medicina

J e l i m e d i c i n s k i s u s t a v u z r o k v e ć i n e b o l e s t i ?

Medicinski t r e t m a n i , f a r m a c e u t s k i lijekovi i o d l u k e t e m e ­ljene n a krivim informaci jama u z r o k s u epidemi ja boles t i š i r o m z a p a d n o g svi jeta

Ne želim se pretvarati da je ovo nepristrana istraga. Ja sam već potpuno uvjeren da je medicinski sustav zaista uzrok većine bolesti, i na stranicama koje slijede iznijet ću svoje razloge za ovaj zaključak. Moja uvjerenja u pogledu zdra­vlja s godinama su se sve više mijenjala. Počeo sam radeći kao biokemičar i toksikolog na medicin­skim fakultetima, potpuno vjerujući da su sve te kronične i neizlječive bolesti zaista neizlječive i općenito nepoznatog porijekla, ali da farmaceutski lijekovi olakšavaju život paci­jentima, a često čak i liječe. Moj preodgoj počeo je nakon što sam odselio na Novi Zeland i saznao za prirodno liječe­nje i življenje; zahvaljujući tome shvatio sam da su bolesti mahom uzrokovane neprirodnim životnim uvjetima i da se mogu prevladati prirodnim metodama življenja i liječe­nja. Dok sam učio o štetnoj prirodi tretiranja farmaceutskim li­jekovima, još uvijek sam smatrao da je ono nedjelotvorno i izaziva nuspojave, a ne da je glavni uzrok naših bolesti. Bolesti uzrokovane medicinskim tretmanom zovu se jatro-gene bolesti. Ukupan broj jatrogenih smrti u SAD-u u 2001. procijenjen je na 783.936; one su bile posljedica fatalnih reakcija na lijekove, medicinskih pogrešaka i nepotrebnih

medicinskih i kirurških procedura. Tako je medicinski su­stav vodeći uzrok smrti i ozljeda u Sjedinjenim Državama. Za usporedbu, u 2001. od bolesti srca umrlo je 699.697 osoba, a od raka je umrla 553.251 osoba.1

To je također razlog zaštoje za pacijente tako blagotvorno kada su liječnici u štrajku. Statistike pokazuju da je svaki put za vrijeme štrajka liječnika smrtnost među obuhva­ćenim stanovništvom dramatično opala. 1976. u Bogo-ti, Kolumbija, smrtnost se smanjila 35 posto, a u okrugu Los Angeles, Kalifornija, smanjila se 18 posto za vrijeme štrajkova liječnika. U Izraelu 1973. smrtnost je opala za 50 posto za vrijeme štrajka. Samo je jednom prije toga došlo do sličnog pada smrtnosti u Izraelu, a to je bilo za vrijeme drugog štrajka liječnika 20 godina ranije. Nakon svakog štrajka, smrtnost bi ponovno skočila na svoju normalnu razinu.2

Međutim, te brojke za jatrogene smrti ne uzimaju u obzir dugoročne štete od medicinskih tretmana koje pacijenti prežive, ali dobiju kroničnu bolest. Moje pravo buđenje u vezi s ovim problemom počelo je kad sam postao svjestan priče o Orianu Trussu koji je otkrio da su antibiotici poten­cijalni uzročnici kandidijaze.

medicina

Otkriće dr. Oriana Trussa u vezi s kandidijazom 1953. u jednoj bolnici u Alabami, SAD, dr. Orian Truss ot­krio je razorne učinke antibiotika.3 Za vrijeme obilaska pacijenata u bolnici Trussa je zaintrigirao ispijen, naizgled stariji muškarac koji je očigledno umirao. Međutim, čovjek je bio tek u četrdesetima, a u bolnici je bio četiri mjeseca. Nijedan specijalist nije bio u stanju dati dijagnozu. Iz znati­želje, Truss je upitao pacijenta kad je posljednji put bio po­tpuno zdrav. Čovjek je odgovorio da je bio zdrav do prije šest mjeseci, kad se porezao po prstu. Zbog toga je dobio antibiotike. Nedugo nakon toga dobio je diareju i njegovo se zdravlje pogoršalo. Truss je već i ranije vidio kako antibi­otici uzrokuju diareju. Bilo je poznato da je Candida opor­tunistički organizam i da se dobro razvija kod oslabljenih pacijenata, ali sad se Truss zapitao ne bi li ovdje moglo biti obrnuto - da je kandida zapravo uzrokovala oslabljeno stanje. Truss je bio pročitao da se otopina kalijevog jodida može koristiti za liječenje infekcija kandidom, pa je pacijentu dao tera­piju od šest do osam kapi Lugolove otopine četiri puta dnevno, tijekom tri tjedna, i pacijent je ubrzo opet bio potpuno dobro. Nedugo zatim, dr. Truss je imao pacijenticu sa začepljenim nosom, pulsirajućom glavoboljom, vagini-tisom i teškom depresijom. Na nje­govo veliko iznenađenje, svi njeni problemi odmah su nestali uz tre­tman protiv kandide. Nakon nekog vremena, vidio je pacijenticu koja je bila shizofrenična šest godina i pri­mila stotine tretmana elektrošoko-vima i jakim dozama lijekova. Počeo je liječiti ženu od sinusnih alergija lijekom protiv kandide. Uskoro se mentalno i fizički opora­vila, i ostala je dobro.

Otada nadalje tretirao je svoje pacijente protiv kandide čim bi se pojavila najmanja naznaka njene prisutnosti. Mnogi od njegovih pacijenata doživjeli su izvanredan oporavak od neobičnih bolesti, uključujući menstrualne probleme, hiperaktivnost, poteškoće s učenjem, autizam, shizofreniju, multiplu sklerozu i autoimune bolesti kao što je Crohnova bolest i lupus erythematosus. Svaki iskusan naturopat može ispričati slične priče o uspje­hu. Također, neki praktičari alternativne medicine prepo­znali su ljekovit potencijal terapije protiv kandide, kao na primjer dr. William Crook koji je napisao nekoliko knjiga o uspješnom tretiranju alergija i hiperaktivnosti kod djece.4

Sindrom antibiotika Kandidijaza nije jedina nuspojava tretmana antibioticima, i antibiotici nisu jedini lijekovi koji uzrokuju takve proble­me. Lijekovi koji se koriste u kemoterapiji, protuupalni ste-roidni lijekovi i druge dugotrajne terapije često ubijaju ili suzbijaju prirodne crijevne bakterije, i zato se počinju širiti kvasci, paraziti i štetne bakterije. To stanje zove se disbio-za. Većina pacijenata prima takve lijekove u bolnicama, i

A n t i b i o t i c i s u t a k o đ e r f a k t o r

k o j i i m a v a ž a n d o p r i n o s u r a ­

z v o j u a s t m e . P r e m a j e d n o j s t u ­

diji, d j e c a k o j a s u p r i m a l a a n ­

t i b i o t i k e š i r o k o g s p e k t r a i m a l a

s u o t p r i l i k e d e v e t p u t a v e ć u

v j e r o j a t n o s t d a ć e b o l o v a t i o d

a s t m e

može se očekivati da će kao rezultat toga dobiti sistemsku kandidijazu. Naša prirodna crijevna flora, uglavnom temeljena na lakto-bakterijama, ne samo što pomaže u probavljanju i apsor­pciji hrane, nego nas i štiti od progutanih štetnih bakterija koje bi inače mogle uzrokovati trovanje hranom. Uz zdra­vu crijevnu floru za nastanak infekcije mogu biti potrebni milijuni bakterija salmonele; ali kod disbioze je potrebno samo nekoliko desetaka bakterija salmonele. Kod kronične disbioze stijenka crijeva postaje upaljena, što uzrokuje čireve, upalu slijepog crijeva, lošu apsorpci­ju i Crohnovu bolest; a kako crijevna membrana propada, pacijent dobiva višestruke alergije na hranu, artritis i auto­imune bolesti. Pored kandide, i drugi patogeni organizmi i paraziti sada napadaju krvotok i razne organe. Analizom živih stanica prirodni terapeut može vidjeti i pokazati svo­jim pacijentima gljivice u njihovoj krvi. Ta invazija znatno slabi imunološki sustav, i ljudi sada postaju podložni če­

stim ili kroničnim infekcijama. One se zatim često liječe novim antibio­ticima - što je praksa koja nastavlja pogoršavati simptome. Zapravo, problem nije u antibioti­cima. Možete uzeti jednu kuru ako smatrate da je potrebna, pod uvje­tom da istovremeno uzimate neki fungicid, kao što je svježi češnjak, i nakon antibiotika uzmete malo pro-biotika, prije nego što pojedete bilo kakve ugljikohidrate. To će spriječiti većinu bolesti koje su uzrokovane neopreznim medicinskim metoda­ma korištenja antibiotika. Za više detalja, pogledajte tekst «Kandida i sindrom antibiotika« (http://www. health-science-spirit.com/candida.

html).

Autoimune bolesti i a s t m a Autoimune bolesti, uključujući psorijazu, lupus erythema­tosus i pankreatitis, povezuju se s disbiozom. Kad se daju lijekovi koji vežu bakterijske endotoksine, te bolesti obi­čno se poboljšaju. Osim toga, dokazano je da su autoimu­ne bolesti povezane s mikoplazmama ili nanobakterijama koje se počinju razvijati iz oboljelih crvenih krvnih zrnaca u prisutnosti toksičnih kemikalija i sistemske kandidijaze. Što je naš imunološki sustav slabiji, to se mikoplazme više razvijaju u bakterijske i, konačno, gljivične oblike. One su pronađene kod svih autoimunih bolesti, raka i AIDS-a.5

Antibiotici su također faktor koji ima važan doprinos u ra­zvoju astme. Prema jednoj studiji, djeca koja su primala antibiotike širokog spektra imala su otprilike devet puta veću vjerojatnost da će bolovati od astme.6 Jedan neda­vni istraživački rad potvrdio je da je disbioza glavni uzrok astme.7

1980-ih, Novi Zeland je imao najveću učestalost smrti od astme u svijetu. Ta stopa drastično se smanjila kad je 1991. zabranjen inhalacijski lijek Fenoterol, koji je uzrokovao 13 puta veći rizik od smrti.8 To smanjenje broja smrtnih sluča-

medicina

jeva od astme općenito je pozdravljeno kao velik trijumf medicinske znanosti. Druge studije otkrile su da astma­tičari koji koriste više od jednog bronhodilatacijskog in-halatora mjesečno imaju 50 puta veći rizik od fatalnog napada astme. Osim astme, također smatram da je kombinacija paste­riziranog kravljeg mlijeka i disbioze izazvane antibioti­cima kod beba i male djece glavni uzrok njihovih čestih infekcija i začepljenog uha te uvelike doprinosi smrti u kolijevci. Budući da zdravstvene vlasti inzistiraju na pa­steriziranom mlijeku, a liječnici prepisuju antibiotike bez najosnovnijih mjera opreza, smatram da su astma i veći­na dječjih infekcija pretežno jatrogene bolesti. U «dobrim starim vremenima* ljudi su jeli velike količine hrane s fermentiranom mliječnom kiselinom i sirovih mli­ječnih proizvoda koji su nadopunjavali naše «dobre» ba­kterije; i budući da antibiotici još nisu bili otkriveni, dis-bioza, a stoga i kronične bolesti, bile su rijetke. Umjesto toga, ljudi su uglavnom umirali od akutnih infekcija zbog nehigijenskih uvjeta života, a u sirotinjskim četvrtima i od pothranjenosti. Staphylococcus aureus, ili zlatni stafilokok, uzrokuje opa­sne infekcije kod bolničkih pacijenata. Otkriveno je da su ne samo zlatni stafilokok, nego i druge infekcije uveliko potencirani kad se javljaju u kombinaciji s bujanjem kan-dide. Kako je bujanje kandide prirodan rezultat standar­dnog bolničkog tretmana, lako je vidjeti zašto je zlatni stafilokok tako poguban u bolnicama. Slična slika javlja se i s AIDS-om. Ljudi ne umiru od viru­sa koji dovodi do AIDS-a, nego od kandide ili gljivicama potenciranih bakterijskih i mikoplazmatskih infekcija. Završni stadij AIDS-a isti je kao završni stadij raka. Zove se kaheksija, stanje kopnjenja uglavnom uzrokovano bujanjem gljivica. Lugolova otopina joda i drugi sistemi-čni fungicidi trebali bi činiti čuda u tom stanju. Trenutno MMS, 28-postotna otopina natrijevog klorita, također postaje prihvaćen kao djelotvoran antimikrobni lijek (po­gledati http://www.miraclemineral.org). Sve ovo pokazuje da antibioticima inducirana disbioza i kandida nisu izolirani i relativno bezopasni problemi, kao što medicinska struka radije vjeruje, nego temeljni uzrok većine naših modernih bolesti.

Rak i leukemija Prije stotinu godina učestalost raka bila je vrlo niska. Ni­malo ne sumnjam da je nevjerojatan porast upotrebe poljoprivrednih i industrijskih kemikalija, kao i farma­ceutskih lijekova, uvelike ubrzao rast učestalosti raka, a postoji i veza s konzumiranjem šećera. Još je jača veza s disbiozom i kandidom. Kemoterapija često vodi do sistemske kandidijaze, koja u velikoj mjeri ograničava uspješnost tretmana. Studije dugotrajnog praćenja pacijenata pokazuju da djeca do­biju 18 puta više sekundarnih malignih tumora kasnije u životu, da se djevojčice suočavaju sa 75 puta većim rizi­kom od raka dojke do svoje četrdesete godine,9 i da se rizik od dobivanja leukemije nakon kemoterapije protiv raka jajnika povećava 21 puta. Također, nakon tretiranja malignih tkiva kemoterapijom obično se javljaju drugi

tumori.10 Čini se da je glavni problem razvoj duboke ili sistemske infekcije kandidom nedugo nakon početka ke­moterapije.11

Onkolozi su tek nedavno počeli priznavati ono što paci­jenti zovu «kemo-mozak», uznemirujuć gubitak pamćenja i drugih kognitivnih funkcija. Psihijatri su sada utvrdili da konvencionalno liječenje raka uzrokuje ozbiljnu depresi­ju kod 15 do 25 posto pacijenata. «Sama depresija često može biti gora od bolesti*, kažu oni.12 Mentalna konfu­zija i depresija uobičajeni su kod sistemske kandidijaze. Sve to pokazuje da kemoterapija često uzrokuje leuke­miju i rak mnogo godina kasnije, uglavnom kao rezultat disbioze i sistemske infekcije kandidom. Razlog raširene upotrebe kemoterapije usprkos njenoj nedjelotvornosti, teškim nuspojavama i dugoročnom poticanju raka može se vidjeti u činjenici da privatni onkolozi u SAD-u dvije trećine svojih prihoda zarađuju prodajom kemoterapije pacijentima.13

Ta veza s kemoterapijom čini vrlo lako mogućim da dis­bioza i sistemska kandida također potiču rak i leukemiju kad su uzrokovane tretiranjem antibioticima. Učestalost raka počela je zaista ubrzano rasti tek nakon što se proši­rila upotreba antibiotika. Postoji još izravnih dokaza da su kandida i druge gljivi­ce uzrok leukemije. Meinolf Karthaus, dr. med, izvijestio je da je kod nekoliko djece s leukemijom došlo do remi­sije nakon što su dobila protugljivične lijekove za svoje «sekundarne» gljivične infekcije.14 U svojoj dugoj karijeri, Milton White, dr. med., pronašao je spore gljivica u svim uzorcima tkiva raka koje je proučio.15

Gljivične infekcije bile su dijagnosticirane i tretirane kao leukemija, a leukemija je nestala kod prehrane bez žita­rica, vjerojatno zbog visokog udjela mikotoksina u žita­ricama.16

Talijanski onkolog dr. Tullio Simoncini tvrdi da tretirajući rak kao gljivu ima uspješnost do 90 posto. On u tumore ubrizgava otopinu natrijevog bikarbonata i preporučuje uzimanje bikarbonata u vodi za liječenje gastrointesti-nalnog raka.17

Nedavno sam u osobnoj komunikaciji obaviješten da se veliki tumor želuca neočekivano smanjio nakon gutanja sredstva za ispiranje usta tijekom nekoliko tjedana zbog drugog problema. Glavni sastojak tog sredstva za ispira­nje usta bila je benzojeva kiselina, jak fungicid koji inhi-bira metabolizam stanica gljiva. Stanice raka imaju isti metabolizam gljivičnog tipa kojem pogoduju visoke razi­ne glukoze i inzulina, i zato ih možemo smatrati tipovima stanica gljiva. Dok rad njemačkog liječnika Rykea Geerda Hamera18

pokazuje da je emocionalni šok glavni povod za razvoj raka, čini se da je osnovni kofaktor slab imunološki sustav uzrokovan crijevnom disbiozom, sistemskom kandidija-zom, toksičnim kemikalijama i liječenjem korijenskih ka­nala. Napokon, prije jednog stoljeća ljudi su morali imati sličan broj emocionalnih šokova kao i danas, ali rak je bio vrlo rijedak. I obrnuto, mnogo je ljudi s disbiozom i pu­njenim korijenskim kanalima koji nemaju rak, ali dodajte tome emocionalni šok, i voilá!

medicina

Punjeni korijenski kanali Zubi s punjenim korijenskim kanalima varijacija su na temu crijevne disbioze. Čini se da su i oni važan faktor koji doprinosi mnogim zdravstvenim problemima, uključuju­ći rak, srčane bolesti, artritis, bolesti bubrega i autoimune bolesti. To je posljedica mikroorganizama koji se razmno­žavaju u mnoštvu sićušnih kanala ili cjevčica u dentinu i postupno prodiru u limfni sustav. Čak i inače bezopasni mikroorganizmi postaju vrlo opasni i pojačano virulentni i toksični pod anaerobnim uvjetima u mrtvom zubu. Dr Weston Price,19 bivši direktor istraživanja Američke sto­matološke udruge, primijetio je da vađenje zuba s punim korijenskim kanalima kod pacijenata s bolestima bubrega ili srca u većini slučajeva dovodi do poboljšanja stanja. Kad bi izvađeni zub s ispunjenim korije­nom ubacio zecu pod kožu, životinja bi umrla za dva dana. Kad je implan-tirao normalne zube, nije bilo štetnih posljedica po zdravlje. U nekim ek­sperimentima implantirao je iste di­jelove zuba s ispunjenim korijenom pod kožu do 100 zečeva, i svi su oni unutar dva tjedna umrli od iste bole­sti koju je imao ljudski donor! Dr. Price je proveo oko 5.000 ekspe­rimenata tijekom 25 godina. Nije pronašao pouzdanu metodu kojom bi dezinficirao mrtve zube i učinio ih sigurnima. Njegova istraživanja bila su suzbijana, i ako ih uopće spomi­nju, naše stomatološke udruge opi­suju ih kao «zastarjela» zato što su ta istraživanja bila provedena i obja­vljena prije više od 70 godina, ali nikada nisu ponovljena ili na drugi način istražena, i nikada nije dokazano da je punjenje korijenskih kanala sigurno. Glavni argument za navodnu sigurnost zuba s ispunjenim korijenskim kanali­ma je da ih milijuni ljudi imaju i još su uvijek živi mnogo godina kasnije. O pitanju uzrokuju li punjenja korijenskih kanala degenerativne bolesti ne raspravlja se i ono se ne istražuje. Dr. Price je otkrio da oko 30 posto ljudi ima tako jak imunološki sustav da ne dobiju probleme od punjenja korijenskih kanala sve dok ne ostare, ali preostalih 70 po­sto dobije probleme mnogo ranije. Osobno smatram da su punjenja korijenskih kanala glavni uzrok autoimunih bolesti, čak i važniji od disbioze. 1993, George E. Meinig, američki oralni kirurg i bivši specijalist za korijenske kanale, ponovno je objavio stomatološka istraživanja dr. Pricea u popularnoj verziji i uključio vlastita iskustva.20

Jatrogeni srčani napadi i veza s klorom Prije sto godina, srčani napadi bili su skoro nepoznati uspr-kos tome što je prehrana općenito bila bogata zasićenim mastima. Porast broja srčanih napada pojavio se s pasteri­zacijom mlijeka i upotrebom klora za ubijanje bakterija u javnim vodovodima. To je započelo oko 1900, i 1920-ih je postalo općeprihvaćeno u zapadnim zemljama. Od 1920. naovamo počeo je eksplozivni porast učestalosti

P r i j e s t o t i n u g o d i n a u č e s t a l o s t

r a k a b i l a j e v r l o n i s k a . N i m a l o

n e s u m n j a m d a j e n e v j e r o j a t a n

p o r a s t u p o t r e b e p o l j o p r i v r e ­

d n i h i i n d u s t r i j s k i h k e m i k a l i j a ,

k a o i f a r m a c e u t s k i h l i j e k o v a ,

u v e l i k e u b r z a o r a s t u č e s t a l o s t i

r a k a , a p o s t o j i i v e z a s k o n z u ­

m i r a n j e m š e ć e r a

kardivaskularnih bolesti i fatalnih srčanih napada, ali samo u zemljama koje su klorirale svoju vodu. Te bolesti ostale su nepoznate u, primjerice, Africi, Kini, Japanu i drugim di­jelovima Azije. Međutim, kad bi građani Japana emigrirali na Havaje gdje je voda bila klorirana, imali bi istu učesta­lost srčanih napada kao Amerikanci. I afroameričko sta­novništvo u SAD-u ima prosječnu američku stopu srčanih napada, ali ne i njihova braća u Africi. Stanovnici Roseta u Pennsylvaniji s nekoloriranom vodom ostali su slobodni od srčanih napada osim kad bi odselili u područje s klorira-nom vodom.21 Dio klora reagira s organskim nečistoćama u vodi i formira organoklorne spojeve (DDT je organoklor-ni spoj), dok preostali klor ostaje slobodan u vodi. Nakon toga može reagirati s kemikalijama u hrani ili s dijelovima

našeg probavnog trakta. 1967, dr. Joseph Price je u SAD-u proveo odlučujući eksperiment. Jednoj grupi od 50 pijetlova starih tri mjeseca dodao je trećinu čajne žličice klornog bjelila na oko jednu litru njihove vode za piće, dok je druga grupa od 50 pijetlova služila kao kontrola. Sedam mjeseci kasni­je, preko 95 posto onih iz klorirane grupe imalo je uznapredovalu ate-rosklerozu, dok nijedan iz kontrolne grupe nije imao takve znakove. Ti­jekom narednih godina dr. Price je ponovio svoj eksperiment mnogo puta, uvijek s istim rezultatima, a u novije vrijeme su čak i istraživači koje plaća američka Agencija za za­štitu okoliša potvrdili aterosklerot-

ske promjene kod drugih životinja, uključujući i majmune, pri izlaganju kloriranoj vodi.22

Kokteli lijekova i kemikalija Svi su lijekovi u osnovi manje ili više toksični: što su toksi-čniji, to su «jači». Prirodni lijekovi ne mogu se patentirati; zbog toga, radi maksimalnog povećanja profita, farmace­utska industrija rutinski proizvodi i prodaje sintetske verzi­je djelotvornih prirodnih lijekova. Sintetske tvari obično je teže detoksificirati od prirodnih lijekova i skloni su stvara­nju većeg broja problema što se duže uzimaju. Često izazi­vaju jaku ovisnost i nakon nekog vremena mogu izazivati simptome koje su u početku ublažavali. Međutim, farma­ceutske kompanije i liječnici rijetko to priznaju; umjesto toga, kad se pojavi problem prepisuju druge ili dodatne lijekove. Jedan od glavnih problema je to što se lijekovi testiraju pojedinačno i kroz relativno kratko vrijeme, ali se prepisu­ju kao kokteli lijekova na vrlo dugo vrijeme. Lijekovi nisu bili testirani pod tim uvjetima, i zato je svaka upotreba li­jekova, osim pojedinačno i u kratkom razdoblju, neznan­stvena i nije sigurna. Kao rezultat toga, postoje nebrojene opasne i fatalne interakcije lijekova, o čemu izvještavaju brojne knjige, članci i statistike. Slično je i s tisućama sintetskih kemikalija i teških meta­la koji uz dopuštenje zdravstvenih vlasti zagađuju naš ži-

votni prostor. One su još slabije testirane od lijekova, ali također reagiraju međusobno i s lijekovima u splet koji je nemoguće razmrsiti. Želio bih spomenuti samo jedan slučaj takve kombinacije. Herbicid parakvat i fungicid maneb u širokoj su upotrebi u poljoprivredi i mogu ostati prisutni u usjevima kao rezidue. Svaki za sebe nije uzrokovao probleme, ali kad su štakori i miševi bili izloženi jednom i drugom zajedno, čak i u vrlo niskim dozama, dobili su simptome Parkinsonove bolesti. Vođa istraživačkog tima je rekao: «Nitko nije proučavao za­jedničko djelovanje nekih od ovih spojeva koji, uzeti sami za sebe, nemaju većeg učinka. To ima enormne implikacije [i] ogroman je problem početi razmišljati o skoro besko­načnom rasponu smjesa kemikalija, umjesto o riziku koji jedna kemikalija može predstavljati sama za sebe.»23

Sličan problem imamo s fluoridom i klorom, kao i sa živom, aluminijem, niklom i drugim teškim i toksičnim metalima koji se namjerno stavljaju u cjepiva i koriste u stomatolo­giji. Za detaljnu dokumentaciju problema povezanih s te­škim metalima i kemikalijama koje narušavaju endokrini sustav, pogledajte članke Bernarda Windhama.24

Nedostatak Sunčeve svjetlosti povezan je s bolestima Zdravstvene vlasti i medicinska udru­ženja snažno zagovaraju izbjegava­nje izlaganja kože suncu. Navodno takvo izlaganje uzrokuje rak kože, uključujući melanom koji može biti smrtonosan. Međutim, velika većina slučajeva su normalni rakovi kože koji skoro ni­kada nisu smrtonosni, i raširena je sumnja u to da normalno izlaganje suncu zaista uzrokuje melanome, iako se čini da postoji veza s opekli­nama od sunca. Općenito, radnici na otvorenom koji su najviše izloženi suncu imaju najniži postotak raka kože i melanoma, dok se melanom često javlja kod uredskih radnika. Melanom se često ja­vlja na dijelovima kože koji nisu bili izlagani suncu. Druge studije pokazuju jaku vezu između dugotrajnog izlaganja fluorescentnoj rasvjeti i melanoma.25 Uz trenutnu kampa­nju u Australiji da se sve žarulje sa žarnom niti zamijene fluorescentnima do 2009-10, očekujem da ćemo za 10 do 20 godina imati epidemiju melanoma.26

U posljednje vrijeme sve više i više istraživačkih radova po­kazuje da bi se ogroman broj bolesti, posebno rak, mogao izbjeći velikim povećanjem naših razina vitamina D kroz odgovarajuću prehranu, dodatke te često ili svakodnevno kratko izlaganje kože suncu. Sunčeva svjetlost je naš glavni izvor vitamina D. Istraživa­nja pokazuju da postoji jaka negativna korelacija između dostupne Sunčeve svjetlosti i smrtnosti od raka dojke, i da je život na području s dosta sunca povezan s nižom uče­stalošću raka. Čak je i rak kože inhibiran redovnim izlaga­njem slabom Sunčevom zračenju; samo opekline snažno potiču nastanak raka kože. Izračunato je da bi se u cijelom

Z u b i s p u n j e n i m k o r i j e n s k i m

k a n a l i m a v a r i j a c i j a s u n a t e m u

c r i j e v n e d i s b i o z e . Č i n i s e d a

s u i o n i v a ž a n f a k t o r k o j i d o ­

p r i n o s i m n o g i m z d r a v s t v e n i m

p r o b l e m i m a , u k l j u č u j u ć i r a k ,

s r č a n e b o l e s t i , a r t r i t i s , b o l e s t i

b u b r e g a i a u t o i m u n e b o l e s t i

svijetu ovim mjerama moglo spriječiti 600.000 slučajeva raka debelog crijeva i dojke.27

Nadalje, istraživači ističu da bismo povećanjem razina vita­mina D3 pomoću redovnog izlaganja suncu i drugih mje­ra, mogli spriječiti bolesti koje širom svijeta svake godine odnesu skoro milijun života.2829

U svemu tome ironično je što su trenutnu epidemiju raka kože, po mom mišljenju, stvorile naše zdravstvene vlasti i medicinski stručnjaci. Postoje tri stanja koja nas čine osje­tljivima na dobivanje raka kože uz veliko izlaganje suncu. To su jaka kiselost, visok omjer omega-6 i omega-3 masnih kiselina i nedostatak antioksidanata. Najčešći razlog viso­ke kiselosti je bujanje kandide, posebno u kombinaciji sa službeno preporučenom prehranom bogatom žitaricama. Naš omjer omega-6 i omega-3 kiselina uvijek je bio poma­lo visok, ali je prešao sve granice kad su naše zdravstvene vlasti preporučile zamjenjivanje zasićenih masti uljima od sjemenki bogatim omega-6 masnim kiselinama. To je po­većalo upalna stanja sih vrsta, uključujući tumore i rakove kože. Da stvari budu gore, zdravstvene vlasti također desti­muliraju i pravno minimiziraju upotrebu antioksidanata. Tim su mjerama zdravstvene vlasti stvorile uvjete za epi­

demiju raka kože. Nakon toga su pokušali spriječiti rak kože prepo­ručujući potpuno izbjegavanje izla­ganja suncu, koje je pak uzrokovalo masovni nedostatak vitamina D uz procijenjeni gubitak od milijun života svake godine. Ponekad se pitam radi li se samo o neznanju i nesposobnosti, ili je u pitanju nešto opakije.

Epidemije pretilosti i dijabete­s a Mogao bih napisati knjigu o svim zdravstvenim problemima koje uzrokuju medicinsko-farmaceut-ski kompleks i nemarno ponašanje kojim zdravstvene vlasti doprinose

našim bolestima. Pored toga što izravno uzrokuju bolesti, te iste sile također sprečavaju liječenje istih bolesti ograni­čavanjem, suzbijanjem i progonom liječnika prirodne me­dicine, kao i davanjem štetnih nutricionističkih savjeta. Do 1980-ih, stope pretilosti i dijabetesa tipa 2 bile su prili­čno stabilne. Međutim, kad su zdravstvene vlasti u SAD-u počele napadati namirnice koje sadrže masti i kolesterol i savjetovati da se umjesto toga jedu veće količine uglji-kohidrata, pretilost je porasla s 15 posto odraslog stano­vništva Amerike u razdoblju 1976.-1980. na 32,9 posto u razdoblju 2003.-2004.30 Dijabetes tipa 2 također je postao epidemija. Pored toga, po prvi put u povijesti, velik broj pretile djece dobio je dijabetes tipa 2 - u tolikom broju da ga više ne zovu dijabetes «odrasle dobi». Također, djeca sada istovremeno dobivaju dijabetes tipa 1 i tipa 2.31'32,33

To su jatrogene bolesti, čiji je uzrok medicinski sustav. Liječnici prirodne medicine stručnjaci su za prevenciju i uspješno liječenje kroničnih bolesti prehranom i drugim prirodnim metodama - bolesti koje uključuju metabolički

medicina

Sindrom koji vodi do dijabetesa, srčanih bolesti i preko­mjerne težine. Odgovarajućom prehranom liječi se rutin-ski i brzo, ali uz prihvaćenu medicinsku praksu postaje do­životna bolest koja se kontrolira lijekovima koji su manje ili više toksični. Kirurgija se koristi za širok raspon stanja i pacijenti su ozbiljno traumatizirani ili doživotno osakaće­ni, a ti bi se problemi mogli uspješno tretirati prirodnim terapijama.

Nuspojave cijepljenja Cijepljenja su ponos i perjanica farmaceutske medicine u eliminaciji strašnih dječjih infekcija iz ranijih stoljeća. Me­đutim, dugoročne statistike i dijagra­mi pričaju drugačiju priču. Počevši između 1850. i 1900, šarlah, difterija, hripavac i ospice opali su oko 90 po­sto do vremena kad je za svaku od tih bolesti uvedeno cijepljenje. Dok statistike variraju između različitih zemalja, to općenito vrijedi za En­glesku, Sjedinjene Države i Australi­ju. Hripavac je u Engleskoj i Walesu opao za 98,5 posto prije nego što je cjepivo postalo široko dostupno, a ospice su opale za preko 99 posto. Tuberkuloza je opala za 87 posto do vremena kad su antibiotici postali dostupni, a za 93 posto prije uvo­đenja BCG cjepiva. Smrtnost od reu-matske groznice opala je za 86 posto do uvođenja penicilina.34 Sve to oči­gledno ima više veze s boljim vodovodnim instalacijama nego s cijepljenjima. Statistike također pokazuju da su s uvođenjem cjepiva sto­pe smrtnosti od ciljanih bolesti porasle. Druge nuspojave koje se pripisuju modernim cjepivima su smrt u kolijevci ili krevetiću (SIDS) i jak porast autizma i sindroma protrese-nog djeteta (točkasto krvarenje u mozgu), zbog kojeg, čini se, nevini roditelji završavaju u zatvoru. Stručnjaci odlučno negiraju postojanje veze između cjepiva i autizma, ali je usprkos tome čudno da je stopa autizma iznenada eksplo­zivno narasla bez očiglednog razloga. Zanimljivo je da au­tizma nema među djecom amiša, koja uglavnom nisu ci­jepljena. Pored toga, cijepljena djeca imaju oko 150 posto više neuroloških poremećaja kao što su ADHD i autizam u usporedbi s necijepljenom djecom.35

Na drugi neobičan aspekt statistika o sigurnosti cjepiva upozorio je dr. Archie Kalokerinos.36 Radeći u zabačenim dijelovima Australije s Aboridžinima, otkrio je da je svako drugo dijete umrlo kao rezultat cijepljenja. Budući da je do smrti obično dolazilo oko tri tjedna nakon cijepljenja, nisu bile zabilježene kao povezane s cijepljenjem; službeno, reakcije su bile ograničene samo na one koje su se javile do dva tjedna nakon cijepljenja. Međutim, dr. Kalokerinos je na kraju riješio problem dajući bebama visoke doze vi­

tamina C prije cijepljenja, i više nije dolazilo do smrti od cjepiva.Također, prestali su i slučajevi smrti u kolijevci. Na-ravno, suočio se s ismijavanjem i neprijateljstvom svojih "edicinskih kolega, i bebe još uvijek bespotrebno umiru.

P r i j e s t o g o d i n a , s r č a n i n a ­

p a d i b i l i s u s k o r o n e p o z n a t i

u s p r k o s t o m e š t o j e p r e h r a n a

o p ć e n i t o b i l a b o g a t a z a s i ć e n i m

m a s t i m a . P o r a s t b r o j a s r č a n i h

n a p a d a p o j a v i o s e s p a s t e r i ­

z a c i j o m m l i j e k a i u p o t r e b o m

k l o r a z a u b i j a n j e b a k t e r i j a u

j a v n i m v o d o v o d i m a

Neobjektivan odnos prema prirodnim terapijama Postala je navika da svaki uspješan prirodan lijek ili tre­tman protiv raka naše zdravstvene vlasti brzo stave izvan zakona. Mnogi liječnici prirodne medicine izvode se pred sud i često zatvaraju, posebno na području tretiranja ra­ka.37 To je posebno žalosno zato što nema dokaza da su metode ortodoksne terapije protiv raka u bilo kom pogle­du uspješne.38

Jedna od metoda koja se sve više koristi za ocrnjivanje pri­rodnih terapija je da farmaceutska industija financira tra­ljava istraživanja o prirodnim lijekovima i onda objavljuje

da su lijekovi nedjelotvorni ili štetni. To je samo dijelom namijenjeno utjecaju na široku javnost, a veći­nom služi kako bi se zdravstvenim vlastima pružilo opravdanje da pro­glase nezakonitim i uvelike ograni­če prirodne lijekove.39

Druga strategija je da se povoljne studije o vitaminima ne navode u bazi podataka Medlinea koja se fi­nancira novcem poreznih obvezni­ka i koju vodi američka Nacionalna medicinska knjižnica. Navode se svi članci objavljeni u medicinskim istraživačkim časopisima, pa čak i u magazinima Time i Reader's Digest, ali ne i oni iz stručno recenziranog Journal of Orthomolecular Medicine (http://www.orthomed.org/jom/

jomlist.htm) koji je specijaliziran za istraživanje vitamina. Sada je British Medical Journal objavio pismo o pristrano­sti Medlinea,40 i to je prisililo Medline da u indeks unese članke o vlastitoj pristranosti. Međutim, budući da sve te povoljne studije o vitaminima nisu u indeksu Medlinea, zagovornici farmaceutske medicine mogu tvrditi da ne postoje studije koje pokazuju da su vitamini korisni u lije­čenju bolesti ili da su bezopasni u velikim dozama, i zato ih žele ograničiti na vrlo niske doze. Naravno, godišnji broj žrtava od vitamina u svijetu jednak je nuli; u usporedbi s tim, broj žrtava od lijekova neusporedivo je veći. Prije trideset godina dr. sc. Linus Pauling pokazao je da su visoke doze vitamina C korisne u tretiranju raka. Ortodok­sna medicina to otada neprekidno «opovrgava». Ali sada je jedna studija konvencionalnih znanstvenika sa Sveuči­lišta John Hopkins iz Baltimorea, Maryland, pokazala da je on bio u pravu.41

Osim toga, Journal of Orthomolecular Medicine upravo je objavio dvostruko slijep, randomiziran klinički pokus koji je pokazao da HIV-pozitivni pacijenti koji dobivaju doda­tne hranjive tvari mogu zaustaviti svoj razvoj AIDS-a.42 To predstavlja veliku prijetnju za medicinsko-farmaceutski kompleks i još je jedan razlog da se ovaj časopis ne uklju­čuje u Medline. U znanosti i medicini postoji sustavna kultura suzbijanja drugačijih gledišta, a često i žestokih progona «gestapov-skim» metodama.4 3 4 4 Nedavno je u SAD-u jedna majka čak završila u zatvoru i bila brutalno tretirana zato što je protu-

medicina

zakonito koristila prirodne metode u liječenju svog sina od malignog melanoma.45

Naravno, taj napad medicinsko-farmaceutskog kompleksa na prirodne metode liječenja nije nezakonit. Naprotiv, u kapitalističkom sustavu industrija ima dužnost maksimal­no uvećavati profite eliminiranjem konkurencije i stvara­njem stalnog izvora pacijenata s kroničnim bolestima koje se može neograničeno tretirati lijekovima. Pitanje je: zašto vladini zdravstveni organi donose i provo­de zakone u korist farmaceutske medicine i protiv prirodne medicine? Teoretski, trebali bi biti nepristrani i osiguravati najbolje rezultate za stanovništvo. Vjerujem da odgovor možemo pronaći u kreativnom pristupu problemima od strane farmaceutske industrije. Plaćajući i oblikujući velik dio medicinskog obrazovanja,46'4748 ona automatski stvara zdravstvene dužnosnike koji su zadojeni farmaceutskim gledištima. Nikakvo podmićivanje nije potrebno, ali zdrav­stveni dužnosnici uvijek znaju da ih čeka dobro plaćen posao odluče li se jednom povući s položaja u vladi.

Prirodna medicina dolazi u po­moć Zdravstvene vlasti dosad su igno­rirale tvrdnje i dokaze da je pri­rodna medicina superioran oblik tretiranja kroničnih i medicinski neizlječivih bolesti. Sama činjenica da u našem društvu postoji visoka stopa kroničnih bolesti svjedoči o nesposobnosti medicinske struke da uspješno liječi te bolesti. Nimalo ne sumnjam da bi prirodna medici­na mogla ukloniti većinu kroničnih bolesti unutar jednog desetljeća, pri čemu bi joj trebalo samo par posto od novca koji se troši na konvencionalnu medicinu. Znanje je već prisutno; nisu potrebna nikakva skupa visokotehnološka istraživanja koja možda hoće, a možda neće dati rezultate nekada u budućnosti. Postoji jednostavno, jeftino rješenje za izlječenje našeg društva: 1. Postupno ukinuti pomoć farmaceutskim kompanijama i njihovim istraživanjima, i zahtijevati da istraživanja poka­zuju da je određeni lijek siguran za dugotrajnu upotrebu u kombinaciji s drugim čestim lijekovima i kemikalijama te kod starih ili osjetljivih pacijenata ili, alternativno, da je dugoročno superioran dostupnim prirodnim tretmanima. 2. Zakonom zabraniti farmaceutskim kompanijama da fi­nanciraju medicinsko obrazovanje ili objavljuju informaci­je o lijekovima, reklame i poticaje izravno javnosti ili zdrav­stvenim radnicima, ili da zapošljavaju bivše zdravstvene dužnosnike. Zdravstvenim radnicima bi informacije tre­balo pružati nezavisno i nepristrano tijelo. 3. Osim što je to neetično ponašanje prema općenitim standardima društva, medicinskim udruženjima trebalo bi zakonski zabraniti da ograničavaju terapije koje kori­ste njihovi članovi.

S v i s u l i j e k o v i u o s n o v i m a n j e

ili v i š e t o k s i č n i : š t o s u t o k s i -

č n i j i , t o s u «jači». P r i r o d n i l i je­

k o v i n e m o g u s e p a t e n t i r a t i ;

z b o g t o g a , r a d i m a k s i m a l n o g

p o v e ć a n j a p r o f i t a , f a r m a c e u t ­

s k a i n d u s t r i j a r u t i n s k i p r o i z v o ­

d i i p r o d a j e s i n t e t s k e v e r z i j e

d j e l o t v o r n i h p r i r o d n i h l i j e k o v a

4. Pružiti kvalificiranim liječnicima prirodne medicine isto priznanje i mogućnosti kao i liječnicima farmaceutske me­dicine, uključujući u bolnicama, rehabilitaciji, istraživanju i publikacijama, ministarstvima zdravstva i regulatornim tije­lima. Naši medicinski i ekonomski vođe zasad se ne žele suočiti sa stvarnošću. Pranjem mozga uvjeravaju javnost da je sa­dašnja zdravstvena situacija potpuno normalna. Što je po­sebno važno, cijela ekonomska struktura zapadne civiliza­cije temelji se na proizvodnji i distibuciji roba i usluga koje doprinose lošem zdravlju. Taj sustav uključuje kemiziranu poljoprivredu i preradu hrane, farmaceutsku industriju, te­hnološku medicinu i industrije petrokemije i plastike. Vodeći moto industrije je «profit», a za potrošače je »prakti­čnost)). Cijena koju svi plaćaju je gubitak zdravlja. Takva situ­acija prirodan je ishod u društvu koje se temelji na sebičnim motivacijama. Do promjene nabolje moći će doći tek kad sve više ljudi bude shvaćalo da sebičnim stavovima u kona-

čnici nanose štetu sebi, i kad počnu birati vođe koji su spremni djelovati na susjećajan i kooperativan način u interesu čitavog društva. Dobivamo ono što biramo: prirodno zdravlje ili trajno tretiranje lijekovima.

0 autoru: Walter Last radio je kao biokemičar i istraživački kemičar na medicinskim fakultetima više njemačkih sveučili­šta, i u Bio-Science Laboratories u Los Angelesu, SAD. Kasnije je radio kao nutricionist i naturoterapeut u No­vom Zelandu i u Australiji, gdje danas živi. Više nema kliniku. Walter Last napisao je velik broj čla­naka o zdravlju, kao i nekoliko knjiga, uključujući i Heal Yourself i Healing

Foods (Penguin). Trenutno su u tisku The Natural Way to Heal (Hampton Roads, 2004) i niz knjiga Heal Yourself - sedam knjižica o prevladavanju određenih bolesti kao što su ar­tritis, astma, rak, kandida, dijabetes i problemi s debljinom; pogledati http://www.theartof-life.com/Products_02.html. Njegov dvodijelni članak «Seksualna energija u zdravlju i duhovnosti« objavljen je u hrvatskom Nexusu br. 18 i 19; njegov članak «Nova medicina dr. Hamera», o tome kako je dr. Ryke Geerd Hamer otkrio mehanizam šoka-konflikta koji uzrokuje nastanak raka, objavljen je u magazinu Svjetlost, br. 34, a njegov članak «Koliko je znanstveno opravdano or­todoksno liječenje raka» objavljen je u hrvatskom Nexusu br.2. Informacije o zdravstvenim pitanjima mogu se pronaći na web-stranici Waltera Lasta, http://www.health-science-spi-rit.com. •

Napomena urednika: Zbog ograničenosti prostora, nismo u mogućnosti objavi­ti sve popratne bilješke uz ovaj članak. One su dostupne na web-lokaciji Waltera Lasta, http://www.health-science-spirit.com.