kako podučavati? - studiramozajedno.eu · fascinirala me činjenica da on ne može gledati note i...
TRANSCRIPT
“Studirajmo zajedno!”
Projekt je sufinancirala Europska unija iz
Europskog socijalnog fonda
Kako
podučavati? Opće smjernice za rad sa studentima s
oštećenjem vida
- Vodič za nastavnike -
Europska unija
Ulaganje u budućnost
Projekt je sufinancirala
Europska unija iz Europskog socijalnog fonda
Kako podučavati? Opće smjernice za rad
sa studentima s oštećenjem vida
- Vodič za nastavnike -
Tko smo mi?
„Studirajmo zajedno!“(IPA4.1.2.2.02.01.c11) je projekt čiji je nositelj Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu. Projekt je potpisan 21. kolovoza 2013.g., u okviru međunarodnog natječaja „Integracija skupina u nepovoljnome položaju u redoviti obrazovni sustav“.
Cilj projekta je stvoriti uvjete za ravnopravno uključivanje slijepih i slabovidnih osoba u nastavni proces na Ekonomskom i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Kontaktirajte nas!
Ekonomski fakultet u Splitu Cvite Fiskovića 5 21000 Split, Hrvatska
Voditelj projekta: dr. sc. Marko Hell Tel.: 021/430-640 Email: [email protected] Web: www.studiramozajedno.eu
Kontakti za dodatne informacije
Web: http://www.asoo.hr/
E-mail: [email protected]
Web: www.mzos.hr
E-mail: [email protected]
Web:
www.strukturnifondovi.hr
Ivana Rotim · Ida Poljan
Kako
podučavati?
Opće smjernice za rad sa studentima s
oštećenjem vida
- Vodič za nastavnike -
Dizajn brošure:
Tea Dragičević, mag. oec.
Antonija Kvasina, mag. oec.
Tehnički urednik:
Diana Mijačika, dipl.oec.
Split, 2014.
4
SADRŽAJ
UVODNA RIJEČ ..................................................................................... 6
PREDGOVOR .........................................................................................8
1. OPĆI POJMOVI O OŠTEĆENJU VIDA .......................................... 11
VAŽNOST PEDAGOŠKOG PRISTUPA ............................................. 12
2. O ORIJENTACIJI I KRETANJU OSOBA S OŠTEĆENJEM VIDA15
a) Tehnika praćenja zida i zaštitne tehnike ................................... 16
b) Tehnika videćeg vodiča ............................................................. 19
c) Tehnike dugog bijelog štapa ...................................................... 26
d) Pas vodič .................................................................................. 28
3. O KOMUNIKACIJI OSOBA S OŠTEĆENJEM VIDA ................... 30
a) Braillevo pismo ili brajica ......................................................... 30
b) Uvećani crni tisak ...................................................................... 31
c) Elektronska pomagala ............................................................... 31
4. O SVAKODNEVNIM I SOCIJALNIM VJEŠTINAMA OSOBA S
OŠTEĆENJEM VIDA ............................................................................ 36
a) Vještine samozbrinjavanja ........................................................ 36
b) Komunikacija u situacijama svakodnevnog života ................... 37
5
5. METODE I SREDSTVA ZA POUČAVANJE OSOBA S
OŠTEĆENJEM VIDA ........................................................................... 40
ČITANJE .......................................................................................... 40
PREDAVANJA .................................................................................. 41
PISANI RADOVI ............................................................................... 43
PRISTUP INFORMACIJAMA ........................................................... 44
6. ZABLUDE I ISTINE O STUDENTIMA S OŠTEĆENJEM VIDA .. 46
7. IZ PERSPEKTIVE STUDENATA S OŠTEĆENJEM VIDA ............50
O CENTRU ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE „VINKO BEK“ .............. 55
LITERATURA I IZVORI ....................................................................... 58
BILJEŠKE ............................................................................................. 59
6
UVODNA RIJEČ
Današnji tempo života često zadržava našu
cjelokupnu koncentraciju nad poslom koji je
određen našom strukom. Na taj način slabo
primjećujemo stvari, osobe i događaj koji su
sastavni dijelovi naše okoline, a nemaju direktni utjecaj na naš posao.
Zastanemo li malo i pogledamo oko sebe, postavit će se sljedeća pitanja:
Postoje li u okolini osobe kojima je neophodno naše znanje u svrhu
ostvarivanja svih prava koje smo mi iskoristili da bi mogli pratiti
ovakav ritam života? Polazimo li svi mi s iste startne pozicije? Imamo
li svi jednake prilike?.
Razvojem informatičkih tehnologija i jačanjem društvene
odgovornosti, startne pozicije se mogu približiti, a prilike ujednačiti.
„Samo“ je potrebno, u kontekstu vlastite struke, udružiti napore u
smjeru izjednačavanja prilika.
Ovim projektom, udruživanjem Županijske udruge slijepih osoba Split
i Zadar, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, Fakulteta
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Filozofskog
fakulteta u Splitu, Sveučilišta Aarhus iz Danske te studentske
organizacije AIESEC Split, pod vodstvom Ekonomskog fakulteta u
Splitu, napravljen je važan korak u stvaranju jednakih prilika za
studiranje slijepih i slabovidnih osoba.
S informatičkog aspekta to znači, koristeći informatičke tehnologije,
prilagoditi nastavni proces slijepim i slabovidnim osoba u skladu s
njihovim zahtjevima i mogućnostima. S društveno ekonomskog aspekta
7
to znači realizirana informatička rješenja implementirati u stvarni
sustav s osiguranjem buduće održivosti. U tu svrhu napisan je i ovaj
priručnik koji predstavlja samo djelić napora kojim akademska
zajednica želi ujednačiti prilike za studiranje i integraciju slijepih i
slabovidnih osoba u studentski život. Priručnikom su opisane osnovne
tehnike i pristupi kod podučavanja slijepih i slabovidnih osoba
temeljene na svakodnevnim životnim situacijama.
Kao voditelju ovog projekta, posebno zadovoljstvo mi stvara pokazani
interes svih partnera, a posebno studenata s područja cijele Hrvatske,
kako na izradi ove brošure, tako i na njihovoj uključenosti već u fazi
prijave projekta. To ukazuje da uvijek postoje dobri primjeri koji su,
ovog puta zahvaljujući sredstvima iz Europskog socijalnog fonda,
pronašli put za svoju potpunu implementaciju.
Marko Hell,
voditelj projekta
8
PREDGOVOR
Bez obzira na dvadesetogodišnje
iskustvo u radu sa i za osobe s oštećenjem
vida i mnoštvo održanih predavanja,
radionica i susreta s „redovnim“
odgajateljima, učiteljima, nastavnicima i
profesorima osoba s oštećenjem vida, svaki
novi susret s ljudima koji bazično nisu educirani za rad s ljudima koji
ne vide dobro za mene je veselje i izazov.
Zajednički nazivnik svih tih susreta uvijek je iskrica straha u očima i
iskrena, ljudska želja da se pomogne osobi koja ima poteškoće. Pitanja
i dileme: „Hoću li ja to znati? Kako ću mu/joj pomoći? Ja nisam
educiran/a za rad sa slijepima. Bojim se da ne napravim nekakvu štetu.“
A zatim, kroz neko vrijeme, novi susret s tim istim stručnjacima i
drugačije izjave. Najčešće su puno sigurniji u svoj rad s osobom s
oštećenjem vida, strah je potpuno nestao, često podijele s nama neke
svoje ideje, zapažanja i pristupe koji su učinkoviti i za nas potpuno novi.
I dalje su prisutna pitanja i nesigurnost ali i poseban osjećaj
kompetencije i saznanje da rade dobar posao.
Jer dobar učitelj je uvijek dobar učitelj, a svaka osoba s oštećenjem vida
je prije svega osoba, sa svim svojim vrlinama i manama, a tek onda
osoba s oštećenjem vida.
Najveća nagrada svima nama je susret sa uspješnom osobom u čijoj smo
životnoj priči sudjelovali, barem malo.
9
P. sam upoznala kada je bio učenik osnovne škole Centra „Vinko Bek“
a ja na početku svoje karijere. Radila sam s njim kao instruktor
orijentacije i kretanja i uvijek smo prilagođavali rehabilitaciju njegovoj
glazbenoj školi. Ponekad bih ga čekala da završi vježbanje klavira, iz
prikrajka slušala, gledala i divila se energiji i strasti s kojom jedan slijepi
dječak pristupa glazbi. Fascinirala me činjenica da on ne može gledati
note i vježbati, već mora napamet naučiti note za lijevu, pa za desnu
ruku i zatim to spojiti u kompoziciju. P. je upisao redovnu srednju školu
i paralelno srednju glazbenu školu. I dalje smo zajedno radili na
orijentaciji i kretanju, učili neke nove rute kretanja, družili se i pričali.
Veliki glazbeni talent i sati i dani rada i vježbanja doveli su ga do
Glazbene akademije. Nikada neću zaboraviti jednu lipanjsku večer u
kojoj je P. branio svoj diplomski rad - njegov diplomski koncert. U
publici njegova obitelj - najveća podrška i pomoć oduvijek, njegovi
učitelji i profesori iz Centra „Vinko Bek“, profesori s Akademije i ugledni
glazbeni kritičari. Pljesak je trajao dugo, svi smo htjeli iskazati emocije
kojima je dvorana bila nabijena – ponos, sreća, čestitke na savršenom
koncertu, iskrena zahvalnost što smo mogli biti dio te večeri.
U to vrijeme sam bila voditeljica Osnovne škole Centra „Vinko Bek“, a
naš profesor glazbe je dao otkaz. Na natječaj se javio i P. Nitko od nas
nije ni trenutak dvojio o tome tko je najbolji kandidat. P. je postao naš
kolega. Divan je to osjećaj. Njemu vjerojatno malo čudan u početku, ali
sjajno se snašao, radio u glazbenoj školi Centra, bio sjajan motivator
slijepim i slabovidnim učenicima da ustraju u vježbanju klavira,
sudjelovao u organizaciji školskih priredaba i sada već legendarnih
tematskih maskenbala, položio stručni ispit. A onda je ljubav uplela
svoje prste. P. se oženio za zgodnu, mladu liječnicu iz jednog grada u
istočnoj Hrvatskoj i odselio. Sada radi u tamošnjoj glazbenoj školi, ima
10
troje djece o kojima brine i priča kao svaki mladi, zaljubljeni tata.
Povremeno se čujemo i uvijek s veseljem odem na njegov koncert, kada
je u Zagrebu. I dalje uživam gledati njegovo stapanje s klavirom; tog
zgodnog, visokog mladog čovjeka koji me ispunjava ponosom i
zahvalnošću što sam baš ja imala priliku biti uz njega tijekom
školovanja.
Isto to želim i Vama, koji uzimate u ruku ovu brošuru i krećete prema
novom izazovu.
Imajte na umu da ispred sebe imate mladu osobu željnu znanja, koja ne
treba Vaše sažaljenje nego uvažavanje njegovih različitosti i potreba
koje iz njih proizlaze. Neće Vam biti lako, razmišljat ćete o pripremama
i izvedbi nastave više i drugačije nego inače. Ponekad će se činiti
nemoguće. Nekad će to zaista i biti. Ali, prilično sam sigurna da ćete
konačni rezultat pamtiti.
I za kraj: sjetite se da je za jednaki rezultat ili istu ocjenu student s
oštećenjem vida uvijek uložio puno više vremena i napora od kolege bez
oštećenja vida. I to je tako. To ne treba dodatno honorirati ocjenom ali
svakako treba poštovati.
Želim Vam sreću i zadovoljstvo u radu sa studentima s oštećenjem vida.
Ivana Rotim, prof. defektolog
Voditeljica Odjela integracije
Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“, Zagreb
11
1. OPĆI POJMOVI O
OŠTEĆENJU VIDA
Oštećenjem vida nazivamo stanje vida koje
osobu čini slijepom ili slabovidnom.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije sljepoća je stanje u
kojem osoba na boljem oku, s korekcijom, ima najviše 5% ostatka vida.
Potpuna sljepoća ili amaurosis je stanje kod kojeg osoba ima
najviše do 2% ostatka vida na boljem oku, s korekcijom ili bez korekcije.
Praktična sljepoća odnosi se na ostatak vida od 2% do 5% na boljem
oku.
Slabovidnost obuhvaća veliku skupinu osoba s ostatkom vida na
boljem oku s korekcijom od 5% do 40%. Jasno je da je jedna definicija
ovako velikog raspona ostatka vida nemoguća. Pritom je važno naglasiti
da su malom ostatku vida uvijek pridružene dodatne očne dijagnoze
koje utječu na status vida (ambliopija, aniridia, astigmatizam,
strabizam, nistagmus, glaukom, suženje vidnog polja, retinopatija, itd.).
Uzroci gubitka vida u kasnijoj dobi su najčešće traume, tumori i
dijabetes.
To su medicinske definicije zbog kojih osobe s oštećenjem vida
ostvaruju kategorizaciju stupnja invaliditeta temeljem koje ostvaruju
različita prava iz sustava zdravstvene i socijalne skrbi te pravo na
prilagođen pristup obrazovnim sadržajima.
12
Za sve nas koji u prvom planu imamo obrazovanje i rehabilitaciju osoba
s oštećenjem vida važnija je pedagoška definicija oštećenja vida. Ona u
prvi plan stavlja osnovno pismo kojim se osoba s oštećenjem vida služi.
To je Braillevo pismo ili brajica te uvećani crni tisak. Osnovno pismo je
ono kojim se osoba s oštećenjem vida najbolje i najbrže služi za čitanje
i pisanje, a procjenu o tome donosi stručnjak edukacijsko
rehabilitacijskog profila - stručnjak za vid - u dogovoru
s osobom s oštećenjem vida. I to je početak
edukacijsko-rehabilitacijskog rada i prva prilagodba
obrazovnih sadržaja za osobe s oštećenjem vida.
VAŽNOST PEDAGOŠKOG PRISTUPA
Za potpunu, razumnu prilagodbu nastavnih
materijala studentu s oštećenjem vida potrebno je
ipak poznavati i njegove medicinske dijagnoze,
samog studenta, kao i njegov način vizualnog funkcioniranja. Naime,
svaka osoba s oštećenjem vida je jedinstvena i tek upoznavanjem s
osobom i razgovorom o njezinim mogućnostima, preferencijama i
prioritetima možemo biti sigurni da smo na dobrom putu kvalitetne i
adekvatne prilagodbe nastavnih materijala.
Za očekivati je da je student s oštećenjem vida tijekom svog
osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja bio uključen i u neki od
dostupnih rehabilitacijskih i edukacijskih sustava podrške (najčešće su
to programi Centra za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ koji pruža
potporu od rođenja do završetka srednje škole) pa možete pitati Vašeg
studenta da Vam pokaže pisane nalaze, mišljenja i preporuke svog
edukacijskog rehabilitatora. Početak uspješne prilagodbe Vaših
13
nastavnih sadržaja studentu s oštećenjem vida je otvoren razgovor o
njegovim mogućnostima i potrebama.
Upravo je to ono što razlikuje studenta s oštećenjem vida od ostalih
studenata.
Ipak, puno je poveznica i sličnosti s ostalim studentima. I studenti s
oštećenjem vida žele biti
samostalni, uspješni, osjećati se
pripadnikom svoje studijske grupe,
pratiti nastavu ravnopravno s
kolegama i biti uključeni u sve
obrazovne sadržaje, imati prijatelje
te izlaziti. I naravno, uspješno
završiti fakultet i biti konkurentan
na tržištu rada.
14
15
2. O ORIJENTACIJI I KRETANJU
OSOBA S OŠTEĆENJEM VIDA
Orijentacija se odnosi na sposobnost lociranja
svog položaja u prostoru i mogućnost stvaranja
mentalne mape okoline.
Kretanje se odnosi na sposobnost sigurnog odlaska od jednog do drugog
mjesta, otkrivajući i zaobilazeći prepreke.
Instruktori orijentacije i kretanja ili peripatolozi su stručnjaci
edukacijsko-rehabilitacijskog profila koji uče osobe s oštećenjem vida
samostalnom kretanju i orijentaciji. Postizanje najveće moguće
samostalnosti u kretanju cilj je programa orijentacije i kretanja.
Vrlo je vjerojatno da je student s oštećenjem vida tijekom
dosadašnjeg školovanja prošao barem dio obuke
orijentacije i kretanja i da se služi nekom od tehnika
samostalnog kretanja. Program se provodi individualno i
u potpunosti je prilagođen potrebama i mogućnostima
osobe s oštećenjem vida.
U nastavku se navodi nekoliko tehnika samostalnog kretanja kod osoba
s oštećenjem vida:
16
a) Tehnika praćenja zida i zaštitne tehnike
Slika 1. Tehnika praćenja zida
To je najjednostavnija tehnika orijentacije i kretanja. Osoba
nadlanicom ispružene ruke prati zid dok istovremeno drugom rukom
koristi zaštitnu tehniku - donju (štiti donji dio tijela) ili gornju (štiti
glavu) - koja ga štiti od prepreka na putu.
Ova se tehnika koristi uglavnom u zatvorenom prostoru, namjena joj je
da osoba upozna prostoriju u kojoj boravi, da dobije uvid u raspored
namještaja i odnose u prostoru. Cilj je da se osoba osjeća dobro i
opušteno u tom prostoru, kako bi prilikom sljedećeg dolaska u istu
prostoriju mogla samostalno pronaći svoje mjesto. Imajte na umu da
osoba koja vidi, jednim pogledom dobiva uvid u izgled i veličinu
prostora, raspored namještaja i osobe prisutne u prostoru. Osoba s
oštećenjem vida za to treba više vremena i istraživanja.
17
Slika 2. Gornja zaštitna tehnika
Slika 3. Donja zaštitna tehnika
18
ŠTO VI MOŽETE URADITI:
Pitajte studenta s oštećenjem vida želi li obići prostoriju.
Dovedite ga do vrata
prostorije, koja su polazna
točka za praćenje zida i
komentirajte predmete na
koje nailazi na putu
(namještaj, prozor, vješalica
za kapute i sl.) dok se ne vrati
na polaznu točku.
Recite osobi s oštećenjem vida što se nalazi u sredini prostorije.
Recite osobi s oštećenjem vida u kojem su odnosu pojedini dijelovi
prostorije (ormar u odnosu na vrata i sl.).
Ukoliko ne želi obići prostoriju možete mu reći što se sve nalazi u
prostoriji.
Ako se radi o prostoru u kojem student češće boravi (predavaonica,
knjižnica, kantina i sl.) bilo bi dobro da mu date priliku da je prvi
put obiđe, uz pomoć, kada u njoj nema drugih ljudi zbog bolje
koncentracije i memoriranja prostora.
Ako je prostor u kojem student često boravi doživio neku promjenu
u rasporedu namještaja SVAKAKO obavijestite studenta o tome.
Dobro je da ostali studenti vode računa da pod u predavaonici
kojom se kreće student s oštećenjem vida bude slobodan od torbi,
ruksaka i vrećica. Imajte na umu i da su žice koje su razvučene po
podu potencijalni izvor opasnosti za osobu s oštećenjem vida.
19
Važno je ne ostavljati prozore koji se otvaraju prema unutra širom
otvorene bez prethodnog upozorenja kako se student s oštećenjem
vida ne bi ozlijedio prilikom kretanja. Isto se odnosi i na vrata
prostorija (posebno u hodnicima) ili polica – neka budu ili potpuno
zatvorena ili širom otvorena.
Općenito je dobro upozoriti studenta na sve fiksne prepreke na
putanji njegovog kretanja (one u visini glave i u visini donjeg dijela
trupa) kako bi se sigurno i samostalno kretao.
b) Tehnika videćeg vodiča
Ovo je tehnika koju ćete najčešće koristiti prilikom susreta sa
studentom s oštećenjem vida.
Dobro utrenirane osobe s oštećenjem vida jako dobro znaju kako tražiti
i primiti pomoć videćeg vodiča, ali i kako je pristojno odbiti u situaciji u
kojoj im nije potrebna. Naime, ne treba im uvijek pomoć videćeg vodiča,
a vrlo je važno da vas ne obeshrabri odbijanje. Možda će već sljedeći put
ista osoba trebati Vašu pomoć. Također, odbijanje pomoći jedne osobe
ne znači da Vaša pomoć neće biti dragocjena nekoj drugoj osobi s
oštećenjem vida.
ŠTO VI MOŽETE URADITI:
Kad pristupate studentu s oštećenjem vida prvo mu se obratite i
pitajte vrlo kratko i jednostavno „Trebate li pomoć?; ako se
poznajete možete se i predstaviti (mada je vrlo vjerojatno da će Vas
prepoznati po glasu). Tek onda ga dodirnite – nadlanicom Vaše
ruke dodirnite ruku osobe s oštećenjem vida.
20
Slika 4. Inicijalni kontakt
Osoba s oštećenjem vida primit će Vas iznad lakta i postaviti se pola
koraka iza Vas. Vi lagano savijate ruku.
Slika 5. Hvat
21
Slika 6. Položaj za kretanje
NIKADA nemojte vi odlučiti gdje osoba s oštećenjem vida želi ići,
gurati ga ili vući! To je situacija koja je iznimno neugodna svima, a
posebno osobi koja ne vidi.
22
Slika 7. Nepravilan pristup 1
Slika 8. Nepravilan pristup 2
23
Hodajte normalnom brzinom, osoba s oštećenjem vida je pola
koraka/korak iza Vas da bi se mogla na vrijeme zaustaviti kad se i
Vi zaustavite. Svako Vaše zaustavljanje je signal osobi s oštećenjem
vida da će doći do neke promjene u kretanju (stepenice, uski prolaz,
ulaženje u red klupa i sl.).
Slika 9. Zaustavljanje kao znak za promjenu u visini terena
Kada dođete na dno stepenica kratko se zaustavite. To je znak da
dolazi do promjene u kretanju, najčešće u visini terena. Možete i
reći - „stepenice za gore“ ili „stepenice za dolje“. Stanite na prvu
stepenicu i osoba koju vodite će prema pokretu Vaše ruke znati
kuda se krećete i kojom brzinom. Pokušajte zadržati normalan
ritam penjanja/spuštanja - presporo kretanje ometa ravnotežu i
24
koncentraciju. Vrlo brzo ćete opušteno zajedno ići po stepenicama,
bez puno upozoravanja i obavještavanja.
Slika 10. Pristup stepenicama
25
Slika 11. Namještanje za stepenice
Slika 12. Sigurno kretanje po stepenicama
Kad se približavate uskom prolazu ispružite ruku za koju se osoba
drži iza sebe. U početku ćete i verbalno upozoriti na uski prolaz,
26
kasnije će to biti jasan znak za osobu s oštećenjem vida da se
drugom rukom prihvati za Vaše rame kako bi se izravnala i sigurno
prošla kroz uski prolaz.
Slika 13. Izravnavanje i prolazak kroz uski prolaz
c) Tehnike dugog bijelog štapa
Koriste se za samostalno kretanje u zatvorenom i otvorenom prostoru.
Dugi bijeli štap nije samo vrijedno pomagalo za samostalno kretanje
osoba s oštećenjem vida.
On je i simbol i upozorenje okolini da osoba koja ga nosi ima oštećenje
vida i da možda treba pomoć ili povećani oprez osoba u neposrednoj
okolini.
27
Slika 14. Kretanje s bijelim štapom
ŠTO VI MOŽETE URADITI:
Kada Vam u susret dolazi osoba koja se kreće uz pomoć dugog
bijelog štapa Vi trebate procijeniti putanju njenog kretanja i
voditi računa o tome da ne zapne štapom za vaše noge -
izmaknite se ili na kratko zaustavite dok ne prođe pored Vas,
posebno ako se radi o uskom pločniku ili sličnom prostoru.
Ponekad osoba koju vodite tehnikom videćeg vodiča ima u
drugoj ruci otklopljen dugi bijeli štap - to može služiti kao simbol
okolini da se u blizini nalazi slijepa osoba, a može osobi
olakšavati kretanje i memoriranje puta kojim se krećete i nikako
nije znak nepovjerenja u Vaše vođenje.
28
d) Pas vodič
Sve više osoba s oštećenjem vida odlučuje se za psa vodiča u orijentaciji
i kretanju. Da bi osoba dobila psa vodiča mora zadovoljiti određene
preduvjete: treba poznavati tehnike kretanja s dugim bijelim štapom,
zaista trebati psa za samostalan život (studiranje, posao) te imati uvjete
i mogućnost brige za psa.
Psi vodiči su školovani psi pomagači. Oni, zajedno sa svojim vlasnikom,
prolaze obuku i mnoge osobe s oštećenjem vida doživljavaju ih kao
dragocjenu i nezamjenjivu pomoć u kretanju. Pas vodič ima i
socijalizacijsku ulogu u životu osobe s oštećenjem vida.
Slika 15. Pas vodič
29
ŠTO VI MOŽETE URADITI:
Nemojte ometati i dirati psa bez prethodnog odobrenja njegovog
vlasnika. Pas vodič radi vrlo ozbiljan posao – o njemu ovisi
sigurnost, a ponekad i život osobe s oštećenjem vida.
30
3. O KOMUNIKACIJI OSOBA S
OŠTEĆENJEM VIDA
U nastavku se navodi nekoliko načina pismenog komuniciranja kod
osoba s oštećenjem vida:
a) Braillevo pismo ili brajica
Brajica je reljefno pismo, organizirani sustav znakova kojima se mogu
predstaviti sva slova, brojke, note i ostali znakovi kojima vršimo zapise.
Braillevo slovo ili znak sastoji se od kombinacije reljefnih točkica.
Osnova je šestotočka.
Slika 16. Hrvatska brajica - standard
Neki studenti koji koriste brajicu kao osnovno pismo obično se služe
Brailleovim strojem, ali je prilično sigurno da Brailleov stroj neće nositi
na predavanja jer je stroj vrlo težak i jako bučan prilikom pisanja.
31
Studenti koriste elektronska pomagala koja su lagana, tiha i imaju
memorijsko spremište koje se može spojiti na računalo i isporučiti
zapisani sadržaj na crnom tisku za videću osobu.
Slika 17. Brailleovo pismo
b) Uvećani crni tisak
Stručnjak za vid je sigurno već procijenio optimalnu veličinu tiska za
studenta s oštećenjem vida. Mjerna jedinica veličine tiska je Jaeger.
Ukoliko student ne može čitati tisak veličine Jaeger 8 (Times New
Roman 22) i manje preporučuje se brajica kao osnovno pismo.
Stručnjak za vid će zajedno sa studentom s oštećenjem vida odrediti
najbolju boju podloge (primjerice, nekim studentima možda više
odgovara svijetložuta podloga).
c) Elektronska pomagala
Danas na tržištu postoji veliki broj elektronskih - tiflotehničkih
pomagala koja značajno olakšavaju studiranje i pristup informacijama
32
za studente s oštećenjem vida te izjednačavaju njihove mogućnosti. Ta
su pomagala skupa, međutim studenti ih mogu dobiti putem HZZO-a.
To su čitači ekrana, elektronske bilježnice sa i bez brajevog retka. Vrlo
je vjerojatno da će Vaš student imati računalo s instaliranim
programima za čitanje ekrana ili uvećavanje ekrana.
Slika 18. Elektronska bilježnica Braille Lite
33
Slika 19. Čitač ekrana – Jaws for Windows
Slika 20. Elektronska bilježnica - Pronto
34
ŠTO VI MOŽETE URADITI:
Saznajte koje je osnovno pismo Vašeg studenta.
Ukoliko treba podlogu druge boje pobrinite se da nabavite papir za
printanje u toj boji ili mat papir za printanje.
Provjerite sa studentom odgovara li mu pripremljeni materijal i
koje su njegove sugestije za povećanje.
Pripremite mu sadržaj predavanja ili handout, po mogućnosti mu
ga ranije pošaljite elektroničkom poštom ili uvećanog donesite na
predavanje.
Kad pripremate uvećani pisani materijal vodite računa da koristite
što jednostavniji font (Arial, Times New Roman, Verdana), ne
koristite kurzive i slova „s ukrasima“.
Kad god je moguće nemojte pribjegavati usmenom umjesto
pismenog ispita.
Dozvolite slabovidnom studentu da piše velikim tiskanim slovima.
Dajte studentu s oštećenjem vida više
vremena za pisanje ispita (na državnoj
maturi imaju mogućnost i do 100% više
vremena).
U dogovoru sa studentom dozvolite
povremena snimanja Vašeg
predavanja.
Slijepi studenti se potpisuju i uvježbali su svoj potpis. Vi im samo
morate pokazati gdje se trebaju potpisati - stavite kažiprst
35
studentove nedominantne ruke na mjesto potpisa i dajte mu
olovku. Neki studenti imaju okvir za potpisivanje koji Vi trebate
pravilno postaviti. Neki koriste faksimil – pečat - i moguće je da
Vas zamole da ga Vi otisnete za njega.
36
4. O SVAKODNEVNIM I
SOCIJALNIM VJEŠTINAMA
OSOBA S OŠTEĆENJEM VIDA
Zovemo ih još i vještine svakodnevnog života. To su sve one
svakodnevne radnje koje su videći vršnjaci od ranog djetinjstva
svladavali samo gledanjem i imitiranjem okoline, a student s
oštećenjem vida je trebao vježbati svaku od njih, od vezivanja cipela i
ulijevanja vode u čašu do pranja zubi i rezanja mesa.
U nastavku se navodi nekoliko primjera vještina svakodnevnog života
kod osoba s oštećenjem vida.
a) Vještine samozbrinjavanja
ŠTO VI MOŽETE URADITI:
Ako ste u situaciji zajedničkog obroka, pitajte studenta s oštećenjem
vida treba li pomoć. Ako mu vi vadite hranu na tanjur obavijestite
ga gdje se hrana nalazi. Uobičajeno je da se koristimo
terminologijom sata - zamislimo da je tanjur sat i kažemo npr.
meso ti je na 9 sati, riža na 12, a špinat na 3 sata.
37
Slika 20. Raspored hrane na tanjuru
Treba mu reći - čaša je desno od tanjura i prilikom spuštanja čaše
lagano dodirnuti tanjur i proizvesti zvuk spuštanja čaše na stol da
ima i zvučnu orijentaciju.
Ako mu pružamo neki predmet ili npr. košaricu s kruhom uz
„Izvoli“ potrebno je lagano dodirnuti njegovu ruku tim predmetom.
Rukovanje - Vašu ispruženu ruku i osmijeh osoba s oštećenjem vida
ne vidi, ali ako ga dodirnete po nadlanici uz pozdrav ili
predstavljanje i on će ispružiti ruku na pozdrav.
b) Komunikacija u situacijama svakodnevnog života
ŠTO VI MOŽETE URADITI:
38
Uvijek se javite osobi s oštećenjem vida kad dođete u prostoriju u
kojoj se nalazi. Dovoljno je reći „Dobar dan“, a možete se i
predstaviti. Još je važnije obavijestiti osobu s oštećenjem vida kada
napuštate prostoriju da je ne biste doveli u neugodnu situaciju
obraćanja praznom prostoru.
Budite vrlo jasni u uputama: „tamo“ i „ovdje“ studentu s oštećenjem
vida ne znači ništa, ali „ispred tebe“ ili „desno od stola“ su vrijedne
informacije.
Čak i kada se radi o slijepoj osobi, prilikom obraćanja budite
okrenuti licem prema njoj i imajte kontakt očima. Slijepa osoba će
to osjetiti i cijeniti, a Vaša će komunikacija biti kvalitetnija.
39
40
5. METODE I SREDSTVA ZA
POUČAVANJE OSOBA S
OŠTEĆENJEM VIDA
Osnovna teza, za sve koji poučavaju osobe s oštećenjem vida, jest da ne
postoje specifične nastavne metode za rad sa studentima s
oštećenjem vida.
Postoje samo PRILAGODBE uobičajenih nastavnih metoda i
sadržaja.
ČITANJE
Nemojte izbjegavati pitanja o vidu vašeg studenta, naravno u
primjerenoj i za studenta sigurnoj i povjerljivoj situaciji. Pitajte
ga kako vidi, tražite da vam opiše najbolji način čitanja za njega
i sugerira način pripreme pisanih materijala.
Student s oštećenjem vida će uvijek trebati više vremena da
pročita pisani materijal od svojih videćih kolega i vjerojatno će
trebati posebno pomagalo za čitanje (čitač ekran ili povećalo).
Većina ih preferira materijale u elektronskom obliku, neki
možda bolje funkcioniraju s uvećanim
tiskom ili brajicom. Sve ovo traži više
uloženog vremena od strane
studenta, ali i od nastavnika za
pripremu materijala.
41
Poželjno je da fakultet ima skener koji je dostupan studentu.
Preporučljivo je da bude u fakultetskoj knjižnici, a da osoba koja
radi u knjižnici bude zadužena da pomogne studentu pronaći
potrebnu literaturu i skenirati je. Za to može biti zadužen i kolega
student.
PREDAVANJA
Dobro je da student s
oštećenjem vida sjedi u prvim
klupama - tako će bolje čuti
predavanje, a i predavač ima
mogućnost praćenja njegovih
reakcija.
Vođenje bilješki može biti zahtjevno za studenta s oštećenjem
vida, a praćenje PowerPoint prezentacije otežano ili nemoguće.
Poželjno ih je pripremiti i dati u odgovarajućem obliku studentu
s oštećenjem vida. Neki studenti s oštećenjem vida mogu i žele
raditi bilješke na svom računalu, dok drugi možda žele snimiti
Vaše predavanje. Student mora znati da treba Vašu dozvolu za
snimanje te bi bilo dobro dozvoliti snimanje s dogovorenim
pravilima.
Dijagrami uvijek trebaju biti popraćeni detaljnim verbalnim
pojašnjenjem.
Gledanje filma ne mora biti problem - važno je studenta s
oštećenjem vida obavijestiti o tome kada će se i što gledati.
42
Dodatno pojašnjenje je uvijek dobrodošlo, a kolega student može
biti zadužen da prepriča i opiše značajne događaje u filmu.
Kad god je moguće pripremite handoute ili sažetke i pošaljite ih
studentu unaprijed kako bi ih oni sebi mogli prirediti u
najboljem mediju za čitanje.
Ako tijekom predavanja uvodite nove termine i zapisujete ih na
ploču, obavezno ih dodatno pojasnite studentima i uvjerite se da
je student s oštećenjem vida ispravno čuo i zapisao pojam.
Kad god je moguće dajte studentu s oštećenjem vida konkretan
predmet ili model predmeta o kojem govorite u ruke. Ako
student ima koristan ostatak vida pojasnite mu detalje i značajke
slike ili dijagrama.
Bezazlena situacija u kojoj student s oštećenjem vida ne može
pronaći slobodno mjesto u punoj predavaonici može biti izvor
nelagode i frustracije. Ostali studenti ne nude pomoć, najčešće iz
vlastite nesigurnosti i straha od reakcije studenta s oštećenjem
vida. Ako se predavač u ovoj situaciji postavi sa sigurnošću i
samopouzdanjem – pomogao je svima.
Neki studenti mogu dovesti psa vodiča na predavanje. Psa treba
ignorirati za vrijeme predavanja, on također radi i jako je
koncentriran. Ako se studenti žele obratiti psu treba to
dogovoriti s vlasnikom a svakako nakon predavanja, jer se pas
može uznemiriti i teško ga je vratiti na njegov posao.
43
PISANI RADOVI
Student s oštećenjem vida uvijek će trebati više vremena
od kolega bez oštećenja vida. Predvidite minimalno
50% više vremena za pisanje, te imajte na umu
da i čitanje zadataka traje dulje.
Dajte jasne upute za pisani rad. Objasnite način bodovanja,
pročitajte naglas uputu za sve studente. Vaš komentar na
pismenom radu možda neće biti dostupan studentu - pošaljite
mu e-mail s Vašim komentarom.
Vršnjačka potpora može se koristiti za prikupljanje, skeniranje,
a ponekad i čitanje literature.
Kad dajete studentu materijal za skeniranje važno je da nije
pošaran, podcrtan i obilježen flomasterima u boji, jer je takav
tekst nemoguće skenirati.
Ako analizirate pisane radove svih studenata, uradite to i s
pisanim radom studenta s oštećenjem vida – i on treba čuti od
Vas koje je greške napravio i koja je strategija za njihovo
popravljanje. Nemojte ga sažalijevati nego mu jasno i korektno
ukažite na njegove propuste.
Neka kriteriji ocjenjivanja budu jasni studentu s oštećenjem
vida.
Razumna prilagodba – ponekad ćete dati manju količinu
zadataka studentu s oštećenjem vida- zadatci trebaju pokriti sva
područja koja se ispituju, ali za jedan segment gradiva možete
44
mu dati npr. 4 umjesto 5 ili 6 zadataka koje su dobili ostali
studenti. Neka to bude objašnjeno svim studentima.
Općenito je važno da i ostali studenti budu upoznati s
prilagodbama koje koristi student s oštećenjem vida kako one ne
bi bile izvor sumnje u njegova postignuća.
Seminari/rad u malim grupama: Možda Vas brine kako će ostali
studenti reagirati na studenta s oštećenjem vida. S vremenom i
međusobnim upoznavanjem to neće biti problem, no ako se
problemi ipak pojave pokušajte zajedno sa studentom s
oštećenjem vida pronaći način za rješavanje te situacije. Oni
znaju kakav pristup im odgovara, a ljudi su različiti.
PRISTUP INFORMACIJAMA
Student s oštećenjem vida će se obraćati osoblju
fakulteta sa svojim pitanjima i potrebama. Poteškoću
može predstavljati:
- Pronalaženje određene sobe,
- Pronalaženje određene osobe u gužvi,
- Prepoznavanje osobe,
- Pronalaženje sandučića za studentsku poštu ili oglasne ploče.
U ovim situacijama dobro organizirana vršnjačka potpora je dragocjena
za studenta s oštećenjem vida.
45
Dogovorite sa studentom s oštećenjem vida koji mu oblik komunikacije
najbolje odgovara – e-mail, telefon ili individualne
konzultacije. Obratite se studentu nakon predavanja i
tako napravite prvi kontakt.
46
6. ZABLUDE I ISTINE O
STUDENTIMA S OŠTEĆENJEM
VIDA
Za potrebe pisanja ove brošure provedena je anketa sa 20 studenata
preddiplomskog (2) i diplomskog studija (18) Sveučilišta u Splitu.
Studenti dolaze s različitih fakulteta (EFST, FESB, FGAG, Filozofski
fakultet, Pomorski fakultet) i iskazali su interes za sudjelovanje u
projektu „Studirajmo zajedno“. 50% studenata imalo je kontakt sa
slijepom ili slabovidnom osobom i svoja iskustva opisuju kao pozitivna,
čak ih ponekad percipiraju kao pozitivnija od osoba bez oštećenja vida
(„emotivniji, srdačniji, iskreniji; vrlo nadareni;“ ), samo jedan ispitanik
govori o „drugačijem osjećaju u odnosu na kontakt s osobom koja nije
slijepa“.
ZABLUDA 1:
Rezultati ovog istraživanja su pokazala da 90%
ispitanih studenata smatra da „slijepe/slabovidne
osobe imaju razvijenija neka osjetila od osoba koje
vide (šesto čulo, bolji sluh, bolju memoriju...)“.
Ovo nije točno.
Osobe s oštećenjem vida imaju podjednako razvijena ostala osjetila kao
i osobe bez oštećenja vida. Oni ih samo koriste na drugačiji način i više
su usmjereni na auditivno, taktilno ili olfaktorno jer im te informacije
pomažu u svakodnevnom funkcioniranju. Oni su do te mjere izvježbali
ostala osjetila da nam se ponekad zaista može učiniti da imaju
47
natprosječan sluh ili njuh. Ali, to je rezultat dugotrajnog i napornog
vježbanja, a ne sposobnost koja je stigla zajedno s oštećenjem vida. U
obrazloženju ovog odgovora dio ispitanika je to i napisao. Ovo je važno
imati na umu i ne pripisivati osobama s oštećenjem vida nadnaravne
osobine.
ZABLUDA 2:
Istraživanje je pokazalo da 65% ispitanika smatra
da osobe s oštećenjem vida nisu ravnopravne u
mogućnostima s osobama bez oštećenja vida
prilikom srednjoškolskog i visokog obrazovanja;
75% ih se ne slaže da su ravnopravni u mogućnostima prilikom
zapošljavanja.
Ovo je djelomično točno.
Naime, uz profesionalno organiziran sustav podrške koji uključuje
razumnu prilagodbu nastavnih materijala, dostupna tiflotehnička
pomagala te vršnjačku i stručnu potporu i najvažnije – veliki osobni a
ponekad i obiteljski angažman - osobe s oštećenjem vida mogu biti
ravnopravne u sustavu odgoja i obrazovanja - osnovnoškolskom,
srednjoškolskom i visokom. Živimo u vremenu visoko postavljene
ljestvice u poštivanju ljudskih prava, a pravo na obrazovanje je temeljno
ljudsko pravo. Za očekivati je da će i projekt „Studirajmo zajedno“
napraviti mali korak naprijed u izjednačavanju mogućnosti za studente
s oštećenjem vida.
O zapošljavanju je nezahvalno govoriti u stanju velike nezaposlenosti
opće populacije u Republici Hrvatskoj. Kako je populacija osoba s
oštećenjem vida dio opće populacije i na njih se odražava situacija na
48
tržištu rada. Važno je da se sustavna podrška koju imaju od rođenja
odnosno od vremena nastanka oštećenja zadrži i realizira prilikom
zapošljavanja kroz kvotni sustav, poticaje za poslodavce i prilagodbu
radnog mjesta.
ZABLUDA 3:
Studenti s oštećenjem vida uz adekvatnu ICT/
tiflotehničku podršku ne trebaju dodatnu pomoć.
Ovo nije točno.
Iako nove tehnologije značajno olakšavaju pristup obrazovanju
studentu s oštećenjem vida nikada neće biti jedini preduvjet uspješnog
studiranja. Važna je razumna prilagodba nastavnih materijala i
razumijevanje individualnih potreba pojedinog studenta s oštećenjem
vida.
81% studenata je spremno spremati ispit zajedno sa
slijepim/slabovidnim studentom, a samo 5% bi to napravilo u sklopu
nekog projekta ili zadatka. Ovo je važan i dobar nalaz za studente s
oštećenjem vida jer govori o visokoj senzibiliziranosti kolega za njihove
poteškoće.
Općenito, deskriptivni dio ankete pokazuje izraženo razumijevanje i
analizu potreba te predlaganje smislenih rješenja za studente s
oštećenjem vida od strane njihovih videćih vršnjaka.
Najljepše je to opisao jedan od ispitanika:
„Najbitnija je ugodna radna atmosfera, tj. da se osoba osjeća
uklopljeno u sredini u kojoj se nalazi jer je većina pomagala koja su
49
potrebna za školovanje slijepe osobe dostupna, ali pozitivna i ugodna
okolina je nešto što je potrebno stvoriti, a ne kupiti.“
50
7. IZ PERSPEKTIVE
STUDENATA S OŠTEĆENJEM
VIDA
U nastavku slijede dvije priče studenata s oštećenjem vida. Obje su
odlučile ostati anonimne.
PRIČA 1
Studentica sam pete godine na jednom zagrebačkom fakultetu. Gotovo
sam na kraju studija te moram reći da sam se navikla na svoje obaveze
i način funkcioniranja, ali svakako postoji nekoliko problema koje bih
mogla izdvojiti.
Jedan od prvih problema s kojim sam se morala
suočiti je prilagođavanje literature. Dok su
moji kolege trebali samo otići do knjižnice posuditi
knjige, pročitati ih i naučiti, ja sam morala uložiti puno više truda i
vremena. Najprije bih knjigu posudila u knjižnici, zatim je trebalo
provjeriti je li knjiga podcrtana, naime, ukoliko je knjiga podcrtana,
neupotrebljiva je slijepom studentu. Kad bih došla do nepodcrtanog
primjerka knjige, istu sam morala sama skenirati. Nakon skeniranja,
knjigu je potrebno obraditi i tek onda mogu uz pomoć govornog
programa učiti. Za sve to potrebno je dodatno vrijeme i treba se uložiti
dodatan trud kako bih sve odradila na vrijeme, a to je osobito izraženo
kada je obavezno svaki tjedan pročitati nešto što će se obrađivati na
seminarskoj nastavi.
51
Jedan od problema koji bi svakako trebalo u budućnosti riješiti jest
nedostatak sustavne institucionalne podrške studentima s
invaliditetom. Podrška postoji u smislu nevladinih udruga, ali bilo bi
idealno kad bi takva podrška postojala na svakom fakultetu kako
student ne bi ovisio o lokaciji ili raspoloživosti pojedinih udruga. Ovdje
ne mislim samo na pomoć asistenta u nastavi koja je pojedinim
studentima itekako potrebna, već i pomoć u tehničkom smislu, kao npr.
popunjavanje potvrdi i formulara za upis godine, jer i sama sam često
ovisila o dobroj volji službenika u referadi ili o svojim prijateljima.
Nadalje, edukacija profesora bila bi od izuzetne važnosti kad je riječ
o pristupu studentima s invaliditetom. Nerijetko se događaju situacije
da se profesori ne snalaze, nisu se nikad susretali sa studentima s
invaliditetom i jednostavno ne znaju kako pristupiti. Sustavna
edukacija potrebna je kako bi se profesorima ukazalo na situacije s
kojima se studenti s invaliditetom susreću i načinom svakodnevnog
funkcioniranja tijekom studija kako bi se znali tome prilagoditi.
Događale su mi se situacije da profesori odlaze iz krajnosti u krajnost,
npr. jedan profesor spreman me je osloboditi većine obaveza jer misli
da bi mi tako bilo lakše ili ne bih nešto mogla odraditi, a drugi nije
spreman produžiti mi rok za predaju seminara zbog nepronalaska
literature. No, s druge strane valja istaknuti da je potrebno učiniti
52
ustupke u smislu izjednačavanja uvjeta, ali pravila i zahtjevi u smislu
odrađivanja obaveza nikako ne bi trebali biti smanjeni.
Unatoč svim mogućim zaprekama koje sam imala tijekom studija, svoje
obaveze sam uspješno svladala te mogu reći da je ovo iskustvo zasigurno
pridonijelo mom, kako osobnom, tako i profesionalnom razvoju i to je
nešto na što sam ponosna i nitko mi ne može oduzeti. Našla sam se u
novim situacijama, učila se rješavati ih i riješila ih, a sve to uz svesrdnu
pomoć mojih kolega i prijatelja. Upoznala sam nove ljude s kojima
dijelim interese, sklopila nova prijateljstva od kojih će neka ostati za
cijeli život. S pojedinim profesorima imala sam zaista lijepa iskustva što
se tiče razumijevanja već navedenih teškoća te bi takvi profesori mogli
poslužiti kao primjer ostalima što se tiče pristupa studentima s
invaliditetom. Što se tiče budućnosti, jedno je sigurno, ovo iskustvo i
skorašnji završetak studija sigurno mi neće odmoći već uvelike pomoći.
PRIČA 2
Studentica sam prve godine novinarstva na Fakultetu političkih
znanosti u Zagrebu, od rođenja sam slijepa, ali unatoč tome vrlo dobro
se snalazim u različitim životnim situacijama, pa tako i na fakultetu.
Početak studiranja je za svaku mladu osobu, pa tako i za mene, velika
promjena.
Moje iskustvo iz redovne srednje škole puno mi je pomoglo
da se prilagodim novoj situaciji. Prije nego što sam
krenula na fakultet, razgovarala sam s nekim starijim
slijepim studentima o tome kako polažu ispite, kako
su prilagodili literaturu i to mi je pomoglo da pronađem
„neki svoj“ način funkcioniranja. Već na prvim predavanjima
53
razgovarala sam s koordinatoricom za studente s invaliditetom i bez
problema se dogovorila oko polaganja ispita i ostalih stvari. Smatrala
sam da bi bilo najbolje da ispite polažem usmeno jer je to lakše i meni i
njima, pismeno je, ipak, tehnički zahtjevnije. Sa svakim profesorom
sam razgovarala o načinu prilagodbe određenom kolegiju i, naravno,
složili smo se.
Na predavanjima koristim Brailleovu elektroničku bilježnicu –
Braillino jer je tiha, lagana, praktična i
jednostavna za korištenje. Jedino sam na
kolegiju Engleski jezik koristila
prijenosno računalo, naravno, s
govornom jedinicom, da mogu
sudjelovati i pratiti nastavu. Gotovo sva
literatura nam je dostupna u knjižnici
fakulteta i na našem studomatu; knjige
skeniram pomoću programa Fine reader i čitam uz pomoć govorne
jedinice. Ured za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu i
Udruga slijepih Zagreb također su ponudili pomoć oko skeniranja
literature. U seminarskoj nastavi imamo izlaganja i radimo Power point
prezentacije koje, naravno, radim i ja i izlažem. Na fakultetu na
računalima nema govorne podrške, ali moje kolege i profesori uvijek su
spremni izaći mi u susret i pomoći da ispunim svoju obavezu.
Drugi studenti su me jako brzo prihvatili, već nakon nekoliko dana
počela sam se družiti, odlaziti na kave s novom „ekipom“. Zanimljiv im
je bio način mog učenja i rada pa su me često o tome pitali, meni to,
naravno, ne predstavlja problem pa sam im objašnjavala način na koji
se krećem, kako funkcionira Braillino, kako radi govorna jedinica i kako
doživljavam svijet oko sebe. Kolege mi pomognu - daju mi svoje bilješke
54
ako nešto nisam stigla napisati, ako treba nešto pročitati, itd. Bez
preuveličavanja mogu reći da sam se jako dobro snašla na fakultetu što
potvrđuju moje kolege s kojima se družim, a i moje dobre ocjene u
indeksu.
55
O CENTRU ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE „VINKO BEK“
Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ ustanova je u sustavu
socijalne skrbi koja pruža usluge odgoja,
obrazovanja i rehabilitacije osobama s oštećenjem
vida od rođenja do 65 godine života, u
Republici Hrvatskoj.
Misija Centra "Vinko Bek" je razviti
sposobnosti naših korisnika do razine
koja im omogućuje kvalitetan život.
Vizija Centra "Vinko Bek" je obavljati našu misiju diljem Hrvatske.
Osnovan je 1895.g. na inicijativu Vinka Beka, našeg prvog
tiflopedagoga. U ono vrijeme bila je to jedina ustanova za obrazovanje
slijepih u ovom dijelu Europe. Danas je Centar “Vinko Bek” resursni
centar za osobe s oštećenjem vida za cijelu Hrvatsku.
Osobe oštećena vida rehabilitiraju se po specifičnim programima, a
osnovnu i srednju školu završavaju po programima Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta.
Odjel integracije Centra „Vinko Bek“ djeluje već 20 godina. Osnovni
zadatak stručnjaka Odjela je pružanje psihosocijalne podrške i
integracija učenicima s oštećenjem vida u redovnom odgojno-
obrazovnom sustavu.
S našim korisnicima započinjemo raditi već od rođenja odnosno od
trenutka utvrđivanja oštećenja vida od strane oftalmologa, pedijatra,
56
roditelja, učitelja ili odgajatelja. Onima najmanjima, od rođenja do
treće godine života dolazimo u obiteljski dom.
Pružamo potporu od upisa u dječji vrtić i pratimo ih do završetka
srednje škole. Multidisciplinarnu stručnu pomoć pružamo djeci,
njihovim roditeljima te odgajateljima i učiteljima. Mobilni tim obilazi
korisnika u njegovoj lokalnoj sredini, kreira i provodi individualne
planove psihosocijalne podrške, savjetuje roditelje, educira i konzultira
odgajatelje, učitelje i nastavnike.
U školskoj godini 2013./2014.g. odjel integracije brine o 248 korisnika
s oštećenjem vida u Republici Hrvatskoj, ima dvije dislocirane jedinice
- u Splitu i uskoro u Osijeku, kako bi usluga bila što bliža korisniku.
Usluge Odjela integracije besplatne su za djecu i mlade s oštećenjem
vida, za njihove roditelje, odgajatelje, učitelje i nastavnike.
Odjel za odrasle, kasnije oslijepjele osobe Centra “Vinko Bek” pruža
psihosocijalnu podršku osobama starijima od 18 godina. Programi su
namijenjeni osobama kod kojih je u odrasloj dobi nastupilo teško
oštećenje vida, osobama koje imaju teško oštećenje vida od rođenja ili
djetinjstva, odnosno rane mladosti, a nisu kroz rehabilitacijski program
osposobljene za samostalan život, odraslim slijepim osobama kod kojih
su nastupile promjene; osobne, obiteljske, prostorne ili društvene,
odraslim slijepim osobama s pridruženim smetnjama.
57
KONTAKTI
Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko
Bek“
Kušlanova 59a
10 000 Zagreb
e-mail: [email protected]
Odjel za integraciju
Voditeljica: Ivana Rotim
Tel: 01- 2382 225
e-mail: [email protected]
Odjel za odrasle
Voditeljica: Vilma Bilopavlović
Tel: 01-2382 230
e-mail: [email protected]
58
LITERATURA I IZVORI
1) Učenik s oštećenjem vida u redovitoj školi, Hrvatski savez slijepih,
2007.
2) Zovko Gojko: Peripatologija 1, Školske novine, 1994.g.
3) Zovko Gojko: Peripatologija 2, Školske novine, 1998.g.
4) www.czrs.hr
5) www.eduquality-hr.com
6) www.freedomscientific.com
7) www.rnib.org.uk
8) www.savez-slijepih.hr
Sve fotografije korištene u brošuri se nalaze u vlasništvu Centra za
odgoj i obrazovanje „Vinko Bek”.
Svi ostali grafički prikazi su preuzeti iz Microsoft Office Clip Arta.
59
BILJEŠKE
„Studirajmo zajedno!“
2014.
Nositelj projekta: Partneri:
Ekonomski fakultet u Splitu
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost
Ekonomskog fakulteta u Splitu