EDUKACIJSKI FAKULTET U TRAVNIKUODSJEK RAZREDNA NASTAVA

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA SAVJETODAVNI ODGOJNI RAD

Tema: JAČANJE LIČNOSTI

Studentica: AMILA ĐAPO

Travnik, decembar 2010.

Sadržaj Sadržaj…………………………………………………………………………….. 21. Uvod……………………………………………………………………………. 32. Razvijanje realne slike o sebi, samopouzdanja i samopoštovanja……… 43. Mogućnost izbora slobodnog ispoljavanja i ponašanja…………………… 54. Značaj ljubavi roditelja i nastavnika prema učenicima i učenikove ljubavi prema roditeljima, nastavnicima i vršnjacima…………………………………

6

5. Zadovoljavanje potrebe za afirmacijom…………………………………….. 76. Postignuće u radu kao faktor jačanja ličnosti 87. Sigurnost kao faktor stabilnosti ličnosti……………………………………... 98. Potreba za samostalnošću…………………………………..………………. 99. Vladanje sobom………………………………………………………………. 1010. Zaključak…………………………………………………………………….. 11Bibliografija 12

2

1. Uvod

Ovaj seminarski rad će se baviti temom jačanja ličnosti i stvaranje stabilne ličnosti kao jednim od najbitnijih cilja odgojnog procesa i najbitnijim faktorima tog procesa. Među najprioritetnijim ciljevima odgojnog procesa je jačanje ličnosti mladog

čovjeka kroz razvijanje njegovih ljudskih kvaliteta i jačanje mentalnih

sposobnosti do onog nivoa koji je neophodan za stalnu nadogradnju ličnosti i

razvijanje sposobnosti da druge a i samog sebe procjenjuje realno i da je

sposoban upuštati se u međuljudske odnose.

Prema autorici Ruži Tomić 2006 razvoj raznovrsnosti, slobodne i

autentičnosti, razvoj duhovnih potencijala, kreiranje uslova u kojima se mladi

mogu potvrditi kao ličnosti su osnovni ciljevi odgoja i zadatak društva a

samim tim i odgojno-obrazovnih ustanova.

Postoji mnoštvo faktora jačanja i stvaranja stabilne ličnosti a prema autorici

Ruži Tomić 2006, najbitniji su:

- razvijanje realne slike o sebi, samopouzdanja i samopoštovanja

- mogućnost izbora slobodnog ispoljavanja i ponašanja

- značaj ljubavi roditelja i nastavnika prema učeniku i učenikove ljubavi

prema roditeljima, nastavnicima i vršnjacima

- zadovoljavanje potrebe za druženjem i pripadanjem grupi

- zadovoljavanje potrebe za afirmacijom

- postignuća u radu

- sigurnost

- vladanje sobom

U narednim poglavljima će biti prezentirani ovi faktori i to kako oni utiču na

jačanje i stvaranje stabilne ličnosti.

3

2. Razvijanje realne slike o sebi, samopouzdanja i samopoštovanja

U procesu komunikacije sa drugima, čovjek razvija sliku o sebi a za to

izuzetno je važno da nas drugi realno procijene kado i da sami sebe realno

procijenimo. Prema knjizi R. Tomić 2006 realnom procjenom osoba pokazuje

visok stepen integriteta ličnosti i visok stepen emocionalne stabilnosti što vodi

stjecanju samopouzdanja.

Mnoštvo je faktora koji utječu na formiranje slike o sebi a neki od općih su

emocionalna struktura ličnosti, kultura i socijalno status a R. Tomić 2006

navodi i rezultate istraživanja E Harloka koji daje specifične faktore koji utječu

na formiranje slike o sebi a to su:

- porodica

- stepen povjerenje

- sposobnosti osobe

- prihvatljiv položaj u porodici

- adekvatno podsticanje u odgojnom radu

- pomoć kod savladavanja kriza i teškoća

- socijalno –ekonomski status porodice

i dr.

Izuzetno važan faktor kod razvijanja slike o sebi je samopouzdanje koje je

osnova za samostalnost a koje opet vodi ka samopoštovanju.

Samopoštovanje čini da čovjek cijeni sebe i svoje kvalitete i rad a samim tim

da cijeni druge. Osobe koje imaju samopoštovanje nisu ohole u uspjehu niti

malodušne u porazu.

Slijedeći faktor koji je jako važan kod staranja realne slike o sebi je

samoevaluacija. Čovjek procjenjuje svoje sposobnosti i ciljeve i uočava svoje

kvalitete ali i svoje nedostatke pa na osnovu toga izgrađuje realnije kriterija i

predstavlja pred sebe realnije ciljeve što vodi ka uspješnosti izvršenja tih

ciljeva i djelimično još jednog faktora u razvoju jake ličnosti a to je postignuće

u radu.

Sve to čini proces samoodgoja koji obogaćuje ličnost i vodi samokontroli.

4

Mnoštvo je posljedica nerealne slike o sebi a samo neke su:

- teškoće pri komunikaciji, često kao posljedica nedostatka

samopouzdanja

- problemi kod donošenja odluka i vrednovanja, jer nerealna slika o sebi

gotovo uvijek znači i nerealnu sliku o drugima pa svoje odluke

baziramo na nerealnim podacima

- teškoće kod integracije u društvo

- nedostatak samokontrole.

3. Mogućnost izbora slobodnog ispoljavanja i ponašanja

Rezultati istraživanja koje R. Tomić, 2006. navodi pokazuju da je mogućnost

izbora u nastavanom procesu jedna od uslova slobodnog ispoljavnja.

Mogućnost izbora kod učenika kao posljedicu ima svestraniji angažman, više

razmišljanja, analize i zaključivanja, razvoj i ispoljavanje originalnosti te veći

motiviranosti i uključenost u nastavni proces.

Neler i Peter smatraju da je mogućnost izbora važan faktor slobode a

slobodna je onaj čovjek koji može birati. Kada ovo projeciramo na nastavni

proces, učenik mogućnošću izbora može da ispolji svoju ličnost kroz nastavne

i vannastavne aktivnosti i tako osnaži svoj ego a jačina ega prema Pecku i

Havighurstu, Rakić 1976, ima mnoštvo povezanih karakteristika:

- emocionalnu zrelost,

- unutrašnju integraciju

- racionalno ponašanje

- tačnu percepciju sebe

- tačno određenje moralne odgovornosti

- tačna socijalna opažanja

- funkcionalnu inteligenciju

- uvid u motive drugih

- pozitivne odnose s vršnjacima sitog spola

- pozitivne odnose prema majci.

5

Rakić navodi i da se ego jača i razvoja putem procesa koji se u početku

oslanjanu na zadovoljstvo a kasnije se vezuju za razloge i logiku.

Jako je važno da se u nastavnom procesu obezbjede uslovi za razvoj i

jačanje ega a jedan od tih uslova su mogućnost izbora slobodnog

ispoljavanja ličnosti i ponašanja, slobodnog izražavanja i pružanja učenicima

mogućnosti izbora da sa nastavnicima razgovaraju o svojim problemima i o

sebi.

4. Značaj ljubavi roditelja i nastavnika prema učenicima i učenikove

ljubavi prema roditeljima, nastavnicima i vršnjacima

Najvažnije osjećanje, kada govorimo o osjećanjima prema drugima, je

osjećanje ljubavi. A najnesebičnije osjećanje je ljubav majke prema djetetu.

Prema P. Mandiću, 1988., R. Tomić, 2006., navodi da su najbolji putevi

razvoja samopouzdanja i stabilnosti ličnosti učenika koju prema njemu

ispoljavaju roditelji, nastavnici i vršnjaci. Prema Maslowu, voljena djeca su

psihički stabilnija i sposobna su da vole.

Učenici kod nastavnika, prema istraživanju Gersalda (Džersalda), redaju

osobine ljudi po važnosti na slijedeći način: ljubaznost, veselost, prirodnost,

društvenost, dobro raspoloženje, smisao za humor.

Dobri odnosi nastavnika i učenika utječu na dobru nastavnu klimu koja je

bitan faktor modernog nastavnog procesa. A osnova za dobru nastavnu klimu

je dobra emocionalna klima.

Osim ovog, jako je bitna ljubav djeteta prema roditeljima i drugim ljudima u

njegovom životu.

Ljubav djeteta prema roditeljima je uzrokovana potrebom za sigurnošću i

potrebom za identifikacijom. Ljubav je važan faktor socijalizacije i ako se ne

zadovolji, može znatno utjecati na jačanje ličnosti na negativan način.

Ona je motivacija u radu, dio bogatog emocionalnog života i ne dozvoljava

negativnim emocijama da koče jačanje i razvoj ličnosti.

6

Zadovoljavanje potrebe za druženjem i pripadanjem grupi

Neki autori smatraju da je ova potreba nastala kao rezultat borbe za

preživljanjanje tj. Opstankom.

U literaturi se ovo spominje kao opći motiv za društvom ali se spominju i

specifične vrste istog: gregarni, afilijativni i motiv za afektivnom vezanošću.

N. Rot, 1987., objašnjava da je:

- motiv za društvnom težnja čovjeka da bude u društvu s drugim ljudima,

- gregarni motiv je težnja da se bude u prisustvu drugih ljudi,

- afilijativni motiv je želja da se bude u bliskom kontaktu sa pojedinim ljudima i

- motiv ua afektivnom vezanošću je potreba za emocionalnom vezanošću.

Djeca traže društvo drugih a motiv može bilo koji od gore navedenih i zato je

jako bitno da roditelji i nastavnici obezbjede uslove za socijalizaciju i

personalizaciju. OVa dva procesa su usko vezana i imaju ih na umu važno je

osposobiti mlade ljude da zadovolje svoju potrebu za druženjem i pripadnošću

nekom društvu. Zanemarivanjem procesa personalizacije i prenaglašavanje

procesa socijalizacije, odgoj tako takav gubi svoju glavnu funkciju, jačanje

ličnosti ali naravno situacija ne smije biti niti obrnuta jer to vodi za problemima

sa socijalizacijom.

5. Zadovoljavanje potrebe za afirmacijom

Jedna od najvažnijih socijalnih potreba, lična afirmacija, je u uskoj vezi sa

samopoštivanjem. Da bi neko zadovoljio ovu potrebu treba trudom ostvariti

status u društvu ali na pošten način.

Enciklopedijski rječnik pedagogije, 1963., navodi da se nagon za afirmacijom

javlja u obliku aktivnosti djeteta koja je socijalno prilagođena i motivisana

realnim ciljevima. Ako se ova potreba ne zadovolji, javlja se osjećaj manje

vrijednosti koji se smatra glavnim uzrokom problema kod prilagođavanja.

7

Pedagoška enciklopedija II, 1989., navodi kako istraživanja pokazuju da se u

modernom društva potreba pretvara u potrebu za prestižom. To više nije

težnja da su osob istakne u društveno bitnim aktivnostima već prihvatanje

spoljašnjih statusnih motiva koje ne mogu dovesti do stvarne afirmacije

ličnosti.

Kada je ispravno usmjerena, potreba za afirmacijom vodi ka relnoj procjeni od

strane drugih ljudi i realnoj samoprocjeni a samim tim i realnoj slici o sebi.

6. Postignuće u radu kao faktor jačanja ličnosti

Težnja svakoj čovjeka je da bude uspješan u radu koji obavlja. Ona utiče na

zadovoljstvo radom i na to da osoba može shvatiti smisao onog što radi.

Ovaj faktor ima jak uticaj na razvoj i jačanje ličnosti. Uspješnost u onom što

radimo ima posebno značenje u ranom razvoju osobe ali on zavisi o od

mnoštva utjecaja. Tu su osim nastavnika i učenika, socijalne sposobnosti

učenika, prethodna znanja, nivo motivacije za rad, zdravlje učenika i još

mnogo toga. Treba kreirati povoljnu klimu koja će uskladiti djelovanje ovih

utjecanja i gdje će se učenik moći ispoljiti i potvrditi koliko vrijedi.

Istraživanja pokazuju (Kurt Levi i Ferdinand Houp) da uspjeh i neuspjeh nisu

direktno vezani sa ostvarenjima ličnosti nego da je ostvarenje ličnosti

određeno ciljevima, očekivanjima i aspiracijama (težnjama ) ličnosti i ta

očekivana postignuća oni zovu nivoom aspiracije.

Bitno je nivo aspiracije i školi dovesti do normalnih okvira i uskladiti ih sa

postignućima ali i mogućnostima individua.

Nastavnici treba da podstiču učenika da odabiru ciljeve koje mogu ostvariti i

da su oni realni i u skladu sa njihovim sposobnostima tako da mogu doživjeti

osjećaj uspjeha i postignuća u radu.

8

7. Sigurnost kao faktor stabilnosti ličnosti

Ostvarivanje sigurnosti u životu i stjecanje što stabilnijeg mjesta u zajednici je

ono što čovjeka motiviše kod obavljanja poslova i ostvarivanja ciljeva.

Dijete kada se preplaši se osjeća sigurno kada nađe oslonac u roditelju i

nekom odraslom.

Sigurnost se ogleda u izbjegavanju opasnosti, činjenju svega da se neka

prijetnja svede na minimum, stvaranju demokratskog načina komunikacije sa

drugima tj uzajamno uvažavanje i time se čovjek može realnije

samoprocijeniti.

Ako nas drugi prihvate i spremni su pomoći, onda se osjećamo sigurnim.

Djeca ovaj motiv razvijaju od početka jer kada dijete osjeća potrebu za

ljubavlju i pažnjom i ne dobije je onda se javlja akcioznost, osjećaj niže

vrijednosti što vodi do problema u komunikaciju, neprihvatanja drugih i onda i

nedostatka osjećaja nesigurnosti.

N. Rot 1987., navodi da djeca koja se ne osjećaju sigurnom postaju

nepovjerljiva prema okolini i javlja se agresivnost zbog problema s

komunikacijom

P. Madić 1988 ., navodi da većina američkih psihologa ovaj faktor, tj. faktor

sigurnosti smatraju najvažnijim socijalnim motivom jer nedostatak sigurnosti

vodi ka sumnji su sebe, usamljenosti, napuštenosti, podozrenju i drugom, što

su mogući simptomi neuroza.

8. Potreba za samostalnošću

Dijete kada je malo ovisi od roditelja i zahtjeva stalnu ljubav i podršku. Kako

raste i stječe sikustva, ono počinje da osjeća želju da samo uradi neke stvari,

da dobije svoja zaduženja i zadovoljno je povjerenjem roditelja i osjećajem

uspjeha kada završi neki posao.

Već u trećoj fazi života, dijete može samo da bira šta da uradi i da planira

kako da to uradi i nakon završenog posla, da samostalno vrednuje rezultat.

9

Djeca ne mogu biti potpuno samostalno, ali udgoj je tak koji kod njih treba da

razvija samostalnost i da cilj bude osoba koja je na kraju školaovanja

samostalna.

Samostalnost je nešto što odgojni proces stvara kod djeteta i usko je vezana

sa ostalim sferama odgoja. Prije svega, za uspješnost ovog procesa moja

postojati povjerenje u odgojenika.

Neuspjeh u ovom faktoru tj djeca koja su previše zavisno imaju probleme kad

su u pitanju frustracije i nizak nivo težnji a to vodi ka daljnjim problemima kod

osamostaljivanja.

Elisabeth Harlok kaže da djeca žele više samostalnosti nego to roditelji a i

nastavnici dozvoljavaju.

Sam proces osamostaljivanja umnogome zavisi od strukture ličnosti roditelja i

kakvi su njihovi stavovi. Oni roditelji koji podstiču svoju djecu i sa njima imaju

prisne odnose daju djeci veću mogućnost za osamostaljivanje i time i djeca

prihvataju više odgovornosti za sebi. Interakcija između djece i roditelja je

izuzetno važan faktor osamostaljivanja.

Osamostaljivanje kao takvo je dio razvoja samopouzdanja i socijalizacije,

snalaženja u društvu i jačanja ličnosti. Djeca koja su manje samostalna imaju

problema u svim ovim sferama.

9. Vladanje sobom

Jedan od bitnih faktora strukture i jačanja ličnosti je i vladanje sobom.

Odgajatelji i roditelji od početka pokušavaju da razviju ovaj faktor kod djece i

to i u porodici, društvu i školi. P. Madić 1988., navodi da se ovo razvija

podsticanjem mladih da vladaju pokretima, emocijama i mislima.

10

Maccoby (Mekobi) tvrdi da se samokontrola razvije kroz proces učenja i da

brzina učenja samokontrole varira od djeteta. I da odgoj može ublažiti ili

usporiti razvoj samokontrole.

Prema njegovim istraživanjima djeca čiji odgajatelji su se više trudili i svojim

primjerom služili kao uzor su postizala bolje rezultate kod stjecanja

samokontrole.

Samokontrola otklanja emocije koje blokiraju procese rasuđivanja donošenje

odluka i obavljanje radnji koje su osnova za izvršenje odluka tako da je

Osoba koja uspje vladati sobom stabilna.

10. Zaključak

Tokom prezentacije faktora koji jačaju ličnost i čine da neko dijete postane

stabilno ličnost, moglo se uvidjeti koliko su ovi faktori međusobno isprepletani

i međuzavisni. Ako neki od faktora nije ispunjen to za posljedicu ima težu

realizaciju ostalih faktora i uzdrmanu stabilnost ličnosti. Odgoj u porodicama i

školi zahtjeva saradnju roditelja i odgajatelja jer svi oni osim ovih faktora koje

smo naveli treba da svojim zajedničkim djelovanjem pomognu da dijete

izraste u jaku i stabilnu ličnost.

11

Bibliografija

Tomić, R.: Savjetodavni odgojni rad, 2006. 295-311

http://psychology.about.com/od/personalitydevelopment/

Personality_Psychology.htm

http://www.allaboutlivingwithlife.com/2009/09/5-secrets-to-build-strong-

personality.html

www.tims.edu.rs/.../11-psihologija-fizickog-vezbanja?...584%3A licnost 1

12