Itoj l 'l· ~

cxsa· op o·

y CBOll

B te[!!XIX jep je

Privredno- kulturne

Matice

za Sjev. Dalmaciju

w~--·--------------------~~

,J-

Izlazi četvrtk 'om

npuspet(HO-J<y nTypue

MaTnQe

aa CjeB. ~anMa~uj~

Godišnja pretplata za našu državu 40 dln., za Ameriku 2 rlolaro. a za ostalo inostranstvo 80 din. lllu«SeHHI<, 2 Maja 1932. Vlasnik •Prlvredno-kulluma Matica za Sjev. Palmaciju•

Uređuje Sekretarijat MatJce. , Clanovi Matice dobivaju list besplatnoi Primjerak 1 dln. EPOJ 126. fOAMHA IV. Telefon br• 63. - Broj ček . računa 38.242.

Kulturne Saradnik .Narodno~r Slova" napao

je strašno ljutito članak u našem ,. O lasu • o Kainskoj preparandljl. I kao ob!čno u ljutnji, zaboravio je na ton, na atll, na sintaksu, na Interpunkciju, u jednu riječ na ave što kval flkuje javno raspravljanje. Ljutnja je slabost ljudska, all ona sama sobom ne odu­zimlje Ispravnost jednom stanovištu. Sto se toga tiče, naš protivnik bl ipak mogao biti u pravu. All stvarno nije.

Kladimo se da će svi profesori šibenske preparandlje moliti premje­štaj na kninsku, samo ako budu došli u selo Kovačić pod D:narom kraj Knina da se lično osvjedoče o raskoši koja fm je tamo pripremljena. Naravno, ne mislimo doslovno - svi. Ne bi se kladili za one (ako takvih ima) k:oji će se teškom mukom odvojiti od štam­tlb u • K rei • ill od večernje a trak cije u .kalelargi". All za one se kladimo, koji su Istinski umni radolci, koji se oduševljavaju za svoju kulturnu ulogu, koji lU gonjeni strašću da narodu odgoje najbolje učitelje. Za takVe pro· feaore stvorena je tamo prava zgoda.

Oni, l još više njihove _,c:~&'u~, ati­maće se za Končić, jer tako udobne l otmene stanove nemaju nl šibenski nl kninski načelnik kao što su oni pro­fesorskl ukraj preparandlje. Pa onda okolina, ljepota što nikad ne zasiti. Impozantne dlnarske urvine u paza­dinJ, a svuda okolo slike zdenih dra­ga, prlaoja, gorlca, proplanak•, njiva, livada l ~rorsklh potoka.

Neko je Izbacio glupost, da je taj predjel malari~an. O ,>et se kladimo, da tamo nema malarije kao što u • Usnim kalama • primorskih kulturnih centua naprotiv Imade tuberkuloze l drugih otrovnih mlazama. All koje čudo? l dosad su u takvim ambijen· tima bile srednje škole, pa mogu l unaprijed ostati. Ml ne želimo zatva­ranje preparandlja, nego se zauzimlje­mo za otvaranje novih, boljih. Ljudi koJI postavljaju pitanje: Ill • III, pa onda Intrigiraju zvaničnim l privatnim kanalima, Izgledaju veoma sitni, l pre· pirka sa njima na tom polju nas ne privlači. Drugo jedno načelno, soci­jalno l kulturno pitanje nas lnteresujt.

Suadnlk "Narodnog Slova" nije umio sakriti prezir prema selu, on mu je neobuzdano dao maha odmah u Ironičnom naslovu "Preparandlja u selu Kovačiću pod Dinarom kraj Knina". Prezir prema selu smjestio je uz obožavanje "kulturnog centra" jamačno zato, da bi predrasuda toga buržujskog pedagoga bila više uočljiva l argumenat ubjedljlvljl, pred kojim mora sve ničice da padne.

Šta je to kulturni centar, nl o tome nelemo raapravljatl, Nego, da ll l zašto jedna kulturno-vaspitna ustanova nesmije ba§ biti na selu ?

Ćini nam se da se danas ne može više trpjeti takvo shvatanje l da ono spada u red socijalnih i kulturnih predrasuda l z~bluda. Gradovi su, latin,, nekad bill prl1vojill l ufivall

r dra sude monopol kulture i civilizacije. Taj kulturni rdlm bio je na vrhuncu 1.1

doba prosvjećenog apsolutizma i u prvom periodu tzv. guđanske demc­knclje. Ali docnije, sa pobjedama široke političke demokracije Išla je uporedo i ona kulturna t. j. dostupnost kulture svakoj korisnoj društvenoj jedinki. l to načelo danas vlada.

Gradovi koji su u svoje zidine prikupili sve tekovine savremenog napretka, uspjeli su očuvati stečeni

prlvllegovani položaj samo zbog to­ga, što selo nije još organizovano i jedinstveno u socijalnoj utakmici, što se nije opasalo snagom pa je ostalo nejako da uzme ono !to mu po usvojenim načellma općeg kulturnog razvoja pripada. jedino tako se u na­šim prlllkama dade protumrčitf što nam je selo, koje je za 99 posto pro· ducent a za 90 posto konsument, dakle glavni privredni činilac naš, lz­rabljeiJo, zaostalo l siroto, dok su nam gradovi srazmjerno bogati, opskrbljeni udobnostima, ponekad čalt l morb'd­no prof1njenl. Eto na pr. grad Š iQeni~ tro~! saaa lj(JO OOIJ D n. za luksuzno

- parkiranje jedne privatne ledine, dok se čitava sela odmeću u prosjak.e.

Neka se ne precljenl naš izraz "lzrabljeno ". U zakonima pri vrednog zb!vanja lako je uočiti ulogu m š h gradova, koja je Isključivo posrednič­ka pri Izmjeni dobara. Dobitak se sastoji od prof,ta koji pada na teret producenta l konsumenta - seljak•. Pretpostavlmo li sada jednu savršenu zadružna-privrednu or&anlzaclju sela, prema kojoj se ml naglo približujemo, ko može više vjerovati u neku neg­borlvost l vječnost • kulturnih centa­ra?"

Selo dakle Imade i te kako pravo, pravo koje ono još nije ostvarilo, da dobile l elektriku l vodovod i udoban stan i pogodne komunikacije i pozo­rište l biblioteku l apoteku l školu, pogotovo takvu koja ima da posluži njegovim kulturnim potrebama, a u te svakako spada pre parandlja.

Otvaranje preparandije u selu Kovačiću pod Dinarom kraj Knina ili afirmacija najjačeg savremenog kulturnog načela nije dakle za Ironiju ni za prezrenje.

Na kraju, o onim sramežljivim aluzijama na srpsko-hrvatske odnošaje t. j. da se otvaranjem preparandije u Kovačiću favorlzuje srpstvo na štetu hrvatstva, teško je govorit! prema

.pretstavnicima zvaničnog jugosloven­stva bez šaljlvog osmijeha. All treba ovdje da se rečt, da u ovim zagor· skim stranama Imade mnogo, vrlo mnogo Hrvata, kojima su Iz osnova uskraćene blagodati kulture. U tom pogledu potpuno au izravnata srpska l hrvatska sela l nj1hova solidarnost u ovom pitanju van svake je sumnjt>. Neka u to bude uvjeren usplahiren! branllac jedinstva. Dr. 1. o.

Prijatelji širite "Glas"

Najbolja narodna organizacija U Kninu je uveden jedan običaj

koji je već postao pravilo, da se svake nedjelje u kojem selu održavaju sa­stanci, na kojima se pretresaju naj­važnija pitanja njihovog življenja.

Kod nas se je uvijek jadikovalo da se na selu ne može ništa učiniti, da seljaci nemaju razumijevanja za nikakav napredak. All l na ovim u­stancima po selfma jasno se pokazuje, da u svakom selu Ima ljudi koji su željni dogovora, samo kad lm Ima ko da dođe l kad se pogodi ono što im je najvažnije.

Kad se u zajedn!čklm razgovorima postigne, da se dodirnu pitanja, koja su najosjetljivija u narodnom životu, a koja 1e mogu ostvariti sa dobrom voljom l udruženim radom najprobra· nij ih ljudi u jednom mjestu, tad od­jednom l alnu misli l javi se volja za ostvarivanje elijeva l kod naših ljudi po selima.

Tada nastaje među ljudima jedan nov način rada, u kojem se pokazuje l njihova pamet l poštenje l među· sobna trpeljlvost l lična vrijednost, pa ono što je 'nolje ide napriJed l razvtja se, a što ne valja otpada l odbacuje se.

Pored svih poteš~oča, koje se po­kazuju u početnom zajedničkom radu samo ona organizacija Izvršuje svoju ulogu, koja Izazove svjesnu saradnju svih ljudi, koji u njoj učestvuju l koja naročito na selu oživi l prikupi ljude sa uvjerenjem, da će moći ostvariti samo ono !to su sami kadri izvrš!tl.

Da se to postigne, treba znati što se hoće, što je najvažnije l što se može postići, pa prikupiti ljude, koji to osjećaju ill mogu osjetiti kao sv~Đje

potrebe l svoje želje. K«d se pri tom nađe neko koji će organizaciju ruko­voditi, sve se o3talo samo od sebe razvija.

Kad smo se prošle nedjelje uputili Iz Knina u jedno 1elo · skradinake općine još ujutru rano sreli smo, l ako je pljusak padao, žagrovačku seosku sokolsku četu, gdje Ide prema Soko­lani kninskoj, da se sa drugim seoskim Čt tama nađe na zajednlšklm vježbama u najljepšoj školi i zabavi za seosku mlađariju. Seoska mlađarija Iz obl ižnjih sela kninskih toliko navaljuje, da se organizira u čete, da već nema do· voljno radnika, da im se može izaći

u susret. I u svim drugim pravc'ma poja­

vile su se tolike potrebe l žel:e samih ljudi, da se l s njima sarađuje, da se već ne mož.e. dospijevati, jer nema dovoljno lntel!genclje, voljne da u tome radu učestvuje.

Ovdje ćemo iznijeti samo nekoltko primjera poslJednjih sastanaka, što su se iz Knina održavail po Sjevernoj Dalmaciji. u raznovrsn im prllihma, da se vide i uspjesi l poteškoće u organizaciji narodnog života l to u organlzac·jl, koja je najbolja l jedino mogućna da preobrazi život narodni.

Ono što se razvija l doživljuje n. pr. u Strmici, Plavnu, Raduči ću, Đ o-

vrskama, Smokovlću itd. t. j. kroz svu Sjevernu Dalmaciju, od granice bo­sansko~Hčka do f~avnlh Kotara Iznosi vjernu sliku našjh ljudi l krajeva.

Strmica je n~š ponos zadružni. Pred trideset godina učitelj ~t. Nikola toko započeo je tu zadružni rad, koJI su kasnije prihvatili sami seljaci l sa uspjehom ga vode l razvijaju. I sadanji učitelj g. Đuro Dobrić prišao je zatlružnom radu, jer je vidio tu okupljene naj­bolje seljake. Ovo naše lijepo selo na bosanskoj granici već davno je osjetilo važno1t crkve, škole l zadruge u selu, pa je u sred sela na jednoj glavici podiglo novu crkvu, lijepu školu i skromni Ztdružnl Dom. Sada zadrugari proširuju Zadružni Dom za razgranate zadružne potrebe. Kreditna zadruga Ima preko 100.000 dinara rezervnog fonda l stalne štednje (udjela). Prošle godine osnovali n vodnu zadrugu za natapanje. Priprema ae osnivanje nabavljačke zadruge. U prošlu nedjelju osnovan je odjeljak lciravc;tvene zt~.druge . Od m th u ~ :>čet­ku upisalo se fe 60 zadruga~•) koji će uplatiti svoje · udjele, l mjesečno u bolesnički fond uplaćlvsće RO 5 91n. Ljekar će im dolaziti u selo l služite se zadružnom apotekom, a pomoću zdravstvene zadruge pojedini zadrugari moći će urediti mnoga svoja pitanja, kao što zdravstvena zadruga moći u selu izraditi neke ustanove za za­jedničke potrebe zadrugara.

U Strmici se vidi svijest l razumi­jevanje među zadrugarima kao u malo kojem drugom selu. Na njihovim skupštinama nema više buke. 0 ' svemu se mirno i ozbiljno raspravlja, kao što seljak radi na svojoj zemlji, oko svog blaga, u svom poslu. Ko bi želio vidjeti kako zadrugarstvo preobražava seljaka neka dođe na zadružnu ·skup­štinu u Stcmlcl.

Plavno je naše veliko selo na ličkoj granici 111 upravo na tromeđi dalmatinsko­ličko-bosanskoj. Selo Ima 500 kuća l dosta razboritih ljudi starinske česti­

tosti. Tu je osnovan1 p1va mljekarska zadruga u ovim krajevima l kreditna zadru&a jo§· prije rata, dok je bio u Plavnu učitelj g. Obrad Knežević l sveštenik g. ·M'rko Sinobad.

All se osjeća da još organizacija nije shvaćena kao, svoja vlastita, toš

Poziv na svečano otvorenje Zdravstvene zadruge u Kninu

U nedjelju 8 maja u 1 O sati, otvoriće se na svečan nacm Zadružna apoteka i ambulanta u Kninu.

Pozivljemo sve članove i prijatelje, da prisustvuju otvore­nju, kao jednom vrlo važnom kulturnom događaju u narodnom životu.

. l

Strana 2.

uvijek se očekuje nešto od drugoga.

Ne rješava se ono što se može rijf­

šltf, već se mašta o onom što je da­

leko. Na skupštinama se postavljaju

pitanja o promjenama zakona l o pravdi u svijetu l teško se uspijeva, da se raspravljanja svedu na svako­

dnevna pitanja. Pa pored svega toga tamo se

polako učvršćuje obnovljena kreditna

zadrug•, koju vodi g. Dane Petrano­

nović, bivši oblasni školski nadzornik,

koji ujedno prikuplja uspomene iz prošlosti u ovome kraju, gdje je Kralj Petar pod imenom Petra Mrkonjića u

obližnjim Crnim PtJtcclma četovAo za vrijeme bosanske bune.

U Plavnu se l danas drži još bratska kuća, gdje je nekad Dositej Obradov " ć držao školu l pliao svoja knj iževna djela - u seoskoj kuć cl,

kroz čiji je krov snljtg nabacivao l o kojoj se tuži, da se zimi nije mogao ugrijati. Ali l pored t1h tešk·h prlllka

učio je l radio. Bl li l ovaj primjer

mog&o nešto podignutf duh našim

mlađim učiteljima, koji vel ikim dijelom

gube duh l malaksavajL1 u radu, l ako su lm prilike svima povoljnije nego

nekad našem Dositej u? l l bi ll i primjer g. Dane Pdra­

novfćt koji pod staro t vod i jednu

malu seosku zadrugu mogao potak­nuti naše ml~ đe u č tel jP., da se pregnu

malo bolje u narodnom prosvjećlvanju ?l U Plavnu Ima j •dan učitelj l tri

učiteljlcr. l oni su bill na skupštini l

Izgleda da će učestvovati u nared 1om

radu, koji se l u Plavnu može lijepo ruvljatl, samo treba Izabrati ljude i

rad1tl s onima koji imaju smisla za­

rad. l u ovom selu organiziran je o­

djeljak Mljekarske zadruge l priprem­ljeno osnivanJe odjelka Zdravstvene

Z!. druge. Plavanjaca ima dosta, sa kojima

se može raditi, samo treb' l s nj ima

stctlno biti u ve~l l pomagati lm u

radu.

tt ·

Mjesto za preparandiju odabrala

je jedna komialja, u kojoj su bili sve

ljudi, čija je objektivnost i čestitJst

van spora, pa da s J oni vltljell, da je

mjesto "jedna nezdrava baruština" zar oni to ne bl bill opatll\ i zar bi se

se saglasill s tlm? l Zaš to baš g. do­pisn ik svakom s reda odriče čestitl)st? l

Okolica K nl nske preparandlje tako

je zdrava i napučena da nema nikakve

bojazni, da neće Imati dovoljno đaka,

da nl k: o drugi ne d o đ e nei O samo

đ a ci iz neposredne okolice.

A baš Iz te okolice moći će se

spremati najbolji učitelji n naša sela,

koji će biti kadri prednjačiti u narodu

l u svakom dobru, all kad bude trebalo "1 na strašnu mjestu postajati!"

BroJ 126.

radom, bez ikakvog stručnog l zdra­vog promišljanja".

Prve vijesti u javnosti i razl(lge za

Kninsku preparandiju donio je pred

deset godina splitski .život•. Otada je narod ovog kraja uzeo na se mllljon­ske terete, da se ostvari preparandlja

Kninska. Tada je jedan haslanlk M;­

nistarstva prosvjete bio i u Šibeniku

l u Knlnv, ispitujući !te bl koja

općina blla kadra pregorjetl, da prl01i

biviu zad(lrsku preparandlju. Kninska

općina primila je xa se teret, koji se

od nje tražio l to je definitivno odlu­čilo za Knin pored općih razloga, da

se i o ovim zagorskim krajevima vodi

barem toliko računa, koliko i o Pri­morju. A pitanje ~kolstva i učitelja Iz

ovih kraJeva bilo Je toliko zaostalo iza Primorja. da je t•ebalo tu neprav­du ispraviti. Temelj je svake slobodne

države, da se podjednako vodi računa

o svim njenim građ .mima i krajevima.

Odjek v;jesti o otvaranju učitel'ske škole u Kninu

Postoji samo jedna opasnost. Ako dođu za nastavnike .,pedagozi svjet­skog glasa'' za kakvoga· i pisac

članka sebe zamišlja, Gnda će l ško­lovanje i vaspitanje u Kninskoj pre­parandljl b.tl samo krparenje. Samo mi se tješimo, da će ,,bura'' - koje ae dopisnik toliko boji - odnljftl slične nastavnike, a da če u Kninsku preparandiju doći samo oni, koji su i ,,prisl'Jjnl i čestit,", pa da će se

baviti ozb ljnim radom, a ne "'taoštra­vatl oštrica, koje su do sada krvarile narod ov h krajeva, sa zakulisnim

Najzad, oQaj članak u "Glasu" nije nazvao ,. kr parenje • unutrašnji rad

Nastavničkog zltora .šibens~e preparan­dlje, ne~o spoljašnje §kolovanje đaka

bez konvikta, jer je i Urednlitvu dc­

bra poznato, da u tom zboru ima val!anlh i savjesnih nastavnika, kao

što su na pr. gg. L~žalć, Andrijaievlć,

Prostran i t. d, pa Je suviina tobožnja odbrana•.

Na članak, koji je donio "Olss" u

svom pro!lom broju o otvaranju pre­parandlje u Kninu, primili smo od

naših saradnika nekoliko pisama punih

radost', što je konačno sve priprem­ljeno za otvor preparandlje. All u

u "Narodnom Slovu" pročitali smo tri članka sasvim suprotnog sadrfaja, l to

prvi od Općinskog Upravitellstva: ,.jedan nedostojan napadaj na Šiben­sku preparandlju ", drugi od bezime­nog saradnika : ,. Otvaranje preparan­dlje u selu Kovačiću, pod D ina rom

blizu Knina•, i treći jednog roditelja·

građatdna.

Poito Uredništvo ,.Glasa• nikad ne donosi u listu n!šta što he slufl istini i pravd1, osjećamo dutnost, da gg. piscima članaka svratimo pažnju na činjenice, koje se moraju uzeti u obzir pri prosuđivanju ovog pitanja,

pa da budu malo objektivniji i da ne

gube nerve. ,. Glas" je donio članak, o kojem

je riječ, u času kad se je prevozio u

preparandiju namještaj za ikolu l in­tarnat i kad se je dovršila izgradnja

učitells1dh stanova. To mora blti za svu Sjevernu DJlmaclju jedan veliki

događaj l velika radost. U to vrijeme (sve što navodimo

mfđJ navodnicima izrazi su u član·

cima Ur.) "šibenska, uz druge dalma­tinske Općine, upire sve sile (iursiv naš Ur.) da uvjeri odlu~ujuče faktore o potrebi ovog učevnog zaveda na Pr!­morju•. Nama je vrlo dobro poznato,

da su gotovo svi oni koji su "upirali sve sile"', da preparandlja ostane u Šibeniku, uvjeravali odlučujuće faktore

o najnesretnljem rješenju s1 Kninskom

preparandijom. Zato se je nametala uporedba sa Šibenskom predarandljom.

Ml moJimo gg dra Vinka Smol­čića i Matu Karadfolu, koji su potpi­sati izjavu Općinskog U pravlteljstva,

da dođu i da vide sada več hrsđ enu

Kninsku preparandiju, njen položaj l

okolicu, pa i toliko ozlogašenu uda­ljenost od Knina, pa glavu dajemo ako ne Izraze l svoju !elju, da se ta preparandija, u jednom vanredno li­

jepom l zdravom kraju, što prije otvori. Ili ako ih mrzi da dolaze u ovaj kraj neka izvole upltati avog

narodno2 poslanika, g. dra Marka Ko ž Jia, koji je slučajno nekidan prĐ­laz:lo ovuda, neka im kafe on s voje impresije. A ne bl bilo zgorega da i

poslanik sreza kninskoga pogleda tu veliku kulturnu tekovinu Sjeverne Dalmacije.

Svi oni koji žele da se oltavljeste

•

o pravom stanju stvari, · da sami sv'"­

jim očima vide, uvjerili bi se da članak

u "Glasu" nije bio ,.nedostojan na­pada} na ilbensku preparandlju" nego

nužna odbrana Kninske preparandije, koja ima svoju ulogu l opravdanje .

barem toliko koliko i Šibenska.

"Ml međutim gojimo čvrstu nadu, da odlučujući faktori neće nasjesti, ni

ovog puta, intrigama razne vrste -usprkos svemu nelijepom i nedičnom, ito se događa oko nas• Jer preparan­dija Kninska .sa svake strane odgo­vara svojoj narodnoj svrsi".

Pisma IZ naroda

P ls ac dru2og članka ,. prešao je granice ne samo pristoJnosti nego i

čestitosti" (izrazi među navodnicima s1 iz članka. Ur.) već i po tom ~to

izrafava mišljenje da nije ,.nijedan pametan i nepristran čovjek• tko ne

dijeli njegovovo mišljenje, koje on jedonostavno proglasi za ,.klevete•.

Dl je pisac članka bio malo pri­stojniji i čestiti]~ "ne bl bubnuo buda­laštine•, kakvih je pun njegov članak.

Na prvom mjestu Ističe, a to ka­

snije i opetuje, da je preparandlja "u

posve pustom i nezdravom mjestu". Ako Je negdje daleko pod Dinarom, gdje su onda ,.potoci, potočlći l bare?"

Da se dc đe do preparandije ne mora se baš tako daleko pod Dinaru Ići.

Svakako Kovačićka preparandlja bliža je Kninu, nego bivŠl Arbanaška Za­dru. u kojoj su školovane sve naše pred­ratne generacije učitelja, o kojima je nepodije]jQnO dobro mišljenje.

MJEsto gdje je preparandlja nije ,.ni pusto nl nezdravo•. U neposrednoj

blizini (baš oko nje), preparandije, su ova plemena: Medić!, Krvavice, Dur­babe, Đu jlćl, Ć 'Jruvlje, Bjedn, Vuka· din itd. Sva stara kuć: šta i plemena ne samo što nijesu ,. u ovom nezdravom krEju• opustjela i uzumrla nego su

se toliko namnožila da Im je već po­stalo tijesno, a svako od tih plemena Ima svoje stare~ u dubokoj starosti.

U obližnjoj poljoprivrednoj školi pr< f !!sori koji stalno five na O av;cl ne boluju od malarije. Ako se J• ne• kad kod đaka pojavila malarija - zar je neko od njih nije mo2ao sobom donijeti ( Zar l u Šibeniku nema malaričnlh?

Krat preparandije teče rijeka Oraš­nlca, al1 do sada je bilo poznato da se samo u stajaćim vodama legu komarci, jer ak0 su rijeke legla ma­larije, onda koji bl kraj u svijetu bio čist od malarije? Zar nijesu na rije· kama svJ naši glavni gradovi : Beograd, Zag ,·eb Ljubljana, Skoplje, Saraje­vo itd? l

Mokropolje KORISTI OD ZDRAVSTVENE

zADRUGE Doznajem, da je slcoro pri osnutku ogranak Zdravst\l.ene zs­

druge u Mokrompolju, pa mislim da

neće b!tl suvišno rtćl nekoliko riječi

·,o koristi, koju naš seljak Ima od ovakvih zadruga, jer l u nalem selu postoje svi uvjeti za osnivanje Zdrav­stvene zadruge. Od samih osnivača

Kninske zadruge doznao sam, da će

oni u najskorije vrijeme posjetiti l

naše selo, da nam pomognu zasnovati jednu novu organizaciju, koja će nam ·donijeti vel ke koristi.

Pogledajmo samo kako naš seljački narod, propada u onim zabačenim

selima, koje su daleko od prevoznlh sredstava. No uajvlše od svih drugih

nevolja t1šte nas l upropa§tavaju razne

bolesti, a nije nl čudo kad se vidi, kako ml seljaci ž virno. Treba nam pogledati kućf', pojate, stajtt, đubrlšta

Izvore l puteve, lokve pune blata, a

da nl nespominjem zahode kojih ml seljaci niti nemamo. Treba dakle vi­djeti kakva čistoća vlada u svemu tome, pa se nl malo ne čuditi našim bolestima. Napomenlću samo jedan primjer, da nam to objasni. Kad neko preboll trbušni tf, on još dugo vre­mena nosi u svojim Izmetinama klice ove opasne bolesti l ako je potpuno zdrav. B Jdućl da nema kod kuće

zahoda a vrši potrebu svaki put na drugom mjestu, to se dešava, da on sfje naokolo oko svoje kuće ove opasne kl!ce l Izlože smrtnoj opasnosti

svoje ukućane l sav komšiluk. Kad neko u ovakvim pnlikama oboli, on se nikako i ne liječi čeka, da bolest

sama prcđđ, ill lm se pomaže koje­kalcvlm seljačkim travama l babarlja­ma O ,J nevoljan niti ne zna, da l

ljelcarl liječe travama, jer su sve nji· hove ljekarije potekle Iz trava na taJ način što je nauka lzvad1la Iz trave sve ono što je korisno za ljudsko zdravlje a nekorisno l štetno odbaella. Nauka se Iz običnih trava podigla do velike visine, a ml eto ostadosmo ondje gdje je zapravo počela prije jedno 5·6000 godina.

Tako jedaom jedan naš seljak Iz

Plav ha ob o ll od neke grozničave bo­lesti te u:njesto da potraži pravo2 l lzučenog. liječnik•, on se obrati za pomoć seoskoj babi. O va mu na miZa

leđa sa nekakvom travom. I gle ua­pjeha l Boleat se sama Izliječi, all zato

sva namazana leđa pretvore se u flvu ranu, r~dl koje je ovaj nesretnik od­leho skoro šest nedjelja u K nl niko J bolnici.

Najob 1 čnija je pojava na selu, da

se seljak liječi tek onda kad je već kasho l kada je većinom svaka pomoc! uzaludna. U zadnji čas ne fall se

rtlšta da se ukućanin spas', ali on

mora podl~ćl kad mu nije pomoć na

vrijeme pružena. A baš Zdravstvena zadruga ima taj zadatak, da na vrijeme

pruži seljaku pomoć. još kaže naš narod: Lakie je bolest spriječiti nego

li je lzlljeNf. A to je najveći cilj Zdravstvene zadru2e na selu. Vjeru­jem da zapuštenost u liječenju potječe

najviše Iz nemarnoati. Zdravstvena

zadruga pruža pod vrlo jeftinim uslo­vima liječničku pomoć, tako da je l

najslromašnljem omogućeno liječenje. A ono što je najvažnije Zadruga Ima l svoju apoteku. Koliko je skupa apoteka već je to prešlo l u poslo­vicu, jer narod naš kaže: To je akupo

kao da je kakav Ujek. Apoteka Zdrav­stvene z•druge biće mnogo jeftinija od drugih javnih apoteka, jer· tu ae ne radi da ae zaradi, vtć da se na­rodu pomože. Tu nema nikakve dobiti, pa prema tome ne mole biti nl pre­velika cljena lijekova. A od nas seljaka ovls!će da ll će uslovi za

liječenje biti jol povoljniji, jer čim bude više članova tlm će ljeka.rlja biti jeftinija. Ato bude dovoljno članova u našem selu ml ćemo osnovati ogra­nak Zdravstvene zadruie l imati malu

apoteku u selu. Oalm toga liječnik će obilaziti redovno naše selo i to tlm češće št<.' je veći broj zadrugara. Za­druga je osnovana po uzoru Zemljo­radničkih zadruga 1 iom razlikom što su novčani doprinosi članova tako maleni, da je i naJsiromašniji zadrugar u stanju, da lsknrlšć.uje ave blagodati §to ih daje zadruga.

U toku vremena zadruga ćt prema

nje allli osnoVI kttnije sluČ'Ju

12

ar. 12s.

njenim pravilima Iz avoje uštede osnovati rezervni fond, Iz kojeg će

kaanlje lli pomagati avoje članove u slučaju bolesti ill podizati česme,

umjetna đubrlšta, zahode, lli uklanjati sve one uzroke, koji Izazivaju razna oboljenja l štete narodno zdravlje. Uzgred da napomenem, zadruga bi moa-la stvoriti l štedlonlčkl odjeljak, gdje bl članovi uz stalnu dobit mogli ulagati svoje ušteđevine, da bi sebe

\

osigurali u slučaju bolestJ.

Zadru&'a potiče naa seljake da vodimo više računa o svom zdravlju l da se · udru!ujemo za z1štJt\l od runlh bolesti. Ona će nas uputiti u svemu onome što je nauka do sada

stvorila u tome pravcu l dati nam sve pogodnosti koje omogućuje l liječenje l čuvanje od bolesti.

Zato je potrebno da i mi u Plavnu osnujemo što prije ogranak Zdrav­stvene zadruge, jer i kod nas kao i u Mokrom polju postoje svi uslovi za njen rad, ' a vjerujem da će se naći dovoljan broj avjesnih domaćina koji će ahvatltl kolike lm koristi pruža Zdravstvena zadruga l što znači ovaj pokret za naš aeljačkl narod. Vjerujući u što skoriji osnutak našeg ogranka u Plavnu pozdravlpm ovu plem:mltu zamisao sa toplom željom da se kod nas što prije počne sa radom.

U Plavnu, aprila mjeseca 1932.

Jovan Opačić, seljah

1\HCTalbe

12 IV O.rr.naBaKBpHje,IJ.HOrcy,IJ.Hje.

HaKoo KpaTKor 6opaBKa y osoj Đapo­ma, OCTIBBO HaC je ](aHa 8 OB, Mj.

oornaBBI\a oamer cy](a jocun BacRo­BBt, npecenaBmH y Wa6eoltK.

l<ao 'IOBjeKY,, Koja je KpOB T8KO ,( (

KpaTKO BpB)elle CTeKaO CB.MOaTBje

'IBTaBOr M}ecTa, rpaijaf!CTBO B 'iBBOB­HBmTBO KBCTalha O](ny'IBno je, Aa. lly

opunpaau saje](HB'IKY oopomTajay Be'lepy ana, aa lberosy BBpB'iBTY )l{e­

lby, Al ce y•ecTo Tora cai<yne npu­noao ·y KopBCT .Mjecaor o](6opa ~p­

seaor KpcTa, sa aa6asy xpaae capo­

MacaMa onm'FI!He I<acralhcJ<e, 6Dno je

eaKfDJbeao AoH. 490, a AODpBHBjenu

cy rr. : ApaBI\a AHTe norn. cyAa, Ey­

A&MBp MHnaH TproBaQ, IIJpaaoToBut <l>paHo, jas. 6aJbe)I{HBK, jaHKOBBh Ha­

KOna, aa'll'nRBK, jenah Caao, nopecRH ynp., l<pecosuh fo)Ko, omor. TajaaJ<,

l<pHeTa Jiasap, rproBaQ, Manemesuh

To](e Tprosa~, Byjacauosuh AP· ByK onmraBCKH lbeKap, ByjacaaosDt Cs.Mo

Tpr0BaQ, no Aaa. 30; JiyjaK VIao cy­

ABja, Weraa Jlaaap TproBal\, nepeh, joso 'IproaaQ, Byjacuuosat Hi!Kona

CYA· KaHI\t'Jl, no Aun. 20; Apx&M. ByKoposah Aanano, AalljaHOBBh ne­

Tap CYA· J<aBQen., Ay6aah HaJ<Ona, onmT. 'iBHOBBHK, joKHh HaKona, rp­

roaaQ, I<oponDja Ayman, ynp. nomTe, I<oponBja Cs.Mo;rprosan, MaQypajaaan,

CYA· 'IBHOBHBK, Manemesut I<ocTa, TproBal\, )l(aaJ<osat Eo>i<o ysHB'lap

B iKIIBKOBBh J o can, cy](6. no en., no

A&H. 10. focDOAIIH BBCKOBBH, He ca.Mo Aa

je CBOjBM OT.MjeBBM, YMHJbaTBM B npB­

jaTeJbCKHM onxoijeH>ea ea cBaKBM 6ea pasmiKe, 6uo ceJbaK anu rpaijaHBH, ocraauo najeny ycoo.Meny B rpajHo

C)eHatbe 1<01( rpaijaHCTBa B 'IBHOB­

HBmTBa, seh OBHM ·csojBM nB)eDBM B

xyMaBHM recro.M CTeKao B aaxeanuocr

CBpOTBibe.

)l(aneha H:.eros Harna OAnasaK,

rpaijaHCTBO B 'iHHOBHBUlTQO .KHCTalba BucKoBDhy )l{enu cpeTaH 6opaeaK Ha aoso.M nono)l{ajy u oaoM ra npuna­

J<oM OA CpQa DOS](paBJba, a .MjeCBH 0](60p QpBeHor J<pCTa y &Me CBpOTH­

Ibe HajTonnaje 6naroAapa.

• o L A S •

1\HHH 20. IV. CBaKa B)J.paoa H)J.eja MOpa

no6uje,IJ.HTH. 3Apasa H](eja nanasu

6pso cso)Hx aaronapaTelba, anu yje­

AHO y KonBKO ce DpB6nH)I{aBa OCTBI­

pelby CBO]BX QBJLeBa CTBapa CBe

Mnoro6pojaaja Ka](ap orop'ieHux ae­

npujareJba. CllaTpajyh&Aa je ro npa­

POAHH 8iKOII KOjH DpaTB CB8KH opraH­

CKB npoQec jep aKQB)a aaasnaa pea­

KQHjy, TO je KHHBCKO) 3ApiBCTBeHOj 3aJ{pyaa apno .Mano cTano AO oae

cunae xyKe o 6yKe Koja ce je cTBo-

puna oJ<o ~~oenor pa](a. VlAe)a je A0-

6pa, HapoA TO xohe, a aaKofl je jacan

aa csaKora Koju ae•a )l{eJLe Aa ra

&sopte. HeMa ]laJ<ne aanpeJ<e y paAY,

ea 'IBPCTOM ajepo.M na he no6pa MR­

cao yaajei< no6a)enaru. C Tora lie

3Apascraeaa sallpvra y I<nuay npn­crynaro y na)Kpalie spojeMe cso.Me

OTBapalby Ha BenHKY PIAOCT opoja­TeJbB.Ma, a Ba Tyry B )l{anOCT CBHMa

oBB.Ma Koja cy M0ryta.M H neMory­

ha.M sai<y'IBI\aMa u'acrojanu Aa ocyjeTe

jenao I<OpBCTaB PIA B nneM.eHBTO oacro)albe, .tta ce ocopo.MameaoM ceny oMoryhB jeiiJTBHo nBjeqea.e.

flo'JHibeMo csoj paA ea )f(eJboa,

Aa BCTB 6y](e opasanno cxsahea B ea Mon6oa aa cse name npB)aTeJbe ](a HaC CBHM cpe](CTBBMa DO](ynpy H

o•oryte ycnjemao A)enosalbe. Haje y

DBTilbY 088 BJJB OHa 4JopMa, OBa) HnB

oaaj oaaas, seh senoKa BAeja I<oja

Q.Ma AR DOMOrBe HiPOAY 6am y Ha}­Te)f(BM lberOBBM eKOHOMCKBM OpBnH-

1(814a u AaAe .MY MoryhaocT ](a ce nujequ B OBAa KlAR ce oa ae6a Mo­rao nsje'JBTD. npaCI<O'IBTB y DOMOli

6oneCHOM HnB DOBpB)eijeBOM, OCHOBHH je npBBQBD xyMaHe ai<QB)e, rnasna

•acao cBaKor sjepcKor noJ<peTa, a aajcser~aja AY)I{HOCT KynTypaor 'JO·

BjeKa, ltO}B BB)e BSODa'JHO CBOjy MB­

CB}y ua mTeTy ouora uapo,!J.a KOjH MY je OM.Oryhuo H BHaJLe H DOJJO)I(aj .

Ham paA neMa BBKaKoBy ](pyry cepxy ocoM Aa 6onecaora najeqa a

SJ:{paBora DOAY'IB KaKO he ](a 'lyBa

SApaBJLe B OHAa J<aAa TO H>erosa cna6a .MaTepB)anna cpeACTBa ae AO­aBoJbaaajy. HeMajy ](aKne HBI<aKBor

paanora ](a ce npOTB HaMa uope,

OCBM MO)I{](a ](a YAOBO!be CBO.Me

eroaaMy. 3 aA p y rap.

CTpMHU,a

7. IV. O rp aHa K S.a.paBCTBeue

B8,1J.pyre. I<HBBCKa 3](paBCTBeHa sa­Apyra yaa.Majyhu Kao rnaBHB QBJb

csora paAa SJI.paBCTBeHo DOJI.HSaa.e cena o](p)l{ana je y CTp.MBQH Ha

EnarosujecTB JI.He 7. IV. caoj aaAPY­}f(HB s6op, Ha KOMe je optKo csojax

AeneraTa oano)I{Hna npHCyTHB.Ma

OCHOBHa Ha'lena OBOr KOpBCHOr Ha­pO](OOr noKpeTa o nossana ox Aa

oeHyjy y ceny BApaacTBeHB orpanaJ<.

fOBOpHBQB cy BSHBjenB CBe KOpBCTH

KOje 8J:{paBCTBeH0-88_ApyrapCKB pal(

AOHOCB ceny H openopy'iHnB Aa ce H o'aa yr.teAaJy Ha cp6ajaHcKe ce­JbaKe, ROjB Beli ](eCeT rO]l.IIHa DO](H)I{y

csoje BApaecrseae aanpyre B rpaAe Sa](py)I{Re ](OMOBe, Te TaKO ysajaMBO.M

BiAPY)I{BOM DOMOhB CTBapajy ce6B IIHOrO 6oJbe OCBOBe )I{DBOTa.

Jiaaap MaTHll, 'inae Casesa B](pas· CTBeHBX BaJJ,pyra y 6eorpa]l.y, BSHBO

Je noTaHKo eas onaj senBKH Hanop, Koja je cp6ujancJ<e ceJbaK yno)I{BO J{a y CBojeM ](eCeTOfO](lllDibell HRCTO­

jaa.y CTBOpB Ba<JeTaK je](HOM ROBOM

DOKpeTy, KOjH 6a 6BO y CTalby na

npeoopoAB eas Ham aapo](, aKo caMo 6y](e npuxsahea ea JI.OBOJbHO pasy­

MB)eBalba H sjepe y lberoa ycnjex nor<peT je aacaosao je]:{aH ceJLa'iKH

CI:IB, KOjH je Q6opy)l{ aH BenBf<HM =: lbC.M B jom BelloM sjepJM y Moli op-

ranuaoBaHe uapo]:{He Qjemme, r pa}f(HO

B Hamao peanau Ha'iiHl SJJ.paecTBcuor

paAa Ha ceny, re HacTojao JJ,a Taj

DOKpeT YXBaTH Maxa [JO CBHM llaWHM

cenaMa. 1-fa>f<anocT AP· l<ojnb je npe­paHo yMpo Aa 6u caoje senuKo JI.)eno

AO r<paja Baseo, anB je saTo ocraaao

HaMa y aMaHeT, t~.a Kao lberoBH Ba­

Clbe](HBQB DpOIDĐpHMO IMroBe MHCnH

H aaspwaMo njeno. MH crora HacTo­

)BMO t~.a no CBBM Ha!DHM cenB.Ma

DpOmBpBMO MBCao O OCHBBalby

8JI.paBCTBCHHX Sa](pyra.

/.(p. Pajr<O Tayaoaall, naje"'BHK I<BDHCI<e 3t~.paBCTBeHe aal:{pyre, B8-

BBO je nuje'JHB<JJ(H pal( y 3a]:{pysu H

SrO](HBM DpRMjepB.Ma ysjepBO opB­

CyTHe, Aa ce oaaj BAPIBCTBeBB pan paBJUII<yje 01( CBBX CnB'iBBX ](OCaj:(a­

Wf:bBX paJ{oBa Ha ceny. HarnacBo je

Ba)I{HOCT yMjeTHBX ljy6p&mTa KOja

lie aaJI.pyra ya capaAIDY aapo](a B XarujeHCJ<or saBo](a DOAHBaTB Kao B

CBHX J:{pyrBX acaHaQBOBBX paAOBI

KqjB ce uanaae y nporpaMy 3ApaB­CTBeHe sa](pyre.

npeTcje](HBK 3anpyre /.(p. joBa­

HOBHh Dpenopy'JHO je DpBCyTBBMa

t~.a npBCTyoe J<ao qnanoBB y 3aJI.pyry B opraHuaal\Bjy ceocKH orpaHaK.

Harnacao je Aa je aeonxo](oo no­

Tpe6Ho ](a CBO)BH 'JJlaBCKHM AY)I{HO­

CTHMa opasunno ynosolbasajy, jep Ha TOMe SaCHBBa BaW DOI<peT CBOj pal(.

HaKoB Tora jasano ce je ea CTpaae DpBCYTHBX HeKonBJJO rOBOpu

HIII<a, Koju cy AOKaaana Aa sjepyjy y ycnjex ose opraHBSaQBje D asja­sanu )l{eJby Aa cTyne y 3al:{pyry.

nocnaje Tora npajasBno ce je 60 BOBBX 'lniB088 B 6BO OCHOBiB 0A6op

OrpaHKa y CrpMH~D. Y OA6op cy

Y!DnB lCaO opercje](HB.K Casa Kne­)l{esah, Kao ](enosolja 'Bypo /.(o6pali, Y'lBTall>, a Kao <JnaBoBH AaMjaa BH­jenell, Casa I<yp6anaja B E. 'BypuQa.

e. 1<-n. PaJI;y'IHli

26 IV. Sa~pymuu H npocBjeTHH cacTaHaK. CacBBM aeo'JeKHBaao JI.O­

mnH cy npei<jy'Iep y name ceno

6paha Jlpaap Marah, Ao. Pa)Ko Taysosat o /.(p. Maas fprah ea QB­

lbeM Aa OAp)l{e jeAaH npocsjeTao-aa­

APY)I{HB cacraaaK. Vl aKo, ](aKne Heo­'ieKBBaao B 6ea napo'IBTe npanpeMe cKynoJw ce je y 4 cara nocnaje no­

AHe Oe](eCeT HaC CeJbiKa y OCBOBHOj

mJ<Oni:I. /.(O)I{BBjenu CMO Ty, y 6paT­

CKO.M pasroBopy, BCnHKO Sa](OBOJbCTBO KaMo cpete JI.a ce je B npuje K aa­

Ma Aonaaano ea cp~ea& TaJ<o nyao.M

TonnaHe B Aa HaM ce je AOHocona OpOCB)efieHOCT KOja HaM Tpe6a BCTO

Konui<o u oypa u Aa) Eo)l{e Aa ce

ea oso• pa](o.M Meijy BaMa ceJbaQH.Ma H aCT aBB.

Jiaaap Marah rosopao saM je o }f(HBBM DpB.MjepBMa 3a](py)I{HO-Kyn­

Typaor paAa y csujery a oco6BTO y

Cp6uja. AP· Taysosati rosopHo je o 3ApaBCTBeHoj aa](pyaB, a AP· fprah je HSBOCHO TeMClbHe MHCnH O OpO­CB)eheBOCTB B opraHBSa~HjH cena B

ceJLaKa.

Vlaa npe](aBal:ba pasaeaao ce je .Meljy HaMa pasrosop o THM CTBapBMa

I!Ba Kojer paarosopa e.Mo AOHB)enH

seJ<e aaKJbY'ii<e. /.( oroaopana cMo ce

paAR OCHBBatba O](jeJbT<a 3ApaBCTBeBe

aa](pyre, y J<ojy ce je HeKonBQBBa

npucyTHBx o](Max B ynacana.

nocnHje ABa cara namer .senBKor aa](OBOJbCTBa pacTanB CMO ce OTI.

aame wJ<onosaHe 6pate B paaamne

ce caojBM KytaMa ea opo6yljemJM

Ha](a"\a, ]l.a 6H H HaMa HeWTO đolbe

Morno 6aTB. C, 0, Te)f(aK

Strana 3 •

BHmnnaHu

12. IV. 0 AjeT< npeMj ew Taja YlfH­

TeJbcKe wi<one. Haw "fnac" naM je CKOpOWlblU ](aHa AOBHO BH)CCT,

Aa he ce y'iHTCJbCI<a mr<ona Ha W a-6eHDKa na6pso npecennrH y {{I!HH.

Osa aajecT ce je nac saropCKBX ce­JbaKa BeOUB<JBO yrO](HO ]l.OjMBJJa. -

l{a)l{eMO yr OAHO BaTO, !OTO Ce Ba·

](aMo, Aa fie BaM yqBrelbCKa mJ'ona Ba l{HI!Ha ](aTH CaCBHM HOBe J.,y](e,

li>YJI.e ea MHoro BBme noneTa B Bolbe

aa pan y aameM saropcJ<oM ceny, a B lby6aBB npe.Ma H>eMy, J<oja t e

DX HeCyMlbBBO DOTBQaTB Hl OBa) paJI.

OA ocno6oijelba AO naHac MH oaa11o y sa6aqeHoM Kpajy, sa Kojer BBKO f.( O opel( Mano speMeaa HB na­jao HBje, ](06BnB CMO IIHOrO y DpO­

CBjeTB. - n o](B8alby lDKOnCKBX Srpa­

Aa cHp enyna ce je senuKa na)l{&.a,

TaKo JI.a DilaMO cena y KojBMa ce je

no](arno 'Iai< B sume mKoncJ<Bx

arpa](a - AOK cy CTape mKonci<e arpa](e aelilfHOM npomap eae B 6oJLe

ypeijnee. Y•mnena cMo ](aKne o .MB e aame

crpaae cse mTo aaM je ny)I{HOCT

đana. - Anu cse oso He ](oaece

onor nnoAa, Koja ce je o'ieJ<uaao. -

A aamTo? YKparRo onrosasaao saro liTO Cy Ce OBD KO)H MeijY HaC f.(Oijome

Al Hamy JI.YIDY npocsjehyjy HaDpOCTO

Meljy HaMa B8ry6BJJH Y DOTDYBOM O'Jajaa.y. C BBrne](a BJl ce je Morno

'JBTITB, ](a ce ocjehajy OJI. Bora upo­KneTB H Ka)I{ILeBB Ha)Beholl 1<188011

BaTO, WTO KaO poijeaa DpHMOpi.rB Mopajy All }f(BBC y 11B1laiDKOM Kpajy "

-neKonBKo KBno.MeTapa YAI JbeBH OA .Mopa. Vl y TOM oqajalby pasyMJLHBO

je Aa cy ' olfB rne](ana csojy oKonBHY noopajeKo, Rpos Q'PHe HaoqapB B

e senaKBM senosjepelbeM, aeaajyh~

6pare Sa HHIDTa mTO je RapO](HO BaB mKone. - Oso ynaAa y o'lH jom

seme, KaA ce ya.Me y o6aap, Aa cy

TO 6anH setHBOM CBe M1laJI.B li>YAH, nyHH HAeana. - na ](OCJbe](HO aa­Be]l.eHOM yqHTeJbB cy ce ODaMO He·

npecTaHo ceJbaKa/ID. - Hoje poje­

TKOCT, aKo 6a JeAna aama mKona I<poa ro](HBY npoMojeBHJia 2 HJJB 3 y'IBTeJba.

A oneT nacTaje nBTaH>e, mTo je

OBO.Me yspoi<? no BalDeM 6yKOBa'IKOM

.MBWJbea.y jecT Taj, mTo cy K aaaa

t~.onaaenu y<JBTeJbB setuaoM npB­

.MOPI\B, KOjH CY jom Y OKOnBBB', Ca cje](BlDTeM BCTO y npHMOp)y, SaCTpa­

meHD HalDB~ HeKai<OBBM 11](HBJbamT­

BO.M ', na KajijBM ce]e CTpax OCTBapBO Y

TO"\, IDTO Cy ](O'JCKanB ](a .MOpajy

}f(BBjeTH Meljy TaKBBM "p.BBlbiQBMa\ H He nposjepasajyllo je na aaCTpama­saa.e 6ano DCTHBBTO, HanpOCTO cy

ce .Meijy BaMa eary6am1 ana APYrHM pnje'!HMa y»pna aa aapoJI.Ho npo­csjeltaaaH>e, y wRpeM cMaeny.

Ana ero Hasjemraaa ce nujeK

oso) đonecn. - Mo sefi yHanpeA

npeABBljaMo, ](a te Y'iBTeJbcKa mKo­

na B3 .KHBHa Y'iBHHTH C OBBM npe­

KBJI., Te ]l.a fie BOBe Y'IHTeJbCKe DpB­DpaBBHKe ysjepHTB, KaKO je Ham aa­

ropCKH CBBjeT MHOrO 60lbB B nne­

MeHHTB)H, Hero WTO Ce O a.eMy Opli'ia, a HCTO](OđHO, ]l.a te BX aa­

Jby6BTB y Jbeoore Hame ropwra'!Ke npHpO](l', Koja BX aecyMibBBO MHOfO

aMa. l{ao nocJbe](BQe osor a 6Hfie H osa

](a ce HOBB y<JHTelbCKB DpBnpaBHBQH nebe nnamHTH nac RB namnx Kpa­

jesa, KilO WTO je TO ](OCaf.(a 6ap sehnuoM 6Hno.

Y ](pyroM nai< norne](y op ef.(BB­

ljaMo, JI.a te HaM y'lHTCJbCKa mKona

BB l<BBRa ](OHBjeTH jom je](BO no6po.

To 6o A06po 6ano, mr o he ce TI.O­

ae((J{e o.MoryliBTB, a6or jeqmiHBjer

BBAP>f<aBaH>a y KOHBBI<Ty, jla fie B

l

Strana 4

Raw aaropci<n cae jer MOhR p;a walbe caojy Aie rw y y•utTelbCKy wr<~'JlY. re J].a fieMo TaKO Kp08 IICI<Omii(O rOJJ.HIIi JJ.06HTII 3a napop;nc npocajeriiTOlbe Hamc aaropcKe lbyJ].e, KOjH he se­cyMI:bHBO na lby6aBH yJIUI(BTli CBC aa KynrypHB H aanpeaua nponopob~ CBOJHX KpajeBa.

Oraapalbe y'IRTClbCI<e rnKone y I<ĐHHy lie CBrypHO 6BTB I<pynBB ao­ra~aj y Harnoj aaropci<oj Rcropoja.

13yKOB'IaHaQ

Bem<osa~

15. IV. llyi<oBci<a cnasa. Oaax aana npocnaaao je caojy cnaay ll. nemaa. nyK I<apaljoplje y 13eHKosuy.

l-IaKo je spi-lj eMe 6ano py>I<HO onaK yaeme yqewha cse noanane ceocKe COKOJICKe qere, DpeTCTaBHHQH SnaCTIJ, rpaljaHH H CelbaQB CI<OpO H8 CBBX 06JIB>Rl:bBX cena .

TaqHo y p;eaer caTH Ba aaopHrnra OCROSHe WI<One y 13eHKOSQy, DOWne cy nocrpojese cec, ct<e coi<onci<e '!ere B TO: cena 13yKOSBHa, nonaqe, npH­crera B I<yne-Arnareba. Ha 'leny je 6ana coi<oncKa rnaa6a ea noaMnar­I<O.M B HaparnrajeM Ba 13eBKOBQa.

npeA KacapHOM cy 6une BCta­KHyre AP>I<aBHe aacraae. Ha call\oM ynaay y J<acapHy AO'IeKHBao je noMoh­BBK KO.IlaHp;aHTa nyi<a, DJI<OBHHK f. MaKynah ea sHwe rr. ocpucapa.

nocnB]e cajeqefba KO Jia'la OAP>Kao je KoMaRA. nyKa sojcuH nBjen roa op BSHocehB aacnyre ny Ka H H ar nacy­

jyha p;a je l 9. M apTa BCTOpBjCKB AiD, Kap;a je BCyMpJIH 'B1pije nerpoSHH myMaABHaQ CCJbii<, KaCBBje HaaBaH I<apaljoplje DOAHrao npsa ycraoaK Ha Typi<e 1804 r.

3aTHM je Barnacao p;a je l:bBXOB nyK ,.I<apa1joplje" yqecrsosao y CBBMa paroSHMa H cayrae ce noi<aaao Meljy OpS B Ma.

nocnuje aasprnesor rosopa opB­cyTHB Bapoa qecTHrao je AOMahBSY CnaBe KOMaHP,aBTy f, HBKOnHliy H DOMOHHHI<Y KOMaHAaHTa nyi<a D) 1<0-

SHBI<y f. MHKynHhy. nocnoje l.fecrBraH>a npBptljeHa je

aai<yci<a cso.M npacyrHoM Bapoay. 3a spBjeMe o6jeAa JJ.OMaliHH cnase,

DYKOSBBK f. HBI<OnHH noaarao je npsy qamy y ap;paalbe Ih. B. I<palba, a COI<OnCKa r nia6a OTCBHpaJia je Ha MHoraja lbeTa.

t(pyra je 'Jama 6.rwa y nor<aj CBHjy earHuynax jyHai<a Ha nyKa Ba nolby cnase H qacrH. 3arHM Hape­ljyje f. KO.MaHJJ;iHIT jeJ].HOM oa f. ocpH­l.{Hpa aa 'iHTa CllO.MeHBQy H8fBHynHX jyBai<a ua lhHxosa nyKa. 3a spajeMe qHTalba ea uajaehoM na>l<l:bO.M c~cny­manH cy rocrH H.MeHa xepoja wro Cy BafHHYJIB Ha 6ojHOM DOlby.

0 CBM aApaSBQe AOMaHBHa cnase r. HBI<OJIHHa, peijane cy ce a.u.paSBQe f .f. CBelllT, Y'fBTClba H OCTaJIBX ro­CTHjy, KOjH cy yjeAHO qecTBTanH H cnasy. nocnHje ođjeAa npep; aa6asy .li,Onaaa Kp. 6Hlbe}I(BHI< f. t(yman jypKOBHb, KOjH je OAp>l<aO Bpno nHjen roso p.

3arHM je OAp}f(aBa aa6aaa, y Ko­joj je 6HnO HCKOnBKO np.rJI<aaa, JlC~y

KO]B.Ma je 680 B TY>KaH "CMpT MajKe Jyrosuha".

Osa npsa sojHH"'I<a enana y 13eH­I<OBQy, aerate JlHJia H Apara ycno­J&eaa y cpQBh\a aMornH>cr HapoAa.

MapKo BonapeBHii

flOI<pOBHHI<

19. IV. lllr<oncr<a KyXHH.a npH OCHOSHOj IDKOnB y rJOI<pOBHBI<y aay­aeTHOW Ry nawer Y'iBTelba 13ere l(a­>I<HMBpa, OTSOpeHa Je DO'feTI<OM OBOra Mjeceua, Op,Hcra Je đona senaJ<a Hy}l(p;a. t(aHac y A06a I<p Hae, .u. je'ljH pop,aTelbH cy 6ea paAa. npomnoro-

• • O L A S •

ABWiba cywa je YIIHillTDna OHO Mano cjerse y Harnoj arapu. Cae oso je y<Jni!I<OM aa je y HaweM ceny ose roaHBe BeJJI:lJ{a 6Hjeaa H fJiaA. -/Uc u.a rnaaua, đoca, 6· a o6yhe H oajehe HHCY Marna aa peaoBRTO DO­xaljajy WK ' ny, a oa acre IIHje ce .Marno oqcJ<oBaTH >J<eJbCHH ycnjex. To je cse onaaHo Haw r. y'iHTelb:

Oya lby6anH npeMa JJ.jeue, aa­rpa>I<HO je no.Moh 11a cae crpaHe. nocao My auJe amao naroAa:>. Ho oH naj e cycrao. Hai<oH AY>Ke apeMeHa CTB}I(e lt\Y npsa noMok OA Onh. Y­npase y t(pHHwy. I1 ro Haje ce cy­creaao BH r. HaqenaBK H. Avaja Kao BH r. TajHHK Onapa Munosau. 3aro HM caaKa xaana y HMe ose cepoMa­wue AJel.{e. 3aTHM oa fnaSHOr OA­đopa noaMnarKa ~p. l<pcra H o6na­CBor, re 06nacaor oa6opa Ha OcH­jei<a - H HeKHX OCHOBHHX lDI<Ona, ycojeno My je Aa cai<yna xpaBe Aa .llO}!(e DpexpaHBTB 110 KOBQa fO,IJ;BHe 30 HajcepOMaillHHje ajeQe.

l{yxHH>a pa.o;B no nporpaMy ~pa.

l<pcra. Y'IHTelb je npenycn10 csoj SJiaCTBTB wreaH>al< aa I<yXal:be Kao H npocropl!je aa BcxpaHy Al el.{e. I<ao .Maji<a H KyxapBQa je YAOBa AneKCHH bO>I<BQ3 1 Koja Ca DO>I<pTBOBBomhy paaa ya Many nnaty.

t(asBo je rneJ].are 11jeuy KaA ce nocnHje noyi<e cai<yne ya senai<H cro aa AOđB]y ronac B o6enaT o6jep;.

noqena cy aa DODpH.Majy BeJ].pBjH B nyBBjB H8rJieA.

I<ai<o MH I<a>J<e r. yqerelb, Aleua O A Malt PCAOSHTBje DOXaljajy ID I<Ony.

Y l:boj ce 6olbe B ycnjewaHje MO}I(e Aa pa)J.w.

CpAa'IHa nana aaqerHHI<y u CBHMa OBUKa KOjH cy AOOpBHHjenB OCBYTI<y ose Barne lDKOnCKe KYXRibe.

Jow jeABO.M xaana BaM roen. Ype­ABB<re Ha YCTYDlbCHOM DpOCTOpy y BameM nHcry, p;a Eor Aao Aa nocraBe t(aesaHK, ana 6ojara ce, HHJ<aAa, jep

ce OCHBBa Bi CllpOTBibB

Wrpi<alb AHre

Đevrske

25 IV Sa zadružne skupštine. - Jučer su se sastali naši selJaci u Prosvjetnom Domu i Imali su dogovor o svojim za d ružnim stvarima s a dr Rajkom Tauzovi ćem, Jjekarom zdrav­stvene zadruge u Kninu. S njfm je došao starešina kninskog Sokola br. dr. Ivo Grgić, pa nas je uputio kako ćemo osnovati seosku sokolsku četu

u Đevrskama. Ml smo dosad nekoliko puta molili, da nam d o đe kogod i

radi naš h zadruga l radi so kolske čete, pa jedva jednom to dočekasmo.

Mi mislimo da je velika mana na­še Inteligencije, da nam dolazi samo za vrijeme izbora, a Inače da ne haje za na3. l mi bi bili bolji, da nam češće ko dođe, da se s nama druži l

da nas upućuje u radu. Ml imamo i ovdje naših . ljudi, ali

i oni s nama očajaju, a kad pri đe

kogod Iz vana oživi nešto l njih l nas. Kod nas će u Đ~vrskama dobro

u5p ljevatl Zdravstvena zadruga, jer Ima pet·šeat sela oleo nas kojima je lako dospjeti u na~e selo. To su sve sela kojima često trebaju ljekari, a i nešto su Imućnija nego m noga druga sela.

Pa l za druge stvari, kojima se bave Zdravstvene zadruge, kod na! će se naći do$la ljudi kojt će pomoću

Zdravstvene zadruge urediti svoje kuće, đ ubrlšta, za h ode, i drugo o čem 1 nam je g.:>vorlo g. dr. Tauzovlć.

Za nas je važno l ono što nam je napominjao l g dr. Grgić o raznim vrstama privredne i kulturne organi­zacije na selu. Neki su od naših jesenas bill u Srbiji, pa su nam pri-

povjedai', što su vidjeli l ml smo se uvjcn ll, da nam nema spasa, dok se ne udružlmo u raznim strankama: za na avke, za zaj edničku prodaju našeg vina, za apoteku zadružau i za sve ostalo što nabavljamo l prodajemo.

Mi smo vld•li što je u ndem selu učinio naš dobri i zaslužni pok. Spase, pa se nadamo, da će l naši današnji učitelJI krenuti sa nama na­prijed, a mora lm s e priznati da na-stoje. S. D.

t Dr. Miloš Martić Utorak, 19 aprila, sahranjen je na

na kistanjskom groblju, član osnivač

naše Mat' ce - dr. Miloš Martić.

Uče1tvovanje mnogobrojnog na­roda iz okolnih sel11, kao l štovalaca l prijatelja pokojnlltovih Iz svih okol­nih varoši, svjedoči o lj.ubavl l po­štovanju, kojem je zadužio naše ljude l krajeve pot. dr. Martfć.

Žlvio je u najslavnije i najtragičnije dopa naše istorije' l ostavio je za so­bom svijetle tragove.

Pred rat u Kninu bio je u prvim redovima u svim n,acljonalnim pokre­tima . pa je u toj ulozi, dospijevao, sa pok. Onfslmom Popov!ćem, do Kra­ljevskog Dvora u Beogradu, do pok. Paš! ća, Vladike Velimirovića l drugih nelmara naše slobode.

Poslije rata niko nije tako svojski izlazio u susret svakom u čemu je god mogao kao pok. dr. Martić.

Posebno bio je i iskreni l odani prijatelj naše Matice l toliko je osje­ćao da naša zajedn ,čka pitanja, da nam je njegovo razumijevanje l sao­sjećanje bila jedna velika moralna potpor,, u doba kad je mnogim l

našim ljudima sve to daleko bilo l kad amo samo jednu čežnju imalll • da razumiju, Ico da bl p o mogli ! ·

Sada svi ml osjećamo jednu vel lkU prazn'nu, jer nema vi~e on6ga, koji je svakoi bratski predusretao.

Upravo kad se je spremao da se sasvim presdi u svoje Kistanje i lead smo se ntdali, da ćemo baš u onom kraju dobiti najboljeg saradnika za napredak onog kraja, rastao se je ujedno l sa svojim pred ratnim snom: svoje drage Srbije l svoi Beograda l

ss svojim pred smrtnim snom: svojim dragim Kistanjama l Sjevernom D d­

macljom. Slava dru Milošu Mart1ću l

Prilozi Zdravstvenoj zadruzi u Kninu

O dr. Ivan Jankovski, općinski

liječnik u Kninu, darono je Zdrav~

stvenoj zadruzi kninskoj sav instru­mentarij za p0rođaje.

O. dru Jankovsk:om, koji već dugo godina boravi među nama l koji se je uvijek pokazivao u vršenju svoje službe sa svima dobrim osobinama slovenskoE čovjeka prema narodu, u kojem je radio - U pra va najtoplije blago dari.

Osiguranje usjeva i plodova od tu~e

Nedavno je za Prlmoraku banĐVinu propisana uredila o obaveznom osi, guranju usjeva l plodova od tuče

(građa). Prema toj uredbi moraju se prisilno osigurati sva obrađena zem~

ljišta, kQja se u odnosnoj godini lslc:ori š ćuju kn vinogradi, vo~njacl

maslinjacl, oranice, vrtovi, njive l dr., Kao osigurani smatraju se svi upotreb· ljivi dijelovi navedenih kultura kao ploll, li~će, slama, kukuruzovina l t. d. Na osiEuranje su obavezni vlasnici, plo-

Broj 126.

doužlvaocl i zakupci spomenutih zemljiAta, koji moraj11 svojoJ ~općini, na njen poziv, saopćiti vovrllnu obra­đenrg zemlj išta i vrstu kulture. Sto se tiče duvana, te će podatke ~davati Monopolsk:a uprava. Ko se ne oda­zove ovom pozivu lli to dade!krlve podatke bfće kažnjen.

Osiiuranje će vr!ltl jedna osigu­ravajuća ustanova, osnovana na n­družnlm netečevnlm principima, čiJim će članovima postati l lica obavnna na ovo osiguranje. Visinu uloga, koja će se plaćati za osiguranje, određuje Ban, na predlog·oslguravajuće ustanove

Kad grad učini itetu, dulan je svaki oAtećenl kroz 2 dana prijaviti to svojoj o'pćlnl, koja ~e to javiti kroz 24 sata Sreskom nađelatvu. Jedna komisija, kojoj je pretsjednik sr e ak 1 poljoprivredni referent, procljeniće lte­tu. Svakom vlasniku, posjednikll, :ra· kupcu i sl. pripada pravo na naknadu štete počinjene Eradom na usjevima i plodovima.

Utjerivanje monopolskih globa

Mnogo našei seljačkog svijeta oatđeno je teškim globama zbog monopolskih krivica , naročito zbog nedozvoljene sadnje duvan•. U ,,Slul· benim novinama '' br. 287 od 8 de cembra 1931 obnarodovan je Zakon o državnom monopolu. U § 140 toga zakona određeno je da će se od svih pravosnažno udarenih monopolsklh g laba utjerati samo 1 O po sto, dok se svima oprašta ostalih 90 po sto.

Skrećemo pažnju svima zalntere­sovanlm na ovu zakonsku blagodat. Informirani smo, da Poreske uprave l dalje traže naplatu cijele globe, po§t~ da još nisu prlmlle naređenja za pri­mjenu prednjeg zakona. Alt zalntere· IIQvanl neka se pozovu na spomenuti paragraf l neka traže povratak 'razlike, ako su globu već uplatili. '

Oprošteno kazne za krivice po zakonu o trošarini

Kraljevskim ukazom a na osnovu čl. 30 ustava, riješeno je da se self~~ cima (lica koja se po čl. 3~ ta~. 1'6 Zakona o neposrednim porezima smatraju za nmljoradnlke) a tako Isto l zanatlljama koji prolzvađaju vino l

raklju, oproste kune za krivice u smislu člana 33 Zakona o državnoj trošarin.l učinjene do 31 januara 1032 (krijumčarenje vina l rakije).

U svima takvim slučajevima na. platlće se samo redovna trošarina.

Ortlma koji su kaznu (globu) ve­uplatlli, neće se Ista natrai vraćati.

U slučajevima gdje je prekršaj po. člnjen prije 31 januara, a vlasti otkrile tek p osli j e toga dana, tako der s~ neće naplaćivati kazna, nego samo redovna trošarina.

U prednjem smlsl~ Izdana su već cjelishodna naređenja svima finansij­skim vlastima u zemlji.

Požurite s pretplatom za 1931. godinu, /er će vam biti teško kad se dvije godine sustignu. Sramota se oblijenitl i upustiti ovako ieftin List. Niko se ne može pravdati da nema ~ime da plati, fer mi ne tražimo od si­romaha sve na jedanput.

Pretstavnlk vlasnika •Privredno-kulturne matice• za Sj. Dalmaciju l odgovorni urednik Lazar Matić, sekretar Matice.

Štampa Nove ltamparlje ~ Šlbenrt Zuatupnlk N. Clknto.

p rOI pal~ za v pra nar sv

nom '

SVO} i izr kos Nem živio

naše .. ZVI]

se os red o selja u re sest~