06.06.2006. godine na Osnivačkoj skupštini koja

je odrţana u Sarajevu u prostorijama Fakulteta za sport, kojoj su prisustvovali predstavnici

klubova Bosanske specijalne olimpijade iz FBiH i RS, kao i predstavnici Saveza organizacija

za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama iz oba entiteta (SUMERO i MeNeRaLi

RS). Svake godine se odrţavaju takmičenja na drţavnom nivou i to u: malom nogometu,

atletici, košarci, plivanju, stonom tenisu, boćanju i skijanju.

209. Najzastupljeniji sportovi su sjedeća košarka i sjedeća odbojka u kojima predstavnici

BiH biljeţe evropske i svjetske rezultate. Na posljednjoj paraolimpijadi BiH je učestvovala sa

timom sjedeće odbojke i jednim atletičarem sa kojima su osvojili prvo mjesto-zlatnu medalju.

210. Zakon o sportu Bosne i Hercegovine94

naglasio je: „Javni interes i ciljevi Bosne i

Hercegovine u sportu su: razvijanje svijesti graĎana, posebno mladih i invalidnih osoba o

sportu i njegovim vrijednostima i poticanje i afirmacija sporta i njegovih vrijednosti kao

dijela kulture i ukupnih materijalnih i duhovnih vrijednosti društva“. Članove savjeta za sport

Bosne i Hercegovine predlaţe i Paraolimpijski komitet BiH.

211. Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS takoĎer u okviru finansiranja sportskih

organizacija ima predviĎen grant za finansiranje sportskih organizacija osoba sa invaliditetom

(finansiranje organizacije takmičenja, seminara, nabavke sportske opreme i dr.) u iznosu od

170.000 KM. Ministarstvo takoĎer finansijski podrţava formiranje novih sportskih

organizacija u različitim granama sporta (sjedeća odbojka, košarka u kolicima, šah za

invalide, plivački invalidski klubovi, atletski klubovi za osobe sa invaliditetom, streljaštvo za

osobe sa invaliditetom, sportovi za djecu s mentalnim poteškoćama i dr.)95

212. Podršku učešću djece sa invaliditetom daje Javni fond dječije zaštite RS koji deset

godina implementira program socijalizacije djece „Kumbor“ kojim se finansira ljetovanje na

93 Odluka o dodjeli grant podrške neprofitnim organizacijama i pojedincima za 2010. godinu, „Sluţbeni glasnik BIH“, broj 55/10. 94 „Sluţbeni glasnik BiH“ br:27/08 i 102/09 95 Član 2. stav 1. tačka g) Pravilnika o uslovima i kriterijumima za finansiranje nosilaca razvoja sprota Republike Srpske

56

moru za djecu iz socijalnih kategorija. Svake godine u ovom programu učestvuje prosječno

20% djece sa posebnim potrebama koja se uključuju po inkluzivnom programu u grupe sa

ostalom djecom. U toku programa djeca stiču iskustva u socijalnim vještinama sportu, kulturi.

Aktivnosti u oblasti kulture su regulisane entitetskim zakonima.Slične aktivnosti pomoći i

podrške organiziraju se za djecu u FBiH I BDBiH.

213. U Banja Luci je osnovana biblioteka za slijepa lica koja se nalazi u mreţi biblioteka RS

i finansira se iz entitetskih sredstava kao i druge biblioteke. U Sarajevu postoji Bibilioteka za

slijepa i slabovidna lica u BiH još od 1972. godine, s tim da su nadleţni organi Kantona

Sarajevo od 2001. godine odlučili da se finansiranje sedam drţavnih institucija, meĎu kojima

je i pomenuta biblioteka prenese, na drţavni nivo, i od tada je status ove ustanove upitan,

finansiranje neriješeno, nedovoljno i sporadično.

214. Treba pomenuti različite kulturne aktivnosti posebno Sarajevo film festival koji u okviru

selekcije dokumentarnih filmova promovira dokumentarne filmske sadrţaje koji uključuju i

ljudska prava, te posebno i teme koje obraĎuju osobe sa invaliditetom. Startegija razvoja

kulture RS 2010-2015. opredijelila se za uključivanje manjina i osjetljivih grupa (osoba sa

posebnim potrebama, ravnopravnost polova, povratnike i raseljena lica, siromašne). U RS je

prisutno uključivanje osoba sa invaliditetom u sve vidove kulture i Ministarstvo prosvjete i

kulture RS se angaţuje na podrţavanju aktivnosti: slikarske kolonije, pozorišne predstave,

muzejske izloţbe, razvoja kulturnog nasljeĎa. Prvi meĎunarodni filmski festival na temu

invalidnosti odrţan je 2011. godine u Banja Luci uz podršku UNICEF-a, Vlade Finske i

Grada Banja Luke.

C. DIO IZVJEŠTAJA VEZAN UZ SPECIFIĈNU SITUACIJU U KOJOJ SE NALAZE

DJEĈACI, DJEVOJĈICE SA TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I ŢENE S

INVALIDITETOM

Ĉlan 6. Ţene sa invaliditetom

215. Ravnopravnost spolova je sastavni dio pravnog sitema BiH. Na osnovu ovog

standarda sve ţene s invaliditetom uţivaju jednaka prava na ravnopravnoj osnovi. Prema

Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH96

osobe muškog i ţenskog spola su ravnopravne u svim

oblastima društva, uključujući, ali ne i ograničavajući se na oblasti obrazovanja, ekonomije,

96Zakon o ravnopravnosti spolova BiH prečišćeni tekst („Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 32/10),

57

zapošljavanja i rada, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulturi, javnom ţivotu i

medijima, bez obzira na bračno i porodično stanje. Ovaj Zakon se bazira na zabranu

diskriminacije na osnovu spola, te kao takav štiti, od diskriminacije na osnovu spola neovisno

od prilika u kojima se osobe nalaze i od pripadnosti bilo kojoj od ranjivih grupa.

216. Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini izmijenjen je i dopunjen 2009.

godine i to na način da se daje nešto šira definicija i odreĎenje pojma diskriminacija na

osnovu spola, u koju prema izričitoj zakonskoj odredbi sada spadaju i uznemiravanje,

poticanje na diskriminaciju i nasilje na osnovu spola. Ranije je Zakon o ravnopravnosti

spolova u Bosni i Hercegovini poznavao samo direktnu i indirektnu diskriminaciju na osnovu

spola, načelno zabranjujući, kako diskriminaciju na osnovu spola, tako i diskriminaciju na

osnovu spolne orijentacije. Izričita je i zakonska odredba da se diskriminacijom na osnovu

spola ne smatra norma, kriterij ili praksa koju je moguće opravdati postizanjem zakonitog

cilja, srazmjernog poduzetim nuţnim i opravdanim mjerama, kao ni donošenje i provoĎenje

privremenih posebnih mjera s ciljem otklanjanja postojećih neravnopravnosti, unapreĎivanja

jednakosti i zaštite ravnopravnosti spolova. Na taj način je Zakon o ravnopravnosti spolova u

BiH usaglašen u značajnoj mjeri sa članom 4. Konvencije o eliminaciji svih oblika

diskriminacije ţena.

217. Gender centar FBiH u svom Izvještaju97

navodi da Zakon o zabrani diskriminacije, na

jedan sistematski način, na nivou cijele Bosne i Hercegovine, regulira pitanje diskriminacije i

predviĎa mehanizam zaštite od diskriminacije koji je već spomenut u kontekstu razmatranja

izmjena i dopuna Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. U smislu ovog Zakona,

diskriminacijom se smatra svako različito postupanje uključujući svako isključivanje,

ograničavanje ili davanje prednosti zasnovano na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama

prema bilo kojoj osobi ili grupi osoba na osnovu njihove rase, boje koţe, jezika, vjere, etničke

pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili

drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruţenju, obrazovanja,

društvenog poloţaja i spola, spolnog izraţavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost

koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojoj osobi onemogući ili ugroţava priznavanje,

uţivanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog

ţivota. I ovaj Zakon poznaje direktnu i indirektnu diskriminaciju, kao i ostale oblike

diskriminacije, meĎu kojima su uznemiravanje, spolno uznemiravanje, mobing, segregacija,

izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije, pomaganje drugima prilikom

diskriminacije i podsticanje na diskriminaciju.

97 Kombinirani četvrti i peti izvještaj o primjeni UN Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije ţena za Federaciju BiH

58

218. Vaţno je napomenuti da se Zakon o zabrani diskriminacije primjenjuje na postupanje

svih javnih organa na nivou drţave, entiteta, kantona i Distrikta Brčko BiH, općinskih

institucija i organa, te pravnih osoba s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i

fizičkih osoba u odreĎenim oblastima (rad i zapošljavanje, obrazovanje, nauka, sport,

socijalna zaštita, pravosuĎe i uprava itd.). S tim u vezi, u Zakonu se navodi da se zabrana

diskriminacije primjenjuje na sve javne organe kao i na sve fizičke ili pravne osobe, i u

javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: zaposlenja, članstva u

profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite,

dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i

javnih usluga.

219. Iako na zakonodavnom nivou ne postoji rodna nejednakost ţena i djevojčica s

invaliditetom, u društvenom ţivotu prisutna je njihova nejednakost koja proističe iz

uvrijeţenih tradicionalnih stavova.

220. Gender akcionim planom BiH98

identifikovane su posebne potrebe ţena i djevojčica

sa invaliditetom. U dijelu koji se odnosi na Socijalnu inkluziju identifikovano je nekoliko

aktivnosti: zaštita ţena civilnih ţrtava rata u sferi socijalne, zdravstvene zaštite, smještaja i

ostalih prava, iniciranje izrade politika za osobe sa invaliditetom, podrţavanje strategije koja

bi osigurala primjenu socijalnih inkluzivnih programa; u okviru cilja Zdravlje prevencija i

zaštita, te razvijanje gendera senzitivne strategije za pruţanje zdravstvene zaštite osobama

sa različitim stepenima i oblicima invalidnosti.

Ĉlan 7. Djeca sa teškoćama u razvoju

221. U BiH nema razlike izmeĎu ostvarivanja prava s obzirom na spol djeteta. Djeca s

teškoćama u razvoju smatraju se nositeljima prava na ravnopravnoj osnovi sa ostalom

djecom.

Prema podacima Statističkog biltena99

u 2010. godini u centrima za socijalni rad je

registrovano 13948 maloljetnih lica sa smetnjama u psihičkom i fizičkom razvoju. (7631

muškarac i 6317 ţena), statistika dalje razmatra po grupama u odnosu na vrstu oštećenja:

oštećenje vida 839 (m 436 i ţ 403), oštećenje sluha 797 (m 401 i ţ 403), poremećaj u glasu i

govoru 925 (m 463 i ţ 462), djeca sa fizičkim invaliditetom 2244 (m 1137 i ţ 1107), mentalno

zaostali 4799 (m 2716 i ţ 2083), kombinovane smetnje 3421 (m 1859 tj ţ 1562), djeca sa

98 Gender akcioni plan BiH, (2007) Ministarstvo za ljudska prava BiH i Agencija za ravnopravnost spolova BiH 99 Statistički bilten socijalne zaštite za 2005-2010. godinu. Agencija za statistiku BiH, decembar 2011. strana 20

59

poremećajem ličnosti 923 (m 619 i ţ 30). Iz podataka je vidljivo da je veći broj dječaka sa

invaliditetom.

222. Potreba posebne zaštite za djecu sa teškoćama u razvoju u FBiH prepoznata je u

Zakonu o osnovama socijalne zaštite, civilnih ţrtava rata i porodica sa djecom FBiH100

. Ovim

Zakonom, korisnici socijalne zaštite su lica koja se nalaze u stanju socijalne potrebe i to: djeca

bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarena djeca, odgojno zapuštena djeca, djeca čiji je

razvoj ometen porodičnim prilikama, osobe sa invaliditetom i osoba ometena u fizičkom ili

psihičkom razvoju, materijalno neosigurana i za rad nesposobne osobe, stare osobe bez

porodičnog staranja, osobe sa društveno negativnim ponašanjem, osobe i porodice u stanju

socijalne potrebe, kojima je usljed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne

zaštite. Osobe sa invaliditetom i osobe u fizičkom i psihičkom razvoju, u smislu navedenog

zakona, su djeca i odrasle osobe, koje su: slijepe i slabovidne, gluhe i nagluhe, sa

poremećajima u govoru i glasu, sa tjelesnim oštećenjima i trajnim smetnjama u fizičkom

razvoju, sa smetnjama u psihičkom razvoju (lakog, umjerenog, teţeg i teškog stepena), sa

kombiniranim smetnjama (višestruko ometena u razvoju). Prava iz socijalne zaštite, u smislu

Zakona su: novčana i druga materijalna pomoć, osposobljavanje za ţivot i rad, smještaj u

drugu porodicu, smještaj u ustanovu socijalne zaštite, kućna njega i pomoć u kući i usluge

socijalnog i drugog stručnog rada. Propisima kantona utvrĎuju se iznosi novčanih i drugih

davanja, uslovi i postupak za sticanje tih prava i njihovo korištenje. Propisom kantona mogu

se utvrditi i druga prava iz socijalne zaštite u skladu s programima razvoja socijalne zaštite i

njegovim mogućnostima. Osobama i porodicama u stanju socijalne potrebe, koji ispunjavaju

uslove za sticanje i korištenje prava iz socijalne zaštite, osiguravaju se na teret sredstava

socijalne zaštite i odreĎeni oblici zdravstvene zaštite i zadovoljavanje stambenih i drugih

potreba u skladu sa zakonom.

223. Djeca ometena u psihofizičkom razvoju i odrasle osobe sa umanjenim psihofizičkim

sposobnostima bez obzira na uzrok nastanka invalidnosti odnosno radne sposobnosti, ako to

pravo ne mogu ostvariti po nekom drugom osnovu, a koja se prema psihofizičkim

sposobnostima i godinama ţivota mogu osposobiti za rad, imaju pravo na osposobljavanje za

ţivot i rad. Djeca s teškoćama u razvoju takoĎer imaju pravo na doplatak za djecu u duţem

trajanju od djece bez teškoća u razvoju, najduţe do 27. godine ţivota.

224. Djeca s teškoćama u razvoju prema Zakonu FBiH imaju sljedeća prava: pravo na

doplatak za pomoć i njegu; pravo na ličnu invalidninu; pravo na brigu izvan vlastite porodice

(koje se ostvaruje kao stalni, sedmični ili privremeni smještaj, cjelodnevni, poludnevni ili

100 „Sluţbene novine Federacije BiH“, br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09

60

povremeni boravak i organizirano stanovanje); pravo na zaštitu izvan vlastite porodice u

obliku pomoći pri uključivanju u programe redovnih predškolskih ili školskih ustanova te

pravo na status roditelja njegovatelja. Za ostvarivanje prava u sistemu socijalne zaštite u

prvom stepenu nadleţni su centri za socijalni rad prema mjestu stanovanja korisnika.

225. U oblasti socijalne zaštite imamo pozitivnu diskriminaciju, tako da djeca sa

invaliditetom imaju liberalnije uvjete za ostvarivanje prava i veći obim prava od djece bez

invaliditeta. U RS poloţaj djece je regulisan Zakonom o dječijoj zaštiti RS koji ureĎuje niz

prava za djecu sa invaliditetom. Prava se realizuju u centrima za socijalni rad a o njihovom

izvršenju se stara Javni fond dječije zaštite RS. Za djecu sa invaliditetom roditelji ostvaruju

dodatak za djecu bez obzira na to koja su po redu roĎenja. Ukoliko roditelji imaju invaliditet i

neophodna im je tuĎa njega i pomoć, mogu ostvariti dodatak na djecu bez obzira na red

roĎenja djeteta i njegovo zdravstveno stanje. U oba slučaja se ne uzima u obzir imovinsko

stanje roditelja. Po istom Zakonu se omogućuje roditeljima da u slučajevima kada je djeci

neophodan veći stepen njege realizuju pravo na pola radnog vremna, a drugi dio isplaćuje

Fond dječije zaštite RS. Posebno vaţni programi za djecu Fonda dječije zaštite RS su:

socijalizacija djece na ljetovanju u kampu Kumbor u Crnoj Gori i rana detekcija djece sa

posebnim potrebama. Na ljetovanje je upućeno 13300 djece za 10 godina programa od toga je

20% djece sa posebnim potrebama101

tj. 2500. Program rane detekcije djece sa posebnim

potrebama je trajao više godina sa ciljem da se obuhvati što veći broj djece koja nisu

registrovana u centrima za socijalni rad, a imaju posebne potrebe. Projektom je evidentirano

1367 djece najčešće uzrasta od 10 do 14 godina. Od ukupnog broja djece uključene u projekat

397 djece je prvi put otkriveno.102

D. DIO IZVJEŠTAJA VEZAN UZ POSEBNE OBAVEZE

Ĉlan 31. Statistika i prikupljanje podataka

226. Nema sistemskog pristupa voĎenju evidencije o osobama sa invaliditetom.103

Evidencije su u skladu sa uzrocima rasporeĎene u tri sistema u svakom entitetu u Distriktu

Brčko, a kriteriji za evidencije nisu usklaĎeni tako da podaci nisu uporedivi. Kako navodi

SSU104

pravi izazov predstavlja realno utvrĎivanje podataka o osobama sa invaliditetom u

bazama podataka institucija i organizacija koje se bave pitanjima osoba sa invaliditetom, kao i

101 Brošura Prvih 10 godina socijalizacije „Na dlanu“ Javni fond dječije zaštite RS 2012. 102 Podaci Javnog fonda dječije zaštite RS 103 Specijalnom izvještaju o pravima osoba sa invaliditetom, Institucija Ombdusmana za ljudska prava BiH, novembar 2010. str.40 104 Strategija socijalnog uključivanja BiH

61

njihova uporedba izmeĎu entiteta. Kao prvo, u BiH je zbog neusklaĎene baze podataka teško

procijeniti ukupan broj osoba sa invaliditetom.

227. Ipak Podatke o broju osoba sa invaliditetom moţemo dobiti na osnovu izvještaja

Agencije za statistiku u oblasti socijalne zaštite:

Prema podacima Statističkog biltena105

u 2010. godini u centrima za socijalni rad je

registrovano 13948 maloljetnih osoba sa smetnjama u psihičkom i fizičkom razvoju. (7631

muškarac i 6317 ţena),a statistika dalje razmatra podatke po grupama u odnosu na vrstu

oštećenja. Posebno su registrovane psihički bolesne osobe 447 osoba od čega je 242 muškarca

i 205 ţena). Punoljetne osobe prema istom izvoru je 40058 106

(muškaraca 20604 i ţena

19454), psihički bolesne osobe 6497 (3291 muškarac i 3206 ţena). Znači ukupan broj osoba

sa invaliditetom u sistemu socijalne zaštite je 60950 osoba. Prema istom izvoru pravo na

pomoć i njegu drugih osoba koristi 29380 odraslih i 3108 djece.

228. Prema dostupnim informacijama Agencija za statistiku BiH je pripremila set od 5

pitanja prema EUROSTAT-ovim uputstvima za evidenciju osoba sa invaliditetom, što će se

primjeniti pri popisu u 2013. godini i što treba dati prve relevantne podatke.

229. U skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti RS usvojen je i Pravilnik o voĎenju

jednstvene matične evidencije i dokumentacije korisnika prava, oblika, mjera i usluga

socijalne zaštite što je nadleţnost ministarstva za poslove socijalne zaštite, a u sklopu

Informacionog sistema RS. Jedinstvena baza podataka o djeci sa smetnjama u razvoju na

području RS vodi se u Javnom Fondu za dječiju zaštitu RS kome svi centri za socijalni rad i

sluţbe socijalne i dječije zaštite dostavljaju podatke.

230. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike vodi osnovne podatke o pruţanju

novčanih naknada za osobe sa invaliditetom u FBiH. Federalno ministarstvo rada i socijalne

politike ukazuje na činjenicu da je broj osoba sa invaliditetom značajno veći u FBiH u odnosu

na RS zbog posljedice primjene izmjena Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih

ţrtava rata i zaštite obitelji s djecom u dijelu koji se odnosi na prava osoba sa invaliditetom.

Primjenom ovog zakona u FBiH broj osoba sa invaliditetom se povećao u pogledu ranijih

evidencija, što je posljedica blaţih zakonskih odredbi koje su omogućile uvoĎenje u pravo

starih osoba i hroničnih bolesnika. U procesu je izrada novog zakonskog rješenja u FBiH koje

bi trebalo postaviti bolje mehanizme kontrole i precizirati uslove korištenja prava.

105 Statistički bilten socijalne zaštite za 2005-2010. godinu. Agencija za statistiku BiH, decembar 2011. strana 20 106 Isto. Str.28.

62

Ĉlan 32. MeĊunarodna saradnja

231. VOIBiH je u okviru svog mandata zaduţeno i za meĎunarodnu saradnju i koordinaciju.

MLJPI I MCPBiH su drţavna ministarstva koja, svako u odnosu na svoj mandat, takoĎer

sudjeluju u meĎunarodnoj saradnji. Organizacije za osobe sa invaliditetom takoĎer u okviru

svojih kontakata saraĎuju sa meĎunarodnim asocijacijama i organizacijama. Nadleţna

ministartva iz FBiH imaju iskustva u saradnji sa drugim organizacijama i institucijama kao

što je suradnja sa Atašeom za socijalna pitanja ambasade Republike Austrije i organizovanje

niza meĎunarodnih konferencija na teme rana intervencija, prekvalifikacija i zapošljavanja

osoba sa invaliditetom i uključivanje osoba sa intelektualnim teškoćama u lokalnu zajednicu.

Treba pomenuti i primjer iz RS potpisivanja Memoranduma o suradnji izmeĎu organizacije

Mental Health Initiative. Ovaj projekt će doprinjeti poštivanju ljudskih prava s posebnim

naglaskom na pravo na ţivot u lokalnoj zajednici, zapošljavanje novih kadrova i

transformaciju zastarjelog, getoizirajućeg načina zbrinjavanja osoba sa intelektualnim

teškoćama.

Ĉlan 33. Nacionalna primjena i praćenje

232. Nacionalna primjena i praćenje UN Konvencije POI na nivou Bosne i Hercegovine je

obezbjeĎeno imenovanjem Vijeća za osobe sa invaliditetom BiH.107

Nadleţnosti i djelokrug

rada VOIBiH uključuje:

a) promocija ljudskih prava osoba sa invaliditetom, iniciranje i aktivno učešće u izradi i

donošenju, te kasnije vršenje monitoringa realizacije strateških akcionih, planskih, zakonskih

i podzakonskih dokumenata koji se odnose na realizaciju politika u oblasti invalidnosti;

b)ostvarivanje saradnje sa meĎunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama, učešće u

izradi akcionih planova i drugih dokumenata čiji je cilj poboljšanje poloţaja osoba sa

invaliditetom, te iniciranje projekata podrške svim drugim udruţenjima osoba sa

invaliditetom i realizacija svih drugih aktivnosti kojima se promovira i poboljšava poloţaj

osoba sa invaliditetom u skladu sa UN Konvencijom POI i Opcionim protokolom;

c) koordinacija aktivnosti izmeĎu nadleţnih organa i institucija u Bosni i Hercegovini;

d)priprema izvještaja, analiza, preporuka i mišljenja u vezi sa konkretnim mjerama i

mogućim rješenjima za zaštitu prava i interesa osoba sa invaliditetom koje donose ili provode

nadleţni organi, institucije i sluţbe u Bosni i Hercegovini;

107 Odluka o formiranju vjeća za osobe sa invaliditetom BiH, Vijeće ministara 19.10.2010.

63

e)učešće u pripremi izvještaja u skladu sa članom 33. UN Konvencije POI;

f)davanje preporuka, sugestija i mišljenja na zakonske i podzakonske akte i projekte koji se

odnose na prava osoba sa invaliditetom, a koje usvaja ;

g)uspostavljanje redovne saradnje sa drugim interresornim tijelima u VMFBiH koja provode

aktivnosti vezane za zaštitu prava osoba sa invaliditetom.

233. Istom odlukom je definisano da VOIBiH podnosi izvještaj VMFBiH najmanje jednom

godišnje. Obzirom da je VMFBiH radilo u tehničkom mandatu do sada nije sačinjen ni jedan

izvještaj.

234. Na nivou entiteta praćenje će se obavljati kroz praćenje implementacija strategija za

osobe sa invaliditetom koje je planirano na godišnjem nivou. Planirano je da se odvija kroz:

praćenje realizacije pojedinih aktivnosti proizašlih iz ciljeva Strategije, praćenje realizacije

budţeta nadleţnih institucija, ustanova i tijela prema aktivnostima proizašlim iz Strategije,

praćenje promjene stanja u oblastima društvenog djelovanja fokusirano na efekte proizašle iz

Strategije, praćenje nivoa zadovoljstva korisničke populacije i nivoa senzibilnosti dijelova

sistema i opšte javnosti efektima provoĎenja Strategije.

64

E. PRILOZI

1. Politika u oblasti invalidnosti BiH 2. Specijalni izvještaj o pravima osoba sa invaliditetom – Ombudsmen BIH 3. Socijalna zaštita 2005 - 2010 – Agencija za statistiku BIH 4. Socijalna zaštita/skrb u Federaciji Bosne i Hercegovine 2011 – Statistički bilten Federalnog

zavoda za statistiku 5. Statistički godišnjak RS 2011 - Republički zavod za statistiku 6. Socijalna zaštita – korisnici, oblici, mjere, usluge i ustanove br. 10 – Statistički bilten

republičkog zavoda za statistiku

izvjeŠtaj o provoĐenju konvencije...1. izvještaj o provoĎenju konvencije o pravima osoba sa...

Documents