je li moguć suživot čovjeka i medvjeda?

Časopis za popularizaciju šumarstva n Broj 193/194 n Godina XV. n Zagreb, siječanj/veljača 2013. n ISSN 1330 – 6480

Potpisano pismo razumijevanjao kupoprodaji trupaca

Nafta i šuma – dva resursa na istom području

Istrani kreću u rat s komunalnim otpadom

Je li moguć suživot čovjeka i medvjeda?

mjesečnik »Hrvatske šume« n Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. zagreb n Predsjednik Uprave: ivan pavelić n Glavni urednik: Goran vincenc n Novinari: irena Devčić, marija Glavaš, vesna pleše, ivica tomić i Goran vincenc n Uređivački odbor: predsjednik Branko

meštrić, ivan Hodić, mladen slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran n Adresa redakcije: lj. F. vukotinovića 2, zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 n e-mail: [email protected], [email protected]

uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: utvara, Marinko Bošnjaković n Zadnja stranica: Boja u sivilu, Marinko Bošnjaković

Grafičko oblikovanje: milivoj milić n Tisak: intergrafika ttŽ d.o.o., zagreb, Bistranska 19

Naklada: 6200 kom

cjENiK oGlasNoG prostora n Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. n Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). n U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

3 Odbrojavanje je otpočelo!

4 Je li moguć suživot čovjeka i medvjeda?

6 Formiranje količina, cijena i rabatne politike za kupoprodaju trupaca

7 Hrvatske šume preuzele 15 novih traktora

8 Hrvatske šume i Hrvatski Caritas mijenjaju svijet

9 Dvadeseta obljetnica osnutka umjetničke kolonije Rabra

10 Francuski studenti šumarstva posjetili Hrvatske šume

10 Nagrađena fotografija

10 “Lisica” Paula Jedriška

11 Protiv blata i gelera na Blatuškom brdu

13 Susreti

14 Zlatne ruke majstora Pere

16 Prioriteti navodnjavanje i povećanje proizvodnje

18 Trinaest požarišta u Šumariji Duga Resa

20 Istrani kreću u rat s komunalnim otpadom

22 Njegom do stabilnosti, produktivnosti i prirodnoga pomlađivanja

u ov

om b

roju

impr

essu

m

24 Lužnjak iz Prašnika među najvećim europskim hrastovima

27 Parkovi Dinarskog luka

28 Mukinja (Sorbus aria)

30 Korak po korak – Lisica

32 Što nam govore godovi?

34 Ljekovita svojstva poznata iz antike

35 Povijest i odabir biljnih svojti u tradiciji oblikovanja islamskog vrta

38 Nafta i šuma – dva resursa na istom području

40 Ugrožena čudesna bioraznolikost

43 Unapređenje šumarstva i kulture zemljišta

45 Sarkofazi iz šuma između rijeka Dobre i Mrežnice

47 Zemlja velike biološke raznolikosti

49 Nacionalni park – Karpaz Peninsula

51 Skulptura ukrašava Repinec

52 Što nam sve donosi ova godina

53 Poplava u Lonjskom polju

54 Tko će s nama u šumicu?

22Uzgajanje šuma – uzgojni radovi

Odbrojavanje je otpočelo!

natje

canj

a

Koncem veljače Hrvatske šume kao glavni organizator, Primorsko-goranska županija i Gorski kotar imat će priliku pokazati koliko se uspješno može organizira-ti jedna zahtjevna sportska manifestacija poput 45.

EFNS-a – European Forester's Competition In Nordic Skiing (Europskog prvenstva šumara u nordijskom trčanju i biatlonu). Bit će to prilika da brojni šumari – sportaši i gosti u nekoliko dana upoznaju ljepote različitosti ovog dije-la Hrvatske. Kako ugostiteljski objekti Gorskog kotara raspolažu mogućnošću prijama tek polovice očekivanog broja gostiju, u pomoć će priskočiti perjanica hrvatskog turizma – Opatija, pa će se Eu-ropljani još jednom moći uvjeriti u sve prednosti jedinstvene kombinacije mora i planina na samo 40-ak km udaljenosti.

O značaju ove sportske manifestacije govori činjenica da se održava pod pokro-viteljstvom Vlade Republike Hrvatske, a nakon 44 europske države, kao najavu skorašnjeg ulaska u Europsku uniju, čast i obavezu organizacije dobila je Hrvatska! Zahtjevna zadaća pripreme borilišta i svih ostalih aktivnosti koje prate organizaciju manifestacije ovakvog formata postav-ljena je organizatorima. Stoga su još pretprošle i protekle godine Organizacioni odbor i povjerenstva prionuli poslovima uređenja borilišta i pristupnih putova, skijaških staza, organizaciji smještaja i boravka, protokolu događanja, izradi promidžbenih materijala i sl. Na jesenskom sastanku glavnog odbora EFNS-a Hrvatske šume d.o.o. dobile su sve pohvale na dotad učinjenom i naporima koje i danas ulažu da bi se manifestacija održala na opće zadovoljstvo.

Upravo je pozicija Vrbovske poljane u samom podnožju najvi-še goranske planine i specifična mikrolokacija – mrazište, sa pri-

rodnim snijegom koje se zadržava i do proljetnih dana bio odlučujući faktor kod izbora mjesta natjecanja. Hrvatske šume d.o.o. su vlastitim kapacitetima re-konstruirale po-

stojeću cestu koja će i nakon odlaska natjecatelja ostati u gospodarskoj i turističkoj funkciji. Dio staza skijaši već koriste, a dodatno su uređene postojeće šumske vlake i tako uz male troškove napravljene dopunske skijaške staze.

Za organizatora, informatičku potporu, povjeren-stvo natjecanja, medicinsku i gorsku službu na borili-

štu će bit postavljeno nekoliko stambenih kontejnera i grijani šator za natjecatelje, a posjeti-telji će utrke pratiti s montažne tribine. Goranske turističke zajednice i ugostite-lji imat će priliku urediti svoje štandove i prezentirati reklamne materijale i suve-nire. Samo strelište imat će 20 streljačkih mjesta standardnih dimenzija po biatlon-skim pravilima, a utrke će pratiti nekoliko kamera s projekcijom na velikom video-zidu.

Svoje prijave su poslali sportaši tride-setak europskih država: zemlje Beneluxa, Njemačke, Italije, Francuske, Poljske, Bjelorusije, Estonije, Latvije, Litve, Fin-ske, Švedske, Norveške, Ukrajine, Češke, Slovačke, Mađarske, Bosne i Hercegovi-

ne, Bugarske, Slovenije i dr. Svi oni nazočit će svečanoj ceremoniji otvaranja pod velikim šatorom na Gradskom stadionu u Delnica-ma, u Lovačkom domu će biti smješten info punkt, a Mrkopalj i Begovo Razdolje kao mjesta najbliža odvijanju natjecanja doga-đanja tih će dana biti okupirana ljudima iz gotovo cijele Europe.

Na neki način 45. EFNS vezat će se uz poznatu manifestaciju 51. memorijala mira – 26 smrznutih partizana. Naime, Organi-zacijski odbor je predložio, i domaćin oduševljeno prihvatio, da završnica Memorijala – skijaški maraton bude i uvertira u EFNS. Neki sudionici EFNS-a izrazili su želju da sudjeluju u Maratonu mira koji će tako poslužiti i kao završni test kvalitete staza, praće-nja i obrade rezultata i svih aktivnosti bitnih za kvalitetnu potporu sportskoj manifestaciji.

I što je bliže dan početka natjecanja, koje će se provoditi kroz službeni trening, pojedinačnu utrku i štafete, organizator je sve nestrpljiviji. Pogotovo u želji da pokaže i dokaže da se Delnice i Mrkopalj mogu ravnopravno nositi s Lauterbergom (Njemačka), Goldeggom (Austrija), Falunom (Švedska), Lamoura (Francuska), Joensuuom (Finska) i dr. među onim europskim mjestima u koji-ma su dosad održavana natjecanja EFNS-a. n

Prvo mjesto Alena Abramovića

Broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013. HRVATSKE ŠUME 3

Samo nas dvadesetak dana dijeli od početka zasigurno najvećeg sportskog događaja ikad održanog na području

Gorskog kotara – Europskog prvenstva šumara u nordijskom trčanju i biatlonu. Na terenima prekrasne Vrbovske poljane,

u podnožju Bjelolasice, od 17. do 24. veljače 2013. u popularnim nordijskim disciplinama okušat će se više od 1000 natjecatelja iz 25 europskih zemalja, bodreni od svojih prijatelja, gostiju i

domaćih posjetitelja.

U SUSRET 45. EFNS-U

Tekst: Ninoslav Pleše n Foto: Arhiva

Kroz stoljeća obitavanja med-vjeda na ovim prostorima, sličnih problema do sada nije bilo. Uglavnom se držao

šume, kao svog prirodnog areala, hraneći se onim što je u njoj našao. Uglavnom je biljojed koji se hrani zeljastim biljkama, korijenjem, gljivama, gomoljima, vo-ćem, ako jede meso uglavnom se hrani strvinom.

Prvi zapisi o prisutnosti medvjeda u Gorskom kotaru potječu iz kraja 18. i početka 19. stoljeća. Šezdesetih godina prošlog stoljeća broj medvjeđih grla u Gorskom kotaru kretao se oko tridese-tak komada, da bi 1970. iznosio 55 grla. Kako 1973. dolazi do zabrane uporabe otrova zbog trovanja vukova i lisica, od kojih su stradavali i med-vjedi, već 1980. broj grla popeo se na stotinjak. Od tada brojno stanje smeđeg medvjeda u Gorskom kotaru stalno raste. Kako je raslo brojno stanje povećavala se i kvota odstrjela.

Obzirom da je naša zemlja 2000. godine potpisala Bernsku konvenciju, time se i smeđi medvjed našao na popisu zaštićenih životinjskih vrsta, pa se trebalo prilagoditi novom načinu gos-podarenja. Tako se od 2005. njime gospodari na temelju Pla-

na gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj. Svake godine se izrađuje akcijski plan, kojim su osim utvrđivanja načina gospodarenja definirane i kvote odstrjela. Planirani mortalitet bazira se na 15 posto procijenjenog brojnog sta-nja, dok je odstrjel planiran s 10 posto od ukupnog broja medvjeda u popula-ciji, ostalih 5 posto planirano je za osta-la uginuća. Kako je prirast medvjeda prema istraživanjima dr. sc. Daria Maj-narića iznosio godišnje oko 25 posto, brojno stanje medvjeda je iz godine u godinu raslo, zbog velike razlike između prirasta i mortaliteta. Procijenjeno je da trenutno u Gorskom kotaru obitava oko 300 medvjeda, što je jedna trećina po-

pulacije, od 1000 procijenjenih medvjeda koji žive u Hrvatskoj. Dodatni razlog povećanja medvjeda u Gorskom kotaru je i pre-vaga ženki u odnosu na mužjake, 63,4 posto ženki i 36,6 posto mužjaka. Jedan od razloga visokog prirasta leži i u povoljnim kli-matskim prilikama i kvaliteti staništa, ali i intenzivnom lovnom gospodarenju koje uključuje značajnu prihranu kukuruzom, mesnom i sočnom hranom. I upravo prihrana ima najznačajniji pozitivni učinak na kvalitetu staništa.

U posljednje vrijeme medvjedu, koji je nekad bio ponos Gorskog kotara, znatno

se povećao broj u ovom brdovitom kraju Lijepe naše, što je izazvalo cijeli

niz problema. Sve češće ulazi u naselja u potrazi za hranom, počeo je pričinjavati

štete u voćnjacima, na usjevima, ali i ubijati domaće životinje. Zbog svega toga stanovništvo Gorskog kotara sve

više strahuje od susreta s ovim snažnim četveronošcem, kraljem goranskih šuma.

aktu

alno

Teks

t: Ve

sna

Pleš

e n F

oto:

Pau

l Jed

rišk

o

4 HRVATSKE ŠUME Broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.

Je li moguć suživot čovjeka i medvjeda?

U GORSKOM KOTARU EKSPANZIJA SMEĐEG MEDVJEDA

Bogatstvo hrvatskih šumaSmeđi medvjed

Iako je telemetrijskim praćenjima medvjeda dokazano da izbjegavaju autoceste, prugu, naselja, to ipak ne znači da u pot-punosti izbjegavaju naselja i prometnice, što je i rezultiralo već uvodno spomenutim problemima suživota čovjeka i medvjeda.

Kako je raslo brojno stanje medvjeda u Gorskom kotaru, tako je medvjed tražio nove prostore koje je naseljavao, sve je bio bli-že ljudima i infrastrukturi. U Gorskom kotaru, ali i Primorju zauzeo je već sva raspoloživa staništa pa mogućnosti za nova na-seljavanja medvjeda u ovom kraju nema. Iz tih razloga sve češće

dolazi do bliskih susreta između medvjeda i ljudi pa se s razlogom postavlja pitanje kako riješiti ovaj gorući problem u ovom kraju Lijepe naše?

Mišljenje dr. sc. Daria Majnarića, rukovoditelja Odjela za lov-stvo delničke podružnice, ali i člana Povjerenstva za gospodarenje velikim zvijerima u našoj zemlji, da se problem može riješiti samo znatnim smanjenjem broja medvjeda, odnosno radikalnim povećanjem odstrijelnih kvota za medvjeda izazvao je cijeli niz negativnih mišljenja, poglavito od strane zelenih aktivista u našoj zemlji.

– Prijedlog povećanog odstrjela medvjeda u Gorskom kotaru ne znači i njegovo istrebljenje. Naprotiv, želja nam je njegovo brojno stanje svesti na ono kakvo je bilo prije deset do petnaestak godina kada je medvjed bio izuzetak u naseljima. Isto tako treba imati na umu i činjenicu da preveliki broj jedne vrste životinja nikad nije poželjan ni u ekološkom smislu, zbog negativnog utje-caja na stanište i ostale žive organizme – mišljenja je Majnarić.

No, mišljenje je “zelenih” da se problem može riješiti i na dru-ge načine, kao što je preseljenje medvjeda u druge krajeve naše ili susjednih zemalja i sl.

Po Majnariću to su samo želje, a stvarnost je nešto drugo. Eu-ropske zemlje, nažalost, ne žele medvjede u svojim sredinama, pa neke od njih, koliko malo ih i imale, sustavno ih uništavaju.

Medvjedica s potomstvom

Procjenjuje se da danas u svijetu živi oko 200.000 medvjeda, u Europi oko 50.000 grla.

Izumiranje subpopulacije smeđeg medvjeda u Europi započelo je vrlo rano. Tako je u Danskoj izumro oko 3000 godina pr. kr., u Velikoj Britaniji u 10. stoljeću, u francuskim Alpama 1937., u Bavarskoj 1836. Praktički danas je u zemljama zapadne Europe posve istrijebljen, a preostale preživjele populacije vrlo su male-ne, odvojene su i u nestajanju.

U Europi danas obitava oko 50.000 grla. U zapadnoj Europi procjenjuje se da ima oko 150 medvjeda na Iberijskom poluoto-ku, na Pirinejima (Francuska, Španjolska, Andora) 15 do 17, u Italiji oko 40 do 50, te u Alpama (Slovenija, Italija, Austrija) 30 do 50.

Od većih i stabilnijih populacija, smeđeg medvjeda u Europi nalazimo na sjeverozapadu Europe, u Skandinaviji, oko 2.600 medvjeda, a u središnjoj i istočnoj Europi, osim u Rusiji, samo su dvije znatnije populacije preživjele kraj prošlog stoljeća. Pro-cjenjuje se da danas u Karpatima živi oko 8.000 grla, a u Di-naridima 2.800 grla. Populacija smeđeg medvjeda u Hrvatskoj dio je populacije Dinarskog masiva, druga po veličini u srednjoj

U Gorskom kotaru obitava oko 300 medvjeda, što je jedna trećina populacije od 1000 procijenjenih

medvjeda koji žive u Hrvatskoj. Prvi zapisi o prisutnosti medvjeda u Gorskom kotaru potječu iz

kraja 18. i početaka 19. stoljeća.

Prijedlog povećanog odstrela medvjeda u Gorskom kotaru ne znači i njegovo istrebljenje. Naprotiv, želja nam je njegovo brojno stanje svesti na ono

kakvo je bilo prije deset do petnaestak godina kada je medvjed bio izuzetak u naseljima – ističe dr. sc.

Dario Majnarić.

– Stoga je naša zemlja rijedak primjer zemlje u kojoj se divljač, pa bio to i medvjed, štiti na najbolji mogući način. Štititi ga treba i dalje, ali ne na račun sigurnosti ljudi i okruženja u kojem obitavaju – ističe Majnarić.

U prošlosti smeđi medvjed bio je rasprostranjen po cijeloj Eu-ropi i Sjevernoj Americi, bio je najraširenija od osam vrsta med-vjeda u svijetu. Do značajnog smanjenja je došlo u 19. stoljeću razvojem vatrenog oružja, uporabom raznih vrsta otrova, šire-njem čovjeka te promjenom i uništavanjem staništa. Procjenjuje se da danas u svijetu živi oko 200.000 komada. Najveće popula-cije preživjele su u Rusiji (125.000 grla), na Aljasci (31.700 grla), u Kanadi (25.310 grla).

Smeđi medvjed u Europi nikad nije živio jedino na Islandu, Irskoj te na sredozemnim otocima Sardiniji, Korzici i Cipru.

Naša je zemlja rijedak primjer u kojoj se divljač pa bio to i medvjed, štiti na najbolji mogući način. Štititi ga treba i dalje, ali ne na račun sigurnosti

ljudi i okruženja u kojem obitavaju.

i južnoj Europi. Smeđi medvjedi u Sloveniji i Hrvatskoj tvore genetski potpuno srodnu i najzapadniju stabilnu populaciju koja je mogući izvor za spas medvjeda u zapadnoj Europi. Medvjedi dinarske populacije genetski su istovjetni s preostalim medvje-dima iz Alpa, a malo se razlikuju i od medvjeda s Pirinejskog poluotoka. n


Ovome važnom sastanku prisustvovali su predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić, ministar poljo-privrede Tihomir Jakovina, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak te predsjednik Hrvatske gospodarske komore

Nadan Vidošević. Pismo razumijevanja dokument je kojim će se ure-diti uvjeti prodaje trupaca između Hrvatskih šuma i drvoprerađivača te potaknuti razvoj proizvodnje. Također će se višegodišnjim ugovori-ma s drvnim prerađivačima jamčiti isporuka sirovine, svi će oni imati za svoj finalni proizvod istu ili manju cijenu trupaca, a primjena raba-ta će ovisiti o stupnju završenosti proizvoda. Dogovorene su i novosti u sklapanju višegodišnjih ugovora kako bi se što bolje kategorizirao kupac. Uvode se dva nova elementa; ocjena i razred. Ocjena se odre-đuje na temelju dogovorenih kriterija: broj zaposlenih, prihod tvrtke, udio izvoza, redovito plaćanje, pozitivno poslovanje i duljina suradnje s Hrvatskim šumama. Razred se određuje na temelju razine završenosti proizvoda npr. piljena građa (Razred 0), a namještaj od masivnog drva (Razred 7). Važno je pritom napomenuti da bi se ocjena i ra-zred, bez obzira na potpisani okvirni ugo-vor (10 godina), određivali svake godine, isto kao i rabat te bi se primjenjivali za godišnje ugovore.

Hrvatske šume i Udruženje drvno-prerađivačke industrije pri HGK-u potpisali

su pismo razumijevanja. Na osnovu ovoga dokumenta predlagat će se Okvirni (višegodišnji) ugovori i promjene cjenika.

– Ovo je prvi korak da se drvno-prerađivačka industrija vrati tamo gdje je bila prije krize i uz turizam i poljoprivredu bude okosnica hrvatskog gospodarstva – rekao je Ivan Pavelić. Hrvatske šume će provoditi kontrolu realizacije pregledom dokumentacije i ukoliko je odstupanje 10 % po pitanju količina ili 10 % po pitanju razine zavr-šenosti, tada se naplaćuje ugovorena kazna i raskida okvirni ugovor. U tom se slučaju naplaćuje cijena trupaca prema stvarnoj realizaciji razine završenosti.

– Ovo je pismo odlična platforma za daljnji razvoj drvno-prerađi-vačke industrije kao važnog sektora gospodarstva - izjavio je ministar Jakovina i dodao kako je cilj ovoga pisma omogućiti razvoj proizvod-nje finalnih proizvoda te motivirati stvaranje dodane vrijednosti.

– Višegodišnji ugovori znače stabilnost i dugoročnost, a drvna industrija je jedna od prioritetnih – rekao je ministar Vrdoljak, a

predsjednik HGK-a Vidošević, je ista-knuo kako je temeljni zadatak bio da se podupire finalna proizvodnja i ono što će biti konkurentno na tržištu. Hrvatske šume će na svojim web stranicama www.hrsume.hr objaviti Javni poziv za prodaju trupaca, a količine i mjesta isporuka svim zainteresiranim kandidatima bit će dostu-pni na uvid. n

doga

đaji

Teks

t: M

ia M

ajna

rić

n F

oto:

Ana

Juri

čić-

Mus

a


Formiranje količina, cijena i rabatne politike za kupoprodaju trupaca

POTPISANO PISMO RAZUMIJEVANJA

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Mia

Maj

nari

ć

Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić preu-zeo je u Bjelovaru 15 traktora tvrtke Hittner, rekavši kako mu je iznimna čast biti prisutan na preuzimanju strojeva koji će radnicima olakšati posao na terenu. Pre-

uzete su četiri vrste strojeva: mali zglobni traktor od 23,5Kw koji služi za rad u rasadnicima te zglobni šumski traktor od pet tona, zglobni šumski traktor od pet tona s daljinskim upravljanjem i zglobni šumski traktor od sedam tona, koji zajedno služe za izvla-čenje drvnih sortimenata iz šume. Ukupna vrijednost investicije iznosi milijun i pol eura, odnosno 11 milijuna i 600 tisuća kuna s PDV-om. Ova investicija državne tvrtke dat će veliki doprinos ukupnim državnim ulaganjima u proizvodne procese. Predsjed-nik Uprave obišao je pogone tvrtke Hittner upoznavši pritom tehnologije koje se koriste u proizvodnji i način rada. Važno je napomenuti da je ovo dugogodišnja suradnja između tvrtke Hittner i Hrvatskih šuma na obostrano zadovoljstvo. Naime, na zahtjev Hrvatskih šuma, a uz pomoć fakulteta Šumarstva i u su-radnji tvrtke Hittner došlo je do poboljšanja strojeva koji se ko-riste za rad u šumarstvu. Praksa je pokazala nedostatke, fakultet je sve prikazao sa znanstvenog aspekta, a Hittner izveo radove za unapređenje strojeva.

– Svakodnevno možemo čuti kako je uz fiskalnu konsolidaci-ju jednako važno istovremeno pokrenuti državne investicije i to posebno u domaću proizvodnju. Ovim poslom smo pokazali da su Hrvatske šume d.o.o. jedan od bitnih kotačića koji pridonosi ukupnim državnim ulaganjima i to što je još važnije u domaću proizvodnju – izjavio je predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić

Šumarska tradicija u Hrvatskoj, koja traje već 250 godina, jedna je od najznačajnijih sa društvenog i gospodarskog aspekta. Hrvatske šume nastoje održati integralno gospodarenje državnim šumama na čitavom području Hrvatske i pritom vode računa o ekologiji, ekonomiji i zaposlenicima u cjelini.

– Hrvatske šume rasadnik su znanja i jedno od najvažnijih i najvećih mjesta koje raspolaže bogatim ljudskim potencijalom što se tiče šumarske struke. Na nama kao Upravi je dužnost osi-gurati najbolju moguću infrastrukturu, najbolji mogući alat i

Četiri vrste strojeva poput malog zglobnog traktora za rad u rasadnicima

te zglobnog traktora od pet i sedam tona, koji služe za izvlačenje drvnih

sortimenata tvrtke Hittner, preuzeti su u Bjelovaru krajem prosinca prošle godine.

Ova investicija državne tvrtke dat će veliki doprinos ukupnim državnim ulaganjima u proizvodne procese.

Ivan Pavelić i Stjepan Hittner u obilasku pogona

Traktori

strojeve. U kombinaciji sa znanjem i iskustvom šumara to će, vjerujem, donijeti napredak u gospodarenju šumama i napredak u poslovanju uopće – napomenuo je Ivan Pavelić.

Hittnerovi proizvodi su domaći proizvodi vrhunske kvalitete u čiji se tehnološki napredak konstantno ulaže te će nesumnjivo dugo služiti Hrvatskim šumama. n

Novi strojevi


Hrvatske šume preuzele 15 novih traktora

POSlOVNA SURADNJA

Hrvatske šume i Hrvatski Caritas mijenjaju svijet

Hrvatske šume su jubilarni deseti put otvorile širom svoje srce i sudjelovale u humanitarnoj akciji Hrvat-skog Caritasa pod sloganom Vjerovali ili ne – i vi možete mijenjati svijet, doniravši 155 božićnih drva-

ca. Akcija se održala na Trgu bana Jelačića 15. prosinca 2012. go-dine. Drvca su prodavali zaposlenici Hrvatskih šuma iz rasadnika UŠP Zagreb, koji su svojim angažmanom dali veliki doprinos ovoj humanitarnoj akciji. Prikupljena novčana sredstva namijenjena su obiteljima kojima je pomoć potrebna kako bi i njima božićni blag-dani bili što ljepši. Drvca su prodavana s korijenom, čime Hrvat-ske šume stavljaju naglasak na očuvanje prirode.

Osim drvaca Hrvatske šume donirale su i 100 m3 ogrjevnog drva za obitelji na području Zagrebačke nadbiskupije. Članica Uprave Hrvatskih šuma, Marija Vekić, na Trgu bana Jelačića uru-čila je bon za ogrjevno drvo mons. Fabijanu Svalini.

Hrvatske šume i Hrvatski Caritas deseti su put zajedno u humanitarnoj akciji koja je dio nacionalne

božićne Caritasove akcije Za 1000 radosti.

HUMANITARNA AKCIJA NA TRGU BANA JElAčIćA

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Mia

Maj

nari

ć

Na panel raspravi

– Vjerujemo da ako svatko da mali doprinos, na bilo koji na-čin, zaista možemo mijenjati svijet – rekla je Marija Vekić dodav-ši kako velik broj građana koji je podržao ovu akciju pokazuje kako i u ovim teškim vremenima u kojima živimo imamo razu-mijevanja jedni za druge.

Osim Hrvatskih šuma, ove su godine akciju podržali Grad Zagreb doniravši 100 drvaca, kao i Vrtni centar Šestine koji je darovao 50 drvaca, te je tako ukupno bilo ponuđeno 305 drvaca obične smreke, Pančićeve omorike i srebrne smreke, a cijena je ovisila o vrsti i veličini. Nevjerojatno topla atmosfera, koja je toga dana bila na Trgu bana Jelačića, privukla je mnogo građana koji nisu pitali previše za cijenu te je važno napomenuti kako je velika većina božićnih drvaca prodana. Gradonačelnik Grada Zagreba, Milan Bandić, dao je i osobni doprinos ovoj akciji kupivši jedno drvce.

– Hrvatske šume do sada su donirale ukupno 5000 božićnih drvaca, a danas nakon deset godina ovu akciju smatramo i svo-jom – s ponosom je izjavila Marija Vekić.

Ova će božićna drvca nastaviti živjeti i nakon Božića te će podsjećati sve one koji su sudjelovali u ovoj akciji kako su ove blagdane uljepšali onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. nZaposlenici Hrvatskih šuma Trg bana Jelačića


Marija Vekić uručuje bon mons. Svalini

Dvadeseta obljetnica osnutka umjetničke kolonije Rabra

UMJETNOST

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Dar

ko P

osar

ić

više je prevladalo slikarstvo i kiparstvo, dok se književno stvaralaš-tvo javljalo tek u malom opsegu. Kolonija je registrirana pri župa-nijskome uredu za kulturu, a kao udruga građana ima svoj statut, Skupštinu, Upravni odbor i umjetničkoga voditelja. Taj posao od samoga osnutka obavlja Branko Bazina. Dosadašnjih 10 saziva odr-žano je u pravilnim dvogodišnjim ciklusima, svaki puta u različitoj šumariji i u različitim godišnjim dobima, da se na slikama prikaže bogatstvo šumskih lokaliteta u svoj punini. Cjelokupna dosadaš-nja aktivnost kolonije rezultirala je s preko 600 umjetničkih djela, pretežno slika i skulptura. Od toga je u neotuđivom dijelu fundusa Rabre sačuvano preko 300 radova, koji krase poslovne prostorije UŠP Vinkovci (upravnu zgradu, šumarije i lovačke kuće). Preostaje nam čestitati umjetnicima jubilej i poželjeti im još mnogo uspješ-nih saziva ove vrijedne kolonije. n

Ljepota šume oduvijek je privlačila brojne umjetnike koji su imali potrebu ovjekovječiti prekrasne trenutke

o kojima ljudsko oko može samo sanjati. Brojni šumari, gledajući te prekrasne trenutke, dobili su

potrebu izraziti se pomoću kista ili dlijeta te su osnivali umjetničke kolonije poput Rabre koja je krajem prošle

godine proslavila značajan jubilej.

ubilarnim desetim sazivom na Lovačkoj kući Kunjevci, po-kraj Vinkovaca, u subotu, 1. prosinca, obilježena je dvadeseta obljetnica umjetničke kolonije “Rabra”. U njoj je sudjelova-lo desetero umjetnika: Branko Bazina, Duško Begović, Pero Avramović, Zlatko Kokanović, Zvonimir Perak, Ivan Lončar

Žan, Nikola Batarilo, Zdenka Bošnjaković, Josip Šimić i Perica Beuk, od kojih je čak šestero zaposleno u Hrvatskim šumama. U koloniji je nastao 21 slikarski umjetnički rad u tehnikama ulja, akrilika i akvarela. Koloniju je sponzorirala Županija Vukovarsko - srijemska (materijal za slikanje) i UŠP Vinkovci (jelo i piće). Po završetku rada slikarima se obratio umjetnički voditelj kolonije Branko Bazina, koji im je vrlo emotivno zahvalio na sudjelovanju, predstavivši pritom sva naslikana djela toga dana.

Ova je kolonija osnovana 1992. godine u Vrbanji od umjetnika zaposlenih u Šumariji Vrbanja i šumara. Cilj joj je bio promidžba likovnoga stvaralaštva, poezije i književnosti, a tijekom vremena

J


Francuski studenti šumarstva posjetili Hrvatske šume

Nagrađena fotografija “lisica” Paula Jedriška

MlADI IZ BORDEAUxA MEĐUNARODNA IZlOŽBA PRIRODA I DIVlJAč U KARlOVCU

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Mar

ija G

lava

š

Tekst n Foto: Vesna Pleše

Najprije ih je ugostilo naše poduzeće Hrvatske šume. Vo-diteljica protokola, Ana Juričić Musa, u prostorijama Direkcije u Zagrebu održala je kratku prezentaciju, gdje je prikazala geografske karakteristike Hrvatske, podjelu

naših šuma, načine gospodarenja, unutrašnji ustroj, način poslovanja i dr. a dotaknula se i problema zagađenja minama. Studenti su sve marljivo zapisivali u bilježnice i postavljali joj brojna pitanja. Zanimao ih je, npr., način financiranja, zakoni, zaštita od požara. Po dolasku su posjetili još i Park – šumu Maksimir, gdje su ih dočekali djelat-nici radne jedinice Hortikultura, Uprave šuma podružnice Zagreb, a zatim djelatnici javne ustanove Maksimir. Drugoga dana posjetili su Šumariju Lekenik, Uprave šuma podružnice Sisak, točnije uputili su se na teren gdje su se upoznali sa sastojinama hrasta kitnjaka i bukve i kasnom varijantom hrasta lužnjaka. Na sisačkom području posjetili su i park prirode Lonjsko polje. Sljedećeg dana posjetili su laboratorije Zavoda za tehnologije materijala s kojim ih je upoznao asistent mr. sc. Alan Antonović na Šumarskome fakultetu u Zagrebu. Predzadnji dan uživali su u pješačenju Nacionalnim parkom Plitvice, a posljednjeg dana ugostili su ih djelatnici Hrvatskog šumarskog instituta u Jastre-barskom gdje su ih detaljnije upoznali s poviješću i djelovanjem te za hrvatsko šumarstvo značajne ustanove.

Studenti šumarstva u Francuskoj obvezni su neposredno prije svr-šetka studija odabrati stranu destinaciju te sami organizirati i financi-rati takvo stručno putovanje.

Ovi mladi ljudi šumarstvo studiraju na University of Bordeauex u Bordeauxu, gradu i kraju značajnom za francusko šumarstvo, jer, upravo tamo je koncentrirano najviše šuma – 45% pokrova, dok u ci-jeloj Francuskoj je to 25%, tako da ovaj kontakt može postati koristan za naše studente i šumarske stručnjake. n

Studenti šumarstva iz najšumovitije francuske pokrajine Akvitanije, iz grada Bordeaux, posjetili

su početkom siječnja Hrvatsku u pratnji profesora Jeana Paula Gugona.

Poznato je da mnogi zaposlenici Hrvatskih šuma, uz svoj redoviti posao, pronađu vremena i za neki od hobija, koji je uglavnom opet vezan

uz šumu i prirodu.

Za vrijeme posjeta Direkciji HŠ-a

Prvonagrađena fotografija “lisica”

Neki od njih tako izra-đuju predmete od drveta, neki pak svoj boravak na terenu ko-

riste da zabilježe kamerom sve ono što se oko njih zbiva, lijepe krajo-braze ili pak floru i faunu koja ih okružuje. Mnogi od njih postali su i pravi majstori fotografije na temu prirode ili životinjskog svijeta, o čemu nam najbolje svjedoče foto-grafije koje su prezentirane već du-lji niz godina na izložbama Šuma okom šumara.

Jedan od takvih uspješnih fotografa prirode i životinjskog svijeta je Paul Jedriško, zaposlenik delničke podružnice Hrvatskih šuma, Šumarije Ravna Gora. Radi kao čuvar šuma -pomoćnik revirnika, a već nekoliko godina intenzivno se bavi fotografijom. Svoje rado-ve redovito objavljuje u časopisima Dobra kob i Lovački vjesnik.

Sudionik je i brojnih izložbi te dobitnik priznanja za svoje ra-dove. Na nedavno održanoj, trećoj po redu Međunarodnoj izložbi pod nazivom “Priroda i divljač”, koja se održavala u Karlovcu od 18. prosinca 2012. do 1. veljače 2013., dobio je prvu nagradu za fotografiju pod nazivom “Lisica”. Nagradu je dobio u konkurenciji 38 sudionika izložbe iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Izložba je održana u organizaciji Odjela lovstva i zaštite prirode Veleučilišta i Studentskog centra Karlovac, a pod pokroviteljstvom Hrvatskog lovačkog saveza. n

Paul Jedriško


šum

ska r

azgl

edni

ca

Blatnjav teren i zaostali geleri iz Domovinskoga rata onemogućavali su normalno odvijanje

poslova na pomoćnom stovarištu te izvršenje radnih normi.

Bjelovarska podružnica Hrvatskih šuma obuhvaća 16 or-ganizacijskih jedinica: 15 šumarija i Radnu jedinicu Pri-jevoz, mehanizacija i graditeljstvo, a jedna od njih je i Šumarija Lipik. Potonja se rasprostire od zapada prema

istoku od rijeke Ilove i dvaju potoka, Čavlovica i Bijela, te kotlinom omeđenom blagim brežuljcima zapadnih obronaka Psunja, na koje se nadovezuju brdsko-planinska područja sjeverozapadnoga dijela ove gore. Šumarijske šume zauzimaju 9.818 ha, a podijeljene su u četiri gospodarske jedinice: Blatuško brdo (3.139 ha), Lugovi (1.327 ha), Miletina rijeka (2.469 ha) i Rogoljica (2.883 ha). Nizinske šume obuhvaćaju područje Lugova (hrast lužnjak) i Miletine rijeke (lu-žnjakovo - grabove šume na gredama, s nešto bukve), na oko 100 m nadmorske visine. Na jugozapadnim psunjskim obroncima nalaze se brdske šume hrasta kitnjaka i bukve, na 300 – 500 m n. v. (Blatuško brdo), te brdsko - planinske bukove šume s nešto kitnjaka i unesenih (alohtonih) četinjača, na oko 700 m n.v. (Rogoljica). U strukturi drvne mase 60 % je glavni, a 40 % prethodni prihod (prorede). Najzastupljenija vrsta drveća je obična bukva (40 %), zatim hrastovi lužnjak i kitnjak (24 %), grab (23 %), a preostalu drvnu masu čine u manjem postotku ostale bjelogorične i crnogorične vrste. U drvnoj zalihi bukva sudjeluje s 918.221 kubika, kitnjak s 270.835 kubika, lužnjak s 229.435 kubika, a među četinjačama najviše ima obične smreke (35.307 kubika). Od ukupne površine nerazminirano je i nedostupno približno 1800 ha, što je gotovo 20 posto, te pričinjava poseban problem tijekom gospodarenja. Najviše minsko opasnih i sumnjivih površina nalazi se u g.j. Blatuško brdo (1.577 ha), ili oko 50 posto ove gospodarske jedinice. U razminiranje, koje se provodi zadnjih 7 – 8 godina na području Rogoljice i Miletine rijeke, ulože-no je približno 3 milijuna kuna.

Pregledna karta Šumarije lipik

Tekst: Ivica Tomić n Foto: I. Tomić, UŠP Bjelovar

Protiv blata i gelera na Blatuškom brdu

ŠUMARIJA lIPIK – UŠP BJElOVAR

Kako smo doznali od upravitelja Šumarije, Slobodana Katunara, dipl. ing. šum., od planiranih 35.000 kubika sječive neto drvne mase za 2012. godinu, 17.000 kubika je tehnička oblovina, a 18.000 ku-

Detektiranje zaostalih krhotina granata iz Domovinskoga rata


bika prostorno drvo. Pritom će u vlastitoj režji biti izvršeno 15.000 kubika, korištenjem vanjske usluge 17.000 kubika, a u samoizradi 7000 kubika. – Izvršenje će biti veće od plana zbog realiziranih za-ostataka iz 2011., koji su s dijelom samoizrade prebačeni u prvo tromjesečje 2012. godine. Naime, to je učinjeno zato što izvršitelji u vanjskoj usluzi nisu završili planirani posao – naglašava upravitelj napominjući kako je na sječi i izradi te privlačenju drvne mase za-posleno 12 sjekača – traktorista. S dvije radničke grupe primjenjuje se brigadni (grupni) sustav rada, s razmjeravanjem, prikrajanjem i preuzimanjem na pomoćnom stovarištu. Dio godine radi se sorti-mentnom metodom, a to znači da se svi sortimenti izrađuju u šumi. Tijekom izvlačenja stabala koriste se dva veća zglobna traktora (ski-dera) tipa Ecotrac 120 V, te dva mala traktora tipa Ecotrac 55 V, a za vrijeme izvoženja forvarder iz Radne jedinice Prijevoz, mehanizacija i graditeljstvo.

S upraviteljem Katunarom posjetili smo sječinu u g.j. Blatuško brdo te se na pomoćnom stovarištu uvjerili u opravdanost naziva ove gospodarske jedinice. Naime, blatnjav teren i otežani radni uvjeti na tlu na kojemu oborinska voda sporo otječe onemogućuju normalno odvijanje radnoga procesa. Dodatni problem su i zaostale krhotine od granata i sl. iz Domovinskoga rata, koje se pomoću detektora često pronalaze u izvučenim deblima na stovarištu i potrebno ih je obilježiti crvenom bojom prije izradbe drvnih sortimenata (raz-mjeravanje, prikrajanje, trupljenje i preuzimanje debla). Na žalost, pojedine gelere nije moguće detektirati jer su dublje u deblu i izvan dohvata uređaja. Blato koje se lijepi na traktorske gume i geleri zbog kojih se troše lanci motornih pila, utječu na izvršenje radnih normi. Pripremni sijek obavlja se deblovnom metodom u odjelu 6 a, na površini 19 ha, u stogodišnjoj jednodobnoj kitnjakovo – grabovoj sastojini s bukvom, izvlačenjem stabala zglobnim traktorom na po-moćno stovarište. Od gotovo 2.000 kubika planirane sječive drvne mase, 1.138 kubika je tehnička oblovina, a 753 kubika prostorno drvo. Oko polovicu drvne mase čini bukva (968 m3), hrast kitnjak zastupljen je sa 662 kubika, a preostali dio otpada na grab te ostale tvrde i meke bjelogorične vrste drveća. Prema riječima iskusnog po-moćnika revirnika Roberta Vujića, s 22 godine radnoga staža, jed-va se ostvari 90 posto planiranog dnevnog učinka. Pripomažu mu sjekač Bohumil Nerad te pomoćni radnik Antun Suknjajić koji se vješto i strpljivo služi detektorom.

Tijekom 2012. godine, u sklopu biološke obnove šuma, od zna-čajnijih uzgojnih radova planirani su sadnja i popunjavanje (40 ha), njega podmlatka (140) ha i čišćenje guštika (40 ha). U 2011. godini skupljeno je i posađeno 13 t lužnjakovoga žira, a 2012. zbog slabog uroda samo 600 kg. U zaštiti šuma od biljnih bolesti najviše se ra-dilo na tretiranju protiv pepelnice (70 ha), a u protupožarnoj zaštiti nije zabilježen značajniji požar. Unutar Šumarije djeluje tehnički opremljena vatrogasna jedinica (vozila, brentače, metlenice i dr.), uz

Od 9.818 ha šumarijske površine nerazminirano je i nedostupno približno 1.800 ha, ili gotovo

20 posto te pričinjava poseban problem tijekom gospodarenja. Najviše minsko opasnih i sumnjivih površina nalazi se u GJ Blatuško brdo (1.577 ha),

što je oko 50 posto ove gospodarske jedinice.

Izvlačenje hrastove oblovine zglobnim traktorom na pomoćno stovarište GJ Blatuško brdo

Precizno označavanje gelera crvenom bojom na deblu

Nizinske šume lipičke šumarije obuhvaćaju sastojine hrasta lužnjaka i lužnjakovo-grabove sastojine na gredama, s nešto bukve, a na jugozapadnim

psunjskim obroncima nalaze se brdske šume hrasta kitnjaka i bukve te brdsko-planinske bukove šume s

nešto kitnjaka i unesenih (alohtonih) četinjača.

Slobodan Katunar, upravitelj Šumarije


Upravitelj Katunar s dvojicom radnika (lijevo) i poslovođom Robertom Vujićem (desno)

Suvremena šumarijska zgrada

dobro organiziranu promatračku službu, posebice tijekom veljače i ožujka. Uzgojne radove obavlja šest uzgojnih (pomoćnih) radnika kojima su propisana pojedina ograničenja u radu.

Šumarija Lipik ima 39 zaposlenika, a osim upravitelja radi 4 re-virnika, 5 pomoćnika revirnika (poslovođa), 4 čuvara šuma i lovišta, a ostali uposleni čine administrativno – tehničko i pomoćno osoblje. Šumarijska zgrada je stari montažni objekt na tek 150 m2, izgrađen daleke 1983. godine, koji je neprikladan kao radni i boravišni pro-stor. Zadnjih dvadesetak godina bio je izložen ratnim razaranjima tijekom Domovinskoga rata te oštećenjima zbog vremenskih nepo-goda (tuča 1993. i olujno nevrijeme 2003. g.), što je nekoliko puta zahtijevalo njegovu obnovu. Stoga je nasuprot ovog trošnog objekta izgrađena dvoetažna zgrada na površini 400 m2, sa suvremeno opre-mljenom mehaničkom radionicom, uređenim pristupnim stazama, parkiralištem i površinom za hortikulturnu namjenu. Vrijednost nove šumarijske, uskoro useljive zgrade, je oko 3 milijuna kuna. n

U blizini trošnoga šumarijskog objekta izgrađena je lijepa, uskoro useljiva dvoetažna zgrada na površini 400 m2, sa suvremeno opremljenom

mehaničkom radionicom, uređenim pristupnim stazama, parkiralištem i površinom za

hortikulturnu namjenu.

publ

ikac

ijeTe

kst n

Fot

o: M

iros

lav

Mrk

obra

d

SusretiANTUN VRGOč

Na kućnu adresu stiže mi neki dan paket. Omanji i neočekivan,

pa je moje iznenađenje i veselje bilo još veće kada se

predamnom, raspakirana našla još jedna, nova knjižica šumara,

kolege i prijatelja Antuna Vrgoča.

Nova zbirka kratkih priča i pjesama pod zajedničkim nazivom Susreti još jednom potvrđuje da ovaj zagre-bački šumar s trenutnom adresom u Plaškom živi dva života. Jedan je prošlo svršeno vrijeme, onaj koji je

iza njega i u kojem je kao šumarski inženjer po potrebi službe, dekretom nadređenih ili, ako je bilo sreće, svojom željom, klasirao, mjerio, sadio, brinuo o zelenom blagu u nekom od šumovitih hr-vatskih krajeva. Bio je u Slavoniji gdje su ga, po vlastitom prizna-nju, “izjedali komarci”, u Lici, u Plaškom, uživajući u “predivnim šumama smreke i jele”.

Njegov drugi život prozaiste i pjesnika, na zadovoljstvo svih koji ga znaju, ali i drugih kojima je u ruke dospjela neka od njegovih knjižica, i dalje traje.

Ni u najnovijem uratku Vrgoču ne nedostaje tema – naprotiv! Iznenađuje širinom, spajanjem naoko nespojivog, a na lakoću kojom tako jednostavno izriče misli i poruke već nas je naučio!

SPOZNAJA

Svjetlost i zvuk.Noć, mir, tišina.Spoznaja života.

Javlja se ćuk.I sove huk.


Tako u Susretu s malim puhom, priči tek na pola stranice(!) na svoj način podsjeća na ugroženost prirode, naravno od najvećeg pre-datora – čovjeka. Puh, ugledavši ga (Vrgoča) u šumi, progovara:

“...Tko je ovaj veliki koji se tako nespretno kreće šumom i lomi grane mladih stabala? Da nije to jedna od onih životinja koje zovu LJUDI, koji u ljeto i ranu jesen love moje roditelje, rođake i braću i od njihova sala prave puhovu mast...”

U poglavlju Susreti s osobama i događajima iz povijesti fascinan-tna je priča o vojniku Marku Šljivariću (1762., Vrčin Dol), i nje-govom doprinosu francuskoj ratnoj slavi, koji je dogurao do čina brigadnog generala, borio se u Napoleonovoj vojsci, zaradio najviše odlikovanje Križ Legije časti. Vrgoč nas podsjeća na malo poznate povijesne događaje – ne bez razloga! Jer taj se isti Šljivarić “za vri-jeme boravka u Parizu javno zauzimao za ujedinjenje Vojne krajine s Banovinom Hrvatskom”! Tu su i priče Moj susret sa Staljinom, Osvajanje Slavonije, Delfi.

Žene su u Vrgočevim pjesmama (i pričama) uzvišena bića, i u ranijim radovima i u najnovijem, gdje im je posvećeno posebno po-glavlje, Susret s ljepotom žene. Treba im se diviti, treba ih voljeti, one su lijepe. Evo:

CRNO I ŽUTO

Sjedim u lokalu / kad odjednom uđe / divna žena / u dvije boje / crno-žuto odjevena.

Sjela za sol / naručila kavu /, a meni lagano / krv udari u glavu.

Popušila cigaretu, dvije / mene pogledala nije.

Ponosno je izašla / u gradsku anarhiju / Ja ostadoh sanjati / Crno žutu monarhiju!

Nižu se i drugi naslovi (Naklonost, Pogled, Koraci), poglavlja (Susret s pticama, Susret s godišnjim dobima, Nesreća, Ogovaranje, Plač) i tako red priča, red pjesama i knjižica od 80-ak stranica pročita se u dahu.

Do sljedeće knjige, Antune! n

“Susreti” su posljednja u nizu knjiga priča i pjesama zagrebačkog šumara

Antuna Vrgoča (1940.)

Počeo je s Opeklinama samoće 1986., potom je dvije godine kasnije izdao

Arboretum ili poetsku ekolgiju pa Vrištine 2007., Srnu Maju i ostale priče 2008., Vjerno srce 2010. te 2001. godine

Arboretum.

Priče i pjesme najnovije knjige Antuna Vrgoča svrstane su u sedam poglavlja, knjiga je izašla u izdanju

Webstilus kluba Zagreb u nakladi od 300 primjeraka.

Recenzent je bio Miroslav M. Mađer, urednica dr. Blanka Pašagić.

Tekst: Ivica Tomić n Foto: I. Tomić, T. Benčić

Poznato je da su inovativnost i poduzetništvo glavne po-kretačke snage ekonomskoga rasta i otvaranja radnih mjesta pa tako i unutar gospodarskog sektora šumarstva. U Hrvatskim šumama, tvrtki za gospodarenje šumama i

šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, početkom je travnja 2007. godine donesen Pravilnik o inventivnoj djelatnosti. Potonji uređuje prava i obveze našega poduzeća te zaposlenika u odnosu na inovacije, a među ostalim regulira organizaciju inovativne djelat-nosti, postupak primjene inovativnih rješenja te naknade za autore inovacija. Premda se kreativnost darovitih pojedinaca službeno po-država i potiče, naši su inovatori rijetki, te zbog svoje skromnosti i samozatajnosti, najčešće ostaju nezamijećeni i o njima se malo zna. Jedan od njih je i Pero Pavičić iz Radne jedinice Transport, meha-nizacija i graditeljstvo požeške podružnice Hrvatskih šuma. Ovaj marljivi strojobravar koji već 35 godina obavlja složene poslove na održavanju pojedinih strojeva voznoga parka (kamiona, traktora, građevinskih strojeva i dr.), uz svoj redoviti posao stalno se bavi novim idejama kojima rješava tehničke ili tehnološke probleme u

Zlatne ruke majstora Pere

INOVACIJE

Za nepunih mjesec dana Pero Pavičić je osmislio i izradio stroj za sortiranje žira, tzv. kalibrator. To je njegova najpoznatija inovacija

koja svoju primjenu nalazi u šumsko-hortikulturnom rasadniku Hajderovcu

požeške podružnice Hrvatskih šuma.

S poslovođom Brankom Mezakom (lijevo) uz stroj za izradu rebrastih klamfica


meh

aniza

cija

području proizvodnje. Svojim tehnološkim inovacijama i njiho-vom konkretnom primjenom donosi poboljšanja u organizaciji rada ili poslovanja. Pritom je zaslužan za smanjivanje proizvodnih troškova, povećanje produktivnosti, uz bolju iskoristivost opreme i vremena, povećanje sigurnosti, smanjenje otpada i dr.

Još prije deset godina Pero Pavičić je uz pomoć šumarskih struč-njaka, poslovođe i suradnika osmislio i izradio za nepunih mjesec dana stroj za sortiranje žira, tzv. kalibrator. Osim elektromotora snage 1,5 kW, sve druge dijelove (okvir, remenice, osovina, nogari, koš, ladice i dr.) izradili su majstori u mehaničkoj radionici, a u materijal je uložen minimalan novac. Ugrađene su dvije ladice sa po dva žičana sita različitih okaca, koš za žir ima dozator za pro-tok, a brzina izlaza žira može se regulirati podizanjem i spuštanjem prednjih nogara. Ideja o izradi stroja nastala je nakon razmišljanja kako tijekom mehanizirane sjetve u rasadniku Hajderovac UŠP Požega upotrijebiti što kvalitetniji žir koji bi dao kvalitetne sad-nice. Polazilo se od pretpostavke da bi se to postiglo s krupnijim žirom. Tijekom dotadašnje sjetve sijačicom problem zastoja žira nastajao je zbog njegove različite veličine, a izradom “kalibratora” otklonjena je ta mogućnost. Naime, zahvaljujući žičanim sitima obavlja se sortiranje pet različitih veličina žira te se upotrebljava onaj krupniji. Pritom je dnevni učinak oko 7 tona sortiranoga žira.

Perin mehaničko – pneumatski stroj za izradu rebrastih klamfi-ca (skobica, pritegača) za trupce i fostne radi potpuno automatski: sam povlači beskonačnu limenu traku, preša je, oblikuje i siječe na željenu dužinu (130-140 mm) i širinu (16 mm). Pritom je dnevni učinak oko 4800 klamfica. Zanimljivo je da je za izradu stroja, tijekom nepuna tri mjeseca, korišten odbačen i neupotrebljiv ma-terijal: stari elektromotori s reduktorom, stari zupčanici, rabljeni kamionski cilindri i dr. Rezultat Pavičićeve domišljatosti i stalne potrage za nečim novim i dosad neviđenim je pristroj za hidra-

Stroj za sortiranje žira (kalibrator) u rasadniku Hajderovcu (UŠP Požega)

uličnu presu. Naime, to je dodatno priključen alat za ravnanje i prešanje limova, za izradu U-klamfica koje se upotrebljavaju samo za trupce. Majstor je također koristio rabljeni materijal kao što su opruge od ventila, vodilice, od starih traktorskih dijelova i dr. Stroj odjednom savija 10 klamfica.

Majstor Pero zaslužan je i za izradu kompletne zaštite traktora i radnih strojeva na sječi i uzgojnim radovima (rešetke za stakla, kabine, poklopac motora), koju je načinio koristeći različite stare cijevi i otklanjajući tehničke nedostatke originalnoga stroja. Tako je značajno pridonio povećanju sigurnosti vozača i traktora, a za-služan je, primjerice, za tehnički zahvat na sitnilici, stroju za uzgoj-ne radove koji je osigurao od oštećenja prilikom rada u šikarama. Smislio je i inovaciju za građevinski stroj grejder, za ojačavanje nosača srednjega noža koji je dotada pucao jer nije bio dovoljno čvrst. Njegova nova rješenja tehničkih problema nisu potvrđena službenim dokumentom (tzv. patentom) pa po definiciji nisu izu-mi i amaterski su uradak, no od velikoga su značaja. Svojim novim idejama, inovativnom sposobnošću i upornošću Pero je ostvario nemjerljive uštede od nekoliko stotina tisuća kuna požeškoj po-družnici HŠ-a jer nije trebalo kupovati pojedine rezervne dijelove. Ovaj skromni zaposlenik “zlatnih ruku” i osobite pronicljivosti nikada nije za svoje prepoznatljive i vrijedne inovacije dobivao posebne nagrade, jer se naprosto podrazumijevalo da će opet ne-što osmisliti. Sve je tako ostajalo unutar njegove Radne jedinice, a nova tehološka rješenja nastajala su onako usput, izvan prioritetni-jih poslova. Početkom ove godine Pero Pavičić je otišao u zasluženu mirovinu kao jedan od rijetkih inovatora Hrvatskih šuma. Iza nje-ga je ostao značajan trag, a njegovo iskustvo, darovitost i poseban način razmišljanja teško je nadomjestiti. No, utješno je to što sve svoje znanje nije odnio sa sobom jer ga je prenio svojim najbližim suradnicima kojima je uvijek spreman dati koristan savjet. n

Majstor Pero Pavičić uz svoj pristroj za hidrauličnu presu. Klamfice (skobe, pritegače) za trupce – manja slika.

Ovaj marljivi strojobravar već 35 godina, uz svoj redoviti posao, stalno se bavi novim idejama kojima rješava tehnički ili tehnološki problem u području

proizvodnje. Svojim tehnološkim inovacijama i njihovom konkretnom primjenom donosi poboljšanja

u organizaciji rada, a zaslužan je za smanjivanje proizvodnih troškova i povećanje produktivnosti.

Perin mehaničko – pneumatski stroj za izradu rebrastih klamfica

za trupce i fostne radi potpuno automatski: sam povlači beskonačnu

limenu traku, preša je, oblikuje i siječe na željenu dužinu i širinu.


Tradicija rasadničke proizvodnje na ogulinskom području datira još potkraj 19. stoljeća. Prvi

rasadnik iz 1893. u Plaškom bio je veličine jednog katastarskog jutra. Spominje se u Izvješću članova Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva koji su posjetili Ogulin i Plitvička jezera. U rasadniku su se proizvodile sadnice jele, smreke i ariša za

pošumljavanja šuma Ogulinske imovne općine.

rasa

dniča

rstvo

Tekst: Vesna Pleše n Foto: M. Košutić, S. Novak-Agbaba, V. Pleše

Slijeva na desno: Josip Belančić, upravitelj Šumarije Josipdol, Branka Belančić, voditeljica

Od 1893. pa sve do 1948. ne spominje se na ovom po-dručju nijedan rasadnik. Tada je Šumarija Modruš, da-nas Josipdol, osnovala vlastiti rasadnik u Josipdolu po-vršine 3,60 ha. U njemu su se uzgajale sadnice smreke,

jele i bora. Godišnje se proizvodilo od 250.000 do 300.000 komada sadnica za potrebe ŠG Javornica Ogulin. Osim u tom rasadniku, dio sadnog materijala proizvodio se i u rasadniku Gorica u Ogulinu, po-vršine 0,40 ha, koji je osnovan 1953 godine.

Na inicijativu Šumarskog inspektorata Nadzornog odbora kotara Ogulin, godine 1956. osnovan je rasadnik Veljun u Oštarijama, po-

vršine 2,60 ha. Površina je trebala služiti kao sjemenište i pikiralište, bila je ograđena i žičanom ogradom, izgrađena je i vodovodna mreža i bazeni za grijanje vode. Godišnja proizvodnja iznosila je od 200.000 do 250.000 komada sadnica.

U svrhu objedinjavanja rasadničke proizvodnje Šumsko gospodar-stvo Ogulin osnovalo je 1961. Samostalni pogon šumskih rasadnika Oštarije. Novoosnovani rasadnik preuzeo je svu proizvodnju ranijih rasadnika. Površina rasadnika u Oštarijama povećana je 1963. i izno-sila je 20 ha. Od 1963. do 1972. u rasadniku se godišnje proizvodilo oko 500.000 komada sadnica, uglavnom smreke, borovca, duglazije i ariša. Od 1970. do 1976. radio je u sastavu Šumarije Vrbovsko. U to vrijeme napravilo se dosta toga na modernizaciji proizvodnje te se priš-lo ugovaranju višegodišnje proizvodnje školovanih sadnica za potrebe susjednih šumskih gospodarstava. Ukupno se proizvodilo i do milijun komada sadnica godišnje. No, kako šumska gospodarstva nisu u pot-

Vađenje sadnica


Prioriteti navodnjavanje i povećanje proizvodnje

RASADNIK OŠTARIJE OGUlINSKE PODRUŽNICE

punosti preuzimale sve količine sadnog materijala, kapacitet rasadnika bio je iskorišten s 50 do 60 posto. Najveća potražnja za sadnim mate-rijalom bilježi se 1984., kada su novim Zakonom o šumama propisa-na povećana izdvajanja financijskih sredstva za potrebe jednostavne i proširene biološke reprodukcije.

Od 1. svibnja 1976. rasadnik počinje poslovati u sastavu Šumarije Josipdol, unutar koje i danas radi.

Rasadnik Oštarije udaljen je 1,5 km od mjesta Oštarija, prostire se s obje strane ceste Oštarije – Sabljaci – Ogulin, te se nalazi na nad-morskoj visini od 325 m. U neposrednoj blizini rasadnika prolazi i Autocesta Zagreb – Split, priključak za autocestu udaljen je svega 3 km od rasadnika. Prije izgradnje autoceste površina rasadnika iznosila je 32,56 ha, njenom izgradnjom smanjena je na sadašnjih 22,56 ha. Raspolaže s 11 proizvodnih ploha, od toga njih deset je podjednakih veličina od jednog ha, jedna je veličine do 5 ha. Na površini od jednog ha zasađene su hortikulturne vrste te božićna drvca. Ostatak površine od 6 ha otpada na putove, staze, livade, šumu te površine na kojima se nalaze zgrade rasadnika. Obzirom na nedovoljan broj vlastitih kli-janaca, osnovali su sijalište. Nadaju se da će ubuduće uzgojiti dovoljne količine sadnog materijala za vlastitu proizvodnju.

Uglavnom se proizvode sadnice četinjača smreke i crnog bora, pro-izvodnja prosječno godišnje iznosi oko 250.000 komada sadnica. Pro-izvode se i hortikulturne vrste te oko 1500 komada božićnih drvaca.

Rasadnik je opremljen i svom potrebnom mehanizacijom, imaju traktor marke Steyer s priključcima. Svi radovi u rasadniku su mehani-zirani, dok se ručno obavlja plijevljenje gredica. Tu se nalazi i spremište za mehanizaciju, za alat, te posebno spremište za kemijska sredstva. Radnici su obučeni za rukovanje tim sredstvima sukladno FSC cer-tifikatu.

– Želja nam je povećati proizvodnju koja je nekada dosezala i do milijun komada sadnica godišnje. Da bi sadnice zaštitili od divljači trebalo bi oko rasadnika podići žičanu ogradu. U tijeku je i dogovor oko dovršenja sustava za navodnjavanje. Sagrađena je akumulacija za vodu (bazen) koju treba do ploha sprovesti cijevima. To bi nas riješilo velikih problema, šteta na sadnicama, poglavito u vrijeme sušnih ljeta. U ljeto prošle godine zbog suše je stradalo oko 87.500 komada sadnica – govori upravitelj Šumarije Josipdol, Josip Belančić.

Posebno je dobra suradnja s Hrvatskim šumarskim institutom Ja-strebarsko.

– Institut prati stanje tla, savjetuje nas o vrsti i količini gnojiva koje treba primjenjivati za uzgoj pojedinih vrsta sadnica. Kontrolira zdrav-stveno stanje šumskog reprodukcijskog materijala, preporučuje mjere zaštite, a sukladno dugoročnoj suradnji i isporuku klijanaca rasadniku. Utvrđuju i uvjete vezane uz kiselost tla za uzgoj svih vrsta četinjača, ne-vezano uz primjenu mineralnih fosfornih i NPK gnojiva, da bi odnos dušika i humusa u tlu bio zadovoljavajući. Preporučuju i redovito stav-ljanje površina na ugar i primjenu zelene gnojidbe poslije dvije do tri godine uzgoja sadnica, te prihranu sadnica fosfornim gnojivima, dok je opskrbljenost tla kalijem zadovoljavajuća. U rasadniku često dolazi i do pojave raznih bolesti i štetnika, koji istina izazovu veće ili manje štete na sadnicama. Stalnom preventivom u suradnji sa stručnjacima iz Instituta štete su svedene na podnošljivu mjeru, a preživljavanje sadni-ca iznosi u posljednjih nekoliko godina i do 85 posto - govori stručni suradnik za uzgoj i zaštitu šuma u ogulinskoj podružnici Mislav Ton-ković. U rasadniku trenutno radi sedam zaposlenika, uz voditeljicu rasadnika, jedan čuvar, jedan traktorista te četvero radnika. Ovaj broj ljudi, s obzirom na proizvodnju, dovoljan je za izvršenje svih radova u rasadniku. Kad ne rade u rasadniku, radnici su obično angažirani na nekim drugim uzgojnim radovima na terenima naših šumarija, ističe – Branka Belančić, voditeljica rasadnika.

Sjeme se prikuplja iz vlastitih sjemenskih sastojina. Imaju dvije sjemenske sastojine; jednu za običnu smreku na području Šumarije Jasenak te za običnu bukvu na području Šumarije Ogulin. Dio sjeme-na pohranjuje se u Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom.

Poslovi u rasadniku podijeljeni su i karakteristični obzirom na go-dišnja doba. U proljeće se vrši priprema za sjetvu, sjetva, obrada ze-mljišta, vađenje i presadnja klijanaca, zalijevanje posijanih i posađenih površina i sl.

Ljeti se obavljaju se radovi na plijevljenju, tretiranju i prihrani sad-nica. U jesen vade se i isporučuju sadnice za pošumljavanje, čisti se ko-rov. Zimski period predviđen je za pripremu terena za sadnju, čišćenje staza te obavljanje uzgojnih radova po šumarijama, ističe voditeljica rasadnika.

Razvijena je suradnja i s ostalim rasadnicima unutar Hrvatskih šuma, tako dio klijanaca za proizvodnju nabavljaju iz rasadnika del-ničke podružnice u Kuželju, osim za vlastite potrebe dio sadnog mate-rijala isporučuju karlovačkoj i gospićkoj podružnici. n

Bazen za navodnjavanje

Sadnice smreke Sadnice crnog bora


poža

riTe

kst n

Fot

o: M

arija

Gla

vaš

Krajem ožujka 2012. godine djelatnicima Šumarije Duga Resa u trenutku je promijenjena radna rutina. Zajedničkim snagama lokalnih DVD-ova i šumari-je požar je bio lokaliziran oko 11 sati navečer, ali je

ponovo buknuo na istome mjestu već idućeg dana i izmaknuo kontroli, a ugašen je tek u jedan iza ponoći. Toga, drugoga dana, izbio je novi požar još jačeg razmjera, a po dolasku na teren revirnik Alen Benković i čuvar šuma Mirko Frković zatekli su članove DVD-a koji su čuvali požarište od dana ranije. Benko-vić je procijenio da su dva lokalna DVD-a preslabe snage pa je kontaktirao Županijski centar, na broj 112 i tražio dodatnu po-moć. Vremenom se pokazalo da ni lokalni DVD-i koji su tijekom dana pristizali, zajedno sa svim raspoloživim ljudstvom Šumarije (administracija je morala ostati u Šumariji) nisu dovoljni da se suzbije požar čija se fronta višestruko povećala i k tome podijelila u tri pravca. Požar u samome početku nije načinio materijal-nu štetu (suha trava i grmovi), ali je šireći se preko privatnih površina zahvatio najprije gospodarsku jedinicu Bosiljevac pa se proširio na gospodarsku jedinicu Perjasička kosa, a istovremeno su buknula 3 zasebna požara na području GJ Dobra, tako da je na kraju bilo zahvaćeno cijelo područje Šumarije. U Bosiljevcu je uništio kulturu petogodišnje smreke i dvadesetogodišnjega bora, a u Perjasičkoj kosi mladik bukve i nešto hrasta cera te žilišta

stabala u srednjedobnim i starijim sastojinama. Gorjelo je uku-pno 38 odsjeka. Budući da radnici i tehničari u Šumariji nisu opremljeni za gašenje požara velikih intenziteta, nisu smjeli gasiti požare zajedno s vatrogascima. Zato su tehničari i sjekači i išli za vatrogascima, opremljeni, neki metlenicama, neki brentačama i sprečavali da se požar ponovno pojavi. Istovremeno je dio sjekača uz pomoć traktora načinio 500 m novih protupožarnih prosjeka. Benković je pomagao vatrogascima na način da im je pokazivao teren, lokacije prosjeka te minskih polja u gospodarskoj jedinici Bosiljevac jer je požar, nažalost, zahvatio i njih, pa su svi prisutni bili u još većoj opasnosti. Treba naglasiti da za čitavo vrijeme trajanja požara ni jedna osoba nije stradala. Zaposlenici Šuma-rije danima su ustajali u zoru i vraćali se kućama kasno, noću, i u vrijeme vikenda. Upravitelj Šumarije, Vlado Starešinić, imao je samo riječi pohvale za njihovu požrtvovnost. Neke od požara gasilo se po tri, četiri dana, a vjetar se nije smirivao, nego je što više neprekidno i snažno puhao.

Ni kada je požar napokon posve ugašen nije bilo odmora za Šumariju. Trebalo je ponovo izaći na teren i sagledati posljedice, sastaviti zapisnik i proslijediti ga Zavodu za statistiku, procijeniti i izračunati buduće troškove sanacije. Ustanovljeno je sljedeće: požar je na području u vlasništvu Hrvatskih šuma uništio 7,21 ha u gospodarskoj jedinici Dobra, 34,54 ha u jedinici Bosiljevac i 387,21 ha u Perjasičkoj kosi.

Na jesen, krajem kolovoza, još je jedan požar zahvatio gospo-darsku jedinicu Bosiljevac. Netko je na svome imanju palio suhe grane i korov. Prvoga dana na terenu se zateklo 26 vatrogasaca s tri cisterne, četiri kombi vozila i jedno terensko vozilo. Najprije su, u roku od pola sata, došli pripadnici DVD Siča, a kako je po-žar bio jak u pomoć su zvali druga vatrogasna društva. Požarište je oko ponoći stavljeno pod kontrolu, ali ga je već iduće jutro jaki vjetar ponovo raspirio. Na terenu su se našle nove, svježe snage, tri DVD-a, s 14 ljudi i tri kombija. U ranim jutarnjim satima vatrogasni zapovjednik nazvao je Benkovića i zatražio pomoć od Šumarije. Benković se odmah odazvao i zajedno s pomoćnikom Draženom Borovcem uputio na požarište. Požar svi zajedno nisu uspjeli suzbiti još tri dana, za to vrijeme se podijelio u tri fronte

Sanacija gospodarske jedinice Perjasička kosa

Sve teče kako treba – upravitelj Starešinić, revirnik Benković i poslovođa Milčić


Trinaest požarišta u Šumariji Duga Resa

SANACIJA ŠTETA

Nešto iza završetka radnog vremena revirnik Alen Benković zaprimio je dojavu o požaru. Rečeno mu je da je požar dužine oko 1000 m izbio na predjelu Srednji Poloj. Preklopio se niz okolnosti koje su pogodovale brzome širenju požara: jak vjetar, temperatura nešto viša od 20 °C i činjenica da gore kulture bijeloga bora i

smreke i svi su morali raditi na suzbijanju požara.

(kao i proljetni) i ugrozio okolna sela. Pri tome su spašene na-seljene kuće, a izgorjelo je nekoliko nenaseljenih kuća i sjenika. Djelatnici Šumarije načinili su nove protupožarne prosjeke. U opasnosti je bio šumski predio Kestenska Dubrava, koji se vodi kao minski sumnjiv. Mine, premali broj gasitelja, teško pristupač-ni teren i strmine u kanjonu Korane i činjenica da ni pojačanje iz Zagreba (29 ljudi i tri terenska vozila s modulima za gašenje) nisu uspjeli suzbiti širenje, bili su razlozi zajedničkoga sastanka predstavnika vatrogastva, predstavnika Šumarije i lokalne samou-prave: upravitelj Starešinić, revirnik Benković te načelnik općine Barilović – Dražen Peraković zaključili su da je potrebno pozvati zračne snage. Trećeg dana požara uzletio je helikopter Hrvatsko-ga ratnog zrakoplovstva MI-8 s aerodroma u Lučkom opremljen kruškom za gašenje požara, a vodu je uzimao iz rijeke Mrežnice i sa HE Lešće u 6 navrata. Srećom, ni za jesenskog požara nije bilo ozlijeđenih osoba, a zahvaljujući korištenju zračnih snaga Šumarija nije pretrpjela materijalnu štetu po pitanju drvne mase i sadnoga materijala, ali su zato troškovi gašenja i na vozila izno-sili su 14.521,05 kn. Uza sve to zaposlenici su obavljali i redovne poslove. Ovaj put su djelatnici policije u svojim svakodnevnim obilascima terena pronašli počinitelja. Upravitelj smatra da bi policija puno više trebala informirati i upozoravati stanovništvo o posljedicama pojave požara. Šumarija je dostavila opis događa-ja, kronološki dnevnik, troškovnik i karte Upravi šuma, MUP-u, Državnom zavodu za zaštitu i spašavanje i Javnoj vatrogasnoj

postrojbi. Ukupna šteta koju je Šumarija pretrpjela na požarima tokom cijele 2012. godine iznosi 2,469.962,06 kn.

Nakon požara valjalo je popraviti svu štetu pa je uslijedila sanacija opožarenih površina i pošumljavanje. Perjasička kosa sanirana je s 314.700 sadnica kitnjaka, na 52,45 ha. U gospodar-skoj jedinici Dobra nije bilo materijalne štete pa sanacija nije ni bila potrebna. Sadnice bagrema i kitnjaka poslane su iz požeškog Hajderovaca i zagrebačkog Lukavca. Zaposlenici Šumarije Duga Resa imali su pomoć pri sadnji. Pridružilo im se 14 pomoćnih šumskih radnika iz Šumarije Krašić, dva privatna poduzeća, a za sadnju u Tulijeve cijevi 105 učenika iz srednje Šumarske i dr-vodjeljske škole Karlovac. Sve su sadnice sađene krampicama jer je praksa pokazala da ih se tada najviše primi. Za srednjoškolce je to vrijedno praktično iskustvo i oni mogu biti ponosni na činje-nicu da su sudjelovali u novim metodama pošumljavanja. U gos-podarskoj jedinici Bosiljevac, odsjeku gdje je nekada bila duglazi-ja, zasadili su sadnice kitnjaka u Tulijeve cijevi, 2550 komada na 1,96 ha, koliko je velik odsjek. Tulijeve cijevi su plastični štitnici, a osiguravaju željenu sadnicu od prerastanja korova, nepoželjnih, konkurentskih vrsta drveća, glodavaca i divljači. Cijevi spadaju u ona radna sredstva za koja je veće početno ulaganje, ali zato i veća sigurnost da će uloženo polučiti željene rezultate.

Preostaje i ovoj svakoj Šumariji u Hrvatskoj poželjeti da im nikakva nesretna okolnost, kao što je elementarna nepogoda, ne prekida rutinu, planove i prije svega ne narušava mir. n

Tulijeve cijevi u gospodarskoj jedinici Bosiljevac


U Hrvatskoj se komunalni otpad organizirano odvozi od oko 80 % stanovništva, još uvijek oko 30 % komunalnog otpada završava na divljim deponijima kojih ima oko 3000.

Poražavajuća je činjenica da i većina službenih odlagališta otpada nema uporabnu dozvolu. Već nekoliko godina u planu je izgradnja 20

regionalnih centara za gospodarenje otpadom, no otpor lokalnog stanovništva glavni je razlog

spore realizacije.

Istrani kreću u rat s komunalnim otpadom

DIVlJA ODlAGAlIŠTA OTPADAek

olog

ijaTe

kst:

Iren

a D

evči

ć n F

oto:

Arh

iva

Divlja odlagališta otpada predstavljaju veliki problem Hrvatskim šumama. Vrlo često se glomazni ili građe-vinski otpad deponira uz šumske prosjeke, a smeće po šumama u blizini gradova i mjesta nikako nije lijepi

prizor. Kazne za ovakvo odlaganje otpada vrlo su rijetke jer je poči-nitelje teško pronaći. Razlog postojanja divljih odlagališta su stare i loše navike ljudi, neosviještenost o posljedicama po okoliš i zdravlje, bezobrazluk građevinara koji izbjegavaju platiti trošak zbrinjavanja otpada koji stvaraju, inertnost lokalne uprave i komunalnih podu-zeća koja ne prepoznaju zagađenje okoliša kao prioritetni problem i svakako nedovoljan pritisak države putem inspekcijskih službi. Sve ovo navodi se u dokumentu Zelene Istre „Kako gospodarimo ot-padom u Istri – projekt mobilizacija pograničnih regija Slovenije i Hrvatske u korištenju koncepta 4R+3E u gospodarenju otpadom“. Koncept 4R+3E znači da uz uobičajene postupke upravljanja i po-stupanja s otpadom, koji su prije svega usmjereni na područje njego-va sakupljanja odvoza i zbrinjavanja, uvodimo prethodno osvješćiva-nje i obrazovanje, uključujemo poduzetnički sektor i uvodimo nove metode postupanja s otpadom: 4R – REDUCE – smanji količinu otpada;REUSE – ponovno upotrijebi u korisne svrhe;RECYCLE – recikliraj ili preradi;RECOVER – izaberi manje štetne tvari/iskoristi u energetske svrhe3E – EDUCATE – educiraj o odgovornom postupanju otpadom,

povećaj razumijevanje važnosti i mogućnosti pravilnog gospo-darenja otpadom;

ECONOMISE – smanji troškove gospodarenja otpadom;ENFORCE – primjeni koncepte učinkovitog gospodarenja otpa-

dom u zakonodavstvu i praksi.

Hrvatske šume svake godine pridružuju se velikoj akciji čišćenja divljih deponija na području čitave Hrvatske. Ovakve akcije su do-bro došle, no dugoročno ne rješavaju problem divljih odlagališta. Ono što mnogi ne znaju je da čišćenje i sanacija ovakvih deponija nije u nadležnosti Hrvatskih šuma, već komunalnih društava s po-dručja gradova i općina na kojima se deponij nalazi. Upravo zbog slabe informiranosti Hrvatske šume često neopravdano znaju biti na udaru kritika građana i različitih ekoloških udruga. Nažalost, stanje se ne popravlja, saniranjem jednog odlagališta nastaju druga dva i je-dini način suzbijanja ove pojave jesu vrlo oštre represivne mjere. Sva-kako je potrebno i jače povezivanje svih dionika određenog područja od državnih institucija do jedinica lokalne i područne samouprave.

Korak dalje u borbi protiv ilegalnih odlagališta otpada napravila je Istarska županija. Problematikom ilegalnih odlagališta otpada bavi se projekt „DIVA – Sanacija divljih odlagališta i podizanje svijesti o njihovoj štetnosti“ koji se provodi u sklopu Operativnog programa Europske unije IPA Slovenija – Hrvatska 2007. – 2013. Problem ilegalnog odlaganja otpada u prirodi zajednički je za područje Re-publike Slovenije i Republike Hrvatske, a nadležnost u rješavanju problema ilegalnog odlaganja otpada, zakonski je u obje države, u većem je dijelu svedena na lokalnu i regionalnu razinu.

Upravo je iz tog razloga sastavljena struktura projektnih partnera koju čini Općina Kopar sa slovenske strane te Gradovi Umag, Pula i Buzet s hrvatske strane, koji su ovim projektom odlučili riješiti, ili u najmanju ruku započeti sustavno rješavanje problema ilegalnog odlaganja otpada.

U sklopu projekta Znanstveno istraživački centar slovenske aka-demije znanosti i umjetnosti iz Ljubljane provodi znanstvena istraži-vanja i izrade Studije o utjecaju ilegalno odloženog otpada na širenje bolesti, tj. na zdravlje ljudi.

Korak dalje u borbi protiv ilegalnih odlagališta otpada napravila je Istarska županija. Problematikom ilegalnih odlagališta otpada bavi se projekt “DIVA – Sanacija divljih odlagališta i podizanje svijesti o njihovoj štetnosti” koji se

provodi u sklopu Operativnog programa Europske unije IPA Slovenija – Hrvatska (2007. – 2013.)

Radnici Hrvatskih šuma u čišćenju divljih odlagališta


Istarska županija je pak s druge strane, kao regionalna samoupra-va unutar administrativnog ustrojstva Republike Hrvatske, zaduže-na za planiranje i uspostavu Sustava gospodarenja otpadom na svom području.

Ovim projektom izvršit će se revizija postojećih podataka u Po-pisu, čime će se utvrditi trenutno stanje (broj, vrste i količine odlo-ženog otpada). U sklopu projekta izrađena je i web GIS aplikacija i baza podataka ilegalnih odlagališta otpada za područje cijele žu-panije koja je predstavljena 10. siječnja ove godine. Ovim projek-tom Istarska županija planira osmisliti i provesti zajednički pristup javnosti na cijelom području županije, koristeći sve medijske forme i oblike komuniciranja s javnosti. Navedena će se kampanja usmje-riti na podizanje osviještenosti stanovništva o negativnim utjecajima divljih odlagališta na kvalitetu njihovog životnog prostora, pri čemu se osim na činjenicu vizualnog ugroza, javnost mora educirati o štet-nom utjecaju divljih odlagališta na zdravstvenu ispravnost pitkih voda i mogućnost prijenosa raznih bolesti.

Izrađena web-GIS aplikacija sadrži ortofoto kartu u mjerilu 1:5000, topografsku kartu s pregledom granica gradova, općina i ka-tastarskih čestica, zaštićena područja te lokacije ilegalnih odlagališta otpada i njihove fotografije. Baza podataka dostupna je svim građa-nima na web-stranicama http://diva.istra-istria.hr ili http://projekt.diva-istra.eu, a u evidentiranju ilegalnih odlagališta mogu sudjelovati i oni sami.

Mobilna GIS aplikacija omogućuje komunalnim službama i od-govornim osobama jedinica lokalne samouprave da prijave ilegalno odlagalište putem mobilnog uređaja tijekom terenskog obilaska.

Baza pruža dodatne mogućnosti gradovima partnera, za što će njihovo stručno osoblje biti osposobljeno i educirano na stručnim

seminarima. Uz to, u narednom razdoblju održat će se javno potpisi-vanje „Sporazuma o obvezama i načinu korištenja Web-GIS aplika-cije i službene baze podataka o ilegalnim odlagalištima na području Istarske županije“ između gradova partnera Buzeta, Umaga, Pule te Istarske županije i nadležnih inspekcija.

S kartiranjem divljih odlagališta započela je i Zelena čistka na čijim web stranicama možete vrlo jednostavno pomoću mobilnog telefona označiti i prijaviti divlje odlagalište otpada te ga na taj na-čin kartirati. Zgodna akcija Zelene čistke je i mogućnost posvajanja odlagališta, što znači da s grupom ljudi preuzimate odgovornost za čišćenje jednog ili više divljih odlagališta otpada.

Odlaganje otpada i broj divljih deponija goruće je pitanje u Republici Hrvatskoj. Pristupanjem Europskoj uniji, Hrvatska pre-uzima kao obavezu cjelokupno europsko okolišno zakonodavstvo, uključujući i ono za područje gospodarenja otpadom. Kako RH nije pregovarala oko ciljeva nove Okvirne direktive o otpadu, donijete 2008. godine, samim time je prihvatila vrlo ambiciozne ciljeve na području gospodarenja otpadom, a to su da do kraja 2015. godine mora osigurati odvojeno prikupljanje papira, metala, plastike i sta-kla, električnog i elektroničkog otpada, otpadnih vozila, otpadnih guma, građevinskog, medicinskog i biootpada; do kraja 2018. godi-ne mora zatvoriti sva postojeća odlagališta otpada te do 2020. godine mora reciklirati 50% komunalnog i 70 % građevinskog otpada.

Usprkos prihvaćenim EU ciljevima, u Hrvatskoj se danas recikli-ra manje od 6 % otpada. S druge strane, prosjek recikliranja otpada u EU je oko 38 %, a najnaprednije zemlje danas recikliraju 60 % (Njemačka, Belgija, Nizozemska) ili čak 70 % (Austrija).

Po svemu sudeći, u hrvatske obrazovne institucije nužno je uvesti još jedan predmet, a mogao bi se zvati, npr. Okolišni odgoj! n

S kartiranjem divljih odlagališta započela je i Zelena čistka na čijim web stranicama možete vrlo jednostavno, pomoću mobilnog telefona, označiti i prijaviti divlje odlagalište otpada te ga na taj način kartirati. Zgodna akcija

Zelene čistke je i mogućnost posvajanja odlagališta, što znači da s grupom ljudi preuzimate odgovornost za čišćenje jednog ili više divljih odlagališta otpada.

Smeće u šumi odraz je nekulture društva


društva, UŠP Požega i Šumarske komore. On je izlagao o njezi sastojina u mlađim razvojnim sta-dijima (ponik, pomladak mlađi i stariji, mladik mlađi i stariji) te govorio o načelima njege šuma, njezi sastojine do prvoga čišćenja, tijekom čišćenja i prve prorede.

– Njega i pomlađivanje sastojina nisu prostorno i vremenski odijeljene skupine šumskouzgojnih postupaka jer se preklapaju, a u prebornome gospodarenju obavljaju istodobno. Tijekom re-gularnoga gospodarenja, za pomladnoga razdoblja, kada njega već započinje, ona se provodi njegom pomlatka pod zastorom kro-šanja, postupcima s tlom i zaštitom mlade sastojine od različitih štetočina i nepovoljnih ekoloških činitelja. U prebornome gos-podarenju postupci su prostorno i vremenski objedinjeni odno-

Tekst: Ivica Tomić n Foto: I. Tomić, B. Puača, Monografija “Šume u Hrvatskoj”

Na temelju dosadašnjih istraživanja i iskustva došlo se do spoznaje da se u mladim šumskim sastojinama nastalim prirodnim putem te u umjetno podignutim šumama, ne mogu postići optimalni rezultati kori-

štenjem samo prirodnih činitelja okoliša. Stoga se i u šumama najmlađega dobnog razreda ne mogu izostaviti sječe u njezi šuma. Njega obuhvaća niz šumskouzgojnih postupaka u regularnim šumama, vremenski i prostorno odijeljenih, koji traju od počet-ka nastanka do početka obnove sastojine, tijekom gotovo cijele ophodnje, u pojedinim razvojnim stadijima, od ponika do stare sastojine. Pritom je cilj da se formira takva sastojinska struktura koja osigurava stabilnost, produktivnost i sposobnost prirodnoga pomlađivanja. Svrha postupaka je sprječavanje šteta, odabiranje i njegovanje odabranih stabala te povećanje njihove kvalitete i šumske proizvodnje (produkcije). O ovoj temi održao je predava-nje potkraj 2012. godine u Požegi akademik Igor Anić (Šumarski fakultet), u organizaciji požeškog ogranka Hrvatskoga šumarskog

Njegom do stabilnosti, produktivnosti i prirodnoga pomlađivanja

UZGOJNI RADOVI

Njega šuma zapravo je njega sastojine i staništa, odnosno cjelokupnoga šumskog ekosustava. U mlađim

razvojnim stadijima njegujemo biljčice ponika te stabalca (stabla) mlađeg i starijeg pomlatka i mladika.

Njega i pomlađivanje šumskih sastojina nisu prostorno i vremenski odijeljene skupine

šumskouzgojnih postupaka jer se preklapaju, a u prebornome gospodarenju obavljaju

istodobno.uzga

janje

šum

a

Ponik javora mliječa (Acer platanoides) Mlađi pomladak hrasta lužnjaka

Akademik Igor Anić


Ivan Jagušić

sno koncentrirani. Naime, u isto vrijeme obavljaju se čišćenja u grupama pomlatka i mladika, prorjeđuju grupe letvika i stupovlja, prebiru prekobrojna i zrela stabla te ona kojima je smanjen prirast – istaknuo je prof. dr. sc. I. Anić.

Možebitne štete sprječavamo tako da provodimo prevenciju bioloških, ekoloških i ekonomskih posljedica koje bi se pojavile ako se njega ne obavi. Prirodno i šumskouzgojno odabiranje (se-lekcija) stabala je osnovno pomagalo njege šuma, a njegovanjem sastojine želimo prirodno, spontano odabiranje zamijeniti onim koje se zasniva na šumskouzgojnim načelima. Pritom je inten-zitet podjednak, usklađen s prirodnim odabiranjem, no kriteriji i ciljevi su različiti, a priroda odabire uzgojno jaču vrstu. Šum-skouzgojno odabiranje može imati negativan i pozitivan karakter. Kod negativnog odabiranja iz sastojine se uklanjaju sve nepoželjne jedinke, a kod pozitivnog ona stabla koja ometaju razvoj uočenih stabala budućnosti, neovisno o kvaliteti odabranih stabala. Bio-loško-ekološki karakter provođenja njege zasniva se na činjenici da je vanjski izgled (fenotip) stabla rezultat njegovih nasljednih svojstava (genotipa) i staništa (okoliša). Stoga je njega šuma za-pravo njega sastojine i staništa (klima, tlo), odnosno cjelokupnoga šumskog ekosustava. Gospodarski karakter njege podrazumijeva činjenicu da nijedan od ciljeva gospodarenja nije dar prirode i ne može se ostvariti ako sastojinu prepustimo samo spontanim prirodnim procesima. Ciljeve postižemo isključivo njegom (gos-podarenjem) sastojine, a njegovana šuma ispunjava kratkoročne i dugoročne gospodarske ciljeve, potrebe društva, okoliša i privrede te gospodarske i općekorisne uloge šume.

U poslove njege šuma ubrajamo niz postupaka podijeljenih u glavne grupe koje se odnose na tlo, zaštitu mladoga naraštaja

Mladik obične jele pod bukvama na Psunju (stogodišnja sastojina)

lužnjakova šuma u fazi prirodne obnove

Nijedan od ciljeva gospodarenja nije dar prirode i ne može se ostvariti ako šumu prepustimo samo

spontanim prirodnim procesima. Ciljeve postižemo isključivo njegom sastojine.

(štetočine, nepovoljni ekološki činitelji), popunjavanje nedovolj-no obnovljenih površina, njegu pomlatka nakon dovršnoga sijeka, njegu sastojine čišćenjem i proredom. Navedenim poslovima tre-ba dodati i one u umjetnim šumama i panjačama. Čišćenje sasto-jina provodi se u razvojnim stadijima starijeg pomlatka i mlađega mladika, negativnim odabirom i odstranjivanjem svega onog što se smatra lošim i suvišnim za razvoj sastojine (predrast, nadra-sla, rakasta, savijena, prelomljena stabla i dr.). Ovaj postupak je značajan i neophodan šumskouzgojni zahvat, budući da je temelj strukture buduće sastojine. Njegovim izostankom ili pogrešnim zahvatom sastojinska struktura oblikovat će se s posljedicama do kraja ophodnje. Najbolji primjer za to su bukove sastojine u sta-dijima starijeg pomlatka i mlađega mladika koje su vrlo guste, re-ducirane krošnje i neotporne na abiotske i biotske činitelje. Zato je u bukovim sastojinama sa čišćenjem potrebno početi što ranije jer ono pomaže proces oblikovanja vertikalne strukture sastojine. Osobitu pozornost treba pritom usmjeriti na uklanjanje predrasta (stabala nastalih tijekom pomladnoga razdoblja iz podrasta, izbo-jaka i izdanaka). U hrastovim sastojinama bitno je da se čišćenjem osigura dominacija hrastovih stabala u gornjem i srednjem sloju prostora krošanja, ali ne pregusto, uz uklanjanje pionirskih vrsta. Općenito gledajući, čišćenje bitno utječe na vrstu, omjer i oblik smjese, stupanj i oblik sklopljenosti te na kvalitetu sastojine.

Govoreći o njezi šuma proredom, akademik Anić je u uvodno-me dijelu naglasio kako je taj postupak najdulji dio ophodnje, od razvojnoga stadija starijeg mladika (koljika) do stadija stare sasto-jine. Njime se prirodno odabiranje zamjenjuje pozitivnim šum-skouzgojnim, pomoću kojeg usmjeravamo rast i razvoj odabranih stabala i oblikujemo sastojinsku strukturu, u skladu sa ciljevima gospodarenja. Ciljevi proreda su njega krošanja i debla odabranih stabala, postizanje optimalne strukture i najveće kvalitete drvne zalihe te formiranje stabilne i produktivne sastojine sposobne za prirodnu obnovu i ostvarivanje prethodnih prihoda. Pritom je značajna kasifikacija stabala u sastojini, koja prethodi svakoj pro-redi, a njome određujemo socijalni položaj stabala, procjenjujemo njihove šumskouzgojne značajke, vitalitet i razvojnu tendenciju. Osnovni kriteriji su visina, socijalni položaj, kvaliteta i biološke

Njega šuma proredom najdulji je dio ophodnje, od razvojnoga stadija starijeg mladika (koljika) do stadija stare sastojine. Njime se prirodno odabiranje zamjenjuje pozitivnim šumskouzgojnim, pomoću kojeg usmjeravamo rast i

razvoj odabranih stabala i oblikujemo sastojinsku strukturu.


lužnjak iz Prašnika među najvećim europskim hrastovima

SVJETSKA SlAVA

značajke stabla. Među različitim klasifikacijama najviše se kod nas upotrebljava Dekanićeva biološko - gospodarska, a značajna je po tome što je autor na njenom temelju odredio način prorede za naše regularne šume. Prema ovoj klasifikaciji sva su stabla razvr-stana u proizvodni (dominantna i nuzgredna etaža) i pomoćni (podstojna etaža, sušci) dio sastojine. S prvom proredom može-mo početi u fazi starijeg mladika (koljika), kada se može početi s pozitivnim odabiranjem, poslije razdoblja kulminacije tečajnoga visinskog prirasta.

Sastojina obične bukve u fazi prorede

Prije prorede potrebno je znati odgovore na pitanja kada početi s njom, kojim intenzitetom, na koji način i

kako često, odnosno s kojim intervalom.

Zaključujući predavanje, prof. dr. sc. Anić je istaknuo kako je prije prorede potrebno znati odgovore na pitanja kada početi s njom, kojim intenzitetom, na koji način i kako često, odnosno s kojim intervalom. S prvom proredom počinje se na početku po-zitivnog odabira stabala (stadij starijeg mladika), nekoliko godina nakon zadnjega čišćenja, a nakon kulminacije visinskoga prirasta, početkom drugoga dobnog razreda, u dobi oko 20 – 30 godi-na. Prije svake prorede treba točno odrediti njezin maksimalni intenzitet(I) ili donju granicu volumena sastojine nakon prorede. Intenzitet izražavamo u postotcima, a to je odnos proredom po-sječenog i ukupnoga volumena sastojine prije prorede (I=Vp/Vu). Volumen prorede (Vp, m3/ha) je kvocijent ukupnoga volumena sastojine i njezine dobi izražene u desetljećima (Vp=Vu/n), a čini ga dio u proizvodnom i dio u pomoćnome dijelu. Poslije određi-vanja vremena i intenziteta slijedi utvrđivanje načina prorjeđiva-nja koji može biti po načelima niske ili visoke prorede. Vrijeme za sljedeću proredu je onda kada se prethodnom proredom ostvario željeni cilj na cjelokupnoj površini sastojine ili barem na njenom većem dijelu. Turnus je ovisan o dobi sastojine, intenzitetu pro-reda, biološkim svojstvima drveća i gospodarskim prilikama. Pri-tom bi zadovoljavali turnusi od 5 godina u mlađim razvojnim stadijima i 10 godina u srednjodobnim, starijim i starim sastoji-nama, što prvenstveno ovisi o stanišnim i strukturnim prilikama u svakoj sastojini. n

Tekst: Ivica Tomić n Foto: G. Dorić, I. Tomić, M. Spragon

edina sačuvana šuma starih, u svijetu poznatih slavonskih hrastika, nalazi se u posebnom rezervatu šumske vegetacije Prašnik (53 ha), na području Šumarije Stara Gradiška (UŠP Nova Gradiška). To je jedina sekundarna prašuma hrasta lu-

žnjaka u Hrvatskoj, sačuvani ostatak nekadašnjih starih hrastovih šuma koje su se u prošlosti razvijale u nizinskim područjima Po-savine, Podravine i Pokuplja. Prašuma je na nadmorskoj visini 98 m, smještena je u srednjoj Posavini, južno od Autoceste Zagreb – Lipovac i istočno od prometnoga čvora Okučani, a udaljena je približno 4 km od rijeke Save.

Vrlo je zanimljiva za znanstvena istraživanja i proučavanja, ali i za šumarsku praksu. Već 84 godine, u ovoj dobro nam poznatoj Kozarčevoj šumi, starijoj od 300 godina, nema čovjekova djelo-vanja pa ni bilo kakvih šumarskih i drugih zahvata. Prašuma je

J

Informacija o ljepoti i osebujnosti starih slavonskih hrastika dospjela je i do stranih

znanstvenika oduševljenih ljepotom i dimenzijama pojedinih stabala.

čak osmero osoba mora obuhvatiti deblo s opsegom gotovo 8 m


zašti

ta p

rirod

e

od 1971. godine uključena u projekt Sto trajnih pokusnih ploha u Hrvatskoj, u okviru međunarodnoga programa UNESCO-a Čovjek i biosfera. Na ovoj površini nalazi se približno 1.000 go-lemih lužnjakovih stabala starosti između 250 i 300, pa i više go-dina, prsnoga promjera od 70 do 220 cm, prosječne drvne mase oko 50 kubika, a visina pojedinih orijaša doseže gotovo do 40 m. Zastupljena su dubeća odumrla i odumrla stabla na tlu u razli-čitim fazama raspadanja, a dominacija mladih stabala običnoga graba u podstojnoj etaži očigledno upozorava na promjenu sta-nišnih uvjeta. Prašumska su stabla najbolji primjer kako šumski ekosustav funkcionira na prirodni način, bez čovjekova utjecaja. Treba istaknuti kako je za vrijeme Domovinskoga rata pristup u ovaj specijalni rezervat šumske vegetacije bio ograničen zbog miniranosti terena i okolnoga područja, a danas je razminiran samo ulaz u prašumu.

Prema riječima Marija Bošnjaka, predsjednika novogradiškog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva, informacija o ljepo-ti i osebujnosti ovih starih slavonskih hrastika dospjela je i do svjetskih putnika fasciniranih ljepotom i dimenzijama pojedinih stabala. Nakon posjeta Prašniku, svoja su zapažanja strani znan-stvenici objavili na portalu o monumentalnim stablima (www.monumentaltrees.com), na kojemu zaljubljenici u prirodna bogatstva iz čitavoga svijeta mogu vidjeti i naše ljepote, za koje većina stanovništva našega kraja i ne zna. Na portalu se nalaze tisuće fotografija, mjerenja i lokacije obično nepoznatih divov-skih, najstarijih, najljepših stabala iz čitavoga svijeta, s priloženim kartama i popisima po pojedinim vrstama drveća.

Katica Nuspahić i Krunoslav Szabo ispred orijaškog hrasta lužnjaka

Pomoću preciznih laserskih instrumenata nizozemski znanstvenik Jeroen Phillipona izmjerio je visinu i opseg najvećega lužnjakovog stabla starosti čak 337 godina. Tako izmjereni opseg na prsnoj visini 1,30 m iznosi

7,82 m, visina je 39,60 m, a drvna masa premašuje 50 m3. S ovim dimenzijama spada među najveće hrastove izmjerene u Europi.

U ljeto 2012. godine Prašnik su posjetili svjetski poznati znanstvenici Jeroen Philippona (Nizozemska), Kouta Rasanen (Finska) i Michael Spraggon (Engleska). Domaćini su im bili novogradiški šumarski stručnjaci: Krunoslav Szabo, upravitelj šumarije Stara Gradiška, i Katica Nuspahić, te im s ponosom pokazali ovaj specijalni rezervat šumske vegetacije, s posebnim naglaskom na najveće lužnjakovo stablo. Pomoću preciznih la-serskih instrumenata Jeroen Phillipona izmjerio je visinu i opseg stabla. Tako izmjereni opseg na prsnoj visini 1,30 m iznosi 7,82 m, visina stabla je točno 39,60 m, a drvna masa premašuje 50

kubika. Ove dimenzije svrstavaju ga među najveće hrastove iz-mjerene u Europi. Zanimljivo je da je Michael Spragon specijal-nom kamerom načinio više od 200 fotografija ovoga gorostasa, pomoću kojih će izraditi trodimenzionalni model stabla za pro-cjenu volumena.

Prema procjeni ovih stručnjaka, golemo stablo niknulo je oko 1675., u vrijeme dok su Slavonijom vladali Turci, što znači da je staro približno 337 godina. Tako je ovaj div među hrastovima bio suvremenik poznatom turskom proroku Gaibiji koji je živio u Staroj Gradiški.

– Svjedočanstvo o lužnjaku iz Prašnika ukazuje nam na to da ovu šumu još više treba vrednovati u vidu turističke ponude, ali i kao edukacije za školsku djecu i ostalih zainteresiranih za prirod-ne ljepote našega kraja – naglašava Mario Bošnjak. nležeće stablo u prašumi Prašnik

S terenske nastave studenata Šumarskog fakulteta


zašti

ta p

rirod

e

Parkovi Dinarskog lukaKONFERENCIJE

Dinarski luk je područje jugoistočne Europe s površinom od otprilike 100.000 km2 i više od 6.000 km obalne linije, koje obuhvaća cijelo područje okrenuto prema Jadranskom moru, od grada Trsta (Italija)

do Tirane (Albanija).

Ornitološki rezervat unutar Parka

prirode Vransko jezeroNacionalni park Sjeverni Velebit

Nacionalni park Krka

Tekst: Irena Devčić n Foto: G. Vincenc

Prva međunarodna konferencija Parkovi Dinarskog luka održana je u prosincu u Banja Luci, a okupila je više od 150 predstavnika zaštićenih područja i institucija za zaštitu prirode iz uključenih zemalja s ciljem stvaranja

mreže zaštićenih područja kroz povezanost svih parkova u regi-ji. Svojim prirodnim i kulturnim vrijednostima, Dinarski luk ne zaostaje za Karpatima, Alpama ili bilo kojim drugim poznatim svjetskim ekoregijama. Povezivanjem zaštićenih područja u Mre-žu parkova olakšava se mogućnost stvaranja i jačanja brenda koji bi pritom našu regiju stavio uz bok najpoznatijim svjetskim turi-stičkim odredištima (www.croatia.panda.org).

Dinarski luk je područje jugoistočne Europe s površinom od otprilike 100.000 km2 i više od 6.000 km obalne linije, koje obuhvaća cijelo područje okrenuto prema Jadranskom moru, od grada Trsta (Italija) do Tirane (Albanija).

Parkovi Dinaridi – neotkriveni svijet, logo je s kojim se žele privući turisti i znatiželjnici iz čitavoga svijeta. Kako su zemlje Dinarskog luka svojom ljepotom, geografskim položajem i bi-ološkom raznolikošću već i sada turistička atrakcija, Mreža par-kova Dinarskog luka, očekivano je, bit će još jedan magnet za turoperatore. Omogućit će se djelatnicima zaštićenih područja da se upoznaju s European Charter for Sustainable Tourism EU-ROPARC federacije, kao i praktičnoj primjeni u našoj regiji. S ciljem jačanja turističke valorizacije i promoviranja održivog turizma zamišljeno je i održavanje radionica za djelatnike turi-stičkih agencija te organizacija nekoliko studijskih putovanja u kojima će ne samo turistički djelatnici, već i novinari iz regije do-znati više o ljepotama parkova i njihovoj biološkoj raznolikosti.

Na otvaranju konferencije, izvršni direktor WWF-ovog Me-diteranskog projekta, dr. Deni Porej, naglasio je kako WWF već šest godina uspješno surađuje s ministarstvima odgovornima za zaštitu prirode u cijeloj regiji Dinarskog luka, a kao rezultat te suradnje nastao je projekt Parkovi Dinarskog luka koji se provodi od siječnja 2012. godine i trajat će do kraja 2014. godine.

– To su prepoznali i Norvežani koji su podržali umrežavanje zaštićenih područja kao bitan element poboljšanja regionalne suradnje – rekao je Porej i ista-knuo kako prirodne vrijednosti ove regije treba eko-nomski valorizirati i od toga napraviti komparativnu prednost za regiju u odnosu na ostatak Europe.

WWF je početkom 2012.g. započeo projekt Parkovi Dinarskog luka kojim želi stvoriti

savez parkova prirode i nacionalnih parkova na području Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije,

Slovenije i Srbije. Projekt u trajanju tri godine financiraju Ministarstvo vanjskih poslova

Norveške i MAVA Foundation.

Mreža parkova Dinarskog luka sadržavat će 75 nacionalnih parkova i parkova prirode iz ukupno osam zemalja, a glavni cilj ovoga projekta je da nakon tri godine za Parkove Dinaride zna cijela Europa, a i šire, te da parkovi u regiji postanu sinonim za održivi turizam. n

NACIONAlNI PARKOVI u Hrvatskoj:Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica, Plitvička jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit.

PARKOVI PRIRODE, ostala zaštićena područja:Biokovo, Kopački rit, Lastovsko otočje, Lonjsko polje, Medvednica, Papuk, Telaščica, Učka, Velebit, Vransko jezero, Žumberak – Samoborsko gorje.


mala

encik

lope

dija

šum

arstv

a

28 HRVATSKE ŠUME Broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013. Tekst: Ivica Tomić n Foto: Arhiva

Mukinja, merala (Sorbus aria) je do 20 m visoko listopadno drvo guste i široke, okruglaste kroš-

nje, pravnoga debla, ili do 6 m visoki grm iz porodice ružovki (Rosaceae). Ova vrsta rasprostranjena je u Europi i sjevernoj Africi. Kora joj je crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do sivocrne boje, s bijelim pjegama, dugo ostaje glatka, u starosti je uzdužno izbrazdana; debela je približno 1 cm. Korijenski sustav je dubok i izrazito razvijen. Izbojci su ravni, okrugli, ispod pupova bridasti, izrazito debeli, goli, sjajni, crvenkastosmeđi do maslinastosmeđi, posuti s mnoš-tvom krupnih, uzdužno produženih bjelkastih lenticela. Pupovi su dugi oko 8-10 mm, oko 5 mm široki, zavojito razmješteni, jajasti do čunjasti, duguljasti, tupoga ili kratko ušiljenoga vrha, pokriveni krupnim, zelenkastim do svjetlosmeđim ljuskicama koje su na rubu bjelkasto, vunasto dlakave.

Listovi su široko eliptični, naizmjenični, tupog do kratko ši-ljastoga vrha, dvostruko napiljenoga ruba, zaobljene do klina-ste osnove. Dugi su 5-15 cm, široki 5-9 cm, s 1-3 cm dugom peteljkom. Odozgo su zeleni, sjajni, u početku dlakavi, kasnije goli. Odozdo su srebrnasti, gusto dlakavi, u jesen poprimaju žutu boju.

Cvjetovi su dvospolni, brojni, bijeli, u promjeru oko 10 mm, pojavljuju se nakon listanja, a oblikuju krupne i guste, raširene grozdaste cvatove koji stoje uspravno u pazušcima listova na vrš-cima kratkih izbojaka. Cvatnja je tijekom svibnja i lipnja. Plod je

Mukinja (Sorbus aria)RUŽOVKE

prividan, sjajan, kuglasto jajast, jabu-čast, svijetlocrvene ili narančaste boje, sa sitnim bjelkastim pjegama po povr-šini (kao da je posut brašnom), bijelo dlakav u gornjemu dijelu i s ostatkom čaške na tjemenu. Dug je približno 1,5 cm i oko 1 cm širok, gotovo kao plod trešnje, s 1-3 izdužene i tamnosmeđe sjemenke koje se rasprostranjuju po-moću životinja, ponajviše ptica. Do-zrijeva od srpnja do kraja listopada,

zreli plodovi su suhi i brašnasti, a tek poslije djelovanja mraza postaju mekani, slatki i jestivi. Razmnožava se sjemenom i vege-tativno.

Za svoj rast mukinja zahtijeva veliku količinu svjetla pa je ubrajamo u heliofilne vrste, no podnosi i zasjenu. Uspijeva na vapnenastom tlu i na silikatnoj matičnoj podlozi, a svoj optimum postiže na dubokim, mineralno bogatim tlima. Voli toplu i blagu klimu, no javlja se i u višem gorskome području. Otporna je na sušu, dobro podnosi mraz, a osjetljiva je na konkurenciju drugih

U Hrvatskoj nastanjuje stjenovita staništa u pojasu bukovo-jelovih šuma, no

nerijetko i niže predjele. Pojavljuje se i u termofilnim šumskim zajednicama, u

šikarama i na otvorenim kamenjarima, do 1700 m nadmorske visine, a u nizinama

pojedinačno.

Stablo s više debala u šumskoj sastojini

Ova vrsta rasprostranjena je u Europi i sjevernoj Africi. Kod nas raste i u šumama s hrastom kitnjakom i

grabom, zajednici duba i crnoga graba te u šumama crnoga bora s krestušcem i crnoga graba s risjem, a

često se javlja na području Bilogore.

Broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE ŠUME 29

vrsta. Znakovita je po vrlo sporom rastu, a doživi starost 200 godina. U Hrvatskoj mukinja nastanjuje stjenovita staništa u po-jasu bukovo-jelovih šuma, no nerijetko i niže predjele. Pojavljuje se i u termofilnim šumskim zajednicama, u šumama s hrastom kitnjakom i grabom, u šikarama i na otvorenim kamenjarima, do 1700 m nadmorske visine, a u nizinama pojedinačno. Kod nas se često javlja na području Bilogore. U panonskoj bukovo-jelovoj šumi (Abieti-fagetum pannonicum) javlja se kao diferencijalna vrsta u subasocijaciji trolisne režuhe (cardaminetosum trifoliae), zajedno sa crnom hudikom, običnom žutikom, klokočikom, brekinjom, običnom kurikom, drenom, kalinom, žutom kadu-ljom, mirisnom ljubicom i dr. U mješovitoj šumi duba i crnoga graba (Ostryo-Quercetum virgilianae) javlja se u sloju drveća na višim položajima i mukinja. U šumi crnoga bora s krestušcem (Chamebuxo-Pinetum) dominira u sloju grmlja zajedno sa cr-nim jasenom, rujevinom, svim elementima medunčevih šuma te elementima borovih šuma (risje, kruščica). U šumskoj zajednici

Premda su plodovi ove šumske voćkarice zdravi i ukusni, danas se kod nas malo upotrebljavaju. Katkada

se koriste za pripremu kaše, kompota, marmelade, sirupa, voćnog vina, rakije i dr., a u pučkoj medicini protiv proljeva te kao lijek protiv kašlja i katara pluća.

Svjetlocrveni glatki plodovi i eliptični listovi Bijeli cvjetovi u grozdastim cvatovima

Dekorativno žućkastocrveno lišće tijekom jeseni

crnoga graba s risjem (Erico-Ostryetum) pridružuje se u sloju drveća crnom jasenu.

Kao izrazito polimorfna vrsta, u hrvatskoj flori ima nekoliko taksona, prijelaznih vrsta i križanaca. Može se križati s brekinjom, jarebikom i mukinjicom. Zbog izrazito lijepih listova, cvjetova i plodova te guste krošnje, mukinja je vrlo cijenjena u hortikulturi te se nerijetko sadi uz prometnice, u parkovima i vrtovima. Od njenih brašnastih plodova kuhanjem se priprema kaša ugodnog i slatkastog okusa. Miješanjem s drugim voćem prave se kompoti, marmelade, želei, sirupi, mošt te spravljaju voćna vina i rakije. Zanimljivo je da su se tijekom Drugoga svjetkog rata u nekim na-šim priobalnim područjima plodovi mukinje miješali s brašnom te se pekao slatki kruh. Premda su plodovi ove šumske voćkarice zdravi i ukusni, danas se kod nas malo upotrebljavaju. Katkada se koriste u pučkoj medicini protiv proljeva te kao lijek protiv kašlja i katara pluća. Budući da je drvo lijepe teksture, može poslužiti za izradbu omanjih ukrasnih predmeta. n

Dijelovi biljke

Korak po korak – lisicaTRAGOVI

Životni prostor lisice, na kojem se mogu naći njeni tragovi, čine tri najvažnija djela: lisičina, njena bliža okolina i lovni ili prehrambeni revir. Lisičina je podzemna kuća lisice, u njoj je došla na svijet i uopće to je prostor u kome provo-

di dio života i kao odrasla. U lisičini nalazi spas od neprijatelja, loših vremenskih uvjeta, tu zalječuje rane. U lisičini se lisice obično i pare.

Bliža okolina jazbine je dio gdje lisica ne lovi. Tako se ponašaju i drugi razbojnici. To je relativno mala površina na kojoj se mogu naći ostatci plijena i izmet, dobro utabani dijelovi gdje se lisičići igraju i staze. Promjer te površine je približno 300 m.

Na veličinu lovnog ili prehrambenog revira lisice utječe više činite-lja: količina i vrsta raspoložive hrane, prehrambena konkurencija iste i drugih vrsta grabežljivaca i potreba u hrani, koja najviše zavisi o broju lisičića u leglu. Veličina te površine je približno 300 do 400 ha.

Pripadnici porodice pasa, pa tako i lisica, prstohodne su životinje. Na prednjim šapama imaju po pet, a na stražnjim po četiri prsta. Pal-čevi prednjih šapa su kraći od ostalih prstiju, smješteni su visoko i pri kretanju ne dotiču podlogu i ne ostavljaju otisak. Tragovi bilo kojeg grabežljivca iz te obitelji čine otisci četiri blazine prstiju s dobro izraže-nim noktima i jednom stopalnom ili petnom blazinom.

Na prvi pogled trag lisice se može zamijeniti s tragom manjeg psa. No, otisak šape lisice je skladniji, kao da je više zbijen s bokova, otisci vanjskih prstiju ne dotiču krajeve otisaka prednja dva prsta i ne obu-hvaćaju ih s bokova. Nokti su duži, tanji i ostavljaju otisak, dobro vidljiv ne samo na mekoj podlozi. Kod otiska pasje šape blazine su kompaktnije, skupljene u grudicu pa položena slamka na otisak isto-vremeno će sjeći ili doticati otiske sva četiri prsta.

Lisičji trag razlikuje se od psećeg i po rasporedu otisaka pri kretanju korakom ili kasom. Na plitkom snijegu trag lisice je izvučen u jednu liniju: sve četiri šape kao da stavlja po jednoj crti. Pas ide gegajući se i otisci šapa se mogu spojiti izlomljenom linijom. Samo u tragu stare, krupne lisice ili u dubokom snijegu uočava se izvjesno otklanjanje od ravne linije. Otisci šapa odrasle lisice dugi su 6 do 7 cm, a širina je nešto manja. Jače su izraženi otisci ne mnogo izduženih prstiju od stopalnih blazina, čiji je otisak zimi nejasan i zbog jače dlakavosti.

Pri kretanju lisice korakom ili lakim kasom stražnje šape točno pa-daju u otiske prednjih. Korak je dug 20 do 30 cm. Kada zvijer prelazi na brži kas, zanosi stražnje šape ispred prednjih, pa su odgovarajuće tome i otisci stražnjih šapa smješteni nešto ispred otisaka prednjih.

Obratno, ako lisica u hodu osluškuje ili se prikrada prema plijenu, prelazi na jako sitne korake, gotovo lijepi otisak na otisak. Tada otisci stražnjih šapa malo zaostaju za otiscima prednjih ili ih samo djelomič-no prekrivaju. Kada goni plijen ili bježi od opasnosti, lisica prelazi na brži način kretanja – galop ili skokove, kod kojih otisci stražnjih šapa stvaraju raspored sličan trapezu. Što je kretanje brže, trapez je izdu-ženiji. U kretanju, lisica često mijenja nogu zbog čega je vrh trapeza okrenut što desno, što lijevo. Pojedini skokovi kod galopa su dugi 1,2 do 1,8 m, a u kretanju skokovima mogu prelaziti 3 m. Kod ženki su otisci šapa sitniji i zaoštreniji, a korak kraći. Pritisak šapa lisice je oko 40 g na četvorni centimetar. Ako ona propada u snijeg više od 15 do 18 cm, trag ne čini jednu liniju. Tada zvijer ostavlja traku širine dlan do dlan i pol, tragovi podizanja i spuštanja šapa se sjedinjuju, lijeve i desne šape ostavljaju duboke brazdice. Nekada među jamicama od šapa lisice ostaje slabo izražena crta od njenog dugačkog, dlakavog repa. Pri još dubljem snijegu lisica može doticati njegovu površinu prsima, no mjesta s tako dubokim snijegom ona obično izbjegava.

Od grabežljivaca lisica je najrasprostranjenija.

Ne odgovaraju joj samo visoki dijelovi planina, velike površine polja bez zaklona, močvarni i drugi dijelovi

gdje nema prikladnih mjesta za kopanje lisičina.

U novije vrijeme naseljava ne samo periferije velikih gradova, nego i

njihove središnje dijelove. Primjerice, lisica ima

i u Londonu.


lovs

tvo

Teks

t: Z

oran

Tim

arac

n F

oto:

Arh

iva

lisica

Kada je u lovu i u potrazi za plijenom, lisica se kreće laganim ka-som, a njena maršruta je jako krivudava. Zvijer često mijenja pravac, prilazi svim objektima koji se izdižu iznad ravnije podloge: humkama, stupovima, panjevima, kamenju, grupicama viših zeljastih biljaka, gr-movima, stogovima sijena i drugom. Kada lisica lovi sitne glodavce, na svom putu često ostavlja tragove kopanja u obliku lijevka, na čijem dnu se nekada mogu zamijetiti kapljice krvi i dlaka voluharice ili miša.

Kada je čvrsta snježna pokorica, lisica lovi sitne glodavce samo po-kraj stogova sijena ili kamara slame, gdje ih obično bude u većem bro-ju. Vremenom snježni pokrivač postaje deblji pa trag lisice, koja je u potrazi za hranom, postaje više pravolinijski, a udaljenosti koje prolazi u tijeku dana i noći su veće. U to vrijeme teško je loviti sitne glodavce pa lisica hvata poljske i šumske koke, zečeve i druge životinje ili traži strvinu. Prema strvini krupne životinje ili utrobi divljači, koju su iz-bacili lovci, lisica pravi cijele staze. Često u stopu prati tragove vukova ili risa u nadi da će iskoristiti ostatke njihovog plijena. Ako uspije naći krupnije strvine lisica razvlači komade zakapajući ih u zemlju ili snijeg, služeći se više njuškom nego šapama. Ljeti je teško zamijetiti tragove lisice, no mjesto njenog uspješnog lova odaju hrpice dlake ili perja: osnove letnih i repnih pera su odgrizene, što je svojstveno upravo lisici. Na ljuskama jaja, koje je ispila ili čiji je sadržaj pojela, na razmaku od oko 1,5 cm vide se rupice od njenih očnjaka.

U vrijeme parenja mogu se vidjeti grupni tragovi lisice. Za ženkom ide nekoliko mužjaka, među kojima nekada dolazi do borbi. Ženka se pari s jednim od njih koji ostaje s njom cijelo vrijeme razmnožavanja i uzima učešće u podizanju mladih. U vrijeme lisičjih svatova ženka se od mužjaka može razlikovati ne samo po veličini otisaka, nego i po tome što ženka povremeno spušta rep i ostavlja na snijegu njegov otisak. U potrazi za hranom tijekom noći i dana lisica ostavlja do 7 ekskremenata. To su dobro oblikovani valjčići debljine 1,5 do 2 cm i obično se sastoje od tri dijela sjedinjenih prijelazima. Izmet je najčešće tamne boje i sadrži dlaku i komadiće kostiju žrtava. Nekada, kao i kod vuka, nađe se izmet svijetle boje, koji se sastoji samo od vapna, od glodanja starih kostiju, jer druge hrane nije bilo. Po točkama mo-

krenja na snijegu lako se može razlikovati mužjak od ženke: lisice se pri tom ponašaju kao psi. Ženka čučne i mokri u trag, a mužjak digne nogu i mokri lijevo ili desno od traga na kakav predmet. Žute mrlje mokraće mogu se vidjeti i na humkama snijega koje su izbačene pri iskapanju sitnih glodavaca. Lisice ostavljaju hrpice izmeta na dobro uočljivim mjestima: kamenju, humkama, panjevima i sl., što se iz-dvaja na terenu. Izmetom i mokraćom lisice obilježavaju individualne teritorije, koje se obično naslanjaju jedna na drugu. Nekada na jednoj živi mužjak i tri do četiri ženke koji zajednički brane svoj posjed od drugih lisica.

Kopanje, pa tako i jazbina, jedna je od osobina lisičje prirode, pri čemu se koriste prednje noge. A nagon za kopanje javlja se već kod še-stotjednih lisičića – bilo zbog potrebe za kretanjem ili iskapanjem hra-ne. Lisičina, podzemni stan lisice, ima jedan ili više kotlova, hodnika i ulaza-izlaza, odnosno odušaka. Glede namjene, položaja i rasporeda pojedinih prostora razlikuje se dio za koćenje, glavni i materinski dio lisičine. Dio za koćenje je obično manji od materinskog, relativno je plići i leži na južnim položajima. Kasnije se koristi kao lisičina po po-trebi. Glavna ili materinska lisičina kroz desetljeća uporabe prerasta u cijeli niz hodnika i kotlova, koji su međusobno isprepleteni i povezani, a ima i slijepih hodnika. Mnogi dijelovi se rijetko koriste, najviše u slučaju opasnosti i u bijegu. Ovisno o mogućnosti kopanja, namjeni i starosti, jazbine mogu biti jednostavne, u obliku labirinta i višekat-ne. U ovom posljednjem slučaju zajedno je naseljavaju lisica i jazavac. Događa se to kada se lisica nametne jazavcu kao sustanar u jazbini. Jazavac je, inače, učinkovitiji kopač, a jazbina mu je urednija. Osim jazavca, sustanar lisice može biti divlja mačka ili divlji kunić.

Za kopanje lisičina lisica koristi nevelike uzvisine, padine jaruga, nasipa, brežuljaka, pukotine u stijenama, rubne dijelove u šumama, šumicama i šikarama. Lisičina može biti i ispod starih stogova sijena ili kamara slame, u ruševinama i drugdje, rijetko na otvorenom prostoru. Razina podzemne vode ne smije biti visoka. Zemlja mora biti podatna za kopanje i najveći dio jazbine je tamo gdje se najlakše kopa.

U novijoj materinskoj lisičini kotao je na dubini preko metar, a hodnici su dugački 6 do 7 m. Hodnici imaju promjer 25 do 30 cm. Nekada ima više slijepih hodnika dugih 1 do 2 m, koji vode u stranu od kotla. Stara materinska lisičina, osobito ona koju je prvo kopao jazavac, još je složenija. Nekada seže u dubinu 2 do 3 m i ima ukupnu dužinu hodnika od 30 do 40 m.

U dubokim lisičinama je uvijek prijatno. Kolebanja temperature i vlažnosti su mala u odnosu na vanjske vrijednosti, za ljetne žege tem-peratura se ne podiže preko 17 stupnjeva, a za jakih mrazova ne silazi ispod ništice. n


Otisak stopala lisice (gore) i psa (dolje): a – na tvrdom tlu, b – na mekom tlu, c – na plitkom snijegu.

Načini kretanja lisice: A – korakom, B – kasom, C – kasom s udvojenim otiscima, D – galopom ili skokovima.

a b cA B

C

D

Što nam govore godovi?

Tekst: Vesna Pleše n Foto: B. Pleše, Arhiva

Godovi ili godišnji prirast stabla nastaje svake godine kao novi sloj drva u vidu koncentričnih krugova nalik na prsten. Svaki rub goda predstavlja zadebljanje nastalo prestankom rasta biljke tijekom zimskih mjeseci. Karak-

teristični su i nastaju kod stabala koja rastu u umjerenoj klimatskoj zoni. Kod tropskih vrsta, gdje vegetacijski ciklus traje cijelu godinu, godovi su gotovo nevidljivi. Jedna od najznačajnijih karakteristika po čemu se god razlikuje je markantnost. Markantnost goda označava stupanj izrazitosti granične linije između zone kasnog ljetnog drveta jednog goda i zone ranog proljetnog drveta susjednog goda. Stupanj markantnosti je tim veći što su veće razlike u boji i sjaju ranog i kasnog drva. Pod istim nazivom mogu se naći i razlike u boji između ranog i kasnog drveta istog goda kod borovine. Izrazitija je kod crnogorice, nego li kod bjelogorice. Markantne godove imaju vrste ariša, borova, jela, smreka. Od bjelogoričnih vrsta markantnošću godova izdvajaju se bukva, brijest, bagrem, hrast, jasen, a nešto manje markantne godove imaju grab, javor, lipa.

Godovi se razlikuju i po vrstama pora, tako se mogu raspoznava-ti i određene vrste bjelogorice. U proljeće prilikom intenzivnog rasta stabala stvaraju se šire pore, ljeti znatno manje. Vrste sa prstenasto po-roznim godovima kod kojih su pore raspoređene u prstenastom nizu vidljive su i prostim okom, radi se o bagremu, brijestu, jasenu, ke-stenu, dudu, kopriviću i sl. Ako su pore podjednako raspoređene i u proljetnom i ljetnom drvetu, godovi su po obliku rasuto porozni kod bukve, platane, graba, drijena. šimšira, gloga i sl. Tijekovi granične linije godova smatraju se pravilnijima, ako su oblikom što više nalik koncentričnim krugovima. Najveća su odstupanja kod užlijebljenog drva (grabovine). No kod nekih vrsta drveća godovi su nalik na valove, npr. kod smreke – lještarke i jele – lještarke.

Širina goda predstavlja udaljenost graničnih linija dviju susjednih zona ljetnog (kasnog drveta) mjerena u smjeru promjera. Izražena je u milimetrima ili centimetrima, ili u relativnom odnosu brojem go-dova na jedinicu dužine promjera (1cm). Kreće se u širokom rasponu manjem od milimetra, više od milimetra ili centimetra. Pored karak-terističnih nasljednih osobina pojedinih vrsta stabala, na širinu godova utječu i uvjeti u kojima stablo raste kao što su, obujam i intenzitet asimilacije, trajanje vegetacijskog razdoblja, bonitet staništa i statičko

NEVIDlJIVI SVJEDOCI VREMENA

Godovi drveta

Poslije sušnog razdoblja ariš je ponovo prolistao


Stoljećima su šume su bile važan čimbenik ljudima. U vječitoj borbi za preživljavanje osiguravale su im hranu, energiju, ali alat i oružje potrebno u

svakodnevnom životu. Promatrajući neko stablo, često smo se zapitali koliko je trebalo godina da

izraste, kolika mu je starost. Odgovor na to pitanje dobit ćemo brojeći godove koji su vidljivi na

poprečnom presjeku svakog stabla.

zani

mlji

va p

rirod

a

Presjek drva crnogorice


– mehanički čimbenici. Širina goda pokazatelj je određene kakvoće stabla, pri tome je bi-tan odnos između širine zone ranog i kasnog drveta. Što je na jedinici površine veće postotno učešće kasnog gušćeg drveta, to je veća njegova težina i tvrdo-ća. Ukoliko su razlike između

ranog i kasnog drveta u anatomskom smislu manje, to je drvo finije i homogenije, ukoliko su razlike veće drvo je grublje i heterogenije. Nizanje godova može biti pravilno i nepravilno, ovisno je o načinu i trajanju osvjetljenja, razvoju krune i položaju stabla u sastojini. Na svakom godu vide se i promjene u slučajevima da je stablo bilo zahva-ćeno požarom ili nekom drugom vremenskom nepogodom. Zbog preranog stvaranja zone kasnog drva unutar normalno građenog goda nastaje lažni god. U jednoj godini može se dogoditi da se stvori više godova koje prepoznajemo po slabo definiranim vanjskim granicama. Uzrok nastajanja lažnih godova su poremećaji u fiziološkim procesima poput mraza, golobrsta, poplava, suša, te abnormalnim produljenjem vegetacijskog razdoblja do kasne jeseni kako je to bilo tijekom ove godine.

Do polovine 20. stoljeća starost stabla bila je prava nepoznanica, kada je američki znanstvenik, astronom A. E. Douglass, sa Sveučilišta u Amazoni utemeljio novu nauku poznatu pod nazivom dendrokro-nologija. To je nauka koja se bavi vremenskim rasporedom godova u prirastu stabla. Procjena starosti po broju godova moguća je samo na stablima koja rastu u sjevernim zonama i zonama umjerenog pojasa,

gdje je vidljiva razlika između vegetativnog razdoblja i faze mirovanja stabala. Određivanje starosti bazira se na uzimanju poprečnog uzor-ka kod oborenog stabla ili uzimanje izvrtaka uz pomoć Presslerovog svrdla. Uzimaju se u obzir visina stabla i godine koje bi stablu trebale da dosegne određenu visinu. Iz debljih stabala uzima se radi točnosti podataka i više uzoraka. Kod stabala sa šupljim ili trulim deblom ne može se dobiti starost stabala na temelju godova ili njegovih dimenzi-ja. Jedan od prvih znanstvenika koji se počeo ozbiljnije baviti prouča-vanjem starosti stabala bio je Edmund Schulman, Douglassov asistent koji je 1957. otkrio stablo bora staro 4723 godine.

Uz dendokronologiju usko je povezana i dendroklimatologija koja se bavi istraživanjem klimatskih promjena kroz stoljeća na bazi istraži-vanja godova drveća. I u našoj zemlji nastoji se dati što veća pozornost afirmaciji ove dvije znanstvene discipline. Neke škole u našoj zemlji uključene su u rad međunarodne radionice pod nazivom „The three ring project“ (Projekt godovi) koji se provodi u sklopu Globe pro-grama zajedničkog istraživačkog projekta proučavanja klime u svijetu. Svrha projekta utvrditi je postoji li korelacija između širine goda i kli-matskih čimbenika na određenim prostorima. U projekt su trenutno uključene škole iz Norveške, koja financira projekt Hrvatske i Češke. Prva međunarodna radionica održana je prošle godine u Baškoj na otoku Krku, druga ove godine u listopadu u Češkom gradu Piseku. Radionice su poticaj za daljnji rad na istraživanju navedene problema-tike sudionika projekta, ali i šire.

Napis o godovima završit ćemo prigodnim stihovima afroamerič-kog pisca Alexa Haleya: “Kad se odmakneš i pogledaš presjek kroz godove stabla, ne vidiš ljudske živote, vidiš samo vrijeme godinu za godinom,onom što nam se čini dugim, tek je kratkitrenutak u životu jednog stabla.A to isto stablo, tek je kratki trenutak uma.” n

ljeko

vito

bilj

e Tek

st: V

esna

Ple

še n

Fot

o: A

rhiv

a

Stari Grci i Rimljani koristili su ih u prehrani miješajući sje-menke lana s kukuruznim brašnom da bi dobili kruh ili su ga upotrebljavali kao lijek kod probavnih smetnji. Nakon pada Rimskog carstva manje se koristio. Na važnosti ponovo dobi-

va u vrijeme vladavine Karla Velikog. Donio je zakone koji su propisi-vali načine uzgoja lana i njegovog korištenja u svakodnevnom životu ljudi. Najveći proizvođači lana u svijetu danas su Nizozemska, Rusija, SAD, Kanada i Argentina.

Opis biljke: jednogodišnja je biljka. Stabljike su tanke, visine od 50 do 70 cm, s brojnim izmjenično smještenim, uskim, suličastim listovima. Na vrhu stabljike razvijaju se kao nebo plavi cvjetovi, pone-kad i bijeli s peterodijelnim ocvijećem. Plod je, kad je zreo, nalik na okruglasti tobolac s osam do deset smeđih ili zlatnožutih plosnatih i sjajnih sjemenki.

Vrijeme cvatnje: cvate od lipnja do kolovoza.Stanište: kultivirana je biljka koja se uzgaja po poljima. Branje i prerada: obično se u rujnu biljka čupa i omlati, a sjeme

se osuši. Ljekovito je samo potpuno zrelo sjeme koje sadrži dovoljno sluzi. Laneno ulje moguće je dobiti i iz manje zrelog sjemena, ono koje se koristi u ljekovite svrhe dobiva se hladnim istiskivanjem sjemenki, odnosno gnječenjem.

Ljekovit sadržaj: najznačajnije ljekovite tvari su sluzi kojih ima u lanenom sjemenu u velikim količinama. Sadrži linamarin, linin, gorke tvari, omega 3 masne kiseline, vitamine A, B, D, E, bakar, magnezij, selen, željezo, kalcij, cink.

Ljekovito djelovanje: prije svega koristi se kao sredstvo za čišćenje kod kroničnog crijevnog zatvora. Kako sjeme lana ima sposobnost bubrenja, djeluje na povećavanje obujma crijeva, širi ih i pospješuje peristaltiku. Kod uporabe svježe mljevenog lanenog sjemena presud-nu ulogu ima ulje koje pospješuje klizavost sluznice. Čaj pripravljen od lanenog sjemena izvrsno je sredstvo za liječenje upalnih procesa u

ljekovita svojstva poznata iz antike

lAN

ustima, ždrijelu i desnima. Mlaki čaj pije se protiv kašlja, promuklosti i upale želučane sluznice. Njime se ublažavaju i problemi kod meno-pauze, smanjuje rizik od raka dojke, srčanih bolesti jer sadrži i dosta omega 3 masnih kiselina. Oblozi pripravljeni s kašom od lanenog sje-mena ublažavaju bolove i omekšavaju potkožne čireve i prišteve. La-neno ulje djeluje ljekovito u liječenju raspucale kože, psorijaze, suhih kožnih osipa, liječenju bradavica (nanošenjem dvaput na dan) i kurjih očiju. Njime se ublažavaju bolovi i upale povezane s reumatizmom, artritisom, osteoporozom.

Čaj od sjemenki lana: jedna do dvije pune čajne žličice lanenih sjemenki prelije se s ¼ hladne vode. Pusti se odstajati oko dvadese-tak minuta, uz povremeno miješanje. Tekućina se procijedi te se malo podgrije. Pije se prije spavanja.

Čaj za ispiranje: dvije jušne žlice sjemenki lana kuhamo oko pet minuta u 2 dl vode. Poklopimo i pustimo da odstoji oko pola sata. Čaj se procijedi te se njime ispiru upaljena mjesta na koži ili se pak grglja grlo kod upale.

Sjemenke lana (koristi se kod zatvora stolice): dvije jušne žlice sje-menki lana kratko poparimo u vrućoj vodi i procijedimo. Uzima se ujutro i navečer po jedna jušna žlica sjemenki s malo vode ili neke druge tekućine.

Oblozi od sjemenki lana: za pripravu obloga potrebno je oko 100 grama sjemenki, pola lite vode i jedna platnena vrećica. Platnena vre-ćica napuni se do polovice sjemenkama te se kratko prokuha u vodi i procijedi. Vrećica se stavlja na oboljela mjesta (kožne i potkožne čireve, kod zubobolje) dok je topla. Kad se ohladi treba je ponovo zagrijati i staviti na oboljelo mjesto.

U prehrani lan se koristi na razne načine. Cjelovite sjemenke mogu se umiješati u kruh ili kolače. Svježe izmiksane sjemenke mogu se do-davati raznim jelima poput juha od povrća, umaka, salata, umiješati u jogurt i sl.

Što se tiče uporabe lanenog ulja dobro je znati:– ne treba ga koristiti pri kuhanju jer može štetno djelovati na organi-

zam. Dodaje se u kuhanu hranu, ali uglavnom hladno.– vrlo se brzo kvari, zbog toga ga treba ispravno čuvati, uglavnom u

hladnjaku, a bocu čvrsto zatvoriti. – ne treba ga izlagati toplini, svjetlosti i zraku.

Kontraindikacije: uglavnom ih nema. n

Lan (Linum usitatissimum L.) poznat je i po nazivima pitomi i pravi lan. Podrijetlom je iz Mezopotamije. Sjemenke lana koristile su se u prehrani i u ljekovite

svrhe već prije 5000 godina.

lan u cvatu Sjemenke lana


park

ovi

Teks

t: Sa

nda

Hal

ilovi

ć n F

oto:

Arh

iva

Povijest i odabir biljnih svojti u tradiciji oblikovanja islamskog vrta

VRTNA ARHITEKTURA


Spomenuvši karakterističnost islamskog svijeta, posebice vrto-va, moramo istaknuti bitnu činjenicu koja se odnosi na te-melje vjere koja u svojim načelima opisuje ljepote islamskog vrta i time još više pridonosi kvaliteti razvoja! Dakle, sveta

knjiga muslimana Kur'an tu važnu okosnicu koristi kao simboliku za džennet (raj) te je zbog toga širenje islama imalo značajan utjecaj na izgled vrta.

Povijest vrtne umjetnosti prikazane kroz stilove staroga vijeka, sred-njeg vijeka i antike posebno zorno pokazuje da islamski vrt kao važan faktor, element koji svojski čuva svoju tradiciju nije nepoznanica, da-pače, prepoznat je još od starih Egipćana, Perzijanaca, Indijanaca pa i Babilonaca, sada već daleko zaboravljenih naroda koji su pridonijeli i polako razvijali izgled tadašnjeg vrta, a danas neprocjenjivog bogatstva ljepote! Pa tako kroz spomenute povijesne stilove zaključujemo kako su tada biljne vrste geometrijskog oblika i pravilnih habitusa primje-rene za izgradnju drvoreda. Vrtovi koji se pojavljuju u novijem dobu, u baroknom i suvremenom stilu, pokazuju tendenciju (od prije spo-menutog) kvalitetnog razvoja. Jer sami po sebi vrtovi postaju korisni za uzgoj ljekovitog bilja i bilja za prehranu, također prožeti raznim konstrukcijama u obliku labirinata, hodnika pa sve do cvjetnih par-tera koji omogućuju stvaranje figure iz cvijeća. Do izražaja dolazi sa-vršena slika vode u vrtu, teatralnost simetrične sadnje te nova svijest o prostoru koja utječe na brz razvoj dizajna. Kada dalje govorimo o vrtovima, islamski imaju konotaciju na razini religijskog, simboličkog i filozofskog značenja oblikovanja! Religijska se ogleda prvenstveno na nastanku islama koji je nastao među gradskim stanovništvom u vrije-me (poslanika) proroka Muhammeda. On je potencirao na razvoju islamskih vrtova jer su za njega bili kao raj za uživanje i zadovoljstvo! U vrtovima se najviše koristi voda – sveti motiv u obliku zrcala fontana, bazena i vodoskoka, dok s druge strane prikazuje izraz moći i blagosta-nja! Suština oblika za stvaranje islamskog vrta je beskonačna zora koja se proteže izvan vidljivog materijalnog svijeta!

Bliski istok je oduvijek bio suho mjesto. Na sjeveru pustinje su velike stepe. Ovo područje ima ekstremne temperature i kiše u pro-ljeće i zimi. Ostatak područja ima oborine između ožujka i studenog, a ponekad i poplave od ožujka do svibnja. Duž mediteranske obale ljeta su duga i topla, a zime blage i vlažne. Obalna područja su vlažna, uz stalan povjetarac za kompenzaciju. Kiše i temperature se znatno razlikuju diljem Bliskog istoka pa čak i unutar zemalja. Temperature variraju od regije do regije. Tropska pustinjska i stepska klima B1 i B2 javlja se na otprilike od 15° do 30° sjeverno i južno od ekvatora, obilježava spuštanje zraka i zato je vrijeme sunčano i stabilno. Na kontinentima na takvim mjestima klima je pustinjska ili polupustinj-ska. Od pustinja sjeverne polukugle tu su u Africi Sahara, u Pred-njoj Aziji Arapska pustinja, u Sjevernoj Americi Sonoran pustinja u Arizoni i Meksiku. Pustinje su bezvodna, aridna područja s klimom

B2. Njezine su odlike vrlo male količine oborine u odnosu prema temperaturi zraka. U unutrašnjosti tropskih pustinja godišnje količi-ne oborine nisu veće od 20 mm, a kiša ne pada i po više uzastopnih godina. Samo se povremeno pojavljuju jače nepogode kad se zbog snažnih konvektivnih struja od ugrijane podloge, prilikom prodora svježeg i vlažnog zraka u visini, stvori nestabilna situacija i nastanu oblaci. Prolomi oblaka tada zahvate nekoliko kvadratnih kilometara pustinje. Traju kratko vrijeme. Voda brzo oteče i ishlapi pa godinama opet nema kiše. Zato je promjenjivost godišnje količine oborine jako velika. Pojedinačne se godišnje količine razlikuju od višegodišnjeg prosjeka u umjerenim širinama za oko 15%, a u tropskim pustinja-ma za više od 40%.

Valja spomenuti primjere koji također i danas imaju snažan utjecaj na sam razvoj vrta pa ako se slijede tragovi arapske kulture prema Za-padu nailazi se na vrt oživljenja prožet novim značajkama. Španjolska kao preteča vrtne umjetnosti odlikuje se veličanstvenošću, ugodom i užitkom te obiluje zelenilom, cvijećem, motivima i težnjom pre-ma bujnoj dekorativnosti, a samo pojavljivanje vode je u prostranim bazenima, fontanama, vodoskocima. Biljni materijal čine pretežno čempresi, magnolije, mirte i druge vrste. Spominje se i Alhambra, ne manje važna koja u prijevodu znači Crveni dvorac. Fontane i bazeni su ključni elementi u Alhambri. Jedan je od bisera civilizacije, temelj Španjolske, sada dio UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine. Zbirku biljaka na cijelom području uvelike obogaćuju masline, lovor, mirta, limun.

Uz Alhambru i njene ljepote možemo spomenuti i Generalife koji je u 13. stoljeću služio kao seosko imanje kraljeva. Jedna značajka koja je posebno intrigantna u vrtovima je sustav tekućom vodom. Palacio i okolni vrtovi Generalife su izvorno izgrađeni između 1302. i 1309. godine, za vrijeme vladavine Muhammeda III., kao ljetni vrt za

Pojam kao što je tradicija ima snažnu podlogu koja je prožeta raznim kulturama, njihovim dijelovima u

cjelini! Pa tako govoreći o kulturama osvrnut ćemo se na islamski svijet koji je karakterističan po mnogočemu, ali

najviše pozornosti privlače vrtovi koji dodatno obogaćuju tradiciju i kulturu! Ona seže od davnina, prije svega od početaka ljudske kulture koja je bitno utjecala na daljnji razvoj vrtova u razmjerima kojima smo danas očarani i

motivirani da ih koristimo za uživanje!

Generalife


opuštanje. Ljetna palača u kojoj nakon ulazne aleje čempresa, hrasto-va, lovora i pistacija dominira i dugi mramorni kanal. Dvorišta mra-mornog kanala zatvorena su sa trima zgradama, a na četvrtoj je trijem.

Almunia je bio idealan za vrtlarstvo i odmor. Postoje četiri glavna povrtnjaka. Njihova imena na Španjolskom sačuvana su stoljećima: Colorada (Crvena), Grande (Veliki), Fuentepeña (litica) i Mercería (galanterije). Vrt je bio iznad svega dizajniran za privatnost i intimu, ali u isto vrijeme omogućavao okolni pogled za uživanje u vrtu.

Madinat az – Zahra, u prijevodu Zahrin grad, nalazi se 8 kilo-metara udaljena od grada Kordobe. Potvrđeno je, međutim, da je džamiju gradilo 300 zidara, 200 stolara i 500 drugih radnika i da je bila gotova za 48 dana. Rezidenciju je okruživao zid koji je na pravcu sjever – jug bio dug oko 750, a na pravcu istok – zapad 1500 meta-ra. Unutar zida bile su službene i privatne prostorije vladara, stanovi posluge, ali i najistaknutijih predstavnika uprave i vojske. Madinat az – Zahra predstavlja spoj istočnjačkih i sredozemnih kulturnih ele-menata 10. stoljeća. Madinat az – Zahra (grad cvijeća) je nekad bila najljepša maurska palača u Španjolskoj.

Turska kao prva zemlja spomenuta i signifikantna uvelike je obi-lježila islamsku vrtnu umjetnost. Zbog postojanja povoljnog klima-ta i prirodnog krajolika lako se zaključuje kako su impresivni vrtovi nastali u vrijeme Osmanskog carstva. Iako su većina turskih vrtova dvorišta koja stvaraju osjećaj mira i zaštite koji nije pronađen u bilo kojim drugim vanjskim prostorima, gotovo sve zgrade, od velikih džamija i palača u privatnim kućama, imaju dvorište, dok je opet ključni element voda!

Grci i Rimljani s Istoka, te Perzijanci sa Zapada, sa sobom su do-nijeli tradiciju uređivanja vrtova. U kombinaciji s povoljnom tur-skom klimom te nadahnućem prirodnim krajolikom, može se lako pretpostaviti kako su impresivni vrtovi nastali za vrijeme bogatog Osmanskog carstva. Nažalost, mnogi od njih nisu preživjeli do da-nas, a ono što je ostalo nije dobro očuvano ili obnovljeno. Dvorišta stvaraju osjećaj mira i zaštite koji nije pronađen u bilo kojim drugim vanjskim prostorima. Ključni element turskih dvorišta je voda. Fon-tane, bazeni ili neki izvor vode je gotovo uvijek prisutan u dvorištu. U jednom primjeru u veličanstvenoj palači Topkapi u Istanbulu, mali kanalni sustav je oblikovan za nježno prenošenje vode iz središnje fontane na svim kutovima dvorišta. Sama palača je izuzetno dobro očuvana i održavana.

Balkan je specifično i karakteristično područje jer nastaju novi gradovi, a postojeći rastu, te se to pozitivno odražava na razvoj gos-podarstva, malih obrta i trgovine. Spomenimo Aladža džamiju u Foči koja je impresivnim izgledom bila očiti primjer islamske vrtne umjetnosti. Dvorišta džamija obiluju zelenilom kako drvećem kojim je posebno naglašena prisutnost vrsta piramidalne krošnje pa se za primjer takvih navodi tuja (Tuja orienatalis), crna topola (Populus

nigra), lipa (Thilia cordata), tisa (Taxsus bacata), cvjetna magnolija (Magnolia grandiflora), mušmula (Mespilus japonica). Ono što se može zasigurno zaključiti jest da se osnovni elementi predstavljaju s formalnim dvosmislenostima, s autonomnim i često ortogonalnom geometrijom i na slikovit način. U tom smislu možemo spomenuti i Alipašinu džamiju u Sarajevu, izgrađenu 1561. godine. Dolaskom Austro-ugarske monarhije na prostore Bosne i Hercegovine prodiru utjecaji zapadnoeuropskih zemalja u svim područjima života pa i u načinu oblikovanja zelenila. Često se utjecaji drugih kultura miješaju, što se može očitovati, prije svega, u arhitekturi, pa je kao primjer takvoga zdanja Gradska vijećnica u Sarajevu. Primjer islamskoga vrta iz perioda Otomanskog carstva, koje je imalo utjecaj na oblikovanje vrtova uz kuće uglednih Sarajlija, je i Konak, gdje je nakon dolaska Austo-ugarske monarhije vidljiv dodatni utjecaj. Na osnovu analize postojećih arhitektonskih i bioloških elemenata, može se ustanoviti da su stare sarajevske okućnice i vrtovi znatno promijenile izgled i izgubile nekadašnji sjaj, bez obzira na to što još uvijek imaju svoje specifičnosti kao što su: bunari, kaldrma, šadrvani i drugo. Od bilj-nog materijala većina je iščezla, međutim još uvijek se mogu naći neke vrste koje su specifične za stara dvorišta – okućnice. Voda se javila kao posljedica orijentalnog vrtnog stila. Sve sarajevske okućnice su bogate bujnim zelenilom, drvećem, grmljem, a posebno trajnica-ma i sezonskim cvijećem, čija je površina daleko veća u odnosu na kamene, drvene i bijelo obojene plohe zidova. Najzastupljenija ruža u sarajevskim okućnicama od davnina je bila damascenska ruža (Rosa damascena).

Vidljivo je da se od drvenastih vrsta u islamskim vrtovima na tlu Bosne i Hercegovine spominje 5 vrsta i to čak tri predstavnika roda Morus porodice Moraceae. Vidljivo je, također, da je u vrtovima s islamskom tradicijom prisutno 14 voćnih vrsta od kojih većina pripa-da porodici Rosaceae. Od ostalih porodica zastupljene su još Juglan-daceae, Lythraceae, Moraceae i Cornaceae. Tradicija islamskog vrta obiluje uporabom začinskog i mirisnog bilja, što je vidljivo. Ukupno je prisutno 13 vrsta od kojih većina pripada porodici Lamiaceae. Vidi se da je od ukrasnih grmova prisutno 5 vrsta za koje je uglavnom ka-rakterističan miris – biljne vrste mirisnih cvjetova poput jasmina, jor-govana i ruža ili mirisnih listova poput šimšira. Najčešće trajnice koje se nalaze na sarajevskim okućnicama pripadaju različitim botaničkim porodicama. S obzirom na odabir svojti, vidljivo je da su odabirane vrste koje cvatu od proljeća do jeseni, tako da je u vrtu bila gotovo cijelo vrijeme prisutna neka cvatuća vrsta. Najveći broj jednogodiš-njih cvjetnih vrsta (5) pripadao je porodici Asteraceae, dok preostale porodice predstavljaju jednu svojtu. Kao utilitarno bilje, osim voćnih i začinskih vrsta, na sarajevskim okućnicama tradicionalno su bile za-stupljene i povrtne vrste. Porodice s najvećim brojem predstavnika (3) su Apiaceae i Solanaceae. n

Alhambra Ali pašina džamija


nizi

nske

šum

eTe

kst n

Fot

o: L

ara

Čer

nick

i

Radnici Šumarije Novoselec, koja gospodari Žuticom, navikli su da pažljivo prate vremensku prognozu i vo-dostaje rijeka. Naime, u proljeće nakon topljenja snijega ili nakon obilnih kiša, Lonja i Česma izlijevaju se i

plave šumu zaustavljajući privremeno sječu, privlačenje i izvože-nje drva na poplavljenim područjima. Do poplava dolazi i kada se nabujale vode iz rijeke Save ispuštaju u kanal Lonja – Strug iz kojega se potom razlijevaju šumom.

Žutica je vrlo vrijedna prirodna nizinska poplavna šuma sa-stavljena pretežito od hrasta lužnjaka uz koji rastu poljski jasen,

Nafta i šuma – dva resursa na istom području

ŠUMA ŽUTICA

Nedaleko Ivanić Grada, uz rub poplavnog Lonjskog polja, nalazi se lijepa hrastova šuma

Žutica. Prostire se na površini od oko 6000 ha, duga je oko 12,5 i široka oko šest kilometara. S jugozapada je omeđena starim tokom rijeke Lonje i umjetnim kanalom Lonja-Strug, dok jugoistočnom stranom šume protječe rijeka

Česma. Kanal Lonja-Strug započinje ustavom na rijeci Savi kod mjesta Prevlaka, a završava spojem s rijekom Česmom uz južni rub šume. Uz sjevernu

i sjeverozapadnu stranu teče nekoliko manjih potoka čiji su tokovi kanalizirani.

topole, nizinski brijest, bijela vrba, rakita i iva, bijela i crna joha. Čisti hrastici u zapadnom dijelu šume nisu prirodni, već su nasta-li sječom ostalih vrsta. Među raznovrsnim grmljem nađu se velika žutilovka, glog, trnina, divlja kruška, obična udikovina ili crvena hudika, trušljika i kupine. U proljeće nakon poplava razbuja se nisko raslinje: rastavljeni i uskolisni šaš, šumski rožac, odoljen, dobričica, žuta perunika, sedmolist, močvarna mlječika, vodena metvica, metiljeva trava, obični protivak i mnoge druge biljke.

Kroz šumu vodi mreža tvrdih šumskih cesta

Naftno-plinsko polje Žutica jedno

je od najvećih u Hrvatskoj


Područje šume je blago valovito, ispresijecano brojnim potoci-ma i kanalima, a na najnižim mjestima veći dio godine nalaze se bare. Na uzvišenjima ili gredama, izvan dosega poplavnih voda, rastu zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba, a u vlažnim udo-linama zajednice hrasta lužnjaka i velike žutilovke. Po grmu žu-tilovci, koju u narodu još zovu žutilica i žutica, šuma je navodno i dobila ime. Žutilovka cvate veći dio proljeća i ljeta, cvjetovi su žute boje i nalaze se u gustim grozdovima na vrhovima izbojaka.

Ljudi svojim aktivnostima uvelike utječu na ekosustav Žutice, njen prirodni izgled i stabilnost. Premda je čovjek od davnine živio u nerazdvojnoj vezi sa šumom, njegov utjecaj se nekada svo-dio na iskorištavanje šume i držanje stoke u njoj. U njoj je lovio divljač, sabirao plodove, napasao blago i krčenjem dolazio do obradivog poljoprivrednog tla. Tijekom prošlog stoljeća odnos čovjeka prema prirodi uvelike se promijenio. Ni šuma Žutica nije izbjegla tim promjenama. Nakon regulacije rijeke Save, izgradnje kanala Lonja-Strug, melioracije Lonjskog polja i poljoprivrednih površina u okolici, promijenio se prirodni ritam poplava Save i Lonje, a razina podzemnih voda se snizila. Ako se podzemna voda nalazi na prevelikoj dubini, hrast lužnjak ne može uspijevati.

Žutica je prva retencija nizvodno od Zagreba kojom se Sisak i ostala naselja uz Savu štite od poplava tijekom visokih vodnih valova rijeke Save. Povremene poplave, koje bi trebale povoljno utjecati na nizinske šume, imaju suprotan utjecaj jer su zagađe-ne industrijskim i kanalizacijskim otpadima. Osim toga šuma je ispresijecana sa sedamdesetak kilometara tvrdih šumskih cesta što dovodi do dugog zadržavanja oborinske i poplavne vode i zamočvarenja terena. Taj je problem djelomično riješen izgrad-njom odgovarajućih propusta kroz koje otječe voda. Na području šume nalazi se i naftno-plinsko polje Žutica, jedno od najvećih u Hrvatskoj u kojemu je izbušeno preko tristo bušotina. Mrežom cjevovoda nafta se sabire na osam mjernih stanica i dovozi do otpremne stanice Žutica na kojoj se priprema za daljnji transport prema Rafineriji nafte Sisak. Nažalost, događa se da cijevi puknu i iz njih se izliju znatne količine nafte koje izazovu sušenje drveća i umiranje svih drugih biljaka.

Prva sušenja šume Žutice opažena su još prije puno stoljeća, a osobito jaka sušenja dogodila su se dvadesetih i šezdesetih godi-na prošlog stoljeća. Pojedina istraživanja navode različite uzroke tadašnjeg sušenja šume, no poznato je da se opadanje lišća po-klopilo s velikim poplavama. Najviše su se osušili nizinski dijelo-vi šume gdje se voda najdulje zadržavala. Uglavnom su stradala stabla hrasta lužnjaka, dok je na uzdignutim gredama do sušenja došlo samo mjestimično.

Na području Žutice isprepliću se interesi raznih gospodarskih djelatnosti kao što su šumarstvo, stočarstvo, lovstvo i naftna in-dustrija, no usprkos svim tim aktivnostima u šumi još uvijek ima

očuvanih prirodnih staništa. Žutica je uvrštena u Nacionalnu ekološku mrežu, premda zaštitu prirode u njoj nije lako provodi-ti. Mjere i uvjeti zaštite za područje Žutice obuhvaćaju očuvanje raznolikosti staništa na vodotocima i povoljnu dinamiku voda, očuvanje mineralnih i hranjivih tvari u vodi i tlu močvarnih sta-ništa, očuvanje dovoljne količine vode u vodenim i močvarnim staništima koja je nužna za opstanak staništa i njihovih značajnih bioloških vrsta, zabranu unošenja stranih vrsta, izbjegavanje re-gulacije vodotoka i promjene vodnog režima.

Uz južni kraj šume uređena je poučna staza koja posjetiocima približava biljni i životinjski svijet koji u njoj obitava te potiče svi-jest o potrebi njenog očuvanja. Nosioci projekta poučne staze su Hrvatske šume i Društvo za zaštitu prirode Ivanić Grad, a njegovu provedbu pomogli su Zagrebačka županija, JU Zeleni prsten, Dr-žavni zavod za zaštitu prirode, Šumarski fakultet iz Zagreba, Nafta-lan i TZ Ivanić Grada, te općine Martinska Ves i Križ.

Poučna staza se sastoji od deset točaka na kojima se nalaze informativne ploče, a duga je oko dva i pol kilometra. Polazište je kod lugarnice Pleso gdje se često okupljaju sudionici ivanićgrad-skih biciklijada ili učenici za koje se organizira škola u prirodi. Na maloj čistini nalaze se drvene klupe, a pokraj njih ploče po-svećene značaju, vrijednosti i ugroženosti šuma te povijesti isko-rištavanja nafte na ovom području. Do njih su postavljene ploče poučne staze “Čudesna šuma Žutica – mala škola u prirodi” koje govore o šumskim kukcima i pticama, drveću, bilju i gljivama. Zasebna ploča posvećena je dabru. Prije više od jednog stoljeća, na području Posavine obitavala je autohtona populacija dabrova koja je zbog velikog izlova, potražnje za krznom, raznih bolesti i promjene stanišnih uvjeta vremenom nestala. U proljeće 1996. godine započelo je ponovno naseljavanje dabrova dopremljenih iz Bavarske koji su najprije pušteni u rukavce Lonje. Slijedećih godina dopremani su novi dabrovi pa je do 1998. godine na području Žutice pušteno 47 dabrova. Danas u rijekama i poto-cima sjeverozapadne Hrvatske živi šezdesetak porodica dabrova što svjedoči o uspješnosti povratka ovog velikog glodavca u našu zemlju.

Dalje se staza nastavlja kroz različite šumske sastojine, prolazi kroz šumu hrasta lužnjaka i šumu običnog graba do poplavne šume poljskog jasena, a jednim dijelom prolazi uz riječno korito stare Lonje. Ploče postavljene na tom dijelu govore o različitim šumskim zajednicama hrasta lužnjaka, ribama, vodozemcima i divljači. Od divljih životinja u šumi žive obični jelen, srnjak, div-lja svinja, lisica, zec, jazavac, lasica, jež, vjeverica. Šuma je bogata i mnoštvom ptica grabljivica (jastreb, škanjac, vjetruša i sova mala ušara) i ptica pjevica (velika sjenica, zeba, crvendać, brgljez), dok uz vodu obitavaju siva čaplja i vodomar ribar. Od vodozemaca ovdje žive šumska smeđa žaba i gatalinka, od gmazova barska kornjača i zmija bjelouška, a od riba štuka i šaran.

Mreža ravnih i solidnih cesta kroz močvarnu šumu idealna je za rekreativnu vožnju biciklom. Ceste prolaze pokraj mnoštva naftnih crpki koje izgledaju poput čudesnih čeličnih divova. Neki od njih miruju, a neki u jednoličnom ritmu, tiho brujeći, podižu i spuštaju svoje velike kljunove crpeći naftu iz bušotina dubokih i preko dva kilometra. Na južnom i jugozapadnom dijelu šume nalaze se dva pašnjaka nazvana Gospođica i Behec. Od šume ih razdvaja stari tok rijeke Lonje, dok se s druge strane pašnjaka nalazi umjetni kanal Lonja – Strug. Na njima se stoka napasa slo-bodno kako se to od davnine ovdje radilo. Do druge polovice 19. stoljeća slobodna ispaša stoke na nizinskim poplavnim pašnja-cima i šumama bila je tipična za cijelu srednju Europu, a danas se ovakav način stočarenja s miješanim krdima svinja, stadima konja, krava, gusaka zadržao još jedino na području Posavine. n

Ploča poučne staze posvećena dabru koji je 1996. godine ponovno naseljen u rukavce lonje

Nabujale vode iz lonje, česme i kanala lonja – Strug često plave šumu (slika u pozadini) Broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE ŠUME 39

trop

ske

šum

eTe

kst n

Fot

o: G

oran

Šaf

arek

Filipini su otočje na samom istočnom rubu jugoistočne Azije. Južnije su od Koreje, istočnije od Malezije, sjevernije od In-donezije. To je katolički otok u azijskom moru istočnjačkih religija, prije svega budizma i islama. Španjolci su skoro tristo

godina držali otočje, a zadnje stoljeće Amerikanci, da bi tek poslije Drugog svjetskog rata Filipini postali neovisna država.

Arhipelag je nastao prije kojih 30-50 milijuna godina. Otoci su uglavnom vulkanskog porijekla. Mnogo velikih vulkana krasi prije svega Luzon i veće otoke, a erupcija vulkana Pinatubo 1991. godine razorila je ne samo vrh vulkana, već i pepelom prekrila okolna naselja te američku bazu Clark. Barem je 17 vulkana aktivno. Dio otočja, po-gotovo na Palawanu, je vapnenačkog porijekla, stvarajući impresivne erodirane stijene koje se često okomito spuštaju u more. Najviši vrh Filipina je Mount Apo s 2954 metara visine.

Glavni otoci su Luzon na sjeveru, skupina velikih otoka u središtu zvani Vizaja (Negros, Ilo Ilo, Cebu…), Mindanao na jugu te Palawan na zapadu. Opasuju ih Tihi ocean, Južnokinesko more, Celebeško more, Filipinsko more i Sulu more. Glavni grad i većina stanovništva živi na Luzonu. Dok su Luzon i Cebu uvelike industrijalizirani (pose-bice elekronička industrija), na ostatku otoka prevladava poljoprivreda i ribarstvo. Manila je danas svjetska metropola s preko 14 milijuna stanovnika. Upravo su najnaseljeniji otoci izgubili najviše svojih šuma, dok je veliki otok Palawan još u značajnoj mjeri sačuvao svoj šumski pokrov. Izuzetak je planinski dio Luzona.

S obzirom na reljef i klimu, šume Filipina mogu se podijeliti u šest osnovnih tipova. Najraširenije su: 1) šume dikterokarpa. Ova skupina dominira u tim šumama, kako u vrstama tako i u drvnoj masi. To je tipična tropska kišna šuma s vlažnom klimom. Nalazimo ih u vlažnim dolinama rijeka i sve do planina. To je i ekonomski najvažniji tip šuma sa šest vrsta dikterokarpa (launa) koje čine 70 % iskoristivog drve-

Ugrožena čudesna bioraznolikostŠUME FIlIPINA

ta: bijeli lauan, Pentacme contorta; crveni lauan, Shorea negrosensis; tangile, S. polysperma; apitong, Dipterocarpus grandiflorus; yakal, Hopea sp.; i guijo, S. guiso.

2) Šuma molave. Te šume imaju izraženu sezonalnost s kišnom i sušnom sezonom. To su listopadne vrste drveća koje čine manje kom-paktan sloj krošnje. Takve šume mogu rasti u gotovo aridnim uvjeti-ma. Na suhom vapnencu dominira vrsta molave (Vitex parviflora). U visokim planinama raste 3) crnogorica, treći tip šuma. Nalazimo ih na velikim otocima Luzonu i Mindanau s mnogo vulkana. Dominantna vrsta je benguet bor (Pinus insularis), dok na najvišim planinama nala-zimo tapulau (Pinus merkusii). Benguet bor je gospodarski važan kao građevinski i potrošni materijal. Na prelaznoj zoni prema travnjacima rastu 4) vilinske šume. Niske temperature, malo sunca, česte magle, vjetar i ostali ekološki uvjeti ograničavaju rast stabala koje je nisko i

Šuma jugoistočne Azije uvijek je privlačila prirodoslovce. Velika razvedenost obale, monsunski ciklusi, tropska klima, otočna izolacija i mnogi ostali

faktori utjecali su na veliku biološku raznolikost ovih šuma. Filipini nisu bili izuzetak, štoviše, svjetski

su hotspot u endemizmu i biološkoj raznolikosti. Ali, ova je zemlja vrlo naseljena, sa skoro sto

milijuna stanovnika, i s velikim utjecajem na okoliš pa šuma jedva preživljava.


kvrgavo. Epifizi ovdje bujaju, prije svega lišajevi, papratnjače i mahovi-ne, ali i orhideje. Od drveća dominiraju Dacrydium spp., Podocarpus spp., Eugenia spp., Decaspermum spp., Quercus spp., Myrica spp., Symplocos spp., i Tristania decorticata.

Na obali su raširene mangrove, 5) tip šuma. Rastu u plitkom moru, dalje od udara valova pa su najčešće u lagunama, uvalama, ušćima rijeka (ulaze u rijeke). Uz potoke je vrlo česta nipa palma (Nipa fruc-ticans) čiji su listovi često korišteni za krovove kuća, a ostatak biljke za proizvodnju octa, alkohola, šećera, čak i vina. Na kraju, također uz more, na 6) pješčanim plažama (koje nisu pretvorene u turističku in-frastrukturu) raste specifična šumska zajednica pandanusa (Pandanus tectorius), talisaia (Terminalia catappa) i ostalih vrsta.

Kao i ostatak jugoistočne Azije, biološka raznolikost Filipina je ve-lika, a šume čine iznimno važan udio te raznolikosti. U njima raste preko 3.000 vrsta drveća! Botaničari su nabrojali 10.000 do 12.000 vrsta biljaka od kojih se trećina može naći samo ovdje. Visok je i en-demizam ptica s otprilike 44 % endemskih vrsta od ukupno 395 ptica gnjezdarica. U 160 vrsta sisavaca njih 100 je endemično. Od 235 vrsta gmazova, 160 je endemično, a čak je 85 % endemično od ukupno 90 vrsta vodozemaca. Od 895 vrsta leptira njih 352 su endemi po čemu su Filipini druga zemlja po broju endema ovih kukaca.

Razlog ovog bogatstva je otočna izoliranost, položaj u tropskom pojasu i prostrane šume koje su omogućile razvoj vrsta. Postoji pet glavnih središta endemizma, a samo na Luzonu živi 31 vrsta endem-skih sisavaca. To će biti još više i jače izraženo novim otkrićima jer samo je u posljednjih deset godina otkriveno 16 novih vrsta sisavaca.

Ispod površine mora također buja život. Topla mora i oceani su meka za koraljne grebene i mnoga živa bića.

Šumarstvo je razvijeno na Filipinima, a šuma je najznačajniji ob-novljivi resurs na otočju. Skoro sva šuma je vlasništvo države, čak 97.5%. Oko šezdesetak vrsta (od njih 3000) je gospodarske vrijedno-sti, prije svega diketrokarpi koji čine i najveći dio drvne mase.

U Španjolsko doba je drvo korišteno za lokalne potrebe, a šumar-ska struka bila je potpuno nerazvijena. Za vrijeme američke vladavine naglo se razvila sječa i izvoz drva. Zamašnjak je bilo osnivanje Bureau of Forestry koji je na stručan način unaprijedio šumarstvo te drvnu industriju. Popisane su šumske površine, analizirane ekonomske vr-ste drveća, primjena u industriji i još cijeli niz aktivnosti. Uvedene su moderne industrijalizirane pilane. Proizvodnja se povećala s 94.000 kubika početkom stoljeća na 2,250.000 kubika u 1940. Godine 1941. je izvezeno 520.000 kubika trupaca i 175.000 kubika ostale drvne mase. Drugi svjetski rat i japanska okupacija je, međutim, u značajnoj

mjeri uništio industriju, ali nije trebalo mnogo vremena za oporavak.Prvobitno su skoro cijeli Filipini bili prekriveni šumama, ali kra-

jem 19. stoljeća su značajno nestale šumske površine, prvo zbog sječe radi poljoprivrednih površina, a potom zbog nekontroliranog gospo-darskog iskorištavanja drveta. Najviše su šume nestale u otočju Visaja (Cebu, Bohol, Negros). Stradale su i nestale, prije svega, nizinske šume dikterokarpa koje su se smanjile s 10 milijuna hektara u 1950-im na svega 1 milijun hektara u 1980-ima. Veliki problem je i naseljavanje na negdašnja šumska područja što sprečava obnovu šuma. Kao rezul-tat svega toga, danas je Mindoru ostalo 8.5 % šuma, Luzonu 24 %, Mindanau 29 %, Palawanu 54 %, Samaru 33 %, Leyteu 14 % Bo-holu 6 %, Negros 4 % i Panayu 8 %. I te preostale šume su često vrlo fragmentirane što donosi sa sobom cijeli niz negativnih posljedica.

Gubitak šuma je ujedno i gubitak staništa za mnoge vrste. Filipin-ski Zavod za okoliš i prirodne resurse procjenjuje da je čak polovica fa-une pod ozbiljnom prijetnjom. Primjerice, 592 vrste su ugrožene. Pre-ma IUCN-u, 42 vrste su kritično ugrožene, dobar dio njih su endemi.

Deforestacija ima velik utjecaj na život ljudi. Jedan su primjer po-plave koje nastaju uslijed nekontrolirane sječe šume i čišćenja vege-tacije. Agencijske vijesti su nam prošle zime pokazale stravične slike stradanja ljudi na Filipinima. Tajfun Washi punom je snagom udario u otok Mindanao uzrokujući blatne bujice kroz cijela sela, ostavljajući ogoljene planine. U poplavama i odronima nestalo je 800 ljudi, kada su cijele kuće nestajale u rijekama ili potom u moru. U zadnjih deset godina dogodilo se 27 velikih poplava i 17 bujičnih odrona, što je utjecalo na preko milijun i pol ljudi, štete su bile ogromne.

Jedna od najvažnijih uzroka poplava je sječa šuma i prirodnog pokrova na planinama. Šume i njeno tlo upijaju suvišnu površinsku vodu, a njenim gubitkom voda nesmetano teče i pretvara se u blatnu bujicu. Usto, odronima odnosi plodno tlo. To blato taloži u rijekama koje postaju pliće i smanjuje im se kapacitet korita. Regulacije rijeka (skraćivanje toka, betoniranje obala i ostale regulacije) također sma-njuju mogućnost skladištenja visoke vode. Isušivanje močvara, po-plavnih šuma i livada oko rijeka, odnosno prirodne poplavne nizine također je uništilo prirodne retencije visoke vode. Najgore od svega je što su se ljudi pod lažnom sigurnošću regulacija masovno, divlje i neplanski naseljavali direktno u poplavnu nizinu .

Šume u tropskom pojasu nemaju samo gospodarsku vrijednost drvne mase već pružaju i cijeli niz usluga ekosustava, odnosno opće-korisno i gospodarsko značenje. n


Pod nazivom Unapređenje šumarstva i kulture zemljišta Zakonom o šumama iz 1929./1930.

donijet je niz odredbi koje se odnose na pošumljavanja šuma koje nisu u državnom

vlasništvu. Zakon pretpostavlja da državi kao čuvarici općeg narodnog dobra – šuma, ne treba

poticaja niti poduke u vidu Zakona. Zakonodavac je uvjeren da će država kao vlasnik šuma, koja raspolaže s potpuno kvalificiranim stručnim i obučenim ljudima, te financijskom potporom

prednjačiti radovima na pošumljavanjima te na taj način djelovati poticajno na ostale vlasnike šuma.

Tekst: Vesna Pleše n Foto: Arhiva Dejana Švoba, Arhiva

Za časopis smo izdvojili neke od najzanimljivijih odredbi koje se odnose na pošumljavanje šuma, prije svega u pri-vatnom vlasništvu.

Svaki je šumovlasnik dužan izvršiti pošumljavanje sje-čine odmah ili najdulje u roku od tri godine poslije izvršene sječe. U slučaju da mu je izdana dozvola za pretvaranje posječene površi-ne u drugu vrstu kulture, spomenuta odredba neće se primjenjivati. Stare nepošumljene šumske čistine moraju se pošumiti u roku od pet godina poslije stupanja na snagu ovog Zakona. Pored rokova za izvršenjem pošumljavanja novih i starih sječina, Zakonom se ne pro-pisuju veličine površina koje se svake godine, a unutar propisanog roka moraju pošumiti niti vrsta drveća kojim će se pošumljavanje obaviti. Zakonodavac smatra da to pitanje nije stvar šumarsko-poli-cijske vlasti, već interna stvar vlasnika šume, njegove stručne uprave i nadzorne vlasti koja odobrava planove gospodarenje šumama.

Nadležna upravna vlast naređuje pošumljavanje, a po potrebi i način pošumljavanja, uz naznake primjerenog roka i to za:– šumsko zemljište iskrčeno bez dozvole,– za šumsko zemljište za čije je krčenje izdana dozvola, ali je s te

površine uklonjeno samo drveće, a krčenje nije izvršeno u odre-đenom roku,

– za šumsko zemljište na kojem je utvrđeno pustošenje šume,– za neobrasle površine apsolutno šumskog tla,– za ona ispasišta za koja se utvrdi da nisu potrebna u druge gospo-

darske svrhe, kao i za planinske pašnjake radi održavanja potreb-nog razmjera između šuma i pašnjaka.

Ako šumovlasnik ne izvrši pošumljavanje u određenom roku, to će umjesto njega napraviti šumarsko-policijska vlast prvog stupnja na trošak šumovlasnika.

Sva nepošumljena šumska zemljišta, poglavito na kršu čije je pošumljavanje od općeg državnog interesa, trebaju se bez obzira na vlasništvo u roku od 10 godina izdvojiti, popisati, izmjeriti, opisati i kartirati. Naročito se na spomenuti način imaju izdvojiti radi pošumljavanja sva zemljišta gdje se pošumljavanjem mogu

Pošumljavanje primorskog krša Krasica 1895.

Splitski Marjan prije pošumljavanja


povi

jest

šum

arst

va

Unapređenje šumarstva i kulture zemljišta

ZAKONODAVSTVO 1929. / 1930.

spriječiti: stvaranje popuzina i lavina, odronjavanje kamenja i širenje vododerina, štetan utjecaj vjetrova i bujica, raznošenje živog pijeska, naglo slijevanje voda s vrletnih, kamenitih brda i strana, te zasipavanje kamenom okolnih putova i poljoprivrednih zemljišta. Isto tako treba izdvojiti i dio zemljišta u slabo pošu-mljenim područjima zbog poboljšanja klimatskih i higijenskih prilika te radi unapređenja turističke ponude.

Odluku o izdvajanju i obilježavanju zemljišta donose komisije koje sačinjavaju: predstavnik opće upravne vlasti prvog stupnja koji je ujedno i predsjednik komisije, jedan šumarski stručnjak, jedan poljoprivredni stručnjak te predstavnik zainteresirane op-ćine. Članove komisije imenuje ban na prijedlog opće upravne vlasti prvog stupnja.

Šumarski stručnjak, u čijem je djelokrugu rada imenovana komisija za izdvajanje i obilježavanje zemljišta u cilju pošumlja-vanja, treba pripremiti i komisiji predložiti generalnu osnovu (danas je to šumsko-gospodarska osnova područja), o izdvajanju zemljišta na kojem će se izvršiti pošumljavanje, s glavnim smjer-nicama rada na izdvojenoj površini. Vezano uz generalnu osnovu komisija donosi odluku o ispasištima i drugim zemljištima, koja su neophodna kao minimum za osiguranje egzistencije poljopri-vrednicima i stočarima. Ako pošumljavanje tih površina nije od općeg državnog interesa, propisuje glavne smjernice i racionalno iskorištavanje izdvojenih površina te njihovu melioraciju, vezano uz pošumljavanje, vodeći računa o rokovima u kojima se pošu-mljavanje ima izvršiti.

Prije ustanovljenja glavnih smjernica za pošumljavanje treba saslušati i želje posjednika zemljišta u pogledu vrste drveća s ko-jim će se pošumljavanje izvršiti i u kojem vremenskom razdoblju. Želje posjednika treba evidentirati i kroz zapisnik koji time po-staje dodatak generalnoj osnovi. Vlasnici zemljišta dužni su do-pustiti izaslanicima vlasti da slobodno obilaze njihova zemljišta.

Posjednici zemljišta obavezuju se pošumiti izdvojeno zemljište po izrađenom i odobrenom planu. Troškove pošumljavanja snose vlasnici izdvojenog zemljišta, kao i posjednici onih zemljišta i

objekata koji se pošumljavanjem unaprjeđuju, a država i samou-pravna tijela u razmjeru kako to odredi gore spomenuta komisija.

Ako navedene radove oko pošumljavanja zbog pomanjkanja financija ne mogu izvršiti sami vlasnici zemljišta, troškove po-šumljavanja snosi država ili samoupravna tijela, dok su vlasnici dužni osigurati potrebnu radnu snagu.

Zemljišta određena za pošumljavanje smatraju se od vreme-na kad je rad na pošumljavanju započeo, kao zaštitne šume. S njima se treba postupati po propisima koji važe za te šume, uz zabrane krčenja i pretvaranje u drugu vrstu kultura. O uzimanju u državnu stručnu upravu pošumljenih terena i terena na kojima se vrši pošumljavanje odlučuje Ministar šuma i rudnika na pri-jedlog bana.

Svaki je šumovlasnik dužan izvršiti pošumljavanje sječine odmah ili najdulje u roku od tri godine poslije izvršene sječe. U slučaju da mu je izdana

dozvola za pretvaranje posječene površine u drugu vrstu kulture, spomenuta odredba neće se

primjenjivati.

U izvršenju i unaprjeđivanju radova oko pošumljavanja krša, goleti i područja sa živim pijeskom sudjeluje država i to:– cjelokupnim pošumljavanjem određenih površina,– osiguravanjem besplatnih sadnica i sjemena,– davanjem uputa i vršenjem nadzora nad radovima putem struč-

nih organa,– oslobađanjem vlasnika zemljišta izdvojenog za pošumljavanje

od plaćanja doprinosa šumarskoj upravi, sve dok od novopodi-gnute šume ne počinje ostvarivati prihode,

– davanjem novčane pomoći i nagrade za uspješno izvršeno pošu-mljavanje, oslobađanjem plaćanja poreza na rok od 40 godina po isteku godine, u kojoj je, prema svjedočanstvu bana, posti-gnut potpuni obrast u podignutoj kulturi,

– davanjem beskamatnih pozajmica u tu svrhu,– uređenjem pašnjaka koji su u vezi s površinama određenim za

pošumljavanje i davanjem pomoći u tu svrhu.Za pokriće svih troškova vezanih uz pošumljavanja izdvojit će

se novčana sredstva iz državnog budžeta. n

Senjska draga uređenje bujičnog toka

Odredbe Zakona o šumama vezane uz pošumljavanje


Teks

t n F

oto:

Vla

sta

Žar

a

U Gospodarskim šumama i Zaštitnim šumama na području općine Generalski Stol, u vrtačama plitkog krša dugo su bili od strane stručnjaka nezamijećeni i neistraženi antički kamenolomi. Ušavši u vrtače,

danas zarasle šumama, vidljivo je da su Rimljani ovdje imali kamenolome u kojima su proizvodili sarkofage.

Općina Generalski Stol nalazi se u Karlovačkoj župa-niji – na prijelazu iz panonske u gorsku Hrvatsku. Značenje šuma u ovoj općini vidljivo je već u grbu općine, gdje je prikazan lipov list s cvijetom. Pod-

ručje spada u brdsko – planinska područja i sva naselja u općini su ruralnog karaktera osim Generalskog Stola.

Uz šume tu su i vrijedni prostori uz rijeke Dobru i Mrežnicu s udolinama i slikovitim kanjonima. Čista priroda i brežuljkasti krajolik s plitkim kršem unutarnjeg pojasa hrvatskog dinarskog krša glavni su turistički aduti ovog kraja, koje su u davno vrije-me pronašli i koristili Rimljani (toplice Lešće), Napoleon i ostali povijesni likovi koji su prolazili i uglavnom pustošili ove krajeve. Budućnost ovog kraja je u izletničkom, rekreacijskom, ekološ-kom, kulturnom, etno turizmu, lovnom i ribolovnom turizmu.

U gospodarskim šumama i zaštitnim šumama na području općine Generalski Stol, u vrtačama plitkog krša dugo su bili od strane stručnjaka nezamijećeni i neistraženi antički kamenolomi. Ušavši u vrtače, danas zarasle šumama, vidljivo je da su Rimlja-ni ovdje imali kamenolome u kojima su proizvodili sarkofage. Tu se mogu pronaći i vidjeti isklesani poklopci sarkofaga, spo-lie, urne, sanduci. Do sada je pronađeno više od 40 lokaliteta rimskih kamenoloma gdje su dobro organizirani Rimljani, na koridoru između Panonske nizine i Hrvatskog primorja, klesali i transportirali sarkofage putovima i rijekama (primjerci prona-đeni u Korani i Kupi) u rimsku Sisciju ili u primorski dio zemlje. Arheolozi smatraju da se ova proizvodnja odvijala u 3. stoljeću poslije Krista.

Sarkofazi su poznati u Egiptu puno ranije (3. stoljeće pr. Kr.) - kao kuće pokojnika. Zato svi sarkofazi imaju krov na dvije vode (kao kuće) s ugaonim akroterijima. Ovi naši sarkofazi su klesani od vapnenačkog materijala i zbog delikatnog materijala grube su izrade. Svi nalazi u kamenolomima uglavnom su ostatci ili škart, otpad ili nedovršeni puknuti proizvodi koji su se u srednjem vi-jeku koristili kao vrijedni građevinski materijal. Tome je dokaz crkva sv. Jurja u Mateškom Selu, pokraj Generalskog Stola, koja u svome temelju i u zidu ima ugrađene dobro obrađene brojne poklopce i sanduke sarkofaga.

Nakon stradanja u Domovinskom ratu ovu malu vrijednu crkvu iz 13. stoljeća bilo je potrebno zaštititi i obnoviti. Tada su provedena arheološka istraživanja koja su pokazala da je velik broj sarkofaga ugrađen i u ogradu cinkture crkve i u obližnje dvo-rište. Uz to, ova crkva je jedna od rijetkih crkava koje su preživje-le turska pustošenja u 15. stoljeću. Zbog svih svojih graditeljskih i sakralnih vrijednosti crkva sv. Jurja u Mateškom Selu, u sklopu valorizacije kulturnih dobara vrednovana je kao nepokretno kul-turno dobro nacionalnog značenja.

Konzervatorski odjel u Karlovcu istražio je i dokumentirao kamenolome i sarkofage u prostoru veličine 10 km x 20 km u blizini riječnih tokova Korane, Mrežnice i Kupe. Tu se spominju selo Kestenjak, Barilovički Cerovac (sarkofag izvađen iz Korane), selo Štirkovac, Mateško Selo, Sić, Gornja Perjasica. O ovoj temi Konzervatorski odjel u Karlovcu je 2000. godine postavio izložbu „Od sarkofaga do crkve“, u Muzeju grada Karlovca u povodu Eu-ropskih dana baštine, projekt Europa – zajednička baština:

Onim znatiželjnicima koji bi htjeli vidjeti sarkofage za prepo-ručiti je da se po okolnim šumama ne kreću bez lokalnih vodiča. Budući da je Mateško Selo u Domovinskom ratu bilo na prvoj crti bojišnice, opasnost od zaostalih eksplozivnih sredstava u šu-mama gdje su locirani sarkofazi i kamenolomi još je uvijek velika. Kako se crkva sv. Jurja nalazi na povišenom položaju u Mateškom Selu, pogled na obližnje šume je idealan, kao i pogled na ugrađe-ne poklopce sarkofaga i spolie koji vire iz temelja i uglova crkve, bilo da ih gledate duž vanjske strane zidova ili iz unutrašnjosti svetišta. n

Poklopci sarkofaga iz šumskog kamenoloma u Mateškom Selu

Crkva Sv. Juraja u Mateškom Selu


povi

jest

Sarkofazi iz šuma između rijeka Dobre i Mrežnice

RIMSKA OSTAVŠTINA


Tip Lovac na mraz H-210 Težina bez plina kg 935 Ukupna dužina mm 4100 Ukupna širina mm 1650 Visina (sa gumom) mm 1670 Maksimalna površina rada 4-8 ha Brzina u radu 4-8 km/h Maksimalni dohvat ventilatora 100 m Razmak prolaza stroja 50-80 m Prosječna potrošnja plina 30-40 kg/h Maksimalna temperatura na 1 m 20° C Sigurnosni standardi EEG/EC Boca plina / punjenje plina 6/ 35 kg Testiran kod temperature -5 do -7 u posebnim

fazama cvatnje Minimalna potrebna snaga traktora

48 kW

HITTNER Zadovoljan kupac naš je kupac

Pakračka ulica 10, HR-43 000 Bjelovar, Tel. 00 385 43 244 111, Fax 00 385 43 244 422, www.hittner.hr

NOVO U PONUDI LOVAC NA MRAZ H-210 HRVATSKI PROIZVOD VRHUNSKE KVALITETE

Cijena: 67.500,00 kn PDV- nije uračunat u cijenu



H-1,5

H-4,5

Sa Hunterfrostom spriječite smrzavanje vaših voćaka i vinograda ili zagrijte

zrak u plastenicima

Hittner d.o.o. n Pakračka ulica 10, 43 000 Bjelovar n tel. +385 43 244 111 n fax +385 43 244 229

euro

psko

šum

arst

vo

Zemlja velike biološke raznolikostiTURSKA

Tekst: Marija Glavaš n Foto: Marija Glavaš, Arhiva

Turska broji preko 9000 biljnih vrsta od kojih je 800 dr-venastih, a trećina vrsta je endemskih, dakle nalazimo ih samo u Turskoj. Većina endema se nalazi u šumama, a većinom šume pokrivaju planinska područja. Najza-

stupljenije, gospodarski značajne vrste su: razni hrastovi (čak 18 vrsta), brucijski bor, crni bor, bijeli bor i orijentalna bukva. Šume, u ovoj golemoj zemlji nalazimo od razine mora do granice šume. Turska je jedina zemlja na području Europe koja se može pohvaliti s tri florističke regije, a to su: Mediteranska, koja obuhvaća pod-ručja Sredozemnoga i Egejskog mora, zatim Euro – Sibirska koja obuhvaća područje Crnoga i Mramornoga mora te Irano – Tu-ranska koja obuhvaća centralnu i istočnu Anatoliju. Turske šume predstavljaju stanište za oko 120 vrsta sisavaca, 93 vrste reptila i 454 ptica. Gotovo 100 % šuma je u državnom vlasništvu.

Struktura turskoga šumarstva izgleda ovako: na vrhu je Mini-starstvo šumarstva i vodnoga gospodarenja, drugu instancu čini petnaest direkcija od kojih je sedam izravno povezano sa šumar-stvom. To su Glavna direkcija šumarstva, Glavna direkcija zaštite prirode i nacionalnih parkova, Glavna direkcija za borbu protiv dezertifikacije i erozije, Glavna direkcija za meteorologiju, Glavna direkcija vodnoga gospodarstva, Glavna direkcija za poslove držav-ne hidrologije i Turski vodni institut. Daljnja podjela odnosi se na operativne uprave koje odgovaraju našim šumarijama, a svaka je

Turska je velika zemlja (783,562 km2) smještena na dva kontinenta. Mali dio države, Tracija (3 %) nalazi se u Europi, a veći, Anatolija ili Mala Azija

(97 %) u Aziji. Šume u Turskoj prekrivaju oko 27 % državnog teritorija, odnosno 21,056.443 ha, od čega

5,881.054 ha čine panjače. Može se reći da šume prekrivaju 1/3 državnoga teritorija. Drvna zaliha iznosi gotovo 1,2 milijarde m3, a godišnji prirast

šuma visokoga uzgojnog oblika 31,5 milijuna m3. Na čiste sastojine otpada čak 59 %, na mješovite

šume četinjača 2 1%, listača 12 %, a preostalih 8% čine mješovite šume listača i četinjača.

zadužena za određeno šumsko područje. Turci imaju svoju šumo-čuvarsku službu gdje lugari, kao i kod nas, imaju zadatak čuva-ti šume od nezakonitih sječa. Za njih su diljem zemlje izgrađene lugarnice i uspostavljena je učinkovita telefonska mreža. Postoji devet fakulteta na kojima se mladi ljudi mogu osposobiti za struč-

Netaknuta priroda


njake u šumarstvu. Turski šumari, kao i naši imaju svoju Komoru šumarskih inženjera. Komora je fokusirana na probleme šumara, a njezini članovi jednom mjesečno obiđu sve operativne uprave u zemlji.

Glavna direkcija šumarstva (OGM) prioritet daje poduzeći-ma koja proizvode drvne sortimente, rasadničkoj proizvodnji šumskih sadnica, pošumljavanju, izgradnji šumskih prometnica i općenito, gospodarenju šumama. Šumska poduzeća u Turskoj su ujedinjena i dijele se na 27 korporacija, koje su pod kapom „OR – KOOP“, odnosno „Centralne unije šumskih seoskih po-duzeća Turske“ sa sjedištem u Ankari. Taj div sastavljen od 1501 poduzeća, s 194.153 članova predstavlja 60 % drvne proizvodnje Turske. U stvari se radi o organizaciji kojom vlada nastoji isto-vremeno riješiti problem svoga najsiromašnijeg dijela stanovniš-tva koje živi u selima unutar šumskoga prostora ili u neposred-noj blizini šuma i problem zaštite šuma. Naime, ovih oko 10 % žitelja Turske, odnosno 40% ruralnog stanovništva, prečesto, uslijed velikog siromaštva (njihove plaće iznose četvrtinu u odno-su na prosječne plaće u Turskoj) pribjegava nezakonitim sječama. Osnovavši „OR – KOOP“, vlada je stavila sječu i uzgojne radove pod nadzor stručnjaka. Mnoga od tih malih poduzeća koja spada-ju pod njega poduzeća su smještena unutar sela, a zaposlenici su mahom stariji, prethodno već umirovljeni ljudi. U Turskoj sječa većinom traje po tri mjeseca pa spada u sezonske poslove. Budući da to ne zadovoljava životne potrebe seljana, tursko je šumarstvo stalno suočeno ne samo s učestalim nezakonitim sječama, već i s podmetnutim požarima. Zato je Ministarstvo šumarstva osnova-lo Glavnu direkciju za odnose s ruralnim šumarstvom (ORKöY) koja seljanima osigurava financijsku i tehničku pomoć (uzgoj pe-radi, pčelarstvo, ribarenje, zelene kuće, ćilimarstvo, uzgoj ljekovi-tog i aromatičnog bilja) premda se i to pokazalo nedovoljno. Kao još jedno konstruktivno rješenje Vlada je pokrenula ekoturizam kao mogući izlaz. Osim ljudskog faktora, odnosno, spomenutog

namjernog izazivanja požara otežavajuća okolnost je i činjenica da Turskom prevladavaju četinjače, pa većina šuma ima stupanj viso-ke ugroženosti od požara. No, Turci su sve uspješniji u suzbijanju šumskih požara. S nekadašnjih cca 22 000 ha, koliko bi izgorjelo, uspjeli su u posljednjih nekoliko godina smanjiti taj broj na 5 – 6 tisuća ha. K tome, po pitanju zaštite, Glavna šumarska direkcija vrši stalna motrenja vezana uz pojave štetnika i bolesti te svake go-dine vrši suzbijanje na između 500 000 i 800 000 ha mehaničkim, kemijskim, biotehničkim i biološkim sredstvima. Turski stručnjaci područja entomologije prebrojili su oko 50 vrsta kukaca koji ugro-žavaju njihove šume. Ustanovljeno je da je najugroženije područje smrekovih šuma duž istočne obale Crnoga mora, a kukci koji rade najveće štete su potkornjaci (Ips typographus i Ips sexdentatus) te vrsta Dendroctanus micans.

O svojim šumama država se brine kroz uzgojne mjere. Turska ima 76 šumskih rasadnika, a trend pošumljenih površina s godi-nama pokazuje rast. Tako je 2000. godine bilo pošumljeno 2344 ha, a 2010. godine 3418 ha. No, budući da je zaštićeno samo 6% turskih šuma, Ministarstvo šumarstva i vodnoga gospodarenja je zajedno s WWF-om (međunarodni fond) 2008. godine objavilo program: „Enhancing Forest Protected Areas Menagement in Tur-key“, odnosno „Povećavanje zaštićenih šumskih područja; gospo-darenje u Turskoj“. Program je baziran na održivome korištenju šumskih zaliha, provode ga: spomenuto Ministarstvo (MoEF), Glavna direkcija zaštite prirode i Nacionalnih parkova (DKMP), Glavna šumarska direkcija (OGM) i UNDP Turske. Podupiru ga WWF, Glavna direkcija pošumljavanja i kontrole erozije (AGM) i Glavna direkcija za odnose ruralne sredine i šuma (ORKöY). Osim toga, 2003. godine tadašnja dva ministarstva; Ministarstvo okoliša i Ministarstvo šumarstva u suradnji s FAO organizacijom, donijela su isto tako važan program pod nazivom „National Fo-rest Programme“, odnosno „Nacionalni program za šume“ za raz-doblje od 2004. do 2013. godine, a koji se isto tako odnosi na

održivo gospodarenje šumama. U njegovoj izradi sudjelovali su svi koji rade u šumama i sa šumama: spomenuti seljani, nevladine or-ganizacije, akademici, šumarski stručnjaci, vladine agencije i dr.

Turska ima 41 nacionalni park na uku-pnoj površini od 898.044 ha. Oni su par-kovima proglašeni prema određenim kri-terijima po kojima su svrstani u neku od grupa. Ugrubo, parkovi se dijele na povi-jesno – kulturološke, one s bogatim, pri-rodnim biljno – životinjskim zajednicama,

Stanovnik turskih šuma Turske šume

Prikaz turskih šuma na karti


puto

pis

Nacionalni park – Karpaz Peninsula

SJEVERNI CIPAR

Teks

t n F

oto:

Žel

jka

Bak

ran

parkove s velikim biodiverzitetom, one s ekosustavom močvara, parkove s određenim geomorfološkim karakteristikama i one s re-kreacijskim značajem. Najveća grupa se odnosi upravo na geomor-fološke karakteristike i prirodne zajednice biljaka i životinja. Osim na istoku i jugoistoku zemlje, gdje ih je manje, NP su podjednako raspoređeni po čitavoj zemlji. Neki od parkova su uključeni u me-đunarodni proces zaštite. Npr., šuma NP Küre je prema WWF listi zbog iznimno očuvane i bogate prirode među prvih sto na svijetu, a NP Kuşcenneti je 1976. godine dobio europsku diplomu A ra-zreda. Zanimljiv je i NP Mont Sipylus po tome što i Turci imaju svog „čovjeka koji je sadio drveće“ i to baš po planini Spil. Ahmet Bedevi je za prošloga stoljeća život posvetio pošumljavanju, zbog čega su ga sunarodnjaci od milja prozvali Tarzan od Manise. Zatim najveći (42 000 ha) i biljnim vrstama najbogatiji NP u Turskoj, Dolina Munzur, koji se nalazi na istoku, a riječ je u stvari o planini s najvišim vrhom od 3300 mnv, koja u sebi krije brojne endeme ili npr. NP Planina Honaz poznat u Turskoj po starim stablima crno-ga bora od kojih jedno ima čak 1266 godina, a ostala su u prosjeku starosti između 250 i 750 godina. No, u konačnici ćemo doći do zaključka da bi za opis svakog turskog NP, i to samo onih koji se tiču šuma, bio potreban zaseban članak.

Turci su ponosni na činjenicu da je jelen lopatar u europske ze-mlje uvezen upravo iz njihove domovine u 17. stoljeću. Zemlja je posebna i po svojoj autohtonoj, velikoj mački, anatolijskom leo- pardu. Posljednji puta je, kao sigurno determinirana vrsta, viđen još 1974. godine. Danas postoji zaklada anatolijskog leoparda koja pokušava dokazati da vrsta nije izumrla, pa su po planini Taurus postavili kamere.

Turska je smještena na granici Europe i Azije, blizu afričkoga kontinenta i bogata je močvarama, jezerima i rijekama, što znači da ima puno staništa koja su pogodna za ptice. Zato se dvije od četiri glavne migracijske rute selica kreću upravo preko Turske. Milijuni vrsta ptica prelete preko ili se zaustave u Turskoj tijekom proljeća i jeseni. To su npr. dalmatinski pelikan koji je u našoj državi izumro (ime mu je nadjenuo njemački ornitolog prilikom posjeta Neretvi), čaplje, žličarke, kormorani, flamingosi, lešinari, i dr. To čini Tursku mekom za ornitologe. Proljeće je razdoblje kada ptice dolijeću iz Europe i Azije, a najesen polijeću za Afriku. Na proljeće Istambul preleti četvrt miliona roda, što je jedinstven prizor u svijetu.

Republika Turska ima dugoročno razvijenu svijest o zaštiti i gospodarenju šumama (prvu osnovu gospodarenja izdali su još 1917. godine) i kao takva zaslužila je biti domaćinom 8. me-đunarodnoga IUFRO simpozija u Istambulu s temom: „Legalni aspekti održivog razvoja europskih šuma“ održanog u proljeće 2006. godine, te IUFRO konferencije u Antaliji na temu „Mala ulaganja križanja i očuvanja genofonda šumskih vrsta drveća“ na jesen iste godine. n

Jezero i borova šuma

Cipar – mjesto rođenja božice ljepote, ljuba-vi i strasti – čarobne Afrodite – krajolikom oduševljava svakog posjetitelja. Prizori nasada naranči, rogača, maslina miješaju se sa šuma-

ma brucijskog bora, čempresa i cedra na obroncima pla-nina. Središnjim i južnim dijelom otoka dominira moć-na planina Troodos, sjevernom obalom se pruža planina Kyrenia, a između njih leži plodna nizina Mesaoria. Iako drugih otoka nema, Cipar ima više poluotoka, rtova i za-ljeva. Izdvaja se Karpas kao najveći poluotok na sjeveroistoku Cipra i veoma privlačan poluotok Akamas na sjeverozapadu. Oko 340 sun-čanih dana godišnje čini ga jednim od najtoplijih otoka Sredozemlja.

Kao i krajolik, tako i prošlost karakterizira iznimna kompleksnost. Na raskrižju Afrike, Azije i Europe, Cipar je isprepleten događajima iz prošlosti koji i danas oblikuju život na otoku. Od turske invazije 1974. godine podijeljen je na veći međunarodno priznati južni dio nastanjen uglavnom Grcima i manji sjeverni dio – samoproglašenu Tursku Republiku.

Sjeverni Cipar sa površinom od 3.355 km² zauzima oko 37 % uku-pne površine Cipra. Od 260.000 stanovnika nešto više od polovice su ciparski Turci, malen broj ciparskih Grka i Maronita, a ostatak čine imigranti iz Turske.

Na sjevernoj obali otoka nalazi se lučki grad Kyrenia (turski: Gir-ne op.a.) prekrasnog krajolika i netaknutih pješčanih plaža poznat po bizantskoj tvrđavi iz 10 st. u kojoj se u sklopu muzeja mogu vidjeti ostatci najstarijeg antičkog broda.

Zgrada Ministarstva šumarstva iz 1912.godine u gradu Kyrenia (turski: Girne)


Na istočnoj obali otoka, jedan od najboljih primjera srednjovjekovne arhitekture na istočnom dijelu Mediterana je grad Famagusta (turski: Gazimağusa ili Mağusa). Sam grad Famagusta prepun je znamenitosti od kojih najviše pažnje privlače srednjovjekovne zidine s Othellovim stupom koje predstavljaju jedno od središnjih poprišta poznate Sha-kespearove tragedije. Pravo umjetničko djelo su i Morska vrata (Porta del Mare) izrađena prema savjetima Leonarda da Vincija kao i kate-drala sv. Nikole pretvorena u Lala Mustafa-pašinu džamiju. Drevna egipatska smokva ispred katedrale/džamije u svojoj dubokoj starosti od 710 godina bilježi niz povijesnih i društvenih zbivanja od mletačke, turske i britanske vlasti. Do turske invazije sjevernog Cipra Famagusta je bila pretežno grčki grad. Varosha, kvart u gradu Famagusta, imala je oko 20.000 duša i bila je jedna od najljepših i najatraktivnijih turi-stičkih destinacija, u 60-im i 70-im mondensko okupljalište svjetskog jet-seta. Bježeći pred invazijom Turaka stanovnici napuštaju grad za samo nekoliko sati, ne sanjajući da se nikada više tamo neće vratiti. Ograđen bodljikavom žicom i do današnjeg dana ostao je netaknut, pretvorivši se u grad duhova i tišine – “Grad skriven u pijesku” – kako neki nazivaju Varoshu.

U blizini grada su i ruševine antičkog grada Salamisa uništenog 647. godine. Između planina Kyrenia na sjeveru i Torodos na jugu na rijeci Pedieos nalazi se Nikozija (grčki: Λευκωσία, Levkosia, turski: Lefkoşa) Glavni grad otoka ujedno je i jedini na svijetu raz-dijeljen na dva dijela. Green Line grad dijeli na grčki i turski dio. Prelazak iz jednog u drugi dio odvija se sada normalno za sve gra-đane (osim za Turke) uz predočenje putovnice. Crta razgraničenja

je ujedno i crta razgraničenja dviju kultura. Srce grada opkoljeno je Venecijanskim bedemima građenim od 1567. do 1570. Bedemi su debeli 4,5 metara i imaju troja vrata. U starom središtu grada nalaze se brojni muzeji, stare crkve i srednjovjekovne građevine. Grobnica Luzinjanskih kraljeva nalazi se u bivšoj katedrali svete Sofije koja je pretvorena u džamiju u čast legendarnog sultana Selima. U šet-nji gradom posjetitelj otkriva Bazar (Bandabuliya) Veliko konačište (Bayuk Han) i uvijek pune kavane i brojne taverne s raznolikom lo-kalnom hranom. Kako za kulturne zanesenjake, ovaj Afroditin otok pruža brojna svjedočanstva 9000 godina stare povijesti kao što su antički hramovi i kazališta, mozaici, živopisne kapele i samostani, jedinstvene crkve i venecijanske utvrde tako za zanesenjake netaknu-te prirode ovaj otok nudi svoj najljepši kraj sjevernoga dijela otoka, poluotok Karpas (grč. Καρπασία, tur. Karpaz,) koji je ujedno i Na-cionalni park – Karpaz Peninsula.

Nacionalni park obuhvaća prostor koji uključuje ruševine drev-nog grada Karpasia, Apostolosa Andreas Manastir Barnabas, pre-krasnu plažu Golden Beach i na samom kraju Zafer Burnu (Rt pobjede).

Ovo područje brežuljaka i kilometara plaže proteže se 80 km u du-žinu i do 20 km u širinu i najmirnije je mjesto u cijeloj mediteran-skoj regiji. Osim bungalova za kampiranje i nekoliko manjih restorana nema većih ugostiteljskih objekata – hotela.

Ceste su vrlo uske, a putovi dozvoljavaju pristup samo terenskim vozilima. Vegetacija Sjevernog Cipra uključuje oko 1600 vrsta od toga 22 endema. Posebnom ljepotom plijene 32 vrste divljih orhideja.

Katedrala Sv. Nikole pretvorena u lala Mustafa-pašinu džamiju

Najljepši kraj sjevernoga dijela otoka, poluotok Karpas (grč. Καρπασία, tur. Karpaz,)

Karapas je mjesto predaha za preko 370 vrsta ptica

Ovaj dio otoka je prirodno stanište za divlje magarce, simbole Cipra


Ceste su vrlo uske, a putovi dozvoljavaju pristup samo terenskim vozilima

Karapas je mjesto predaha za preko 370 vrsta ptica na svom migra-cijskom putu između Istočne Europe i Afrike, a ujedno je i dom za 47 autohtonih vrsta, od kojih su dvije edemske vrste. Najbolje vrijeme za promatranje ptica je tijekom travnja i rujna kada je migracija u punom jeku. Dom je i za više od 50 vrsta leptira. Ovaj dio otoka je prirodno stanište za divlje magarce, simbole Cipra. Budući da su zaštićeni, njih 400-500 živi u potpunoj slobodi u Nacionalnom parku.

Karpas regija je poznata i po svojim prekrasnim plažama. Golden Beach, dužine šest kilometara, ujedno je najduža plaža na svijetu. Ona je čaroban dodir zlatnog pijeska s tirkiznim morem iz čije pjene je rođena božica ljubavi Afrodita. Njezina ljepota oduzima dah. I upravo tu u pijesku svake godine krajem lipnja i početkom srpnja više od 200 morskih kornjača (Caretta caretta i Chelona mydas) polaže tijekom noći svoja jaja u rupe duboke i do jedan metar. Mlade kornjače izlaze u kolovozu i početkom rujna. Ova pojava može se organizirano pro-matrati. Na poluotoku je Rt Apostolos Andreas (tur. Burnu Zafer) – najsjeverniji i najistočniji rt Cipra. Na rtu se nalazi samostan Apostolos Andreas (Apostola Andrije) s izvorom svete vode – značajan pravoslav-ni hodočasnički centar (nazvan ciparskim Lourdesom), upisan na listu svjetske baštine UNESCO-a. Na poluotoku je i manastir sv. Barnabas kao i crkva Ayios Philon iz 10.stoljeća izgrađena na ruševinama crkve iz 5. stoljeća. Najveći grad na poluotoku je Rizokarpaso (tur. Dip-karpaz) gdje živi i najveća grčka zajednica na sjeveru Cipra i najbolji dokaz suživota dvaju naroda. Kažu da je Cipar otok ljubavi, ljepote i mitova i ako otiđete do kraja svijeta nećete naći otok kao što je ovaj. Ne treba vjerovati na riječ već se svakako treba uvjeriti. n

Golden Beach, dužine šest kilometara, ujedno je najduža plaža na svijetu

zani

mlji

vosti

Teks

t n F

oto:

Dra

gan

Vic

kovi

ć

Skulptura ukrašava Repinec

UMJETNOST

Zvonimir Dangubić (56) kipar iz Hlebina izradio je i postavio skulpturu veličine 3,5 metara iz hrasta u kru-gu pilane u Repincu (općina Gradec) nedaleko Vrbov-ca. Djelo je rezultat dugogodišnjeg prijateljstva Josipa

Dušaka, privatnog poduzetnika i vlasnika pilane u Repincu, i umjetnika.

– Mi smo se sprijateljili na stazama zajedničke ljubavi spram prirode, krajobraza, šume. Često se nalazimo u lovu – našoj za-jedničkoj velikoj ljubavi – govore u isti glas.

– Joža je želio – kaže Dangubić da mu načinim skulpturu. Budući da sam u razgovoru shvatio da je želi postaviti u krugu (dvorištu) svoje pilane, načinio sam radnika s velikom pilom - kaže Dangubić i dodaje:

– Kad smo iz šume Repaš dopremili velikoga hrasta, stogodiš-njaka koji je imao preko 4 kubika, trebalo se s njime pohrvati. Mjesec dana sam iz njega “oslobađao čovjeka” i on je sada tu.

Umjetnik kaže da je morao najprije motornom pilom raditi grube crte, a potom dolazi fina obrada dlijetom i strpljiv rad. Ki-pari koji su vezani uz način naivne umjetnosti odabiru materijal drveta za svoja ostvarenja.

Privatni poduzetnik Josip Dušak – vlasnik pilane, zaljubljenik u ljepotu drveta postavio je skulpturu

Zvonima Dangubića.


– To je i normalno – kaže Dangubić – Drvo je svuda oko mene. Ja volim raditi u drvu. Vujec Martin Hegedušić uveo me u ovaj svijet. Što je drvo tvrđe, to je slađe. Kruška je dobra pa i oreh. Ni jabuka nije loša, samo se do nje nemre lako doći. U kamenu nisam delal, nemam ni alata.

Dangubić je do sada imao 4 samostalne izložbe, sudjeluje na likovnim kolonijama i ističe da se njegove skulpture većih dimen-zija nalaze na otvorenim prostorima u Hlebinama, Ernestinovu, Zadru, Vodicama, Gorskom kotaru, Viškovu, Županji i dr.

Ugledni likovni kritičar Stanko Špoljarić ističe, “... da jer Dangubić blizak svojim, kiparskim prethodnicima prvenstveno u robusnosti i sumarnosti oblikovanja, u relativno gruboj istesano-sti površine. Anatomska preciznost likova i nije previše izražena, no dostatna je za priče o malom čovjeku...”

Što nam sve donosi ova godina

INFORMATIKA – TRENDOVI U 2013.

Vrhom digitalne piramide zavladali su mobilni uređaji, a pametni telefoni i tableti sve više preuzimaju vodeće pozicije ostavljajući iza sebe osobno računalo kao pri-marni uređaj za pristup Internetu. Predviđa se da će

2015. godine osam od deset mobitela biti pametni telefoni, a na svaka dva prijenosna računala prodat će se jedan tablet.

Programeri će se sve više orijentirati izradi aplikacija koje podr-žavaju sučelje na dodir, a HTML5 konačno će se nametnuti kao jezik bez kojeg je nezamisliv daljnji razvoj web tehnologija.

Računalstvo u oblaku trend je koji raste iz dana u dan. Sve više podataka pohranjuje se „u oblak“ pa kućnim računalima na lokal-nim diskovima ostaje dovoljno mjesta za pohranu. IT odjeli po-duzeća prelazit će tranziciju prema uslugama u oblaku pa će one postajati sve dostupnije. Baze podataka koje se povećavaju iz dana u dan strateški će se odmicati od projekata prema informatičkoj arhitekturi cijele tvrtke. Poduzeća će raditi odmak od tradicionalne središnje baze prema višestrukim sustavima uz intenzivno korište-nje content managementa i poslovne inteligencije podržane raču-nalom. Sve to prate i cijene diskova koje se smanjuju po jedinici kapaciteta, a prostor za pohranu sve je veći. SSD diskovi polako, ali sigurno oduzimaju primat onim klasičnim magnetskim.

Ljudi više nisu orjentirani samo na jedan uređaj, već umre-žavaju pametni telefon, prijenosno računalo i tablet. Društvu se pridružuje i televizijski prijamnik sa 3D tehnologijom i mogućno-šću pristupa webu. Internet se širi na pametne korisničke uređaje sposobne prepoznati govor i tekst i izmjenjivati podatke s drugim uređajima. Hrvatski jezik će pričekati neko vrijeme, jer je toliko kompliciran da na njemu, poput stranaca, i računalo lomi zube.

Na području korporativne informatike analitika će postati sve dostupnija i jeftinija. Obavljat će ju analitički poslužitelji u oblaku na temelju velikih repozitorija podataka, a optimizacija i simulacije bit će mogući u svakom trenutku. Tržište se sve više okreće prema integriranim ekosustavima, a trend će pokretati želja za jednostav-nijim radom, nižom cijenom i višim stupnjem sigurnosti. n

Početak godine prigoda je za predviđanja. Kad se radi o digitalnim tehnologijama stvari se odvijaju

brže nego u svakidašnjoj stvarnosti, a informatičke aktivnosti protekle godine ukazuju na očekivane trendove koji bi u 2013. godini mogli eskalirati.

Tekst: mr. sc. Ninoslav Pleše n Foto: Arhiva

Josip Dušak ne krije svoje oduševljenje umjetničkim djelom s kojim će se svakodnevno susretati u krugu svoje pilane i kaže:

– Ja sam kao običan ljubitelj umjetnosti veoma zadovoljan skulpturom. Ona je postavljena vani, zaštićena je od propadanja, a načinit ćemo joj i krov nad glavom.U životu sam sretao puno dobrih ljudi. Ova skulptura mi je tim draža jer me podsjeća, aso-cira me na mog dragog prijatelja lovca Jocu iz Gradečkog Pavlov-ca (Josip Rajtar) koji je nedavno preminuo. A bio je ljudina, za druge je živio i sagorio. n


foto

vije

stTe

kst n

Fot

o: B

ožic

a D

žafićPoplava u lonjskom polju

lONJSKO POlJE

Krajem godine, kada su napokon počele dugo očekivane padaline, ali prekasno za nadoknadu u ljetnom perio-du, počele su rasti i rijeke. Tako je i vodeni val iz Slo-venije povećao razinu rijeke Save. Obrana od poplava

počinje ispuštanjem vrha vodenog vala u retencijska područja čime se sprječava plavljenje u nizinskim riječnim područjima, ispušta-njem u najveće retencijsko područje u srednjem Posavlju je Lonj-sko polje koje je ograđeno nasipima i ima svoje ulazne i izlazne

ustave. U normalnim prilikama ustava je uvijek otvorena i omo-gućava slobodnu komunikaciju voda Lonjskog polja i rijeke Save, a samim time i prolaz ribe. Jedno od rijetkih rezervata za mrijest ribe je upravo i PP Lonjsko polje, gdje dolaze ribe na mrijest. U vrijeme trajanja poplava Lonjsko polje nalikuje na prelijepo veliko jezero u kojem se ogledaju šume hrasta i jasena i plivaju jata bijelih labudova. Sklad i harmonija biljnog i životinjskog svijeta čak i u vrijeme poplava u Lonjskom polju izgledaju božanstveno. n

1 labudovi u lonjskom polju2 Voda i šuma3 lišće u vodi4 Ulaz u PP »lonjsko polje«

1 2

3 4


dječ

ji ku

tak

TKO ĆE S NAMA U ŠUMICU?Stihovima, zagonetkama i prozom GRIGORA VITEZA obilježavamo suradnju koja nas raduje iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.

Zajedno pet godina – djeca i odgojiteljice DV »Sesvete« iz Sesveta, DV »Josipdol« iz Josipdola , DV »Ivana Brlić Mažuranić« iz Slavonskog Broda i Škola pri bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice.

Upoznali ste i DV »Didi«, a ovu godinu upoznat ćete stvaralaštvo djece i odgojiteljica DV »Zapruđe» iz Zagreba.

Marina Božičević, 6 godinaTea Kesner, 5,6 godinaAndrej Božičević, 4,5 godina

Filip Franjković, 4,6 godina

Bruno Špičić, 6 godina

Prire

dila

: Ljil

ja Iv

kovi

ć

Djeca i odgojiteljice DV »Zapruđe« iz ZagrebaOdgojna skupina: »Ježići«, Odgajateljice: Mirela Prpić i Marija Čančar

Šumske zagonetke

Djeca i odgajateljice DV »Josipdol« iz JosipdolaOdgojna skupina: Starija mješovita odgojna skupina »Mišići« Odgajateljice: Anita Blašković i Jasna Božić

KlUPKO

... “Vidio sam klupko bez konca,A na njemu same igle…”Igle se najednom digle,Išle,išleI kući stigle. (Jež)

DIV

... “Stotinu rukuStotinu nogu...”Ima divA-živ. (Stablo)

TElEGRAFIST

... “Telegrafista jednog znam,U zelenoj živi kući…”On uvijek ruča sam,Telegrame kucajući. (Djetlić)


Djeca i odgojiteljice DV »Sesvete« iz SesvetaOdgojna skupina: »visibaba«, Odgajateljice: marijana Hasnek, sonja Beštak i višnja Bertović Kroflin

Tu smo…u šumi.

Osjećam se znatiželjno i ushićeno. Zlatna je jesen u našoj šumi. Obojila je svako stablo i svaki,ali baš svaki listić najljepšim bojama; žuta, smeđa, zlatna, žarko crvena-spektru nema kraja. Sve je posve mirno,samo naši ko-raci remete taj mir. Zrake sunca probijaju se kroz razrijeđene krošnje stabala poput streli-ca, a paperjasto bijeli oblaci plove nebeskim svodom.

Cijela je šuma obasjana suncem. Dok ho-damo cestom koja kao da nema kraja pod nogama nam šušti opalo lišće i lome se suhe grančice. Osjećamo miris tog napola uvelog lišća, svježi miris ove bogate slavonske zemlje i njenog raznolikog bilja. Kroz svu tu raskoš mirisa prožima se i miris vlage koji daje neku svježinu ovoj šumi.

Prohladno je…

U daljini se nazire čistina, koja je obasjana suncem izgledala još prostranija. Oko nas bezbroj stabala… Hrast i grab kao da se nad-meću koji je ljepši i viši.

Oko jednog se ovio prekrasni bršljan, a drugi je poput najmekšeg pliša obavila mahovina.

Između njih se smjestio trnoviti glog, ispod kojega je provirivalo lišće divlje ljubičice. Najljepši prizor svakako je gljivica “trud” izrasla iz kore stabla i na njemu stvorila pre-krasne stepenice.

Vlažno šumsko tlo pogodovalo je i rastu bilj-ke sa velikim rasperjanim listovima; stvarno je predivno vidjeti paprati. Pored ponosnog jasena smjestila se bodljikava veprina. Šeću-ći tako nailazimo na skulpturu panja, koji izgleda kao ostatak nekog diva, a mogao bi poslužiti i kao stol za kojim bi se mogla oku-piti velika obitelj. Na njemu smo ugledali i ličinke potkornjaka. Prelazeći preko mostića ugledali smo ostatke rječice Brižnice; ostala je samo jedna kaljuga u kojoj vjerojatno uživaju divlje svinje.

Iz svega ovoga shvatili smo da je jedno sigur-no-priroda je najsvestraniji umjetnik.

OŠ »Mate Lovraka« iz Županje, Učiteljica hrvatskog jezika: ruža mikić

Tena Ivkošić, 6. b

u šetnji šumom

Stjepan Macanga, 6 godina Lea Butina, 6 godina

Antonio Puklin, 5,3 godine

Dorotea Granđa Kovač, 5,9 godina

je li moguć suživot čovjeka i medvjeda?

Documents