Jadi mladog Vertera

Jadi mladog VerteraRoman je napisao Gete 1774. godine.Ovo je najznaajniji roman njemakog romantizma proizaao iz knjievnog pokreta Sturm und Drang, ujedno i najava vrhunskog djela Vajmarske klasike.Romantizam, suprotno klasicistikoj poetici, istie potpunu slobodu mate, suprotstavljajui se svim oblicima normativnog stvaralatva. Period romantizma je obiljeen izotrenim subjektivizmom i osjeajnosti ljudska emocija uzdignuta je do punog intenziteta. Romantini junaci osjeaju potpuni nesklad izmeu sebe, svojih moralnih naela i drutvenih konvencija s kojim su suoeni. Taj raskol raa osjeaj osamljenosti, promaenosti i neshvaenosti.

Ovaj roman je koncipiran u obliku pisama, dnevnika ili memoara. Vei dio radnje isprian je u pismima, koja Verter pie prijatelju Vilhelmu jer su pisma bila pogodna za izraavanje osjeanja linosti: u pismima prijateljima, junak ili junakinja opisuju svoje emotivne reakcije na ono to se dogaa u ivotu. Ovaj roman pripada tzv. dobu sentimentalizma. Izgubivi racionalistiku i klasicistiku vjeru u mo razuma, pisci su poeli prikazivati ovjeka kao osjeajno bie, koje je esto suoeno sa moralnim i socijalnim problemima koji prevazilaze njegove snage, zbog ega je ishod tog suoavanja obino tragian.Verterova pisma sakupio je tobonji izdava i odluio ih objaviti u obliku knjiice. Pisma, a time i roman, podijeljeni su u dva dijela: prvi dio obuhvata period Verterovog boravka u jednom gradiu, a drugi njegov odlazak iz gradia te ponovni povratak. U drugom dijelu romana slijed pisama prekida se pripovijedanjem izdavaa i Verterovim intimnim zapisima.

Roman zapoinje izdavaevim obraanjem itaocu: ''Sve to sam mogao pronai o povijesti bijednog Vertera marljivo sam sakupio, a sada, evo, iznosim to pred vas, i znam da ete mi bit zahvalni.''Verter, mladi koji jo ne zna ta eli raditi u ivotu, naputa graanski svijet i dolazi u gradi V.Kao izgovor za odlazak posluili su mu nerijeeni poslovi oko nasljedstva njegove majke. Priroda kojom je okruen pogoduje razvoji njegovog slikarskog talenta. Svojom prostodunou i srdanou osvaja veinu mjetana. Jednog dana pozvan je na ladanjski bal na kojem upoznaje Lotu, kerku upravitelja kneevog vlastelinstva, koja se od smrti svoje majke brine za osmeto brae i sestara.Verter je oaran njenim prirodnim dranjem i plemenitim osjeajima.Iako mu je otprije poznato da je Lota zaruena, on potiskuje tu spoznaju i zaljubljuje se u nju.Za vrijeme bala izbija oluja.Gledajui olujnu no oboje su pomislili na Kloptokovu pjesmu i meu njima se u trenu stvorila duboka povezanost.Otada Lota i Verter provode mnogo vremena zajedno.

Kada se Albert, Lotin zarunik, vratio s jednog poslovnog putovanja, Verterovi osjeaji su se poeli postepeno mijenjati. U Albertovoj prisutnosti Verter spoznaje neostvarivost svoje ljubavi prema Loti. Iako je Albert simpatian i ugodan ovjke, odnosi izmeu njih dvojice s vremenom postaju napeti. Albert strpljivo prihvata Verterove njenosti i bezazlene iskaze ljubavi elei sauvati Lotinu naklonost i Verterovo prijateljstvo. ''Taj estiti Albert, koji nijednom hirovitom neljudnou ne ometa moju sreu, koji me okruuje srdanim prijateljstvom, i kome sam poslije Lote najdrai na svijetu.'' Verterova ljubav svaki dan sve vie i vie raste i samo prijateljstvo s Lotom nije mu ovoljno. Svoje stanje zaljubljenosti Verter sve vie izjednauje s boleu. Za roendan su mu Albert i Lota poklonili jeno izdanje Homera i srvenu vrpcu s Lotine haljine koju je nosila kada su se upoznali. Taj postupak dvoje dragih ljudi izazvao je preokret u Verterovoj dui. Shvativi da bi njegovi snani osjeaju mogli naruiti sklad izmeu zarunika, on odlazi prihvativi mjesto sekretara u drugom gradu.

Jedno je vrijeme Verter radio kod diplomata, ali poslovna sitniavost nadreenog unitava volju za slubu koja ga nikada nije ni privlaila. Ne moe se nositi s visokim drutvom niti identificirati s ivotom plemstva koje ne pokazuje nimalo razumijevanja za njegovu pjesniku duu. U meuvremenu stie vijest da su se Lota i Albert vjenali. Neuspio pokuaj da u poslu nae zadovoljstvo pojaava potisnute osjeaje prema Loti. Razoaran naputa slubu i vraa se u gradi V.

Povratak je sasvim uzaludan, uzaludniji od odlaska. Malodunost i zlovolja postali su stalno obiljeje Verterove due, sve je nesretniji, a time i sve nepravedniji. Albert mu je postao mrzak i inilo mu se da Lota u braku nije sretna koliko to zasluuje. ''ta mi to moe pomoi, to ja sebi govorim, i govorim uvijek iznova, da je on valjan i dobar, kada mi to razdire najdublju utrobu; ja ne mogu biti pravedan.''Verterove emocije postale su suvine oigledne i Albert njeno saoptava Loti da bi trebala smanjiti njegove posjete. Lota je zamolila Vertera da je nekoliko dana ne posjeuje jer su u jeku pripreme za Boi. Verter, kojeg ve due vrijeme salijeu misli o samoubistvu, izvrava sada posljednje pripreme. Jedne veeri prije Boia, kada je Albert bio odsutan, Verter posjeuje Lotu i tom prilikom joj ita svoj prevod Osijana. Ponesen silinom emocija zagrlio ju je i poljubio. Nakon trenutnog zanosa, Lota se pribrala, pobjegla i naredila mu da vie nikada ne dolazi. Ovaj dogaaj uvrstio je njegove namjere. Odlazi rastresen kui i po slugi alje Albertu pismo da mu posudi pitolje jer se sprema na put. Lota sluti zlo koje se sprema, ali se ne usudi Albertu rei ta se dogodilo. Iste noi Verter pie oprotajna pisma i ubija se Albertovim pitoljima.

Sljedee jutro pronali su ga mrtvog u njegovom plavo-utom odijelu, koje je nosio kada je upoznao Lotu. Na pisaem stolu do njega leala je otvorena Lesingova drama Emilija Galotti. Njegova smrt pobudila je opu alost. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao: izmeu dvije lipe na kraju posveenog groblja.

>>Okosnica je romana, lako je razabrati, sentimentalna ljubavna pria, no u njezinim okvirima posebice je ocrtan lik darovitog i samosvjesnog mladog ovjeka, koji se u ubokom sukobu sa ravnodunou toboe razumne graanske sredine preputa osjeajnosti o te mjere da to mora zavriti tragedijom. Kako u zbiljskom ivotu sredine ne moe nai uporita na kojima bi mogao graditi ispunjen ljudski ivot, ljubav mu postaje opsesijom, pa ga u smrt otjera nemo da osmisli ivot bez ostvarenja ideala za kojeg mu se ini da je jedino vrijedno ivjeti. Lorski opisi, kritike refleksije i neka unutarnja napetost izmeu optimizma doivljaja ljubavi i ogorenog razoaranja koje se ni prema kome ne moe jasno okrenuti jer su svi ostali likovi pomalo dobrohotni, pomalo suutni i pomalo mu skloni, a ipak ga nitko dubinski ne razumije ini se da je ono to je najvie pridonijelo slavi tog romana sve do naih dana. Lik Vertera postao je ''knjievnim tipom'', a tematika je doivjela brojna oponaanja i prerade.