jupiter dolihen
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Rimska religijaTRANSCRIPT

Jupiter Dolihen

Jupiter Dolihen Lokalno božanstvo grada Dolihe u
Komageni, ba’al Dolihe Jedna od varijanti hetitskog Tešuba i
komagenskog Hadada Bog neba, pljuskova, gromova i munja,
podzemnih voda i rata Nakon sinkretizacije sa rimskim Jupiterom
naglašena njegova karakteristika boga rata

Mitologija i članovi kultne zajednice Mitologija nepoznata Pored Jupitera poštuje se i Junona Dolihena,
sirijska Atargatis U kultnoj slici pojavljuju se i takozvani dolihenski
Kastori, figure koje su vizuelno slične Jupiteru ali čija funkcija i mitologija nisu poznate (obično voze kola sa upregnutim bikovima)
Na natpisima uz Dolihena pojavljuju se i Sol, Herakle, Mars, geniji (vojnih jedinica, mesta, imperatora) i neimenovani otadžbinski bogovi (deus paternus)

Ikonografija Bradati muškarac u vojničkoj ili svečanoj
imperatorskoj uniformi Na glavi se obično nalazi frigijska kapa,
tijara ili lovorov venac U desnoj ruci drži labris a u levoj snop
munja Najčešće se prikazuje kako stoji na biku

Junona Dolihena Odevena u dugu haljinu sa velom preko
glave U rukama drži skiptar i pateru Najčešće stoji na jelenu, košuti ili mazgi

Orao – simbol Turmasgada? Na nekim spomenicima se pojavljuje orao
pored nogu Jupitera i Junone ili na rogovima Dolihenovog bika
Postoji mišljenje da je ovo redukovana predstava božanstva nebesa sirijskog Turmasgada kojeg neki naučnici drže za vrhovnog boga Komagene

Razvoj i karakteristike kulta Kult je razvijen tokom I veka, verovatno kod vojnika koji su služili na Istoku Kult je u toku II veka širi na sve delove Carstva Najbrojniji poštovaoci kulta bili su vojnici legijskih ili pomoćnih jedinica Kult Jupitera Dolihena nikada nije dostigao zvanično priznavanje od strane
države Za vreme dinastije Severa uživao je direktnu naklonost carske porodice i to
je period iz kojeg potiče najveći broj spomenika (verovatno predstavlja i vrhunac rasprostranjenosti kulta)
U istom periodu (prve 3 decenije III veka) kult biva poštovan i od administracije (provincijski namesnici, gradski funkcioneri, carski oslobođenici i robovi u carini i rudničkim distriktima)
Pretpostavlja se da kult Jupitera Dolihena nije bio popularan medju civilima i stanovnicima provincija lokalnog porekla
Kult je bio organizovan kao bratstvo i postojalo je hijerarhijsko ustrojstvo sveštenstva






Nestanak kulta Na prostoru rajnsko-dunavskog limesa
primećen je istovremeni nestanak kulta u četvrtoj deceniji III veka
Na nekim od svetilišta konstatovani su tragovi požara a u Pfincu je ispred statue boga ubijen ceo odred jedinice (sa vojnika čak nije skinuta ni oprema)
Prema I. Totu, nestanak kulta se može pripisati nasilnim obračunom cara Maksimina Tračanina (235–238) sa sveštenstvom i poštovaocima u cilju konfiskovanja hramovskih poseda i riznica. Postoji mogućnost da je atak na kult u severnim provimcijama posledica političkih obračunavanja novog cara sa neistomišljenicima i opozicijom u vojsci