JAPANSKE JAKUZE

SEMINARSKI RAD

SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................3

2. JAPANSKE JAKUZE...........................................................................................4

2.1. Pravila jakuza.............................................................................................7

2.2. Ruska mafija..............................................................................................8

2.3. Talijanska mafija........................................................................................8

2.4. Meksički narko karteli.............................................................................10

2.5. Talijansko-američka mafija......................................................................10

2.6. Jakuze pokrenule "časopis za gangstere"................................................11

3. ZAKLJUČAK......................................................................................................16

4. LITERATURA....................................................................................................17

1. UVOD

2

Organizirani kriminal u savremenim međunarodnim odnosima predstavlja jedan od

primarnih izvora nesigurnosti društva i države, narušavajući time temeljne društvene i

ljudske vrijednosti na općoj i konkretnoj ravni. Međutim, organizirani kriminal ne treba

poistovjećivati sa kriminalom općenito1

Stoga, kriminal2 posmatramo kao zbir ponašanja, koja „napadaju ili ugrožavaju temeljne

ljudske vrijednosti, kao što su život i tjelesni integritet, slobodu i prava, imovinu i

sigurnost kao i temeljne društvene vrijednosti, kao što su društveno uređenje, sigurnost

države, njene najznačajnije institucije

Dinamika razvoja, te kompleksnost, kao i sve veća organiziranost kriminala, posljednih

godina dovodi do osjećaja i stanja nesigurnosti društva i države. Međutim, kriminal

(organizirani i neorganizirani) kao fenomen oduvijek predstavlja predmet interesiranja

šire društvene zajednice, prvo, kao logičan slijed čovjekove prirode; drugo, kriminal

predstavlja vrlo interesantno i profitabilno područje elektronskih, kao i printanih medija

Upravo posljednji navod, kao produkt senzacionalizma i neupućenosti izaziva određene

negativne konotacije, narušavajući osnovne ljudske i društvene vrijednosti.

Televizijske i filmske mafije nisu ni upola okrutne i beskrupulozne kao vodeći svjetski

kriminalci. Naspram vođa ruskih i japanskih kriminalnih organizacija, Tony Soprano je

mala umiljata maca. Dok neke od velikih svjetskih mafija probadaju, druge postaju

velike zahvaljujući globalizaciji i korporativnom načinu poslovanja.

2. JAPANSKE JAKUZE

1 Abazović, M.:„Što je jedna država neorganiziranija, utoliko je kriminal organiziraniji.“ 2 Fenomen definiranja kriminala danas možemo posmatrati kroz magični trougao pravnih, socioloških i kriminoloških nauka (Abazović; 2008).

3

Zbog jakih veza sa mnogo političara, japanska mafija svoje svakodnevne "poslove"

obavlja bez mnogo straha od zakona.

Najveća jakuza grupa je "Yamaguchi-gumi", čijih 39.000 članova predstavlja skoro

polovinu japanskih gangstera. Sjedište im je u Kobeu i djeluju kao korporacija. Trenutni

kum, Kenichi Shinoda, upravlja svojim kriminalnim carstvom iz zatvora. Ovo mu je

drugi put da je u zatvoru. Prvi put je bio 70-ih godina prošlog vijeka jer je isjekao

protivnika mačem.

Ono što ih čini drugačijim jeste publicitet i stil. Jakuze su jedna od najotvorenijih

kriminalnih organizacija. 3Imaju svoje zvanično sjedište, urede i vizit-karte. Poznati su

po skupim odjelima, veoma distinktivnim tetovažama tigra i često im fali pokoji prst

koji je odsječen nakon neuspjeha.

Zbog humanih gesti, poput pokušaja da izbjegnu "civilne" žrtve, javnost okreće glavu u

suprotnom smijeru kada je njihovo nasilje u pitanju.

U stalnom su sukobu sa vlastima. U posljednje vrijeme nekoliko ubistava

visokopozicioniranih osoba mogli značiti kraj tolerancije vlasti. 4Policija je regrutovala

10 hiljada novih policajaca kako bi se obračunali sa bandama. Pokušaj Yamaguchi-

gumia da proširi svoj "posao" na Tokio uzrokuje otpor kod rivalskih grupacija, što može

dovesti do krvavog rata za teritoriju.

Za samo jedan dan posle zemljotresa najveći bosovi udružili se i skupili na milione

dolara za osnovna sredstva. Gostoprimstvo - Jedan od bosova jakuza je u svoj

skupocjeni dom pozvao čak i strance koji su se zatekli u Japanu

3 Bošković Mićo 1998., Organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd

4 Beridan I., i dr. , 2001., Lekiskon sigurnosti, DES, Sarajevo

4

Slika 1. Tetovaže kao jedna od odlika Yakuza

Svaki član japanske mafije ima upadljive tetovaže po kojima se razlikuje od suparnika.

U ponoć 12. marta, manje od 24 časa poslije razornog zemljotresa koji je pogodio Japan

i izazvao smrtonosni cunami, 25 kamiona sa ukupno 50 tona namirnica stiglo je ispred

gradske kuće u gradu Hitačinaka, u prefekturi Ibaraki, na istočnoj obali zemlje.

Stotinu ljudi u majicama sa dugačkim rukavima izašlo je i počelo da istovaruje kutije.

Ali, oni nisu bili humanitarci, ni predstavnici Crvenog krsta, već članovi Inagava-kai,

treće po veličini kriminalne organizacije u Japanu.

Novinari „Asošijeted presa" su svega dvadesetak kilometara od nuklearne elektrane

„Fukušima" juče pronašli izgladnjelog starca Kunija Šigu, a prvo što ih je pitao je da li

imaju hrane i obećao da će im platiti ako imaju!

Za ovaj posao su se dobro prerušili - spušteni rukavi su tu da sakriju tetovaže kojima se

ponosi svaki član jakuza u Japanu. Oni koji nemaju prste su nosili rukavice. Skinuli su i

značke sa planinom Fudži i simbolom Inagava-kai. Stigli su pod okriljem noći jer nisu

želeli da njihove donacije i njihova pomoć postanu javni.

Jer, od 30. septembra 2009, kada je hrabri Ando Takaharu, čelnik japanske policije,

objavio rat organizovanom kriminalu, sve mafijaške grupe su upale u velike probleme.

5

Ljudi iz Inagava-kai su znali da svaka operacija - pa čak i dobrotvorna - može da ih

dovede u otvoreni sukob s organima reda.

Naravno, zaposleni u gradskoj većnici znali su ko su ti misteriozni posetioci. Naravno,

nisu odbili pomoć. Naravno, nisu ni mogli - svi glavni putevi koji vode do Hitačinake

bili su razrovani, nije bilo struje, srušeno je na hiljade kuća, a 9.000 ljudi bilo je

smješteno u 68 skloništa širom grada.

Na video-snimku koji je napravio jedan od gradonačelnikovih pomoćnika vide se

gangsteri koji istovaruju kutije i kutije ćebadi, vode, testa, limenke hrane, baterije,

pelene, toalet papir - sve ono neophodno da bi se nastavio kakav-takav normalan život.

Bili su bučni, ali vrlo efikasni. Kada su obavili svoj naum, samo su mahnuli

gradonačelniku i nestali.

Slučaj Hitačinaka nije usamljen. Samo nekoliko sati poslije zemljotresa 11. marta,

najveće kriminalne grupe Japana otvorile su vrata svojih kuća i skloništa svim ljudima

koji nisu mogli da se vrate kući. Jedan od bosova jakuza je u svoj skupocjeni dom

pozvao čak i strance koji su se zatekli u Japanu. Klan Sumijoši-kai do iste večeri je,

prema policijskim izvorima, skupio milion dolara od viđenijih članova i poslao ekipe

mafijaša da pomažu ugroženima u prefekturama Mijagi, Ibaraki i Fukušima.

Slika 2. Pomogli svom narodu... Darežljivost jakuza spasava živote

6

Jedan 24-godišnjak iz Hitačinake, koji je skoro mjesec dana živio u privremenom

skloništu, povjerio se novinaru britanskog „Indipendenta".

- Znao sam odakle dolaze hrana i ćebad. Nisu sve jakuze loše. Nisu tražili ništa

zauzvrat. Možda su neki od njih stvarno kao Kirju - kaže on, poredeći mafijaše sa

popularnim likom iz „Segine" video-igre.

Prave jakuze, naravno, ne liče na izmišljene likove. 5Obični članovi su uglavnom

Korejci ili „burakumini", japanski ekvivalent indijske kaste „nedodirljivi". Članove

regrutuju iz redova maloljetnih delinkvenata ili motociklističkih bandi.

Nije rijedak slučaj ni da roditelji sami ponude svoju djecu jakuzama, pošto bosovi

obećaju da će ih „skinuti" sa teških droga.

A nepisano pravilo svijeta jakuza kaže da, kada jednom postanete štićenik bosa, ne

smijete da idete čak ni na sahranu roditelja. „Ojabun", očinska figura, vaš je jedini

roditelj.

Oni su inovativni, moćni i disciplinovani, a njihov uticaj u Japanu mnogo je veći nego

što bi se dalo zamisliti.

Zarađuju od građevine, nekretnina, ucjena, finansijskog tržišta, privatnih detektivskih

agencija. Samo u Tokiju ima 800 ovih „preduzeća". Policija zna ko su i gdje su. Isto

znaju i svi ljudi u Japanu.

2.1. Pravila jakuza

Jakuze imaju i neka pravila, a ona su:6

1. Zabranjeno je koristiti bilo koju vrstu droge, ili je dilovati

2. Krađa, pljačka, silovanje ili bilo koja aktivnost koja nije plemenita je zabranjena

3. Zabranjeno je viđati se sa bilo kojim članom koji je izbačen iz grupe

4. Zabranjen je sav nepotrebni kontakt sa policijom

5 Bošković M., 1988., Organizovani kriminalitet, Prvi deo, Policijska akademija, Beograd6 Bošković M/Skakavac Z. 2009., Organizovani kriminalitet, Fakultet za pravne I poslovne studije, Prometej, Novi Sad

7

5. Ko prekrši ova pravila, trpeće posljedice koje određuje veće

6. Mladi članovi moraju da poštuju starije, stariji moraju da poštuju mlađe i da ih

podučavaju. Svi moraju da se slažu, zarad zajedničkog prosperiteta

7. Unesi ova pravila u svoje srce i prati plemenitu stazu („ninkjodo")

Ali, kakvi god da su njihovi motivi, ovih dana jakuze pomažu slabima i onima u nevolji,

hrane gladne, poje žedne. Samo su dva klana, Sumijoši-kai i Inagava-kai, poslala više

od 200 tona namirnica u cunamijem pogođene predjele. Čak se i manje grupe, poput

Aizukotestu-kai, priključuju.

Jedan član Sumijoši-kaija, čiji su „specijalitet" hladnokrvna ubistva, ovako objašnjava

šta se dešava:

- U ovakvim vremenima, uobičajene društvene podjele su beznačajne. Ne postoje

jakuze ili civili, ili stranci i Japanci. Svi smo mi sada Japanci. Svi mi ovdje živimo.

Zaradićemo novac nekada, ali sada treba da spasemo što više života i pomognemo jedni

drugima. Vjerovatno je 95 odsto jakuza pravi ljudski šljam. Možda se pet odsto

pridržava pravila. Ali, u ovakvim trenucima, svi možemo da budemo mnogo bolji nego

što smo inače.

Sa njim se slaže čak i jedan policajac iz Ibarakija.

- Moram da im priznam, bili su tu od prvog dana. Zakon je ponekad mač sa dvije

oštrice, i može da uspori pomoć. Oni koji su van zakona su ponekad brži. Ovo je jedan

od tih momenata - rekao je ovaj policajac.

2.2. Ruska mafija

Procjenjuje se da je skoro jedna desetina ruske teritorije i jedna četvrtina ekonomije pod

upravom mafije koja broji oko 300 hiljada članova organizovanih u 450 grupa. 7

Ni jedna grupacija nije dominantna, naravno ako ne računamo samu rusku vladu, čiji su

pojedini dijelovi u rukama mafije. U biografiji nedavno uhapšenog Vladimira

7 Bošković M., 2004., Organizovani kriminalitet i korupcija, Visoka škola unutrašnjih poslova, Banja Luka

8

Nikolajeva piše sljedeće: Član stranke ruskog predsjednika Vladimira Putina,

gradonačelnik Vladivostoka, vlasnik "imperije" koja se bavi preradom morskih plodova,

mesa i drveta. Na mjesto gradonačelnika došao je nakon što se njegov izborni

predstavnik spotaknuo na granatu koja se slučajno našla ispred njegovog ureda.

Ruska mafija je nemilosrdna. Ne postoji čovjek kojeg ne bi uništili (ubili), bilo da je

riječ o novinaru, policajcu ili visokopozicioniranom vladinom službeniku. U septembru

2006. godine ubili su Andreja Kozlova, zamjenika guvernera ruske Centralne banke i

velikog borca protiv korupcije.

Ruska mafija se penje na gore. Vođe ruskih mafijaša polako izlaze iz okova crnog

tržišta i pruzimaju legalne operacije i poslove. Globalizacija je "in" i u ruskoj mafiji.

Danas ih ima u Izraelu i SAD-u.

2.3. Talijanska mafija

Talijani su još uvijek na prvom mjestu kada vam neko spomene organizovani kriminal i

mafiju. 8U 2005. godini imali su prihode u vrijednosti od 50 milijardi dolara. Kada bi

postali korporacija, bila bi najveća u Italiji

Što se grupa tiče, tu je sicilijanska Cosa Nostra, koja je upravljala čitavim ostrvom

decenijama. Ndrangheta, sada izlazi kao veća, jača i brutalnija grupacija. Njihovih 10

hiljada članova su centar narko veze između kolumbijskog i evropskog tržišta.

Poznati su po jakim porodičnim vezama. Cosa Nostra je već dugo poznata po omerti,

kodeksu šutnje, i zbog kojeg niko od običnog naroda, preko državnih službenika pa sve

do Crkve nije smio pričati sa vlastima.

Danas se bore za opstanak. Prošlogodišnjim hapšenjem Bernarda Provenzanoa, šefa

svih šefova (cappo di tutti capi), Cosa Nostra je pretrpila veliki udarac. Nedugo zatim,

24 kuma uhapšena su u seriji dramatičnih i opasnih racija. Agresivan stav lijevog centra

prema mafijašima zaslužan je za slom vodstva sicilijanske mafije. Očekuje se da će se

fokus uskoro prebaciti na Ndranghetu i ostale kriminalne porodice.

8 Ignjatović, Đ., 1998., Organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd

9

2.4. Meksički narko karteli

Nakon što je SAD pojačao napore kako bi spriječio trgovinu lokalne mafije sa

kolumbijskim kartelima, okrutne meksičke bande su zauzele svoje pozicije.

Karteli Sinaloa i Gulf svoj posao su razgranali u Arizoni i Teksasu. Treći kartel svoj

posao obavlja iz Tijuane u utrci sa prva dva da opskrbljuje Amerikance kokainom i

metamfetaminima koji dolaze sa svih strana, pa čak i iz Kine. Vođe sva tri kartela se

nalaze u zatvoru, no njihove organizacije su nastavile svoj ubilački pohod.9

Nedavno su karteli bili u ratu. Članovi bandi su pogubljenja i mučenja znali objavljivati

kao muzičke spotove na YouTubeu. Kada video klipovi nisu davali rezultate strašenja

kakve su željeli, članovi bandi su se znali razmahivati sa odrublčjenim glavama svojih

protivnika u znak upozorenja neprijatelju.

Meksički karteli trenutno stagniraju. Meksički predsjednik Felipe Calderón okupio je

čitavu vojsku da se bori protiv bandi, čak je oformio specijalnu jedinicu koja odgovara

samo njemu. Ipak, droga još uvijek nesmetano putuje, mrtva tijela se nagomilavaju.

Samo ove godine karteli su ubili više od hiljadu ljudi, uključujući i visokopozicionirane

službenike. Svoj posao šire prema Peruu i centralnoj Americi.

2.5. Talijansko-američka mafija

I pored razvikane reputacije kao opasne mafije, američka verzija Cosa Nostre nije ni do

koljena onoj talijanskoj. Nekada ih je bilo po cijeloj Americi, a danas je to ograničeno

na gradove New York i Chicago.

Danas nemaju velikih igrača uz sebe. Ipak, imena predsjedničkog kandidata i bivšeg

gradonačelnika New Yorka, Rudyja Giuliania te državnog sekretara Unutrašnje

bezbjednosti Michaela Chertoffa povlačila su se po sudnicama u vrijeme suđenja

velikim mafijaškim bosovima 80-ih i 90-ih godina prošlog vijeka. Pet poznatih

mafijaških porodica iz New Yorka: Gambino, Genovese, Lucchese, Colombo i

9 Klaić B., 1988., Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb

10

Bonanno, još uvijek postoje. No, nakon godina bespoštednih progona i tužbi, nijedna od

njih nema lako prepoznatljivog i istaknutog dona (bosa, kuma).

Što se omerte u Americi tiče, s tim su se davno pozdravili. Nelojalnost je postala jedna

od osobina te mafije. Nakon usvajanja federalnog RICO statuta, koji je izmijenio zakon

o prisluškivanju, javni tužioci su dobili ono što im je trebalo. Hiljade članova je

pogazilo omertu zbog suočavanja sa dugotrajnim zatvorskim kaznama, te postali

državni "dokazni materijal".

Čini se da italijansko-američka mafija propada. Još uvijek uspjevaju dobiti nešto novca

od korumpiranih sindikata, građevinskih firmi, kockanja, droga i zelenaških kredita. No

nekadašnji glamur je nestao, baš zbog toga se neki pribojavaju krvavog kraja nekad

velike italiansko-američke mafije.

2.6. Jakuze pokrenule "časopis za gangstere"

Yamaguchi-gumi Shinpo je novi magazin jakuza - najmoćnijeg zločinačkog sindikata u

Japanu. Njegove stranice prepune su haiku poezije i saveta kako da ljudi čine dobro.

Magazin, koji je dostupan široj javnosti, navodno je distribuiran regularnim članovima

jakuza (27.700 njih) u pokušaju da se podigne moral usled sve rigoroznijih zakona koji

se tiču organizovanog kriminala.

11

Slika 3. Japanske Yakuze

Takođe, jakuze ovim magazinom žele da se javnosti predstave u drugom svjetlu pošto

su poznati po nasilju i izuzetnoj okrutnosti.

Yamaguchi-yumi, najveća i najbolje organizovana grupa jakuza smještena je u gradu

Kobe, a samo prošle godine izgubila je 3.300 članova, sudeći po policiji. 10

Prvu stranu magazina, koji može stati rame uz rame sa znatno ozbiljnijim

publikacijama, krasi dijamant - poznati logo bande, a u njemu se nalazi i tekst šefa

jakuza, Keiniči Šinode, koji savjetuje mlađim članovima da se pridržavaju

tradicionalnih vrijednosti kao što su lojalnost i disciplina.

Magazin, štampan na osam stranica, bavi se i nekim zabavnijim temama kao što su

tradicionalna japanska haiku poezija i misaone igre na tabli poput igre go i japanskog

šaha (šogi). Tu je i neizostavna rubrika "ljudi" u kojoj su čitaoci mogli da pročitaju

detalje sa nedavnih partija ribolova glavešina klana.

Magazin je pokušaj da se jakuze ljudima predstave kao organizacija koja poštuje

tradicionalne vrijednosti Japana i da njeni članovi nisu nasilni poput članova nekih

10 Mlađenović R. 1982., Kriminologija, Svijetlost, Sarajevo

12

drugih bandi jakuza. Iako je poslat članovima, bilo je samo pitanje vremena kada će

dospjeti i do šire javnost.

Prošle godine broj članova je iznosio 62.300, što je za 7.100 članova manje nego 2012.

godine, sudeći po policiji, a najveći broj njih pipada klanu Yamaguchi-gumi.

Baš kao i itailjanska mafija, jakuze se bave kockanjem, krijumčarenjem droge,

prostitucijom, reketiranjem, i kompanijskim prevarama.

Bande, koje nisu zakonom zabranjene, kroz istoriju su tolerisane od strane vlasti, uz

povremeno negodovanje nekih njihovih aktivnosti.

Jakuze uživaju mitski status u Japanu, gdje su predstavljeni u mnogim filmovima,

televizijskim emisijama i časopisima koji "glorifikuju" nasilan stil života pod uticajem

samurajskog kodeksa časti.

Sebe smatraju vitezovima koji štite slabe. Međutim ljudi u Japanu i ne usuđuju se da

izgovore riječ „Jakuza“. Parališe ih strah od snage te kriminalne mafije koja je jedna od

najmoćnijih u svijetu.

Džejk Adelstejn nije bilo ko. On je američki novinar i jedan od najvećih poznavalaca

japanske mafije koji ih uporno prati i razotkriva. Dugo godina on je živeo u Japanu, pod

političkom zaštitom, kada su mu Jakuze dale svoje prvo upozorenje. Mnogi ga smatraju

paranoikom koji je napisao priče o smrtonosnim mafijaškim prijetnjama, ali za druge on

je pouzdan izvor informacija o organizovanom kriminalu u Japanu, a priča se da

njegove savjete dobijaju čak CIA i FBI.

U njegovim publikacijama može da se nauči mnogo o djelatnostima i organizaciji

Jakuza. Primjera radi, do dan danas, japanska mafija ima veoma dvosmislen status u

zemlji. Ona nije tajno društvo i vodi svoje aktivnosti iz svojih kancelarija. Ima čak i za

svoje fanove časopis sa najnovijim tračevima iz života bosova mafije. Istovremeno

Jakuze drže u strahu Japance – oni veoma dobro znaju šta se krije iza paravana.

Najmoćnija grupacija Jakuza je kriminalni sindikat Jamaguči-Gumi, koji prema

izvještajima policije ima preko 17 hiljada članova.

13

Japan se ne smatra za opasnu zemlju. Naprotiv nigde drugde u svijetu nema toliko malo

ubistava koliko ima u toj zemlji. Uprkos tome mnogi Japanci se plaše da ih ne stigne

osveta Jakuza, jer mafija ima mnogo uticajnih „prijatelja“.

Politika i organizovani kriminal u Japanu su tjesno povezani. Jakuza mafijaši njeguju

svoje veze sa konzervativnim političarima, koji upravljaju zemljom još iz vremena

Drugog svjetskog rata pa na ovamo. Policija je sklona da ih ostavi na miru, jer se

oslanja na njih da bi izašla na kraj sa sitnim kriminalom.

Jakuze su u posljednje vrijeme neophodno zlo i igraju ulogu paralelne policije, koja

uspješno čisti zemlju od sitnih gangstera. Početkom 1990. godine u Japanu zakoni

protiv mafije postaju stroži. Oni izazivaju recesiju organizovanog kriminala, međutim ni

na koji način ne utiču na vlast mafije. Mafija počinje jedino da djeluje tajnije.

Ukoliko pitate nekog policajca kako se odvijaju stvari u organizovanom kriminalu u

njegovoj zemlji, vi ćete dobiti kao odgovor učtivi osmijeh i još učtiviji muk. Policija

želi da ima kontrolu nad Jakuzama i da ograničava njenu djelatnost, ali ne i da je

razbije.

Od kada je trgovina ljudima, narkoticima i iznudama postala veoma rizična, japanska

mafija prenosi svoje kriminalne aktivnosti na polje finansijskih transakcija.

U 2006. godini policija u Tokiju je prezentovala spisak od 1.000 firmi iza kojih Jakuze

vrše svoje djelatnosti. Jedna petina tih firmi bavi se prodajom nekretnina. U

međuvremenu na spisku su se našle i firme koje trguju hartijama od vrijednosti, koje

vrše finansijsku kontrolu i koje daju i finansijske konsultacije. Mafija investira novac i u

medije, jer su oni lakši način da se dođe do informacija koje se koriste u cilju

iznuđivanja novca.

Prema procjenama japanske policije, broj članova Jakuza je preko 86 hiljada ljudi,

neuporedivo broji više članova od američke mafije i može da se kaže da prolazi kroz

svoj vrhunac.

14

Slika 4. Yakuze

Trgovina prostitutkama, droga, iznuda, rastuća brutalnost, silovanja, pretnje policajcima

i napadi na obične Japance su djelatnosti koje Jakuze udaljavaju od epiteta vitezovi-

zaštitnici i sve više dobijaju naziv kriminalci.

Od kodeksa časti vitezova-branitelja nije ostalo ni traga. Za kriminalne transakcije

mafija nabavlja mlade žene uglavnom iz Koreje, Tajvana i Indonezije i pravi od njih

prisilnu prostituciju, ali među njima se nalaze i nimalo naivne Japanke.

Do dana današnjeg Jakuza okuplja članove iz marginalnih grupa društva. Obilježje

pripadnosti mafiji su mnogobrojne tetovaže po tijelu, ili odsječen prst lijeve ruke,

očigledan znak prinudne lojalnosti mafijaškom bosu zbog izdaje njega i klana.

Osim točno određenih mjesečnih plaća i nagrada za vjernost, mafijaške organizacije

imaju i, pravničkim rječnikom rečeno, pravilnike o radu, kodekse ponašanja, jer ipak

jedna velika kompanija ne može sebi priuštiti neprimjereno ponašanje svojih djelatnika.

S obzirom da je mafija rođena u Italiji, ipak su zahvaljujući dugoj povijesti

15

najsofisticiraniji u svom poslu. Tako postoji i deset mafijaških zapovijedi koje se

odnose na neke osnove ponašanja pri poslovanju, ali i na osobni život članova.

Tako navedena pravila nalažu da se mafijaši ostalim mafijaškim prijateljima nikada ne

predstavljaju osobno, uvijek to mora činiti netko treći, kao posrednik; radnoj

organizaciji član treba biti uvijek dostupan, pa čak i ako žena rađa, dakle posao je uvijek

na prvome mjestu. Točnost se jako cijeni i traži, kašnjenje je zabranjeno, a s policijom

svi kontakti zabranjeni. Ostale mafijaške podružnice se poštuju, pa se novac nikada ne

uzima od drugih kolega mafijaša, dakle kolegijalnost je na djelu.

Što se privatnog života tiče, mafijašima je zabranjeno gledati supruge svojih prijatelja, a

prema vlastitoj se trebaju odnositi s poštovanjem.

3. ZAKLJUČAK

Organizirani kriminal kao društveno-negativna pojava devijantnog ponašanja odnosno

kao patološka pojava u društvu predstavlja najkontroverzniji i najmanje objašnjen

termin u savremenim humanističkim naukama, prije svega u kriminologiji, što je

rezultiralo nepostojanjem općeprihvaćene i univerzalne definicije. Uočljiva

indiferentnost u shvatanju i suočavanju sa ovim fenomenom kako u pojedinim

državama tako i u naučnoj i stručnoj krivičnopravnoj, kriminološkoj, politološkoj i

drugoj literaturi

Svijet bez granica kao manifest globalnih ekonomskih, političkih, socijalnih

međuzavisnosti koji se razvija u međunarodnoj zajednici, te sveukupni društveni tokovi

i zbivanja početkom 21. stoljeća, na „unutrašnjem i međunarodnom planu delovale su

stimulativno na razvoj organizovanog kriminala i njegovoj internacionalizaciji. Stoga, u

16

domaćoj, stranoj, naučnoj i stručnoj literaturi preovladavaju različita mišljenja,

shvatanja i tretiranja ovog termina kako unutar smisanog okvira tako i razgraničenja

pojmova u vezi organiziranog kriminala sa tradicionalnim kriminalom, organiziranim

poslovnim kriminalom, kriminalom „bijelog okovratnika“, poistovjećujući ga sa

mafijom i sl., što rezultira ambivalentnošću definiranja ovog fenomena, pa tako u

upotrebi danas imamo: transnacionalni organizirani kriminal internacionalni

(međunarodni) organizirani kriminal, multinacionalni organizirani kriminal, globalni

organizirani kriminal, što dodatno otežava jedinstveno pojmovno određenje.

Japanske Yakuze broje oko 110.000 aktivnih članova (2500 obitelji). Uključeni su za

uvoz necenzurirane pornografije iz Europe i Amerike,  prostituciju, ilegalnu imigraciju,

trgovniu ljudi. Većina članova je u potpunosti istetovirana...

4. LITERATURA

1. Beridan I., i dr. , 2001., Lekiskon sigurnosti, DES, Sarajevo

2. Bošković M., 1988., Organizovani kriminalitet, Prvi deo, Policijska akademija,

Beograd

3. Bošković M., 2004., Organizovani kriminalitet i korupcija, Visoka škola

unutrašnjih poslova, Banja Luka

4. Bošković M/Skakavac Z. 2009., Organizovani kriminalitet, Fakultet za pravne I

poslovne studije, Prometej, Novi Sad

5. Bošković Mićo 1998., Organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd

6. Ignjatović, Đ., 1998., Organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd

7. Klaić B., 1988., Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb

8. Mlađenović R. 1982., Kriminologija, Svijetlost, Sarajevo

9. Petrović B., Meško G., 2004., Kriminologija, Pravni fakultet, Sarajevo

17

18