Jedna je uciteljica jednog dana zamolila svoje ucenike da na jednom papirunapisu imena svih drugih ucenika u razredu i da ostave malo mjesta krajsvakog imena. Tada je rekla ucenicima da razmisle sto je najljepse sto mogureci o svojim razrednim drugovima, te da to napisu kraj svakog imena. Cijelisat je potrajalo dok su svi bili gotovi, a prije izlaska iz razreda, papiresu predali uciteljici. Preko vikenda, uciteljica je napisala svako imeucenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su ucenicinapisali o svakom pojedinacno. U ponedjeljak je svakom uceniku dala papir snjegovim imenom. Ubrzo su se svi smijesili. "Zaista?", culi su se sapati..."Nisam imao pojma da nekom nesto znacim!" te "Nisam znala, da se tako svidamdrugima," bili su komentari. Liste se kasnije nisu vise spominjale.Uciteljica nije znala jesu li ucenici diskutirali o tome medusobno ili sasvojim roditeljima, ali to i nije bilo vazno. Vjezba je ispunila svoj cilj.Ucenici su bili sretni sobom i drugima. Godinama kasnije je jedan od ucenikapoginuo u Vijetnamu i uciteljica je otisla na njegov pogreb. Crkva je bilaprepuna njegovih prijatelja. Jedni za drugim, oni koju su poznavali mladica,prilazili su kovcegu da bi mu odali posljednju pocast. Uciteljica je prislaposljednja. Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovceg pitaoju je, "Jeste li vi Markova uciteljica iz matematike?" Kimnula je potvrdnoglavom. Tada je rekao, "Mark je vrlo cesto pricao o vama." Nakon pogreba,skupila se vecina Markovih prijatelja iz razreda. Markovi roditelji sutakoder tamo bili i nestrpljivo su cekali da razgovaraju s uciteljicom."Htjeli bismo vam nesto pokazati," rekao je otac i izvukao novcanik. "Ovo supronasli kad je Mark poginuo. Vjerujemo da cete to prepoznati." Iz novcanikaje izvukao vrlo istroseni komad papira, koji je ocito bio slijepljen, mnogoputa savinut i rastvaran. Uciteljica je bez gledanja znala da je to papir slijepim rijecima Markovih razrednih drugova. "Htjeli bismo vam se zaistazahvaliti sto ste to napravili," rekla je majka. "Kao sto mozete vidjeti,Mark je ovo vrlo cijenio." Svi bivsi ucenici su se skupili oko uciteljice.Charlie se nasmijesio i rekao, "Ja svoju listu takoder jos imam. Unajgornjoj je ladici mog radnog stola." Chuckova zena je rekla, "Chuck mezamolio da listu zalijepim u nas vjencani album." "I ja svoj jos uvijekimam," rekla je Marilyn. "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla svoj rokovniki pokazala svima svoju istrosenu listu. "Uvijek ju nosim sa sobom," rekla jeVicki i primijetila, "Vjerujem da smo svi sacuvali liste:" Uciteljica jebila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala. Zaplakala je za Markomi zbog svih njegovih prijatelja koji ga vise nece vidjeti.

U zajednickom zivotu s ljudima cesto zaboravljamo da ce svaki zivot jednogdana zavrsiti i da nikada ne znamo kada ce taj dan biti. Zbog toga bismoosobama koje volimo i o njima brinemo trebali reci da su nam nesto posebno ivazno. Reci im to prije no sto bude kasno. To mozes napraviti i tako sto cesproslijediti ovu poruku. Ukoliko to ne ucinis, propustit ces jos jednuprekrasnu priliku da ucinis nesto lijepo.

Ako si dobio ovaj mail, to je zbog toga sto netko brine o tome i znaci dapostoji barem jedna osoba kojoj nesto znacis. Ako si prezaposlen potrositipar minuta za proslijediti poruku, je li to mozda prvi put da nisi nistaucinio za srecu ljudi oko sebe? Razmisli malo, Zanjes sto posijes. Stodrugima pridoneses, vratit ce ti se. Ovaj dan bi trebao biti poseban kao stosi ti. Ne pitaj nista, jednostavno sudjeluj! Posalji ovo na deset osoba,UKLJUCUJUCI osobu koja je poslala tebi.