NikolajOstrovski

KAKOSEKALIOČELIK

Nazivoriginala:КАКЗАКАЛЯЛАСЬСТАЛЬ

Sruskogpreveo–DervišImamović

DIOPRVI

GLAVAPRVA

–Nekaustanuonikojisupredpraznikdolazilimojojkućidaodgovaraju.Opušteničovjekumantiji,steškimkrstomovratu,prijetećeošinupogledomučenike.Svirepesitneočikaodasuprobadalesvešestoro,četiridječakaidvijedjevojčice,kojisedigoše

izklupa.Djecasustajalaibojažljivozirkalanadebeljkaumantiji.–Visjedite–mahnupopdjevojčicama.Onebrzosjedošeisolakšanjemodahnuše.SitnoočiocaVasilijasadaseusredsredišenačetirimalefigure.–Dede,ptičice,dođiteovamo!OtacVasilijesepodiže,odgurnustolicuiprimačesezbijenojdjeci.–Derlad,koodvaspuši?Svočetvoroodgovorišetiho.–Oče,minepušimo.Popovolicepocrvenje.–Ne pušite, gadovi, ha, a ko je ondamahorku sipao u tijesto?Ne pušite, ha? E, sad ćemo da

vidimo!Dede,izvrćitedžepove!Brže!Izvrćitekadvamkažem!Trojepočešedapraznedžepovenasto.Tražećipraškeduvana,pop jepažljivopregledaosvešavove,aliništanijenašao.Sadadohvati

četvrtog,crnookog,usivojkošuljiiplavimhlačamazakrpljenimnakoljenima.–Atištasiseukočiokaonekikip?Gledajućipopasaskrivenommržnjom,crnookiodgovoripromuklo:–Pajanemamdžepova–ipređerukamadužšavova.– A-a-a, nemaš džepova! Znači, ti misliš da ja ne znam ko jemogao napraviti takvu pakost i

pokvarititijesto?Mislišdaćešiovajputostatiuškoli?Ne,ptičice,ovajputtotinećeupaliti.Prošliputsamtesamonamoljakanjetvojematereostavio,alisadajetomekraj.Maršizrazreda!

–onščepadječakazauho,izbacigauhodnikizalupizanjimvrata.Razredzamuknuinaježise.NikonijemogaodashvatizaštojePavleKorčaginistjeranizškole.

SamojeSerjoškaBruzžak,drugiprijateljPavkin,vidiokakojenasuopopuuuskršnjetijestošakukrdže.Tojebiloupopovojkuhinji,gdjegaječekalošestneznalica,kojisukodnjegaustanumoraliodgovaratilekcije.

IstjeraniPavkajesjeonadonjustepenicudoksata.Razmišljaojekakoćekućiištaćerećimateri,koja se tako brinula o njemu i od ranog jutra do kasno u noć radila kao kuharica kod inspektoradržavnogmonopola.

Pavkusugušilesuze.»Štasadadaradim?Isvejetozbogtogprokletogpopa.Ikojimijeđavobiodamusipamkrdžu?

Serjoškamenagovori.'Daj–veli–datojodvratnojzmijinaspemo'.I,eto,nasulismo.SadaSerjoški

ništa,ameneće,posvojprilici,istjeratiizškole«.VećodavnojepočeloovoneprijateljstvosocemVasilijem.JednomsePavkapotukaosMiškom

Levčukomizatojeostaobezručka.Danebivragovaoupraznomrazredu,učiteljjenestaškaodveokodstarijih,udrugirazred.

Pavkajesjeouzadnjuklupu.Mršaviučitelj,ucrnomkaputu,pričaojeozemljiizvijezdama.Otvorenihustaodčuđenja,Pavka

jeslušaootomekakozemljapostojivećmilionegodinaidasuzvijezdeneštosličnozemlji.Onjetolikobioiznenađentimeštoječuodaječakhtioustatiirećiučitelju:»Uvjeronaucinepišetako«,alisepobojaodazatonedobijepoglavi.

IzvjeronaukePavkijepopuvijekdavaopeticu.Onjenaizustznaosvetropare,savNoviiStarizavjet i sasvim je dobro pamtio šta je u koji dan bog stvorio.Zato je odlučio da o tome pita ocaVasilija.Većnaprvomčasuvjeronauke,tekštojepopsjeounaslonjaču,Pavkapodižeruku,akadadobidozvoludagovori,ustadeipoče:

–Oče, a zaštoučitelj u drugom razredukažeda zemljapostoji većmilionegodina, a nekakovjeronaukauči–pethilj...–iznenadajezamuknuoodkreštavoguzvikaocaVasilija.

–Štatitoreče,gadegadski?!Etokakotiučišriječbožiju!NijePavkauspionidazine,apopgajevećščepaozaobadvauhaipočeodamulupaglavuozid.

Odmahzatim,premlaćenipreplašen,biojeizbačenuhodnik.DobrojetogdanaPavkaizvukaoodmatere.SljedećegdanaotišlajeuškoluinekakonamolilaocaVasilijadajojprimisinanatrag.Otadaje,

eto, Pavka zamrzio popa svim svojim bićem.Mrzio i bojao ga se. Nikome on nije praštao takveuvrede,panipopunijezaboravljaotenezasluženebatine.Ozlojediose,alisepritajio.

JošmnogotakvihuvredapodniojedječakodocaVasilija:izgoniogajeizrazreda,zbogsitnicaga je tjeraočitavenedjeljeuugao,nijednomganijepropitaozadaću,pa jezbog togapredUskrs,zajednosaneznalicama,moraodaidenjegovojkućiidapolažeispit.Tadaje,eto,inasuoduvanupopovouskršnjetijesto.

Nikoganijevidio,alisepopodmahdosjetiočijejetomaslo....Nastavajezavršena.DjecapohrlišeudvorišteiokružišePavku.Alionjebiomrzovoljanićutao

je. Serjoška Bruzžak nije izlazio iz razreda, osjećao je da je i on kriv, ali ničim nije mogao dapomognesvomedrugu.

Kroz otvoreni prozor zbornice izviri glava školskog upravitelja JefremaVasiljeviča, i njegovdubokibastržePavku.

–OdmahmipošaljiteKorčagina!–viknuoje.Pavkinosrcezalupakadapođeuzbornicu.

*Vlasnik staničnog bifea, postariji, blijed, bezbojnih i izblijedjelih očiju, baci pogled na Pavku,

kojijestajaopostrani.–Kolikomujegodina?–Dvanaest–odgovorimati.–Padobro,nekaostane.Uslovisuvam:osamrubaljamjesečnoihranaradnimdanom.Daninoć

radi,daninoćjekodkuće.I–danekrade.

–Božemesačuvaj!Nećeonkrasti,javamjamčim–uzbuđenoizusti,mati.–Dobro,nekajošdanaspočnedaradi–naredigazdai.okrenuvšiseprodavačicikojajeizašanka

stajalaporednjega,reče–Zina,odvediovogmališanaupraonicuireciFrosenjkidamudaGriškinposao.

Prodavačica ostavi nož kojim je rezala šunku i, mahnuvši glavom Pavki, pođe preko saleprobijajućisepremabočnimvratima,kojasuvodilaupraonicu.Pavka je išaozaprodavačicom,amatigajesustizalainabrzinušaputala:

–Pati,Pavluška,pazi,postarajse,nemojdaseobrukaš.Isprativšisinatužnimpogledom,matipođepremaizlazu.U praonici se radilo punom parom; na stolu je bila čitava gomila tanjira, viljušaka, noževa, i

nekolikoženaihjebrisalopeškirimaprebačenimprekoramena.Jedanriđdječakskuštravomineočešljanomkosom,malostarijiodPavke,poslovaojeokodva

velikasamovara.Praonicajebilapunapareizvelikogkoritasvrelomvodomukomesepraloposuđe,iPavkanije

mogaoodmahprepoznatilicaženakojesupraleposuđe.Onjestajaoinijeznaoštadapočneigdjedastane.

ProdavačicaZinapriđejednojodsudopera,uzejezarameireče.–Frosjice,evovamnovogdečkamjestoGriške.Objasnimuštatrebadaradi.ObraćajućisePavkiipokazajućiženukojujeupravooslovilasaFrosjice,Zinamureče.–Onajeovdješef.Štotionakaže,toradi–okrenuseipođeubife.–Dobro–krotkorečePavkaiupitnopogledaFrosju,koja jestajalaprednjim.Brišućiznajsa

čela,onagajemjerilaodglavedopetekaodajeocjenjivalanjegovesposobnosti,aonda,zasukujućipalirukav,počeneobičnoprijatnimidubokimglasom.

–Tvojposao,dragoviću,nijevelik:evo,znači,ovajkazanćešovakoujutrodazagriješdabiunjemuuvijekbilovrelevode,onda,razumijese,drvadanacijepaš, ionda,evo, iovisamovarisutvoj posao. Zatim, kad bude trebalo, čisti ćeš noževe, viljuške i pomije iznositi. Ovdje posla,dragoviću,daseuznojukupaš–govorilajeonakostromskimnarječjemsnaglaskomna»a«,iodtognjenognaglaskairumenoglicasamalimprćastimnosemPavkipostadelakše.

»Ovatetka,činimise,nijeloša«,zaključiusebii,oslobodivšisesada,obratiseFrosji.–Tetka,asadaštadaradim?Rečeizbunise.Gromkismijehsudoperaugušinjegoveposljednjeriječi.–Ha-ha-ha!...Frosjasteklanećaka...–Ha-ha!...–najvišesesmijalasamaFrosja.OdparePavkajojnijedobrovidiolice,aFrosjijebilosvegaosamnaestgodina.Sadavećsasvimzbunjen,onseokretedječakuizapita.–Štatrebasadadaradim?Alinanjegovopitanjedječaksesamoisceri.–Pitajtjtetku,onaćesvedatiobjasni,ajasamtiovdjeprivremeno–i,okrenuvšise,iščezekroz

vratakojasuvodilaukuhinju.–Hodiovamo,pomozibrisativiljuške–čuPavkaglaspostarijesudopere.–Šta se tukikoćete?Šta je tako smiješno rekaomališan?Evo,drži,–onadadePavkipeškir–

uzmijedankrajuzube,adruginategniporebarke.Evotiviljuškaivucinaprijed-nazad:takodananjojnitrunkaneostane.Kodnassenatostrogopazi.

Gospoda zagledaju viljuške, i ako primijete prljavštinu, – gotovo je, gazdarica odmah goni sposla.

–Kakogazdarica?–Pavkanijerazumio.–Pavašjegazdaonajštojemeneprimio.Sudoperasenasmijala.–Mojsinko,našgazdatiješeprtljainespretnjaković.Ovdjetijesvegazdarica.Danasjenematu.

Kadporadiš,–vidjećeš.Vratapraoniceseotvorišeiuđošetrikonobaranosećičitavegomileprljavogposuđa.Jedanodnjih,plećat,razrok,kvadratnoglica,reče:–Mrdajteživlje.Skorostižepodnevnivoz,aviotežete.UgledavšiPavku,onupita.–Akojeovo?–Novajlija–odgovoriFrosja.–A,novajlija–dočekaon.–Slušaj ti,–njegovateškarukasespustinaramePavki igumuga

prema samovarima–oniuvijekmorajubiti spremni, aoni, vidiš– jedan seugasio, adrugi teškodiše.Danas,eto,nekatibude,asutra,akosetoponovi,dobićešponjušci.Jesilirazumio?

Nerekavšiniriječi,Pavkaseprihvatisamovara.Tako je počeo njegov radni život. Nikada se Pavka nije tako starao kao prvog radnog dana.

Shvatioje:ovdjenijekaokodkuće,gdjejemogaoineposlušatimajku.Razrokimujejasnorekao,akonebudešslušao,dobićešponjušci.

Varnice su letjele iz trbušastih ogromnih samovara kada ih je Pavka razduvavao natakavši načunakskinutučizmu.Zgrabivšivedraspomijama,trčaojepremapomijari,podlagaodrvapodkazansvodom,navrelimsamovarimasušiomokrepeškire–radiosveštosumurekli.

Kasno uveče umorni Pavka uputi se dolje u kuhinju. Postarija sudoperaAnisja, pogledavši navratakrozkojajenestaoPavka,reče:.

– Ovaj mališan je nekako nenormalan: vrzma se kao da je ćaknut. Vidi se, nisu ga od dobraposlalidaradi.

–Okretanjedečko,–rečeFrosja–toganetrebagoniti.–Brzoćesenatrčati,–dočekaLuša–sviseizpočetkastaraju...U sedam sati ujutro, iscrpen besanom noći i neprestanim trčkaranjem, Pavka je predao kipeće

samovaresvomezamjeniku,bucmastomdječakudrskihprižmirenihočiju.Uvjerivši se da je sve u redu i da u samovaru ključa voda, dečko zabi ruke u džepove, štrcnu

pljuvačkukrozstisnutezubei,bacivšinaPavkuomalovažavajućipogledsvojihbjelkastihočiju,rečetonomkojinijedopuštaopogovora.

–Slušajti,šeprtljo!Sutradamesmijenišušestsati.–Zaštoušest?–upitaPavka.–Usedamjesmjena.–Koseusedamsmjenjuje,nekasesmjenjuje,alitidolaziušest.Iakobudešmnogolajao,odmah

možešdadobiješponosu.Šmokljanobičan,tekštojenastupio,avećsepravivažan!Sudopere su već predale dežurstvo novoj smjeni i s interesovanjem su pratile prepiranje dva

dečka. Drski ton i izazivačko držanje buce raspalili su Pavku. On kroči prema svome zamjeniku

spremivšisedamuprilijepišamarčinu,alisezaustavipobojavšisedamožebitiistjeransaposlaprvidanrada.Pozelenjevši,onprocijedi.

–Boljećetibiti–lakše,nenalijetaj–dasenebiopekao.Sutradolazimusedam.Aštosetičešaketanja,tunisamslabijiodtebe.Akotiseprohtijedaprobaš,samoizvoli.

Protivnik se jedan korak odmače prema kazanu i iznenađeno pogleda nakostriješenog Pavku.Takavodlučanotporbuconijeočekivao,itogamalozbuni.

–Pa,dobro,vidjećemo–progunđaon.Jutarnjesuncese lijenopodizalo izaogromnepilane.UskoroćePavkaugledati i svojkućerak.

Onjeodmahtu,izakućeLeščinskoga.»Mati,vjerovatno,jošnespava,ajasetekvraćamsaposla«,pomisliojePavkai,zviždukajući,

pođebrže.»Panijebašnitakoslaboispaloštomeistjerašeizškole.Itakomionajprokletipoponebidaomira,a sad–bašmebriga«, razmišljao jePavkapribližavajući sekući.Otvarajućivratniceprisjetise:»Aonomebucimoramdarascopamnjušku.«

Majkajeudvorištuposlovalaokosamovara.Kadaugledasina,onaćeuzbuđeno:–Pa,kakoje?–Dobro–odgovoriPavka.Matijehtjeladagaupozorinanešto,alionodmahshvati–krozotvoreniprozorvidjelaseširoka

leđabrataArtjoma.–Šta,Artjorndoputovao?–zbunisePavka.–Jučejedoputovao,iostajeovdje.Radićeuželjezničkojradionici.Pavkaneodlučnootvorisobnavrata.Ogromnafigura,kojajesjedilazastolomokrenutaleđimapremanjemu,okrenuse,iispodcrnih

obrvabljesnušestrogebratoveoči.–A-a,došaosi,duvandžijo?E,pa,zdravo!NištadobrognijePavkiobećavaorazgovorsbratom.»Artjomvećsvezna«,pomisliPavka,»onmožedaizgrdiidaizmlati.«PribojavaosePavka.Artjoma.Ali Artjom, očevidno, nije se spremao da ga tuče. On je sjedio na šamlici i, naslonivši se

laktovimanasto,netremicejeposmatraoPavku,iteškojebilorećidaligajegledaopodsmješljivoiliprezrivo.

– Pa, veliš, univerzitet sam već završio, sve nauke izučio, a sada se i pomija prihvatio – rečeArtjom.

Pavka jegledaou ispucalupodnicu ipažljivoposmatraoekserčija jeglavastršila.AliArtjomustadeizastolaiuputiseukuhinju.

»Izgleda,prođebezdegeneka«,odahnuPavka.ZavrijemečajaArtjomjespokojnoraspitivaoPavkuotomeštasedogodilourazredu.Pavkamusveispričao.–Štaćestobombitikasnijekadasivećsadaovakavnapasnik?–zabrinutoizustimati.–Štaćemo

snjim? I na koga se samo umetnuo? Gospode bože moj, koliko sam samo muke vidjela s ovimvragolanom–jadilaseona.

ArtjomodgumuodsebepraznušoljuiokrenusePavki.

–Evo,ovako,bratac.Kadsevećtakodesilo,odsadapazi,naposlunikakvihburgija,radisveštotreba.Akoteiotudaispraše,jaćutetakoizlemezatidaćešpamtitidoksiživ.Zapamtištatirekoh.Dosta je materi sekiran ja. Ma kuda, đavo, da zabode svoj nos – svuda razmirice, svuda neštonapakosti.Alisadajetomekapak.Odradišgodinudana,tražićudateprimezašegrtauložionici,jerutimpomijamačovjekomnepostade.Trebaučitizanat.Zasadasijošmali,alikrozgodinuzamoliću,možda će i da prime. Ja se preseljavamovamo i radićuovdje.Mati više neće služiti.Dosta je većgrbilaleđapredsvakimđubrinjem!Pa,eto,Pavka,pazi,budičovjek.

Onse,onakoogroman,diže,obučekaput,kojijebioprekonaslonastolice,idobacimateri:–Jaidemmalosposlom–i,sagnuvšiseprednadvratnikom,izađe.Kadajevećbioudvorištu,

prolazećiporedprozora,dobaci:–Eno,tamo,doniosamtičizmeiperorez,matićetidati.

*Bifenaželjezničkojstaniciradiojeneprekidnoidaninoć.Ovajželjezničkičvorspajaoješestpruga.Stanicajebilastalnokrcata isamobisedva-trisata

preko noći, u vremenu između dva voza, smanjila gužva. Ovdje, na ovoj stanici susretalo se iodlazilona razne strane stotineešalona.Sa fronta ina front.Odatle sobogaljenim i iskasapljenimljudima,odavdesčitavomrijekomnovihljudiusivimijednolikimšinjelima.DvijegodinesePavkavrtionaovomposlu.Kuhinjaipraonica,tojebilosveštojevidiozaovedvijegodine.Uogromnojpodrumskojkuhinji–grozničavrad.Ovdjejeradiloprekodvadesetljudi.Desetkonobarajestalnotrčkaraloizbifeaukuhinju.

Sada je već Pavka primao ne osam, nego deset rubalja. Za ove dvije godine on je porastao iojačao.Aliimnogomukajepreživiozatovrijeme.Kaopomoćnikkuharapolagodineječađavioukuhinji,aondajeopetodletioupraonicu.Izbaciogajesvemoćnišefjermusenijesviđaotvrdoglavideran,odkogasemogloočekivatidanožemdžarneakomudašpozubima.Davnobigaonizbogtogaprotjerali,aligaspasavalanjegovaneiscrpnaradnasposobnost.Onjebioneumoran,iradiojevišeodsviju.

U satima navale u bifeu, on je kao sumanut jurio s poslužavnicima skakućući preko četiri-petstepenicaukuhinjuiizkuhinje;

Noću,kadabiprestajalagužvaudvjemasalamabifea,dolje,ukuhinjskimostavama,sakupljalisuse konobari. Počinjalo je neobuzdano kockanje u »dvadeset i jedan« i »deveticu«.Mnogo puta jePavkavidiokakonastolovimaležinovac.Nijesečudiotolikojkoličininovacajerjeznaodasvakiodnjihzadaninoćsvogadežurstvadobijenapojnicapotrideset ičetrdesetrubalja.Sabiralisupopolovinuičitavurublju,aondasusenapijaliikockali.

»Ološprokleti!«,jediosenaTijihPavka.»Eto,našArtjom–prvoklasanbravar,adobijačetrdesetosamrubalja. Ja–deset.Aoniza jedandanzgrnu toliko.Azašto?Zatoštoodnesu idonesu. I sveondapropijuiprokockaju.«

Isto tako kao i svoje poslodavce, Pavka ih je smatrao neprijateljima. »Podlaci jedni, oni ovdjeradekaolakeji.anjihoveženeidjecaporaznimgradovimaživekaobogataši.«

Dovodili su svoje sinove – u gimnazijskim uniformama, i svoje žene, – ugojene od izobilja.»Zapravo,oninovacaimajuvišenegogospodakojuposlužuju«razmišljaojePavka.InijesePavkačudioonomeštosenoćudogađalopokuhinjskimuglovimaiostavamabifea.Predobro jeznaodanijedna sudopera ili prodavačica neće dugo ostati u bifeu ako se za nekoliko rubalja ne prodasvakomekojeovdjeimaovlastimoć.

Pavka,kojijetolikožudiozanečimnoviminepoznatim,ovdjejezaviriousamudubinuživota,ujamuinjenodno,izapahnulisugazagušljivatruležimočvarnismrad.

Artjomunijepošlozarukomdasmjestibratazaučenikau ložionici.Mlađeodpetnaestgodinanisu primali. A Pavka je tako nestrpljivo očekivao kada će se izvući odavde, jer ga je privlačilaogromnakamenačađavazgrada.

ČestojeodlazioArtjomu,pregledaosnjimvagoneitrudiosedamupomognekolikojemogao.OsobitomujepostalodosadnootkakojeFrosjaotišlasaposla.Nijevišebilo tenasmijane iveseledjevojke, iPavka još jačeosjetikako sebio snjomčvrsto

sprijateljio.Sada,kadabiujutrodolazioupraonicu islušaočangrižljivudernjavu izbjeglica,on jeosjećaonekuprazninuiusamljenost.

*Zavrijemenoćnepauzeupraonicinikoganijebilo, iPavka je,gurajućidrvau ložištekazana,

čučnuopredotvorenavratašca,zagledaoseuvatruinaslađivaotoplinom.SasvimneprimjetnousjećanjujeoživjelaFrosjaionoštosenedavnodogodilo.Jasnojeiskrsla

slika:Subota.Noćnapauza.Onsespuštanizstepeniceukuhinju.Nazavijutku,izradoznalosti,popeose

nadrvadaproviriuostavu,gdjesuseobičnoskupljalikockari.Kockajebilaupunomjeku.Potamnjevšioduzbuđenja,Zalivanovjedržaobanku.Na stepenicama se začuše koraci.Okrenu se: odozgo se spuštaProhoška. Pavka se zavuče pod

stepenicedasačekadokovajprođeukuhinju.Podstepenicama jebilomračno, iProhoškaganijemogaoprimijetiti.

Prohoška skrenudolje, i Pavkavidje njegova širokapleća i velikuglavu.Odozgo se još nekospuštaožurnimlakimkoracima,iPavkačupoznatiglas.

–Prohoška,pričekaj.Prohoškazastade,okrenuseipogledagore.–Štaćeš?–promrmljaon.Nizstepeniceubrzašekoraci,iPavkapoznadeFrosju.Onauhvatikonobarazarukaviisprekidanimiprigušenimglasomreče:–Prohoška,pagdjesuparekojetijedaoporučnik?Prohorosornotržeruku.–Šta?Pare?Azartiihnisamdao?–dočekaonljutitoigrubo.–Paontijedaotristarubalja–uFrosjinomglasuzačuseprigušenplač.– Trista rubalja, kažeš? – podrugljivo ponovi Prohoška. – Pa šta, hoćeš da ih dobiješ? Samo,

gospođice,datonijemalopreskupozajednusudoperu?Menisečinidatijedostaitihpedesetštosamtidao.Bašsiminekasreća.Maloboljeodtebe,pajošsobrazovanjem,neuzimajutoliko.Budizahvalnaizato–noćprespavala,idobilapedesetrubalja.He,nemabudala.Deseticu-dvijemogu.jošdatidam,igotovo,aakonebudešglupača,jošmožešdazaradiš,jaćutepreporučiti...–dobacivšiposljednjeriječi,okrenuseiodeukuhinju.

–Bitango!Gade!–doviknuFrosjazanjim,naslonisenadrvaiprigušenozajeca.NemogućejeopisatiosjećanjakojasuobuzelaPavkukadaječuoovajrazgovoriizmrakavidio

Frosjukakosetreseiudaraglavomocjepanice.Alionsenijejavio,ćutaojeigrčevitosedržaoza

gvozdenepotpornje,auglavimujesvrdlaloodređenoijasno.»Injusuprodali,gadovi!Eh,Frosja,Frosja!...«Sada se još dublje uvriježilamržnja premaProhoški, i sve što ga okružavalo zgadilomu se i

postaloodvratno.»Eh,kadbihimaosnage,namrtvoimebihpremlatiotogapodlaca!O,zaštonisamvelikijakkaoArtjom!«

Plamičciupećiserazgaraliigasili,drhturilicrvenijeziciisaplitaliseujedanplavisplet.Pavkisečinilodamutonekizajedljivacplazijezik.

Ukuhinjijebilotiho,samosečulopucketanjeupećiiravnomjernokapanjevodeizslavine.Postavivšinapolicuposljednji,dosjajaočišćenlonac,Klimkaobrisaruke.Ukuhinjinikogaviše

nijebilo.Dežurnikuhariženeizkuhinjespavalisuugarderobi.Trinoćnasatazamiralajekuhinja,itada jeKlimkadolazioukuhinjuPavki.Dobrosusesprijateljilipomoćnikkuhara icmooki ložač.Kadauđeupraonicu,KlimkaugledaPavkukako čuči poredotvorenepeći.Pavka je primijetionazidusjenupoznatekuštraveprilike,pazatorečeneokrećućise:

–Sjedi,Klimka.Klimkasepopenasloženecjepanice,prileže,pogledanaPavku,kojijećutkesjedio,inasmiješi

se.–Štatitoradiš?Vračaš,štali?PavkateškoodvojipogledodplamenihjezikaiKlimkupogledašedvavelikasjajnaoka.Unjima

jeKlimkavidionekuneiskazanutugu.PrviputjeKlimkavidiotakvutuguuočimasvogadruga.–Pavka,danassiminekakočudan...–i,poćutavši,upita:–Datiseštogodnijedogodilo?PavkaustadeisjedeporedKlimke.–Ništami se nije dogodilo, – odgovori prigušeno– samo, eto, teškomi je ovdje,Klimka– i

njegoveruke,kojesuležalenakoljenima,stegošeseupesnice.–Štajetodanasstobom?–produžiKlimkapridigavšisenalaktove.–Danas,kažeš?Stalnojetakootkakosamdošaoovamo.Pogledajsamoštaseturadi!Tegljačimo

kaokonji,amjestozahvalnosti,ponosutemlatikomegodseprohtije,azaštiteniodkoga.Imeneitebegazdesunajmiledaimradimo,aispadadasvak,samoakoimasnage,imapravodanasmlati.Daserazguliš,nemožešsvakomeugoditi,akomeneugodiš,odtogaifasuješ.Svesestarašdaradiškakotreba,trčišnasvestrane,hoćešdanikakvezamjerkenebude,paopet,akonekomenavrijemenedoneseš,dobiješ...

Klimkagabojažljivoprekinu:–Nemojdavičeštoliko,moženekodauđe,datečuje.Pavkaposkoči.–Panekačuje,ionakoodlazimodavde.Boljećemibitidanadrumovimačistimsnijeg.Ovdjeti

je...grob,svesamilupeži.Kolikosamosvakiodnjihimanovaca!Mismozanjihobičniskotovi.Sdjevojkama rade šta kohoće.Akoja je poštena i ne popušta, naprečac je gone s posla.Akudadapođu?Ovdjetiuzimajubeskućnice,izbjegliceigladne.Trebadasejede,aovdjesebarnajestimogu,izboggladinasvepristaju...

Pavkajegovoriostakvomozlojeđenošću,dajeKlimka,bojećisedaihnekonebičuo,skočioizatvorio vrata koja su vodila u kuhinju. A njegov drug je produžavao o tome što se nakupilo unjegovojduši.

–Eto,ti,Klimka,ćutiškadatebiju.Zaštoćutiš?Pavkasjedenašamlicuporedstolaiumornonasloniglavunadlan.Klimkagurnudrvaupećpai

samsjedezasto.Upita:–Hoćemolidanasčitati?–Nemamoknjige.Kioskjezatvoren–odgovoriPavka.–Šta,zarondanasneradi?–začudiseKlimka.–Žandarisuuhapsiliprodavca.Našlisuneštokodnjega.–Azbogčegasugauhapsili?–Zbogpolitike,kažu.Klimkagaunedoumicipogleda.–Aštojeto–politika?Pavkasležeramenima.–Vragbigaznao!Kažu,akojenekoprotivcara,ondajetopolitika.Klimkasestrese.–Zarimatakvih?–Neznam.OtvorišesevrataiupraonicuuđedremljivaGlaša.–Djeco, zaštone spavate?Dovozamožemaloda sepritrene. Idi ti,Pavka,pospavaj, ja ćuda

pripazimnakazan.*

Pavkin posao se završio prije nego što je očekivao, i završio se sasvim drukčije nego što semogaonadati.

JednoghladnogjanuarskogdanaPavkasevećspremaokući,alidečkokojijetrebaodagasmjeninije dolazio. Favka je otišao gazdarici da traži da ga pusti kući, ali ga gazdarica odbila. Zato jeumorniPavkamoraodaguraidrugusmjenu,inavečejesasvimmalaksao.Zavrijemepauzetrebalojepunitikazaneiprokuhativoduzavozutrisata.

Pavka je odvrnuo slavinu, ali voda nije tekla, očevidno, pumpa nije radila. Ostavivši slavinuodvmutu,legaojenadrvaineodoljevšiumoru,zaspao.

Zanekolikominutaslavinajepočeladagrgoljiiklokoće,vodajepoteklaukazan,napunilagaiprelila se preko kaljevih ploča na pod praonice, u kojoj, kao i obično, nikoga nije bilo. Vode jebivalosvevišeiviše.Preplavilajesavpodiispodvratapoteklausalu.

Potočićisuprodiralipodstvariikofereputnika,kojisuspavali.Nikoništanijeprimjećivaodokvodanijeprobudilaputnikakoji je ležaonapodu ion skočio ipočedaviče;Sada su svipoletjelisvojimstvarima.Nastalajegužva.

Avodejebivalosvevišeiviše.Prohoška,koji je raspremaostoudrugoj sali,kadačuvikuputnika,dotrčadovrata i silom ih

otvori.Sadavoda,kojusudosadzadržavalavrata,potečeusalukaopravarijeka.Sada se vika još pojača. U praonicu utrčaše dežurni konobari. Prohoška odmah zgrabi Pavku

onakonaspavanju.Jedanzadrugimzatreštašeudarcipoglavidječaka,odbolapotpunoošamućenog.Onako sanjiv,onništanije shvatao.Predočima su sijevaleblještavemunje, aneizdrživibol je

rezaočitavotijelo.Premlaćen,Pavkaseteškodovukaodokuće.Mračaninamrgođen,ujutrojeArtjomraspitivaoPavkuosvemuštosedogodilo.Pavkajeispričaosvekakojebilo.–Kotejebio?–potmulimglasomupitaArtjom.–Prohoška.–Dobro,lezi.Artjomobučekožuhi,nerekavši,niriječiviše,odeizkuće.

*–MogulidavidimkonobaraProhora?–upitaojeGlašunepoznatiradnik.–Pričekajte,odmahćeon–odgovoriona.Krupničovjeksenasloninadovratak.–Dobro,pričekaću.Nosećinaposlužavnikučitavugomiluposuđa,Prohornogomgumuvrataiuđeupraonicu.–Eto,tojeon–rečeGlašapokazavšinaProhora.Artjomkoraknui,spustivšiteškurukunakelnerovorame,upitagledajućimuuoči:–ZaštotiizmlatiPavku,mogabrata?Prohor pokuša da oslobodi rame, ali ga strašni udarac pesnice svali na pod; pokuša da se

podigne,aligadrugiudarac,jošjačiodprvoga,prikovazapod.Prestravljena,poslugaserazbježaustranu.Artjomseokrenuipođepremaizlazu.Razbijenogikrvavoglica,Prohoškaseprevrtaonapodu.NavečeArtjomsenijevratioizložionice.Matijesaznaladasenalaziužandarmerijskomzatvoru.Šestdanakasnije,uveče,kada jemativećspavala,vratioseArijomizzatvora.Prišao jePavki,

kojijesjedionakrevetu,iupitaoganježno:–Štaje,bratac,jesiliseoporavio?–Sjedeporednjega.–Događaseigore,–i,poćutavšimalo,dodade–ništa,primičetebeuelektričnucentralu,jasam

većgovoriootebi.Tamoćešdanaučišzanat.PavkaobjemarukamastežeogromnuArtjomovuruku.

GLAVADRUGA

Počitavoj–varošicikaovihorsepronijelazaprepašćujućavijest:»Zbacilicara!«Ugradićunikonijemogaodavjerujeuto.Izvoza, koji je dopuziokrozvijavicu, ispadošedva studenta sapuškamapreko šinjela i odred

revolucionarnih vojnika sa crvenim trakama na rukavima.Oni odmah pohapsiše stanične žandare,starog pukovnika i komandanta garnizona. Sada građani povjerovaše. Zasnježenim ulicama prematrgunagrnušehiljadeljudi.

Čeznutljivosuslušalinoveriječi:sloboda,jednakost,bratstvo.Prošlisuburnidani,puniuzbuđenjairadosti.Nastalojezatišje,isamocrvenazastavanazgradi

gradske opštine, gdje zagospodariše menjševici i bundovci, podsjećala je na promjenu koja seodigrala.Sveostalobilojekaoiprije.

Krajem zime u varošici se razmjesti gardijski konjički puk.Ujutro bi u eskadronima jahali nastanicudahvatajudezerterekojisubježalisajugozapadnogfronta.

Lica konjičkih gardista bila su uhranjena, sve stasiti i krupni ljudi.Oficiri, većinom grofovi iknezovi, sa zlatnimepoletama i srebrnimgajtanimanačakširama, svekao što jebilo i zavrijemecaraisvekaodanijenibilorevolucije.

Korakom je pored njih prošla 1917. godina. Ništa se nije izmijenilo ni za Pavku, Klimku niSerjoškuBruzžaka.

Gazdesuostale iste. I tekukišovitomnovembrupočelosedogađatineštoneobično.Postanicipočešekrstaritinekinoviljudi,većinomizrovova,sačudnimnazivom»boljševici«.

Odakletakavčvrstiubjedljivnaziv,nikonijemogaoodgonetnuti.Teško jebilogardistimazadržavati dezertere sa fronta.Svečešće suprskala stanična staklaod

puščanepaljbe.Sadasuvećčitavegrupeostavljalefrontikadabiihzadržavali,onisusebajonetimabranili.Apočetkomdecembradezerterinagrnušeučitavimtransportima.

U nadi da će zadržati ovu navalu, gardisti su zakrčili stanicu, ali ih ošamutilo mitraljeskoštektanje.Iizvagonasupokuljalinasmrtpriviknutiljudi.

Sivifrontašisuugradzatjeraligardiste,aondasevratilinastanicuikrenulidalje,svetransportzatransportom.

*U proljeće hiljadu devetsto osamnaeste tri druga su se vraćala od Serjoške Bruzžaka, gdje su

igralikarata.UzputsusvratiliubaštuKorčaginaiprileglinatravu.Biloimjedosadno.Svaobičnazanimanjavećsuimdodijala.Počelisudarazmišljajukakobiovajdanboljeproveli.Iznenadasezaleđimazačutopotkonjskihkopitainaputusepojavikonjanik.Jednimskokomkonjpreskočijarakizmeđuputainiskebaštenskeograde.KonjanikmahnupletenimbičemPavkiiKlimki.

–Hej,momci,ovamo!PavkaiKlimkaskočišestraveipotrčašeogradi.Konjanikjebiosavzaprašen.Debelimslojem

sivedrumskeprašinebilamu jepokrivenanazatiljakzabačenavojničkakapa,bluza i čakšire sive

boje.Ojakomvojničkomopasačuvisiojerevolveridvijenjemačkebombe.–Dečki, dajte vode! – zamolio je konjanik, a kad je Pavka otrčao kući po vodu, on se obrati

Serjoški,kojijezuriounjega:–Slušaj,momče,recimi,kojajevlastugradu.Serjoškapožuridapridošliciispričasvegradskenovosti.–Kodnasvećdvijenedjeljenemanikakvevlasti.Kodnasjevlast–samoodbrana.Svimještani

poredučuvajunoćugrad.Akostevi?–sadaiSerjoškapostavipitanje.–Eh,akobudešmnogoznao,brzoćešostarjeti–nasmiješisekonjanik.IzkućeistrčaPavkanosećilončevode.Konjanik na jedan dušak ispi vodu, vrati Pavki lonče, trže dizgine i u galopu pojuri prema

borovojšumi.–Kojetobio?–unedoumicizapitaPavka.–Odaklebihjaznao?.–Klimkasležeramenima.–Sigurnoćeopetpromjenavlasti.ZatosujučeiLeščinskiotputovali.Ačimbogatašibježe,znači

–dolazepartizani–Serjoškasasigurnošćuriješiovopolitičkopitanje.NjegovoobjašnjenjejebilotolikoubjedljivodasesnjimodmahsaglasišeiPavkaiKlimka.Oninisustiglinidapogovorekakotrebaanadrumuseponovozačukonjskitopot.Svatrojica

poletješepremaogradi.Izšume,izašumarevekuće,kojasejedvavidjela,približavalisuseljudiikola,asasvimpored

drumakretalosepetnaestakkonjanikasapuškamaprebačenimprekosedla.Predkonjanicimasuišladvačovjeka:jedan,postariji,ubluzizelenkasteboje,soficirskimkaišimaprekonje,isdogledomnagrudima, a pored njega onaj isti konjanik koga su maloprije vidjeli. U onog postarijeg na bluzicrvenatraka.

–Štasamtirekao?–SerjoškalaktomgurnuPavkuuslabinu.–Vidiš,crvenatraka.Partizani.Očimiispaleakonisupartizani...–uzviknuSerjoškaodradostii

kaopticapreskočiprekoograde.Oba njegova druga potrčaše za njim, i sada su sva trojica stajala pored druma i posmatrala

pridošlice.Konjanicipriđošesasvimblizu.Njihovpoznanikkimnuimglavomi,pokazujućibičemnakuću

Leščinskog,upita:–Kostanujeuovojkući?Starajućisedanezaostajeizakonjanika,Pavkajepričao:–OvdjestanujeadvokatLaščinski.Jučejepobjegao.Sigurnosevasuplašio...–Aodakletiznaškosmomi?–nasmiješivšise,upitastariji.Pavkapokazanatrakuiodgovori:–Aštajeto?Odmahsevidi...Na ulicu su nagrnuli mještani i radoznalo posmatrali ulazak odreda u grad. I tri mlada druga

stajalasuporeddrumaiposmatralazaprašeneiumornecrvenogardejce.Kada preko kaldrme protutnja jedini top u odredu i nekoliko kola sa mitraljezima, djeca su

krenulazapartizanimai razišlase tekkadaseodredzaustavioucentru ipočeodaserazmještapostanovima.

Naveče,uvelikojgostinjskojsobiLeščinskih,ukojusesmjestioštabodreda,zavelikimstolomsizrezbarenimnogama sjedila su njih četvorica: trojica iz štaba i komandir odreda drugBulgakov,postarijičovjekprosijedekose.

Razvivši preko stola kartu gubernije, Bulgakov je noktom utiskivao linije i govorio čovjekuispupčenihjagodicaijakihzuba,kojijesjediopremanjemu:

– Ti veliš, druže Jermačenko, da bi se ovdje trebalo tući, a ja mislim: već ujutro treba dalje.Dobrobibilojošnoćas,alinemožese,ljudisuumorni.Našzadatakje–daseštoprijepovučemodoKazatina daNijemci ne bi prije nas stigli tamo.Davati otpor sa našim snagama– to je smiješno...Jedantopitridesetgranata,dvjestapješakaišezdesetkonjanika–strašnasila...Nijemcisekrećukaoželjezna lavina. Mi ćemo se moći tući kada se sjedinimo sa drugim crvenim jedinicama koje sepovlače.Druže,minesmijemozaboravljatida,osimNijemaca,nanašemputustojemnogeiraznekontrarevolucionamebande.Moje jemišljenje–većujutromostpred stanicomdignutiuvazduh ipovlačitise.DokNijemcidoveduuredmost,proćićedva-tridana.Njihovonadiranježeljezničkomprugombićezadržano.Drugovi,štovimisliteotome?Dajtedaodlučimo–obratiseondrugovimakojisusjedilizastolom.

Struškov, koji je sjedio prema Bulgakovu, mljacnu usnama, pogleda na kartu, a onda naBulgakovai,najzad,smukomprotisnuriječikojesumuzapeleugrlu:

–Jasesla...žemsaBulgakovim.Najmlađi,uradničkojbluzi,složise:–Bulgakovimapravo.SamoJermačenko,onajštojedanasrazgovaraosdječacima,odrečnoodmahnuglavom.–Aradikogsmovragaondasabiraliodred?ZarzatodasebezbojapovlačimopredNijemcima?

Pomommišljenju,miovdjetrebadasesnjimasudarimo.Dozlogrdilojevećsamopetepokazivati...Akobihsejapitao,svakakobihseovdjetukao...

–nagloodmačestolicu,ustadeizakoračaposobi.Bulgakovsnegodovanjempogledananjega.– Jermačenko, kada se tuče, treba se tući razumno. A da bacamo ljude u sigurnu propast i

uništenje, to mi ne možemo. Pa i smiješno bi bilo. Za nama se kreće čitava divizija s teškomartiljerijom ioklopnimkolima...Ne trebapravitidjetinjarije,druže Jermačenko...– iobraćajući sedrugima,završi:–Dakle,odlučenoje–sutraujutrokrećemo...Sljedećepitanjeje:veza–nastaviojeBulgakov savjetovanje. –Pošto semi povlačimoposljednji, naš zadatak je daorganizujemo radunjemačkoj pozadini. Ovdje je važan željeznički čvor i dvije željezničke stanice. Mi se moramopobrinutidanastaniciradisigurandrug.Sadatrebadariješimokogaćemoodnašihdrugovaostavitidaorganizujerad.Predlažitekandidata.

–Jamislimdabiovdje trebaoostatimornarŽuhraj– rečeJermačenkoprilazećistolu.–Prvo,Žuhrajjeovdašnji;drugo,onjebravarimonter–moćićedasezaposlinastanici.SnašimodredomFjodoranikonijevidio–onštižeteknoćas.Onjesnalažljiv,ionćestvarudesiti.Pomommišljenju,tojenajpogodnijičovjek.

Bulgakovklimnuglavom.–Takoje,slažemsestobom,Jermačenko.Imatelivi,drugovi,neštoprotiv?–obratiseostalima.

– Nemate. Znači, pitanje je riješeno. Ostavljamo Žuhraja, novac i nalog za rad ... A sada treće,posljednjepitanje,–produžiBulgakov– to jepitanjeoružjakoje senalaziugradu.Ovdjepostojičitavoskladištepušaka:dvadesethiljadakomada,kojesuostalejošodcarskograta.Onesenalazeu

seljačkojšupiisvisunanjihzaboravili.Tomijesaopštioseljak,vlasnikšupe.Hoćedaihseotarasi...OstavitiovoskladišteNijemcima,naravno,minesmijemo.Jasmatram,trebagaspaliti.Itoodmahdabidojutrasvebilogotovo.Samojeopasnopotpaljivati:šupajenaperiferiji,međusirotinjskimseljačkimkućama.Mogusezapalitiseljačkezgrade.

Struškov,snažan,davnonebrijanebrade,pomačese.–Zaš...zaštodasespaljuje?Jamis...mislim,oružjetrebarazdijelitistanovništvu.Bulgakovsehitrookrenu.–Razdijeliti,kažeš?–Takoje.Dobrokaže!–oduševljenodočekaJermačenko.–Trebaga razdijeliti radnicima iostalomstanovništvukojehoćeBar će imati čimedapočešu

Nijemcekada imdogusti.Abićegusto. Ikada sevećnemognedalje, ljudi će seprihvatitioružja.Struškovimapravo:trebarazdijeliti.Dobrobibilodaseprevezuuselo.–Seloćeboljedasakrije.AkadaNijemcipočnudarekvirirajusvedogolekože,tepuščicećeitekakotrebati!

Bulgakovsezasmija.–Da,aliNijemcićenareditidasepredajeoružje,isvićegapredati.Jermačenkodočeka.–Ipaknećesvipredati.Nekoćedapreda,anekoidaostavi.Bulgakovupitnopogledaostale.–Razdijeliti,razdijeliti–JermačenkaiStruškovapodržaimladiradnik.–Padobro,znači,razdijelićemo–saglasiseBulgakov.–Eto,tosusvapitanja–rečeonustajući

odstola.–Sadadojutramožemodaseodmaramo.KadastigneŽuhraj,nekadođemeni..Trebasnjimdaporazgovaram.Ati,Jermačenko,idiiobiđistraže.

Kadaostadesam,Bulgakovpređeusporednu,spavaćusobu,namadracprostriješinjelileže.*

Jutroje.Pavkasevraćaizelektričnecentrale.Većčitavugodinudanaradikaoložačkipomoćnik.Odmahmupadeuočidajedanasugradunekaneobičnaživost.Svečešćejesusretaomještane

kojisunosilipodvije ipo tripuške.Neshvatajućiučemujestvar,Pavkapožurikući.PoredkućeLeščinskognjegovijučerašnjipoznanicipenjalisusenakonje.

Utrčavši u kuću, umivši se na brzinu i saznavši odmatere daArtjoma još nema, Pavka potrčaSerjoškiBruzžaku,kojijestanovaonadrugomkrajugrada.

Serjoška je bio sin pomoćnika mašinovođe. Njegov otac je imao malu kuću i isto tako malodomaćinstvo.

Serjoškenijebilokodkuće.Njegovamati,puna,bijelalica,mrzovoljnopogledaPavku.–Avragbigaznaogdjeje!Istrčaočimjesvanulo,đavoganekiponio.Veli,oružjenegdjedijele,

tamo će, po svoj prilici, i da bude. Vama, balavim ratnicima, treba po turu dati. I previše ste serazuzdali.Nemožesenakraj.Ninosaneumijeobrisati,aovamo–zaoružje.Tinjemu,lupežu,reci–akomisamojednupatronuukućuunese,jaćumuglavuodvrnuti.Navučesvakogsmeća,paondaidiiodgovarajzanjega.Atišta,daseitinisitamospremio?

AliPavkavišenijeslušaočangrizavuSerjoškinumamu.Onjevećistrčaonaulicu.Drumomjegazionekičovjekinaobaramenanosiopojednupušku.Pavkamupritrča.–Čiko,recimi,gdjesiihdobio?

–Enotamo,naVerhovinidijele.KaobezdušePavkapotrčaupravcuVerhovine.Protrčavšidvijeulice,udarinadječakakoji je

vukaonasebiteškupješadijskupuškusabajonetom.Pavkagazaustavi.–Gdjesiuzeopušku?–Prekoputaškoledajuihljudiizodreda.Svejevećrazgrabljeno.Čitavunoćsudijelili,ostalisu

samopraznisanduci.Javećdrugunosim–sponosomzavršidječak.OvavijestrastužiPavku.»Eh,đavodaganosi,trebalojeodmahtrčatitamo,aneićikući!«uočajanjupomislion.»Kako

samtopromašio?«Najednommusinumisao,nagloseokrenu,utriskokastižedječakaiistržemupuškuizruku.– Ti već imaš jednu, dosta ti je. A ova – meni, – odbrusi Pavka tonom koji nije dopuštao

protivljenja.Ozlojeđenpljačkomusredbijeladana,dječaksebacinaPavku,aliovajodskoči jedankorak i,

uperivšinanjegabajonetu,viknu:–Odmakni,mogaobidasenabodeš!Odjedadječakzaplakaipotrčanazadpsujućiubespomoćnojsrdžbi.APavka,sadazadovoljan,

potrča kući. Preskoči preko ograde, utrča u šupu, na grede pod krovom ugura osvojenu pušku i,veselozviždukajući,uđeukuću.

*PrekrasnesuljetnevečeriutakvimmjestašcimauUkrajinikaoštojeŠepetovka,gdjejecentar–

gradić,aperiferija–selo.Uovetihe,ljetnevečerisvamladežjenaulicama.Djevojkeimladići–ugrupamaiparovima–

svisupredkućama,ucvjetnjacima,ubaštama,naulicamainabalvanimaistovarenimzagrađenje.Svudasmijehipjesma.

Vazduhtreperiodgustoćeimirisacvijeća.Visokonanebublijedosvjetlucajuzvijezdeiglassečujedaleko-daleko...

Voli Pavka svoju harmoniku. Zaljubljeno stavi na koljena svoju milozvučnu bečku dvoretku.Vješti prsti, ovlaš dotičući dirke, vijugavo kliznu odozgo dolje. Uzdahnu basovi i odjeknu zvuciobijesniizanosni.

Izvija se čitava harmonika, pa kako da i sam ne zaigraš! Ne možeš izdržati – noge samepoigravaju.Strastvenodašćeharmonika.Oh,kakojelijepoživjetinasvijetu!

Večerasjebiloosobitoveselo.NagredamaporedPavkinekućesabralaseveselamladež.Najvišese čula Galočka, Pavkina susjetka, kći kamenoresca. Ona voli da poigra i zapjeva. Ima alt – glasdubokibaršunast.

Pribojava se Pavka Galočke. Ima oštar jezik. Sjedne na grede uz Pavku, zagrli ga čvrsto izakikoćese:

–Eh,harmonikašu,delijojedna!Štetaštonisimaloveći,dobarbi–biozamenemužić.Volimtiharmonikaše,prednjimamisesrcetopi.

Pavkasecrvenidoušiju,alidobroje,uvečesetonevidi.Sveseodmičeodvragolanke,aonagačvrstodrži,nikakonepuštaisvezbijašale.

–Dragane,pakudatitobježišodmene?Eh,bašsiminekimladoženja.

NaplećimaPavkaosjećanjenečvrstegrudi,itoganekakouznemirujeiuzbuđuje,asmijehokonjihuzburkaojeobičnutišinuulice.

PavkauprijerukomuGaločkinorameireče:–Odmaknise,smetašmidasviram.Opetseprolomismijeh,počešenovazadirkivanjaišale.SadaseumiješaMarusja.–Pavka,zasvirajnamneštotužno,neštoštoćesrcedadirne.Laganoserastežemijehharmonikeiprstiklizepotipkama.Počedazvučipoznataisvimabliskamelodija.Galinajeprvaprihvata.Zanjom–Marusja,aonda

iostali.Sabraliseburlaci1urođenojhati2:ovdjenamjemilo,ovdjenamsehoćetužnozapjevati.Iodjekujuudaljini,tamoupravcušume,zvonkimladiglasovi.–Pavka!–čuseArtjomovglas.Pavkasložiharmoniku,ipritegnujekaišima.–Idem,zovume.–Posjedijoš,posvirajjošmalo–moligaMarusja.AliPavkažuri.–Nemogu.Sutraćemojošdaposviramo,asadamoramdaidem.Artjommezove–iprekoulice

otrčapremakućnomulazu.Kad otvori sobna vrata, vidje – za stolom sjedi Roman, Artjomov drug, i još neko treći –

nepoznat.–Tisimezvao?–upitaPavka.ArtjompokazaglavomnaPavkuirečenepoznatom:–Evo,tojemojbratko.NepoznatipružiPavkičvornovituruku.–Evošta,Pavka,–obratiseArtjombratu–tirečedasekodvasucentralirazboliomonter.Ti

treba sutra da saznaš da li bi na njegovo mjesto primili jednog spremnog čovjeka. Ako budepotrebno,dođidajaviš.

Nepoznatiseumiješa:–Ne,jaćusnjimzajednodapođem.Ličnoćudarazgovaramsgazdom.–Sigurnodajepotrebno.DanascentralanijeradilazbogtogaštoseStankovičrazbolio.Gazdaje

dvaputadolazio–sve je tražionekuzamjenu,alinijenašao.Adapusticentraluupogonsamosaložačem,nijeseusudio.Amonterserazbolioodtifusa.

–Pa,eto,znači,u redu jestvar– rečenepoznati.–Sutraću jadoćipo tebe, i idemozajedno–obratisePavki.

–Dobro.Pavka se srete sa sivim spokojnim očima neznanca, koje su ga pažljivo posmatrale. Taj

usredsređeni i netremični pogledmalo ga zbuni. Sivi zakopčani kaput bio je zategnut na širokimsnažnimleđima–očigledno,biomujetijesan.Ramenaiglavuspajaojesnažnivolovskivrat,isavonnekakojepucaoodsnage,kaostansnažnihrast.

Opraštajućisesnjim,Arijomreče.–Doviđenja,Žuhraju.Sutraidešsbratomiuredićešstvar.

*Tri dana poslije odlaska odreda Nijemci su upali u grad. Njihov dolazak je navijestila sirena

lokomotivenastanici,kojajeposljednjihdanapotpunoopustjela.Gradomsepronijelavijest:–IduNijemci.IakosusvivećodavnoznalidaNijemci trebadadođu,čitavgradseuskomešaokaoraskopani

mravinjak.Svisuznali,aliutosuljudinekakoslabovjerovali.I,eto,najednom,tistrašniNijemcinisuvišenegdjetamo,negoovdje,usamomgradu.

Bojećisedaizađunaulicu,mještanisuseprilijepiliuzogradeivratnice.ANijemci su,u tamnozelenimuniformama i spuškamanagotovs, išliuvrstamasobje strane

ceste. Na puškama kao noževi široki bajoneti. Na glavama teški čelični šljemovi, a na leđimaogromniranci.Uneprekidnomlancuišlisuodstanicepremagradu,išlisuoprezno,svakogtrenutkaspremninaotpor,iakonikonijenipomišljaonanekiotpor.

Naprijed su koračala dva oficira s mauzerima u rukama. Sredinom puta išao je hetmanskistarješina,tumač,uplavomukrajinskomkaftanuivisokojkozačkojšubari.

U centru gradaNijemci se postrojiše u obliku kvadrata.Udari bubanj.Okupi se omanja grupagrađanakojisusevećmalooslobodili.HetmanovacsepopenastubepredapotekomiglasnopročitanaredbukomandantamajoraKorfa.

Naredbajeglasila:§1.Naređujem:Svim građanima ovoga grada da u roku od 24 sata predaju sve vatreno i hladno oružje koje

imaju.Koneispuniovunaredbu–bićestrijeljan.§2.Ugraduseobjavljujeratnostanje,akretanjeposlijeosamsatiuvečezabranjujese.KomandantgradamajorKorf«.Uzgraduukojojseranijenalazilagradskaopština,aposlijerevolucijeSovjetradničkihdeputata,

sada se smjestila njemačka komanda.Kod ulaza je stajao stražar, sada više ne u čeličnom šljemu,negouparadnojkacigisogromnimcarskimorlom.Odmahtuudvorištunalazilose iskladištezapredajuoružja.

Preplašeni prijetnjom strijeljanjem, mještani su čitav dan donosili oružje. Odrasli se nisupojavljivali,negojeoružjedonosilamladežidjeca.Nijemcinisunikogazadržavali.

Onikojinisuhtjelidanoseoružjenoćusuga izbacivalipravonaput, aujutroga jenjemačkapatrolaskupljala,tovarilauvojničkakolaivozilaukomandu.

Ujedansatposlijepodne,kadajeisticaorokpredajeoružja,njemačkivojnicisuprebrojalisvojetrofeje. Ukupno je bilo predano četrnaest hiljada pušaka. Dakle, šest hiljada pušaka Nijemci nisudobili.Opštipretresikojesupreduzelidalisusasvimbeznačajnerezultate.

U svitanje sljedećeg dana bila su strijeljana dva željezničara kod kojih su prilikom pretresanađenesakrivenepuške.

*

Saslušavši narebdu,Artjom je požurio kući.Udvorištu sretePavku, uhvati ga za rame i tiho ienergičnoupita:

–Datinisištogoddonioizskladištakući?Pavkapomislidaprećutaopušci,alinijemogaodavarabrata,pamusveispriča.Zajednosupošliušupu.Artjomizvučeispodgredepušku,izvadiiznjezatvarač,skidebajoneti,

zgrabivši pušku za cijev, zamahnu svom snagom i udari njomeo stup ograde.Kundak se razletje.Ostatkepuškebacidalekonaledinuizabaštice.Bajonetizatvaračbaciunužnik.

Izvršivšisveto,Artjomseokrenubratu.–Pavka,razumiješ, tinisivišedijete, i igraoružjemnemanikakvogsmisla.Ozbiljnotikažem:

ništaukućunevuci.Zatosesadamožeživotomplatiti.Pazidamenevaraš,donesešlipanađu,menećeprvogastrijeljati.Tebe,šmrkavca,nećedirati.Pasjasusadavremena,razumiješ?

Pavkajeobećaodanećeništadonositi.Kada su se preko dvorišta vraćali u kuću, pred vratima Leščinskih zaustavi se kočija. Iz nje

iziđošeadvokat,njegovaženainjihovadjeca–NeliiViktor.– Vratile se ptice, – procijedi Artjom – eh, ala će da bude gužve, đavo da ga nosi! – opsova

Artjomiuđeukuću.Čitavdan jePavka tugovco zapuškom.Au to isto vrijemenjegovdrugSerjoška, zapinjući iz

petnihžila,kopaojezemljuporedzidaustarojzabačenojšupi.Najzadjejamabilagotova.Serjožasložiunjuukrpezamotanetrinovepuškekojejedobioprilikomdijeljenja.Onnijeni

pomišljaodaihpredaNijemcima.Nijeseončitavunoćmučioraditogadabisetakorastaoodsvogaplijena.

Zatrpavšijamuzemljom,onjedobroutaba,aondanatomjestonavučegomilusmećaistarudija.Kadakritičkipregledarezultatsvogaradainađedazadovoljava,skidekapuiobrisaznojsačela.

»E,sadanekatraže.Akadabiinašli,čijaješupa–nikonezna.«*

Pavkaseneprimjetnosprijateljiosastrogimmonterom,kojivećmjesecdanaradiuelektričnojcentrali.

SvompotčinjenomložačuŽuhrajjepokazivaomehanizamdinamaipriučavaoganarad.Bistridječaksvidiosemornaru.UslobodnimdanimaŽuhrajječestodolazioArtjomu.Uzdržljivi

iozbiljnimornarstrpljivojeslušaosvepričeizsvakodnevnogživota,aosobitokadabisematižalilanaPavkinenestašluke.OnjeumiotakoumirujućedjelovatinaMarijuJakovljevnudajezaboravljalasvojeneprilikeipostajalabodrija.

Jednog dana Žuhraj zaustavi Pavku u dvorištu električne centrale među naslagama drva i,nasmiješivšise,reče:

–Matimi pričala da voliš da se tučeš. »On je«, veli, »ukoljica kao neki pijetao.« – Žuhraj seodobravajućinasmijao.–Auopšte,tućisenijeružnastvar,samotrebaznatikogaizaštotući.

NeznajućidaligaŽuhrajismijavailigovoriozbiljno,Pavkaodgovori:–Jasenetučemtektako,uvijekradipravde.–Hoćešdatenaučimkakoseozbiljnotuče?–upitaŽuhrajiznenada.Pavkagazačuđenopogleda.–Kakoto–ozbiljno?

–Evodavidiš.IPavkaječuoprvukratkulekcijuizengleskogboksa.Priličnogastajalaovanauka,alijujePavkadobrousvojio.Nijejednomletionaglavačkeoboren

udarcemŽuhrajevepesnice–alisepokazaokaopriležanistrpljivučenik.Jednog vrućeg dana, došavši kući od Klimke i ne znajući šta da radi, odluči da se popne na

omiljeno mjesto – na krov kolibice koja se nalazila za kućom u baštenskom uglu. Prođe krozdvorište,uđeubaštu i,došavšidodrvenekolibe,poizbočinamasepopenakrov.Probivšisekrozgranjevišanja,gustonadkrovom,dođedosredinekrovaiprileženasunce.

Jedna strana šupebila jeokrenutapremabaštiLeščinskih i sa togkrajakrovavidjela se čitavabašta i jedna stranakuće.KadaPavkadižeglavu,ugledadiodvorišta ikočijukoja je tamostajala.Vidio je kako posilni njemačkog lajtnanta koji se nastanio kod Leščinskog četka stvari svogastarješine.Pavkajevećvišeputavidiolajtnantanakapijiimanja.

Lajtnant je bio dežmekast, crven, s malim podrezanim brkovima. Nosio je cvikere i kapu sasjajnimštitom.Pavkajeznaodalajtnantstanujeupobočnojsobi,čijijeprozorokrenutpremabaštiimožedasevidiskrova.

Sada je lajtnant sjedio za stolom i nešto pisao.Uze to što je napisao i izađe iz sobe. Predavšipismoposilnom,uputisebaštenskimputeljkompremakapijikojajevodilanaulicu.Kodhladnjakase zaustavi.Snekim je razgovarao. Izhladnjaka izađeNeliLeščinska.Uzevši jepod ruku, lajtnantpođesnjompremavratimaiobojeizađošenaulicu.

SvejetoPavkavidio.Upravo ga hvatao san kada ugleda da u lajtnantovu sobu uđe posilni, objesi uniformu, otvori

prozorpremabaštii,pospremivšisobu,izađeizatvorivratazasobom.OdmahzatimPavkagavidjeiuštali,gdjesubilikonji.

Krozotvorenprozorvidjelasečitavasoba.Nastolusuležalinekakvikaišiijošneštosjajno.Vučen neizdržljivim ljubopitstvom, Pavka oprezno pređe s krova na stablo višnje i spusti se u

baštu.Zgurivšise,unekolikoskokovasenađekodotvorenogprozora.Proviriusobu.Nastolu jeležaoopasačsakaišemzasabljuikuburasaprekrasnim»manliherom«zadvanaestmetaka.

Pavkidahzastade.Nekolikosekundiunjemusevodilaborba,ali,ponesendrzovitomsmjelošću,previ se, zgrabi kuburu, izvadi iz nje brunirani revolver i skoči u baštu. Pogledavši oko sebe,opreznogurnurevolverudžepipotrčapremavišnji.Kaomajmunsebrzouspentranakrov.Pogleda.Posilni jemirnorazgovaraoskonjušarom.Ubašti jebilapotpunatišina.Spustisesašupeipojurikući.

Matijeukuhinjispremalaručak,panaPavkunijeniobraćalapažnje.Zgrabivšikrpukojajeležalaizasanduka,Pavkajegumuudžep,neprimjetnošmugnukrozvrata,

pretrčaprekobašte,prebaciseprekoograde inađesenaputukoji jevodioušumu.Pridržavajućirukomteškirevolver,kojigajeudaraoponozi,izsvesnagepojuripremastarojrazvaljenojciglani.

Nogesegotovonisudoticalezemlje,vjetarjezviždaouušima.Kodstareciglanebilojetiho.Isprovaljivanidrvenikrov,gomilerazbijenecigleiporušenepeći

izazivali su tugu.Sve je bilo zaraslo travurinom. I samo trimlada druga ovamo su dolazila da sepoigraju.Pavkajeznaomnogotajnihmjestagdjesemoglasakritiukradenadragocjenost.

Zavukavšisekrozprolomupeć,opreznoizviri.NaputunemanikogaTihošumeboroviivjetrićpodižeprašinusivicaputa.Osjećasejakmirissmole.

Uugao,nasamomdnupeći,Pavkapoložirevolverzamotanukrpuiprekrigahrpomstarecigle.Izvukavšise,ciglamazatrpaulazupeć,dobropogledarasporedcigala,izađenaputipolakokrenukući.

Nogesuukoljenimapodrhtavale.»Kakoćesesveovozavršiti?«razmišljaojePavkaisrcemusestezaloodnekognemira.Samodanebibiokodkuće,danasjeprijevremenakrenuonaposao.Uzeojeodčuvaraključi

otvorioširokavratakojasuvodilauprostorijugdjesusenalazilimotori.Dokječistiopepeljnjak,pumpaovoduukazaniraspaljivaopeć,razmišljaoje:

»ŠtalisesadadogađauviliLeščinskih?«Kasno,tekokojedanaestsati,navratiojedoPavkeŽuhraj,pozvaogaudvorišteiopreznoupitao:–Zaštojedanaskodvasbiopretres?Pavkauzdrhta.–Kakavpretres?Poćutavši,Žuhrajreče:–Da,slabostojestvari.Adalitiznašštasutražili?Pavkajedobroznaoštasutražili,alisenijeusudiodaprizna.Žuhrajudajeukraorevolver.Drhtećioduzbuđenjaupita:–JesuliArtjomauhapsili?–Nikoganisuuhapsili,aličitavukućusuprevrnuli.Odovihriječibimumalolakše,alinemirnijeprolazio.Nekolikominutasvakijemislionešto

svoje.Jedanodnjih,znajućiuzrokpretresa,brinuoseoposljedicama,adruginištanijeznaoi,toganavodilodabudeoprezniji.

»Vragbigaznao,moždasunanjušilineštoomeni?Artjomomeniništanezna,alizaštosukodnjegavršilipretres?Trebabitioprezniji«misliojeŽuhraj..

Ćutkesupošlisvakinasvojposao.AnaimanjuLeščinskihvladalajepravapanika.Čimjelajtnantprimijetionestanakrevolvera,odmahjepozvaoposilnog.Saznavšidarevolvera

nema,on,kojijeinačebiokorektaniuzdržljiv,izsvesnageudariposilnogpolicu.Posilnisezaklatiod udarca, ali ostade u stavu mirno i, trepćući očima krivca, pokorno je čekao šta će se daljedogoditi.

Pozvanradiobjašnjenja,advokatsetakođezgražaoiizvinjavaolajtnantuštoseunjegovojkućidogodilatakvaneprijatnost.

ViktorLeščinski,kojijetakođetomeprisustvovao,izraziojesvojusumnjudasurevolvermogliukrasti susjedi,auprvomreduapašPavelKorčagin.Otac je toobjasnio lajtnantu iovaj jeodmahizdaonaređenjedasepozoveodredradipretresa.

Pretresnijedaonikakvogrezultata.SlučajsarevolveromuvjeriojePavkudasečakitakvirizičnipoduhvatiponekadsasvimsrećnosvršavaju.

GLAVATREĆA

Tonja je stajala pored otvorenog prozora. Ona je s dosadom gledala dragu joj baštu i vitke

jablanoveokonje,kojisutreperiliodlakogpovjetarca.Samanijemogladavjerujedajevećprošlačitava godina dana kako nije vidjela rodnu kuću. Činilo joj se da je tek juče ostavila ovaj oddjetinjstvapoznatikrajivećsevratiladanašnjimjutarnjimvozom.

Ništa se nije izmijenilo: još uvijek stoje oni isti brižljivopotkresani redovimalinovog žbunja,one iste geometrijski raspoređene stazice ukrašene omiljenim maminim cvijećem – nježnimmaćuhicama.Ubašti jesvečisto iuredno.Svudaseosjećalapedantnarukaškolovanogšumarskogstručnjaka.ITonjipostajedosadnoodtihčistihigeometrijskiraspoređenihstazica.

Onauzenedočitaniroman,otvorivrataodverande,spustisenizstepeniceubaštu,gumuobojenavratašcailaganopođepremastaničnomumjetnomjezerukodpumpe.

Prošavšimostić, Tonja izbi na put. A put je bio kao neka aleja. S desne strane je bilo jezero,obraslogustimvrbakom,aslijevejepočinjalašuma.

Tonjasebilauputilauzjezeroputstarogkamenoloma,alizastadekadaugledakakosedoljekodobaletržeribarskištap.

Nasloni se na krivu vrbu, razgrnu grane i vidje preplanulo momče, boso, sa panlalonamazasukanimvišekoljena.Porednjega senalazila zarđalaplehanakutija sacrvima.Momče je tolikobilozauzetoribarenjemdanijeniprimijetilodagaTonjagleda.

–Zarseovdjeloviriba?Pavkasesrditookrenu.Držećisezavrbuinagnuvšisepremavodi,gledalajenepoznatadjevojka.Nanjojjebilabijela

mornarskabluzasaplavimprugastimovratnikomisvjetlosivakratkasuknja.Šarenečarapicestezalesu njene skladne, preplanule noge u mrkim cipelama. Kestenjasta kosa bila je spletena u debelupletenicu.

Ruka s udicom zadrhta, plovak klimnu glavicom i od toga po glatkoj površini vode pođošekrugovi.

–Trza,vidite,trza...–čusepozadiuzbuđenglasić.Pavkasepotpunozbuniitržeudicu.Zajednosakapljicamavode,izvijajućisenakukici,izronii

crv.»Kojivragdoneseovu!Sadanivraganećuuhvatiti«, ljutit,pomisliPavka, idabi sakriosvoju

nespretnost,sadabaciudicujošdalje–izmeđudvijelokvanjevekrune,upravotamogdjenijetrebalo,jerseudicamoglazakačitizanekipanjuvodi.

Shvativšištajeuradio,neokrećućise,prosiktapremadjevojci,kojajesadasjedila.–Štasederete?Svaćeseribarazbježati.Sadaseodozgočupodsmješljivoipodrugljivo:–Paonaserazbježalačimjevastakvogvidjela.Zarsedanjuloviriba?Bašstemivinekiribar!OvojesadabiloiprevišezaPavku,kojisestaraodabudeučtiv.Ustade,nabikačket,štojeuvijek

činiokadasenaljuti,ipočebirajućinajpristojnijerijeci:–Gospođice,boljebibilodanekudaiščeznete,zarne?Tonjineočisemalosuzišeibljesnušeosmijehom.–Azarvamjasmetam?U njenom glasu više nije bilo podrugljivosti, sada je u njemu bilo rieoeg prijateljskog i

pomirljivog,iPavka,kojisespremaodanapadnetu»gospođicu«,biojerazoružan.–Pašta,gledajteakovamsetosviđa.Mjestatu ima–saglasiseoni,čučnuvši,bacipogledna

svojplovak.Aplovaksepribiouzlokvanj.Jasnoje,kukasezakačilazakorijen.Pavkasebojaodapovuče.

»Ako se zabode, onda je ne izvuče.A ova će da se smije.Da bar hoće da ode«, razmišljao jePavka.

AliTonja se sada još udobnije namjestila na povijenoj vrbi, koja se pomalo njihala. Stavila jeknjigu na koljena i gledala preplanulog crnookog grubijana, koji ju je tako neljubazno dočekao isadanamjernonanjuneobraćapažnje.

Pavkajenaglatkojpovršinivodejasnovidioodrazdjevojkekojajesjedilanavrbi.Onačita,ionopreznopočedavučezakačenuudicu.Plovaktone,udicasezateže.

Zakačilase,đavodajenosi!«pletemuseuglavi,aispodokauvodigledanasmijanunjuškicu.Prekomostićaporedpumpeprođošedvamladića–gimnazijalciizsedmograzreda.Jedanodnjih

je sin šefa željezničke radionice inženjera Suharka, plavi, pjegavi sedamnaestogodišnji zvekan ivjetrogonja, ospičavi Šurka, kako su ga u školi prozvali. Išao je sa skupom udicom u ruci imangupskiobješenomcigaretomuustima.Porednjega je išaoViktorLeščanski, stasit i razmaženmladić.

SuharkosenažepremaViktoruipodmignu.–Zgodnamala,nemajojravneučitavomnašemkraju.Uvjeravamte:ro-man-tič-na!UKijevuide

ušestirazred.Došiajeocunaljetovanje.Onjeovdjeglavnišumar.Poznajesesamojomsestrom.Jasam joj jednom dostavio pisamce napisano visokim stilom. Tobože: zaljubljen sam bezumno i sastrepnjomočekujemvašodgovor.ČaksamodNadsonaiskopaojednuprigodnupjesmicu.

–Pašta?–radoznaloupitaViktor.Malozbunjen,Suharkoodgovori.–Razumiješ,prenemažese,pravisevažna.Kaže,nemojdauzaludtrošišpapir.Alitotijeuvijek

takoizpočetka.Razumiješ,nećudasegnjavim–daseudvaramipoigravamprednjom.Mnogojebolje: naveče u barake, za tri rublje izabereš takvu ljepoticu – da se obližeš. I sve bez ikakvihkerefeka.IšlismozajednojaiValjkaTihonov,poznaješgati?

Viktorseprezrivonamrgodi.–Sura,zarsetibavištakvimgadostima?Surazagrizecigaretu,pijunuipodsmjehnuse:–Eh,čistunac!Znamomičimesevibavite.Viktorgaprekinu:–Upoznaćešmesnjom?–Naravno,hajdebržedoknijeotišla.Jučejeionapecala.PrijateljisusevećpribližavaliTonji.

Suharkoizvadicigaretuizustaikicoškisenakloni:

–Dobardan,madmoazelTumanova.Šta,ribupecate?–Ne,gledamkakodrugipeca.–Visenepoznajete?–počeSuharkoiuzezarukuViktora.–Ovojemojprijatelj–ViktorLeščinski.Viktorzbunjenopružiruku.–Azaštovidanasnepecate?–Suharkopožuridazametnerazgovor.–Nisamponijelaudicu–odgovoriTonja.–Jaćuodmahdonijetijošjednu–požuriSuharko.–Vipočnitedapecatemojom,ajaćuodmah

donijetijošjednu.OnjeispunioobećanjekojejedaoViktoru,upoznaogajesTonjom,isadaježuriodagaostavi

nasamo.–Ne,smetaćemo.Ovdjevećnekolovi–odgovoriTonja.–Komećemosmetati?–upitaSuharko.–Ah,tometamo?–onteksadaugledaPavkukakosjediporedgrma.–Ali,togaćujazatrenokaočistitiodavde.Tonjanijeuspjeladagaspriječi.OtrčaojepremaPavki.–Tornjajseodavde.Brže,brže–podižeglasvidećidaPavkamirnonastavljapecanje.PavkapodižeglavuipogledaSuharkapogledomkojinijeobećavaoništadobro.–Dedertimalolakše,štasipustiojezik!– Šta-a? – planuSuharko. –Ti još nešto pričaš, dronjo dronjavi!Gubi se odavde! – uzviknu i

udaricipelomukutijusacrvima.Kutijaseprevrnuuvazduhuipljusnuuvodu.VodapoprskaTonjupolicu.

–Suharko,kakovasnijestid!–povikaona.Pavka skoči.On je znaoda jeSuharko sin šefa radioniceukojoj je radioArtjom ibilomu je

jasno,akosadaudaripotojriđojnjušci,gimnazijalacćesepožalitiocuistvarćesigurnodoćidoArtjoma.TojebiojedinirazlogzaštosePavkajošuzdržavaoodobračuna.

Videći da će ga Pavka udariti, Suharko skoči i objema rukama udari Pavku u grudi. Pavkazalamatarukama,povise,aliseodržainepadeuvodu.

SuharkojebiodvijegodinestarijiodPavkeiuživaojeglasprvogkavgadžijeiizgrednika.Dobivšiudaracugrudi,Pavkasasvimizgubivlastnadsobom.–A,tako!Pa,evoti,drži!kratkimzamahomSuharkaoštroudaripolicu.Iodmah,nedajućimu

dadođesebi,čvrstogazgrabizagimnazijskubluzu;tržesebiipovučeuvodu.Stojećidokoljenauvodi,usvojimsjajnimcipelamaiispeglanimhlačama,Suharkosenapinjao

izpetnihžiladaseistrgneizčvrstihPavkinihruku.NajzadPavkagurnugimnazijalcauvoduiiskočinaobalu.

Razjaren,SuharkopojurizaPavkom,spremandagarastrganakomade.SkočivšinaobaluibrzoseokrenuvširazjarenomSuharku,Pavkasesjeti:»Oprijeti se na lijevu nogu, desna napregnuta i malo sagnuta. Udarac ne samo rukom nego i

čitavimtijelom,odozdopremagore,upodbradak.«Držiii!...Stuknušezubi.Urliknuvšiodužasnogbolauvilicamaijeziku,kojijeugrizao,Suharkozamlatara

rukamaipljoštimice,čitavimtijelom,pljusnuuvodu.AnaobaliseTonjakikotalaodsvegasrca.–Bravo,bravo!–vikalajetapšući.–Tojeneštoizvanredno!Pavkazgrabiudicu,tržejei,prekinuvšikanap,iskočinaput.Udaljujućise,čuojekakoViktorgovoriTonji:–TojePavkaKorčagin,bitangagoraodsvihbitangi.

*Stanicu je obuzeo nemir. Sa pruge su stizali glasovi da željezničari počinju da štrajkuju. Na

susjednojvelikojstaniciradniciložionicesuzavarilikašu.Nijemcisuuhapsilidvojicumašinovođapod sumnjomda suprenosili proglase.Među radnicimavezanimza selopočeli suvelikinemiriuvezisarekvizicijamaivraćanjemspahijanaimanja.

Korbači hetmanskih seoskih policajaca brazdali su seljačka leđa. U guberniji se razvijaopartizanskipokret.Većjepostojalookodesetakpartizanskihodreda,kojesuorganizovaliboljševici.

UtovrijemeŽuhrajnijeznaozaodmor.Zavrijemesvogaboravkaugraduobaviojevelikposao.Upoznao se sa mnogim željezničkim radnicima, posjećivao je večernje sjedeljke, na kojima seskupljalaomladinaiorganizovaojesigurnugrupuodložiničkihbravarairadnikapilane.IspitivaojeArtjoma. Na njegovo pitanje kako on gleda na boljševičke stvari i Partiju, krupni bravar jeodgovorio:

–Znaš,Fjodore,jatiseslaborazumijemutepartije.Aliakosetičepomoći,akobudetrebalo,jasamuvijekgotov.Namenemožešračunati.

Fjodorseiovimzadovoljio–znaojedajeArtjomsvojčovjeki,akoneštoobeća,ondaćetoidauradi. A do Partije, vidi se, još nije dorastao. »Ali, ništa, vrijeme je sada takvo da će se brzoopismeniti«zaključiojemornar.

Fjodorjeizelektričnecentraleprešaonaraduželjezničkuradionicu.Ovdjemujebilozgodnijezarad,jerjeuelektričnojcentralibioodvojenodželjezničkepruge.

Napruzijeprometbiovrloživ.NijemcisuodvoziliuNjemačkuhiljadevagonanapljačkanihuUkrajini:raži,pšeniceistoke.

IznenadajehetmanskastražauhapsilanastanicitelegrafistuPonomarenka.Krvničkisugatukliukomandi i, kako izgleda, on je odao agitacioni rad Artjomovog druga iz ložionice RomanaSidorenka.

ZavrijemeradapoRomanasudošlidvaNijemcaihetmanovac,pomoćnikkomandantastanice.Nerekavšiniriječi,hetmanovacjeprišaonjegovomstrugui,udarivšigabičempolicu,procijedio:

–Bitango,snama!Tamoćemodaporazgovaramo,– i,nacerivšise,zgrabibravarazarukav–tamokodnasćešdapoagituješ!

Artjom,kojijeradionasusjednimmengelama,baciturpijui,okomivšisesvomglomaznošćunahetmanovca,prokrkljasavladavajućiuskipjelignjev.

–Gade,kakosmiješdatučeš!Otkopčavajućikuburu,hetmanovacustuknu.Malen, kratkonog Nijemac skide s ramena tešku pušku sa širokim bajonetom i škljocnu

zatvaračem.–Halt!–lanuon,spremandapucapriprvompokretu.

Predtimžgoljavimvojnikombespomoćnostadeovaljudeskara,nemoćnadamaštauradi.Uhapsilisuobojicu.SatkasnijeArtjomasupustili,aRomanazatvoriliupodrumzaprtljag.Desetminutakasnijeuželjezničkojradionicinikovišenijeradio.Radniciložionicesesabraliu

staničnomparku.Njimasusepridružiliskretničariiradnicikojisuradiliuskladištumaterijala.Svisubilivrlouzbuđeni.NekojenapisaoapelsazahtjevomdaseoslobodeRomaniPonomarenko.

Negodovanje se još više pojačalo kada je u park dojurio hetmanovac sa čitavom gomilompolicajacai.razmahujućirevolverom,počeodaviče:

–Akosenevratitenaposao,smjestaćetebitiuhapšeni!Aponekoćeiuzaziddabudepostavljen!Ali povici ozlojeđenih radnika primoraše ga da se povuče na stanicu. Iz grada su već jurili

teretnjacipuninjemačkihvojnikakojejepozvaokomandantstanice.Radnicipočešedaserazilazekućama.Saposlasuotišlisvi,pačakidežurnistanice.Došaojedo

izražajaŽuhrajevrad.Tojebiloprvomasovnoistupanjenastanici.Nijemci sunaperonupostavili teškimitraljez.On je na svompostolju ličio napsakoji vreba.

Držećirukunaručici,porednjegaječučaonjemačkikaplar.Stanicajeopustjela.Noćusupočelahapšenja.UhapsilisuiArtjoma.Žuhrajnijespavaokodkuće,injeganisunašli.Sabrali su sve u ogromno skladište i postavili ultimatum: povratak na rad, ili suđenje ratnog

prijekogsuda.Napruzi su štrajkovali gotovo svi željezničari.U toku čitavogdana i noći nije prošaonijedan

voz, a sto dvadeset kilometara odavde vodila se borba sa velikim partizanskim odredom, koji jeprekinuopruguiporušiomostove.

Noćujenastanicustigaotransportnjemačkevojske,alisumašinovođa,njegovpomoćnikiložačpobjegli sa lokomotive.Osim toga transporta, na stanici su čekale još dvije kompozicije da buduotpremljene.

Otvorivšiteškavrata,uskladištejeušaokomandantstanice,njemačkilajtnant,njegovpomoćnikigrupaNijemaca.

Pomoćnikkomandantaprozva:–Korčagin.Politovski,Bruzžak.Visadakrećetekaovoznabrigada.Zaneposlušnost–strijeljanje

namjestu!Idete?Pošto tri radnika pokunjeno klimnuše glavama, stražarno ih povedoše do lokomotive, a

pomoćnikkomandantauzedaprozivamašinovođu,pomoćnikailožačazadrugukompoziciju.*

Jurećiudubinunoći,lokomotivajeiskramafrkalai,zadišućise,probijalamrak.Artjom nabaca uglja u peć, nogom zatvori željezna vrata, povuče gutljaj vode iz prćonosog

čajnikakojijestajaonasandukuiobratisestarommašinovođiPolitovskom:–Starino,vozimo,veliš.ha?Mašinovođaljutitozirnuispodčupavihobrva:–He,vozišjoškakokadatibajonetupereuleđa.–Bacitisveikidnutismašine–predložiBruzžakbacivšikospoglednanjemačkogvojnikakoji

jesjedionatenderu.–Ijatakomislim,–promrsiArtjom–aliovajtipnamstražarizaleđima.

–Da...–neodređenootegnuBruzžakipromoliglavukrozprozor.PolitovskipriđebližeArtjomuišapnu:–Netrebavoziti,razumiješ?Tamosevodiborba,ustanicisuporušiliprugu.Aakomidovezemo

ovepse,onićeihpomlatitiutrenoka.Znaš,sinko,niudobacarajanisamvoziouvrijemeštrajka.Nisadaneću.Dosmrtibinanamaostalasramotadasmosvojimadovezlidželate.Tavoznabrigadaserazbježala.Ljudisusvojživotriskirali,paipakserazbježali.Minikakonesmijemodadovezemoovajvoz.Štatimisliš?

–Slažemse,stari,alištaćešsovimovamo?–Artjompogledompokazanavojnika.Mašinovođasenamrgodi,kučinomobrisaznojsačela,baciuznemirenpoglednamanometarkao

dasenadaodaćetamonaćiodgovornateškopitanje,aondaljutitoisprizvukomočajanjaopsova.Artjomgutnuvodeizčajnika.Obojicasumislilijednoteisto,alisenijedannijeusuđivaodato

prvikaže.ArtjomsesjetiŽuhrajevihriječi:–Kakoti,bratko,gledašnaBoljševičkupartijuikomunističkeideje?Isvogodgovora:–Uvijeksamspremandapomognem,možešseumenepouzdati...»Dobrapomoć!Vozimokrvnike...«PolitovskisenagnudoArtjoma,kojijebionadsandukomsaalatom,iizustismukom:–Aovogatrebaucmekati.Razumiješ?Artjomsestrese.Škripnuvšizubima,Politovskidodade:–Drugogizlazanema.Lupićemoga,regulatorupeć,ručkeupeć,lokomotivuusporitii–skači.Kaodasleđaskidetežakteret,Artjomodahnu:–Dobro.NagnuvšisepremaBruzžaku,Artjommurečeštasuodlučili.Bruzžak ne odgovori odmah. Za svakog od njih to je bio veliki rizik. Svi su imali porodice.

Politovskijeimaovelikuporodicu–devetduša.Alisvakiodnjihbiojesvjestandakrvnikenetrebavoziti.

–Pašta,pristajem,–rečeBruzžak–alikoćega...–onnedorečeibeztogaArtjomushvatljivurečenicu.

Artjomseokrenumašinovođi,kojijeneštoposlovaookoregulatora,iklimnumuglavomkaodaje htio reći da je iBruzžak saglasan s njima, ali odmah zatim,mučen neriješenimpitanjem, priđebližePolitovskom:

–Alikakodatonapravimo?OvajpogledaArtjoma.–Tipočinji.Tisinajjači.Ćuskijom,samojedanput–igotovo...Staracjebiovrlouzbuđen.Artjomsenamrgodi.–Menitonećepoćizarukom.Rukamisenekakonediže.Jervojnik,akopravouzmeš,nijeni

kriv.Injegasubajonetomnatjerali.Politovskisijevnuočima.– Kažeš, nije kriv? Pa ni mi nismo krivi što su nas ovamo zatjerali. To mi vozimo kaznenu

ekspediciju.Ovinedužnićestrijeljatipartizane,aoni–štasukrivi?Eh, ti jadojadni!Ljudeskara–kaomedvjed,akoristimalo...

–Dobro–progrgutaArtjomuzimajućićuskiju,alimuPolitovskišapnu.– Ja ću, ja ću sigurnije. Ti uzmi lopatu i penji se da skidaš ugalj s tendera.Ako bude trebalo,

tresnućešgalopatom.Ajaidem,tobože,ugaljdarazbijam.Bruzžakklimnuglavom:–Takoje,stari–istadekodregulatora.Nijemac, u suknenoj kapi bez štita, sa crvenim obrubom, sjedio je na kraju tendera s puškom

međunogamaipušiocigarupogledajućinaradnikekojisuposlovalinalokomotivi.KadaseArtjompopeonatenderdazgrćeugalj,onnatonijeobratioosobitepažnje.Akadaga

kasnije Politovski, želeći tobože da zgrne velike komade, znakom zamolio da se pomjeri, on seposlušnopomakaopremavratašcimakojasuvodilaukabinulokomotive.

BezvučnikratkiudaracpolugekojiprobiNijemcu lubanjukaodaopeče iArtjoma iBruzžaka.Tijelovojnikakaovrećasesvaliuprolaz.Puškazveknuogvozdenuivicu,asivasuknenakapabrzosebojilakrvlju.

–Gotovo–šapnuPolitovski,bacipolugui,nekakogrčevitoiskrivivšilice,dodade:–sadavišezanasdrugogizlazanema.

Glasmuseprekide,aliodmah,prekidajućićutanjekojejesvemučilo,počedaviče:–Brzoizvrćiregulator!Za desetakminuta sve je bilo gotovo. Lokomotiva, kojom više niko nije upravljao, lagano je

usporavalabrzinu.U ognjeni krug lokomotive teškim zamasima su upadale tamne siluete drveća pored pruge i

odmah se gubile u pomrčini. Farovi lokomotive, razbijajući tamu, nalijetali su na gustu koprenu iosvajalisamodesetakmetaranoći.Alokomotiva,kaodajeizgubilaposljednjusnagu,disalajesverjeđeirjeđe.

–Skači,sinko!–za leđimaArtjomčuglasPolitovskog.Pusti ručicu, isnažnotijelopoinercijipoletinaprijed,nogeteškolupišeozemlju,kojajeizmicalanazad.Poskočivšidvaputa,Artjompadeiglavačkeseprevrnu.

Sobastepeništalokomotiveistovremenoskočišejošdvijeprilike.*

UBruzžakovojkućibilojetužno.Serjožinamati,AntoninaVasiljevna,zaposljednjačetiridanasasvim se izmučila. Od muža nikakvog glasa. Ona je samo znala da su ga Nijemci zajedno saKorčaginomiPolitovskimuzeliuvoznubrigadu.Ajučesutrojicadolazilaizhetmanovskestražei,grubopsujući,ispitivalije.

Iz njihovih riječi ona je nejasno razabrala da se nešto loše dogodilo. A kada je otišla straža,mučenateškomneizvjesnošćuinadajućisedaćeodnjesaznatineštoomužu,onapovezamaramuipođedoMarijeJakovljevne.

Njenastarijakći,Valja,pospremalajekuhinjui,videćidajojmajkaodlazi,upita:–Kudaćeš,mama?AntoninaVasiljevnapogledakćerkuočimapunimsuzaiodgovori:–IdemdoKorčaginih.Moždaćuodnjihštogodsaznatioocu.AkoSerjoškadođe,recimuneka

odenastanicudoPolitovskih.Valjanježnoobgrlimajku.–Tiseneuzrujavaj,mama–pratećijedovrata,Valjajeumirivalamajku.MarijaJakovljevnaje,kaoiuvijek,gostoljubivodočekalaBruzžakovu.Objesuočekivledajedna

oddrugesaznajuneštonovo,aliodmahposlijeprvihriječitasenadarasplinula.I kod Korčaginih je noću bio pretres. Tražili su Artjoma. Odlazeći, naredili su Mariji

Jakovljevnoj–čimjojsesinvrati,daodmahsaopštikomandi.Korčaginajebilasamakodkuće–Pavkaje,kaoiuvijek,noćuradioucentrali, injujeveoma

uplašilanoćnaposjetapatrole.Pavka je došao ujutro rano. Kada je čuo materinu priču o noćnom pretresu i o tome da su

Artjomatražili,onosjetikakogasvegaobuzeteškinemirzasudbinubrata.BezobziranarazlikeukarakteruiprividnugrubostArtjomovu,dvabratasusevrlovoljela.Tojebilasurovaljubavibezikakvihpriznanja, aliPavka je jasnoosjećaodanema takve žrtvekojuonnebi učiniobez ikakvakolebanjasamoakobitobilopotrebnonjegovombratu.

I ne odmorivši se, potrčao je u željezničku radionicu da traži Žuhraja. Žuhraja nije bilo, a odpoznatihradnikanijemogaoništasaznatiniojednomodtrojicekojisuotputovali.NištanijeznalaniporodicamašinovođePolitovskog.PavkajeudvorištusreoBorisa,najmlađegsinaPolitovskog.OdnjegajesaznaodajesinoćikodPolitovskogbiopretres.Tražilisuoca.

TakosePavkapraznihrukuvratiokući,umornosepružionakrevetiodmahutonuounemiransan.

Valjutržekucanjenavratima.–Koje?–upitaidižekukunavratima.Pred vratima se pojavi riđa i čupava glavaKlimkeMarčenka. Očevidno, brzo je trčao, bio je

zadihanisavcrvenulicu.–Jelimamakodkuće?–upitaValju.–Nije,otišlaje.–Kuda?–ČinimiseKorčaginima.Onjevećhtiodapotrčidalje,aligaValjauhvatizarukav.Onjeneodlučnopogleda.–Ma,znaš,imaobihneštozanju.–Šta,govori?–Valjagaprodrmusa.–Govorivećjednom,medvjederiđi,govori,nemučiviše–

zapovjedničkimtonommunaredidjevojka.Klimka zaboravi na sva upozorenja i kategorično naređenje Žuhraja da cedulju može predati

samoličnoAntoniniVasiljevnoj,iizvučeizdžepaisprljanipapir.Iakoovajriđiiskromnipomoćnikkuhara ni samom sebi ne bi priznao damu se dopadaValja, sada nijemogao da ne popusti predplavomSerjoškinomsestromzatoštoonsasvojimosjećanjempremaovojljupkojdjevojcinikakonijemogaodaizađenakraj.Zaboravinasve,ipredadejojpapir.Onanestrpljivopročita:

»DragaTonja!Nemojdasebrineš.Svejedobro.Živismoizdravi.Uskoroćešsaznativiše.Dasenebibrinuli,reciiostalimadajesveuredu.Ceduljuuništi.Zahar.«

Pročitavšicedulju,ValjapoletjeKlimki.

–Riđimedo,milimoj, gdje si ovodobio?Recigdje si dobio,mečiću trapavi!–ona je iz svesnagedrmusalazbunjenogKlimkuion,nedošavšisebiniodprve,većjenapraviodrugugrešku.

–Tomi jedaoŽuhrajna stanici, – i, sjetivši seda tonije smio reći, dodade– samo je rekao:nikomenedavati.

–Dobro,dobro!–zasmijalaseValja.–Janikomenećureći–ipogurauleđamalogparakuvara.–Riđi,trčisadaPavki,tamoćešimamuzateći.

VećsljedećegtrenutkapromaklajeKlimkinaglavaizavratnica.Nikoodone trojice nije se vraćaokući.Uveče jeŽuhraj došaoKorčaginima i ispričaoMariji

Jakovljevnojsveštosedogodilonalokomotivi.Uplašenuženuumiriojekakojemogao.RekaojojjedasusvatrojicaudalekomzabačenomselukodBruzžakovogstrica,dasutamovanopasnostiidase zasad, naravno, ne mogu vratiti. Rekao je da je Nijemcima prigustilo i da se uskoro moguočekivatipromjene.

Tajdogađajjejošvišezbližioovetriporodice.Savelikomradošćučitalisurijetkeporuke,aliukućamajeopustjeloipostalotiho.

Navrativšisejednom,tobožeslučajno,ŽuhrajjestarojPolitovskojdaonovaca.–Majko,evovampomoćodmuža.Samo,pazite,majko,nikomeniriječi.Staricamuzahvalnostegnuruku.–Hvala,sinko,bašjeteško,djecanemajuštadajedu.Ustvari,tojebiodionovacakojejeostavioBulgakov.VraćajućiseodPolitovskihuložionicu,mornarjesoduševljenjemrazmišljao:»Neka,neka,vidjećemomištaćejošdabude.Iakoještrajkpodprijetnjomstrijeljanjempropao,

iako radnici rade, ipak se oganj razbuktao i njeganikoviše nećeugasiti.Aovo troje su junačine,proleteri...«

*UzabačenomseluVorobjovaBalka,utrošnojkovačnici,okrenutojsvojimčađavimzidomprema

putu, stojeći pored ognjenog ždrijela i žmirkajući od jake svjetlosti, Politovski je dugačkimkliještimaokretaousijanikomadgvožđa.

Artjomjepritiskaopoluguobješenuprekodrveneprečkekojajenaduvalakožnemjehove.Mašinovođasedobrodušnosmiješiosebiubradu:–Sada timajstor na selu neće propasti, posla će biti – da odvadiš. Poradiću nedjeljicu-dvije i,

vidjećeš,moćićemodapošaljemosvojimaslanineibrašna.Kodseljakatije,sinko,kovačuvijekbionacijeni.Ovdjećemodaseugojimokaoburžuji,he-he.AZahartijeneštodrugo,pasesveseljaštvadrži, zario se u zemlju zajedno sa svojim stricem. Pa i šta, to je i razumljivo.A umene i u tebe,Artjome,nikućenikućišta,samo,kakonosekaže,grbačaišake,vječitiproleteri,he-he.AZaharseraskoračio, jedna noga na lokomotivi, druga u selu. – Okrenu kliještima usijani komad gvožđa idodadeozbiljnoizamišljeno:–Anašatistvarslabostoji.AkonašiuskoronepritisnuNijemca,mićemo morati da strugnemo u Jekaterinoslav ili Rostov, jer ako im dopadnemo šaka, možeš bitisiguran,ščepaćenasiobjesitiizmeđunebaizemlje.

–Da...–promrsiArtjom.–Kakolisenašitamodrže,daliihuznemirujuhajdamaci?–Da,starino,zakuhasmokašu,pasadainakućumorašdazaboraviš.

Mašinovođaizvadiizognjenogždrijelausijanikomadželjezaibrzogastavinanakovanj.–Dede,sinko,udri!Artjomuhvatiteškičekićkojijestajaoporednakovnja,snažnogapodižeiznadglaveipočeda

udara.Prštećiiosvjetljujućinjenemračneuglove,snopblještavihvarnicapoletjepokovačnici.Politovskijeokretaousijanogvožđeionosekaorazmekšanivosakposlušnotanjilopodteškim

udarcimačekića.Krozotvorenavrataukovačnicujepiriopovjetaractamnenoći.

*Doljeje–jezero,tamno,ogromno;aborovikojigaokružujuklimajusnažnimkrunama.»Kao da su živi« razmišlja Tonja. Ona leži u zelenoj uvalici na granitnoj obali. Visoko gore,

odmah iza uvalice, borovi, a dolje, tik uz podnožje strmeni, jezero. Odraz okolnih hridina činikrajevejezerajoštamnijim.

To je Tonjin omiljeni kutak. Ovdje, u starim kamenolomima, samo jednu vrstu od stanice, udubokimizabačenimkotlinamapoteklisuizvori,isadasestvorilatekućajezera.Doljekodpadinezaču se pljuštanje vode. Tanja diže glavu, razgrnu grane, pogleda: od obale prema sredini jezerajakimzamasimaplivapreplanulovitkotijelo.Onavidipocrnjelaleđaicrnuglavukupača.Oniskćekaomorž,kratkimzamasimasiječevodu,prevrćese,ronii,najzad,umorivšise,okrenusenaleđai,zažmirivšizbogsunca,raširirukei,izvivšisemalo,zamrije.

Tonjapustigranu.»Ta,ovojenepristojno«podrugljivopomisliiprihvatisečitanja.ZaokupljenaknjigomkojujojjedaoLeščinski,onanijeniprimijetilakakojenekoprešaopreko

granitneizbočinekojajedijelilazaravanakodborovešume,itekkadajeispodnjegovihnogupaokamenčić na njenu knjigu, ona diže glavu i ugledaPavkuKorčagina kako stoji pred njom.Bio jeiznenađeni,istotakokaoiona,zbunjenovimneočekivanimsusretom,ihtiojedaode.

»Toseonsadakupao«dosjetiseTonjapogledavšinaPavkinumokrukosu.IonjeprepoznaoTonju.–Šta,uplašio samvas?Nisamznaoda steovdje, znači, slučajno sam tu– rekavši to,Pavka se

uhvatizagranitnuizbočinu.–Vimeninesmetate.Akohoćete,možemočakdaporazgovaramo.Pavkajeiznenađenopogleda.–Aočemućemodarazgovaramo?Tonjasenasmiješi:–Ali zaštovi stojite?Mogli biste sjesti evoovdje– i onapokazanakamen. –Recite, kako se

zovete?–PavkaKorčagin.–AjasamTonja.Eto,većsmoseupoznali.Pavkajezbunjenogužvaokapu.–ZnačivamajeimePavka?–Tonjaprekidećutanje.–Azašto–Pavka?Tonezvučilijepo,bolje

jePavle.Jaćuvastakozvati.Adalivičestodolaziteovamo...–onajehtjelareći:kupatise,ali,neželećidaotkrijedagajevidjelakakosekupao,dodade–dašetate?

–Ne,netakočesto,ovakokadispadneslobodnovrijeme.–Araditelivinegdje?–raspitivalaseTonja.

–Kaoložačuelektričnojcentrali.–Recite,agdjestevinaučilidaseonakomajstorskitučete?–postavionaneočekivanopitanje.–Aštasevastičumojetuče?–nezadovoljnopromrsiPavle.–Nemojtedaseljutite,Korčagine,–rečeonaosjetivšidajePavkanezadovoljannjenimpitanjem

–tomenevrlointeresuje.Tojebiopraviudarac!Nevaljatućionakonemilosrdno–ionasezasmija.–Davamganiježao?–Ne,uopštemiganiježao.Naprotiv.Suharkojedobiopremazasluzi.Menisetascenaneobično

svidjela.Kažu,visečestotucete.–Kokaže?–narogušisePavle.–Pa,eto,ViktorLeščinskikažedasteviprofesionalnikavgadžija,Pavlepotamnje.–Viktorje–gadivucibatina!Nekakažehvalaštotadanijedobiokakotreba.Čuosamštajeono

menirekao,alinisamhtiodaprljamruke.–Zaštovitakopsujete,Pavle?Tonijelijepo–prekidegaTonja.Pavlesenakostriješi.»Akogjađavolarazgovaramsovomčudakinjom?Hoćedamikomanduje– tenesviđa jojse

Pavka–te,nemojdapsuješ«misliojePavka.–ZaštosevitakosrditenaLeščinskog?–upitaTonja.– To je gospođica u pantalonama, gospodski sinčić, dušamu u nosu!Mene pesnice svrbe kad

vidim takvog: sve gleda kako će nekome na nogu stati, misli, zato što je bogat, njemu je svedopušteno.A japljujemnanjegovobogatstvo!Akomedirne,dobićepunuporciju.Takvi se samošakomuče–govoriojePavkauzbuđeno.

TonjidođežaoštojespomenulaimeLeščinskog.Očevidno,Korčaginjeimaonekestareračunesa razmaženim gimnazistom, i ona skrenu razgovor – poče da se raspituje o Pavlovoj porodici iposlu.

Zaboravivši na svoju namjeru da ode, Pavka nije ni primijetio kako je podrobno počeoodgovaratinaTonjinapitanja.

–Recite,zaštovinistenastaviliškolovanje?–upitaTonja.–Istjeralisumeizškole.–Zašto?Pavkapocrvenje.–Nasuosampopumahorkuutijesto–pa,eto,izjurilime.Popjebioljut,odnjegaseživjetinijemoglo...–iispričasvekakojebilo.Ton jaga sa znatiželjom slušala, a on joj je, zaboravivši na svoju zbunjenost, pričaokao stari

poznanikotomedamusebratnijevratio.Nijednoodnjihnijeprimijetilokakosutuuprijateljskomrazgovoruprosjedilinekolikosati.NajzadsePavkatrgaoiskočio.

–Oh,menijevećvrijemenaposao.Zapričaosetu,amorampodkotloveložiti.SadaćeDanilodadignevatru–ionpočeuznemireno–pa,doviđenja,gospođice,sadajamoramsvedogradavatrutabanima.

Oblačećikaput,Tonjasebrzopodiže.–Imenijevrijeme,idemozajedno.

–Ne,ne,jaćutrkom,avamatonedolikuje.–Zašto?Zajednoćemotrčati,utrkivaćemosedavidimokojebrži.Pavkajeomjerispotcjenjivanjem.–Daseutrkujemo?Zarvisamnom!?–Dobro,vidjećemo,hajdeprvodaseizvučemoodavde.Pavlepreskočikamen,daderukuTonji,ioniistrčašeušurnunaširokuravninuprosjekekojaje

vodilapremastanici.Tonjastadenasredputa.–E,sadaćemodatrčimo:jedan,dva,tri...Hvatajteme!–Ikaovihorpojurinaprijed.Plavikaputić

jelepršao,adonovicipelasusamosijevali.Pavlepojurizanjom.»Zatrenokaćudajestignem«pomisliojePavkapotrčavšizakaputićemkojiselepršao,alijuje

stigaoteknakrajuprosjekeublizinisamestanice.Onakoutrkunaletiojenanjuičvrstojeuhvatiozaramena.

–Evo,uhvaćenasi,ptičice!–zadihan,uzviknuonvesela.–Pustite,boli–branilaseona.Obojesustajalizadihaniirazigranihsrca.Malaksalaodbezumnogtrčanja,kaoslučajno,priljubi

seTonjauzPavla,itogtrenutkaonosjetibliskostpremanjoj:Tojetrajalosamojedantrenutak,aliseurezalousjećanje.

–Menedosadnikonijemogaodastigne–rečeonaoslobodivšiseiznjegovihruku.Odmahsuserastali.Mahnuvšijojkačketomuznakoproštaja,Pavkapotrčaugrad.Kadajeotvoriovratakotlarnice,ložačDanilojevećložio.Ljutitoseokrenu.–Mogaosijošmalokasnijedadođeš.Jadazatebeložimštali?AliPavkaveseloudariložačaporamenuipomirljivoodgovori:–Stari,evo,odmahćepećbitiuredu–ipočedaposlujeokonaslaganihdrva.Okoponoći,kadajeDanilokaokonjpočeodahrčenadrvima,postojepodmazaomotor,Pavka

jekučinomobrisaorukeiizvukaoizsandukašezdesetdrugisvezak»ĐuzepaGaribaldija«iudubioseučitanjeuzbudljivog romanaobezbrojnimdoživljajimaGaribaldija, legendarnogvođenapuljskih»crvenihkošulja«.

»Onapogledahercogasvojimprekrasnimplavimočima...«»Iovaimaplaveoči«,sjetisePavle,–»onajenekakvaneobična,neličinabogatašice,mislioje

on,»itrčikaosamđavo.«Utonuvšiusjećanjanadanašnjisusret,Pavkanijeniosjetiopojačanulupumotora–onsetresao

odnaprezanja,ogromnizamajacsebijesnookretao,ibetonskaplatformanakojojsenalaziotreslasekaougroznici.

Pavka baci pogled namanometar: kazaljka je već za nekoliko jedinica prešla signalnu crvenuliniju.

–Vragdaganosi!–skočiPavlesasandukaijurnupremaručicizapuštanjepare,okrenuje,isone strane zida zašišta para iz odvodne cijevi. Spustivši polugu, Pavka prenese remen na točak zaokretanjepumpe.

PogledanaDanila, a ovaj je širokootvorenihusta i dalje spokojno spavao i kroznos izvodiojezivezvuke.

Zapolaminutakazaljkamanometravratisenastaromjesto.*

RastavšiseodPavla,Tonjaseuputikući.Mislilajenasusretsacrnookimmladićeminesvjesnomuseradovala.

»Koliko je kod njega temperamenta i upornosti! I on uopšte nije takav grubijan kako semeničinilo.Usvakomslučaju,uopšteneličininakogaodovihbalavihgimnazijalaca...«

Onjestvarnobiodrugogsojai–izsredinesakojomTonjanijeimalaprilikedaseupozna.»Onsemožepripitomiti«,mislilajeona,»itoćebitivrlointeresantnoprijateljstvo.«Približavajuće se kući, Tonja ugleda kako u bašti sjede Liza Suharko,Neli i Viktor Lešćinski.

Viktorječitao.Očigledno,onisučekalinju.Onasepozdravi sa svima i sjedenaklupu.Usredpraznog i lakomislenog razgovoraViktor se

primačeTonjiiupita:–Jestelipročitaliroman?–Ah,da,roman!–tržeseTonja.–Jasamga...–umalodanerečedajeknjiguzaboravilakod

jezera.–Pakakovamsesviđa?–Viktorjepažljivopogleda.Tonjamalorazmislii,laganocrtajućivrhomcipelenekučudnufiguruupijesku,podižeglavui

pogledaga:–Ne,počelasamdrugiroman,interesantnijiodonogaštostemividonijeli.–A,tako,–uvrijeđenootegnuViktor–akojeautor?Tonjagapogledasvjetlucavim,podsmješljivimočima.–Niko...–Tonja,pozovigosteusobu,čajvasčeka!–javisesbalkonaTonjinamajka.Tonjauzepod rukeobjedjevojke i pođepremaulazu.Viktor je išao zanjima i lupaoglavuo

Tonjinimriječima,čijismisaonikakonijemogaorazumjeti.*

Prvo, još – nesvjesno osjećanje sasvim neprimjetno se vriježilo u život mladog ložača, toosjećanje je bilo novo, vrlo neshvatljivo i uzbudljivo.Ono je uzburkalo čitavo biće vragolastog inemirnogmladića.

Tonjajebilakćiglavnogšumara,aglavnišumarjezaPavkubioistoštoiadvokatLeščinski.Pavle,kojijeodrastaouneimaštiniigladovanju,neprijateljskiseodnosiopremaonimakojisu

ponjegovommišljenjubilibogati.Zatoseonipremasvomnovomosjećanjuodnosiosopreznošću.Tonja za njega nije bila isto što i prosta i shvatljiva Galina, kći kamenoresca. Zato se on snepovjerenjem odnosio prema Tonji i bio spreman da pruži odlučan otpor svakom podsmijehu ipotcjenjivanju koje bi ova ljupka i obrazovana djevojka mogla pokazati prema njemu, običnomložaču.

Čitavu sedmicu Pavle se nije vidio sa šumarevom kćerkom, zato je danas odlučio da ode najezero.Nadajućisedaćejevidjeti,namjernojepošaoporednjenekuće.Idućilaganoporedograde,na samom kraju bašte ugleda poznatumornarsku bluzu. Podigao je borovu šišarku koja je ležala

poredogradeibaciosenabijelubluzu.Tonjasebrzookrenu.UgledavšiPavla,dotrčadoograde,veseloseosmjehnuipružimuruku.–Najzadstedošli–obradovana,počeTonja.–Gdjestebiličitavovrijeme?Išlasamnajezero,

knjigusamonomadnetamozaboravila.Mislilasamdaćeteividoći.Hoditeovamo.Unašubaštu.–Neću–Pavkaodmahnuglavom.–Zašto?–njeneobrvesezačuđenoizviše.–Pavašotacćedagrdi. Imalibiste samoneprilikezbogmene.Rekaobi: zašto sidovela toga

neotesanca?–Pavle,pa tosubudalaštine,–naljutiseTonja–ulaziteodmah.Vidjećetesami.,mojotacvam

nikadaništanećereći.Ulazite.Onajepotrčala,otvorilavratniceiPavlejemalonesigurnopošaozanjom.–Volitelidačitateknjige?–upitagaonakadasusjelizaokrugli,uzemljuukopanisto.–Jakovolim–živnuPavle.–Kojavamseodpročitanihknjiganajvišesviđa?Pavlesezamisli,aondaodgovori:–ĐusepaGaribaldi.–ĐuzepeGaribaldi–popravigaTonja.–Jakovamsesviđataknjiga?–Da, ja sam pročitao šezdeset i osam svezaka, od svake plate kupujem pet svezaka. Eh, to je

ljudina,tajGaribaldi!–sadivljenjemizgovoriPavle.–Tojejunak!Takoneštojavolim!Kolikojetaj morao da se tuče sa neprijateljima, i uvijek je pobjeđivao. Koliko je taj zemalja i moraprokrstario!Eh,kadabionsadaživio,jabihpošaosnjim.Onjeusvojudružinuuzimaoradnikeizanatlijeiuvijeksetukaozasirotinju.

–Hoćetelidavampokažemnašubiblioteku?–upitaTonjaiuzegazaruku.–O,ne,nećuukuću–odlučnoodbiPavle.–Zaštosetakojogunite?Iliseplašite?Pavlepogledasvojebosenoge,kojenisubilebašnajčistije,ipočešasepozatiljku.–Anećemevašamamailiotacnajuriti?–Ostavitevećjednomtakverazgovore,ilićusesasvimnaljutitinavas!–planuTonja.–Znam,Leščinskinepuštaukuću,sovakvimakaojaukuhinjirazgovara.Jasamjednomnjima

išao radi neke stvari, pameNeli ni u sobunije pustila – vragbi ga znao, sigurno se pobojala daćilimeneoštetim–nasmiješiosePavle.

–Hajdemo,hajdemo–onagauzezarameiprijateljskigurnunaterasu.Kadagakroztrpezarijuuvedeusobusogromnimhrastovimormarom,Tonjaotvorivratancai

Pavelugledanekolikostotinalijepoporedanihknjiga.Onjebiozapanjentimneviđenimbogatstvom.–Sada ćemonaći neku interesantnu knjigu za vas, i vimorate obećati da ćete stalno dolaziti i

uzimatiodnasknjige.Pristajete?Pavkaradosnoklimnuglavom.–Javolimknjige.Onisuprijatnoiveseloprovelinekolikosati.Onagajeupoznalasasvojommajkom.Nitonije

bilotakostrašno.TonjinamajkasvidjelasePavlu.

Tonjagauvelausvojusobuipokazalamusvojeknjigeiudžbenike.Kodtoaletnogstolićanalazilosenevelikoogledalo.Tonjagadovededoogledalaikrozsmijeh

upita:–Zaštovamjekosa.takorazbarušena?Visenikadanešišateinečešljate?–Kadaodraste,dokožeošišam.Aštabihjošsnjom–nevjestosepravdaoPavka.Smijućise,Tonjauzesatoaletnogstolićačešaljibrzimpokretimazagladinjegovenakostriješene

kovrdže.–Eto,sadasasvimdrukčijeizgledate–rečeonagledajućiga.–Kosutrebalijepopodšišati,jertakokaonekikurjakizgledate.Tonjakritičkipogledanjegovuizblijedjeluriđukošuljuiotrcanepantalone,aliništanereče.Pavlejeprimijetiotajpogled,izastidiosesvojeodjeće.NarastankuTonjagajepozvaladačešćenavratiunjihovukućuitražiladaobećadaćezadva

danadoćidazajednopecajuribu.Odlazeći,Pavlesejednimskokomkrozprozornašaoubašti:nijehtiodajošjednomprolazikroz

sobeidasesusrećesnjenommajkom.*

Artjomovodlazak,teškojepogodioporodicuKorčaginih.Pavlovazaradabilajenedovoljnazaizdržavanje.

ZatojeMarijaJakovljevnaodlučiladapogovorisasinom–biliseponovoprihvatilaposla,jerjeLeščinskimupravobilapotrebnakuharica.AliPavleodmahpočedasebuni.

–Ne,mama,jaćunaćijošnekiposao.Napilanisupotrebnislagačidasaka.Tamoćuraditipoladana,toćenambitidosta.Nemojdaidešnaposao,Artjombiseljutionamene,rekaobi:nisimogaodanešalješmamunarad.

Majkajedokazivalakakojepotrebnodaionaradi,aliPavlejebiouporan,ionanajzadpopusti.SljedećegdanaPavlejevećradionapilani–razlagaojesvježeizrezanedaskeradisušenja.Tamo

jesreosvojepoznanikeMiškuLevčukova,skojimjeučiouškoli,iKulešovaVanju.OnsenajmiodazajednosMišomradipoučinku.Takojemogaopriličnodazaradi.Danjujeradionapilani,uvečebijurioucentralu.

Poslije deset danaPavle je doniomajci zarađeni novac.Dajući zaradu, on semalo snebivao, aondazamoli:

–Mama,znaš,kupimikošuljuodsatena,plavu,sjećašse,kakvusamimaoprošlegodine.Zanjućeotićipolovinanovaca,alijaćujošzaraditi,nebojse.Ovajevećstara–pravdaoseonkaodaseizvinjavazbogsvojemolbe.

Onanježnopogledasina.–Svakako,svakako,jošdanasćukupitiplatno,asutraćutisašitikošulju.Zaista,tinemaščestite

košulje.*

Pavlesezaustavipredbrijačnicomi,našavširubljuudžepu,uđe.Brijač,okretanmladić,kadaugledamuštriju,uslužnopokazananaslonjaču.–Sjedite.KadaPavlesjedeuudobnunaslonjaču,uogledalumuseukazanjegovazbunjenaglava.

–Posve?Dokože?Upitabrijač?–Da, to jest ne, samo podšišajte. Ovaj, kako sc to kaže ... – i on napravi bespomoćan pokret

rukom.–A,razumijem–nasmiješiosebrijač.ZačetvrtsataPavlejeizašao,savizmučenimokarodznoja,alizatolijepopodšišanizačešljan

Brijačsecporoiupornomučiosaneposlušnimkovrdžama,alisuvodaičešaljnajzadpobijedili, ikosaseprekrasnosložila.

NauliciPavledahnupunimgrudimaijošjačenabisvojkačket.»Štaćerećimatikadmeugleda?«

*Pavlenijedošaodapecaribu,kaoštojeobećao,itojeTonjuuvrijedilo.»Tajmangup–ložačnijebaš takopažljiv«ljutilaseTonja,alikadaPavlenedođenisljedećeg

dana,njojpostadosadno.Onaseupravospremaladaizađeušetnjukadmatiotškrinuvratanjenesobeireče:–Tonječka,imašgostaMoželidauđe?NavratimajestajaoPavle.Onaganijemoglapoznati.Nanjemujebilanovaplavakošuljaodsatenaicrnepantalone.Svijetljelesuuglancanečizmei,

štojeTonjaodmahprimijetila,biojepodšišan,nijevišestršiločitavopramenjekose.Crnomanjastiložačsadajeizgledaosasvimdrukčije.

Tanjajehtjeladaiskažesvojeiznenađenje,ali,neželećidajošvišezbunjujeibeztogasmetenogmladića,napravisedanijeniprimijetilateiznenađujućepromjene.

Počedagakori:–Kakovasnijestid!Zaštonistedošlidapecamoribu?Zarvitakodržitesvojuriječ?–Radiosamtridananapilaniinisammogaodadođem.Nije mogao da kaže da je tih dana, da bi kupio košulju i pantalone, morao da radi do

iznemoglosti.AlisvegatogaTonjasesamadosjetila,isvaljutnjanaPavlajenestalabeztraga.–Dapođemoušetnjunajezero–predložiona,ioniizađošeubaštu,aodatlenaput.I sadavećkao svomeprijatelju ikaoveliku tajnu,Pavle je ispričaoTonjiokrađi lajtnantovog

revolveraiobećaojojdaćeunajskorijedanezajednootićidubokoušumuipucatiizrevolvera.–Samotipazidameneizdaš–iznenadajojreče»ti«.–Jatebenikadainikomenećuizdati–svečanoobećaTonja.

GLAVAČETVRTA

OštrainemilosrdnaklasnaborbazahvatilajeUkrajinu.Svevišeivišeljudiustajalojenaoružjei

svakabitkarađalajenoveučesnike.Udalekuprošlostsuotišlispokojnidanipalancana.Bješnjelajeburaitopovskipucnjisupotresalitrošnekućice,aljudisusepribijaliuzpodrumske

zidoveiuzsvojerovove.Gubernijujepreplavilalavinapetljurovskih3bandiraznihbojainijansi:maleivelikestarješine,

razniGolubi,Arhanđeli,Anđeli,Gordijiibezbrojnidrugibanditi.Bivšioficiri,desniilijeviukrajinskieseri–svakiodlučnijiavanturista,sabravšigomilukoljača,

proglašavao se atamanom i ponekad razvijao žuto-plavu petijurovsku zastavu i zauzimao vlast ugranicamasvojemoćiimogućnosti.

Iz tih šarolikih bandi, pojačanih kulacima i galicijskim pukovima opsadnog korpusa atamanaKonovaljca, stvarao je svoje pukove i divizije »vrhovni ataman Petljura«.U tu eserovsko-kulačkumješavinuprodirali sucrvenipartizanskiodredi i tadabizemljadrhtalapodstotinama ihiljadamakopita,kolasamitraljezimaitopovskihzaprega.

Uapriluoveburne,devetnaestegodine,smrtnouplašenipalančani,trljajućiujutropospaneočiiotvarajućiprozoresvojihkućica,uzbuđenobipitalisvogasusjedaranoranioca:

–AvtonomePetroviču,kojajevlastugradu?AAvtonomPetrovičbiustezaopantaloneibojažljivozirkao.–Neznam,AfanasijeKiriloviču.Noćassunekidošli.Videćemo:akopljačkajuJevreje,znači–

petljurovci su,akosu»drugovi«, toćeseodmahpo razgovorimaznati.Evo, i ja izvirujemdabihznao koju sliku da objesim, da ne bih nagrajisao, jer znate, moj susjed onomadne nije dobrorazabrao,paokačioLenjina,auto tiupadno troje,znači, izpetljurovskogodreda.Čimsuugledalisliku,odmahsuščepalidomaćina!Udarilisumu,razumijete,dvadesetvrućih.»Mićemo«,deralise,»stebe,pasjisineinjuškokomunistička,sedamkožazguliti!«Makakoseonpravdaoiderao–ništamunijepomoglo.

Videćinadrumugomilunaoružanihljudi,palančanibizatvaraliprozoreisklanjalise.Jernikadsenezna...

A radnici su sa tajnom mržnjom posmatrali žuto-plave zastave petljurovskih razbojnika.Bespomoćnipremaovomtalasucjepačkogšovinizma,onibioživljavalitekondakadabikaoklinugradprodrlepokretnecrvenejedinice,kojesuseupornobranileodžuto-plavih,kojisuihokružavalisa svih strana.Dan-dva bi se nad upravom crvenjela voljena zastava, a onda je jedinica odlazila isumrakbiseponovospuštao.

SadaugradugospodaripukovnikGolub,»ponosidika«zadnjeprovskedivizije.Jučejenjegovakolonaoddvijehiljadekoljačasvečanoušlaugrad.Gospodinpukovnikjejahao

naprijednaprekrasnomcrnomždrijepcu.Bezozbira na toplo aprilsko sunce, bio je u zaporoškoj

šubari od astrahana, kavkaskom ogrtaču i, zategnutom oko pasa, čerkeskom kaftanu sa punomopremom–bodežomisabljomodkovanogsrebra.

Lijep jebiopanpukovnikGolub:obrvecrne,a licežućkastoodneprekidnihpijanki.Uzubimalula.Dorevolucijejebioagronomnaplantažamafabrikešećera,alidosadanjetobiozanjegaživot,ni uporediti se ne može s atamanskim položajem, i iz te mutne stihije agronom je isplivao napovršinukaopanpukovnikGolub.

U jedinom pozorištu ovog gradića bilo je priređeno raskošno veče u čast novodošlih.Prisustvovao je čitav »cvijet« petljurovske inteligencije: ukrajinski učitelji, dvije popove kćerke,starija – ljepotica Ana, mlađa – Dina, sitnija gospoština, bivši službenici grofa Potockog i grupamještana srednjih slojeva koja je sebe nazivala »slobodnim kozacima«, ukrajinske eserovskeskutonoše.

Pozorište je dupkom puno. Obučene u ukrajinsku narodnu nošnju, izvezenu raznobojnimcvjetovima,ukrašenubiserom,perlamaitrakama,učiteljke,popovekćerkeidrugemještankebilesuokruženečitavomgomilomstarješina,kojisuokonjihzveckalimamuzamailičiliZaporošcimasastarihslika.

Grmio je pukovski orkestar, a na pozornici se grozničavo pripremalo izvođenje »NazaraStodolje«.

Nije bilo struje. O tome su pana pukovnika obavijestili u štabu. On se spremao da svojimprisustvom počastvuje ovo veče i zato, kada je to čuo od svoga ađutanta potporučnika Paljanicje,zapravoPoljanceva,smrsinemarno,aliodsječno:

–ImadaLudesvjetla!Umri,alinađimonteraistaviupogoncentralu.–Razumijem,panepukovniče.PotporučnikPaljanicjanijeumro,alijemonterenašao.Sat kasnije dva petljurovca su vodila Pavku u centralu.Na isti način su bili dovedenimonter i

mašinist.Paljanicjajerekaokratko:–Akodosedamsatinebudesvjetla,objesićusvutrojicu!–ipokazaojerukomželjeznubanderu.Ovajkratkoformulisanizvodučiniojesvoje–uodređenovrijemestrujajebilapuštena.Priredba je bila u punom jeku kad se pojavio pan pukovnik sa svojomprijateljicom, kćerkom

bifedžijeučijojjekućistanovao,djevojkombujnihgrudiikosombojeraži.Bogatibifedžijaškolovaojujeugimnazijiugubernijskomgradu.Kadasesmjestionapočasnomjesto,ispredsamepozornice,panpukovnikjedaoznakzapočetak,

izavjesase istog trenutkapodigla.Predgledaocimasupromakla leđa režisera,koji se sklanjaosapozornice.

Zavrijemepredstave su se starješine, zajednosa svojimdamamamezetećiubifeu svamogućajestiva, oduzeta od naroda, dobro iznapijale seljačkom rakijom, koju je pronašao snalažljiviPaljanicja.Predkrajpredstavesvisuvećbilisasvimpijani.

Skočivšinapozornicu,Paljanicjajeteatralnomahnuorukominajavio:–Poštovanagospodo!Sadapočinjeigranka.Usaliserazliježeaplauz.Svisuizišliudvorištedabidahmogućnostpetljurovskimvojnicima,

dovedenimradibezbjednostipriredbe,daizvukustoliceioslobodesalu.Zapolasataupozorištujenastalapaklenagužvaigraja.

Raspaljene petljurovske starješine vratolomno su igrale gopak sa mjesnim ljepoticamazajapurenimodvrućine,iodnjihovogtopotapodrhtavalisuzidovitrošnogpozorišta.

Utovrijemejesastranemlinaugradulazionaoružaniodredkonjanika.Primijetivši konjanike, petljurovska straža na ulazu u grad uzvrtje se i pojuri mitraljezu.

Zaškljocašezatvarači.Odjeknuoštriglas:–Stoj!Koide?Izmrakaizronišedvije-tamneprilike.Jednaodnjihsepribližistražiiproderasepromuklimod

pijančevanjabasom.–JasamatamanPavljuksasvojimodredom,avi–golubovci?–Da–odgovorivodnikistupivši.–Gdjedarazmjestimodred?–upitaPavljuk.–Odmahćutelefonompitatištab–odgovorivodnikinestaukućiciporedputa.Minutkasnijesevratiinaredi:–Momci,sklonitemitraljezsputa,napraviteprolazpanuatamanu.Pavljukzatežeuzde izaustavikonjaporedosvijetljenogpozorišta,okokoga jecarevalopravo

veselje.–Oho,ovdjejeveselo!–rečeonokrenuvšisekozačkomkapetanukojisezaustavioporednjega.

–Dasjašemo,Gukmače?Daseimiuzputmaloproveselimo.Izabraćemoposvomukusuneštoodženska,ovdjeihječitavasilesija.Ej,Staleško,–viknuon–razmjestimomkepostanovima!Ovdjeostajemo.Stražasamnom!–konjsezaljuljakadasnjegaskočiteškotijelo.

PredulazomupozorištePavljukazaustavišedvanaoružanapetljurovca.–Kartu!Pavljukihprezrivopogleda,ijednogodnjihramenomuklonisputa.Naistinačinzanjimpođei

dvanaestljudi,iznjegovogodreda.Njihovikonjiostaševezaniporedograde.Novodošleodmahprimijetiše.OsobitojebioupadljivPavljuksasvojomogromnomfigurom,u

odličnom oficirskom koporanu, plavim gardijskim čakširama i kosmatoj šubari. Preko ramena –mauzer,izdžepaviriručnagranata.

–Ko je to? – ču se šapat posmatrača koji su stajali pored kruga u kome je pomoćnikGolubaizvodioplahovituigrumetelicu.

Njegovapartnerkajebilastarijapopovakći.Suknjesusepodiglei,lepršajućise,oduševljenimoficirimapokazivalesvilenitrikoprekomjernorazigranepopovekćerke.

Proguravšiseramenima,Pavljukseprobiukrug.Zažagrenihočijuonupiljipogledunogepopovekćerke,oblizasasušeneusne,pravokrozkrug

pođepremaorkestrui,stavšikodrampe,mahnupletenimbičem.–Raspaligopak!Dirigentneobratipažnjenato.Tada Pavljuk široko zamahnu i razvuče ga bičem preko leđa. Dirigent poskoči kao da ga je

opeklopoleđima.Muzikaodmahprestade,dvoranazajedantrenutakzamrije.–To jedrskost!–planubifedžijinakći.–Tinesmiješ tekoneštodozvoliti!–ona jeuzbuđeno

stiskalalakatGoluba,kojijesjedioporednje.

Golubsetromodiže,gurnunogomstolicuispredsebe,napravitrikorakapremaPavljukuistadetikisprednjega.OnodmahpoznadePavljuka.AGolubjesovimkonkurentomzavlastusrezuvećodavnoimaoneprečišćeneračune.

SamoprijenedjeljudanaPavljukjepanupukovnikupodmetnuonogunanajsvinjskijinačin.Upravo u jeku borbe sa crvenim pukom, koji je već ko zna po koji put čerupao golubovce,

Pavljukse,umjestodaudarinaboljševikesleđa,probioumjestance,uništioslabašnestražecrvenihi, postavivši svoju zaštitu, izvršio neviđeno pljačkanje.Naravno, kako to i dolikuje »primjernom«petljurovcu,žrtvompogromajebilojevrejskostanovništvo.

Zatovrijemecrvenisudonogupotuklidesnokrilogolubovacaipovuklise.Asadaje,eto,tajistidrskikonjičkikapetanupaoovamoijošseusudiodaunjegovomprisustvu,

uprisustvupanapukovnika,tučenjegovogkapelnika.Ne,tosenemožedozvoliti.Golubjeshvatiodaćenjegovautoritetupukubitiuništenakosadanezauzdatoguobraženogatamančića.

Urezavšisejedandrugomeuoči,onisućutkestajalinekolikotrenutaka.Jednom rukom čvrsto stegnuvši balčak sablje, a drugomopipavajući u džepu nagan,Golub se

prodera:–Podlacejedan,kakotismiješdatučešmojeljude?Pavljukovarukapočedaklizipremakuburimauzera.– Lakše, paneGolube, lakše, jermožete da se spotaknete. I pazite, pane, dame ne pogodite u

živac,jerbihsemogaorasrditi.Toprevrši,čašustrpljenja.–Držiteih,izbaciteizpozorištaisvakomeožežitepodvadesetipetvrućih!–zaurlaGolub.Kaočoporpasa,napavljukovcesasvihstranajurnušestarješine.Kaodanekosijalicuopodrazbi,odjeknunečijipucanj,iusalisesveuskomešaizakovitlakao

da se počupaše dva čopora pasa. Oni su nasumce sjekli jedni druge sabljama, hvatali za kosu ipcrnovozagrlo,asmrtnopreplašenežene,cičećikaoprasad,bježalesuodnjih.

Zanekolikominutarazoružašepavljukovcei,tukućiih,izvukošeudvorišteiizbacišenaulicu.Pavljukjebiovansebe–utučijeizgubiošubaru,raskrvavilisumunosirazoružaliga.Bacivši

sesasvojimodredomnakonje,pojuriojeulicom.Večejepropalo.Poslijesvegaštosedogodilonikomevišenijebilodoveselja.Ženesuodlučno

odbijaledaigrajuitražilesudaihvodekućama,aliGolubjebioprotivtoga.Naredioje:–Nikogaizsalenepuštati!Postavitistražare.Paljanicjajebrzoizvršionaređenje.NaprotestekojiosušesasvihstranaGolubjenepopustljivoodgovarao:–Poštovanedameigospodo,igrankadozore.Jaćudaigramprvikrugvalcera.Ponovojezasviralamuzika,aliveseljavišenijebilo.Pukovniknijeuspionapravitinijedankrug

sapopovomkćerkomkadstražariutrčašeipovikaše.–Pavljukovciopkoljavajupozorište!Prozor kod pozornice, koji je gledao na ulicu, s treskom se razletje. Kroz razlupani prozor

pomolisetupanjuškamitraljeza.Onasegluvookretalainapipavalauskomešaneprilike,aonesuodnje,kaoodcrnogđavola,bježaleusredinusale.Paljanicijaispalimetakusijalicuodhiljadusvijeća,kojajevisilaotavanici,ionaprsnukaobombaisvezasustaklenomkišom.

Nastademrak.Spoljasusečuleužasnepsovkeidernjava:–Ispadajtesviudvorište!Zaglušujući, histerični krici žena, bezumno komandovanjeGoluba, koji se ustumarao po sali i

pokušavao da sabere izgubljene starješine, pucnji i dernjava na dvorištu – sve se to slilo unevjerovatnugraju.InikonijeprimijetiokakojePaljanicjakrozsporednavrataspretnoiskočionasusjednuulicuipojuriogolubovskomštabu.

Polasatakasnijeugradusevodilapravabitka.Tišinunoćiprolamaojeneprekidniprasakpušakaibrzapaljbamitraljeza.Potpunoošamućeni,mještanisuskakaliizsvojihtoplihposteljaizurilikrozprozore.

Pucnjava se stišava, samo još na kraju grada čuje se isprekidano, kao pasje lajanje, štektanjemitraljeza.

Bojsestišao.Počelojedasviće...*

Pograduseširileglasineoprogramu.Doprlesuoneiujevrejskekućice,male,niske,sčkiljavimprozorima,kojesusezgurilenadobronkomkojiseprotežepremarijeci.Utimprljavimkrletkama,kojesusenazivalekućama,unevjerovatnojtjeskobiživjelajejevrejskasirotinja.

Utipografiji,ukojojjeSerjoškaBruzžakradiovećdrugugodinu,slagariiradnicibilisuJevreji.Serjoškasesnjimapotpunosrodio.KadaseradiloprotivugojenogisamozadovoljnoggospodinaBlumštajna,onisusedržalikaojednaporodica.Izmeđugazdeiradnikautipografijineprekidnosevodilaborba.Blumštajnjegledao

kakobištovišezakinuo,štomanjeplatio,izatosevećtolikoputazatvaralaštamparijapodvijeipo tri nedjelje. Tipografi su štrajkovali. Bilo ih je četrnaest. Serjoža je bio najmlađi, i on je podvanaestsatiokretaotočakštamparskogstroja.

AdanasjeSerjožaprimijetiodasuradnicineštonemirni.Posljenjihmjesecištamparijajeradilanarudžbuzanarudžbomštampalisuproglase»vrhovnog«atamana.

TuberkuloznislagarMendelpozvaSerjoškuuugao.Gledajućigasvojimtužnimočima,reče:–Znašlitidaćeugradubitipogrom?Serjožagazačuđenopogleda.–Ne,neznam.MendelpoložinaSerjoškinoramesvojusuhuižuturukuisočinskimpovjerenjempoče:– Pogrom će biti, to je činjenica. Jevreje ćemlatiti. Ja te pitam, hoćeš li da pomogneš svojim

drugovimautojnesrećiilinećeš?–Naravnodahoću,samoakomognem.Kaži,Mendele,kako?Slagarisuslušaliovajrazgovor.–Tisidobarmomak,Serjoža,mitebivjerujemo.Pai tvojotacjeradnik.Trčisadakućiipitaj

ocadalionpristajedausvojukućusakrijenekolikostaracaižena,amićemosevećdogovoritikoćesekodvasskloniti.Porazgovarajsasvojimakodkogabisejošmogliskloniti.ZasadaovibanditiuRusenediraju.Trči,Serjoža,malojevremena.

–Dobro,Mendele,možešnameneračunati,odmahćujadoPavkeiKlimke:njihovićesigurnoprimiti.

–Pričekajmalo–uznemiriseMendel.–KosutoPavkaiKlimka?Tiihdobropoznaješ?

Serjožauvjerenoklimnuglavom:–Kakodane,tosumojidrugovi:PavkaKorčagin,njegovbratjebravar.–A,Korčagin, –umiri seMendel– znam janjega, snjim samu jednojkući stanovao.Njemu

možeš.Trči,Serjoža,idolazištoprijesodgovorom.Serjožaistrčanaulicu.

*PogromjepočeotrećidanposlijebitkePavljukovogodredasagolubovcima.Izgubivši u borbi oko dvadeset ljudi, razbijen i izbačen iz grada. Pavljuk se povukao i zauzeo

susjednomjestance.Istegubitkesuimaliigolubovci.Poginulesunabrzinuodvezlinagrobljei,poštosetimenijemoglohvaliti,pokopaliihbeznekih

osobitihpočasti.Dva atamana su sepočepušalakaodvapsa lutalice, i priređivati neku ceremonijubilo je sasvim neumjesno. Paljanicja je htio da priredi svečanu sahranu i da Pavljuka proglasicrvenimbanditom,alisetomeusprotivioeserovskikomitet,načijemječelustajaopopVasilije.

Noćni sukob u golubovskom odredu izazvao je nezadovoljstvo, a naročito u Golubovojpratilačkoj četi, koja je imala najviše mrtvih, i da bi ugušio to nezadovoljstvo i podigao duh,Paljanicja je predložio Golubu da se »olakša život«, kako se on cinički izražavao o pogromu.Dokazujući Golubu neophodnost pogroma, on je ukazivao na nezadovoljstvo u. odredu. Tada sepukovnik,kojinijehtiodapredsvojusvadbusabifedžijinomkćerkomnarušavamirugradu,podprijetnjamaPaljanicjeipaksaglasio.

Doduše, ova operacija donekle je uznemiravala pana pukovnika zbog njegovog stupanja ueserovsku partiju, jer se pribojavao da neprijatelji opet ne počnu nepoželjne razgovore kako jepukovnikGolub–pogromaš,isigurnoćepokušatidagaopanjkajuikod»vrhovnog«atamana.AlizasadaGolubjemalozavisiood»vrhovnog«,jerseon,zajednosasvojimodredom,snabdijevaonasopstvanuodgovornost.Paisam»vrhovni«jepredobroznaokakvasvebratijakodnjegasluži,aisamjezapotrebedirektorijetolikaputatražionovacodtakozvanihrekvizicija,aštoseticaloslavepogromaš,onajeoGolububilavećpriličnovelika.Tojslavionbimogaovrlomalodadoda.

Razbojništvojepočelouranojutro.Varošicajebilautonulausivujutarnjumaglu.Pusteulice,kojesukaomokreplatnenetrakebez

ikakvogredaokružavaleistotakobezikakvaredaizgrađenajevrejskanaselja,bilesupotpunomrtve.Napoluslijepimprozorimabilesuzavjeseikapcipotpunozatvoreni.

Spoljajeizgledalodastanovniciovihkvartovaspavajučvrstimjutarnjimsnom,aliutimkućicmaniko nije spavao. Čitave porodice, potpuno obučene, pripremale su se za predstojeću nesreću isabijaleseunekumalusobu.Samosasvimmaladjeca,neshvatajućiništaodsvegatoga,spokojnosuspavalanarukamasvojihmajki.

DugojetogjutraGolubovogađutantaPaljanicjubudioSalomiga,zapovjednikGolubovestraže,crn,ciganskoglica,saplavimožiljkomnaobrazuodudarcasablje.

Teško se budio ađutant. Nikako nije mogao da se oslobodi ludog sna. Još uvijek ga po grlugrebaocerekavigrbaviđavokojigasvunoćprogonioimučio.Ikadajenajzadpodigaoglavu,kojamujepucalaodboli,shvatioje:togaSalomigabudi.

–Ustajvećjednom,koleroprokleta–drmusaogajezarameSalomiga.–Kasnojeveć,trebadasepočinje.Trebaosijošvišedasenapiješ!

Paljanicjaserazbudi,sjedei,iskrivivšiliceodžgaravice,ispljunugorkupljuvačku.

–Štapočinjali?–izbuljiojemutneoči.–Kakošta?Čifutedakasapimo.Neznaš,štali?Paljanicjasesjeti:ah,da,takoje,onjetosasvimzaboravio,jučesusegadnonapiliusalašu,gdje

senašaopanpukovniksasvojomvjerenicomigrupomsvojihdrugovaispičutura.Daseizvučeizgradazavrijemepogroma,zaGolubajebilavrlozgodnastvar.Paljanicjaćesve

uraditi kako treba, a onmože da kaže kako se sve dogodilo u njegovomodsustvu i usljed nekognesporazuma.O,tajPaljanicjajevelikistručnjakkadaseradionekom»olakšavanju«!

Onsasusebinaglavučitavukofuvodeitakomusevratisposobnostrasuđivanja.Uzmuvasepoštabudajućiraznanaređenja.

Pratilačka četa već je bila na konjima. Da bi se izbjegle moguće komplikacije, dovitljiviPaljanicjanaredidasepostavestražekojećeodvojitiradničkonaseljeistanicuodgrada.

UbaštiLeščinskogjepostavljenmitraljeziokrenutpremaputu.Uslučajudaradnicipokušajudaseumiješaju,onićebitidočekanimecima.Kadasusvepripremebilezavršene,ađutantiSalomigasuskočilinasvojekonje.Kadasuvećkrenuli,Paljanicjasesjetio:–Stoj,umalodanezaboravih.Dajovamodvojakola:Golubućemomirazdaspremimo.Ho-ho-

ho ... Prvi plijen, kao i uvijek, komandantu, a prva ženska, ha-ha-ha, meni, ađutantu. Razumiješ,mamlazemutavi?

OvoposljednjeodnosilosenaSalomigu.Onsijevnunanjegažućkastimokom.–Bićezasve.Krenušedrumom.Naprijed–ađutantiSalomiga,pozadi–bezikakvogreda,gomilapratilaca.Jutarnja magla se razilazila. Kod jednospratnice sa zarđalom firmom »Galanterijska trgovina

Fuks«Paljanicjazatežeuzde.Njegovasivatankonogakobilanemirnoudarikopitomokamen.–Pa,sbožijompomoći,odavdećemoipočeti–rečePaljanicjaskačućinazemlju.–Ej,momci,doljeskonja!–okrenusepratnji,kojaseskupilaokonjega.–Predstavapočinje–

objavion.–Momci,polubanjamanikoga,zatoćejošbitivremena;niženskinjenedirajteakosevećsasvimneprohtije,strpitesedovečeras.

Jedanodpratilaca,kezećijakezube,počedaprotestuje:–Kakototako,gospodinekapetane,aštaakoonesamepristaju?Sviokolosegrohotomzasmijaše.Paljanicjapogledanatogasoduševljenimodobravanjem.–Pa,naravno,akovećpristaju,naprijed,tonikonemapravodatizabrani.Prišavšizatvorenimvratimatrgovine,Paljanicjasnažnoudarinogomponjima,alijakahrastova

vrataseinezatresoše.Nijetrebaloodavdepočinjati.Ađutantzađezaugaoi,pridržavajućisabljurukom,uputiseprema

vratimakojasuvodilauFuksovstan.ZanjimkrenuiSalomiga.Ukućiihjebilotroje.Odmahsučulitopotkopitapokaldrmi,akadajetopotprestaoikrozzidse

čuliglasovi,njihovasrcakaodaseotkidoše,atijelaobamriješe.Bogati Fuks još juče je pobjegao iz grada zajedno sa svojim kćerkama i ženom, a

devetnaestogodišnju služavku Rivu, tihu i zapostavljenu, ostavio je kod kuće da čuva njegovuimovinu.Dasenebibojalaupraznomstanu,onjojjepredložiodadovedesvojestare–ocaimajkui

datustanujusnjomdonjegovapovratka.LukavitrgovacjeumirivaoRivu,kojasenećkaladaostaneukući,dapogroma,možda,nećenibitiidanjih,kaosirotinju,nećenidirati.Akadaseonvrati,onćejojpoklonitihaljinu.

Svetrojesuprisluškivaliinadalise:moždaćeipakproćidalje,moždasuseprevarili,moždasenisunizaustaviliprednjihovomkućom,moždaimsetosamotakoučinilo.Ali,kapdajeopovrgavaosvenjihovenade,začuosetupiudaracuvrataradnje.

Stari Pesah, posrebrne glave i djetinjski uplašenih plavih očiju, stojeći tako kod vrata koja suvodila u radnju, poče šapatom da se moli. On se molio svemogućem Jehovi svom odanošćuubijeđenog fanatika.Molio je Jehovu da odvrati nesreću od ovoga doma, a starica, koja je stajalaporednjega,zbognjegovemolitve,nijemoglaodmahdarazaberepribližavanjekoraka.

Rivajepobjeglaunajudaljenijusobuisakrilasezahrastovormarzaposuđe.Oštriigrubiudaracuvrataizazvagrozničavudrhtavicuutijelustarcaistarice.–Otvaraj!–čusejačiudaracodprvogaipsovkerazjarenihljudi.Alistarčevarukanijeimalasnagedasepodigneiokrenekuku.Spoljazamlatišekundacima.Zaključanavratapočešedasetresui,popuštajući,počešedaprskaju.Kućasenapuninaoružanimljudima,kojipočešedapretresajusvakikut.Vratakojasuvodilau

radnjurazbišeudarcemkundaka.Uđošeuradnjuiskidošemandalesaspoljašnihvrata.Počepljačkanje.Kada su oboja kola bila do vrha natovarena tkaninama, obućom i ustalim plijenom, Salomiga

krenuuGolubovstan,akadasevraćao,čuojedivljikrik.Paljanicjaostavisvojedapljačkajuradnju,aonuđeusobu.Svetrojeomieripogledomsvojih

zelenkastihiprodornihočiju.Rečestarima:–Gubitese!Niotacnimatinepomakošese.Paljanicjakoracinaprijedilaganoizvučesabljuizkorica.–Mama!–kriknukćipotresnimglasom.OvajkrikječuoiSalomiga.Paljanicjaseokrenudrugovimanaulazuigraknukratko:–Izbaciteih!–onpokazanastare.Akadaihizgurašekrozvrata,onrečepridošlomSalomigi:–

Tistojovdjekodvrata,ajaćusadjevojčicomdaporazgovaramonekimstvarčicama.Kada je starac Pesah na krik svoje kćerke potrčao prema vratima, teški udarac u grudi ga je

odbaciosvedozida.Odbolastarcustadedah,aliutajtrenutakstaraiuvijektihaTojbakaovučicaščepaSalomigu.

–Oj,pustite,štaviradite!Ona se trgala prema vratima, i Salomiga nijemogao da otkine njene staračke prste koji su se

grčevitourezaliunjegovukabanicu.Kadadođeksebi,Pesahjojpojuriupomoć.–Pustite,pustite!...O,kćerimoja!ZajednoodgurnušeSalomigusvrata.Onbijesnotrženaganizapojasaiokovanomdrškomudari

posijedojglavi.Pesahpadebezglasa.AizsobeseprolamaloRivinovrištanje.Kada su izbezumljenu Tojbu izvukli na ulicu, ulica je odjeknula neljudskom kuknjavom i

molbamazapomoć.Lelekukućiprestade.Izišavši iz sobe, ne gledajući na Salomigu, koji je već bio uhvatio za kvaku, Paljanicja ga

zaustavi:–Neulazi – zagušila se: ja sam jemalo jastukompokrio – i, koračivši prekomrtvogPesaha,

ugaziutamnugustutečnost.–Nekako jeblesavopočelo–procijedion izlazećinaulicu.Zanjimćutkekrenuše iostali. Iza

njihsunasobnompoduistepenicamaostajalikrvaviotiscinogu.U gradu je već počelo rasulo.Među pljačkašima izbijale su zvjerske tuče oko podjele plijena,

ponegdjesučaksabljepotezali.Gotovosvudasevidjelopesničenje.Izpivnicesunakaldrmukotrljalivelikupivskuburad.Ondasupočelidaharajupokućama.Niko se nije suprotstavljao. Prevrtali su po sobama, zirkali po uglovima i odlazili natovareni,

ostavljajućizasobomgomilerazbacanihkrpaiperjeizrasporenihjastuka.Prvogdanasubilesamodviježrtve:Rivainjenotac.Alipredstojećanoćjenosilasasobompogibiju.

Dovečerisesavtajraznobojničoporšakaladobezumljaiznapijao.Sadasutiopijenipetljurovcisamočekalinoći.

Noćimjedalaodriješeneruke.Ucrnojpomrčinilakšejezgnječitičovjeka:čakšakalvolinoć,aionnapadasamobespomoćne.

Mnogi nikada neće zaboraviti te dvije strašne noći i tri dana.Koliko je unakaženih i uništenihživota,kolikojemladihglavaosijedjeloutimkrvavimčasovimaikolikojesamosuzaproliveno!Iteško je reći da li su bili sretniji oni koji su ostali živi, ali s teškim bolom u duši i neizdrživimmukamazbogsramoteiponiženjakojenikadanećesaprati,sneizrecivomtugomzbognepovratnoizgubljenih najbližih i najdražih! Sada već ravnodušna prema svemu, po tijesnim sokačićima, usmrtnim grčevima zabačenih ruku. ležala su mlada djevojačka tijela – izmučena, iznakažena izgrčena.

IsamoukućicikovačaNauma,kojasenalazilaporedpotoka,šakali,kojisusebacilinanjegovumladu ženu, naišli su na žestok otpor. Pun snage, dvadeset četverogodišnji atlet-kovač, svojimčeličnimmišicamastupiojeuobranusvojedrugarice.

U toj maloj kući, u jezivoj kratkoj borbi, kao dvije trule lubenice. razletjele su se dvijepetljurovskeglave.Strašanusvomgnjevunasmrtosuđenog,kovačjerazjarenobraniodvaživota,idugosuodjekivalipucnjiporedpotoka,gdjesusezbiligolubovcikadasuosjetiliopasnost.Kadajedošaoposljednjimetaknared,NaumgaispaliuSaru,asam,superenimbajonetom,jurnuususretsmrti.Većnaprvojstepenicipadepokošenolovnimgradom,iteškimtijelompadenazemlju.

Nauhranjenimkonjimaugradsustiglisnažniseljaciizobližnjihselaitovarilinakolasveštoimsesvidjelo;upratnjisvojihsinovairođakaizgolubovskogodreda,onisužurilikućamakakobidomrakadva-triputastiglidoselainatrag.

SerjožaBruzžak,kojijezajednosasvojimocemsakrioupodruminatavanpolovinudrugovaiztipografije,prekobaštesevraćaousvojedvorište.Upravoutomtrenutkuonjeugledaočovjekakojijebježaodrumom.

U dugačkom iskrpljenom kaputu, bez kape, sa smrtno užasnutim licem, razmahujući rukama izadišućise,bježaojenekistariJevrejin.Sustižućigaisagnuvšisedabimuzadaoudarac,zanjimje

nasivomkonjujuriopetljurovac.Čuvšitopotkopitavećzasamimleđima,staracpodižerukedabisenekakozaštitio.UpravoutomtrenutkuSerjoškaiskočinaput,bacisepremakonjuisvojimtijelomzaštitistarca.

–Nedirajga,razbojniče,pseto!Ne htijući da zadržava zamah sablje, konjanik pljoštimice udari sabljom po dječakovoj

plavokosojglavi.

GLAVAPETA

Crvenisuupornopotiskivalijedinice»vrhovnog«atamanaPetljure.Golubovpukjebiopozvan

nafront.Ugradujeostalanevelikapozadinskazaštitnicaikomanda.Ljudi su živnuli. Koristeći se privremenim zatišjem, jevrejsko stanovništvo je sahranjivalo

ubijeneiukućercimajevrejskihkvartovaponovosejavljaoživot.Utihevečeričulasepotmulagrmljavina.Negdjenedalekovodilaseborba.Upotrazizaposlom,željezničarisuserazilaziliposelima.Gimnazijajezatvorena.Ugradujeobjavljenoratnostanje.

*Neprovidna,tamnanoć.Utakvojnoćiniširomotvorenezjenicenemogusavladatipomrčinu,iljudisekrećunasumcei

pipajući,izlažućiseopasnostidaslomevratuprvomjarku.Palančanivećznaju:utakvojnoćinajboljeje–sjedikodkućeinepalisvjetla.Svjetlomožeda

primamineželjenoggosta.Umraku jenajbolje inajmirnije.Alipostoje i ljudikojinikadanemajumira.Panekašalabazaju, samozadovoljnompalančaninunijedonjih stalo.Onsamnikuda izkućeneće.Buditeuvjereni,nikudasemaknutineće.

Upravokroztakvunoćprobijaosejedančovjek.KadajenekakostigaodokućiceKorčagina,onopreznopokucauprozor;nedobivšiodgovora,

pokucaopet,sadajačeiupornije.Pavkajesanjao:nekočudnovatostvorenje,nimalosličnočovjekuokrećenanjegamitraljez;on

pokušavadapobjegne,alinemakuda,amitraljeztakostrašnoštekće.Staklozvečiodupornogkucanja.Pavleskoči izpostelje,priđeprozoruipokušadavidikotokuca,ali,osimnejasnesjene,ništa

nijemogaodavidi.Pavle jebio samkodkuće.Mati jeotputovalakćerci, čiji jemuž radiokaomašinistau fabrici

šećera.Artjomjekovaoususjednomselu,ičekićemzarađujedabiseprehranio.SamojeArtjommogaokucati.Pavleodlučidaotvoriprozor.–Kojeto?–dahnuonumrak.Zaprozoromsepomačenekaprilika,igrubi,prigušeniglasodgovori:–Jasam,Žuhraj.Naprozorskudasku spustiše se dvije ruke i u visiniPavlovog lica izraste izmrakaFjodorova

glava.–Došaosamdaprenoćimkodtebe.Primašli,braco?–šapnuŽuhraj.–Pa,naravno–prijateljskiodgovoriPavle.–Zarjoštrebadasepita?Ulazipravokrozprozor.

TeškoFjodorovotijeloprovučesekrozprozor.Zatvarajućiprozor,Fjodorsemalozadrža.Stajaojeiprisluškivao,akadasemjesecpojaviizaoblakaiosvijetliput,ongapažljivoosmotri,

aondaseokretePavlu.–Danećemoprobuditimamu?Vjerovatnovećspava?Pavlemu rečedaukući osimnjeganikoganema, imornar seodmahosjeti slobodnije i poče

glasnije:–Braco,tistrvinarizbiljskisunatislizamnom.Hoćedaseobračunajuzaposljednjedogađajena

stanici. Da su naša braća bila složnija, mogli smo za vrijeme pogroma da ovim razbojnicimapriredimodobarprijem.Ali,razumiješ,ljudisejošneodlučujudapođuuvatru.Propadestvar.Sadameganjaju.Dvaputasambiouklopci.Danasumalodanisamzaglavio.Prilazim, razumiješ,kući,naravno,sazadnjestrane,zaustavimsekodšupe.Gledam:ubaštinekostoji,pribioseuzdrvo,aligabajonetizdade.Ajati,razumijese,vjetaruhvatio.I,evo,tebisamdobatrgao.Ovdjećudaseusidrimnekolikodana.Tisenećešprotiviti?E,padobroje.

Otpuhujući,Žuhrajskidezablaćenečizme.Pavle se obradovao Žuhrajevom dolasku. U posljednje vrijeme centrala nije radila, i Pavlu je

dosadilodabudesamupraznomstanu.Leglisudaspavaju.Pavlejeodmahzaspao,aFjodorjejošdugopušio.Podigavšiseskreveta,

tiho koračajući bosim nogama, priđe prozoru. Dugo je gledao napolje, a onda se vrati u krevet.Pobijeđenumorom,odmahzaspa.Njegovaruka,zavučenapodjastuk,ležalajenateškomrevolverugrijućigasvojomtoplinom.

NeočekivaniŽuhrajevnoćnidolazakizajedničkiživotsnjimutokuovihosamdanazaPavlasubilivrloznačajni.Prviputjeodmornaračuotakomnogouzbudljivog,važnoginovog,iovidanizamladogložačapostalisusudbonosni.

Pritiješnjen, kao u mišolovci, dvjema zasjedama i prinudnim besposličarenjem, mornar jeprenosionaPavla,kojijegutaosvakunjegovuriječ,savoganjsvogabijesaižestokemržnjeprema»žuto-plavim«zlotvorima.

Žuhraj je govorio jasno, razumljivo i prostim jezikom.Kodnjeganije biloničegneriješenog.Mornarjedobroznaosvojput,iPavlejepočeoshvatatidačitavotoklupkoraznihpartijaslijepimnazivima:socijalistirevolucionari,socijaldemokrati,poljskapartijasocijalista,nijeništadrugonegozakletineprijateljradnika,idajejedinorevolucionarna,nepokolebivapartijakojaseboriprotivsvihbogataša–Boljševičkapartija.

Ranijejeotompitanjuunjegovojglavibilapotpunazbrka.I krupna ljudeskara, ubijeđeni boljševik, lica ogrubjela u morskim burama, član RSDRP4 od

hiljadu devetsto petnaeste, baltički mornar Fjodor Žuhraj pričao je mladom ložaču, koji je kaoomađijangledaounjega,svuteškuisurovuistinuživota.

–Jasamti,bratacmoj,udjetinjstvubioistoneštokaoti–pričaojeon.–Nisamznaokudaćusasnagom,umenijeključalanepokornapriroda.Aživiosamtijauvelikojbijedi.Gledamtitakonasiteinagizdanegospodskesinčiće,imržnjamespopada.Čestosamihmlatioonakoneštedimice.Aliodtoganisamimaoništa,osimdegenekaodoca.Samsetući–neprekrojiživota.Ati,Pavluša,imašsveštojepotrebnodapostanešdobarboraczaradničkustvar,samo,eto,premladsijoš,aiklasnuborbuvrloslaborazumiješ.Alijaćutebi,bratacsimoj,pokazatipraviput,jerjatvrdoznam:odtebe

ćebitikoristi.Mlakonjaizalizanihnetrpim.Sadajenačitavojzemljibuknuopožar.Ustalisuroboviionistariživotmorajudagurnunamorskodno.Aliza tosupotrebnahrabrabraća,anemaminemaze,potrebnisučvrstiljudi,ljudikojinebježeodborbe,kaoštobubašvabaodsvjetlabježi,negosetukunemilosrdnoinepoštedno.

Onsnažnoudarišakompostoluiustade.Namrgođenizabivširukeudžepove,zakoračaposobi.Fjodora jemučilo besposličarenje.Vrlo je žalio šta je ostao u ovoj palanci i, smatrajući da je

njegovdaljiboravakovdjepotpunobeskoristan,čvrstojeodlučiodasekrozfrontprobijeususretcrvenimodredima.

UgradujeostajalagrupaoddevetčlanovaPartije,itrebalojedaoniprodužerad.»Vićetemoćiibezmene,javišenemogudasjedimskrštenihruku.Dostaje,itakosamizgubio

desetmjeseci«,savuzbuđen,jedioseŽuhraj.–Štasiti,Fjodore?–upitaogajednomPavle.Žuhrajustade,gumurukeudžepove.–Zartineznašštasam?rečeonneshvativšiodmahpitanja.–Jamislim,štasi:boljševikilikomunist?–tihoodgovoriPavle.Žuhrajprasnuusmijehiušaliselupipoširokimgrudimazategnutimprugastommajicom.–Bratko,patojebarjasno!Tojeistotakojasnokaoštojejasnodajeboljševikikomunistjedno

teisto.–Najednomseuozbilji:–Poštotirazumiještustvar,ondazapamti–otomenikomeinigdjenesmiješgovoritiakoneželišdamicrijevaprospu.Razumiješ?

–Razumijem–uvjerenoodgovoriPavle.Napoljusezačušeglasovi,ivrataseotvorišebezprethodnogkucanja.Žuhrajevarukahitrokliznu

udžep,aliseodmahpovučeotuda.Oslabio,blijedipovezaneglave,usobujeušaoSerjožaBruzžak,azanjimValjaiKlimka.

–Zdravo,vraže!–smiješećise,SerjožapružirukuPavki.–Utrojesmodošlitebiugoste.Valjamenepuštasamog,bojise.AKlimkaopetValjunepušta

samu,ionseboji.Iakojeriđast,ipakznakogajekudaopasnopuštatisamog.Valjamuušalidlanomzatvoriusta.–Razbrbljaose–zasmijalaseona.–OndanasKlimkimiraneda.Pokazujućisvojebijelezube,Klimkasedobroćudnosmijao.–Štaćešmukadječovjekbolestan!?Tikvamujenaprslapasvaštabulazni.Sviprasnušeusmijeh.Serjoža,kojisejošnijeoporavioodudarca,sjedenaPavkinkrevet,iuskoromeđuprijateljima

potečeživahanrazgovor.Uvijekveseoibodar,Serjožajesada,smireniutučen,pričaoŽuhrajukakogajepetljurovacudariosabljom.

Žuhraj jepoznavao svePavkinegoste, toliko jeputabiokodBruzžaka.Njemusedopadaliovimladi ljudi, koji još nisu našli svogaputa u vrtloguborbe, ali koji su tako jasno izražavali težnjesvojeklase.Ionjepažljivoslušaonjihovopričanjeotomekakosupomagalidasekodnjihsakrijujevrejske porodice i kako su ih spašavali od pogroma. Te večeri Žuhraj je mnogo govorio oboljševicima,oLenjinu,isvakomodnjihpomogaodashvatisuštinudogađaja.

KasnouvečePavlejeispratiosvojegoste.Žuhraj je uveče izlazio i vraćao, se kasno noću. Pred odlazak se dogovarao sa drugovima o

njihovomradu.OvenoćiŽuhrajsenijevratio.KadasePavleujutroprobudio,vidiojeprazankrevet.Obuzetnekimnejasnimpredosjećajem,Korčaginsehitroobučeiizađeizkuće.Zaključavšistani

ostavivšiključnaugovorenomjestoonseuputiKlimkinadajućisedaćekodnjegasaznatištogodoFjodoru.Klimkinamajka,omalena,širokaiospičavalica,pralajerubljeinaKorčaginovopitanjedalionaznagdjejeFjodor,odgovoriodsječno:

– Zar ja nemam drugog posla nego da gledam za tvojim Fjodorom?Radi njega, nezgrapčinetakvog,kodZozulihesučitavukućuprevrnuli.Atebi,radičegatreba?Kakvojetodruštvo?Našliseprijatelji:Klimka,ti...–onajesrditognječilarublje.

Klimkinamatiimalajeioštarjezikibilaječangrizava.OdKlinikePavkakrenuSerjoži.Ispričamuštagabrine.Valjaseodmahumiješaurazgovor:– A šta se ti sekiraš? Možda je ostao kod svojih poznanika – ali u njenom glasu nije bilo

uvjerenosti.Pavlusenijesjedilo,bezobzirananagovaranjadaostanenaručku,onjepošaokućijersenadao

daćetamozatećiŽuhraja.Nažalostvratasubilazaključana.Steškimosjećajemudušionzastade:nijemuseišlouprazan

stan.Razmišljajući tako,nekolikominuta jepostajaoudvorištu.Gonjennekomnejasnompobudom,

pođe u šupu. Popevši se pod krov i raščistivši mreže paučine, iz tajnog skrovišta izvuče u krpezavijeniteški»manliher«.

Izišavšiizšupe,suzbuđenjemosjećajućiudžeputežinurevolvera,pođenastanicu.OŽuhrajuništanijesaznao.Vraćajućiseporedpoznatogšumarevogsalaša,Pavleusporikorak.S

nejasnom nadom gladao je u mimo salaša, okrenu se i pogleda baštenske staze pokrivenepotamnjelimprošlogodišnjimlišćem.Zaboravljenaizapuštenaizgledalaprozore,aliniubaštiniukućinikoganijebilo.Kadajeprošaoječitavabašta.Vidjelosedatuvećodavnonisuposlovalerukebrižljivogdomaćina,iodteusamljenostiitišinevelikestarekućePavlepostadejoštužniji.

Posljednja svađa sa Tonjom bila je ozbiljnija od svih pređašnjih. To se dogodilo sasvimneočekivano,gotovoprijemjesecdana.

Lagano koračajući prema gradu i zabivši ruke u džepove, Pavle se sjećao kako je izbila tarazmirica.

Prilikomjednogslučajnogsusretanaputu,Tonjagapozvaladadođekodnje.–TataimamaodlazekodBoljšinskihnaimendan.Samaćubitikodkuće.Dođi,Pavluša,zajedno

ćemočitativrlointeresantnuknjiguLeonidaAndrejeva–»ŠaškaZiguljov«.Jasamjevećpročitala,alićujestobomradojošjednompročitati.Lijepoćemoprovestiveče.Hoćešlidoći?

Ispod bijele kape, koja je pridržavala gustu kestenjastu kosu, na Korčagina su s očekivanjemgledalenjenekrupneoči.

–Doćiću.Ionisuserastali.Pavlejepožuriosvojimmašinama.DokjemislionatokakoćečitavovečeprovestiuTonjinom

društvu,činilomusedasuinjegovepećigorjelejačeicjepanicepucketaleveselije.Kadajetevečeripokucaonavrata,Tonjamujeotvorila,alijebilanekakozbunjena.

–Pavluša,imamgoste.Nisamihočekivala.Alitinemojdaideš.Spremajućisedapođe,Korčaginseokrenu.–Ulazi,–onagauhvatizarukav–njimaćebitikorisnodasestobomupoznaju–i,obuhvativši

garukom,onagapovedekroztrpezariju.Ulazećiusvojusobu,onaseobratimladimgostimai,smiješećise,reče:–Visenepoznajete?MojprijateljPavleKorčagin.Oko malog stola na sredini sobe sjedili su: Liza Suharko, ljepuškasta crnka s kapricioznim

usnamaikoketnomfrizuromgimnazistikinje,zatimnekiPavlunepoznatdugajlijauurednomcrnomkaputu,sazalizanomibriljantinomnamazanomkosomisivimočimapunimdosade.Ameđunjima,ukicoškojgimnazijskojbluzi,ViktorLeščinski.Zapravo,njegajePavleprvogprimijetiočimjeTonjaotvorilavrata.

ILeščinskijeodmahpoznaoKorčagina.Njegovetankestreličasteobrvezačuđenoseizviše.Pavle je nekoliko sekundi stajao kod vrata ne skidajući prodornog neprijateljskog pogleda s

Viktora.Tonjapožuridaprekineovonelagodnoćutanje,papozvaPavladauđei,obraćajućiseLizi,reče.

–Dateupoznam.Znatiželjnorazgledajućinovoggosta,Lizasedigla.Pavelsenaglookrenuibrzozakoračakrozpolutamnutrpezarijupremaizlazu.Tonjagastižena

terasiiuzbuđenouhvatizarame.–Zaštosiotišao?Pajasamnaročitohtjeladaseoniupoznajustobom.AliPavlejojskiderukesasvojihramenaioštroodgovori:–Zaštodameizlažešpredtomništarijom!Stakvimdruštvomjanemogudasjedim.Moždasu

oni tebi iprijatni,ali ja ihmrzim.Dasamznaoda ti snjimaprijateljuješ,nebih tinikadaniblizuprišao.

Uzdržavajućinegodovanje,Tonjagaprekide:–Kojetebidozvoliodatakosamnomrazgovaraš?Nijatebenisampitalakotebi.dolaziiskim

tiprijateljuješ.Spuštajućisestepenicamaubaštu,Pavlejojoštrodobaci:–Panekatiidaljedolaze,alimenevišenećešvidjeti–ipotrčapremavratnicama.Od te večeri nije se više vidio s Tonjom. Za vrijeme pogroma, kada je Pavle zajedno sa

monterom sakrivao u centrali jevrejske porodice, zaboravio je na svađu sa Tonjom, ali danasnajednommuseopetprohtjelodasevidisnjom.

NestanakŽuhraja i usamljenostkojaga jeočekivalau stanu teško sunanjegadjelovali.Siva ineravnalinijadruma,jošmokraodproljetnogblata,skretalajeudesno.

Izaoguljeneinasamdrumisturenekućespajalasusedvaputa.Na raskršću, upravo kod razbijenog kioska, sa polomljenim vratima i prevrnutom firmom

»Prodajamineralnevode«,ViktorLeščinskiseopraštaoodLize.Zadržavajućinjenurukuusvojoj,upornojojjegledaouoči.–Vićetedoći?Nećeteprevariti?Lizajekoketnoodgovorila:–Doćiću,doći,čekajte.

Udaljavajućise,onamusesmiješilačeznutljivimsmeđimočima,kojesumnogoobećavale.Prošavšidesetakkoraka,Lizaugledakako izaokukenadrumizađošedvačovjeka.Naprijed je

išaodežmekastiradnik,širokihgrudi,uraskopčanomkaputu,ispodkogasevidjelaprugastamajica,sacrnim,nabijenimnačelokačketomitamnoplavommodricomispodoka.

Onjekoračaočvrstonasvojimmalopovijenimnogama,obuvenimukratkežutečizme.Tri koraka iza njega, gotovo upirući bajonetom u njegova leđa, išao je petljurovac u sivoj

ukrajinskojkabanicisadvjemafišeklijamaopojasu.U potiljak uhapšenog zurila su, ispod kosmate šubare, dva prižmirena oprezna oka. Žuti od

pušenja,brkovisubilinarogušeni.Lizausporikorak,pređenadrugustranuputa.OdmahizanjenaputizađePavle.Skrećućikući,ontakođeugledaonodvojenaputu.Nogemuuzemljupropadoše.PoznaojeŽuhraja.»Etozaštosenijevratio!«Žuhraj se približavao. Korčaginovo srce počelo je da tuče nekom strašnom snagom.Misli su

jurile jedna za drugom i nemoguće je bilo uhvatiti ih i srediti. I previše jemalo vremena bilo zaodlučivanje.Jednomujebilojasno:Žuhrajjeizgubljen.

Gledajućiutedvijeprilike,kojesumusepribližavale,Pavleseizgubiukolopletu,osjećanjakojagaobuzeše.

»Štadaseradi?«Uposljednjemtrenutkusjetise:udžepujerevolver.»Čimprođuporedmene,pucačuuleđatome

spuškomitada–Fjodorjeslobodan.«Trenutnaodlukaprekidekovitlacmisli.Doboličvrstostežezube.UpravojučeFjodormujegovorio:

»Alizatustvarsupotrebnismjeliljudi...«Pavlebrzopogledanazad.Ulicapremagradubilajepusta.Nanjojniživeduše.Isprednjihžurila

jedaprođenekaženaukratkomproljetnomkaputu.Onanećesmetati.Pobočnuulicu,tuizaraskršća,nijemogaovidjeti.Samodaleko,naputupremastanici,vidjelisuseljudi.

Pavlepriđeiviciputa.Žuhrajgaugledakadajebioodnjegasveganekolikokoraka.Jednim okom baci na njega pogled. Zadrhtaše guste obrve. Poznao ga je, i od neočekivanosti

usporikorak!Njegovaleđaudarišenavrhbajoneta.–Ej,ti,makni,kundakomćudateraspalim!–progulisestražarpiskavimglasom.Žuhraj razvučekorak.Htio jenešto rećiPavlu, ali seuzdrža ikaouznakpozdravamahnumu

rukom.Pazećidaneprivučepažnjuriđegbrkajlije,PavlepopuštajućiporedsebeŽuhrajaPavleseokrenu

ustranukaodagaseuopštenijeticalotoštosedogađa.Aliuglavijesvrdlalatrepetnamisao:»Akopucamubrkajlijupapromašim,metakmožepogoditi

Žuhraja...«Alizarjebilovremenadasemislikadajepetljurovacvećbioporednjega?I dogodilo se ovako: u trenutku kada se stražar našao uporedo s njim, sasvim neočekivano,

Korčaginsebaci,zgrabipuškunanjemuinaglimpokretomjetržepremazemlji.Bajonetcilikavozagrebapokamenu.Petljurovacnijeočekivao takonešto, za trenutak jebioošamućen, ali seodmahpribra, i svom

snagomtržepuškupremasebi.Navalivšisečitavimtijelomnapušku,Pavlejezadržapodsobom.Odjeknupucanj.Metakudariu

kamen,fijuknuizabiseujarak.Čuvši pucanj, Žuhraj odskoči u stranu i okrenu se. Kao pomahnitao, stražar je trgao pušku iz

Pavlovihruku.Okretaojepuškuizavrtaorukemladiću.AliPavlepuškenijepuštao.TadarazjarenipetljurovacjednimnaglimpokretomoboriPavkunazemlju.Aliniovajpokušajnijeuspio.Padajućinakaldrmu,Pavlejepovukaozasobomistražara,inijebilosilekojabigautomtrenutkuprimoraladaispustioružje.

UdvaskokaŽuhrajsenađeporednjih.Širokimzamahomželjeznašakalupipoglavistražarai,samotrenutakkasnije,otrgnutodKorčagina,kojijeležaonazemlji,idobivšijošdvateškaudarcapolicu,petljurovacsekaovrećasvaliujarak.

TeistesnažnerukepodigošePavlasazemljeiuspravišega.*

Nalazeći se već oko stotinu koraka od raskrsnice, Viktor je išao dalje zviždućući »Žena jevarljiva«. Još uvijek je bio pod utiskom susreta sa Lizom i njenog obećanja da će sutra doći nasastanakkodzapuštenefabrike.

MeđuupornimudvaračimagimnazijeoLiziSuharkosukružiliglasovikaoodjevojcislobodnojupitanjimaljubavi.

Drzoviti i uobraženi Semjon Zalivanov jednom se pohvalio Viktoru da je imao Lizu. I madaLeščinski nije baš mnogo vjerovao Sjomki, ipak je za njega Liza bila interesantan i primamljivobjekt;izatojeodlučiodasutrasaznadalijeZalivanovgovorioistinu.

»Samoakodođe,odlučanćudabudem.Taonadozvoljavadajeljube.AakoSjomkanelaže...«Njegovamisaoseprekinu.Onseskloniipropustidvapetljurovca.Jedanodnjihjejahaonakusomkonjčetuimahaokablicomodcerade–očevidnojeišaodanapojikonja.Drugi,ukratkomseljačkomogrtačuiširokimšalvarama,držećisezakoljenojahača,pričaomujeneštoveselo.

Propustivšiih,Viktorjehtiodakrenedalje,aliganaputuzaustavipucanj.Kadaseokrenuugledakakojahačtržeuzdeipojuriupravcupucnja.Pridržavajućisablju,idrugijepojuriozanjim.

Leščinski potrča za petljurovcima, i kada je već bio blizu druma, on ču i drugi pucanj. Kaopomahnitao, izaokukenaViktoranaletjekonjanik.Udarajućikonjanogama ikablicomodcerade,uskočiuprvukapijuipovikapetljurovcimaudvorištu.

–Momci,naoružje,ubišenašega!Većsljedećegtrenutkaizdvorištaistrčanekolikoljudiškljocajućizatvaračima.UhapsišeViktora.Naputusesakupilonekolikoljudi.MeđunjimaLiza,kojusuzadržalikaosvjedoka.Kada su pored nje protrčali Žuhraj i Korčagin, ona je od straha stala kao ukopana. Bila je

zapanjenakadajevidjeladajemladićkojijenapaonapetljurovcabioonajistiskojimjujeTonjahtjeladaupozna.

Jedan za drugim, oni su preskočili ogradu nečijeg salaža i tog istog trenutka je na put izjuriokonjanik.UgledavšiŽuhrajakakobježispuškomistražarakakosenaprežedasepodignesazemlje,onpotjerakonjapremaogradi.

Žuhrajseokrenu,podižepuškuiopalinanjega.Konjanikustuknuiokrenunazad.Teškomičućirazbijenimusnama,stražarjeispričaoštasedogodilo.

–Mazgovejedan,kakosimogaoisprednosapustitizatvorenika?Zatoćešdobitidvadesetipetpoturu.

Stražarseozlojeđenoobrecnu.–Mnogosipametan,vidim.Pustioisprednosa!Kojeznaodaćeseonastrvinakaobijesnabaciti

namene?ILizusuispitivali.Onajeispričalaistoštoistražar,alijesakriladapoznajenapadača.Ipaksuihodveliukomandu.Tekuveče,pokomandantovomnaređenju,bilisu.pušteni.Komandant se čak ponudio da Lizu lično otprati do kuće. Ona je to odbila. Komandant je

zaudaraonavotkuinjegovaponudanijeobećavalaništadobro.Viktorjujepratio.Dostanicejebilodalekoi,idućipodrukusLizom,Viktorseradovaoovomslučaju.–Aznatelivikojeoslobodiozatvorenika?–upitaLizakadasepribližavalakući.–Ne,odaklebihmogaoznati!–SjećatelisenedavnevečerikadajeTonjahtjeladanasupoznasonimmladićem?Viktorzastade.–SPavlomKorčaginom?–izustionzačuđeno.–Da,činimise,zoveseKorčagin.Sjećatese,otišaojetakočudnovato?Toje,eto,bioon.Viktorjestajaozabezeknut.–Dasevinevarate?–Ne,jasampredobrozapamtilanjegovolice.–Azaštovitonistereklikomandantu?Lizapočedanegoduje:–Zarmislitedajamogunapravititakvupodlost?–Štavizapravosmatratepodlošću?Vismatratedajepodlorećikojenapaostražara?–A vi smatrate da je pošteno?Vi ste zaboravili šta oni rade.Znate li vi koliko je u gimnaziji

jevrejsikesiročadi?IvihoćetedaimjajoškažemzaKorčagina?Hvalalijepo,nisamsetomeodvasnadala.

Leščinskinijeočekivaotakavodgovor.PoštomunijeišlouračundasesvađasLizom,onpokušadaskrenerazgovornadrugo.

–Lizo,zaštoseljutite,jasesamošalim.Nisamznaodasetakočvrstopridržavatenekihprincipa.–Slabavamjetošala–Lizaodgovorisuho.Opraštajućiseodnjepredkućom,Viktorupita:–Lizo,vićetedoći?–Neznam–odgovorionaneodređeno.Idući prema gradu, Viktor je razmišljao: »E, ako vi, madmoazel, smatrate da je tako nešto

nepošteno, moje mišljenje je sasvim drugačije. Naravno, meni je potpuno svejedno ko je kogaoslobađao.«

Njemu,poljskomplemiću,bili suodvratni i jedni idrugi.Bezobzirana sveuskoroćeovamodoćipoljskilegioni,itekćetobitipravavlast,pravaplemićka,poljskavlast.

Ali, evo, u ovom slučaju postojimogućnost da se uništi huljaKorčagin. I oni će brzo damuodvrnuglavu.

Viktorjesamostaougradiću.Živiojekodtetke,ženevice-direktorafabrikešećera.Aotac,matiiNelivećodavnosuživjeliuVaršavi,gdjejeSigismundLeščinskizauzimaoistaknutpoložaj.

Došavšidokomande,Viktoruđekrozotvorenavrata.Nijeprošlodugo,ionjeupratnjičetiripetljurovcaprošaoupravcukućeKorčagina.Pokazujućinaosvijetljeniprozor,onrečetiho:–Evo,ovdjeje–i,obrativšisepotporučnikukojijestajaoporednjega,upita:–Jasadamoguda

idem?–Izvolitesamo.Mićemoseisamisnaći.Hvalanausluzi.Viktorbrzozakoračadužtrotoara.

*Dobivšiposljednjiudaraculeđa,Pavleseispruženimrukamadočekanazidmračnesobeukoju

sugauveli.Napipavšineštosličnodrvenomležaju,onsjede,izmučen,isprebijaniutučen.Uhapšenjekadatonijeniočekivao.»Kakosumoglizamenesaznatipetljurovci?Tanikomenije

vidio.Štaćesadadabude?GdjejeŽuhraj?«Onseodmornara rastaouKlimkinojkući.Pavle jeotišaoSerjoški, aŽuhraj jeostaoda čeka

večedaseizvučeizgrada.»Dobroještosamrevolversakriouvraninognijezdo«–pomisliPavle.»Dasunašlirevolver,sa

mnombibilogotovo.Alikakosutozamenesaznali?«mučilogaovozagonetnopitanje.SlabosusepetljurovciokoristiliimovinomKorčaginih.Odijeloiharmonikubratjeodniouselo.

Matijeodvezlasvojesandučei,madasupetljurovciprekopalisveuglove,nisugotovoništanašli.AliputodkućedokomandePavlenećelakozaboraviti.Nebooblačno,pomrčinadaseprstpred

okomne vidi, a s obje strane nemilosrdni udarci u slabine i leđa, i on batrga kao u nesvjestici, ustanjunekečudneotupjelosti.

Sonestranevratačujuseglasovi.Ususjednojsobijestražakomande.Podvratimablistavatrakasvjetlosti.Korčaginsedižei,krećućisedužzida,pipajući,obiđesobu.Premaležajunapipaprozorsajakomrešetkom.Prodrmusaje–čvrstojeugrađena.Vidise,ovdjejeranijebilaostava.

Doteturavšidovrata,zastade,posluša.Laganopritištekvaku.Vrataodvratnoškripnuše.–Poganijanepodmazana!–opsovaPavle.Kroz uski otvor vrata ugleda na kraju drvenog ležaja nečije skorušene noge s raskrečenim

prstima. Još jedan lak pritisak na kvaku, i vrata sada zaškripaše bez ikakva ustezanja. S ležaja sepodiženeka sanjiva i razbarušenaprilika i, čitavomšakomzvjerski češućivašijivuglavu,počedagrdi.Kada je grubo i jednolično psovanje bilo završeno, raščupana prilika proteže ruku do puškeporedglaveibezosjećajnootegnu:

–Zatvorivrata,ipomolišlinossamojošjednom,svihpetćuti...KadaPavlezatvorivrata,ususjednojsobisezačugrohotansmijeh.MnogokoještajetenoćiPavlepremislio.Njegovprvipokušajdaseuključiuborbuzavršiose

takonesretno.Naprvomkorakujebiouhvaćeninašaoseuzatvorukaoštosemišumišolovcinađe.A kada ga, sjedeći tako, uhvatio nemirni poludrijemež, pred njim se pojavio likmajke, njeno

mršavoinaboranolice,sonimbliskimivoljenimočima.Promaklajemisao:»Dobroještojenema,

manjejebola.«Napodusepočeoocrtavatisivikvadratprozora.Mrakjepolakonestajao.Približavalasezora.

GLAVAŠESTA

Na velikoj staroj kući bio je osvijetljen samo jedan prozor, pa i on zavjesom prekriven. U

dvorištukrupnimbasomzalajaprivezaniTrezor.KrozsanTonjačumaterintihiglas:–Ne,onajošnespava.Uđite,Lizo.Lakikoraciitopao,srdačanzagrljajdrugaricerazbišedrijemež.Tonjaseumornosmiješila.–Dobroje,Lizo,štosidošla:kodnasjeradost–jučejekadtateprošlakriza,idanasčitavdan

spava sasvimmimo. I ja imama takođe smo se odmarale od noćnih bdjenja. Pričaj,Lizo. šta imanovoga–Tonjapovučeprijateljicunadivan.

–O, novosti imavrlomnogo!Nekeodnjih samo tebimoguda ispričam– lukavopogledavšiJaketerinuMihajlovnu,nasmiješiseLiza.

Tonjinamajka, bez obzira na svojih trideset i šest godina, naočita, sa živim pokretimamladedjevojke,pametnihsivihočijui,madanelijepog,aliprijatnogienergičnoglica,sadasenasmiješila.

–Zasveganekolikominutajaćuvasostavitisame.Asadapričajteopštenovosti–šalećise,onaprivučestolicudivanu.

– Prva novost – više nećemo ići u školu. Školski savjet je odlučio da sedmom razredu izdamaturska svjedočanstva.Tako se radujem– živo je pričalaLiza. –Oh, kako sumivećdosadile taalgebra igeometrija! I radičegase sve touči?Dječaci,možda,daučedalje,madanioni samineznajugdjeišta.Svudasufrontoviibitke.Užas!...Nasćeudati,aodženesenikakvaalgebranetraži–govorećito,Lizasezasmijala.

Posjedivšimalosdjevojkama,JaketerinaMihajlovnapođeusvojusobu.LizaseprimačeTonji,zagrlivšiprijateljicu,počedajojšapućeodogađajimanaraskrsnici.–Možešzamislitimoje iznenađanje,Tonječka,kadasamu tomešto jebježaoprepoznala ... šta

misliš–koga?TonjajeradoznaloslušalaLizu,alisada,unedoumici,samosležeramenima.–Korčagina!–izustiujednomdahu.Tonjasestreseinaježi.–Korčagina?Zadovoljnapostignutimefektom,LizajevećopisivalasvojusvađusaViktorom.Zanesena svojompričom,Liza nije ni primijetila kako je poblijedjelo liceTumanove, kako su

njeni tanki prsti nervozno gužvali krajičak plave bluze. Liza nije ni slutila kako se Tonjino srcenemirnostezaloizaštosutakonemirnodrhturilegustetrepaviceprekrasnihočiju.

Tonjanijenislušalapričuopijanompotporučniku,njujemučilamisao:»ViktorLeščinskiznakojenapaostražara.ZaštomujeLizarekla?«Otejojse,ionanehoticeiskazatumisao.

–Štasirekla?–Lizajenijerazumjela.

–ZaštosiLeščinskomreklatooPavluši,tojestoKorčuginu?Paonćegaizdati...–Ne!Nemislim.I,najzad,zaštobimutobilopotrebno?–dočekaLiza.Uzbuđena,Tonjasepremjesti,dobolirukamastežekoljena.–Lizo, ti ništa ne znaš!On iKorčagin su neprijatelji, a uz to sada dolazi još jedna okolnost...

VelikusigreškunapravilaštosiViktorureklaoPavluši....TeksadaLizaprimijetiTonjinouzbuđenje,aonoslučajnoizgovoreno»oPavluši«otvorijojoči

zastvarikojejesamomaglovitonaslućivala.Nehoticeosjećajućidajekriva,Lizasezbuniizaćuta.»Znači,istinaje«,pomisliona.»Čudnovato,najednomTonjajetakozaljubljena–iukoga?–u

običnogradnika...«Ona jeveomaželjeladapogovorio tomesaTonjom,ali se izobazrivostionauzdrža.Uželjidanekakozagladisvojukrivicu,onauzeTonjineruke.

–Tisivrlouzbuđena,Tonječka?Tonjarasijanoodgovori:–Ne,moždajeViktoripakpoštenijinegoštojaonjemumislim.UskorodođeiDemjanov,skroman,nezgrapanmladićiznjihovograzreda.SvedonjegovogdolaskaTonjiniLizinrazgovorjezapinjao;Isprativšisvojudrugaricuidruga,Tonjajedugostajalasama.Naslonivšisenavratnice,onaje

dugogledalatamnutrakuputakojijevodiopremagradu.Ulicejojjeduvaonestalniproljetnivjetar,punhladnevlage izapaha truleži.Svojimmutnocrvenimzjenicama,nekakoneprijatno,udaljinisužmirkaliprozorigradskihkuća.Eto,tojetajnjojtuđigradić.Podjednimodtihkrovova,neznajućiza opasnost koja mu prijeti, nalazi se njen buntovni drug. I, ko zna, možda ju je već zaboravio?Kolikojevećdanaprošloodnjihovogposljednjegsusreta!Ontadanijeimaopravo.Alisadajesvetozaboravljeno.Sutraćeonadagavidi, iopet ćeoživjetinjihovo toplo iuzbudljivoprijateljstvo.Oživjeće,Tonjatoznapouzdano.Samodaovanoćneizda.Anoćjenekakvaneprijatna,kaodasepritajilainekogavreba...Kakojehladno!

Pogledavšijošjednomdužputa,Tonjauđeukuću.Upostelji,sveseboljeumotavajućiupokrivačitonućiusan,onajemislila:samodanoćneizda!...

Ujutro,doksuukući jošspavali,Tonjaseprobudila ibrzoobukla.Danikoganebiprobudila,onatihoizađeudvorište,odvezaTrezora,velikogkosmatogpsa,ipođesnjimugrad.DošavšipredkućuKorčagina,zaustavisezatrenutakneodlučna.Aondagurnuvratniceiuđeudvorište.Trezorjetrčaoprednjomipomahivaorepom...

TogistogranogjutraArtjomsevratioizsela.Došaojekolimazajednosakovačemkodkogajeradio. Natovarivši na leđa vreću sa brašnom koje je zaradio, pošao je preko dvorišta. Za njim jekovačnosioostalenjegovestvari.Predotvorenimvratimaonzbacisramenavrećuiviknu:

–Pavka!Aliodgovoranijebilo.–Vuciukućuštasistao!–rečekovačprilazećivratima.Ostavivšistvariukuhinji,Artjomuđeusobuistadekaoskamenjen.Svejebiloispreturano,apo

podurazbacanidronjeikrpe.–Kojijeovođavo!–okrećućisekovaču,unedoumiciprogunđaArtjom.–Da,nered–složiseovaj.

–Alikudaseonajmangupizgubio?–Artjomsepočeoljutiti.Alikućajebilaprazna,inijeimaokogadapita.Kovačseoprostiiode.Artjomizađeudvorišteipočedarazgledaokosebe.»Nikakonerazumijemkakavjeovorusvaj!Kućaotvorena,aPavlanema.«Za njegovim leđima začuše se koraci. Okrenu se. Načulivši uši, pred njim je stajao ogroman

rundov.Odulazajepremakućiišlanepoznatadjevojka.–MenibitrebaoPavleKorčagin–rečeonatihorazgledajućiArtjoma.–Imenibitrebao.Samvragznakudaseizgubio!Jase,evo,vratio,kućaotvorena,anjeganema.

Vistenjemudošli,štali?–obratiseondjevojci.Umjestoodgovoraončupitanje:–AvisteKorčaginovbrat–Artjom?–Jesam,aštavamjetrebalo?Ali djevojka nije odgovarala, ona je s uzbuđenjemgledala otvorena vrata. »Zašto nisam došla

juče?Jelimoguće,jelimoguće?Iugrudimajepostajalojošteže.– Vi ste zatekli kuću otvorenu, a Pavla nije bilo? – upita ona Artjoma, koji ju je začuđeno

promatrao.–Aštavi,zapravo,imatesaPavlom?Tonjamupriđebližei,pogledajućiokosebe,počeuzbuđeno:–Janeznamtačno,aliakoPavlanemakodkuće,ondajeuhapšen.–Zašto?–uzdrhtaArtjomovglas.–Uđimousobu–rečeTonja.Artjomjujeslušaoćutke,akadmujeispričalasveštojeznala,onpadeuočajanje.–Ah,trimuprokletstva!Zarjeionakomalobelajabilo...promrsionpotišteno.–Sadavećznam

zaštojeukućiovakavdarmar.Kojijeđavonjeganosiouteneprilike...Gdjesadadagatražim?Avi,gospođice,čijabijaste?

–JasamkćišumaraTumanova.PoznajemsesPavlom.–A-a... – neodređeno otegnuArtjom. – Evo, brašno sam dovezao,mislio sammališanamalo

prihraniti,aetoštaispade...TonjaiArtjomćutkešugledalijednoudrugo.–Jaidem.Vićetega,možda,naći–opraštajućise,tihorečeTonja.–Uvečećusenavratiti,vićete

mirećištajebilo.Artjomćutkeklimnuglavom.

*Uugluprozorazvrjala jemršavamuhaprobuđena izzimskogsna,anakrajustarog izlizanog

divana,oslonivšisenakoljena,sjedilajemladaseljankaibesciljnobuljilauprljavipod.Kutnjacima držeći cigaretu, komandant je svojim razvučenim rukopisom dopisivao list ispod

natpisa »komandant grada Šepetovke, potporučnik« i s uživanjem stavio svoj kitnjasti potpis sakukomnakraju.Navratimasezačuzveketmamuza.Komandantdižeglavu.

PrednjimjestajaoSalomigasapovezanomdesnomrukom.

–Kakavjetovjetartebedonio?–dočekagakomandant.–Ebašjedobarvjetar,rukumidokastiraznijelo...Neobraćajućipažnjenaprisustvožene,Salomigaprostačkiopsova.–Pašta,naoporavaksiovamostigao?–Oporavljaćemosenaonomsvijetu.Nafrontusutakoprignječilidasesvecijedi...–Kasnijećemootome–komandantgaprekidepokazujućiglavomnadjevojku.Salomigasetromospustinašamjicuiskidekapuskokardom,nakojojjebiourezanemajlirani

trozubacdržavniznakUNR.–Golubmeposlao–počeonpolako.–Uskoroćeovamobitiprekomandovanadivizijasičevskih

strijelaca.Uopšte,ovdjećesepravakašazavariti,pa jamoramuvoditi red.Moždaće ivrhovnidastigne,asnjiminekainostranabudža,panekanikonegovorkaonekim»olakšavanjima«.Aštatitopišeš?

Komandantpremetnucigaretuudrugikrajusta.–Ovdjekodmeneležijednoderište.Razumiješ,tunastaniciuhvaćenjeonajŽuhraj,sjećašse,što

ježeljezničarenahuškavaoprotivnas.–Ah-ah!–zainteresovan,primačeseSalomiga.–Razumiješ,onajmazgov,Omeljčenko,komandantstanice,snekimkozakomposlaoganama,a

ovaj,štoležikodmeneoteogausredbijeladana.Razoružalisukozaka,izbilimuzubeinestalibeztraga.Žuhrajunikakvatraga,aovogasmo,evoukebali.Evo,čitajpredmet–ongumuSalomigihrpuispisanihlistova.

Listajućilijevomrukom,Salomigaletimičnopogledapapire,aondaizbuljioči.–Itiništaiznjeganisiiscijedio?Komandantnervoznopotežeštitnakapi.– Već pet dana se borim s njim. Ćuti. Samo jedno ponavlja: »Ja ništa ne znam. Ja ga nisam

oslobađao.« Izrod neki banditski. Razumiješ, stražar ga ovdje poznao, i umalo da ga, gada, nijeudavio.Teškosamgaoteo.Razumiješ,Omeljčenko jekozakuožegaodvadeset ipetpo turu,pa jesada ovaj te svoje batine naplatio. Nema više radi čega da tog balavog skota držim. Evo šaljempredmetuštabitražimdozvoluzalikvidaciju.

Salomigaprezrivopijunu.–Eh,dajeonmenizapaouruke,progovoriobi.Zarjezatebe,popovskogsina,davodišistragu?

Kakavkomandantmožedabudeodbogoslova?Dalisimubarpoturunadavao?Komandantplanu:–Timaloprevišesebidopuštaš.Ti tesvoje rugaliceostavizasebe.Jasamovdjekomandant, i

molim–bezmiješanja.Salomigapogledaispršenogkomandantaizasmijase:–Ha-ha.Popovsinčiću,nemojdasenapinješ–možešdaprsneš.Idikvraguzajednosasvojim

poslovima,boljećebiti:recimigdjedanađembocu-dvijerakije.Komandantsesamozadovoljnonasmiješi.–Tosemože.–Aovoga–Salomigačvoknuprstomupapir–akohoćešdaucmekaju,mjestošesnaest,stavimu

osamnaestgodina.Kukicuovdjezavrni,jermogudatitonepotvrde.

*U ostavi je bilo troje. Bradati starac u iznošenom kaputu ležao je porebarke, zgrčivšimršave

nogeuširokimšalvarama.Njegasuuhapsilizatoštojeiznjegoveštalenestaokonjnjegovoggostapetijurovca.Napodujesjedilapostarijaženalukavihiprepredenihočiju,oštrebrade,pecaricarakije,koja jeokrivljenazakrađusatova idrugihskupocjenihstvari.Uuglupodprozorom,sakačketompodglavom,ležaojeKorčagin.

Uostavusuuvelidjevojkupreplašenihkrupnihočiju,povezanušarenom,seljačkommaramom.Djevojkamalopostaja,aondasjedeporedpecaricerakije.Onaispitujućiomjerinovodošluidobacibrzopleto:–Ležiš,curo,a?Iakonedobiodgovora,onaproduži:–Zaštosuteovamo,ha?Daitebenijezbogpečenja?Seljankaustadei,pogledavšinasrtljivuženu,odgovoritiho:–Ne,radibratasumedotjerali.–Aštajeon?–produžiženetina.Sadaseumiješastarac.–Štasijesedovezala?!Njoj,možebiti,većiživotdozlogrdio,atiuzeladalupetaš.Ženasehitrookreteležajima.–Bašmisenašaozapovjednik!Jastobomrazgovaram,štali?Staracpijunu.–Pustijenamirukadtikažem.Uostavinastatišma.Djevojkarazastrijesvojuvelikumaramu,ležeistavirukupodglavu.Pecarica seprihvati jela.Starac spustinogenapod,otkinukomadićpapira i,nežureći se, savi

cigaretuizapali.Poostavisepočešeširitioblacidima.Mljackajućipunimustima,ženapočedagunđa:–Dabarpustidanamirupojedemovo,bezovogasmrada,negouzeopadimili,dimi.Staracsezajedljivopodsmjehnu.–Bojišsedanebiizmršala?Jošmalopakrozvratanećešmoći.Tommomčićumoglabidadaš

damalopojede,negosveusebenabijaš.–Jasammugovorila:na,jedi,alionneće.Ameneštosetiče,nemojdaklepećeš,nejedemtvoje.Djevojkaseokrenupecaricii,pokazavšiglavomnaKorčagina,upita:–Vineznatezaštoonleži?Ženaseobradovaštosnjomnekopočedarazgovara.–Ah,totijeovdašnjimomčuljak,mlađisinkuhariceKorčagine–nagnuseišapnu:–Boljševika

jeoslobodio.Biotunekimornar,kodZazuliheje,mojesusjetke,stanovao.Djevojkasesjeti:»Šaljemuštabdasedozvolilikvidacija.«

*Jedanzadrugim,stanicusupunilivojni transporti.Ugomilamasu izvagona ispadalibataljoni

sičevskihstrijelaca.Prugomse laganovukao»Zaporožec«,čelikomokovanioklopnivozodčetirivagona.Sotvorenihvagonasusvlačilitopove,aizzatvorenihizvodilikonje.Odmahtukodvagona

sedlali su konje, penjali se na sedla i, gurajući s puta izmiješane gomile pješadije, probijali se ustaničnodvorište,gdjesepostrojavaokonjičkiodred.

Trčkaralesustarješineiuzvikivalebrojevesvojihjedinica.Na stanici je brujalo kao da se u osinjak pretvorila. Iz bezoblične mase uskomešanih ljudi

postepenoseformiralikvadrativodova,iuskorokrozgradpotečečitavarijekanaoružanihljudi.Dosamevečerisutandrkalakolaivukliseostacidivizijesičevskihstrijelaca.

I,najzad,nakrajuovekolonejepromarširalaštabnačetagulećiseizstodvadesetgrla:Kakvabuka,kakvagrajadonasstiže?ToPetljuraUkrajinusadadiže...

*Korčagin priđe prozorčiću. Kroz sumrak rane večeri čuo je kloparanje točkova na ulici, bat

mnoštvanoguipjesmu.Zanjegovimleđimanekoreče:–Sigurnovojskaugradulazi.Korčaginseokrenu.Tojebiladjevojkakojusujučedotjerali.Pecarica je postigla svoje, i on je čuopriču.Djevojka je iz sela koje se nalazi sedamvrsta od

gradića.Njen stariji bratGricko je crveni partizan, za vrijemeSovjeta rukovodio je uKombedu5.Kadasusecrvenipovlačili,otišaojeiGricko,opasanmitraljeskimredenikom.Asadazaporodicunema života. Imali su samo jednog konja – i njega su oduzeli.Oca su u grad odvukli: napatio sesjedećipodključem.Seoskistarosta–jedanodonihkojejeGrickobioprignječio–sadasesvetiodovodeći im na stanovanje razne ljude. Porodica je zapala u potpunu bijedu. Juče je u selo stigaokomandant i napravio čitavu hajku. Starosta ga doveo i njima. Komandantu se dopala djevojka, iujutrosujepotjeraliugrad»radisaslušanja.«

Korčaginnijemogaodaspava,potpunoje izgubiomir.Uglavimusestalnovrtjelanametljivamisaokojesenikakonijemogaootresti–štaćedaljedabude.

Probadalojeučitavomtijelu.Saživotinjskomsvirepošćugajetukaoriđistražar.Dabisenekakoslobodionesnosnihmisli,onpočedaslušašaputanjesvojihsusjetki.Djevojkajesasvimtihopričalakakojujekomandantgnjavio,nagovaraoiprijetio.Akadamuse

oduprla,potpunojepobjesnio.Prijetioje:»Upodrumćutestrpati,iotudamisevišenećešizvući.Ugloviostavetonulisuutamu.Dolazilajenoć,atrušljivainemirna.Opetjepočelasvrdlatimisao

oneizvjesnostisutrašnjico.Sedmajenoć,ačinisedasuvećčitavimjeseciprošli.Tvrdojeležište,abolovi,nikakoneprestaju.Sadasuuostavisamonjihtroje.Starachrčenaležajukaodajekodkućenapeći.Onjemudračkispokojan,inoćučvrstospava.Pecaricurakijepotporučnikjepustiodaidetražitivotku.KristinaiPavlesunapodu,gotovo,jednouzdrugo.JučejekrozprozorvidioSerjošku.Dugojestajaonauliciitužnogledaouprozore.

»Sigurnoznadasamovdje.«Tridanasumudavalipokomadcrnogkiseloghljeba.Kojetodonosio,ništamunisurekli.Dva

danagajekomandantgnjaviosvojimsaslušanjima.Štabitomoglodaznači?Nasaslušanjimanijeništarekao,svejeporicao.Zaštojećutao,nisamnijeznao.Htiojedabude

hrabar, da bude jak kao oni o kojima je čitao u knjigama.Akada su ga uhapsili i kroz pomrčinuvodili pored ogromnog parnog mlina, jedan od njegovih sprovodnika je rekao: »A što da gavucaramo, pane potporučniče? Kuglu u leđa – i gotovo!« Tada se stresao od jeze. Da, strašno jeumrijetiušesnaestojgodiniživota!Jerumrijetiznači–nikadavišeneživjeti.

IHristinarazmišlja.Onaznaneštoviše.Sigurnoonjošnezna...Aonaječula.Onnespava,počitavunoćsevrti.Žaojojga,o,kakojojgaježao,alionaimasvojejade.Njoj

nikakoizglaveneizlazestrašneriječikomandantove:»Sutraćujastobomdaseobračunam.Nećešsamnom–ustražarućešdaideš.Kozacisenećeustezati.Biraj.«

O, tako je teško, a poštede se nemaod koga čekati! Pa šta je ona kriva što jeGricko otišao ucrvene?O,kakojeteškonaovomsvijetuživjeti!

Tupbolstežegrlo,bespomoćnoočajanjeistrahobuzešeHristinu,ionaprigušenozajeca.Tresesemladotijeloodneizdrživetugeiočajanja.Uuglukodzidasepokrenusjenka.–Štatije?Grozičnimšapatomonajećutljivomsusjeduizlilasvusvojutugu.–Pogubićeme,prokletnici!–gutajućisuze,snesvjesnimužasomšaputalajeona.–Propalasam,

unjihovimsamrukama.PavlećutkespustirukunaHristinineruke.Aštabionmogaodakažetojdjevojci?Onnemariječi.

Nemaštadakaže.Životjestezaosvojimobručem.Dajesutranepusti,dasebori?Namrtvoimećegapremlatiti,amoguisabljomdasjeknupo

glavi–igotovoje!Idabibarmaloutješiotunevoljomotrovanudjevojku,onnježnopogladinjenuruku.Jecajidjevojkesestišaše,svremenanavrijemepredulazomsečuloonouobičajenostražarevo»koide?«iopetbinastalamrtvatišina.Kaoiuvijek,staracčvrstospava,aneosjetneminutepolakopromiču.Pavleništanijerazumiokadasuganenadanočvrstozagrlileiprivukledjevojačkeruke.

–Slušaj,dragi,–šapućuvreleusne–jasamsvakakopropala:akoneoficir,upropastićemeonidrugi.Paboljeje,uzmimeti,momčićudragi.Uzmimetidamionajpasnebioduzeodjevojačkopoštenje.

–Štatitogovoriš,Hristina?Aličvrsterukenepuštaju.Vrelesuipunačkeusneiteškoseodnjihodvojiti.Djevojčineriječisu

prosteinježne,ionznaštaoneznače.I najednom je današnjica potpuno iščezla. Zaboravljena su zaključana vrata, riđokosi kozak,

komandant, zvjersko batinanje i svih sedam zagušljivih i besanih noći. Za jedan trenutak ostale susamovreleusneilicepomalovlažnoodsuza.

NajednomsesjetioTonje.»Kakojemogaodajezaboravi?...Dazaboravionedivneimileoči!«Našaojetolikosnagedaseotrgne.Kaopijan,digaoseiuhvatiozarešetku.AliHristininerukesu

gaitunašle.–Štajetebi?O, koliko je osjećanja bilo u tomkratkompitanju!Naže se premanjoj, čvrsto joj steže ruke i

reče:– Kristina, ja to nemogu. Ti si tako dobra ... – i još je govorio nešto slično što ni sam nije

shvatao.Dabirazbioneizdrživutišinu, ispravise izakoračapremaležaj ima.Spustisenaiviculežaja i

prodrmastarca:–Djedice,moliobihte,dajdazapalim.Auuglu,ogrnuvšisemaramom,jecalajedjevojka.Kada seveć sasvim razdanilo, došao je komandant, i kozaci supoveiiKristinu.Ona seočima,

punimprijekora,oprostilaodPavla.Akadasusezanjomzalupilavrata,uPavlovojdušipostajoštežeimračnije.

Do samogmraka staracnijemogao izvući izPavlani jedne jedine riječi.Smijenila se straža ikomandnisastav.Uvečedovedošejednognovog.Pavlegaodmahpoznade.TojebioDolinik,stolarizfabrikešećera.Čvrst,onizak,ustarojžutojkošuljiiiznošenomkratkomkaputu.

Onpažljivopređepogledompoostavi.Pavle ga je vidio u februaru 1917. godine, u dane kada se i do njihovog gradića dovaljala

revolucija. Za vrijeme bučnih demonstracija čuo je samo jednog boljševika. To je bio Dolinik.Popevši se na ogradu pored puta, držao je vojnicima govor. Pavle je dobro zapamtio njegoveposljednjeriječi:

–Vojnici,držiteseboljševika:onivasnikadanećeprodati!Otadavišenijevidiostolara.Starac seobradovaonovomsusjedu.Njemu je,očevidno,bilo teškodapočitavdanprovodiu

ćutanju.Dolinikjesjeoporednjeganaležaj,zapaliosnjimiraspitaoseosvemu.OndajesjeoporedKorčagina.–Kakvojedobrotebeovamodovelo?IzkratkihPavlovihodgovoraDolinikjeosjetiodajenjegovsagovorniknepovjerljivizbogtoga

takoškrtnariječima.Alikadajestolarčuozaštookrivljujumladića,onizbuljisvojepametneoči.Sjedebliže.

–PatisitoŽuhrajaspasao?Takojeto,znači.Nipojmanisamimaodasuteuhapsili.OdteneočekivanostiPavlesepridiženalaktove.–KakvogŽuhraja?Janištaneznam.Svaštamožedaseprišije.AliDoliniksenasmiješiiprimačesejošbliže.–Bacitito,druškane,predamnomnemojdakriješ.Jaznammnogovišenegoštotimisliš.Itiho,dastaracnebičuo:–JasamŽuhrajapratio.Posvojprilici,onjevećnamjestu.SvemijeFjodorispričao.Poćutavšimalo,rečezamišljeno:–Vidim,momaksikakotreba.Samo,eto,štosizatvoren,štoonisveznaju–tonivraganevalja,

možesereći,bašsasvimjegadno.Onzbacikaput,prostrijeganapod,sjedei,naslonivšisenazid,počedasavijanovucigaretu.PosljednjeDolinikoveriječisvesureklePavlu.Postalomujejasno:Dolinikjenaš.Čimjepratio

Žuhraja,–znači...UvečejesaznaodajeDolinikuhapšenzbogagitacijemeđupetljurovskimkozacima.Uhvaćenje

nadjelu,upravokadajedijelioproglasGubernijskogrevolucionarnogkomiteta,ukomesukozacipozivanidasepredajuiprelazenastranucrvenih.

Dolinikjebiooprezan,inijebašmnogopričao.»Jer,štaznaš«,mislioje,»Pavlejejošmlad,amogupočetidagamuče.«Kasnouveče,spremajućisedaspavaiizražavajućisvojubojazan,Dolinikrečekratko:–Eh,Korčagine,imojitvojpoložajje,možesereći,bašsasvimzaguljen.Ali,ništa,vidjećemo

naštoćetodaizađe.Sutradan se u ostavi pojavio novi uhapšenik. To je bio čitavom gradu poznati brijač Šljoma

Zeljcer,čovjeksogromnimušimaitankimvratom,Uzbuđenogestikulirajući,onjepričaoDoliniku:–Kakovamrekoh,Fuks,Blumštajn iFrahtenberghoćedamupredajudobrodošlicu.Jakažem:

akohoćetedapredajete–predajite.Alikoćeodcijelogjevrejskogstanovništvadavamjepotpiše?Oprostite, niko.Oni sami, naravno, imaju računa. Fuks ima – radnju, Frahtenberg –mlin, a ja štaimam? Šta ima ostala golotinja?Ništa nema... A umene ti je dugačak jezik, pa danas ti ja ovakobrijemjednogodovihnovihstarješinaivelim:»Recitemi–daliatamanPetljuraznazapogromeiline?Idalićeonprimitidelegaciju?«Eh,kolikosamtijaputaimaoneprilikezbogsvogjezika!Ištavimisliteštauraditajstarješina?Kadsamgaobrijao,napuderisaoisveuradioonakoprvoklasno,onustadei,mjestodaplati,ontimeneuhapsi.Veli:zaagitacijuprotivvlasti!

–Zeljcerselupaošakomugrudi.–Kakvajetoagitacija?Štasamjarekao?Jasamsamopitao...Izatoondadamehapse...

Uzbuđujućise,ZeljcerjeokretaodugmenaDolinikovojkošulji, tresaomučasjednučasdruguruku.

Slušajući ogorčenog Šljomu, Dolinik se nehotice smiješio, a kada je brijač završio svojuispovijed,Dolinikrečeozbiljno:

– Eh, Šljoma, Šljoma, vidiš, ti si pametan čovjek, a tu si budalaštinu napravio. Baš si našaovrijemekadaćešdaklepećeš.Jatinebihsavjetovaodaovamoupadaš.

Zeljcer ga sa razumijevanjempogleda i uočajanju samoodmahnu rukom.Ponovo seotvoriševrataiuostavuugurašePavlupoznatupecaricurakije.Ozlojeđena,onajegrdilakozaka:

–Vatravassažeglazajednosavašimkomandantom!Crkao,dabogda,odonemojerakijetine.Stražarzalupizanjomvrata,ičulosekakoihjezaključao.Ženasjedenaležaj.Staracsenašali:–Štaje,klepetaljko,opetsinamdošla?Paneka,sjedi,gošćo.Pecaricamrzovoljnopogledanastarca,uzesvojzavežljajisjedeporedDolinika.Izvukavšiodnjenekolikobocarakije,opetsujeuhapsili.U stražari se začu dernjava, komešanje. Nečiji strogi glas izdavao je naređenja. Uhapšenici

okrenušeglavepremavratima.*

Na trgu, pored neugledne crkvice sa starinskim zvonikom, odigravao se za gradić neobičandogađaj.Okružujućitrgsatristrane,upravilnimpravougaonicimapostrojilesusejedinicedivizijesičevskihstrijelacaupunojratnojspremi.

Od crkvenog ulaza pa do školske ograde, u šahovskim kvadratima, protegli su se redovi tripješačkapuka.

Petljurovskivojnicinajsposobnijezaborbudiviziječitavog»direktorijuma«,sapuškamaknozi,stajali su kao neka siva i prljava masa, nakićeni redenicima, u nakaradnim ruskim šljemovima

sličnimnapolarazbijenimtikvama.Ta divizija, dobro odjevena i hranjena iz rezervi bivše carske vojske, koja je u svom sastavu

imalavišeodpolovinekulakakojisusesvjesnoboriliprotivsavjeta,sadajebilaprebačenauovajgradićradizaštitenajvažnijegstrategijskogželjezničkogčvora.

Iz Šepetovke se u pet pravaca razilazile blistave trake željezničke pruge. Izgubiti ovu tačku, zapetljurifrjeznačilo–izgubitisve,»Direktoriji«jeitakoostalasamokusavateritorija.PrijestonicompetljurovštinepostaojegradićVinica.

»Vrhovni«atamanodlučiojedaličnoizvršismotrusvojihjedinica.Svejebilogotovozanjegovdoček.

U zadnjim, nevidljivim, redovima, u uglu trga, nalazio se puk novomobilisanih. Ovdje je bilabosaišarolikoodjevenaomladina.Nikoodovihseljačkihmladića,kojisuzavrijemenoćneracijebilisvučenisapećiilipohvataninaulicama,nijemisliodaidedaratuje.

–Nemabudala!–govorilisuoni.Sveštojepetljurovskimoficirimapošlozarukom,tojebilodamobilisanepodstražomdovedu

ugrad,daihrazbrojenačeteikozačkojediniceidaimrazdijeleoružje.Većsljedećegdanatrećinadovedenihbinestalaisvakimdanomihjebivalosvemanje.Davati imefemebilobi višenego lakomisleno, ani s čizmama senijebaš takodobro stajalo.

Zato je izdano naređenje: na regrutaciju se javiti u obući. Ovo naređenje je dalo iznenađujućerezultate. Teško je bilo reći gdje su se samomogle naći takve poderotine. One su se na nogamadržalesamopomoćužiceiuzica.

Zatosuih,eto,naparaduidovelibose.ZapješadijomrastegaoseGolubovkonjičkipuk.Konjanicisuzadržavalinabijenegomileradoznalih,jersvisuseguralidavideovuparadu.Dolazi»vrhovni«ataman!Takavdogađajjerijetkostzaovajgrad,inikonijehtiodapropustiovu

besplatnupriredbu.Nacrkvenimstepenicamasabralisusepukovnici,kozačkikapetani,objepopovekćeri,nekoliko

ukrajinskih učitelja, grupa »slobodnih« kozaka, pogrbjeni predsjednik gradske uprave – kratkorečeno,sveizabranipredstavnici»javnosti«.Ameđunjima,uzategnutomkozačkomkaftanu,glavniinspektorpješadije.Onkomandujeparadom,

ApopVasilijejeucrkvioblačiosvojuuskršnjuodedžu.PripremaosesvečanidočekPetljuri.Istaknutaježuto-plavazastava.Prednjomćenovomobilisani

polagalizakletvu.Komandantdivizijejeusvojoj»ford«krntijiotišaonastanicupoPetljuru.InspektorpješadijepozvaojestasitogpukovnikaČernjaka,kicoškizavrnutihbrčića.–Poveditejošnekogaipregledajtekomanduipozadinu.Gledajtedasvebudečistoiuredno.Ako

imauhapšenih,pregledajte,iološizbacite.Černjakjeudariopotpeticama,poveoprvogkozačkogkapetanaiugalopuodjahao.Inspektorseljubaznoobratistarijojpopovojkćeri:–Kakojekodvassručkom,jelisveuredu?–O,da,tamosekomadantstara–odgovorionagutajućiočimalijepoginspektora.Najednomse sveuskomeša:pripivši sekonjuuzvrat,drumom je juriokonjanik.On jemahao

rukomivikao:–Idu!–Nasvo-jamjes-ta!–graknuinspektor.Starješinepotrčašeustroj.Čimkodcrkvenihvratazaklopara»ford«,muzikaodmahudari»Ukrajinajošumrlanije«.Odmahzakomandantomdivizije,izautomobilanezgrapnoizađe»samvrhovniatamanPetljura«.

Onjebiosrednjegrasta,sčetvrtastomglavom,kojaječvrstosjedilanazadriglomvratu;nanjemujebilaplavaukrajinskakabanicaodgardijskečoheibiojeutegnutžutimpojasomokomejevisiomalibrauningufutroliodjelenjekože.Naglavisiva»kerenka«sakokardomiemajliranimtrozupcemnanjoj.

UopšteništaratničkognijebiloupojaviSimonaPetijurenitijeonličionanekovojnolice.Nezadovoljannečim, saslušao jekratki inspektorov raport.Poslije raportauslijedio jepozdrav

predsjednikagradskeuprave.Gledajućiprekonjeganapostrojenepukove,Petljuragarasijanoslušao.–Dapočnemosmotru–klimnuoninspektoru.Popevšisenamalutribinuporedzastave,Petljurajevojnicimaodržaogovor.Taj govor od deset minuta bio je sasvim neubjedljiv. Očevidno, umorivši se od putovanja,

Petljura je govorio bez oduševljenja. Završio je uz uobičajene uzvike vojnika: »Slava! Slava!«Spustivšisestribine,obrisaznojsačelaiuputisesinspektoromikomandantomdivizijedaobiđejedinice.

Prolazećiporedredovamobilisanih,prezrivoješkiljioočimainervoznogrickaousne.Prikrajusmotre,kadasumobilisani,vodzavodom,uneravnimredovimaprilazilizastavi,kod

koje je s jevanđeljem u rukama stajao pop Vasilije, i ljubili prvo jevanđelje a onda kraj zastave,dogodiloseneštosasvimneočekivano.

Nazagonetannačinna trg seproguraladelegacija.Bogati šumski industrijalacBlumštajn jenarukamanosiohljebiso,azanjimsuišligalanteristaFuksijoštribogatijatrgovca.

Lakejski presamićen, Blumštajn je prinio poslužavnik Petljuri. Poslužavnik prihvati starješinakojijestajaoporedPetljure.

– Vama, državnom poglavaru, jevrejsko stanovništvo izražava svoje iskreno priznanje ipoštovanje.Evo,izvolite,ovojepozdravnilist.

–Dobro–smrsiPetljuraletimičnopogledavšipapir.AlisadaistupiFuks.–Mivasnajponiznijemolimodanamdatemogućnostdaotvorimonašapreduzeća ... idanas

zaštititeod...pogromaprotisnuFukstustrašnuriječ.Petljurasenamrgodi.–Mojavojskasenebavipogromima.Tovimoratedobrozapamtiti!Fuksbespomoćnoraširiruke.Petljuranervoznotržeramenom.Srdiosezbogtedelegacije,kojajesasvimunevrijemedošla.

OkrenuseGolubu,kojijestajaoizanjegovihleđaigrickaocrnibrk.–Evo,panepukovniče,ovisežalenavašekozake.Viditeučemujestvar,ipreduzmitepotrebne

mjere–rečePetljurai,obraćajućiseinspektoru,naredi:–Počnimoparadu.

ZlosretnadelegacijanikakonijeočekivalasusretsaGolubom,ipožuridaštoprijeumakne.Sva pažnja posmatrača bila je posvećena pripremama za svečani marš. Začu se oštro

komandovanje.Naizgledmiran,unosećiseuliceBlumštajnu,Golubprocijediprigušeno:–Vucitese,nekršteneduše,jermogaobihodvaskotletedanapravim.Orkestarjegrmioiprednjejedinicesupočeleparadnimaršprekotrga.Približavajućisemjestu

gdjejestajaoPetljura,vojnicisumehaničkivikali»slava«iskretaliupobočneulice.Odjeveniunovekaki uniforme, ispred svojih četa su neusiljeno koračale starješine i, kao na šetnji,mahali svojimštapićima.Tumodudasemarširasaštapićemidavojnicinoseharbijesičevcisuprviuveli.

Na kraju kolonemarširali su novomobilisani, išli su u neredu, gubili korak i udarali jedan udrugoga.

Bosenogesenisučule.Starješinesuseizpetnihžilanapinjaledauvedured,alisvejebilouzalud.Kadasepribližavaladrugačeta,nadesnomjekrilujedanvojnikuplatnenojkošuljitakobioblenuou»vrhovnog«daje,kadmusenogaomaklaurupčagu,ljosnuokolikojedugiširok.

Zvekećući, puška je poletjela po kaldrmi.Momak je uzaludno pokušavao da se podigne jer suprekonjegagaziliostacičete.

Međuposmatračimasezačusmijeh.Ovajvodjepotpunopokvariostroj,isadajevećprekotrgaišaokakojekostigao.Nesretnimladićnajzadsenekakodočepaopuškeipojuriodastignesvojvod.

Petljura se zakrenuodane gleda tu neprijatnu sliku.Ne čekajući kraja kolone, pošao je premaautomobilu.Idućizanjim,inspektoropreznoupita:

–Paneatamane,hoćeteliostatinaručku?–Ne–odsiječePetljura.U gomili posmatrača, sa visoke crkvene ograde paradu su gledali i Serjoža Bruzžak, Valja i

Klimka.Čvrstosedržećizašipkeograde,pogledompunimmržnje,Serjožasezagledaoulicaljudipod

sobom.–Hajdemo,Valja,cirkussezatvara!–dabisviokonjegačuli,rečeonizazivačkiglasnoispusti

sesaograde.Ljudigaiznenađenopogledaše.AliSerjoža,ninakoganeobraćajućipažnje,krenupremaizlazu.ZanjimpođošesestraiKlimka.

*Kada su pukovnikČernjak i kapetan dojurili do komandanture, skočiše sa konja, predadoše ih

posilnomipožurišeustražaru.–Gdjejekomandant?–strogoupitaČernjak.–Neznam–progunđaposilni.–Nekudjeotišao.Černjakjerazgledaoprljavukasarnu,ispreturaneposteljeinanjimabezbrižnoizvaljenekozake.

Njimačakninakrajpametinijepadalodaustanukadasuušlioficiri.–KakvustetoovdjeŠtalunapravili?Izvalilisekaosuprasnekrmače!–proderaseČernjak.Jedanodkozakasepridiže,sjede,uzrignuimrzovoljnoprokrča:–Štasetidereš?Imamomisvojederalo.–Štasirekao?–poskočiČernjak.–Znašlitiskimrazgovaraš,marvojedna!?Jasampukovnik

Černjak!Jesiličuozanjega,pasjisine?Dižitese,jerćetemisvidegenekadafasujete!– razbješnjelipukovnik seustrčapokarauli. –Za jedan tren sveđubreda je izmeteno!Kreveti

namješteni i sve njuške vaše da su dobile ljudski izgled! Pogledaj samo na što ste slični!Vi nistekozaci,negonajobičnijirazbojnici!

Potpunopobjesnivši,nogomgurnubačvusapomijamakojamusenašlanaputu.Ni kapetan nije zaostajao. Psujući prostački i prijeteće vitlajući trostrukim korbačem, tjerao je

besposličaresaposteljaiguliose:–Vrhovniatamanprimaparadu!Možeovamodazaviri!Brže!Mrdaj!Videćidastvarpostajeozbiljnaidastvarnomožedoćidodegeneka–Černjakasusvipredobro

znali!–kozaciseuštrcašekaovrelomvodomopareni.Posaopođepunomparom.–Trebapogledati zatvorenike, – sjeti sekapetan–ko zna štaoni sveovdjedrže.Akovrhovni

zaviri,gužvemožedabude.–Kodkogajeključ?Odmahotvarajte!–proderaseČernjak.Odmahpožurišeiotključaševrata.–Gdjejekomandant?Kolikoćujada,gačekam?Odmahdasteganašliiovamodoveli!–naredi

Černjak.–Stražareizvestiudvorišteipostrojiti.Zaštosupuškebezbajoneta?–Mismosetekjučesmijenili–pravdajućise,komandirstražepotrčadatražikomandanta.Kapetannogomgurnuvrataostave.Sapodasediženekolikoljudi,ostaliostadošeležeći.–Otvoritevratapotpuno!–narediČemjak.–Ovdjeseništanevidi.Zagledaojelicazatvorenika.–Zaštositizatvoren?–oštroupitastarcanaležaju.Staracustade,ustegnupantalonei,kakojebiouplašenoštrimglasom,promrmljazamuckujući:–Nisamneznam.Dotjeralime,pa,eto,iležim.Zarsamjakrivštojeizavlijekljusenestalo?–Čijekljuse?–upitakapetan.–Ha,državno.Propilisugamojigosti,panamenesvaljuju.Černjakomjeristarcaodglavedonogu,nestrpljivotrgnuramenom.–Kupisvojeprnje–imaršodavde!–proderaseiokrenupecarici.Staracnijemogaodapovjerujedagapuštaju.Zatreptavšigotovoobnevidjelimočima,obratise

kapetanu:–Bašdozvoljavatedaidem?Kapetanklimnuglavom:gubise,gubiseštoprije.Starachitroodvezasaprečkesvojutorbuiporebarkekliznuudvorište.–Atizaštosiuhapšena?–Černjakvećpočedaispitujepecaricu.Žvaćućizalogajpiroga,onazotoroka:–Menesu,panenačelstvo,izčistenepravdedotjerali.Udovicasam.Pilisumojurakiju,aondasu

mestrpali...–Šta,tirakijomtrguješ?–Ma,kakvatrgovina–uvrijedilasežena.–Eto,on,tajsamikomandant,uzeoumenečetiriflaše,

iniparenijeplatio.

Takotitosveiide:pijumojurakiju,aparenedaju.Kakvajetoondatrgovina?–Dosta,kupiseiididođavola.Ženaniječekaladajojsedvaputkaže,zgrabisvojukorpui,zahvalnoseklanjajući,natraškepođe

premavratima.–Gospodonačelstvo,nekavambogdazdravlja.ŠiromotvorenihočijuDolinikjegledaoovukomediju.Nikoodzatvorenikanijerazumioučemu

jestvar.Jednojesamobilojasno:ovisuljudinekestarješinekojiimajuvlastnadzatvorenicima.–Atebezašto?–ČernjakseobratiDoliniku.–Ustanipredpanompukovnikom!–škrgutnukapetan.Nežurećiseisnaporom,Doliniksepodižespoda.–Zaštotiležiš?–ponovipitanjeČernjak.Dolinikjenekolikosekundagledaozavrnutepukovnikovebrkove,njegovoglatkoizbrijanolice,

njegovukapu»kerenku«semajliranomkokardom,inajednommusinubezumnamisao:»Aštaakostvarnoupali?«

–Menesuuhapsilizatoštosamseposlijeosamsatikretaopogradu–rečeonprvoštomupadenapametiostaunapregnutomiščekivanju.

–Azaštonoćubazjačeš?–Panijebilobaštakokasno,bilojetekokojedanaestsati.Govoriojenevjerujućivišeuludusreću.Koljenamusezatresošekadačukratko:–Gubise.Zaboravivši,nakaput,Dolinikpožurivratima.Kapetanjevećpitaoslijedećeg.Korčaginjebioposljednji.Sjediojenapoduibiojetolikozbunjentimeštojevidiodajošnije

stigaojasnoshvatitidajeDolinikpušten.Nikakonijemogaodarazumiještasetozapravodogađa.Svepuštaju.Dobro.AliDolinik,Dolinik ...Najzad je shvatio:Dolinik je rekaoda jeuhapšenzbognoćneskitnje...

NaistinačinpukovnikpočeispitivatimršavogZeljcera:–Zaštoležiš?Blijedoduzbuđenja,brijačodgovorizasopljeno:–Kažumidaagitiram,alijanikakonerazumijemučemusesastojitamojaagitacija.Černjaknapregnupažnju.–Šta?Agitacija?Aštaagitiraš?Zeljcerunedoumiciraširiruke:– Ne znam. Pričao sam samo da jevrejsko stanovništvo sabire potpise za molbu vrhovnom

atamanu.–Kakvumolbu?–primakošeseZeljceruikapetaniČernjak.–Molbudaseukinupogromi.Znate,kodnasjebiostrašanpogrom.Stanovništvoseboji...–Svejejasno–prekidegaČernjak.–Daćemomitebimolbu,čifutskanjuško!–i,okrenuvšise

kapetanu, dobaci: – ovu pticu treba strpati negdje podalje.U štab ga prebaciti. Tamo ću ja lično snjimeporazgovarati.Vidjećemokosetospremadapredamolbu.

Zeljcerpokušadaneštokaže,alikapetansnažnozamahnukorbačemiudarigapoleđima.–Strvinojedna,začepi!Izvijajućiseodboli,Zeljceroteturauugao.Usnemusetresleiteškoseuzdržavaoodplača.Korčaginustade–ostalisusamojošoniZeljcer.PrednjimjestajaoČernjakiispitivačkigamjeriosvojimcrnimočima.–Azaštositiovdje?Pukovnikbrzodobiodgovor:–Jasamodsedlasebiodrezaodonove.–Odkakvogsedla?–neshvatigapukovnik.–Kodnasstanujudvakozaka,pasamjaodstarogsedlaodrezaosebidonove.Zatosume,eto,

doveliovamo–i,obuzetbezumnomnadomdaćeseizvućinaslobodu,dodade:–Dasamznaodasenesmije...

PukovnikjenemarnogledaoKorčagina.–Sambi ga vrag znao čime se ovaj komandant bavi.Kakvih je to samohapšenikanakupio! –

pokazujućinavrata,proderase:–Gubisekući,irecićaćidatiturisprašikakotreba.Tjeraj!Srcezalupakaodaćeiskočitiizgrudi.Nevjerujućisamsebi,KorčaginzgrabispodaDolinikov

kaput i jurnupremavratima.Pretrčao je stražaru i, iza leđaČernjaka, koji je već izlazio, klisnuudvorište,pakrozvratnice–naulicu.

Usamljeniočajan,uzatvoruostadesamoZeljcer.Stugomuočimapogledaokosebe,instiktivnonapravinekolikokorakapremaizlazu,aliupravoutajčasdođestražar,zaključaisjedenašamlicuporedvrata.

Černjakjebiozadovoljan.Izlazeći,obratisekapetanu:–Dobro je što ovamo zavirismo. Jesi li vidio samo koliko se tu ološa nabilo?A komandantu

ćemodaličetrnaestdanazatvora.Dakrenemo,štali?Komandirstražejeudvorištupostrojavaosvojodred.Kadaugledapukovnika,potrčairaportira:–Svejeuredu,panepukovniče!Černjak gurnu nogu u stremen i lako skoči u sedlo.Kapetan se još borio sa svojim hirovitim

konjem.Pritežućiuzde,Černjakrečekomandirustraže:–Recikomandantudasamjapustiosavološkoji jeontunatrpao.Kažimudaćugakaznitisa

četrnaestdanazatvorazaovajneredovdje.Atogaštojeostaoodmahprevestiuštab.Stražaistražaridabuduspremni!

–Razumijem,panepukovniče!–salutirakomandirstraže.Udarivšikonjeostrugama,pukovnikikapetanugalopuodjurišeprematrgu,gdjeseparadaveć

završila.*

Preskočivšivećsedmuogradu,Korčaginzastade.Zatrčanjevišenijebilosnage.Gladovanje u zagušljivoj ostavi oduzelomu je snagu.Kući nemože.Ako pođeBruzžakovim,

moženekodasazna,istradaćečitavaporodica.Pakudadaide?Onnijemogaodasesnađe,trčaojeprekovrtovaiizakućaidošaojesebitekkadajegrudima

naletionanečijuogradu.

Pogleda, i zamrije: iza te visoke ograde počinjala je bašta glavnog šumara. Evo kuda su gadonijelenjegovepotpunoumornenoge!Zarjemisliodaćeovamodotrčati?Ne.

Pakakose,onda,našaoupravoporedšumarevekuće?Natopitanjenijemogaoodgovoriti.Moraosenegdjeodmoriti,aondarazmislitikudadalje.Ubaštijedrvenihladnjak,tamoganiko

nećevidjeti.Korčagin skoči, uhvati se zavrhdaske,pope senaogradu i rvaliubaštu.Pogledavšinakuću,

koja se nazirala iza drveća, uputi se prema hladnjaku. Preko ljeta čitav hladnjak je bio obavijendivljomvinovomlozom,asadajelozabilagola,ihladnjakjebiootvorensasvihstrana.

Pođepremaogradi,alibilojevećkasno:negdjezaleđimazačusebijesnilavež.Lajućitakodajeodjekivalačitavabašta,postazi,zasutojlišćem,nanjegajejuriovelikipas.

Pavlesespremidasebrani.Prvinapadjeodbionogom.Alisepasodmahspremizadrugi.Ikoznakakobisezavršioovaj

sukobdaneodjeknuPavlupoznatizvonkiglas:–Trezore,nazad!Stazomje trčalaTonja.OdvukavšiTrezorazaogrlicu,onaseobratiPavlu,koji jestajaopored

ograde:–Kakosteviovamodospjeli?Mogaovasjepasizujedati.Dobroještosam...Onazamuknu.Izbuljioči.KakojesamotajmladićkojijezalutaoovamosličanKorčaginu!Prilikaporedogradesepomačeitihoprogovori:–Ti...Vimenistepoznali?Tonjasetrže,koračipremaKorčaginuiuzviknu:–Pavluša,ti!OvajuzvikTrezorshvatikaoznakzanapadidugačkimskokombacisenaprijed.–Marš!DobivšinekolikoćuškiodTonje,Trezoruvrijeđenopodvirepiodgegapremakući.StežućiKorčaginovuruku,Tonjaizusti:–Tisislobodan?–Zartiznaš?Potpunouvlastisvogauzbuđenja,Tonjaodgovoriuzbuđeno:–Jasveznam.MenijeLizasveispričala.Aliodakletiovdje?Jesuliteoslobodili?Korčaginumornoogdovori:–Greškomsumeoslobodili.Pobjegaosam.Sigurnomevećtraže.Jasamovdjeslučajno.Htio

samdaseodmorimuhladnjaku–i,kaodaseizvinjavao,dodade:–Vrlosamumoran...Nekoliko trenutaka ona ga gledala i, sva obuzeta žaljenjem, toplom nježnošću, nemirom i

radošću,stezalajenjegoveruke.–Pavluša,mili,dragiPavluša,rođenimoj,dobri...Jatevolim...Čuješli?...Mojjogunastidečko,

zaštosiondaotišao?Sadaćešknama,sadaćešmeni.Nizaštonasvijetunećutepustiti.Kodnasjetakomirno,ostaćeškolikojepotrebno.

Korčaginodmahnuglavom:

–Akobimekodvasnašli,štabitadabilo?Nemogujauvašukuću.Onajošjačesteženjegoveruke,trepavicezadrhtaše,očizablistaše:– Ako ne pođeš, nikada me više nećeš vidjeti. Artjoma nema, njega su stražarno otjerali na

lokomotivu.Sveželjezničaremobilišu.Kudaćešdaideš?Korčaginjeshvationjennemir,aligajezadržavalabojazandaćetimeizložitiopasnostivoljenu

djevojku.Biojeizmorenteškimdoživljajima,moraojedautoliglad,moraojedaseodmori–ionjepopustio.

Dok je Pavle sjedio na divanu u Tonjinoj sobi, između majke i kćerke se u kuhinji vodiorazgovor:

–Slušaj,mama.KodmeneusobisjediKorčagin,sjećašgase?Mojučenik.Ništanećudakrijemod tebe.On jebiouhapšenzbogoslobođenja jednogmornara-boljševika.Sada jepobjegao inemaskloništa–njenglaszadrhta.–Mama,molimte,dozvolidaostanekodnas.

Tonjineočimolećivopogledašeumamu.Majkaseispitivačkizagledaunjeneoči.–Dobro,nekaostane.Agdjećešdagasmjestiš?Tonjapocrvenjeiuzbuđenoodgovori:–Smjestićugaumojojsobinadivan.Zasadatatinebismomoraligovoriti.Matijepogledauoči:–Tojebiouzrokzatvojesuze?–Da.–Paonjejošsasvimdječak.Tonjajenervoznogužvalarukavsvojebluze.–Da,alidanijepobjegao,njegabistrijeljalikaoodraslog.Jakaterinu Mihajlovnu je uznemirio Korčaginov boravak u kući. Uznemiravalo je njegovo

hapšenjeinesumnjiveTonjinesimpatijeprematomdječaku,aitoštogaonauopštenijepoznavala.AuTonjisenajednomprobudilodomaćičkoraspoloženje:–Mama,onmoradaseokupa.Odmahćujatourediti.Prljavjekaopraviložač.Tolikovremena

senijeprao.Onajetrčkarala,poslovala,zagrijavalakupatilo,pripremalarublje.I,onakoužurbi,bezikakvih

objašnjenja,zgrabilajePavlazarukavipovuklaukupatilo.–Morašsvesasebeskinuti.Evotiodijelo.Tvojuodjećutrebaoprati.Obucionotamo–pokazala

jenastolicunakojojsubilibrižljivosloženiplavamornarskabluzasaprugastimbjelimovratnikomiširokepantalone.

Pavlejezačuđenogledao.Tonjasenasmijala:–Tojemojkostimzamaskenbal.Dobarćetibiti.Evo,jaćusadadateostavim,atiseokupaj.

Doktibudešgotov,jaćuspremitineštozajelo.Onazalupivrata.Ništadrugonijeostalo,iKorčaginsebrzosvučeiuđeukadu.Satkasnijesvetrojesu–mati,kćiiKorčagin–ručaliukuhinji.Izmorenglađu,Pavlenijeniprimijetiokakojepočistiovećtrećitanjir.Izpočetkasenelagodno

osjećao u prisustvu Jekaterine Mihajlovne, ali, vidjevši njeno prijateljsko držanje, on se ubrzooslobodio.

Kadasuposlije ručkaprešliuTonjinusobu,namolbuJekaterineMihajlovne,Pavle je ispričaosvoiedoživljajeistradanja.

–Aštasadamislitedaradite?–pitalajeJekaterinaMihajlovna.Pavlesezamisli.–HoćudasevidimsArtjomom,aondaćubježatiodavde.–Kuda?–UUman iliKijevmislim da se prokradem. Još ni samne znamkuda, siamo odavde nekuda

moram.Pavlenijemogaodavjerujedasesvetakobrzoizmijenilo.Jošjutrosjebiouzatvoru,asadaje

porednjegaTonja,čistoodijeloištojenajglavnije,onjenaslobodi.Etokakoseponekadstvariokrećuuživotu:časpotpunimrak,časopetnasmijanosunce.Kadane

biprijetilonovohapšenje,onbisadabiosretančovjek.Aliupravosada,kadasenalaziouovojvelikojitihojkući,moglisugauhvatiti.Zatojemoraodaidemakuda,samoovdjedaneostane.Alinikudamusenijeišloodavde!KakojebilointeresantnočitatioherojuGaribaldiju!Kakomu

jeonzavidio,aGaribaldijevživotjebiotežak,gonilisugapočitavomsvijetu.Evoon,Pavle,svegajesedamdanaproživiouužasnimmukama,aizgledamukaodajevećčitavagodinaprošla.

Odnjega,odPavla,vidise,ispadasasvimslabheroj.– O čemu ti misliš? – nagnuvši se nad njega, pitala je Tonja. Tamno plavetnilo njenih očiju

izgledalomubeskrajnoduboko.–Tonja,hoćešdatipričamoKristini?...–Pričaj–radoznalodočekaTonja.–...Ionavišenijedošla–posljednjeriječiizgovoriojesnaporom.U sobi se čulo ravnomjerno kucanje sata.Oborivši glavu, gotova da zaplače,Tonja je do boli

grizlausne.Pavlejepogleda.–Jošdanasjamoramodavde–rečeonodlučno.–Ne,ne,nikudatidanasnećešodavde!Njenitanki,itopliprstizabišeseunjegovunepokornukosuisanježnošćupočešedajemrse...–Tonja, timorašdamipomogneš.U ložionicise trebaraspitatizaArtjoma iSerjoškiodnijeti

ceduljicu.Uvraninomgnijezdukodmenenalaziserevolver.Janemogudaidem,Serjoškamoradagaizvuče.Hoćešlitodamiučiniš?

Tonjaustade.–OdmahidemSuharkovoj.Snjomćuuložionicu.Napišicedulju,jaćujeodnijetiSerjoži.Gdje

onstanuje?Aakohtjednedadođe,hoćulimurećigdjesi?Promislivši,Pavleodgovori:–Nekaganavečesamdoneseubaštu.Tonjasekasnovratilakući.Pavlejevećspavaočvrstimsnom.Pobudioseoddodiranjeneruke.

Onaseradosnosmiješila:– Sada ćeArtjom da dođe.Upravo je stigao.Uz jamstvoLizinog oca, pustiće ga na jedan sat.

Lokomotivajeu ložiomci.Janisammogladamukažemdasi tiovdje.Reklasamdaimamdamukažemnešto.Evoga!

Tonjapotrčavratima.Nevjerujućisvojimočima,Artjomkaoukopanzastadenavratima.Tonjazatvorizanjimvratadanebičuootac,kojije,bolestanodtifusa,ležaousvojojradnojsobi.

KadasuArtjomoverukezgrabilePavlauzagrljaj,kostisumuzapucketale.–Bato!Pavka!

*Odlučilisu:Pavlesutraputuje.ArtjomćegasmjestitinalokomotivukodBruzžaka,kojivoziza

Kazatin.Uvijeksurov,sadajeArtjompotpunoizgubioprisebnost,tolikogaizmučilaneizvjesnostbratove

sudbine.Osjećaosebeskrajnosretnim.–Znači,upetsatiujutrodolazišustovarište.Čimdrvanatovarenalokomotivu,tisjedaš.Htiobih

porazgovaratistobom,alimoramnazad.Sutraćuteispratiti.Odnasformirajuželjezničkibataljon.KaokodNijemaca–nalazimosepodstražom.

Artjomseoprostiiode.Brzo se spustio sumrak. Trebalo je da Serjoška dođe kod baštenske ograde. Očekujući svoga

druga,Korčaginjekoračaopotamnojsobi.TonjajesmajkomotišlakodTumanova.Srelisuseumrakuijedandrugomčvrstostegliruke.SnjimjedošlaiValja.Tihosurazgovarali:– Revolver nisam donio. Tvoje dvorište je puno petljurovaca i njihovih kola. Naložili vatru.

Nemogućesebilopopetinadrvo.Kakavbaksuzluk–pravdaoseSerjoža.–Nekaidedovraga–umirivaogaPavle.–Moždajeibolje.Mogunaputudamigananjuše,pa

damiglavuodvrnu.Alitigasvakakouzmi.Valjaseprimače.–Kadaputuješ?–Sutra,čimpočnedasviće.–Pričajkakosiseizvukao!Pavleimukratkoispričaosvojimstradanjima.Srdačanjebiooproštaj.OvajputjeSerjožabiouzbuđeninijepraviošale.–Sretanput,Pavle,inemojdanaszaboravljaš–smukomizgovoriValja.Krenušeiodmahiščezošeumraku.Ukućijepotpunatišina,samosečujujasniineumorniotkucajičasovnika.Zašestsationićese

moratirastatii,možda,nikadasevišenećevidjeti,zatonijednoodnjihdvojenijenipomišljalonaspavanje. Zar su se mogli u tom kratkom vremenu ispričati milioni riječi i misli koje je u timčasovimasvakoodnjihnosilousebi?

Ranamladost,prekrasnimladidani.kadajestrastjošneshvatljivaikadaseteknejasnonaslućujeuučestalimotkucajimasrca:kada rukabojažljivodrhti iu stranu se trgakada se slučajnodotaknegrudi svoje drugarice i kada mladalačko prijateljstvo ne dopušta posljednji korak! Zar može bitineštodražeodvoljenihrukukojegrleipoljupcakojijeopržiokaoudarstruje?

Zavrijemečitavogprijateljstvatojebiotekdrugipoljubac.Niko,osimmatere,Korčaginanijemilovao.Njegasusamotukli–zatojePavlejošjačeosjećaoTonjinunježnost.

Živeći teškim i grubim životom, on nije ni znao da postoji takva radost, A ova djevojka na

njegovomživotnomputu–tojenjegovavelikasreća.Onosjećamirisnjenekosei,činimuse,vidiinjeneoči.–Kolikotevolim,Tonja!Nemogutonidatikažem,neumijem.Njegove misli se rasplinjavaju ... O, kako je pokorno njeno tijelo! ... Ali ... mladalačko

prijateljstvojeiznadsvega.–Tonja, kada se završi ovagužva, ja ćubezuslovnopostatimonter.Akomeneostaviš, ako ti

zaistaozbiljnomisliš,ako tonije igra, jabih tibiodobarmuž...Nikada tenebih tukao,kunemse,nikadatiništanebihnažaoučinio...

Bojećisedaćezaspatizagrljeniidaihmatimožetakozatećiipomislitineštorđavo,razišlisuse.Zaspalisukadajevećpočelodasviće,zaspalisusklopivšičvrstugovordanikadanećezaboraviti

jednodrugo.UjutroranoJekaterinaMihajlovnajeprobudilaKorčagina.Onbrzoskoči.Dok jeKorčagin u kupatilu oblačio svoju odjeću, čizme, iDolinikov kaput,mati je probudila

Tonju.Krozvlažnujutarnjumaglužurilisupremastanici.Zaobilaznimputemsustiglidoskladištadrva.

Artjomihjenestrpljivoočekivaokoddrvimanatovarenelokomotive.Obavijenaoblakompareišišteći,laganosepribližavalasnažnalokomotiva»Štuka«.KrozprozorčelokomotivegledaojeBruzžak.Nabrzinu su seoprostili.Čvrsto seuhvati za stepenišni rukohvat.Pope se.Okrenu.Naprelazu

stajalesudvijepoznatefigure:visoka–Artjom,iporednjegavitka,mala–Tonja.Vjetar je ljutitogužvaoovratniknjenebluze imrsiokovrdžekestenjastekose,aona jemahala

drhtavomručicom.ArtjomkosimicepogledaTonju,kojajeteškozadržavalasuze,iuzdahnu:–Ilisamjasvasvimbudalailikodovihuglavinijesveuredu.GletiPavke!Gletiklinca!Kadajevoznestaozaokukom,ArtjomseobratiTonji:Pašta,hoćemolidabudemoprijatelji?–iunjegovojručurdinestadeTonjinaručica.Izdaljinesečulatutnjavavoza,kojijepovećavaobrzinu.

GLAVASEDMA

Okružen rovovima i mrežom bodljikave žice, čitavu sedmicu se gradić budio i polazio na

počinakuzgrmljavinu topova i tresakpuščanepaljbe.Tekkasnonoćustišavala se tagrmljavina, isamo svremenanavrijeme tišinu suprekidali plašljiviplotuni, koji supipkali tajnepoložaje.Auzoru bi pored baterija na željezničkoj stanici počeli da se komešaju ljudi.Mračne topovske raljestrašno i zlobno su kašljale, a ljudi su žurili da ih nahrane novom porcijom olova. Artiljerac bitrgnuokanap,zemljabisezatresla.Nadselom,kojesuzauzelicrveni,trivrsteodgrada,zviždalesugranate,zaglušnopadaleiuvisdizaleizvrnutepiramidezemlje.

Nabrežuljku,usredsela,udvorištustarogpoljskogmanastiranalazilasebaterijacrvenih.SkočiojevojnikomesarZamostin,koji jespavaopoloživšiglavunazadnjidiolafeta.Zatežući

remenokomejevisioteškimauzer,oslušnugranatuuletu.Uočekivanjueksplozije,povikazvonkimglasom:

–Di-ži-se!Sutraćemodospavati!Drugovi!Artiljerci,kojisuspavaliokotopa,skočišeistotakobrzokaoivojnikomesar.SamojeSidorčuk

oklijevaoiprekovoljepodizaoglavu.–E,bašsugadovi,čimsvane–počinjudakevću.Podlaci!Zamostinsezasmija:–Nesvjesnielementi,Sidorčuke.Nikakonevoderačunaotomedasetebijošspava.Artiljeracsedizaonezadovoljnogunđajući.Zanekolikominutaumanastirskomdvorištu supočelidagrme topovi, augradueksplodiraju

granate. Na visokom dimnjaku fabrike šećera, na daskama, smjestili su se petljurovski oficir itelefonista.

Onisusepenjalipoželjeznimljestvama,kojesusenalazileuunutrašnjostidimnjaka.Čitav grad su vidjeli kao na dlanu. Odavde su upravljali artiljerijskom vatrom. Oni su vidjeli

svaki pokret crvenih, koji su opsjedali grad.Danas, je kodboljševika bila velika živost.Čajsovimdogledom vidjeli su kretanje njihovih jedinica. Ne prekidajući artiljerijsku paljbu, željezničkomprugompremapodoljskojstanicilaganosekretaooklopnivoz.Zanjimsevidjeliredovipješadije.Većnekolikoputasucrvenijurišalinagrad,alisusičevcivećnasamimprilazimagradubiliutvrđeniiukopani.Urovovimajeključalooduraganskevatre.Svejeječaloodbezumnepaljbe.Učasovimajurišatapucnjavasepretvaralauneprekidnuriku.Zasutiolovnomkišom,neizdržavšinatčovječanskinapor,redoviboljševikasusepovlačiliostavljajućinabojištunepokretnatijela.

Adanasonitukugradsveupornijeisvečešće.Odtopovskepaljbevazduhseuzdrhtalogiba.Savisinefabričkogdimnjakasevidikakoredoviboljševika,puzućiispotičućise,nezadrživoprodirunaprijed. Gotovo su zauzeli stanicu. Sičevci su se bacili u borbu sve svoj rezerve, ali nisumoglizatvoritinastaliprobojnastanici.Obuzetidrzovitomodlučnošću,boljševičkiredovisuseprobiliuulice oko stanice.Odbačeni kratkim, strašnimudarcem sa svoje posljednje pozicije – periferijskihvrtova i bašti – petljurovci Trećeg puka sičevskih strijelaca, koji su branili željezničku stanicu, u

neredu i ugrupicamapočešedabježepremagradu.Nedajući imdadođuk sebi i da se zaustave,bajonetamaodbacujućiprepreke,crvenoarmejskiredovisuispunjavaliulice.

NikovišenijemogaozadržatiSerjožuBruzžakaupodrumu,gdjesesakupilanjegovaporodicainajbliži susjedi.Bezobziranamajčineproteste,onse izvuče izhladnogpodruma.Pucajućina svestrane,poredkuće jeprotandrkaooklopniautomobil»Sagajdačni«.Zanjimsubezglavo iupanicijurilipetljurovci.USerjoškinodvorištejeutrčaojedanodsičevaca.Ugrozničavojžurbizbaciojesasebe pušku, šljem, fišeklije i, preskočivši ogradu, nestao u povrtnjacima. Serjoža izviri na ulicu.Putemkoji jevodioprema jugozapadnojstanicibježali supetljurovci.Njihovopovlačenje ještitiooklopniautomobil.Drumpremagradubiojepust,alinajednomiskočicrvenoarmejac, ležeiopaliduž druma. Za njim iskoči drugi, treći... Serjoža ih vidi: sagnuvši se, oni pucaju u hodu. Nezaklanjajućise,upotkošuljitrčiKinezužagrenihočiju,opasanjemitraljeskimredenicima,urukamadržigranate.Prednjima,držećinagotovspuškomitraljez,trčijošsasvimmladcrvenoarmejac.Tosuprvi crvenoarmejci koji su se probili u grad, Serjožu obuze radost. Istrča na drum i poče da vičekolikojesnagebilo:

–Živjelidrugovi!Od neočekivanosti, umalo ga Kinez ne obori. Htio je da se baci na njega, ali ga zadrža

oduševljeniizgledmladića.–KudaPetljurabježala?–teškodišući,viknuKinez.AliSerjožanijeslušaoKineza.Onpotrčaudvorište,zgrabipuškuifišeklijekojejebaciosičevac

i pojuri da stigne crvenoarmejce. Primijetili su ga tek kada su se probili na jugozapadnu stanicu.Odrezavši nekoliko ešalona natovarenih granatama i municijom i odbacivši protivnika u šumu,zaustavilisusedasemaloodmoreipregrupišu.MladimitraljezacpriđeSerjožiiiznenađenoupita:

–Druže,odaklesiti?–Jasamovdašnji,samosamčekaodavidođete.Serjožuokružišecrvenoarmejci.– Ja zna on – veselo se smiješio Kinez. – On vikala: Zdlavo dlugove! Ona bolsevika – nasa,

mlada,dobla–dodaojeonoduševljenotapšućiSerjožu.ASerjožinosrcetuklojeodradosti.Odmahsugaprimilikaosvoga.Zajednosnjimajejurišaoi

zauzimaostanicu.Varošica je oživjela. Izmučeni stanovnici izvlačili su se iz podruma i žurili na kapije da vide

crvene jedinice,koje suulazileugrad.AntoninaVasiljevna iValja,na svojevelikočuđenje,međucrvenoarmejcimaugledašeSerjožu.Biojegologlav,opasanfišeklijama,spuškomnaramenu.

AntoninaVasiljevnaozlojeđenopljesnurukama.Serjoža,njensin,upleoseutučnjavu.»Ah,platićeonmenizato!Zamislisamo:naočičitavog

gradaspuškomide.Štaćeondakasnijeodnjegadabude!«Obuzetatimmislima,AntoninaVasiljevnaneizdržaipovika:–Serjoška,odmahmarškući!Jaćutebipokazati,mangupejedan!Daćujatebiratovanje!–iona

zakoračaunamjeridagazaustavi.AliSerjoža,njenSerjoža,kogajeonatolikoputavuklazauši,strogojepogledai,savcrvenod

stida,odbrusi:–Štasedereš!Nikudaodavdeneidem–i,nezaustavivšiseprođeporedmajke.AntoninaVasiljevnaplanu:

–Ah,takotismateromrazgovaraš!Kadjetako,kućimisevišenevraćaj!–Panećusenivratiti!–neokrenuvšise,doviknuSerjoška.Potpuno izgubljena, Antonina Vasiljevna kao ukočena osta na drumu, a pored nje su i dalje

prolaziliredovipreplanulihiprašnjavihboraca.–Neplači,majčice!Tvogasinaćemoizabratizakomesara–čusenečijisnažanipodsmješljiv

glas.Talasveselogsmijehapođedužvoda.Načelučetesnažniglasovipovedošepjesmu:Ukorak,drugovi,smjelo,Uborbijačamosvi,PutucarstvoslobodeGrudimakrčimomi...SoduševljenjemkolonaprihvatipjesmuiunjojzvonkiSerjožinglas.Onjenašaonovuporodicu

iutojporodicijednabajonetapripadalajenjemu,SerjožiBruzžaku.NaulazuukućuLeščinskog–bijelikartoninanjemukratko:»Revkom«6

Uznjegazapaljivplakat.Pravoučitaocaupravljenisuprstiočicrvenoarmejca.Inatpis:»JesilitistupiouCrvenuarmiju?«Ovenijemeagitatoreprekonoćsuizlijepilidrugoviizpolitičkogodjeljenjadivizije.Odmahtuje

iprviproglasRevkomasvimatrudbenicimašepetovke:»Drugovi! Proleterska vojska je zauzela grad. Uspostavljena je sovjetska vlast. Pozivamo

stanovništvo da budemirno.Krvavi pogromaši su protjerani, ali da se oni ne bi vratili, da bi bilikonačnouništeni,stupajteuredoveCrvenearmije.Svimsilamapomažitevlastradnognaroda.Vojnavlastugrađupripadanačelnikugarnizona.Građanskavlast–Revolucionarnomkomitetu

PredsjednikRevkomaDolinik.«UkućiLeščinskogpojavišesenoviljudi.Riječ»drug«,taneizrecivodirljivariječ,zakojusejoš

jučeživotomplaćalo,sadasečulanasvakomkoraku.Doliniknijeznaonizasari.zaodmor.Stolarjeuspostavljaorevolucionarnuvlast.Na vratimamale sobe – komadić papira. Na njemu olovkom napisano: »Partijski komitet«. U

sobici je, spokojna i staložena,drugarica Ignatjeva.Njoj iDoliniku jepolitičkoodjeljenjedivizijepovjeriloorganizovanjesovjetskevlasti.

Prošaojesamojedandan,avećzastolovimasjedesaradnici,kucapisaćamašina,organizovanjekomesarijatzaishranu.KomesarjeokretniinervozniTižicki.Onjeradiokaopomoćnikmehaničaraufabricišećera.VećprvihdanaučvršćivanjasovjetskevlastionjesaneobičnomupornošćuGoljakapočeo da bije po aristokratskim vrhovima fabričke administracije, koja se pritajila sa svojommržnjompremaboljševicima.

Na fabričkom sastanku, vatreno lupajući po ogradi tribine, na poljskom jeziku je govoriookupljenimradnicimaoštreinepomirljiveriječi:

–Gotovoje.Toštojebilo,višenećebiti.DostasmomiinašiočevigrbačilizaPotockog.Mismoza njih dvorce gradili, a nama je presvijetlodostojanstveni grof davao tačno toliko koliko je bilopotrebnodanaradunepocrkamoodgladi.

KolikomivećgodinananašimgrbačamavučemogrofovePotockeiknezoveSenguške?ZarjemeđunamamaloPoljaka,radnika,kojejePotockidržaoujarmu,kaoiRuseiUkrajince?

I, eto,međuovim radnicimagrofovi čankolizi šireglasoveda će ih sovjetskavlast zgnječiti usvojojželjeznojpesnici.

Drugovi,tojepodlakleveta.Nikadaranijeradniciraznihnacionalnostinisuimalitakvuslobodukaosada.

Sviproleterisubraća,alipanovećemomidaprignječimo,tomožetebitisigurni.Njegovarukaopisalukiponovolupipoograditribine.–Akonasprimoravadaprolijevamobratskukrv?Kraljeviiplemićiodprastarihvremenagonili

su poljske seljake protiv Turaka, i uvijek je jedan narod napadao drugi. Koliko je samo ljudiizginulo, koliko je nesreće pričinjeno! I kome je to trebalo, nama, šta li?Ali sve će se ovo brzozavršiti.Došaojekrajtimgadovima...Boljševicisuuputiličitavomsvijetuzaburžujestrašneriječi:»Proleterisvihzemalja,ujedinite,se!«Radnikradnikujebrat!Etoučemujenašspasinašajenadausretanživot.Drugovi,stupajteuKomunističkupartiju.

– IPoljskaćebiti republika,ali sovjetska,bezPotockih,kojećemomi iskrčitidokorijena, iuPoljskoj, sovjetskoj, samigospodariti.KoodvasneznazaBronikaPtašinskog?Njega jeRevkompostavio za komesara naše fabrike. »Ko nije bio ništa, taj će biti sve«. Imi ćemo da praznujemo,drugovi, samone slušajtepodmuklezmije! I akonampomognenaše radničko jedinstvo,mićemoostvaritibratstvosvihnarodačitavogsvijeta!

OvenoveriječiizviralesuizdubineprostogradničkogsrcaVaclavaTižickog.Kadasespuštaostribine,omladinagajepozdravilaoduševljenimpoklicima.Samostarijiljudisusebojaliizjašnjavanja.Jer,kozna,većsutraboljševicimogudasepovuku,i

tadaćesesvakariječskupoplaćati.Akovećnedospiješnavješala,izfabrikećetesigurnonajuriti.Komesar za prosvjetu je – černopiski, učitelj, stasit, mršav. To je zasada jedini čovjek među

ovdašnjimučiteljimakojijeodanboljševicima.Preko puta Revkoma nalazi se četa za specijalnu službu. Njeni črvenoarmejci dežuraju u

Revkomu.Uveče,predulazomiubašti,stojinakostriješeni»maksim«saredenikom-zmijomkojaseuvlačiunjegoveralje.Porednjegasudvacrvenoarmejcaspuškama.

URevkomulazidrugaricaIgnatjeva.Obraćapažnjunamladogcrvenoarmejca,ipitaga:–Druže,kolikovamjegodina?–Počelajesedamnaesta.–Jesteliovdašnji?Crvenoarmejacsesmiješi:–Pajasamtekprekjučezavrijemeborbestupiouarmiju.Ignatjevasezagledaunjega.–Štajevašotac?–Pomoćnikmašinovođe.NavratniceulaziDoliniksnekimvojnimlicem.Ignatjevamuseobraća:–EvonađohrukovodiocazanašRejonskikomitetKomsomola.Ovdašnjije.DolinikbacipoglednaSergeja.–Čijionobješe?A,Zaharovsin!Pašta,hajdeguraj,povezujtuomladinu.Serjožagazačuđenopogleda.–Aštajesačetom?

Penjućiseuzstepenice,Dolinikdobaci:–Toćemomivećdauredimo.SutradanpredvečebiojestvorenMjesnikomitetKomunističkogsavezaomladineUkrajine.NeočekivanoibrzopočeojenoviSerjožinživot.Ongapotpunoosvojioiuvukaousvojvrtlog.

Čakjenaporodicuzaboravio,madaseonanalazilanegdjesasvimblizu.On,SerjožaBruzžak,postao je–boljševik.Većdesetiput je izvlačio izdžepakomadićbijelog

papira,blanketkomitetaKPSU,nakomejebilonapisanodajeon,Serjoža,komsomolacisekretarKomiteta.Aakobinekopomisliodaposumnjau to, tuprekovojničkebluze,nakaišuufutroliodcerade,visiojeimpozantnimanliher,poklondragogPavke.Tojenajubjedljivijimandat.Eh,kakvaštetaštonemaPavluške!

Po čitav dan je Serjoška trčkarao izvršavajući zadatke Revkoma. Evo i sada – očekuje gaIgnatjeva.Zajednoćedaidunastanicu,uPolitičkoodjeljenjeDivizije,gdjećeimzaRevkompredatiliteraturu i novine. Brzo trči na ulicu. Drug iz političkog odjeljenja s automobilom ih čeka predulazomRevkoma.

Daleko je stanica.U vagonima je štab i političko odjeljenje Prve sovjetske ukrajinske divizije.IgnatjevajeiskoristilaovuvožnjuzarazgovorsaSerjožom.

–Štasi tiuradiousvomsektoru?Stvorioorganizaciju?Timorašdaobraduješsvojedrugove,radničku djecu. U najskorije vrijeme moramo stvoriti grupu komunističke omladine. Sutra ćemosastavitiištampatiproglasKomsomola.Odmahzatimćemoupozorištusabratiomladinuiprireditimiting.Sada ćuda te uPolitičkomodjeljenjuDivizije upoznamsUstinovičevom.Ona. činimi se,rukovodiradommeđuvašima.

Ustinovičeva je bila osamnaestogodišnja djevojka, tamne, kratko podšišane kose, u novojvojničkojbluzikakiboje,suskimremenomokostruka.Serjožajeodnjesaznaomnogonovihstvariidobioobećanjedaćemuonapomagatiuradu.Narastankugajenatovarilasvežnjemliteraturegdjejenaročitomnogobiloknjižica»ProgramistatutKomsomola«.

KasnouvečevratilisuseuRevkom.UbaštigaječekalaValja.Dočekalagajesprijekorima:–Kakotenijestid!Štajeto,sasvimseodrekaoodsvojekuće?Zbogtebematiplačesvakidan.

Otacseljuti.Brukaćedabude.–Valja,ništanećedabude.Janemamkadadaidemkući.Časnariječ,nemamkada.Nidanasne

mogudoći.Astobom,vidiš,čakmijepotrebnodaporazgovaram.Hajdemo.Valja nije mogla da pozna brata. On se sasvim promijenio. Izgledao joj kao da ga neko

elektricitetomnabio.Posadivšisestrunastolicu,Serjožaodmahpređenastvar:–TrebadastupišuKomsomol.Neznašštajeto?TojeKomunističkisavezomladine.Jasamti

tamopredsjednik.Nevjeruješ?Evo,čitaj!Valjapročitaizbunjenopogledabrata.–AštajadaradimuKomsomolu?Serjožaraširiruke.–Šta?Nemašštadaradiš?E,dragamoja!Pajapočitavenoćinespavam.Agitacijutrebaraspaliti.

Ignatjeva veli: sve ćemo sabrati u pozorište i ispričati im o sovjetskoj vlasti. A ja, kaže, treba daodržimgovor.Neznam,činimise,nijetotrebalo,neznamništadagovorim.Zatrackaću,kakosetokaže.Pa,eto,recisada–štavelišštosetičeKomsomola?

–Neznam.Matićesesasvimrasrditi.

–Valja,negledajtinamater!–dočekaSerjoža.–Onasenerazumijeutestvari.Onasamogledadanjenadjecabuduokonje.Onanemaništaprotivsovjetskevlasti.Naprotiv,onajezanju.Samoonabihtjeladaratujudrugi,anenjenadjeca.Zarjetopravo?SjećašseštanamjeŽuhrajgovorio?Eno,Pavka, on nije gledao na mater. Sada smo, eto, i mi dobili pravo da živimo kako treba. Pa šta,Valjuška, nećeš valjda da odbiješ? Eh, a kako bi bilo dobro! Ti bi se prihvatila posla međudjevojčadima, a ja među momčadijom. Klimku, tog riđeg đavola, još danas uključujem u rad.Govori,Valja,hoćešsnamailine?Evoovdjejeknjižicazatustvar.

IzvadiizdžepaknjižicuidadejeValji.Neskidajućisbrataočiju,Valjagaupita:–Aštaćebitiakoopetpetljurovcidođu?PrviputSerjožapomisliotome.–Ja,naravno,idemsostalima.Alištastobom?Matibistvarnopalauočajanje...–onzaćuta.–Serjoža,timeneupišinekakotakodaneznanimatinitiikodrugi,samojaiti.Jaćupomagatiu

svemu.Takoćebitibolje.–Takoje,Valja.UsobuuđeIgnatjeva.–Drugarice Ignjatjeva,ovo jemojasestraValja.Razgovaraosamsnjomuvezis idejom.Ona

potpuno odgovara, samo, razumijete, našamati je ozbiljna.Može li ona da bude primljena onakonekakodaotomenikonezna?Desise,recimo,dasemoradnemopovlačiti,jaću,naravno,zapuškuinaprijed,alinjojje,etožaomatere.

Ignatjevajesjedilanakrajustolaipažljivoslušala.–Dobro.Takojebolje.

*Pozorište je dupke puno bučne omladine, koja je na predstojeći miting pozvana objavama

izlijepljenim po gradu. Svira duvački orkestar radnika fabrike šećera. U sali je najvišegimnazistkinja,gimnazistaiučenika.

Svenjihvišejeprivuklazabavanegosammiting.Najzadsediglazavjesa, inapozornici sepojavi sekretarSreskogkomitetadrugRažin,koji je

upravostigaoizsreza.Malen,mršav,oštronos,odmahjeprivukaonasebepažnju.Prisutnisusavelikiminteresovanjem

slušali njegov govor. On je govorio o borbi koja se rasplamsala u čitavoj zemlji i pozivao jeomladinu da se ujedini oko Komunističke partije. Govorio je kao pravi govornik, u njegovomgovoru je bilo suviše takvih riječi kao »ortodoksnimarksisti«, »socijal-šovinisti« i njima sličnih,kojeslušaoci,naravno,nisurazumjeli.

Kadajezavršiogovor,publikaganagradilaburnimaplauzom.OnpredaderiječSerjožiiode.Dogodilo sebašonočega seSerjožanajvišebojao.Govormunikakonijepolazio, za rukom.

»Štadagovorim,očemu?«,mučioseonnenalazećipotrebneriječi.Ignatjevagaizvučeizškripca.Šapnumuprekostola.–Govorioorganizovanjućelije.Serjožaodmahpređenapraktičnemjere:–Drugovi,vistevećčuli–misadamoramodaosnujemoćeliju.Kojezato?Usalinastatišina.

Sada mu Ustinovičeva priskoči u pomoć. Ona poče da govori o omladinskoj organizaciji uMoskvi.Onakozbunjen.Serjožajestajaopostrani.

Njega je srdio takav odnos prema stvaranju ćelije, i on je neprijateljski pogledao po sali.Ustinovičevu su slušali bez ikakve pažnje. Zalivanov je nešto šaputao Lizi Suharko i prezrivopogledaonaUstinovičevu.Uprednjemredusunapudranegimnazistkinjestarijihrazredarazgovaralei lukavo strijeljale očimana sve strane.Uuglu, kod ulaza na pozornicu, nalazila se grupamladihcrvenoarmejaca.MeđunjimajeSerjožapoznaomladogmitraljesca.Onjesjedionakrajupozornice,nervoznosevrtio i smržnjomposmatraonakinđurenuLizuSuharko iAnuAdmovskuOnesubezikakvogustezanjarazgovaralesasvojimkavalirima.

Videći da je u sali ne slušaju, Ustinovičeva brzo završi svoj govor i ustupimjesto Ignatjevoj.SpokojnigovorIgnatjeveumirislušaoce.

–Dragiomladinciiomladinke–počelajeona–svakiodvasmožedapromisliosvemutomeštojeovdječuo,ijasamuvjerena,međuvamaćesenaćidrugovakojiće,nekaoposmatračinegokaoaktivniučesnicistupitiurevoluciju.Vratasuvamotvorena.

Isadasvezavisiodvas.Miželimodasevisamiizjasnite.Pozivamoonekojihoćedaseizjasne.Usaliponovonastatišina.Izzadnjihredovazačuseglas:–Jahoćudakažem!Napozornicuseprogura,sličanmedvjedu,sneštokosimočima,MišaLevčukov.–Ako trebada se pomogneboljševicima, ja nisamprotiv.Serjožamene zna. Ja se upisujemu

Komsomol.Serjožaseradosnonasmiješi.–Etovidite,drugovi!–iskočionnasredinupozornice.– Ja sam rekao, evo,Miška je našmomak zato što je njegov otac – skretničar.Vagonmuoca

prignječio. Zato je Miška ostao bez škole. Ali u ovoj našoj stvari Miška se odmah snašao, iakonikakvegimnazijenijezavršio.

Usalisezačušepovici i larma.Zatražio je riječgimnazijalacOkušev,apotekarevsin,mladićsbrižljivozakovrčanimčuperkom.Potegnuvšisvojubluzu,onpoče:

–Oprostite,drugovi,alijanikakonerazumijemštasezapravoodnastraži.Valjdadasebavimopolitikom?Akakoćemoondadaučimo?Mimoramozavršitigimnaziju.Bilabisasvimdrugastvardaseosnujenekosportskodruštvo,nekiklubgdjebisemoglosabiratiičitati.Bašsuizmislili:dasebaviš politikom, a onda zato da budeš obješen. Izvinite! Jamislim da se s takim nečim niko nećesaglasiti.

Usaliserazliježesmijeh.Okuševskočisapozorniceisjede.Njegovomjestozauzemitraljezac.Ljutitonabivšikapunačelo,ozlojeđenopređepogledomdužredovaiuzviknu:

–Smijetese,gadovi?!Njegoveočisukaodviježeravice.Dubokoudahnuvšivazduhitresućiseodgnjeva,poče:–JasezovemŽarkiIvan.Nisamzapamtioniocanimatere,biosamuličnjak,spavaosampored

ograda.Gladovaosaminigdjezamenenijebiloskloništa.Živiosampasjimživotom,anekaoštoživitevi–maminemaze.Ali,eto,došlajesovjetskavlast,imenesuuzelicrvenoarmejci.Ciovodmeposinio.Obuklime,obuli,naučilipismenostii,štojenajglavnije,naučilištajetočovjek.Onisumipomoglidapostanemboljševik.Iboljševikćudosmrtiostati.Jadobroznamzaštoseovaborbavodi:za nas, za sirotinju, za radničku vlast. Vi, eto, kao ždrijepci ržete, a ni pojma nemate da je pred

gradompalodvijestotinenašihdrugova,palojeizauvijekizgubljeno...–glasŽarkogazazvonikaonategnutastruna.

–Ništanerazmišljajući,životesvojesudalizanašusreću,zanašustvar...Ginunašidrugovipočitavoj zemlji i na svim frontovima, a vi se tu zabavljate. Vi se, eto, drugovi, – okrenu se stolupredsjedništva–obraćateovimaovdje,–pokazarukomnadvoranu–azarćeonidavasrazumiju?Neće!Sitsagladnimanemožedrugovati.Ovdjesenašaosamojedanzatoštojesiromah,siroče.Mićemo ibezvas!–gnjevnodoviknu skupu.–Nećemodamolimo,kogđavolaćenam takvi!Takvesamo mitraljezom rešetati! – teško dišući, uzviknu na kraju, strča s pozornice i, ni na koga negledajući,uputisepremaizlazu.

Nikoodpredsjedništvanijeostaonazabavi.IdućipremaRevkomu,Serjožaogorčenoreče:–Etotikakavrusvajispade!Žarkiimapravo.Ništanepostigosmostimgimnazistima.Samose

čovjekjedi.– Nema tu ništa čudnovatog – prekide ga Ignatjeva. – Ovdje gotovo uopšte nema proleterske

omladine. Ovdje je većinom ili sitna buržoazija ili gradska inteligencija, sve malograđani. Trebaraditimeđuradnicima.Oslanjatisenapilanuišećeranu.Aliodmitingaćeipakbitinekakorist.Međuđacimaimadobrihdrugova.

UstinovičevasesložisIgnatjevom.–Serjoža,našzadatakjedausvijestljudineumornoulivamonašeidejeinašeparole.Nasvaki

novi događaj će Partija obraćati pažnju svih trudbenika. Mi ćemo održati čitav niz mitinga,savjetovanja i kongresa. Političko odjeljenjeDivizije otvara ljetno pozorište na stanici.Ovih danastižeagitacionivoz,imićemosvimsilamadaseprihvatimorada.SjetiteseLenjinovihriječi–minemožemopobijeditiakouborbuneuvučemomilionskemasetrudbenika.

KasnouvečeSergejjeotpratioUstinovičevunastanicu.Opraštajućise,čvrstojojjestegaorukuinatrenutakzadržaousvojoj.Ustinovičevasejedvaprimjetnonasmiješila.

NapovratkusastaniceSergejsenavratiosvojim.Ćutkejeizdržaomajčineoptužbe.Alikadajeotacpočeodagakori,ondajeSerjožaisamprešao

unapadiodmahgadoveouškripac.–Recitimeni,oče,kadastevipodNijemcimaštrajkovaliinalokomotiviubilistražara,dalisiti

onda mislio na porodicu? Mislio si. A ipak si se upustio u to zato što te tvoja radnička svijestprimoravalanato.Ijasamoporodicimislio.Menijejasno,akosemipovučemo,vasćezbogmenedaproganjaju.Alizato,akopobijedimo,mićemodabudemogose.Akodkućejanemogudasjedim.Titodobrorazumiješ.Zaštoondadasepodižetakvauzbuna?Jasamseprihvatiodobrestvari,itibitrebaodamepodržiš,anedapravišskandal.Daj,tata,dasepomirimo,ondaćeimamaprestatidavičenamene–uvjerendajeupravuiumiljatosesmiješeći,gledaojeuocasvojimčistimplavimočima.

Zahar Vasiljevič se uzvrti na klupi. Nasmiješi se pokazujući kroz čekinje gustih brkova ineobrijanebradesvoježućkastezube.

–Prepredenjačejedan,znači,nasavjestpritisakvršiš!Misliš,akosirevolverokačio,nemogudatekaišemožežem,ha?

Aliunjegovomglasunijebiloprijetnje.Trenutaksekolebao,aondaodlučnopružisinusvojužuljavuruku.

–Guraj,Serjoža,kadsivećnausponu,nećudakočim.Samoneodbijajseodnas,dolazi.

*Noć.Krozodškrinutavratana stepenicepada traka svjetla.Uvelikoj sobi,namještenojmekim,

plišem tapetiranimdivanima, za širokimadvokatskim stolom sjedi njihpetoro.SjednicaRevkoma.Dolinik, Ignatjeva, predsjednik Čeke7 Timošenko, sličan nekom Kirgizu, u kubanskoj šubari, idvojicaizRevkoma–dugačkiželjezničarŠudikiOstapčuk,radnikuložionici,spljoštenanosa.

NagnuvšiseprekostolaiuperivšitvrdokoranpogleduIgnatjevu,Dolinikjepromuklimglasomcijedioriječporiječ:

–Front trebasnabdijevati.Radnicimorajuda jedu.Čimsmomidošli,odmahsupitni trgovci ipijačnišpekulantipodiglicijene.Sovjetskinovacneprimaju.Prodajusamozastarinikolajevski ilikerenski.Jošdanasćemoodreditinovecijene.Miznamo,danikoodnjihnećeprodavatiponašimcijenama.Svećeposakrivati.Alitadaćemoizvršitipretreseirekviriraćemosvurobutihderikoža.Tusenesmijelabavo.Minesmijemodozvolitidaradniciidaljegladuju.DrugaricaIgnjatjevaopominjedaneprekardašimo.Toje,mogudakažem,intelektualskomekuštvo.Zoja,nemojdasevrijeđaš,jagovorimonoštojest.Osimtoga,nijetustvarusitnimtrgovcima.Evo,jasamdanasdobioizvještajda pod kućom birtaša Borisa Zona postoji podrum. U tom podrumu su još prije petljurovacaprodavcinavelikosakriliogromnerezerverobe–zajedljivosenasmiješiipogledanaTimošenka.

–Odakletitoznaš?–upitaonzbunjeno.NjemujebiloneugodnoštojeDoliniksveinformacijedobioprijenjega,jerjeon,Timošenko,moraotoznatiprijesvihostalih.

–He-he!–smijaoseDolinik.–Ja ti,bratkomoj, svevidim.Janesamodaznamzapodrum–produžion–negoznamitodasitijučesašoferomkomandantadivizijeiskapiopolaflašerakije.

Timošenkoseuzvrtjenastolici.Nanjegovomžućkastomlicupojaviserumenilo.–Silasi!–protisnuoduševljeno,alikadaugledanamrgođenuIgnatjevu,zaćuta.»Gletivražijeg

stolara.OnimasvojuČeku«,misliojeTimošenkogledajućipredsjednikaRevkoma.–TosamjasaznaoodSergejaBruzžaka–produžavaojeDolinik.–Onimanekogprijatelja,šta

li,kojijeradioubifeu.TakojeodkuharasaznaodaihjeranijeZonsnabdijevaosvimštosutrebali,iuneorganičenimkoličinama.AjučejeSerjožadobiotačnepodatke:podrumpostoji,samogatrebapronaći.Eto ti,Timošenko,uzmisvojemomkeiSerjožu.Jošdanassvedabudenađeno!Uslučajuuspjeha,snabdjećemoradnikeiprehrambenoodjeljenjeDivizije.

Zapolasataubirtaševukućuušlojeosamnaoružanihljudi,dvojicasuostalanapolju,kodulaza.Domaćin,zdepast,okrugaokaobureizarastaouriđučekinju, lupkajućidrvenomnogom,poče

daseulagujeiupitahrapavimbasom:–Učemujestvar,drugovi?Zaštotakokasno?Nabacivši na sebe domaće haljine i žmirkajući od Timošenkove džepne lampe, za Zonovim

leđimastajalesunjegovekćeri.Aususjednojsobi,hukćući,oblačilasenjegovadebelažena.Timošenkoobjasniudvijeriječi:–Izvršićemopretres.Svaki kvadratić poda je pregledan, pažljivo je pretražena velika šupa, natrpana drvima, ostave,

kuhinjaivelikipodrum.Alinikakvogtragaodtajnogpodrumanisunašli.Umalojsobikodkuhinjetvrdimsnomjespavalabirtaševaslužavka.Onajespavalatakočvrsto

danijeničulakadasuušli.Serjožajepažljivoprobudi.–Štasitiovdje,služiš?–upitaonsanjivudjevojku.Navlačećijorgannaramenaizaklanjajućiseodsvjetlosti,onaunedoumiciodgovori:

–Služim.Akostevi?Serjožajojobjasniiizađedokseonaobuče.U velikoj trpezariji Timošenko je ispitivao domaćina. Krčmar se preznojavao i, prskajući

pljuvačkom,uzbuđenoodgovarao:– Šta vi hoćete? Ja nemam drugog podruma. Uzalud vrijeme tratite. Kad vam kažem, sve je

uzalud.Imaosamgostionicu,asadasamjasiromah.Petljurovcisumeopljačkali,umalodamenisuubili.Jasamseobradovaosovjetskojvlasti,alisveštoimam,toještovidite–onraširisvojekratkedebele ruke, a oči s krvavim žilicama letjele su s lica predsjednikaČeke naSerjožu, a saSerjoženekudauugaoinatavanicu.

Timošenkojeumornogrickaousne.–Znači,viprodužavatedaskrivate?Posljednjiputvamkažemdapokažetegdjesenalazipodrum!–Maštavam je,družeoficiru,–umiješasegostioničarevažena–mi samigladujemo!Svesu

namodnijeli–onajehtjeladazaplače,alijojtonepođezarukom.–Gladujete,adržiteslužavku–umetnuSerjoža.–Makakvati je toslužavka?Tosamosiromašnadjevojkaživikodnas.Nemakuda.Nekavam

samaHristinakaže.–Dobro–gubećistrpljenje,uzviknuTimošenko.–Prelazimonastvar!Napolju je već svanulo, a u krčmarevoj kući još uvijek je trajao pretres. Ogorčen neuspjelim

trinaestočasovnim traženjem, Timošenko je bio odlučio da prekine pretres, ali upravo kada seSerjožaspremaodaide,izdjevojačkesobicečušapat:

–Sigurno,ukuhinji,upeći.Desetminutakasnijebila je razvaljenavelika ruskapeć ipodnjomnađenželjeznipoklopac.A

poslije jedan sat pored gomile danguba krenuo je kamion od dvije tone, natovaren huradima idžakovima.

*Jednogtoplogdana,samalimzavežljajemuruci,stiglajesastaniceMarijaJakovljevna.Gorko

plačući, slušala jeArtjomovu priču o Pavki. Za nju su nastalimračni dani.Nije se imalo od čegaživjeti, i ona se prihvatila da crvenoarmejcima pere rublje, a oni ioj isposlovaše vojničkosljedovanje.

Jednom,predveče,brženegoobično, ispredprozorajeprošaoArtjom.Gurnuvšivrata,spragauzviknu:

–Pavkasejavio!»Dragi brate Artjome!« pisao je Pavka. »Javljam ti, dragi brate, da sam živ iako nisam baš

potpunozdrav.Metakmezgodioubedro,alivećseoporavljam.Doktorvelidakostnijepovrijeđena.Zamenesenebrini,svećeproći.Akodobijemodsustvo,moždaćudoćiposlijebolnice.Domaterenisam stigao, ispalo je tako da sam ti ja sada crvenoarmejac konjičke brigade druga Katovskog,ikoga sigurnoznateponjegovom junaštvu.Takvih ljudi ja jošnisamvidio, i vrlopoštujemnašegkomandantabrigade.Jelistiglanašamama?Akojekodkuće,predajjojvelikipozdravodmlađegsina.Imolimdamioprostitezasvauzrujavanja.Tvojbrat.

Artjome,zađikodšumarairecizapismo.«MnogojesuzaprolilaMarijaJakovljevna,avjetrogonjastisinnijenapisaočaknitogdjeleži.Često je Serjoža išao na stanicu i navraćao u zeleni vagon sa natpisom: »Agitprop Političkog

odjeljenja Divizije«. Tu, umalom kupeu, radile su Ustinovičeva i Ignatjeva. Ignatjeva, sa svojomcigaretomuustima,lukavosesmješkalauglovimausta.

SekretarKomsomolskog rejonskogkomitetanekakoseneprimjetnozbližio sUstinovičevom i,osimsvežnjeva literature inovina, svakiput je sa stanicenosio inejasnoosjećanje radostikoju jestvaraotajsusret.

PozorištePolitičkogodjeljenjaDivizijesvakodnevnojebilopunoradnikaicrvenoarmejaca.Natračnicama je stajao, izlijepljenupadljivimplakatima, agitacionivozDvanaeste armije.Unjemu jeključaloidaninoć.–radilajetipografija,izdavalisuselistovi,leci,proglasi.Frontjesasvimblizu.SlučajnoseSerjožanašaouvečeupozorištu.MeđucrvenoarmejcimanašaojeUstinovičevu.

Pratećijekasnouvečenastanicu,gdjesuživjelidrugoviizPolitičkogodjeljenja,Serjožiseote:–Zaštoto,drugariceRita,jauvjekželimdatevidim?–idodade:–Stobommijetakoprijatno!

Poslijesusretastobomosjećamsebodriji,htiobihdaradimbezprestanka.,.Ustinovičevasezaustavi.–Slušaj,ti,družeBruzžače,dajdasedogovorimodasevišenećešupuštatiuliriku.Janevolim

takvestvari.Serjožapocrvenjekaoučenikkadadobijeukor.– Ja ti to rekoh kao prijateljici, – odgovori on – a ti meni... Sta sam ti to tako

kontrarevolucionarnorekao?Više,drugariceUstinovič,naravno,nećugovorititakvestvari.Pruživšijojnabrzinuruku,ongotovopotrčaugrad.NekolikodanauzastopceSerjožasenijepojavljivaonastanicikadagajeIgnatjevapozivala,on

seizgovaraodajezauzetposlom.Istinugovoreći,Serjožajestvarnobiozauzet.

*JednenoćikadaseŠudikvraćaokućiulicomukojojsuvećinomživjeliPoljaci,višislužbenici

šećerane, neko je pucao na njega. Zbog toga su izvršeni pretresi. Nađeno je oružje i dokumenta»Strijelca«,organizacijepristalicaPilsudskog.

UstinovičevajedošlanasastanakuRevkom.PozvavšiSerjožuustranu,mirnogaupita:–štajeto,tiudarioumalograđanskosamoljublje?Ličnirazgovorprenosišnarad?Toti,druže,

nimalonevalja.IopetjeSerjoža,kadamujetobilonaruku,počeonavraćatiuzelenivagon.Bio je na okružnoj konferenciji.Čitavadvadana se vatrenoprepirao.Treći dan se, zajedno sa

čitavimplenumom,naoružaoičitavadvadesetičetirisatajepošumamasonestranerijekeganjaobanduZarudnog,nedotučenogpetljurovskogglavešine.Kadasevratio,zatekaojeUstinovičevukodIgnatjeve.Otpratiojujenastanicui,opraštajućise,čvrsto-čvrstojojstegaoruku.

Ustinovičevajesrditotrglaruku.IopetSerjožadugovremenanijenavraćaouvagonAgitpropa.Čakkada je tobilonužno,on je izbjegavaosusretsRitom.Nanjenonavaljivanjedaobjasnisvojedržanje,onjeodbrusio:

–Očemus tobomda razgovaram?Opetćešdamiprišiješnekakvumalograđanštinu ili izdajuradničkeklase!

*Na stanicu su stigli transportiKavkaskedivizije, odlikovaneCrvenomzastavom.URevkomsu

došla tri crnomanjasta komandira. Visoki, mršavi, utegnut ukrašenim pojasom, navalio je naDolinika:

–Ništanemojdamipričaš,negodajstokolasijena!Konjipocrkaše!Serjožajebioupućensadvojicomcrvenoarmejacadanabavisijeno.Uselujeudarionakulačku

bandu.Crvenoarmejcesurazoružaliiisprebijalinamrtvoime.Serjožajeprošaobolje,poštedjelisugazbogmladosti.UgradsuihdovezličlanoviKombeda.

Utoselojeupućenodred.Sljedećegdanajedovezenosijeno.SerjožajeležaousobiIgnatjeve,jernijehtiodauznemirujeporodicu.PosjetilagajeRita.Prvi

puttevečeriosjetiojenjenstisakruketakotopaoičvrstnakakavseonnikadanebiusudio.*

JednogtoplogdanaokopodneSerjožajenavratiouvagon,pročitaojeRitipismoodKorčaginaipričaojojosvomdrugu.Odlazećidobaci:

–Idemušumu,okupaćuseujezeru.Ostavljajućiposao,Ustinovičevagazadrža:–Pričekajmalo,zajednoćemo.Zaustavilisuseporedjezerablistavogkaoogledalo.Mamilajesvježinatople,bistrevode.–Tiidinaputipričekaj.Jaćudasekupam–komandovaUstinovičeva.Serjožasjedenakamenporedmostićaiokrenulicepremasuncu.Zanjegovimleđimajepljuštalavoda.KrozdrvećejeugledaoTonjuTumanovuivojnogkomesaraagitacionogvozaČužanina.Lijep,u

elegantnomkoporanu,utegnutopasačemsakaišićima,škripećičizmama,išaojesaTonjompodrukuineštopričao.

SerjožajeodmahpoznaoTonju–onamujedonijelaonopisamceodPavluše.Ionajeunjegagledala–očevidnogajepoznala.Kadasudošlidonjega,onizvadipismoizdžepaizaustaviTonju:

–Drugarice,izvinite.Imamjednopismokojesedjelimičnoinavasodnosi.On joj pruži ispisani list. Oslobodivši ruku, ona uze da čita pismo. Jedva primjetno list je

podrhtavaounjenojruci.VraćajućigaSerjoži,Tonjaupita:–Ništavišeneznateonjemu?–Ne.Pozadi,podnogamaUstinovičeve,zaškripašljunak.ČužaninprimijetiRitu,išapnuTonji:–Hajdemo.ZaustavigapodrugljiviprezrivglasUstinovičeve.–DružeČužanine!Vastamouvozučitavdantraže.Čužaninpoprijekoimrkopogledananju.–Ništa,Moguoniibezmene.GledajućizaTonjomikomesarom,Ustinovičevareče:–Kadaćevećdaisprašetuvucibatinu?!Njišućisvojimvelikimkrošnjama,šuštala,ješuma.Jezerojemamilosvojomsvježinom.Sadase

iSerjožiprohtjelodaseokupa.PoslijekupanjaonnađeUstinovičevunedalekoodprosjeke,naoborenomhrastu.

Zagovorivšise,išlisuudubinušume.Namalomproplankusavisokomsvježomtravomodlučišedaseodmore.Ušumijetišina.Samosečuješapathrastova.Ustinovičevaleženamekutravuipodglavu stavi savijenu ruku.Njene vitke noge u starim zakrpljenim cipelama gubile su se u visokojtravi. Serjoža slučajno pogleda njene noge i primijeti uredne zakrpe. Pogleda na svoju čizmu savelikomrupomkrozkojujevirioprstizasmijase.

–Štatije?Serjožapokazačizmu.–Kakoćemomiratovatiutakvimčizmama?Ritaneodgovori.Grickajućistabljikutrave,onajemislilaonečemdrugom.–Čužaninjeslabkomunist–rečeonanajzad.–Svinašipolitičkiradniciiduutraljama,aonse

samoosebibrine.OnjeunašojPartiji potpuno slučajan čovjek... A na frontu je zaista ozbiljna situacija. Naša zemlja će dugo

moratidavodižestokuborbu–poćutavši,dodade:–Mićemo,Sergeju,moratidaratujemoiriječjuipuškom. Jesi li čuo o odluci CK da se četvrtina komsomolaca mobiliše za front? Meni se čini,Sergeju,damiovdjenećemodugoostati.

Serjožajujeslušaoisačuđenjemloviounjenomglasunekineobičanton.Njenecrne,blistaveivlažneočibilesuuperenenanjega.

Umalodasenezaboraviirečedasujojočikaozrcaloidaseunjimasvevidi,alisenavrijemeuzdrža.

Ritasepridiženalakat.–Gdjejetvojrevolver?Sergejsogorčenjemopipasvojopasač.–Uselusumigakulačkibanditioduzeli.Ritagurnurukuudžepsvojebluzeiizvadisjajnibrauning.–Sergeju,vidišonajhrast?–pokazarevolveromnaizbrazdanostablodvadesetakkorakaodnjih.

Podigavširukuuvisinuočiju,gotovoneciljajući,opali.Prsnuodvaljenakora.–Vidiš?–rečezadovoljnoiponovoopali.Opetzašuštakorapadajućiutravu.–Drži,–dajućimurevolver,Ritasepodsmjehnu–davidimokakotigađaš.Odtrihicajedanjepromašio.Ritasenasmiješi:–Mislilasam–bićegore.Ostavirevolvernazemljuileženatravu.Kroztkaninubluzeocrtavalesusenjenečvrstegrudi.–Sergeju,hodiovamo–rečeonatiho.Onseprimače.–Vidištonebo?Onojeplavo.Tiimašistetakveoči.Tonijedobro.Tvojeočitrebadabudusive,

čelične.Plavo–tojeneštoisuvišenježno.I,sasvimneočekivano,onaobuhvatinjegovuplavokosuglavuisamovoljnogapoljubiuusta.

*Prošlasudvamjeseca.Nastalajejesen.Neprimjetnosespustilanoćiucrnukoprenuzaviladrveće.TelegrafistaštabaDivizijenagnuose

nadaparatkoji jeotkucavaomorzeoveznakove ipridržavao traku što jekaozmijaklizila izmeđunjegovihprstiju.Odtihtačkicaicrticahitrojenablanketusastavljaorečenice:

»Načelniku štaba Prve divizije, kopija Predrevkoma grada Šepetovke. Naređujem da se sveustanoveevakuišudesetsatipoprijemuovogatelegrama.Ugraduostavitibataljonkojisestavljanaraspoloženje komandantu N-skog puka, koji komanduje ratnim zonama. Štab divizije, Političkoodjeljenje i sve vojne ustanove ima da se povuku na stanicu Barančev. O izvršenju ove naredbeizvijestitikomandantaDivizije.Potpis.«

Deset minuta kasnije kroz opustjele ulice grada projurio je motocikl svijetleći acetilenovimokom.Frkćući,onsezaustaviopredvratimaRevkoma.MotociklistjepredaotelegrampredsjednikuRevkomaDoliniku.Odmahseustrčašeljudi.Postrojavalasespecijalnačeta.SatdocnijekrozgradsuzakloparalakolanatovarenastvarimaRevkoma.NaPodoljskojstanicivršenjeutovaruvagone.

Kadaječuosadržajtelegrama,Serjožajeistrčaozamotociklistom.–Druže,moželisesvamanastanicu?–Sjedipozadi.Samosečvrstodrži.Deset koraka od vagona, već prikopčanog kompoziciji, Serjoža obuhvati Ritina ramena i,

osjećajućidagubineštodragocjeno,prošapta:–ZbogomRita,drugaricemojadraga!Mićemosejošnaći,samonezaboravljajme.Užasnut,osjetidaćesetogtrenutkarasplakati.Moraojedaode.Nemajućivišesnagedagovori,

onjojsamodobolačvrstostežeruke.*

I grad i stanicu jutro je zateklo puste i osirotjele.Kao da se opraštala od grada čula se sirenalokomotiveposljednjegvoza.Izastanice,sobjestranepruge,pružisezaštitnilanacbataljonakojijeostaougradu.

Opadaloježutolišćeiogolijevalodrveće.Vjetarjepodizaoopalolišćeivaljaogapoulicama.Ušinjelucrvenoarmejca,utegnutplatnenimfišeklijama,Serjožajesadesetinomcrvenoarmejaca

držaoraskrsnicukodšećerane.ČekalisuPoljake.Avtonom Petrovič pokuca na vrata svoga susjeda Gerasima Leontjeviča. Ovaj, još neodjeven,

izvirikrozodškrinutavrata.–Štasedogodilo?Pokazujući na crvenoarmejce sa puškama na gotovs, Avtonom. Petrovič namignu svome

prijatelju:–Odlaze.GerasimLeontjevičgazabrinutopogleda.–AznatelikakvisuznacikodPoljaka?–Činimise–jednoglaviorao.–Gdjebihganašao?AvtonomPetrovičljutitopočešazatiljak.–Pada,njima tonijeništa–porazmislivši,dodade:Došlo imuglavu, iodoše.A ti sada lupaj

glavukakoćešseprilagoditinovojvlasti.Tišinu prolomi sitno štektanje mitraljeza. Pred stanicom neočekivano zagudi lokomotiva i

odjeknuteškitopovskipucanj.Zavijajućiistenjući,visokopodnebomprorezavazduhteškagranata.Padenaputizafabrikeimodrikastimdimomobavižbunjeporedputa.Pogledajućiizasebe,ćutkesusepovlačiliredovicrvenoarmejaca.

NizSerjožinobrazskotrljasehladnasuza.Brzojeobrisaipogledadrugove.Ne,nikonijevidio.Uporedo s njim išao je visoki i mršavi Antek Klopotovski, sa pilane. Prst mu je na okidaču.

Namrgođen je i zabrinut.Pogledmuse susrete saSerjožinimpogledom, ionpočedaodaje svojetajnemisli:

–Sadaćepočetidaproganjajunaše,osobitomoje.»Poljak«,rećiće,»adigaoseprotivpoljskihlegionara.« Istjeraćestarog izpilane, i jošćekorbačomdamudaju.Govoriosamstaromda idesnama, ali on nema snage da ostavi porodicu. Ah, prokletnici, samo da nam se što prije s njimasudariti!–iAnteknervoznopodižesočijucrvenoarmejskišljem.

–Zbogom,rodnigrađe,neugledniiprljavi,sružnimkućicamaiizrovanimputevima!Zbogom,moji najdraži, zbogom, Valja, zbogom, drugovi koji odlazite u ilegalnost! Dolaze tuđinci, zlobnibijelipoljskilegioni,kojineznajuzamilosrđe.

Tužnimpogledompratilisucrvenoarmejceradniciložioneusvojimodmazutacrnimkošuljama.–Drugovi,opetćemodoći!–uzbuđenoimdoviknuSerjoža.

GLAVAOSMA

Usumaglicipraskozorjamutnosvjetlucarijekaižuboriprekooblihkamenčićaporedobale.Od

obalepremasredinirijekajemirnainjenapovršinaizgledanepomična,abojajesivaisvjetlucava.Na sredini je tamna,nemirna, i vidi senjenmoćni tok.Lijepa je i veličanstvena.Onjoj jeGogoljnapisaoonosvojeumjetničkinenadmašnodjelo»DivniDnjepar...«Strmajeivisokadesnaobala.OnasenadnijelanadDnjeparkaoplaninakojasezaustavilapredtomširinomrijeke.Nizinalijeveobaleje savodpjeskovitihgoleti.NjihDnjeparostavljaposlijeproljetnihpoplavakadasevraćau svojekorito.

Utijesnomrovuporedrijekenjihpetoro.Složnosuprilegliporedzatubastog»maksima«.TojeizvidnicaSedme streljačkedivizije.Licemprema rijeci, kodmitraljeza jeprilegaonabokSerjožaBruzžak.

Iznemogle u beskrajnim okršajima i tučene orkanskom artiljerijskom vatrom Poljaka, juče sunašejedinicenapustileKijev.Prešlesunalijevuobaluiutvrdilese.

Alipovlačenje,velikigubicii,najzad,predajaKijevaprotivnikuteškosudjelovalinaborce.Idućikrozšumu,Sedmadivizijasejunačkiprobijalakrozobruči, izišavšipremaželjezničkojpruzikodstaniceMalin,strašnimudaromjeraspršilapoljskejedinice,kojesubilezauzelestanicu,odbacilaihušumuitakooslobodiladrumpremaKijevu.

Sada,kadajegradljepotanizgubljen,crvenoarmejcisubiliutučeni.Potisnuvši crvene jedinice izDarnice, Poljaci su zauzelimanjimostobran na lijevoj obali kod

željezničkogmosta.Alibezobziranasvenapore,oninisumoglidaseprobijudalje, jer subilidočekanižestokim

protivnapadima.Serjožagledakakotečerijekainemožedanemislinajučerašnjidan.Obuzetopštimbijesom,jučeupodnejeuprotivnapadudočekivaobijelePoljake.Jučeseprviput

prsa u prsa sudario s legionarom. Nesuvislo se derući i isturivši pušku sa kao sablja dugačkomfrancuskom bajonetom, u dugačkim skokovima jurio je na njega golobradi legionar. Samo jedantrenutakvidiojeSergejnjegovepodivljaleoči.Jednomagnovenje–iSergejudarivrhombajonetapoPoljakovombajonetu.iblještavofrancuskosječivobilojeodbačenoustranu.

Poljakpade...RukaSergejevanezadrhta.Onznadaćejošmoratiubijati.On,Sergej,kojiumijetakonježnoda

voli i koji je takopostojanu svomprijateljstvu.Onnije svirepni krvoločan, ali on znada suovivojnici, koje su svjetski paraziti prevarili i nahuškali, sa zvjerskommržnjom krenuli na njegovuvoljenurepubliku.

I on, Sergej, ubija samo zato da. bi približio dan kada ljudi na zemlji više neće ubijati jedandrugoga.

Paramonovgauhvatizarame:–Sergeju,moramosepovući,uskoroćenasprimijetiti.

*Već čitavu godinuPavleKorčagin juri po svojoj zemlji, juri na kolima smitraljezom, juri na

lafetuinasvomčulavomkonju.Zamomčioseiojačao.Rastaojeustradanjimainevoljama.Nekakojezaraslakožadokrvioguljenateškimtorbamasmunicijom,aliodpušketvrdižuljna

ramenuvišenijeprolazio.MnogostrašnihstvariPavlejevidiozaovugodinudana.Zajednosahiljadamaboracatakvihkao

ion,poderanih igolih,aliponesenihneugasivimognjemborbezavlastsvojeklase,on jeuzduž ipoprijekoprokrstariočitavudomovinu,isamojedvaputbioizbačeniztebujice.

Prviput–zbograneubedro,adrugiput–uledenomfebruarudvadesetepočeojedaseprevrćeuvatripriljepčivogtifusa.

Strašnijeodpoljskihmitraljeza,vašljivitifusjekosioredovepukovaidivizijaDvanaestearmije.Armija jedržalaogromniprostor, gotovočitavu sjevernuUkrajinu, i sprečavalaPoljakeudaljemprodiranju.Tekštoseoporavio,Pavlesevratiousvojujedinicu.

SadajenjegovpukzauzimaopoložajkodstaniceFrontovke,napruzikojavodiodKazatinazaUman.

Stanicajeušumi.Okoomanjestaničnezgradenalazeserazrušeneinapuštenekućice.Nemogućeje postalo ovdje živjeti. Već treću godinu borbe se čas stišavaju čas opet razgaraju. Koga sveFrontovkanijevidjelazaovovrijeme!

Sada su ponovo sazrijevali krupni događaji. U vrijeme kada se, strašno prorijeđena priličnodezorganizovana, Dvanaesta armija, pod pritiskom poljskih armija, povlačila prema Kijevu,proleterska republika je spremala uništavajući udarac bijelim Poljacima, zanesenim svojimpobjedničkimmaršem.

Upohodu, besprimjernomuvojnoj istoriji, sa dalekog sjevernogKavkazaprebacivale su se uUkrajinudivizijePrvekonjičkearmije,prekaljeneuborbama.Četvrta,Šesta,JedanaestaiČetrnaestakonjičkadivizijapribližavalesuse,jednazadrugom,oblastiUmana,grupisaleseupozadininašegfrontai,idućiususretodlučnimbitkama,uzputčistilesputamahnovskebande8.

Šesnaestipohiljadakonjanika,šesnaestipohiljadaboracaopaljenihstepskimsuncem.SvapažnjaVrhovnekomandecrvenihikomandejugozapadnogfrantabilajeposvećenatomeda

pripremani odlučni udarac ne bi bio spriječen od strane Poljaka, pilsudskovaca. Štab Republike ifrontovabrižljivoječuvaogrupacijeovekonjičkemase.

Naumanskomsektorubilesuprekinuteakcije.NeprekidnosubrujaledirektnetelegrafskežiceodMoskve do štaba fronta – uHarkovu, a odavde štabovimaČetrnaeste iDvanaeste armije.Na usketelegrafske trakeotkucavanesušifrovanezapovijesti:»NedozvolitidaPoljaciprimijetegrupisanjekonjičkearmije.«Akojenegdjeidolazilodoaktivnosti,tojebilosamotamogdjesupokretiPoljakaprijetilidauborbuuvukudivizijebuđonovskekonjice.

Plaminjajuriđijezicivatreimrkikolutovidimasevijugajuuvis.Krilatagamadnevolidim,pa,uznemirena, u brzom roju plahovito leti od vatre. U širokom krugu oko rasplamsale vatre sjedeborci,njihovalicaplamenjepreliobakrenombojom.

Usivompepeluokovatregrijusekotlićiiunjimasepjenušivoda.Ispodzapaljenekladeiskočiplamenijezikijednimkrajemliznunečijučupavuglavu.Glavaseizmačeinezadovoljnopromrsi:

–Vragteodnio!Čitavkrugsezasmija.

Postariji crvenoarmejac u suknenoj bluzi, podrezanih brkova, pregledavši cijev puške premavatri,razvučebasom:

–E,bašjemomakudariounauku:nivatreneosjeća.–Padaj,Korčagine,ispričajnamštositamopročitao.Pipajućiopaljeničuperak,mladicrvenoarmejacsenasmiješi.–Stvarnoje,družeAndruščuče,knjižicaipo.Kakosamjesedokopao,nemoguseodvojitiod

nje.Mladi prćonosi Korčaginov susjed, koji je usrdno poslovao oko kaišića od fišeklije, grizući

debelikonac,upitaradoznalo:–Aočemutamopišu?–inamotavajućiostatakkoncanaiglu,kojamujebilazabodenaušljem,

dodade:–Jakomezanimaakojeoljubavi.Svisenasmijaše.Matvejčukpodižeuoblikučetkeošišanuglavu i,šeretskinačkiljivšina lijevo

oko,obratisemladiću:–Pašta,Sereda, ljubavjedobrastvar.Tisimomaklijep,kaoslika!Makudadadođemo,zbog

tebe djevojke noge polomiše. Samo imaš mali defekt, nos ti je – kao dugme. Ali i to se možepopraviti.ObjesionosručnugranatudesetfuntovkuNovickoga,onaćetizajednunoćotegnutinos.

Odprovalesmijehauplašenofrknušekonji,kojisubiliprivezanizamitraljeskakola.–Nijestvaru ljepoti,negou tikvi–onseznačajnokucnupočelu.–Imašoštar jezik,asamsi

najobičnijizvekan.Tatarinovpriđeirazdvojidrugove,kojisubilispremnidaseuhvateukoštac.–De-de,momci,zaštodasekoljete?BoljećebitidanamKorčaginneštopročitaakotoštogod

vrijedi.–Deder,Pavka,raspali!–začusesasvihstrana.Korčaginprivučesedlovatri,sjedenanjegainakoljenimarastvorimaludebeluknjigu.– Drugovi, ova knjiga se zove »Obad«. Dobio sam je od vojnog komesara bataljona. Ona na

menejakodjeluje.Akoćetesjeditimirno,jaćuvamčitati.–Raspali,Pavka,nezanovijetaj!Nikotinećesmetati.Kada su vatri neprimjetno prišli komesar i komandant puka drug Puzirevski, oni su vidjeli

jedanaestpariočijuuperenihučitača.Puzirevskiseokretekomesaruipokazarukomnagrupu:– To ti je, eto, polovina pukovske izvidnice. Među njima imam četvoricu: sasvim mladi

komsomolci,asvakivrijedikolikodobarborac.Vidiš,onajštočitaionajdrugi,očikaokodvučića,tosuKorčaginiŽarki.Prijateljisu,alimeđunjimaneprestajepotajnaljubomora.RanijejeKorčaginkodmenebioprviizvidnik.Asadaimaopasnogkonkurenta.Pogledaj,evosada,sasvimneprimjetno,vršepolitičkirad,auticajjevrlovelik.Zanjihmožedasekaže–mladagarda!

–Čitalitopolitruk9izvidnice?–upitakomesar.–Ne,politrukjeKramer.Puzirevskipodbodekonja,priđebližeiviknugromko:–Zdravo,drugovi!Sviseokrenuše.Lakoskočivšisasedla,komandantpriđeizvidnicima.–Šta,grijemose,prijatelji,ha?–onseširokonasmiješi,injegovoodvažnolicesuskim,pomalo

mongolskimočimaizgubisvojustrogost.Izvidnicidočekašekomandantaradosnoiprijateljski,kaostarogdruga.Komesarsespremaoda

jašedalje,iostadenakonju.Zabacivšifutrolusmauzerom,PuzirevskisjedeporedKorčaginaiponudivojnike:–Dazapalimo,ha?Imamdobrogduvana.Zapalivši,obratisekomesaru:–Ti,Doronjine,produži,ajaćuostatiovdje.Akouštabubudempotreban,javitemi.KadaDoronjinodjaha,PuzirevskirečeKorčaginu:–Čitajdaljedaijačujem.Pročitavšiposljednjestranice,Pavleostaviknjigunakoljenuizamišljenosezagledauplamen.Nekolikominutanikoniriječineizusti.SvisusenalazilipodutiskomObadovepogibije.Puzirevskijepušioičekaodaljudipočnuiznositisvojamišljenja.–Težakslučaj–Seredaprekidećutanje.–Znači,postojenasvijetutakviljudi.Takvustvarčovjek

nebiizdržao,alikadaidezaidejom,takotokodnjegasveiispada.Knjigajenanjegasnažnouticala,ionjegovoriouzbuđeno.AndrjušaFomičev,obućarskipomoćnikizBijeleCrkve,gnjevnouzviknu:–Dameni dopadne šaka taj popo kojimu je u usta krst gurao, ja bih tumrcinu ucmekao bez

ikakvarazmišljanja!Androščukštapompodgurnukotlićbliževatriipočeuvjereno:–Kadaumirešaznašzašto,tojeneštoosobito.Ondačovjekisnagudobija.Kadasiuvjerendasi

u pravu, treba umirati bez: kuknjave. Tako ti, eto, i junaštvo ispada. Znao sam jednog mladića.Porajkasezvao.On ti je,kadsugauOdesizateklibijeli,onakouvatri,udarionačitavvod.Nisustiglinibajonetomdonjega,aonjesebipodnogetresnuogranatu.Samjeodletioukomade,alijeičitavugomilubijelihpovaljaookosebe.Akadbiovakopogledaonanjega:jado.Onjemunikonepišeknjigu,atrebalobi.Međunašimljudimaimamnogoveličina.

Promiješakašikompokotliću,napućiusne,kašikomprobačajiproduži:– A postoji i pasja smrt. Prljava i bez počasti smrt. Kada smo vodili borbu pod Isjaslavljem,

starom, još za vrijeme kneževa podignutom gradu. Na rijeci Gorin. Ima tamo poljska crkva,nepristupačna kao kakva tvrđava. Mi uskočili ovako u grad, u vrsti po jedan probijamo se krozuličice.DesnokrilodržeLetonci.Istrčimotimi,znači,nacestu,kadtamo,zaogradomjednebašteprivezanatriosedlanakonja.

–Miti,jasnastvar,mislimo:Poljaci.Nasdesetaktrkomudvorište.Isprednas,samauzerčinomuruci,gurakomandirletonskečete.

–Dotrčasmodokuće.Vrataotvorena.Uđemo.Kadimašštadavidiš,mislilismoPoljaci,aispaloobrnuto.Tu tioperišenašapatrola.Prijenasstigli.Vidimo,događaseneštosasvimžalosno.Stvaročigledna: na ženu navalili. Tamo ti je, znači, živio neki poljski oficirčić, i oni ti, znači, njegovuženetinunapodpovalili.KadtougledaovajLetonac,viknuneštonanjihovom.Onidrugisebaciše,zgrabiše onu trojicu i izvukoše u dvorište. Nas Rusa je bilo samo dvoje, ostalo sve Letonci.KomandirsezvaoBredis.Janjihovogjezikaneznam,alividim–likvidacija,čvrstisutitiLetoncikao sami kremen.Dovukli oni te uza zid konjušnice.Vidim, gotovo je, ucmekaće ih. Jedan od tihukebanih – krupna momčetina, crven kao rak, branio se, trgao. Psuje sve do sedmog pokoljenja.»Zbognekeženetine–viče–uzaziddamestave!«Idrugiistotakomoledaihpoštede.

–Odsvegatogajezameuhvati.Pritrčahti jaBredisuivelim:»Družekomandire,nekaimsudivojnisud.Zaštodatiprljašrukenjihovomkrvlju?Ugradusejošvodiborba,amitusovimadaseobračunavamo.«Onsetržeitakosepremameniokrenudaseodmahpokajahzbogsvojihriječi.Očikaoutigra.Mauzermiuzubenaperi.Nemašta,gadnoispalo,sedamgodinaratujem,atu,najednom–slabić.Vidim,ubićemebezikakvasuda.Proderasenameneruskidateškorazumjeh:»Našazastavajekrvljunatopljena,aoni–sramotečitavuarmiju!Banditimorajusmrćuplatiti!«

–Janeizdržah,potrčahizdvorišta.Zaleđimazatreštašepucnji.Shvatih–gotovoje.Kadasmoopetpošliuvrstipojedan,gradjevećbiozauzet.Etotištasedogodilo.Pasjomsmrćusuzaglavili.Utojpatroli jebilo ionihštosunamseprišljamčilikodMelitopolja.Ološ.Prije togasukodMahnabančili.

Stavivšikotlićkodnogu,Androščukpočedarazvezujetorbusahljebom.– Vidiš, zavuče se među nas i takvo đubrinje. Ne možeš sve provjeriti. Tobože, i oni su za

revolucijuAsamoblatesveostale.A teško jebilogledati takvestvari. I jošnikakonemoguda tozaboravim–završionipočedapiječaj.

Tekkasnonoćuzaspala jekonjička izvidnica.Sereda jeu snućurlikaokroznos.Puzirevski jespavaopoloživšiglavunasedlo,apolitrukKramerjeneštozapisivaousvojubilježnicu.

Sutradan,vrativšiseizizvidnice,PavleprivezakonjazadrvoipozvaKramera,kojijeupravopiočaj.

–Slušaj,politruče,kakotigledašnaovustvar:jasespremamdaseprebacimuPrvukonjičku?Kodnjihsespremaneštopapreno.Nijeihsetolikosabraloradinekogveselja.Amićemoovdjedasekiselimoiguramo.

Kramergapogledaiznenađeno.–Kako to – prebaciti se? Šta je to za tebeCrvena armija – igra neka?Na što to liči?Akomi

pođemodatrčkaramoizjednejediniceudrugu,prekrasnoćetodaizgleda!Zarnijesvejednogdječovjekratuje?–prekidegaPavle.Tamoiliovdje.Janedezertiramupozadinu.Kramerodrezaodlučno:–Adisciplina,potvommišljenju,štajeto?Kodtebeje,Pavle,svenasvommjestu,alištosetiče

anarhije, tu se zaplićeš.Prohtjelo se– i napravio.APartija iKomsomol su izgrađenina željeznojdisciplini.Partijajeiznadsvega.Isvakiodnasmoradabudenetamogdjemusehoće,negogdjejepotreban.ZarPuzirevskinijeodbiotvojprelazak?Znači–tačka.

Visoki, mršavi Kramer, žućkasta lica, zakašlja se od uzbuđenja. Olovna tipografska prašinadubokoseuvriježilaunjegovimplućima,inanjegovomlicučestosepojavljivalanezdravarumen.

KadaseKramerumirio,Pavlerečetiho,aliodlučno:–Svejetotako,alijaćuipakprećibuđonovcima–tojegotovastvar.SljedećegdanaPavlavišenijebiloporedvečernjevatre.

*U susjednom selu, nabrežuljkukod škole, u širokomkrugu sakupili se konjanici.Na zadnjem

dijelumitraljeskihkola,zabacivšikapunasampotiljak,krupnibuđonovac je razvlačioharmoniku.Harmonikajekreštala,gubilatakt,aukruguselomiousuludomgopakudelijakonjanikuširokimcrvenimčakširama.

Nakolaisusjedneplotovepopeleseznatiželjnedjevojkeiseoskimomcidavidepoletneigračeiz

konjičkebrigade,kojajetekstiglaunjihovoselo.–Ožeži,Toptalo!Udrinogom.Eh,brale!Raspali,harmonikašu!Alinezgrapniprsti harmonikaša,koji sumogli saviti konjskupotkovu,nadirkama su se teško

pokretali.–MahnoubiKuljabkuAfanasija,–sažaljenjemrečepreplanulikavalerist–abiojeprvoklasan

harmonikaš. Bio je desnokrilac u našem eskadronu. Žao mi ga. Bio je dobar borac, ali još boljiharmonikaš.

Pavle je stajao u krugu. Čuvši posljednje riječi, on se progura do kola i stavi ruku na mijehharmonike.Harmonikaućuta.

–Štahoćeš?–ispriječiočimaharmonikaš.Toptalosezaustavi.Začušesenezadovoljniglasovi.–Štajetamo?Zaštoprestade?Pavleprotežerukupremakaišu.–Dajdamalorazvučem.Buđonovacsnepovjerenjempogledanepoznatogcrvenoarmejcaineodlučnoskidekaišsramena.Pavle spretnim pokretom nabaci harmoniku na koljeno. Kao lepezu razvuče mijeh, razigrano

kliznuprstimapodirkama,iodjeknuharmonikakolikojeimalasnage:Jabučice,kudseklatiš?UdarišliGupčeka,nećešdasevratiš!Toptaloodmahuhvatipoznatimotivi,kaopticauzmahnuvširukama,vratolomnopoletjeukrugu

izvodećinevjerovatnefigure.Obijesnoišeretskijeudaraodlanovimaposarama,pokoljenima,pozatiljku,počelu,podonovimaiotvorenimustima.

Aharmonika jepodstrekivala, začikavala,nosila svojimopojnim ritmom, iToptalo seokretaokaočigrazabacujućinogeisopćući:

–Ih,ah,ih,ah!*

Petogjuna1920.godine,poslijenekolikožestokihokršajaPrvakonjičkaarmijaBuđonogprobilaje poljski front na sektoru gdje su se spajale Treća i Četvrta poljska armija. Razbivši konjičkubrigadugeneralaSavickog,kojajojjestajalanaputu,armijaBuđonogjenavalilaupravcuRužina.

Dabi likvidirala proboj, poljska komanda je u grozničavoj užurbanosti stvorila udarnugrupu.Premamjestuokršajapojurilo jepetoklopljenihgusjeničnih tenkova,kojisu tekbili istovareninastaniciPogrebišče.

AliKonjičkaArmijajezaobišlaZarudnice,odaklesespremaoudar,inašlaseupozadinipoljskiharmija.

ZaPrvomkonjičkompojurilajeKavalerijskadivizijageneralaKornickog.OnajedobilazadatakdaudariuleđaPrvekonjičkearmije,kojaje,premamišljenjupoljske,komande,trebaladanapadnenajvažnijustrategijskutačkupoljskepozadine–Kazatin.AlitonimalonijeolakšalopoložajbijelihPoljaka. Mada su oni sutradan zakrpili proboj i za Konjičkom armijom spojili front, u njihovojpozadinipojavilasesnažnakonjičkagrupacijakojaje,poslijeuništenjapozadinskebazeprotivnika,trebala udariti na kijevsku grupu Poljaka. Za vrijeme svoga napredovanja konjičke divizije su

uništavalemanježeljezničkemostoveirušileželjezničkeprugedabiostavilePoljakebezputevazaodstupanje.

DobivšiodzarobljenikapodatkedaseuŽitomirunalaziŠtabarmije–ustvari tamojebiočakštab fronta – komandant Konjičke armije odluči da zauzme važne željezničke čvorove iadministrativne centre –Žitomir iBerdičev.U svitanje sedmog juna naŽitomir je jurišalaČetvrtakavalerijskadivizija.

Ujednomodeskadrona,namjestupoginulogKuljabka,kaodesnokrilni,galopiraojeKorčagin.Ueskadronjebioprimljennakolektivnumolbuboraca,kojinisuhtjelidaostanubeztakvogvrsnogharmonikaša.

Ne zauzdavajući plahovite konje, eskadroni se lepezasto razvili kod Žitomira i na suncuzasvjetlucalisrebrnimbljeskomsvojihsabalja.

Zaječalajezemlja,zasopilikonji,nastremenimasepridigliborci.Zemljajemunjevitobježalaispodnogu.Velikigradsasvojimbaštamahitaojeususretdiviziji.

Projurili suporedprvihbašta, probili su seu centar i prolomilo jevazduh»Predaj se!«, strašno ijezivokaosmrt.

Poljacisubilitakoošamućenidagotovonisudavaliotpora.Mjesnigarnizonjebiodotučen.Prilegavšiuzvratkonja,juriojeKorčagin,auporedosnjim,natankonogomvrancu,Toptalo.PredPavlovimočimaodvažnibuđonovac takvimmunjevitimudarcemsasiječe legionarada taj

nijestigaonipuškudapodigne.Kaldrma je odjekivala i škrgutala od potkovanih konjskih kopita. Iznenada: nasred puta, na

raskrsnici,mitraljez.Nadnjimtrojicauplavimuniformamaičetvrtastimkapama.Četvrti,sazlatnim,kaozmijapletenimširitomnaokovratnikuugledavšikonjanike,brzopodižemauzer.

Ni Toptalo ni Pavle nisu mogli zadržati iconja, i jurnuše na mitraljez, pravo u kandže smrti.Oficiropali tiKorčagina.Promaši...Kaovrabacpijuknumetakporedobraza, aporučnik,odbačenkonjskimgrudima,udariglavomokamenjeiprostrijeseničice.

Tog trenutka, grozničavo žureći, satanski se zakikota mitraljez. Uboden desetinom bumbara,Toptalopadezajednosasvojimvrancem.

Uplašenofrkćući,propesePavlovkonj,skokomprenesejahačaprekopalih,pravonaljudekodmitraljezaiPavlovasablja,opisavšiblještavlukuvazduhu,urezaseuplavikvadratkape.

Ponovosabljauzletjedaseurežeudruguglavu,aliplahovitikonjodskočiustranu.Kaonezadrživaplaninskarijeka,naraskrsnicupokuljaeskadron,idesetinesabaljazazviždašeu

vazduhu.*

Udugačkimhodnicimazatvorapočešedaodjekujuuzvici.Ućelijama,prepunimizmučenihiiznurenihljudi,nastauzbuđenje.Ugradusevodiborba–teško

jevjerovatidadolazislobodaidasuseneznanoodakleprobilinaši.Pucnji su već u dvorištu.U hodnicima trče ljudi. I, najednom, ono neizrecivomilo: »Drugovi,

izlazite!«Pavlepritrčavratimasaprozorčićomukojisuzuriledesetineočiju.Gnjevnoudarikundakompo

bravi.Jošjednom,još,ijošjednom.–Čekaj,jaćubombom!–zaustaviPavlaMironoviizvučeizdžepagranatu.

– Stoj! Mamlaze! Jesi li pošašavio! Odmah će ključeve donijeti. Gdje se ne može polomiti,ključevimaćemootvoriti.

Hodnikomsuvećguralistražare.Začassehodniknapunipoderanimiprljavimljudima,kojejeobuzelabezumnaradost.

Širomrastvorivšiširokavrata,Pavleutrčaućeliju.–Drugovi,slobodniste.Mismobuđonovci,našadivizijajezauzelagrad.NekaženasasuzamauočimabacisePavlu,zagrligakaosvogrođenogizajeca.Zaborcedivizijedražeodsvihtrofeja,paiodsamepobjede,bilojeovooslobođenjepethiljada

sedamdesetijednogboljševikaidvijehiljadepolitičkihradnikaCrvenearmije,kojesubijeliPoljacisatjeraliukamenećelije ikojisuočekivalistrijeljanje ilivješanje.Zasedamhiljadarevolucionaratamnanoćseodjednompretvorilautopli,sunčanijunskidan.

Jedanodzatvorenika,kaolimunžutalica,radosnopoletjePavlu.TojebioSamuilLeher,slagačtipografijeuŠepetovki.

Pavle je slušaoSamuila.Njegovo lice jepotamnjelo.Pričao jeokrvavoj tragedijiunjegovomgradiću,injegoveriječisupadalenasrcekaokapljicerastopljenogmetala.

– Izdaonas jenitkovprovokator, i sve sunas za jednunoćpohvatali.Odjednomse svinašli ušapama vojne žandarmerije. Strašno su nas tukli. Ja sam prošaomalo bolje: odmah poslije prvihudaracapaosamunesvijest.Drugisubilijači.Nismoimalištadakrijemo.Žandarmerijajeznalasveiboljenegomisami.Znalisusvakinaškorak.

Akakonebiznalikadajemeđunamabioizdajica!Nemogunidatiispričamsve.Tiznaš,Pavle,mnoge: Valju Bruzžakovu, Rozu Gricman iz sreskog grada, još sasvim djevojčica, sedamnaestgodina,simpatična,imalajetakopovjerljiveoči.OndaSašuBunšafta,znaš,našslagač,uvijekveseomladić,stalnojecrtaokarikaturenašeggazde.Zatimjošdvagimnazijalca–NovoselskiiTužic.Sveovetipoznaješ.Ostalisuizsreskoggradaidrugihmjesta.Bilojeuhapšenodvadesetdevetoro.Međunjimašestžena.Svesuihzvjerskimučili.ValjaiRozususilovaliprvidan.Izrugivalisuse,gadovi,kakojekohtio.Polumrtvesuihdovukliućelije.PoslijetogaRozajepočeladabulazni,izanekolikodanajepotpunopoludjela.

–Nisuvjerovaliunjenoludilo,smatralisudasimulirainasvakomsaslušanjusujetukli.Užasnojebilogledatikadasujestrijeljali.Čitavolicejojjebilocrnoodudaraca,očipodivljale,bezumne–pravapravcatastarica.

–ValjaBruzžaksedoposljednjegminutadobrodržala.Umrlesukaopraviborci.Japrostoneznamodakle sekodnjihnašlo toliko snage.Nemoguće je ispričati kako seodigrala njihova smrt.Prostonematakvihriječi...Bruzžakovajebilaumiješanaunajopasnijustvar:onajeodržavalavezusradio-telegrafistimaizpoljskogštaba.Njusukaovezuposlaliusrez,ikodnjesuprilikompretresanašli dvije granate i brauning. A granate joj je dao taj isti provokator. Kao što vidiš, sve je bilouređenotakodajemoguokrivitikakojeimalanamjerudaštabdigneuvazduh.

–Eh,Pavle,teškomijedagovorimoposljednjimdanima,alikadvećhoćeš,ispričaćuti.Prijekisudjeodlučio:Valjuidvijedrugeobjesiti,aostaledrugove–strijeljati.

–Poljskimvojnicima,međukojimasmomiradili,bilojesuđenjedvadanaprijenegonama.–Mladogkaplara,radio-telegrafistuSnjegurka,kojijeprijerataradiouLođukaoelektromonter,

optužišezaizdajudomovineizakomunističkupropagandumeđuvojnicima,iosudišenastrijeljanje.Onnijepredaomolbezapomilovanje,ibiojestrijeljansamodvadesetčetirisataposlijepresude.

– Po njegovom predmetuValju su pozvali kao svjedoka. Ona nam je pričala da je Snjegurkopriznaoda jevršiokomunističkupropagandu, ali je energičnoodbiooputžbuza izdajudomovine.»Mojajedomovina«,rekaojesudijama,»Poljskasovjetskasocijalističkarepublika.Da,jasamčlanKomunističkepartijePoljske,avojnikasuodmenesilomnapravili.Ijasamotvaraoočitakvimkaošto sam ja, vojnicima,koje stevigonili na front.Možetemeza toobjesiti, ali ja svojudomovinunisamizdaoinećujeizdati.Samonašesudomovinerazličite.Vašaje–panska,gospodska,amoja–radničko-seljačka. I u mojoj domovini koja će doći – ja u to čvrsto vjerujem – niko me nećeizdajnikomnazvati.«

– Poslije presude sve su nas zajedno držali, a pred izvršenje kazne pretjerali su nas u zatvor.Prekonoćisupodiglivješalaprekoputazatvora,poredbolnice.Poredšume,malopodaljeodputa,gdjejepadina,izabralisumjestozastrijeljanje.Tamosuizajedničkujamuiskopalizanas.

–Ugradujepresudabilaplakatiranaisvimajebilapoznata.AobračunsnamaPoljacisuodlučilidaizvršedanjuijavnodabisvividjeliidabinaroduplašili.Većranoujutropočelisugonitinarodnamjesto vješanja.Neki su išli iz radoznalosti, bilo je strašno, ali ipak su išli. Pred vješalima sesakupilomnoštvo svjetine.Dokle oko seže – samo ljudske glave.Znaš, oko tamnice je ograda odgreda.Odmahtuuztamnicupodiglisuvješala,idonasjasnodopirežamormnoštvaglasova.Pozadi,naulici,postavilimitraljeze, izčitavogokrugadotjeralikonjičkuipješadijskužandarmeriju.Cijelibataljon je opkolio bašte i ulice. Za osuđene na vješanje iskopali su posebnu jamu odmah poredvješala.Ćutkesmočekalisvojkraj,isamoponekadsečulapokojariječ.Uočitogdanaoprostilismoseisvesmoreklištajekoimaodakaže.SamojeRoza,razgovarajućisamasasobomuuglućelije,šaptalaneštonerazumljivo.AValja,slomljenanasiljemibatinanjem,nijemogladahoda.najvišejeležala.Komunistkinjeizmjestašca,rođenesestre,zagrlivšise,opraštalesusei,nemogavšiizdržati,briznušeuplač.Stepanov, iz sreza,mlad, snažankaoneki rvač,momakkoji jeprilikomhapšenja,borećise,raniodvažandara,upornojezahtijevaoodsestara:»Netrebaplakati,drugarice!Isplačiteseovdjedanebistetamoplakale.Dasenebikrvavipsiradovali.Ionakonamnemapoštede,ionakomoramo umirati, pa zato dajte da umremo kako treba. Neka niko od nas ne puzi na koljenima.Drugovi,nezaboravljajte,trebalijepoumirati!«

–Ondasudošliponas.NaprijedjeŠvarkovski,šefkontra-špijunaže,–sadistibijesnipas.Akosamnije silovao,onda ježandarimadavaodasiluju,aon jeuživaou tome.Sveod tamnicepadovješala napravili su hodnik od žandara. Ti »kanarinci«, kako su ih nazvali zbog njihovih žutihnaramenica,stajalisusisukanimmačevima.

–Kundacima su nas istjerali u tamničko dvorište, po četvoro nas postrojili i, otvorivši kapiju,izveli napolje. Poredali su nas pored vješala da bismo gledali pogibiju svojih drugova. Vješalavisoka,sagrađenaoddebelihdireka.Nanjima triomčeoddebelogusukanogkonopca,postoljasaljestvicama se oslanjaju na potpornje. Ljudsko more šumi i talasa se. Sve su oči uperene u nas.Prepoznajemosvoje.

–Podalje,naterasi,sadogledimaurukamasabralosepoljskoplemstvoioficiri.Došlisudavidekakoćeboljševikedavješaju.

–Snijegpodnogamajemek,šumajesijeda,granjekaodajevatompokriveno,lepršajusnježnepahuljice,laganosespuštaju,inanašimusplamtjelimlicimasetope.Mismogotovoneodjeveni,alinikoneosjećahladnoću,aStepanovneprimjećuječaknitodastojisamoučarapama.

–Kodvješalavojnitužilacivisokoosoblje.NajzadsuiztamniceizveliValjuidvojicudrugovakojisubiliosuđeninavješanje.SvetrojesuseuzelipodrukeValjajeusredini–nijeimalasnagedaide,idrugovisujepridržavali,aona,sjećajućiseriječiStepanovada»trebalijepoumirati«,trudise

daidepravo.Bilajebezkaputa,upletenojbluzi.–Svarkovskom,očevidno,nijesesviđaloštooniidupodruku,igurnuih.Valjajeneštorekla,i

zaturiječjujekonjičkižandarsvomsnagomkorbačemudariopolicu.–Gurajućisedaseprobijekrozkordonpremaosuđenicima,ugomilijepotresnozavapilaneka

žena,ali su jezgrabili iodvuklinekuda.Posvojprilici to jebilaValjinamati.Kadsusepribližilivješalima,Valjazapjeva.Nikadauživotunisamčuotakvogglasa–takostrasnomožedapjevasamoonaj ko ide u smrt. Zapjevala je »Varšavljanku«. Za njom zapjevaše i njeni drugovi. U slijepombjesnilu,konjanicisuihtuklikorbačima.Alionisusedržalikaodanisuniosjećaliudaraca.Oborivšiih,kaovrećesuihvuklipremavješalima.Brzopročitašepresuduipočešedaimnamičuomče.Tadamizapjevasmo:

Ustajte,vizemaljskoroblje...–Nanas potrčaše sa svih strana, i ja sam samovidio kakovojnik kundakom izbi stubić ispod

postoljaikakosesvetrojezaklatišeuomčama...– Nama desetorici, kada smo već stajali uza zid, pročitaše presudu kojom nam se, pomilosti

generala,smrtna,kaznazamjenjujedvadesetogodišnjomrobijom.Ostalihsedamnaest–strijeljaše.Samuiltržeokovratnikkošuljekaodagaongušio.–Tridananisuskidaliobješene.Kodvješalajeidaninoćstajalastraža.Zatimsunamuzatvor

dovelinovezatvorenike.Onisunamreklidasečetvrtogdananajteži,Toboldin,otkinuo,itadasuvećskinuliiostaleizakopaliodmahtuporedvješala.

–Alivješalanisuuklanjali.Kadasunasovamopoveli,mismoilividjeli.Jošuvijekstojeonakosomčamaičekajunovežrtve.

Samuil zaćuta uperivši ukočen pogled nekud u daljinu. Pavle nije ni primijetio da je pričanjezavršeno.

Prednjegovimočimajasnosuiskrslatriljudskatijelakojasenijemoklate,sastrašnim,nastranuoborenimglavama.

Naulicisuoštrozatrubilizbor.TajzvuktržePavla,iontiho,jedvačujnoreče:–Samuilo,hajdemoodavde.Praćeni konjanicima, ulicom su išli zarobljeni poljski vojnici. Kod tamničke kapije stajao je

komesarpukaiusvojupoljskuknjižicudopisivaonaredbu.–Držite,družeAntipove!–predaojebilješkuplećatomkomesarueskadrona.–Odreditestražu,i

sve zarobljenike otpremite u pravcu Novograd – Volinski. Ranjenike previti, smjestiti u kola iotpremiti u istom pravcu. Odvedite ih dvadeset vrsta od građa pa neka se gube kuda znaju. Minemamo kada da se s njima gnjavimo. Samo pazite, nikakvih grubosti da ne bude premazarobljenicima.

Sjedajućiusedlo,PavleseokrenuSamuilu.– Jesi li čuo? Oni naše vješaju, a mi njih da pratimo njihovima, i još bez grubosti! Gdje da

nađemotolikostrpljenja?Komandantpukaseokrenuipogledaga.Pavlečuodlučneisuheriječi,kojekomandantizgovori

višezasebe.–Zagrubiodnospremagolorukimzarobljenicimamićemostrijeljati.Minismobijeli!I,odlazećiodtamničkekapije,PavlesesjetiposljednjihriječinaredbeRevolucionarnogvojnog

sovjeta,pročitanogpredpukom:

»Radničko-seljačkazemljavolisvojuCrvenuarmiju.Onasenjomeponosi.Ionazahtijevadananjenojzastavinebudenijednemrlje.«

–Nijednemrlje–šapućuPavloveusne.DokječetvrtakonjičkadivizijazauzimalaŽitomir,DvadesetabrigadaSedmestreljačkedivizije,

koja je ulazila u sastav udarne grupe druga Golikova, forsirala je rijeku Dnjepar u oblasti selaOkunjinova.

GrupikojasesastojalaodDvadesetpetestreljačkedivizijeiBaškirskekonjičkebrigadenaređenojedaposlije forsiranjaDnjeprapresiječe željezničkupruguKijev–Korostenj kod stanice Irša.Timmanevrom je bioodrezan jedini put za povlačanjePoljaka izKijeva.Ovdje je prilikom forsiranjarijekepoginuočlanšepetovskeKomsomolskeorganizacijeMišaLevčukov.

Kada su trčali preko lelujavog pontonskog mosta, iza brda je, iznad njihovih glava, zašištalagranatairazbilavoduumlazove.TogtrenutkajeMišapaopodčamacpontona.Vodagajeprogutalaivišenijevraćala.SamojeplavokosicrvenoarmejacJakimenkozačuđenouzviknuo:

–Štaćemo?OdeMiškapodvodu,nestadekaodagakravasliznula!–uplašenobuljećiutamnuvodu,onsebiozaustavio,alidruginaletješenanjegaipogurašenaprijed.

–Mamlaze,štasizinuo!Mičisenaprijed!Nijebilovremenadamislinadruga.Brigadajeionakozaostajalazadrugim,kojesuvećzauzele

desnuobalu.OMišinojpogibijiSerjožajesaznaočetiridanakasnije,kadajebrigadazauzelastanicuBuča,i,

okrenuvši front prema Kijevu, odbijala žestoke napade Poljaka, koji su pokušavali da se probijupremaKorostenju.

PoredSerjožeseušančioJakimenko.Prekinuvšibijesnupaljbu,smukomotvorizatvaračusijanepuškei,sagnuvšiglavupremazemlji,okrenuseSerjoži.

–Puškamoradaseodmori,vrelajekaovatra.Zbogžestokepucnjave,Sergejgajejedvačuo.Kadasepaljbamalostiša,Jakimenkomuonako

uzgredreče:–TvojdrugseutopiuDnjepru.Nisamnividio,kaodazaroniuvodu–rekavšito,opipazatvarač,

izvadiizfišekliješaržeripožuridagagurneuležište.*

Jedanaestadivizija,upućenadazauzmeBerdičev,ugradujenaišlanažestokotporPoljaka.Naulicamaserazvilakrvavaborba.Pregrađujućiputkonjici,štektalisumitraljezi.Aligradjebio

zauzet,iostacirazbijenepoljskevojskedalisuseubijeg.Nastanicisuzauzetekompozicijevozova.Ali najstrašniji udarac za Poljake bila je eksplozija miliona topovskih granata – municijske bazepoljskogfronta.Ugradususipalastaklakaošljunak,akućesusetreslekaodasuodkartona.

UdarcipoŽitomiruiBerdičevuzaPoljakesubiliudarciizpozadine,ionisusekaodvijebujicežurnopovlačiliodKijeva,očajničkiprobijajućisebiizlazizželjeznogobruča.

Pavle je izgubio individualnoosjećanje ličnosti.Ovi dani subili ispunjeni vatrenimokršajima.On,Korčagin,stopioseumasii,poputostalihboraca,kaodajezaboravioriječ»ja«,ostalojesamo»mi«:našpuk,našeskadron,našabrigada.

Adogađajisujurilimunjevitombrzinom.Isvakidanjedonosioneštonovo.Konjička lavina buđonovaca neprestano je zadavala udarac za udarcem i ispreturala i izlomila

Čitavupoljskupozadinu.Opijenepobjedom,sastrasnomjarošćusujurišalekavalerijskedivizijena

Novograd–Volinski–srcepoljskepozadine.Odbijajućisekaotalasovrletnuobalu,povlačilisuseiponovojurišalisonimstrašnim:»Predaj

se!«Poljacima, ništa nije pomoglo: ni mreže bodljikave žice, ni očajnički otpor garnizona koji je

držaograd.Ujutrodvadesetsedmogjuna,forsiravšikonjičkimstrojemrijekuSluč,buđonovcisuseprobili u Novograd–Volinski i protjerali Poljake u pravcu mjestašca Korec. Istovremeno je iČetrdeset peta divizija forsirala rijeku Sluč kodNovogMiropolja, a konjička brigadaKotovskogudarilajenamjestoLjubar.

Radio-stanicaPrvekonjičkeprimilajenaređenjeodkomandantafrontadisesvakonjicauputinazauzimanje Rovna. Nezadrživo nastupanje crvenih divizija gonilo je Poljake u raštrkanim idemoralisanimgrupamakojesutražilespasa.

Jednom kada ga komandant brigade poslao na stanicu gdje se nalazio oklopni voz, Pavle jesusreokoganikakonijeočekivao.Konjjeutrkuskočionanasip.Kodsivog,prednjegvagonaPavlezateže uzde. Strašan svojom nepristupačnošću, sa tamnim ždrijelima sakrivenih topova, stajao jeblindiranivoz.Okonjegajeposlovalonekolikozaprljanihprilika.Podizalisuteškičeličnipoklopackodtočkova.

– Gdje bih mogao naći komandanta oklopnog voza? – upita Pavle crvenoarmejca u kožnomkaputukojijenosiovedrovode.

–Enotamo–pokazarukompremalokomotiviZaustavljajućiseporedlokomotive,Korčaginupita:–Kojetukomandant?Okrenusečovjeksrupicomnalicu,kojijebiozategnutukožnuodjećuodglavedonogu.–Jasam.Pavleizvučeizdžepaomot.–Evovamnaređenjekomandantabrigade.Potpišitesenakuverti.Stavivši koverat na koljeno, komandant se potpisa. Kod srednjeg točka neko je baratao

rnazalicom.Pavlejevidiosamoširokaplećairučicunaganakakoviriizdžepa.–Evotipotvrda–čovjekukožipružikoveratPavlu.Spremajući sevečdapođe,Pavle jezatezaouzde.Čovjekkod lokomotive seuspravi iokrenu.

Kaodagavjetarponio,Pavleskočisasedla.–Artjome,brate!Umašćeni mašinovođa brzo spusti mazalicu i u svoj medvjeđi zagrljaj ščepa mladog

crvenoarmejca.–Pavka!Mrcinojedna!Patositi!–uzviknuonnevjerujućisvojimočima.Komandantoklopnogvozasačuđenjemjegledaotuscenu.Crvenoarmejciartiljercisusesmijali:–Vidi,vidi,braćasenašla!

*Devetnaestogavgusta,uborbikodLavova,Pavlujepalakapasglave.Biojezaustaviokonjada

sevrati pokapu, ali kadavidjeda seprednji eskadronivećurezujuupoljske redove,odustadeodtoga.UpravoutomtrenutkukrozgrmljeiskočiDemidov.Projuridoljepremarijecivičućiutrku:

–Ubijenkomandantdivizije!

Pavle se strese. Poginuo je Letunov, njegov herojski komandant divizije, bezgranično smjelidrug.DivljajarostobuzePavla.

Udarivšitupomstranomsabljesvogvećkrvavihžvaladorata,pojuriunajgušćiokršaj.– Sijeci gadove! Udri poljske plemiće! Letunova su ubili! Sijeci! – i, onako zaslijepljen, ne

gledajućisvoježrtve,sasiječenekuprilikuuzelenommundiru.Obuzetibezumnimgnjevomzbogkomandantovesmrti,eskadronisusasjekličitavvodlegionara.Upotjerizaonimakoji subježali, izletjeli sunapolje,ali sadaponjimapočeda tučebaterija.

Šrapnelesuparalevazduhisijalesmrt.PredPavlovimočima,kaomagnezijum,sinuzelenplamen,uušimakaodagromudariiusijanim

željezomožežeglavu.Strašnoineshvatljivosezavrtjezemlja,aondapočedaseiskrećeustranu.Kaoslamčica,Pavlejebioizbačenizsedlai,preletivšiprekodoratoveglave,lupiozemlju.Odjednomjenastalanoć.

GLAVADEVETA

Oko hobotnice sja, iskolačeno je, krupno kaomačja glava, zatvorenocrveno, u sredini zeleno,

ono plamti, preliva se živom svjetlošću. Hobotnica gmiže desetinama pipaka, pipci su kao klupčezmija,aljušturaodvratnošušti.Hobotnicasekreće.Njenipipcivećgmižupotijelu,onisuhladniikoljukaokopriva.Hobotnica istežesvojužaokuionase,kaopijavica,upijauglavu i,grčevitoseskupljajući, sisa njegovu krv. On osjeća kako se krv iz njegovog tijela prelijeva u naduli truphobotnice.Ažaokasiše,siše,ionnatommjestuosjećanesnosnubol.

Negdjedaleko,dalekočujeljudskeglasove:–Kolikimujesadapuls?Joštišeodgovaradrugi,ženskiglas:–Pulsmujestotridesetosam.Temperaturatridesetdevetsapet.Stalnojeubunilu.Hobotnicajenestala,alibolodžaokejeostao.Pavleosjeća–nečijiprstisedotičunjegoveruke

više zglavka,Onpokušavadaotvori oči, ali očni kapci su tako teški danema snageda ih rastavi.Zaštojetakovruće?Izgleda,matijenaložilapeć.Aliopetnegdjegovoreljudi:

–Pulsjesadastodvadesetdva.Onpokušavadaotvoriočnekapke.Nutrinagori.Zagušljivoje.Žedanje.O,kakoježedan!Sadaćeustati,napićese.Alizaštoneustaje?Tekštojepokušaodase

pomakne,osjetiojedatonijenjegovo,negotuđe,neposlušnotijelo.Sadaćematidonijetivode,onćejoj samo reći: »Hoću vode.« Nešto se pored njega miče. Da to nije opet hobotnica? Evo je, evonjenogcrvenogoka...

Izdalekasečujetihiglas:–Frosja,donesitevode.»Čijejetoime?«pokušavasesjetiti,aliodnaprezanjatoneutamu.Isplivaojeiztame,iponovo

sesjetio:žedansam.Čujeglasove:–Izgleda,dolazisebi.Ivećjasnije,bliže,nježniglas:–Jesteližedni,bolesniče?»Jesamiitojabolestan,ilitonegovoremeni?Pajabolujemodtifusa,etoučemujestvar.«Treći

put pokušava da otvori očne kapke. Najzad uspijeva. Kroz uski prorez oka prvo ugleda – crvenukuglunadglavom.Sadatukugluprekrivaneštotamno,totamnose,približava–iusneosjetišeivicučašeivodu,životvornuvodu.Vatraunutrinisegasi.

Prošaptazadovoljno:–Sadajedobro...–Bolesniče,viditelime?Topitaonotamnoštostojiprednjimi,tonućiusan,uspijevadaodgovori:

–Nevidim,aličujem...– Ko bi mogao reći da će preživjeti? A on, pogledajte samo, iskobelja se. Zadivljujuće jak

organizam.Vi,NinaVladimirovna,možetedaseponosite.Vistegaspasli!–Veomaseradujem!–odgovorauzbuđeniglas.Poslijetrinaestodnevnenesvijesti,Korčaginjedošaosebi.Mlado tijelo nije htjelo da umre, i snagamu se postepeno vraćala. To je bilo njegovo drugo

rođenje. Sve je izgledalo novo i neobično. Samo je glava, kao neki nesavladivi teret, ležalanepokretnougipsanojkutiji,inijeimaosnagedajepokrenesmjesta.

Alisevratiloosjećanjetijelaivećjemogaodapokrećeprstenarukama.*

NinaVladimirovna,mlađi ljekar kliničke vojne bolnice, sjedila je zamalim stolićem u svojojkvadratnoj sobi i listala debelu svesku. U njoj su sitnim, naprijed nagetim slovima unijete kratkebilješke.

»26.avgusta1920.godine.Danassunamizsanitetskogvozadovezligruputeškihranjenika.Nakrevetuuglukodprozora,

položilismocrvenoarmejcarazbijeneglave.Njemujeteksedamnaestgodina.Predalisumisvežanjnjegovihdokumenatanađenihudžepovimaistavljenihukuvertuzajednosaljekarskimbilješkama.Zove seKorčaginPavleAndrejevič.Tamo je bila i članska kartaKomunističkog saveza omladineUkrajine broj 967, pocijepana crvenoarmejska knjižica i prepis iz pukovske naredbe. U njoj segovoridasecrvenoarmejcuKorčaginu,zaizvršenjeratnogzadatka,izjavljujezahvalnost.Iceduljicakojuje,očevidno,samnapisao:

'Molimdrugovedau slučajumoje smrti javemojima:gradSepetovka, ložiona,bravarArtjomKorčagin.'

Ranjenikjeunesvijestioddevetnaestogavgusta,–momentakadagajepogodiokomadšrapnele.SutraćegapregledatiAnatolijeStepanovič.

27.avgusta.DanassupregledaliKorčaginovuranu.Onajevrloduboka.Probijenamujelubanja.Tojedovelo

doparalisanjačitavedesnestraneglave.Udesnomokuizlivkrvi.Okosenadulo.AnatolijeStepanovičjehtiodaizvadiokodabiseizbjeglozapaljenje,alisamganagovorilada

tonečinidokpostojinadadaseoteklinasmanji.Onsesložio.Jasamserukovodilaisključivoestetskimosjećanjem.Akomladićpreživi,zaštodaganakazimo

vađenjemoka?Ranjenik stalnobulazni, prevrće se, kodnjega treba stalnodežurati. Jamuposvećujemmnogo

vremena.Žaomijenjegovemladosti.Akomitopođezarukom,željelabihdagaotmemodsmrti.Juče samposlije, radanekoliko sati provela u bolesničkoj sobi.On je najteži ranjenik.Slušam

njegovobulažnjenje.Ponekadbuncakaodapriča.Saznajemmnogestvariiznjegovogživota,samoponekadstrašnopsuje.Njegovepsovkesuužasne.Bolimenekakokadaodnjegačujemtakoužasnepsovke.Anatolije Stepanovič kaže da on neće preživjeti. Starac ljutito gunđa:Ne razumijem kakomogudjecuprimatiuvojsku?Tojenepodnosivo.

30.avgustaKorčagin još uvijek ne dolazi, sebi. On leži u posebnoj sobi, gdje leže samrtnici. Gotovo

neprestanonanjegapazibolničarkaFrosja.Pokazalosedagaonapoznaje.Nekaddavnozajednosu

radili.Skakvomse toplinomonaodnosipremaovombolesniku!Sada i jaosjećamda jenjegovostanjfebeznadno.

2.septembra.Jedanaest sati uveče. Danas je za mene izvanredan dan.Moj bolesnik Korčagin je došao sebi.

Oživio.Krizajeprošla.Posljednjadvadananisamišlakući.Nisamustanjudaizrazimsvojuradostštojejošjedančovjekspasen.Unašemodjeljenjujejedna

smrt manje. U mom iznuravajućem radu najveća je radost – ozdravljenje bolesnika. Oni su miprivrženikaodjeca.Njihovoprijateljstvojeiskrenoiprosto.Kadserastajemo,ponekadčakplačem.Tojemalosmiješno,alijeistina.

10.septembra.DanassamnapisalaprvopismoKorčaginovojrodbini.Onjavljadajelakoranjen,daćeuskoro

ozdravitiidaćedoćikući.Izgubiojemnogokrvi,blijedjekaovataijošjeveomaslab.14.septembra.Korčaginseprviputnasmiješio.Imalijeposmijeh.–Običnojezasvojegodineprevišeozbiljan.

Nevjerovatnosebrzopopravlja.OniProsjasuprijatelji.Čestojevidimporednjegovepostelje.Onamuje,očigledno,pričalaomenii,naravno,prehvalila,zatomebolesniksusrećesvojimslabašnimosmijehom.Jučemepitao:

–Odčegasuvamto,doktore,narukamacrnemrlje?Nisammu reklada su to tragovinjegovihprstijukojimami jedoboli stezao rukuzavrijeme

svogabunila.17.septembra.RananaKorčaginovomčeludobroizgleda.Nasljekareiznenađujezaistabezgraničnostrpljenje

sakojimonpodnosiprevijanje.Obično je u takvim slučajevima mnogo stenjanja i ćudljivosti. A ovaj ćuti. Kad mu jodom

premazujuotvorenuranu,naprežesekaostruna,čestogubisvijest,alinikadanijepustioni jednogjedinogzvuka.

Već svi znaju: ako Korčagin stenje, znači da je izgubio svijest. Odakle kod njega tolikaizdržljivost?Neznam.

21.septembra.Danassmoganakolicimaprviputizvezlinaterasu.Kakojesamogledaobaštu,kakojepožudno

udisao svježi vazduh. Na njegovoj gazom umotanoj glavi otvoreno je samo jedno oko. To oko,blistavoiživo,gledalojesvijetkaodagaprviputvidi.

26.septembra.Danas sume pozvali dolje, u čekaonicu.Dočekale sume dvije djevojke. Jedna od njih je vrlo

lijepa.MolilesudasevidesKorčaginom.Zovuse:TonjaTumanovaiTatjanaBuranovska.Tonjinoimemijepoznato.NjegajeKorčaginspominjaokadajebuncao.Dozvolilasamimposjetu.

8.oktobra.Korčagin prvi put bez ičije pomoći šeta po parku.Višeme puta pitao kada će biti otpušten iz

bolnice.Odgovorila sam: uskoro.Obje prijateljice ga posjećuju svakog dana kad su posjete. Sadaznamzaštonijestenjaonitiuopštestenje.Namojepitanjejeodgovorio:

–Čitajteroman'Obad',tadaćeteznati.

14.oktobra.Korčaginjeotpušten.Rastalismosetoplo.Zavojsokajeskinut,ostaojesamonačelu.Okoje

oslijepljelo, ali izgledmu je ostao normalan. Jakomi je bilo žao kada sam se rastajala od ovogdobrogdruga.

Tako je to uvijek: ljudi se izliječe i odlaze od nas da se, možda, nikada više ne vidimo.Opraštajućise,rekaoje:

–Boljebibilodajelijevooslijepjelo:kakoćusadagađati?Onjošuvijekmislinafront.

*PrvovrijemepoizlaskuizbolnicePavleježiviokodBuranovskog,gdjejeodsjelaTonja.OdmahjepokušaodajeUvučeuopštirad.PozvaojujenagradskisastanakKomsomola.Tonjaje

pristala,alikadjeizišlaizsobeukojojseoblačila,Pavleseugrizaozausnu.Bilajesuvišeelegantnoobučenadabijemogaopovestiusvojedruštvo.

Tadajedošlodoprvogsukoba.Uvrijedilojujenjegovopitanjezaštosetakoobukla.–Janikadanisamrobovalanekomopštemtonu.Akojetebineugodnodaidešsamnom,jaćuda

ostanem.Teško mu je bilo da je tu, u klubu, među izblijedjelim bluzama i koporanima, vidi tako

nakinđurenu. Primili su je kao neku tuđinku.Ona je to osjećala i gledala je na sve s prezrenjem iizazivački.

Sekretar Komsomola robnog pristaništa, plećat momak u gruboj košulji od cerade, obalskiradnikPankratov,pozvagaustranu.Neljubeznogapogleda,poprijekozirnunaTonjuiotegnu:

–Tositidoveotukraljicu,jeli?–Da,ja–gruboodgovoriKorčagin.– Hm – da... – opet otegnu Pankratov. – Razumiješ, izgled joj nije baš najprikladniji za nas,

zaudaranaburžoaziju.Kakosujesamopropustiliovamo?UPavlovimsljepoočnicamapočedatuče.– To jemoja drugarica, i ja sam je doveo ovamo.Razumiješ? Prema nama nije neprijateljski

raspoložena,samo,eto,štosetičeodjeće,istinaje...Samonetrebauvijekočovjekupoodjećisuditi.Jaistotakoznamkosemožeovamodovesti,inemašzbogčegadasekostriješiš.

Htiojedakažejošneštogrubo,aliseuzdržajerjeznaodaPankratovizražavaopštemišljenje,zatosvesvojenegodovanjeprenesenaTonju.

»Govoriosamjoj!Kogjojjeđavolapotrebnotorazmetanje?«Tovečejepočelorazbijanjenjihovogprijateljstva.SosjećajemgoričneičuđenjaPavlejepratio

kakoserušiiraspadaprijateljstvo,kojejesasvimnedavnoizgledalotakočvrsto.Prošlo je još nekoliko dana, a svaki susret, svaki razgovor unosili su sve veće otuđivanje i

skriveno neprijateljstvo u njihove odnose. Tonjin prazni individualizam Pavlu je postajao svenepodnošljiviji.

Obojesujasnoshvatilineophodnostprekidaodnosa.Danas su došli u Trgovački park, prekriven potamnjelim lišćem, da jedno drugom kažu

posljednjuriječ.Stajalisuporedogradenadobronkom;podnjimajekaonekasivamasasvjetlucaoDnjepar, a iza ogromnog mosta uzvodno je milio remorker umorno pljušteći lopaticama svojih

točkovaivukućizasobomdvaširokašlepa.SuncenazalazujezlatnimbojamazalivaloTruhanovoostrvoiblještavimplamenomprozoreniskihkućica.

Zagledanauzlatnesunčevezrake,Tonjapočesprizvukomduboketuge:–Zarćeinašeprijateljstvodaseugasikaoštosesadasuncegasne?Posmatrajućijenetremiceičvrstonabravšiobrve,Pavleodgovoritiho:–Tonja,mismovećotomegovorili.Naravno,tiznašdasamtevolioijošuvijekmojaljubav

možedaoživi,alidabisetodogodilotimorašbitisnama.Javišenisamonajpređašnji.Ijabihbioslabmuž ako ti smatraš da ja prvomoram pripadati tebi, a tek onda Partiji. Ja ću pripadati prvoPartiji,atekondatebiiostalimsvojima.

Tonjajestugomgledalaplavupovršinurijeke,aočijojsepunilesuzama.Pavlejeposmatraopoznatiprofil,gustukestenjastukosu,isrcejeosvajaotalassažaljenjaprema

djevojci,nekadtakodragojibliskoj.Onopreznostavirukunanjenorame.–Odbacisveštotesputava.Hajdeknama.Zajednoćemodotucatigospođu.Kodnasimamnogo

dobrihdjevojaka,onezajednosnamapodnosesvutežinužestokeborbeisvenevolje.One,možda,nisutakoobrazovanekaoti...Alizašto,zaštotinećešdabudešsnama?TikažešdateČužaninhtiosilovati,alitojeizrod,aneborac.

–Kažeš,primili teneljubazno.Azašto si seobuklakaoda sipošlanaburžujskibal?Ponos terazapeo,nećeš,veliš,daseprilagođuješprljavimbluzama.Našlasismjelostidazavolišradnika,alinjegovu ideju ne možeš. Žao mi je što se rastajem s tobom, a želio bih da mi ostaneš u lijepojuspomeni...

Zaćutaoje.SutradanjePavlenauliciugledaonaredbusapotpisompredsjednikagubernijskeČekeŽuhraja.

Srcemujezaigralo.Nisugapuštali,nasiluseprobiodomornara.Takvujelarmupodigaodagastražariumalonisu

uhapsili.Ipakseprogurao.Srdačan je bio susret sFjodorom.Fjodoru je šrapnela odbila ruku.Odmah su se dogovorili o

poslu.–Ovdjećemogušitineprijatelje,jerzasadnemašsnagezafront.Odmahsutradolazi–rekaomu

Žuhraj.*

Završena jeborbasbijelimPoljacima.Crvenaarmija,koja je stiglagotovodozidinaVaršave,pošto je odvojena od svojih baza, iscrpla svematerijalne i fizičke snage, nijemogla da postignekonačne pobjede, i povukla se. Dogodilo se »čudo na Visli«. Tako su Poljaci nazvali povlačenjecrvenihodVaršave.Bijela panskaPoljskaprodužila je svojepostojanje.SanoPoljskoj sovjetskojsocijalističkojrepublicizasadanijemogaodabudeostvaren.

Krvljunatopljenazemljatražilajepredaha.Pavle nijemogao da se vidi sa svojima jer se gradić Šepetovka opet nalazio u rukama bijelih

Poljakaipostaoprivremenagranicafronta.Vodilisusepregovorizamir.DaninoćPavlejeradiouČeki i izvršavao razne zadatke. Stanovao je u Fjodorovoj sobi.Kada je čuo da su Poljaci zauzeliŠepetovku,obuzelagatuga.

–Fjodore,patoznačidaćemimatiostatisonestranegraniceakoseprimirjenaovomezavrši?

Fjodorgatješio:–Vjerovatnoćegranicaićidužrijeke,prekoGorinja.Gradćenamaostati.Uskoroćemovidjeti.Sada su se divizije sa poljskog fronta prebacivale na jug. Koristeći se zatišjem, sa Krima je

krenuo Vrangel. Dok je Republika naprezala sve svoje snage na poljskom frontu, vrangelovci sunadiralisjuganasjeveridužDnjeprasekretalipremajekaterino-slavskojguberniji.

Radilikvidacijeovogposljednjegkontrarevolucionarnoggnijezda,koristećisezavršetkomratasaPoljacima,zemljajenaKrimbacilesvesvojearmije.

Preko Kijeva, na jug su prolazili vojni transporti natovareni ljudima, kolima, kuhinjama,topovima.Grozničavose radiloukvartovskoj transportnojČeki.Tabujicakompozicijastvarala jezastoje, i poštonije bilonijednog slobodnogkolosijeka, stanice subile dupkepune i saobraćaj sepotpunokočio.Aaparatisuizbacivalitrakesultimativnimtelegramima.Unjimasenaređivalodaseoslobodi pruga za tu i tu diviziju. Puzile su beskrajne istačkane vrpce i na svakoj je od njih bilo:»Preko reda. prema hitnoj naredbi ... odmah osloboditi prugu...« I gotovo na svakoj od njihnapominjalosedaćekrivcizaneizvršenjebitipredanisuduRevolucionarnogvojnogtribunala.

AzasvezastojebilajeodgovornaUTČK10.Prijeteći naganima, ovamo su upadali komandanti jedinica zahtijevajući da njihovi transporti

odmahkrenunaprijeduvezistimitimtelegramomkomandantaarmijepodbrojemtimitim.Niko od njih nije htio da čuje da je to nemoguće. »Crkni, ali puštaj naprijed!« I počinjale su

užasne psovke.Unaročito zamršenim slučajevimahitno su pozivaliŽuhraja. I tada bi se razjareniljudi,kojisubilispremnidapucajujedannadrugoga,najzadsmirivali.

Gvozdena i hladno spokojna pojava Žuhrajeva, njegov odlučni glas, koji nije dopuštaoprigovaranja,primoravaoihjedaizvučenenaganevrateufutrole.

Sa žestokim bolom u glavi Pavle je izlazio na peron. Čekistički rad razorno je djelovao nanjegovenerve.

Jednog dana Pavle je ugledao Serjožu na teretnom vagonu natovarenom sanducima municije.Bruzžaksenanjegatakobaciodagaumalonijeoborionazemlju.

–Pavka!Vraže,odmahsamtepoznao–stezaogauzagrljaju.Oninisuznalištadapitajuištadapričajujedandrugome.Takosemnogotogadogodilozato

vrijeme!Pitalisui,nečekajućiodgovoraodgovaralisami.Nisuničulisirenu.Tekkadasuvagonikrenuli,rastrglisuzagrljaj.

Štadaseradi?Susretjeprekinut,avozpovećavabrzinu.I,danebiostao,Serjožaposljednjiputdoviknuneštosvomedruguipotrčaprekoperonahvatajućisezaotvorenavagonskavrata.Uhvatiloga je nekoliko ruku i uvuklo u vagon. A Pavle je stajao i gledao za njim, i tek sada se sjetio daSerjožaneznaništaoValjinojpogibiji.Serjožajošnijebiourodnommjestu,aon,iznenađenovimsusretom,nijestigaodamutokaže.

»Dobroještonezna,nekaputujemirno«pomislio jePavle.Onnislutionijeda jesvogdrugaposljednjiputvidio.NisamSergejnijeznao,dokjenakrovuvagonaizlagaogrudijesenjemvjetru,daideususretsmrti.

–Serjoža,sjedi–govoriomujeDorošenko,crvenoarmejacsprogorjelimšinjelomnaleđima.–Ništa,jaivjetarsmoprijatelji.Nekaproduva–krozsmijehjeodgovorioSerjoža.Nedjeljudanakasnijepoginuojeuborbamaujesenjojukrajinskojstepi.Izdalekagapogodiozalutalimetak.

Stresaoseodudarca.Koraknuojeususretognjenombolu,kojijetrgaogrudi,zateturao,nijemozagrliovazduhigrčevitostegaogrudi.Sagnuto,kaodasespremalodaskoči,iznemoglotijelopalojenazemlju,inepokretneplaveočiurezalesuseustepskibeskraj.

*Napregnuti rad uČeki pogubno je uticao naPavlovo još slabo zdravlje.Učestali su bolovi od

kontuzijei,najzad,poslijedvijeneprospavanenoći,izgubiojesvijest.TadaseobratioŽuhraju:–Fjodore, štamisliš,da li će tobitinepravilnoakopređemnadrugiposao?Jakobihželioda

idem u glavnu radionicu da radim o zanatu, ionako osjećam da moji ključevi ovdje slabo stežu.Komisijamijerekladazavojskunisamsposoban.Aliovdjejegorenegonafrontu.Onadvadana,kada smo likvidirali Sutirjevu bandu, sasvim su me upropastila. Ja moram da se odmorim odpucnjave.Ti,Fjodore,isamrazumiješdajeslabčekistkojiseteškonanogamadrži.

Žuhrajgazabrinutopogleda.–Da,neizgledašbašnajbolje.Trebalotejejošranijeoslobodili,alijasamkriv,zbogzauzetosti

previdiosamte.Rezultat ovog razgovora je bio da se Pavle našao u gubernijskom komitetu Komsomola s

uputnicomukojojjestajalodaseKorčaginstavljanaraspološenjeKomitituKomsomola.Živahnimladić,sobješenjačkinakrivljenimkačketom,preletiočimapopapiruiveselonamignu

Pavlu:–IzČeke?Simpatičnaustanova!Kakodane,zatrenokamićemotebiskombiniratiposao.Kod

nastijekrizauradnojsnazi.Kudaćemostobom?HoćešuGubernijskikomitetzaishranu?Nećeš?Nemoraš.HoćešnapristaništeuAgitbazu11?Nećeš.Šteta.Tojedobromjestance,tamojeudarničkosljedovanje.

Pavleprekidemladića:–Jabihnaželjeznicu,uglavnuradionicu.Ongazačuđenopogleda.–Uglavnuradionicu?Hm...Tamonamnisupotrebniljudi.Uostalom,idiUstinovičevoj,Onaće

većnegdjedatesmjesti.Poslijekratkograzgovorasacrnomanjastomdjevojkomodlučenoje:Pavlećeuradioniciraditi

kaosekretarkomsomolskogkolektivaiujednosebavitizanatom.*

UtovrijemenakapijiKrima,nauskomgrlupoluostrva,kodstarihgranicakojesunekaddijelilekrunske Tatare od zaporoških Kozaka, nalazila se, obnovljena i strašna sa svojim utvrdama,bjelogardejskatvrđava–Perekop.

Iza Perekopa, naKrimu, osjećajući se u potpunoj sigurnosti, bančio je, stjeran sa svih krajevazemlje,osuđeninasmrtstarisvijet.

I jedne kišovite jesenje noći desetine hiljada sinova radnog naroda zagazile su u hladnu vodutjesnaca da bi preko noći prešle Šivaš i s leđa udarile neprijatelja, koji se ukopao u svoje utvrde.MeđuhiljadamatihboracaišaojeiIvanŽarki,brižljivonosećinaglavisvojmitraljez.

AkadajeusvitanjeubezumnojgrozniciproključaoPerekopiprekozaprekafrontalnojurnulehiljadeboraca,upozadinibijelih,naLitovskompoluostrvu,naobalususevećpenjalekolonekojesuprveprešleŠivaš.JedanodprvihkojisepopeonakamenituobalubiojeŽarki.

Rasplamsaoseposvojojžestinineviđeniboj.Konjicabijelihse,udivljemizvjerskombjesnilu,kaopomahnitalabacalanaljudekojisuizlaziliizvode.Nitrenutkaneprestajući,mitraljezŽarkogjerigao smrt. Gomile ljudi i konja padale su pod olovnom kišom. Grozničavom brzinom je Žarkistavljaosvenoveinovešaržere.

Stotine topova su grmjele na Perekopu i činilo se da je zemlja u bezdan poletjela. Zaglušnomcikom parajući nebo i noseći sa sobom smrt, hiljade granata su letjele i praskale u najsitnijekomadiće.Azemlja,izrivenaiizranjena,letjelajeuvisicrnimkomadimazaklanjalasunce.

Glava togagadabila je razmrskana, inaKrim jeprovalilacrvenabujica, jurišalesu, strašneusvomkonačnomudarcu,divizijePrvekonjičkearmije.Obuzetigrozničavimstrahom,bjelogardejcisupaničnoopsjedalibrodove,kojisuubrzanonapuštalipristanište.

Naiscijepanebluze,tamogdjesrcebije,RepublikajepričvršćivalazlatnekružićeCrvenezastave,ameđunjimajebilaibluzamitraljesca–komsomolcaIvanaŽarkog.

Sa Poljacima je potpisan mir, i Sepetovka je, kao što se Žuhraj i nadao, ostala u SovjetskojUkrajini.Rijeka,kojasenalazilatridesetipetkilometaraodgrada,postalajegranica.

Udecembru1920.godine,jednognezaboravnogjutra,Pavlesepribližavaopoznatomkraju.Izišaojenazasnježeniperon,baciojepoglednanatpis»Šepetovka«iodmahkrenuonalijevou

ložionicu.PitaojezaArtjoma,alinjeganijebilo.Zakopčavšibolješinjel,krozšumuseuputiugrad.Marija Jakovljevna se okrenu kada ču kucanje na vratima i javi se. Čim se na vratima pojavi

čovjekzasutsnijegom,odmahpoznadesinovovoljenolice.Uhvatisezasrce.Odneizmjerneradostinijemoglaniriječidakaže.

Svojimmršavimtijelompripiseuzsinovegrudii,obasipajućimulicebezbrojnimpoljupcima,plakalajeodsreće.

APavle,grlećije,gledaojetugomiiščekivanjimaizmučenoiboramaizbrazdanomajčinoliceićutkeječekaodoksesmiri.

Uočimaizmučeneženeopetjezablistalasreća.Tih dana ona nijemogla da se napriča i nagleda sina, za koga je većmislila da ga više neće

vidjeti.Njenojsrećiiradostinijebilokrajakadajeposlijetridana,noću,usobuupaoiArtjomsrancem

naleđima...UmalukućuKorčaginovihvratilisusenjenižitelji.Poslijeteškihiskušenjainevoljasrelasuse

braća,spasavšiseodpogibije....–Štaćetesadadaradite?–pitalajeMarijaJakovljevnasvojesinove.–Mama,opetćemoseprihvatitikugličnihležaja–odgovoriojeArtjom.APavleje,poslijedvonedjeljnogboravkakodkuće,otputovaonatraguKijev,gdjegaječekao

posao.

DRUGIDIO

GLAVAPRVA

Ponoć.Većdavno je prodrndaoposljednji olupani tramvaj.Blijedo svjetlomjesecaobasjalo je

prozor,iplavakoprenamjesečineprekrilajepjenkrevetupolutamnojsobi.Uuglusobe,nastolu–kružićsvjetlaispodštitnikastonelampe.Ritaseniskonagelanaddebelusveskusvogadnevnika.

»24.maja«–napisaojeoštarvrholovke.»Opet pokušavamda zapišem svoje utiske.Opet praznina.Mjesec i podana je prošlo, a nisam

zapisalanijedneriječi.Moramsepomiritisovimprekidom.Akadadanađemvremenazadnevnik?Evo,sada jenoć,a ja,umjestodaspavam,pišem.Drug

Segal odlazi na rad u CK. Ta vijest nas je sve ožalostila. Prekrasan je čovjek naš LazarAleksandrovič.Teksadsamshvatilakakvojebogatstvozanasbiloprijateljstvosnjim.Naravno,saSegalovimodlaskomraspadasenaškružokdijalektičkogmaterijalizma.Jučesmodokasnenoćibilikod njega, provjeravali uspjehe drugova koji su pod našim 'pokroviteljstvom'. Došao je sekretarGubernijskog komiteta Komsomola Akim i nesimpatični šef statistike Tufta. Ne trpim ovogasveznalicu!Segal je likovao.NjegovučenikKorčaginodličnojeudesioTuftuuistorijiPartije.Da,ovadvamjesecanisupropalauzalud.Netrebažalitisnagekadasepostižuovakvirezultati.Govore,ŽuhrajprelazinaraduSpecijalniodsjekvojnogokruga.Azašto,neznam.

LazarAleksandrovičmipredaosvogaučenika.Završavajtepočeto,rekaoje,nezaustavljajtesenapolaputa.Ivi,Rita,ionimateštadanaučite

jednooddrugoga.Mladićsejošnijeoslobodiostihijnosti.Živiosjećanjimakojaunjemuključaju,ivihori tih osjećanja guraju ga u stranu. Koliko ja vas poznajem, Rita, vi ćete za njega bitinajpogodnijirukovodilac.Želimvamuspjeha.NezaboravitedamisejaviteuMoskvurekaomijenarastanku.

Danas su iz CK poslali novog sekretara Solomenskom rejonskom komitetu. To je Žarki.Poznajemgaizarmije.

Sutra će Dimitrije dovesti Korčagina. Da opišem Dubavu. Srednjeg rasta. Jak, muskulozan. UKomsomolu je od osamnaeste, u Partiji od dvadesete. To je jedan od trojice isključenih izGubernijskogkomitetaKomsomolazbogpripadništva»radničkojopoziciji«.Učenjesnjimnijebilonimalo laka stvar. Svaki danmi je kvario plan obasipajućime pitanjima i udaljujućime od teme.Između Jurnjeve, moje druge učenice, i Dubave dolazilo je do čestih sukoba. Već prvo veče,omjerivšiOlguodglavedopete,posprdnuose:

»Starka, uniforma ti nije potpuna.Moraš imati čakšire s kožom,mamuze, šubaru buđonovku isablju,aovakosiniovoniono.

Olgamu nije ostala dužna, imorala samda ih rastavljam.Dubava je, izgledami,Korčaginovprijatelj...Zadanasdosta.«

*Žega je iznurila zemlju.Usijala se željezna ogradamosta nad stanicom.Namost su se penjali

ljudi tromi i iznemogli od vrućine. To nisu bili putnici. Pretežno su bili stanovnici željezničkogrejonakojisuišliugrad.

SgornjestepenicePavlejeugledaoRitu.Onajeprijenjegadošlapredvozigledalaljudekojisusilazili.

KorčaginsezaustavitrikorakaodUstinovičeve.Onaganijeprimijetila.Pavlejujeposmatraosnekomčudnomznatiželjom.Ritajebilauprugastojbluziiplavojkratkojsuknjiodprostetkanine,sakaputićem od mekog boksa prebačenim preko ramena. Pramenje neposlušne kose okružavalo jenjenopreplanulolice.Onajestajalalakozabačeneglaveiočijuprižmirenihzbogblještavogsvjetla.PrviputjeKorčagintakvimočimagledaosvogaučiteljaiprviputmujedošlauglavumisaodaRitanijesamočlanBiroaGubernijskogkomiteta,negoi...I,uhvativšisebeutakvim»grešnim«mislima,ozlojeđennasebe,poče:

–Jatebevećčitavsatgledam,atimenenevidiš.Vrijemejedaidemo,vozvećstoji.Prišlisuslužbenomulazunaperon.JučejeGubernijskikomitetodredioRituzasvogpredstavnikanajednojodsreskihkonferencija.

Danassumoralidasjednuuvoz,štonijebilanimalolakastvar.Stanicaseuvrijemeodlaskarijetkihvozovanalazilauvlastisvemogućepetorke,ibezpropusnicekomisijezasmještajputnikanikonijeimaopravodaizađenaperon.Sveprilazeiizlazedržaojezaštitniodredkomisije.Dupkepunivozodvoziojesamodesetidioljudikojisuhtjelidaputuju.

Nikonijehtiodaostaneidanimačekaslučajnivoz.Hiljadeljudisunavaljivalenaprolazedaseprobiju do nepristupačnih zelenih vagona. U takve dana stanica je preživljavala pravu opsadu iponekadjedolazilodopraveborbe.

PavleiRitauzaludnosupokušavalidaseprobijunaperon.Znajućisveulazeiizlaze,Pavlepovedesvojusaputnicukrozgarderobu.Smukomsuseprobili

dovagonabroj4.Zadržavajućinabijenugomilu,kodulazauvagonjestajao,mokarodznoja,čekistikoznapokojiputponavljao:

–Kažemvam,vagonjeprepun,anakroviodbojnike,premanaređenju,nikoganepuštamo.Nanjegasunavaljivali ljudi ipodnosmuguralikartekojejekomisijaizdalazačetvrtivagon.

Psovke,dernjavaigurnjavapredsvakimvagonom.Pavlejevidiodasenaobičannačinnećemoćiproguratiuvoz,amoraloseputovati,konferencijapropada.

PozvaRituustranuisaopštijojsvojplan:onćeseprobitiuvagon,otvorićeprozorinjuuvući.Drugogizlazanema.

–Dajmisvojkaput,onjeboljiodsvakepunomoći.Pavle obuče njen kožni kaput i u džep stavi svoj nagan, namjerno ostavivši da viri ručica sa

gajtanom. Kod Ritinih nogu ostavi torbu sa hranom i pođe prema vagonu. Bezobzirno razguraputnikeiuhvatisezarukohvat.

–Ej,druže,kuda?Pavlepogledadežmekastogčekistu.– Ja sam iz Specijalnog odjela okruga. Hoću da provjerim da li su kod vas svi sa kartama

komisije–rečePavletonomkojinijedopuštaosumnjeunjegovaovlaštenja.Čekistpogledanjegovdžep,obrisarukavomznojsačelairečenemarnimtonom:–Pašta,provjeravajakoseprobiješ.Pomažućiserukama,ramenima,apomaloišakama,penjućisenatuđaramenaihvatajućiseza

gornjeležaje,praćengradompsovki,Pavlesenajzadprobiodosredinevagona.– Kuda te đavo nosi, triput proklet bio! – zavika na njega debela žena kada je, spuštajući se

odozgo, stao na njeno koljeno.Ta glomazna strina progurala se tu, na kraj donjeg ležaja, imeđunogama držala kantu za ulje. Takve kante, sanduci, vreće i korpe stajali su na svim policama. Uvagonusedisatinijemoglo.

NagrdnjeovetetkePavleodgovoripitanjem:–Građanko,pokažitesvojukartu?–Šta–ciknuonananezvanogkontrolora.Sagornjegležajaizvirinečija»šatrovačka«glavaizaurlaukontrabasu:–Vaska,kakvajetopticaovamostigla?Dajmuputnicuza»evbazu«12!PravonadKorčaginovomglavompojavilosetoštosezvaloVaska.Krupanmomčinakosmatih

grudizabodeuKorčaginapogledsvojihbikovskihočiju.–Štasisedovezaožene?Kakvukartuhoćeš?Sa bočnog ležaja visila su četiri para nogu. Vlasnici tih nogu sjedili su zagrljeni i grickali

sjemenke. Ovdje je, očevidno, putovala povezana družina iskusnih crnoberzijanaca i okorjelihželjezničkihpljačkaša.Pavlenije imaovremenadasnjimraspravlja,on jemoraoRitudapopneuvagon.

– Čiji je ovo sanduk? – upita on postarijeg željezničara pokazujući na drvenu kutiju poredprozora.

–Enoonecure–pokazaonnadebelenogeusmeđimčarapama.Trebalo jeotvoritiprozor,asandukjesmetao.Nije imaokudadagamakne.Podigavšisanduk,

Pavlegadodadevlasnici,kojajesjedilanagornjemležaju.–Građanko,pridržitemalodaotvorimprozor.–Štotidiraštuđestvari?–zakreštacuraspljoštenanosakadajojPavlestavisanduknakoljena.–Moćka,kojetoštostvaranered?–obratiseonazapomoćsvomesusjedu.Tajnespuštajućises

ležaja,gurnuPavlanogomobuvenomusandalu.–Ej,ti,somevodeni!Gubisedoktinisamžigudario!Pavlećutkeprimiudaraculeđai,zagrizavšiusnu,otvoriprozor.–Druže,pomaknisemalo–zamolionželjezničara.Oslobađajućimjesto,pomačenečijukantuistadeuzprozor.Ritajestajalakodvagonaibrzomudodadetorbu.Bacivšitorbunakoljenatetkeskantom,Pavle

se nagnu, i uhvati Ritine ruke i povuče je. Crvenoarmejac iz zaštitnog odreda nije uspio ni daprimijeti to narušavanje pravila i da ga spriječi a Rita je već bila u vagonu. Nespretnomcrvenoarmejcunijeostalodrugonegodaopsujeidaseudaljiodprozora.PojavnuRiteuvagonusvacrnoberzijanskadružinadočeka takvom larmomda seonazbuni iuznemiri.Nije imalagdjeda sesmjestiistajalajenakrajudonjeklupedržećisezarukohvatgornje.Sasvihstranasečulepsovke.Odozgokontrabasprocijedi:

–Viditigada,maloštosesamuvukaonegojošidjevojčuruuvuče!Nekonevidljivpropišta:–Moćka,dajmusvjetlacmeđuoči!DjevojčurajegledalakakobinaglavuKorčaginapostavilasvojsanduk.Svudaokolobilasutuđa

ibestidnalica.PavlezažalištojeRitaovdje,alimoralosenekakosmještati.–Građanine,uklonisvojedžakovesaprolaza,ovdjećedrugaricadastane–obratiseononome

koga su zvali Moćka, ali dobi tako ciničan odgovor da sav uskipje. Nad desnom obrvom osjetiprobadanje.–Pričekaj,nitkove,tićešdamiplatišzaovo–jedvaseuzdržavajući,rečeonhuliganu,aliistogtrenutkasgornjeklupedobiudaracnogompoglavi.

–Vaska,dajmujošmalkice!–podbadalisusasvihstrana.Sveono što jePavlegušiou sebi sadanajednomprovali i, kao i uvijeku takvim slučajevima,

njegovipokretipostadošenagliigrubi.–Štaje,žgadijošpekulantska,mislitedaseizrugujete,ha?!– podigavši se na rukama kao na oprugama, Pavle se pope na srednji ležaj i snažno udari

pesnicom po drskojMoćkinoj njušci. Tako ga je snažno udario da crnoberzijanac pade na glaveputnikakojisustajaliuprolazu.

–Doljesklupe,gadovi,inačećuvassvepomlatitikaopse!–bijesnozaurlaKorčaginvitlajućinaganomisprednosovačetvorke.Situacija semijenjala. Rita je napeto pratila šta se događa, spremna da puca na svakoga ko bi

pokušao da zgrabi Korčagina. Gornji ležaj je bio brzo očišćen. Huliganska družina brzo seevakuisalaususjednikupe.

SmjestivšiRitunaslobodnuklupu,šapnujoj:–Tisjedi,ajaidemdaseobračunamsonima.Ritagazaustavi:–Nećešvaljdajošdasetučeš?–Ne,odmahćusevratiti–umirijeon.OpetjeprozorbiootvoreniPavlejekroznjegaizišaonaperon.Nekolikominutakasnijeonje

biokodstolaželjezničkeČeke,svogstarogstarješine,Burmejstera.Saslušavšiga,Letonacnaredi,daseispraznivagonidasekodsvihprovjereisprave.

–Jasamgovoriodasevozovinaprugudovozevećpunicmoberzijanaca–gunđaojeBurmejster.Desetakčekistapretreslojevagon.Postarojnavici,Pavlejepomagaopripregledučitavogvoza.

OtišavšiizČeke,onnijeprekidaovezesasvojimprijateljima,ikaosekretaromladinskogkolektivaposlao je na rad u željezničku Čeku priličan broj svojih najboljih komsomolaca. Kad je završiopregled,PavlesevratiRiti

Vagonsunapunilinoviputnici–ljudikojisuslužbenoputovaliicrvenoarmejci.Na trećem ležajuuugluostalo jemjesta, samozaRitu, sveostalo je bilopretrpano svežnjima

novina.–Ništa,ništa,nekakoćemosesmjestiti–reklajeRita.Vozkrenu.Poredprozorapromačestrinakojajesjedilanagomilivreća–Manjka,gdjejemojakanta?–čuosenjenvapaj.Stisnuvši se na svom uskommjestu, ograđeni od susjeda svežnjima novina, Rita i Pavle su se

davilihljebomijabukamaiveselosesjećalinedavnoginebašveselogdogađaja.Voz je puzio. Pretovareni i rasklimatani vagoni škripali su, pucketali i tresli se na sastavima

tračnica. U vagon je provirilo tamno večernje plavetnilo. Uskoro noć crninom prekri otvoreneprozore.Uvagonuzavladatama.

Umorna, Rita je naslonila glavu na torbu i zaspala. Pavle je sjedio na kraju klupe i, objesivši

noge,pušio.Ionjeumoran,alinijebilomjestadaseprilegne.Krozprozorjestrujalasvježinanoći.OdpotresaRitaseprobudi.PrimijetilajeplamičakPavlovecigarete.»Onbitakodojutraprosjedio.Očigledno,nećedamismeta«pomisliRita.

–DružeKorčagine!Baciteteburžoaskeformalnosti,ležiteiodmoritese–rečeonaušali.Pavleležeporednjeisazadovoljstvomispružioteklenoge.– Sutra ćemo imati pune ruke posla. Spavaj, kavgadžijo – njena ruka s povjerenjem zagrli

prijatelja,inasamomobrazuonosjetidodirnjenekose.ZanjegajeRitabilaneprikosnovena.Onajebilanjegovaprijateljicaidrugaricasistimidejnim

ciljeminjegovpolitičkirukovodilac.Paipakjebilajošižena.Onjetoprviputosjetiodanaskodmosta. Eto zašto ga tako uzbuđuje njen zagrljaj. Pavle je osjećao duboko ravnomjerno disanje inegdje sasvim blizu, njene usne. Blizina je izazivala neodoljivu želju da nađe te usne. Samonaprezanjemvoljeuspiojedasavladasvojuželju.

Kaodajepogađalanjegovoosjećanje,Ritasenasmiješilaumraku.Onajevećpreživjelairadostžarke ljubavi i užase gubitka. Dvojici boljševika dala je svoju ljubav. I obojicu su joj oduzelibjelogardejskikuršumi.Jednog–hrabroggorostasa,komandantabrigade,drugog–mladićajasnihočiju.

UskorojekloparanjetočkovauspavaloPavla.Tekujutrogaprobudilozavijanjelokomotive.Rita je počela da se kasno vraća u svoju sobu.U dnevniku koji je rijetko otvarala pojavilo se

nekolikonovihbilježaka.»11.avgusta.Završili smo gubernijsku konferenciju. Akim, Mihajlo i drugi otputovali su na sveukrajinsku

konferenciju. Na mene se stovario sav tehnički posao. Dubava i Pavle dobili su punomoć zaGubernijski komitet. Otkako su Dimitrija poslali za sekretara pečerskog Rejonskog komitetaKomsomola,onvišenedolazinavečernjuobuku.Pretrpalisugaradom.Pavlejošpokušavadauči,aličasjanemamvremena,časnjeganekudapošalju.Uvezispogoršanjemstanjanaželjeznicikodnjih jestalnamobilizacija.Juče jeŽarkibiokodmene.Nezadovoljan ještosmomuuzelimomke,kaže,injemusukrvavopotrebni.

23.avgusta.Danas idemhodnikom,gledam–kodulazaadministracioneupravestojePankratov,Korčagin i

jošnekinepoznatčovjek.Prilazim,čujem,Pavlepriča:'Tamo su takvi tipovi dametak rife požališ: –Vi – kaže – nemate pravoda semiješate u naše

stvari.Ovdjejegospodarkomitetzadrvaiopremuželjeznice,anenekakavKomsomol.–Anjuška,braćomoja,kakvamuje...Etokudasuseproguraliparaziti!'

Ičuhužasnepsovke.Poštomeprimijeti,PankratovgurnuPavla.Onseokrenui,kadameugleda,poblijedje.Niuočimenepogleda,ode.Sadagadugovišenećuvidjeti.Onznadajapsovkenikomenepraštam.

27.avgusta.OdržanjetajnisastanakBiroa.Situacijapostajesveozbiljnija.Zasadnemoguzapisati–nesmije

se.Akimsenamrštenvratioizsreza.JučejekodTeterevaopetizbačenizkolosijekavozsaživotnimnamirnicama.Činimi se,moraćuprestatidazapisujem, sve ispadanepovezano.ČekamKorčagina.Vidjelasamga–oniŽarkistvarajukomunuodpetljudi.«

*

Jednog dana iz radionice pozvaše Pavla na telefon. Rita mu saopšti da je uveče slobodna inapomenudanisuzavršiliprorađivanjeteme:uzrocipropastiPariškekomune.

Uveče, prilazeći glavnom ulazu kuće u Kruglouniverzitetskoj ulici, Pavle pogleda gore. Ritinprozorjebioosvijetljen.Kaoiuvijek,ustrčaojeuzstepenice,lupnuošakomuvratai,nesačekavšiodgovor,ušao.

Nakrevetu,nakojinikoodnjihovihdrugovanijeimaopravonidasjedne,ležaojemuškaracuvojnojuniformi.Revolver,torbaikapasazvijezdomležalisunastolu.Uznjega,zagrlivšigačvrsto,sjedilajeRita.Živosurazgovarali...RitaokrenuPavlusvojeradosnolice.

Oslobodivšisezagrljaja,muškaracustade.–Davasupoznam–rečeRitapozdravlajućisesPavlom–ovoje...–DavidUstinovič–umjestonje,rečečovjekuuniformiičvrstostegnurukuKorčaginu.–Iznenadiomekaosnijegskrova–smijalaseRita.Korčaginsehladnorukovao.Ljutina,kaoiskreizkremena,sijevnuizočiju.Uspiojedaprimijeti

naDavidovomrukavučetirikvadrata.Ritajehtjelaneštodakaže,alijeKorčaginprekide:–Jasamsvratiosamoda tikažemdadanas radimna istovarudrvanapristaništu.Damenebi

čekala...Poredtoga,tiimašgosta.Idem,doljemečekaju.Pavlenestadeistotakoiznenadakaoštose ipojavio.Nizstepenicesezačušebrzikoraci.Dolje

potmulolupnuševrata,Nastatišina.–Snjimneštonijeuredu–neuvjerenoodgovoriRitanaDavidovzačuđenipogled.... Dolje, pod mostom, duboko uzdahnu lokomotiva izbacivši iz snažnih grudi roj zlatnih

krijesnica.Ovajčudnikolopletpoletiuvisiugasiseudimu.Naslonivši se na ogradu, Pavle je gledao svjetlucanje raznobojnih signalnih fenjera na

skretnicama.Zatvorioči.»DružeKorčagine,ipaknerazumijemzaštovamjetakoteškoštoispadedaRitaimamuža?Zarje

onaikadarekladaganema?Paidajerekla,štaonda?Zaštovasjetotakouzbudilo?Paviste,dragidruže,smatralidatuosimidejnogprijateljstvanemaništadrugog...Kakostevitoprevidjeli?A?«–ironičnojepitaoKorčagin.»Aštaakojojtonijemuž?DavidUstinovičmožedabudeibratistric?...Tadasiseti,osobenjačejedan,bezrazlogarasrdionačovjeka.Tisi,izgledami,podlackaoisvakidrugiobičnimuškarac.Štosetičebrata,tosemožesaznati.Aštaakojojjetobratilistric,kakoćešondaobjasnitisvojpostupak?Ne,tijojvišenećešotići!«

Mislimuprekidezavijanjelokomotive.Kasnoje,vrijemejekući,dostajebulažnjenja.

*NaSolomenki–takosezvaoradničkiželjezničkirejon–petdrugovastvorilisumalukomunu.

Tosubili–Žarki,Pavle,veseliplavokosiČehKlaviček,OkunjevNikolaj, sekretarKorasomolskeorganizacijeuložioni,StjopaArtjuhin,obavještajacželjezničkeČeke,donedavnokotlarradionicezamanjeopravke.

Našli su sobu. Tri dana su je, poslije rada, malterisali, krečili i prali. Toliko su poslovali sakantamadasususjedipomišljalinapožar.Napravilisukrevete,madraceodvrećanabilisuuparkulišćem.Četvrtidanjesoba,ukrašenaslikomPetrovskogivelikommapom,sijalaodnetaknutečistoćeibjeline.

Između dva prozora polica sa gomilom knjiga. Stolice su – dva sanduka obložena kartonom.Ormar je – oveći sanduk.Na sredini sobe je veliki biljar bez čohe, koji su na leđima prenijeli izkomunalnoggazdinstva.Danju je to sto, a noćukrevet zaKlavičeka.Ovamo sudonijeli svu svojuimovinu.Klavičekje,kaopravidomaćin,sastaviospisakčitaveimovinekomuneihtiodagaprikucanazid,aliusljedopštegprotestaodustao jeod toga.Sve jepostalozajedničko.Plata, sljedovanje islučajne pošiljke – sve se dijelilo podjednako. Samo je oružje ostalo lična svojina. Komunari sujednoglasno odlučili: član komune koji prekrši zakon o ukidanju svojine i zanemari povjerenjedrugovaisključujeseizkomune.OkunjeviKlavičeksutražilidasedoda:iiseljavase.

Na otvaranje komune sakupio se čitav aktiv rejonskog Komsomola. U susjednom dvorištupozajmljen je veliki samovar, i za čaj su utrošili svu rezervu saharina. Kada je bilo završeno sačajem,zapjevalisuuhoru:

Svijetbeskrajnigorkesuzelije,Svanašaprošlost–teškijerad,Alinovidanvećnamsesmije...Talja,izfabrikeduvana,diriguje.Crvenamaramajemalonakrivljena,očikaounekognestaška.

Niko još nije uspio da ih pobliže sagleda. Zarazno se smije Talja Lagutina. Očima mladosti ucvjetanjuovakartonistkinjagledanasvijetsasvojeosamnaestestepenice.Njenarukasepodiže,ikaosignalfanfareodjeknunovapjesma:

Nasvestraneodjekuj,pjesmonaša,Nadzemljomradničkistijegleprša,Onsavgoriicrvenilomplamti,Jertosenašakrvpjenuša...Razišlisusekasnorazbudivšiusnuleulicesvojimgromkimglasovima.

*Žarkipružirukuprematelefonu.–Momci,tiše,ništanečujem!–povikaongrlatojkomsomolskojdružinikojasenaguralausobu

odgovornogsekretara.Glasovisemalostišaše.–Halo.O, to si ti!Da, da, odmah.Obavijest?Ta ista: dostavljanje drva sa pristaništa. Šta?Ne,

nikudanijeposlat.Ovdjeje.Dagapozovem?Dobro.ŽarkimahnuKorčaginu.–TražitedrugaricaUstinovič–ipredademuslušalicu.–Mislila samda tenema.Večeras slučajnonisamzauzeta.Dođi.Brat jeprilikomproputovanja

svratio,nismosedvijegodinevidjeli.Brat!Pavlenijeslušaonjeneriječi.Sadasesjetioionevečeriionogaštojetenoćiodlučionamostu!

Da,danastrebaotićidonjeispalitisvemostove.Ljubavdonositakomnogouzbuđenjaibola.Zarjesadavrijemedaseoljubavigovori?

Čuoseglasizslušalice:–Štaje,nečuješme?–Ne,ne,jaslušam.Dobro.Da,poslijesastankaBiroa.

Spustislušalicu.*

Pravogledajućiunjeneočiistišćućiivicuhrastovogstola,rekaoje:–Vjerovatnojavišenećumoćidatidolazim.Čim to reče ugleda kako se podigoše guste trepavice.Olovka se zaustavi i osta nepokretna na

otvorenojbilježnici.–Zašto?– Svemi je teže da nađem vremena. I sama znaš, kod nas su počeli teški dani. Žaomi je, ali

moraćudaodložim...Oslušnusvojeposljednjeriječiiosjetinjihovunesugurnost.»Zaštozanovijetaš?Znači,nemašsnagedatresnešotvoreno!«Upornojeprodužavao:–Osimtoga,htiosamdatikažemdajatebeslaborazumijem.KadasamradiosaSegalom,svemi

je ostajalo u glavi, a s tobom sve nekako škripi. Svaki put sam od tebe išao Tokarevu dami onobjasni.Mojatikvanevari.Trebadanađešnekogmalorazboritijeg.

Zakrenuseodnjenogpažljivogpogleda,aondadovršijogunasto:–Eto,vidiš,izlazidanetrebadauzaludtraćimovrijeme.Ustade, nogom oprezno pomaknu stolicu i odozgo pogleda, u svjetlu lampe, oborenu glavu i

poblijedjelolice.Natačekapu:–Pa,eto,zbogom,drugariceRita.Žaomiještosamtetolikovremenavukaozanos.Trebaloje

odmahreći.Alitojevećmojakrivica.Ritamumehaničkipružirukui,utučenanjegovomneočekivanomhladnoćom,moglajesamoda

izgovori:– Ja te ne krivim, Pavle. Kad nisam umjela da ti priđem i da ti budem razumljiva, onda sam

zaslužilaovodanašnje.Nogesuseteškopokretale.Gotovonečujnozatvorivrata.Kodglavnogulazastade:jošsemože

vratitiiispričatise...Radičega?Zarzatodaulicedobijeriječprezrenjaidaseopetnađeovdje,kodulaza?Ne.

Nakrnjimkolosijecimaraslasugrobljarasklimatanihvagonaiohlađenihlokomotiva.Vjetarjepodizaopilotinusopustjelihskladištadrva.

A oko grada, po šumskim stazama i dubokim zaraslim dolinama, kao divlje zvijeri jurila jeOrlikovabanda.Danjuseodmaralapookolnimmajurima,ubogatimšumskimpčelinjacima,anoćuizlazilanaprugu,trgalajesvojimkandžamai,kadabiizvršilatajzločinačkiposao,opetsepovlačilausvojulogu.

I često su se kotrljali čelični konji sa grivom od dima. U paramparčad se razbijali vagoni, ulepinjesepretvaralisanjiviljudiiskrvljuizemljomsemiješalodragocjenožito.

Bandajenalijetalanamirnamjestancauopštini.Uplašenokokodačući,bježalesuustranukokošis ulice. Odjekivali su pucnji zalutalih metaka. Kao suho granje pod nogama, treštalo je kratkopuškaranjekodbijelezgradiceopštinskog sovjeta.Banditi su jurilipo selunaugojenimkonjima isjekli uhvaćene ljude.Sjekli su sa zviždukom,kaokadadrva sijeku.Rijetko supucali – štedjeli sumetke.

Kakosusebrzopojavljivali,istosutakobrzonestajali.Svudajetabandaimalasvojeočiisvojeuši.Teoči su zurile ubijelu zgraduopštinskog sovjeta,motrile su izpopovogdvorišta imasivnekulačkekuće.Iodatlesuseušumskegustišeprotezalenevidljiveniti.Odatlejeišlamunicija,komadisvježesvinjetine,bocesivkastog»prvenca«itoštosusaopštavalinauhomanjimatamanima,aonda–krozveomazamršenumrežu–ličnoOrliku.

Banda je imala svega dvije-tri stotine koljača, ali joj se nijemoglo stati u kraj. Podijeljena nanekoliko grupa, banda je istovremeno operisala u dva-tri sreza.Nemoguće je bilo sve ih napipati.Noću–banditi,danju–mirniseljaci.Oniposlujuusvomdvorištu,hranekonje,sjedepredkapijom,sisajusvojeluleismiješesekadamutnimpogledompratekonjičkepatrole.

Bez mira i sna, duž i poprijeko tri sreza, jurio je sa svojim pukom Aleksandar Puzirevski.Neumoranusvojojupornostigonjenja,ponekadbipričepiorepovebande.

ZamjesecdanaizdvasrezapovukaojeOrliksvojebandeipočeosebaktatiutijesnomobruču.*

Životugradusevukaosvojimobičnimtokom.Napettržnicaguralesuseigalamilečitavemaseljudi.Ovdjesucarevale-dvijetežnje:jedna–zgulitištoviše,druga–datištomanje.Ovdjejepunimmahomisvimsvojimsposobnostimaoperisalasvamogućalopovija.Kaobuhe,ovdjesuskakutalestotinežustrihgladnicaučijimseočimamoglonazrijetisveosimsavjesti.Ovdjesekaonađubrištusabiraosavgradskiološujednojjedinojtežnji–»oguliti«neiskusnognovajliju.Rijetkivozovisuizsvojeutrobeizbacivaličitavegomiledžakovimanatovarenihljudi.Čitavatamasahrlilajenatržnice.

Uvečebiovetržniceopustjele,ičudnesuizgledaletrgovačkeuličiceiredoviškrinjaitezgi.Malojebilotakvihjunakakojisurizikovalidanoćuzađuuovajmračnikvart,gdjejeizasvake

daščarevrebalanijemaopasnost.Ičestosenoćučulokako,kaoudaracpolimu,odjeknerevolverskipucanji,odmahzatim,kakosenečijegrlozagrcnuiokrvlju.Idokbiovamostiglašačicamilicionarasasusjednihstražarskihmjesta(pojedinačnoovamonisuišli),nikoganebinašli,osimzgrčenogleša.Rulja bi iščezla sa mjesta ubistva, a podignuta larma kao vjetar bi raspršila noćne stanovnikepijačnogkvarta.

Odmah tu, prekoputa, nalazi se bioskop »Orion«. Ulica i trotoar su osvijetljeni elektračnimsvjetlom.Gurajuseljudi.

Audvoranibrujikino-aparat.Naplatnunesretnozaljubljeniubijajujednodrugoigledaocidivljeurlaju kada se prekine film.U centru grada i na periferiji, izgledalo je, život nije izlazio iz svojekolotečine,pačakitamogdjejebiomozakrevolucionarnevlasti–uGubernijskomkomitetu–životjetekaokaoiobično.Alisvejetobioprividnimir.

Ugradusepripremalabura.Onjenompribližavanju znali sumnogi odonihkoji su sa svih stranadolazili u gradnevješto

krijućipuškupodseljačkomkabanicom.Znalisuionikojisunakrovovimavozovadolazilitobožekaoprekupci,alinisuišlinatržnicu,negosusvojevrećenosiliuuliceikućekojesubilezarezaneunjihovojpameti.

Onisuznali,aliradničkikvartovi,pačakniboljševici,nisuslutilidasepribližavaoluja.Ugradujebilosvegapetboljševikakojisuznalizaovepripreme.Ostaci petljurovaca, koje je Crvena armija protjerala u bijelu Poljsku, u bliskoj saradnji sa

stranimmisijamauVaršavi,spremalisusezaučešćeupripremanomustanku.Odostatakapetljurovskihpukovatajnojeformiranaprodornagrupa.

IuŠepetovkijeCentralniustaničkikomitetimaosvojuorganizaciju.Unjojsenalaziločetrdesetsedamljudi,većinombivšihaktivnihkontrarevolucionara,koje jemjesnaČekalakovjernoostavilanaslobodi.

Rukovodioci organizacije su pop Vasilije, zastavnik Vinik. petljurovski oficir Kuzmenko. Apopovekćeri,VinikovbratiotaciSamotija,kojiseproguraozadjelovođuIzvršnogkomiteta,vršilisuobavještajnuslužbu.

Odlučeno jedaseunoćustankabace ručnegranatenapograničnoSpecijalnoodjeljenje,dasepustezatvorenicii,akoimtopođezarukom,dasezauzmestanica.

Uvelikomgradu–centrubudućegustanka–unajvećojtajnostivršilasekoncentracijaoficirskihsnaga,aušumamaokogradasabiralesusebanditskedružine.OdavdesuoninajodanijiupućivaniuRumunijuisamomPetljuri.

*MornaruSpecijalnomodjeljenjuokrugavećšestunoćnijespavao.Onjebiojedanodboljševika

kojisusveznali.Žuhrajseosjećaokaočovjekkojijeotkriograbljivuzvijerkojasespremazaskok.Nesmijeseviknuti,nesmijesepodićiuzbuna,akrvožednazvijermorabitiubijena.Samotadaće

semoćispokojnoraditiinepogledatinasvakižbun.Zvijersenesmijeuplašiti.Ovdje,uovojborbinaživotismrt,pobjeđujesamoizdržljivostborcaičvrstinanjegoveruke.

Približavaoseodlučničas.Negdjeovdjeugraduulabirintujavkiikonspiracije,odlučenoje:sutraunoć!Alipetoricaboljševikakojisusveznalipreduhitrilisuih.Ne,negoovenoći.Uvečejeizdepoatihoizišaoblindiranivozi,istotakotiho,zanjimsusezatvorilaogromnavrata

ložionice.Direktne telegrafske linije žurno su prenosile šifrovane telegrame i svuda kuda su oni stizali,

zaboravljajućinasan,čuvarirepublikesuuništavaliosinjake.AkimjenazvaoŽarkog:– Jesu li pripremljeni sastanci ćelija? Jesu? Dobro. Odmah dolazi na savjetovanje zajedno sa

sekretaromRejonskogkomitetaPartije.Pitanjedrva jemnogogorenegoštosmomimislili.Kadadođeš,razgovaraćemo–čuojeŽarkienergičniibrzigovorAkimov

–Oh,uskoroćemosvipoludjetistimdrvima–progunđaonspuštajućislušalicu.Obasekretaraiziđošeizautomobila,kojimihjeLitkehitnodovezao.Čimsepopešenaprvisprat,

odmahshvatišedasenijeradiloodrvima.Nastolurukovodiocakancelarijestajaoje»maksim«,aokonjegasubaratalimitraljesciizČON-

a13.Uhodnicima–ćutljivistražariizgradskogaktivaPartijeiKomsomola.IzaširokihvratakabinetasekretarazavršavaosevanrednisastanakBiroaGubernijskogkomitetaPartije.

Krozotvornaprozoruspoljasudolaziležicekojesubilevezanezadvapoljskatelefona.Prigušenrazgovor.U sobi kod Akima Žarki je zatekao Ritu i Mihaila. Rita, kao u dane kada je bila politički

rukovodilacčete,sacrvenoarmejskimšljemomnaglavi,ukožnomkaputuizelenkastojsuknji,prekokaputakaišsteškimmauzerom.

–Kakosveovotrebarazumjeti?–sačuđenjemjepitaoŽarki.–Probnauzbuna,Vanja.Sadaćemouvašrejon.ZborzauzbunujeuPetojpješadijskojškoli.Sa

ćelijskih sastanakasvionamo idu.Glavno je: sve izvršitipotpunoneprimjetno–odgovorilamu jeRita.

Tihojeu»kadetskoj«šumici.Visoki su ćutljivi hrastovi, ti stogodišnji gorostasi. Pokriven lopočom i vodenom koprivom,

spava ribnjak, puste su široke aleje. U šumici, iza visokog bijelog zida nalazi se visoka zgradakadetskogkorpusa.SadajeovdjePetapješadijskaškolacrvenihkomandira.Kasnoveče.Gornjispratje neosvijetljen.Na izgled ovdje je svemirno.Svaki prolaznik bi pomislio da iza ovih zidova svispavaju.Ali zašto jeondaotvorenaželjeznakapija i šta je tokodkapije sličnodvjemaogromnimžabama?Ali ljudikojisuišliovamoizraznihkrajevaželjezničkogrejonaznalisudauškolinećespavatikadaseradiouzbuni.Išlisuovamoposlijekratkogsaopštenjanaćelijskomsastanku,išlisućutke,pojedinačnoiliuparovima,alinevišeodtričovjekazajedno.Svakiodnjihjeimaoudžepuknjižicusanatpisom»Komunističkapartijaboljševika«ili»SavezkomunističkeomladineUkrajine«.Krozželjeznukapijumogloseućisamoakosepokažetakvaknjižica.

Uaulijevećmnogoljudi.Ovdjejesvijetlo.Prozorisuzastrtišatorskimkrilima.Boljševicikojisuseovdjesabralizbijalisušaleoprobnojuzbuniimirnopušilisvojegrubosmotanecigarete.Nikonije osjećao nikakvu uzbunu. Svaki je mislio – sabiru ih prosto onako, za svaki slučaj, da bi seosjećala disciplina odreda za naročite zadatke. Ali svaki iskusan barac sa fronta, čim bi ušao udvorište škole, odmah bi osjetio da ovdje ima nešto što ne liči na probnu uzbunu. Sve se nekakopreviše tiho radilo. Na poluglasno komandovanje, ćutke su se postrojavali vodovi pitomaca. Narukamasuiznosilimitraljeze,aspoljaninajednojzgradinijednezrakesvjetla.

–Jelitoneštoozbiljno,Mićaj?–prilazećiDubavi,upitaKorčagin.Mićajjesjedionaprozorusnekomnepoznatomdjevojkom.Korčaginjujeprijetridanaletimice

vidiokodŽarkog.DubavaušalipotapšaPavlaporamenu:–Štaje,veliš,srceupeteotišlo?Ništa,mićemovasnaučitikakoseratuje.Šta, tisesnjomne

poznaješ?–pokazaglavomnadjevojku.–ImejojjeAna,prezimeneznam,aimačin–rukovodilacagitacionebaze.

Slušajući to šaljivo Dubavino upoznavanje, djevojka je posmatrala Korčagina i popravljalapramenkosekojijevirioispodsvijetloljubičastemarame.

SusrelajeKorčaginovpogled,inekolikosukundivodilasenijemaborba.Njenemodrikastocrneoči izazivački su svjetlucale. Pahuljaste trepavice. Pavle skrenu pogled naDubavu.Osjetivši da secrveni,nezadovoljnosenamrgodi.

–Padalitivodišagitacijukodnjeilionakodtebe?–pokušavajućidasenasmiješi,upitaPavle.Usalisezačugalama.Komandirčetesepopenastolicuiuzviknu:–KomunariPrvečete,strojuovojsali!Brže,brže,drugovi!UauluuđošeŽuhraj,predsjednikGubernijskogizvršnogkomitetaiAkim.Onisutekstigli.Sala

jeprepunaljudipostrojenihuredove.PredsjednikIzvršnogkomitetastadenapodijumzaškolskimitraljezi,podigavširuku,poče:– Drugovi, mi smo vas sabrali radi jedne ozbiljne i odgovorne stvari. Sada već možemo da

kažemotoštosejošjučenijemoglorećipoštojetobilastrogavojnatajna.Sutraunoćovdje,kaoiudrugimgradovimaUkrajine,trebadabuknekontrarevolucionarniustanak.Gradjepunoficira.Okogradasekoncentrišurazbojničkebande.JedandiozavjerenikaproguraoseuOklopnudivizijuitamo

rade kao šoferi. Ali sada je Čeka otkrila ovu zavjeru i sada ćemo mi staviti pod oružje čitavuPartijskuorganizaciju iKomsomol.Zajednosaprovjerenim jedinicamapitomaca iodredimaČekepočinjusvojeoperacijePrviiDrugikomunističkibataljon.Pitomcisuvećizišli,isadaje,drugovi,na vama red. Imate petnaest minuta za primanje oružja i za postrojavanje. Ovom operacijom ćerukovoditi drug Žuhraj. Od njega će komandiri dobiti detaljne upute. Ja smatram da je potpunosuvišno da komunističkom bataljonu ukazujem na svu ozbiljnost ovog momenta. Sutrašnji metežmoramodanaspredusresti.

Zapetnaestminutabataljonjebionaoružanipostrojenuškolskomdvorištu.Žuhrajpređepogledomdužnepomičnihredovabataljona.Tri koraka ispred stroja stoje dvojica u pohodnoj opremi: komandant bataljona Menjajlo –

junačina,uralskilivac,adonjegakomesarAkim.Lijevo–vodoviPrvečete.Dvakorakaisprednjih–komandirčeteipolitičkirukovodilac.Zanjihovimleđima–ćutljiviredovikomunističkogbataljona.Tristaboraca.

Fjodordadeznak:–Vrijemejedasepočne.

*Tristaboracajekoračaloopustjelimulicama.Gradjespavao.ULavovskojulici,naugluDivljeulice,bataljonusporikorak.Odavdejepočinjalaakcija.Nečujnosuopkoljavalikvartove.Štabsesmjestionastepenicamanekeradnje.Osvijetlivšiputreflektorom,Lavovskomulicomjeizcentradojurioautomobil.Zaustaviosekod

štaba.Litkejeovajputdovezaosvogaoca.Komandantskočinakaldrmuinaletonskomjezikudobaci

sinu nekoliko kratkih rečenica. Automobil jurnu i za trenutak nestade iza okuke u Dimitrijevskojulici.HugoLitkesesavpretvoriouoko,arukesuseslilesvolanom.Desno–lijevo.

Aha,evogdje jenašlaprimjenunjegova ludavožnja!Sadanikomenećepastinaumdamudadvijenoćizatvorazbogsuludihviraža.

IHugojuriulicamakaonekimeteor.Žuhraj,kogajemladiLitkezatrenokaprebacioizjednogkrajagradanadrugi,nijemogaoada

neizrazisvojezadovoljstvo:–Akoti,Hugo,danassatomsvojomludomvožnjomnikoganepregaziš,sutraćešdobitizlatni

sat.Hugojelikovao.–Ajasammisliodaćuzbogsvogviražiranjadobitidesetdanazatvora...Prviudarcibili suupravljenina sjedište štabazavjerenika.USpecijalnoodjeljenjedotjerani su

prvizatvoreniciidostavljenizaplijenjenidokumenti.UDivljojulici,usokakusistotakočudnimnazivom,ukućibroj11,živiojenekiCilbert.Prema

podacimakojimajeraspolagalaČeka,onjeigraovažnuuloguuzavjeribijelih,kodnjegasenalazilispiskovioficirskihdružinakojesutrebaleoperisatiurejonuPodola.

LitkejeličnodošaouDivljuulicuradihapšenjaCilberta.Nisuganašliunjegovomstanu,kojijeprozorimagledaoubaštu,odijeljenuzidomodbivšegženskogmanastira.Premariječimasusjeda,on

setogadananijevraćaoustan.Izvršenjepretres,inađenisu,sasandukomgranata,spiskoviiadrese.Naredivšidasepostavizasjeda,Litkesezadržakodstoladapregledanađenimaterijal.

U bašti je stražariomladi pitomac. On odavde vidi osvijetljeni prozor. Neprijatnomu je da uovom uglu stoji sam. Jeza ga podilazi. Naređeno mu je da pazi na zid. Daleko je odavde doumirujućegsvjetlanaprozoru.Ajošitajvražijimjesectakorijetkoizviruje.Umrakužbunjeizgledakaoživo.Pitomacgapipabajonetom–nemaništa.

»Zašto su me ovdje postavili? Na zid se niko neće popeti – visok je. Da priđem prozoru, dapogledam?«pomisilpitomac.Bacijošjedanpoglednazidiiziđeizugla,kojijezaudaraonaubuđalegljive.Zatrenutakzastadekodprozora.Litkejebrzoskupljaopapireispremaosedaizađeizsobe.Utomtrenutkunavrhuzidapojavisečovjek.Onodozgovidistražarakodprozoraionogdrugogusobi. Vještinom mačke pređe na drvo, spusti se na zemlju. Poput mačke prikrade se vojoj žrtvi,zamahnui–pitomacpade.Doručicemujeuvratzabijenbodež.

Pucanjubaštikaoudarelektričnestrujepotreseljudekojisuokružilikvart.Tutnjećičizmama,premakućipotrčašešestorica.Krvaveglavenastolu,unaslonjači jesjediomrtavLitke.Staklonaprozorujerazbijeno.Svoje

dokumenteneprijateljipaknijespasao.Kod manastirskog zida zatreštali su pucnji. To je ubica skočio na ulicu i, uzvraćajući vatru,

pojurioputLukjanovskepustare.Ipaknijeumakao:stigaogajenečijimetak.Čitavunoćsuvršenimasovnipretresi.Stotineljudineupisanihukućneknjige,onihsasumnjivim

dokumentima i oružjem odvedeno je Čeku. Tamo je radila komisija za odabiranje i vršilaklasifikaciju.

Nanekolikomjesta su zavjerenici pružili oružani otpor.UŽiljanskoj ulici prilikompretresa ujednojkućijenamjestuubijenLebedevAntoša.

Solomenski bataljon je te noći izgubio pet ljudi, a Čeka je ostala bez Jana Litkea, starogboljševika,vjernogčuvaraRepublike.

Ustanakjepredupređen.TeistenoćiuŠepetovkijeuhapšenpopVasilije,njegovedvijekćeriiostalabratija.Uzbunasestišala.Ali je sada gradu prijetio novi neprijatelj – zastoj na željezničkoj pruzi, a za njim glad i

smrzavanje.Hljebidrvasvesurješavali.

GLAVADRUGA

Zamislivši se, Fjodor izvuče iz usta svoju kratku lulu i opipa prstom humak pepela. Lula se

ugasila.Bjeličasti dim iz desetka cigareta kao oblak je plovio oko mat lampi iznad naslonjače

predsjednika Gubernijskog izvršnog komiteta. Kao kroz sumaglicu vide se lica ljudi koji sjede ukabinetu.

Naslonivšisegrudimanasto,poredpredsjednikajesjedioTokarjev.Staracjenervoznočupkaobradu i iskosa pogledao omalenog ćelavog čovjeka, koji je tankim glasom produžavao da redamnogorječiveipraznefraze.

Akimjeuloviobravarovkosipogled i sjetiosedjetinjstva: imali supijetlakavgadžijukogasuzvali»Izbijoko«.Onjeistotakopogledaoprijenegoštobiskočio.

Većdrugi sat traje sjednicaGubernijskogkomitetaPartije.Ćelavko jepredsjednikŽeljezničko-šumskogkomiteta.

Prebirućispretnimprstimagomilupapira,ćelavkojenizao:– I, eto, upravo ovi objektivni razlozi onemogućuju izvršenje odlukeGubernijskog komiteta i

Direkciježeljeznica.Ponavljam,nizamjesecdanaminećemomoćidativišeodčetiristotinekubnihmetaradrva.Azadatakdasenabavistoosamdesethiljadakubnihmetara,toje...–ćelavkojetražioriječ–tojeutopija!

–rečeizatvorimalausta,uvrijeđenonapućivšiusne.Dugosečiniloćutanje.Fjodor je noktom kuckao po luli i istresao pepeo. Tokarjev prekide ćutanje svojim grlenim

basom.–Mlatimopraznuslamu.Željezničko-šumskikomitetnijeimaodrva,nemaihiniubudućeihneće

imati...Jelitako?Ćelavkotržeramenom.–Oprostite,druže,drvasmomispremili,alinedostatakvučnogtransporta...–ćelavkosezagrcnu,

kockastommaramicomobrisasjajnotjemei,nemogavšidanađedžep,nervoznogurnumaramicupodsvojutašnu.

–Štasteviučinilizaprevozdrva?Taodhapšenjarukovodećihstručnjakakojisuučestvovaliuzavjeriprošlojevećmnogodana–izuglasečuDeneko.

Ćelavkoseokrenu.–TriputasamizvještavaoŽeljezničkudirekcijuonemogućnostitransporta...Tokarjevgaprekide.–Tosmomivećčuli–zajedljivosenasmiješibravarošinuvšićelavkaneprijateljskimpogledom.

–Štajeto,danasbudalamanesmatrate?Odtogpitanjapoleđimaćelavkapođošežmarci.

–Zapostupkekontrarevolucionarajaneodgovaram–sadavećtihoodgovorićelavi.–Alivisteznalidaoniizvoderadovedalekoodpruge?–upitaAkim.–Čuosam,alijanisammogaodaukazujemrukovodstvunanenormalnostiutuđemsektoru.–Kolikoviimateslužbenika?–postavipitanjepredsjednikSindikalneorganizacije.–Okodvjesta.–Pokubnimetarnamuktašagodišnje–ljutitopijunuTokarjev.–MiudarničkosljedovanjeoduzimamoodradnikaičitavomgaŽeljezničko-šumskomkomitetu

dajemo,avi,čimesebavite?Štajebilosonadvavagonabrašnaštosuvamdatizarjadnike?–produžipredsjednikSindikalneorganizacije.Ćelavka sa svih strana obasuše oštrim pitanjima, a on se branio od njih kao od nametljivih

povjerilacakojitražedaseplatidug.Kaojeguljaonseizvlačiooddirektnihodgovora,aočimajesvebježaoustranu.Instinktivnoje

osjećaodamusebližiopasnost.Unervnojnapetostikukaviceželiojesamojedno:štoprijeodavde,onamo gdje ga sa masnom večerom čeka njegova još prilično mlada žena prekraćujući veče uzromanPoladeKoka.

NeprestajućidaslušaodgovoreĆelavka,Fjodorjepisaousvojojbilježnici:»Jamislimdaovogačovjeka trebamalo temeljitije provjeriti – ovdje sene radi oprostoj radnoj nesposobnosti. Ja većimamkoještaonjemu...Daprekinemorazgovoresnjim,nekasekupiodavde,amidaseprihvatimoposla.«

PredsjednikGubernijskogkomitetapročitapredatumuceduljicuiklimnuFjodoru.Žuhrajustadeiizađeupredsobljedatelefonira.Kadasevratio,predsjednikječitaokrajodluke:»...SmijenitiupravuŽeljezničko-šumskogkomitetazbogotvorenesabotaže.Radidaljegpostupka

stvarpredatiistražnimorganima.«Ćelavko je očekivao nešto gore. Istina, otpuštanje s posla zbog sabotaže dovodi pod sumnju

njegovupolitičku ispravnost, ali to je sitnica.Ašto se tičeBojarke,on je spokojan, tonijenjegovsektor.»Đavodaganosi,ajasebiouplašiodasuneštodokučili...«

Većgotovopotpunoumiren,sabirućisvojepapire,reče;–Pašta,jasambespartijskistručnjak,iviimatepravodaminevjerujete.Alimojasavjestječista.

Akonisamizvršiozadatak,znači–nisammogao.Nikomuneodgovori.Ćelavkoizađe,brzosespustinizstepeniceisolakšanjemotvorivrata.–Građanine,vašeprezime?–upitačovjekušinjelu.Srcemuzamlati.Promuca:–Čer...vinski...Kadaizađeovajtuđinac,okopredsjednikovogstolaskupisenjihtrinaest.–Etovidite...–Žuhrajuprijeprstomnaraširenumapu.–OvojestanicaBojarka,šestvrstaodavdenalazesešumskeparcelezasječu.Ovdjejesloženo

dvjestadesethiljadakubnihmetaradrva.Osammjesecijeradilaradnaarmija,uloženajetuštaitmarada,arezultatje–izdaja,željeznicaigradbezdrva.Šestvrstatrebaihvozitidostanice.Zaovojepotrebnonajmanjepet hiljada teretnihkola u toku čitavogmjeseca, i to poduslovomdapravepodvijeturednevno.Najbližeselojeudaljenopetnaestvrsta.Osimtoga,uovomkrajuoperišeOrlikova

banda...Razumijetelivištatoznači?...Pogledajte,premaplanu,sječadrvatrebalajeovdjepočetiiićipremastanici,aovipodlacikrenulisuudubinušume.Računicaimjetačna:većspremljenadrvanećemomoćidadovezemodopruge.I,stvarno,minemožemonaćinistotinukola.Etoskojesunasstraneudarili!...Tonijeništamanjeodnekogustaničkogkomiteta.

StegnutaŽuhrajevapesnicateškosespustinamapu.Svaki od ove trinaestorice jasno je vidio sav užas koji se približavao, a o kome Žuhraj nije

govorio. Zima je na vratima. Bolnice, škole, ustanove i stotine hiljada ljudi će se smrzavati, a nastanicama–ljudskimravinjakisamojedanvoznedjeljno.

Svisusedubokozamislili.Fjodorrastvoripesnicu.–Drugovi,imajedanizlaz:zatrimjesecaizgraditiuzanuprugudomjestasječe,sedamvrsta,tako

daona zamjesec i podana stignedopočetkamjesta sječe.Timpitanjem ja sebavimvećnedjeljudana.Zaovustvarnamjepotrebno–upresahlomgrluglaszaškripa–tristotinepedesetradnikaidva inženjera. Šine i sedam lokomotiva smo našli u Puščoj Vodici. Našli su ih komsomolci nastovarištu.Prijerataodatlejetrebalopočetigradnjuuzaneprugepremagradu.AliuBojarkiradnicinemajugdjedažive,tamopostojisamorazvalinašumskeškole.Radnikećemomoratidašaljemoupartijamanadvijenedjelje,višenećemoćiizdržati.Dauputimotamokomsomolce,štaveliš,Akime?

I,nesačekavšiodgovor,produži:–Komsomolćedauputisveštomogne:uprvomreduSolomenskuorganizaciju i jedandio iz

grada.Zadatakjevrlotežak,aliakomiomladinikažemodaćenjihovaakcijaspastigradisaobraćaj,onaćesveučiniti.

Šefstanicesumnjičavozaklatiglavom.– Teško da od toga nešto bude. Na golom mjestu trasirati sedam vrsta, pa još u sadašnjim

prilikama:jesen,kiša,aondahladnoća–umornoizustion.Neokrećućise,Žuhrajodreza:–AndrejuVasiljeviču,tisimoraomaloboljemotritikakoidesječa.Aštosetičepruge,mićemo

pruguizgraditi.Nećemose,valjda,smrzavatisjedećiskrštenihruku.*

Natovareni suposljednji sanduci salatom.Voznabrigada jezauzela svojamjesta.Rominjala jesitnakiša.NizRitinkaput,kojisestaklioodmokrine,kaozrnca,klizilesukapljicekiše.

OpraštajućiseodTokarjeva,Ritamučvrstostežerukuireče:–Želimvamuspjeha.Staracjetoplopogledaispodkuštravihsijedihobrva.–Da,tusunaspoteglizanos,srceimseoranjavilo!–staracnaglasprogunđasvojemisli.–Vi

ovdjepripazite!Akokodnašneštozapne,vipritisnitegdjebudetrebalo.Bezzatezanjatapoganijanemožedaradi.E,vrijemeje,kćeri,dasesjeda.

Staracčvrstozakopčakaput.Uposljednjemtrenutku,tobožeonakouzgred,Ritaupita:–Šta,zarKorčaginneide?Nevidimgameđuomladinom.–Onjejošjučenadreziniotišaosatehničkimrukovodiocemdakoještapripremizanašdolazak.PremanjimasužuriliŽarki,DubavaiAnaBorhart,sanemarnonabačenimžaketomiugašenom

cigaretommeđutankimprstima.

Gledajućiuovo,troje,Ritapostaviposljednjepitanje:–KakoidevašeučenjesKorčaginom?Tokarjevjezačuđenopogleda.–Kakvoučenje,paonjepodtvojimstarateljstvom!Onmimnogoputagovoriotebi.Nemožeda

senahvali.Ritajesasumnjomslušalateriječi.–Dalijetobaštako,družeTokarjeve?Paonjeodmeneišaotebidaiznovauči.Staracsezasmija:–Meni?...Nigovora...Lokomotivazatuli.Klavičekpovikaizvagona:–DrugariceUstinovič,pustitenamstarog,nevaljatako!Štaćemomibeznjega?Čeh je htio da kaže još nešto, ali kada primijeti ono troje, koji upravo stigoše, on zaćuta.

SukobivšiseletimicesnemirnimsjajemAninihočiju,onstugomprimijetinjenoproštajniosmijehupućenDubavi,inagloseodmačeodprozora.

*Policuješibalajesenjakiša.Niskonadzemljomvuklisusetamnosiviteškioblaci.Kasnajesenje

ogoljela šumu, sumorno su čamili starci grabovi krijući svoje bore pod mrkom mahovinom.Nemilosrdnajesenjeskinulanjihovuraskošnuodjeću,ionisustajaliogoljeniioronuli.

Usred te šume usamljeno je čamilamala stanica.Od kamene platforme za istovar protezala sepremašumitrasaraskopanezemlje.Natojtrasikaomravisuposlovaliljudi.

Podčizmamajeodvratnomljackalaljepljivaglina.Kaorazjareni,ljudisugradilinasip.Potmulosuodzvanjalećuskije,pokamenjuškrgutalelopate.

A kiša je sipila kao kroz gusto sito i hladne kapi se probijale kroz odjeću. Kiša je uništavalaljudskirad.Kaogustakaša,sanasipajeklizilaglina.

Teškajeihladna,doposljednjenitimokraodjeća,paipaksposlaljudiodlazetekkasnouveče.Isvakimdanomjetrasaprokopanezemljesvedubljeidubljeulazilaušumu.Nedalekoodstanice tužnosezguriokamenikosturzgrade.Sveštosemogloodvući,otkinuti i

izlomiti, sve je već odavno učinila ruka pljačkaša.Umjesto prozora i vrata – zjape rupe, umjestovratanacanapećima–crniotvori.Krozrupezguljenogkrovavideserebrakrovišta.

Čitavjeostaosamobetonskipodučetirivelikesobe.Natompodujenoćuležaločetiristotineljudiumokrojiblatnjavojodjeći.Predulazomsucijediliodijelaiiznjihsutekliblatnjavimlazovi.Najpogrdnijim riječima psovali su kišu i blato. U zbijenim redovima lijegali su na pod pokrivenprovidnimslojemslameistaralisedazagrijujedandrugoga.Odjećaseisparavala,alisenijesušila.Akrozrazapetevrećenaprozorimanapodjecurilasevoda.Kišajebubnjalapoostacimalimanakrovu,akrozrazbijenavrataduvaojevjetar.

Ujutrosupiličajutrošnojbaraciukojojsenalazilakuhinjaiodlazilisunanasip.Zaručaksuizdanaudanimaliposnučorbuodlećeišeststogramakaoantracitcrnoghljeba.

Tojebilosveštomijegradmogaodati.Tehnički rukovodilac, mršav, visok starac sa dvije duboke bore na obrazima, Valerijan

NikodimovičPotoškinitehničar,Vakulenko,omalen,smesnatimnosomnagrubomlicu,smjestilisuseustanšefastanice.

Tokarjevjespavaousobicistaničnogčekiste,kratkonogogikaoživapokretnogHoljave.Sozlojeđenomupornošćuodredgraditeljajepodnosiosvenevolje.Inasipjesvakimdanomsvedubljeprodiraoušumu.Odredjevećimaodesetdezertera.Zanekolikodanabrojdezerterasepovećaojošzapet.Prvi udarac gradnja je doživjela već druge nedjelje: sa večernjim vozom nije stigao hljeb iz

grada.DubavajeprobudioTokarjevaisaopštiomuštasedogodilo.SekretarPartijskogkolektivaspustinogenapod,gnjevnosepočešaispodpazuha.–Počinjeigrarija!–promrsioblačećisenabrzinu.UsobusedokoturaokrugliHoljava.–Bržetelefoniraj,posvakucijenumorašdobitiSpecijalnoodjeljenje–naredimuTokarjev.–A

tiohljebunikomeniriječi!–opomenuDubavu.Poslije svađe sa telefonistima od čitavih pola sata, uporniHoljava je dobio vezu saŽuhrajem,

pomoćnikomšefaSpecijalnogodjeljenja.Slušajućinjegovegrdnje,Tokarjevsenestrpljivoklatiosnogenanogu.

–Šta?Hljebnisuposlali?Odmahćudaizvidimkojeodgovoran!–prijetećegrmnuŽuhraj.–Timenirecičimećemomisutraljudehraniti?–srdsederaouslušalicuTokarjev.Žuhrajje,očevidno,neštosmišljao.Poslijedužepauzesekretarječuo:–Hljebćemodopremitiutokunoći.JaćuposlatiLitkeasautomobilom,on.poznajeput.Dojutra

ćeteimatihljeb.Tekšto jepočelodasviće,nastanicu jestigaoblatnjavautomobilnatovarenvrećamahljeba. Iz

njegajeizišao,umoraniblijedodneprospavanenoći,Litkeovsin.Zaoštravala se borba za gradnju pruge. Iz Direkcije željeznica je saopšteno: nema pragova. U

gradunisuimalisredstavazaprebacivanješinailokomotivanagradilište,aisamimlokomotivama,kakosepokazalo,biojepotrebanozbiljanpopravak.Prvapartijajezavršilarad,alismjenenijebilo,anemogućejebilozadržavatiljudekojisuiscrplisvesvojesnage.

Ustarojbaraci,prisvjetlostiuljanice,dokasnenoćisesavjetovaoaktiv.Uzevši sa sobom šest omladinaca za opravku lokomotiva i prevoz šina, ujutro su otputovali u

grad Tokarjev, Dubava i Klaviček. Klaviček, pekar po zanimanju, odlazio je da nadzire rad uodjeljenjuzasnabdijevanje,aostaliuPuščuVodicu.

Akišajebezprestankalila.*

Korčaginsmukomizvučenoguizljepljiveglineipohladnoćinastopalushvatidasetruliđonnjegove čizme sasvim odvalio. Sve od dolaska ovamo mučio se zbog slabih čizama, koje supropuštalevodu ižmikaleublatu,asada je,eto,sasvimotpao jedanđon, igolanoga jegacalapoledenoj glinenoj kaši.Čizmaga je izbacila iz kolosijeka. Izvukavši iz blata ostatakđona,Pavle gaočajnički pogleda i pogazi datu riječdavišenećepsovati.Sostatkomsvoje čizmepođeubaraku.Sjedeporedpoljskekuhinje,razmotablatnjaviobojakipećiprimaćeodhladnoćeukočenunogu.

Odarka,ženačuvaraputa,kojujekuharuzeozapomoćnika,rezalajecveklu.Ženičuvarevoj,jošmlađoj,prirodajedalasvegauizobilju:muškaširokapleća,ogromnegrudiiuzdignutejakekukove.Onajespretnobaratalanožem,inastolujebrzoraslagomilanarezanogpovrća.

OnabacinaPavlaprezrivpogledisrditoupita:–Štaje,zaručakseraskomotio?Uraniosi.Zabušavaš,momče,a?Kudatesvojenožurdeguraš?

Ovojekuhinja,anebanja–protresalajeKorčagina.Ukuhinjuuđekuhar.–Čizmamijesasvimotkazala–objasniPavlesvojeprisustvoukuhinji.KuharpogledapoderanučizmuiglavompokazanaOdarku:–Njenmužjeupolaobućar,onćevampomoći.Abezobućejepogibija.Slušajućikuhara,OdarkasezagledauPavla.Malosezbuni.–Ajasammisliladastenekizabušant–priznadeona.Pavlesenasmiješi.Odarkastručnjačkipregledačizmu.–Takvučizmumojmužnećepopravljati,onavišeništanevalja.Adanebistenoguosakatili,ja

ćuvamdonijetistarukaljaču.Onakodnas ležinegdjeustarudiji.Koje jošvidiodase takomuči!Danas-sutraćezastuditi,propašćete–sadavećsaosjećajnorečeOdarkai,ostavivšinož,izađe.

Uskorosevratisadubokomkaljačomikomadomgrubogplatna.Kadaumotanuizagrijanunogugurnuutoplukaljaču,Pavlećutkeisazahvalnošćupogledačuvarevuženu.

Tokarjev se uzbuđen vratio iz grada.UHoljavinoj sobi sabrao je aktiv i saopštiomu žalosnevijesti.

*– Svuda smetnje. Ma kuda da se okreneš, svuda se točkovi vrte i sve stoji na istom mjestu.

Očevidno,malosmobijelihpticaukebali,bićeihdoksmoživi–referisaojestarac.–Djeco,jaćuotvorenodavamkažem:nizavragastvarinevaljaju.Drugusmjenujošnisusabrali,aikolikoćedapošalju, – ništa se ne zna. Hladnoće su pred vratima. Makar nas života stajalo, do mrazova mimoramoproćikrozblato,jergaondanizubimanećešmoćicijepati.Etotako,djeco,ugradućedapritegnusveonekojimrsenašestvari,amiovdjetrebadaudvostručimobrzinu.Petputaumrli,aliprugumoramosagraditi.Inačenebismobiliboljševici,negoobičnejade–govoriojeTokarjevnesvojim običnim muklim basom, nego napregnuto čeličnim glasom. Bljesak njegovih očiju ispodnamrštenihObrvagovoriojeonjegovojodlučnostiiupornosti.

–Jošdanasćemoodržatizatvorenipartijskisastanak.Svimaćemoobjasnitistvar, isutrasvinarad. Sutra otpuštamo nepartijce, ami ostajemo. Evo, ovo vam je odlukaGubernijskog komiteta –predadePankratovunačetvoropresavijenlist.

Preko Pankratovog ramena Korčagin pročita: »Smatrajte neophodnim na gradnji ostaviti svečlanove Komsomola i smijeniti ih tek kada pošalju prvu partiju drva. Za sekretara Gubkoma: R.Ustinovič.«

Kroznabijenubarakunemožedaseprođe.Ispunilojujestodvadesetljudi.Stajalisuuzastijene,popelisenastolovepačakinapoljskukuhinju.

Sastanak je otvorio Pankratov. Tokarjev je govorio malo, ali kraj njegovog govora sve jeprenerazio:

–Komunistiikomsamolcisutrasenevraćajuugrad.Irukastarcapodvučeuvazduhupunubezuslovnostodluke.Tagestaodbacisvenadenapovratak

ugradsvojimainaizvlačenjeizovogablata.Uprvimahodgalameseništanijemoglorazabrati.Odnemirnihpokretazažmirkalaječkiljavauljanica.Licasenisuvidjela,alibrujanjeglasovajesvevišeraslo. Jedni su maštalački govorili o »domaćim udobnostima«, drugi su negodovali i vikali o

premorenosti.Mnogi su ćutali. A samo jedan je izjavio da će dezertirati. Iz ugla se čule njegovegnjevneriječipomiješanesapsovkama.

–Dovraga!Javišenidananeostajem.Ljudisešaljunaprisilniradzatoštosuizvršilizločine.Anaszašto?Držalisunasdvijenedjelje–idosta.Nemavišebudala.Nekatajkojetoodređivao–samdođeinekagradi.Kohoće,nekasezarivautoblato,ajaimamsamojedanživot.Jasutraodlazim!

Okunjev,izačijihjeleđastajaoovajgalamdžija,zapališibicudavidiovogdezertera.Šibicanatrenutakosvijetligrimasomgnjevaiskrivljenoliceiotvorenausta.Okunjevgapoznade.Tojebiosinknjigovođeizgubernijskogprehrambenogkomiteta.

–Štamerazgledaš?Jasenekrijem,nisamlopov.Šibicaseugasi.Pankratovseuspravikolikojedugbio.– Ko se to tamo razlajao? Za koga je partijski zadatak prinudni rad? – počemuklo prelazeći

prodornim pogledom po ljudima koji su stajali oko njega. – Braćo moja, mi u grad nikako nemožemo,našejemjestoovdje.Akomiodavdepobjegnemo,ljudićedasesmrzavaju.Braćo,štoprijezavršimo,prijećemosevratiti.Adabježimoodavde,kaoštosespremaovajsamoživitip,namanedozvoljavanašaidejaidisciplina.

Pankratovnijevoliodugegovore,aliiovajovakokratakprekideonajistiglas:–Anepartijciodlaze?!–Da–odrezaPankratov.Dostolaseproguramladićukratkomzimskomkaputu.Kaoslijepimiš,iznadstolapoletjemala

članskakarta,odbiseodgrudiPankratovaiporebarkepadenasto.–Etovamkarte,uzmiteje,zbogtogkomadićakartonajanećudagubimsvojezdravlje!Posljednjeriječizagušišeglasovikojipoletješesasvihstrana:–Čimesetibacaš!–Ah,prodanadušo!–UKomsomolseuvukaodaseprogurananekomjestance!–Tjerajtegaodavde!–Dobićeštisvoje,vaškopogana!Tajštojebaciočlanskukartuoboreneglaveseprobijaopremavratima.Ljudisugapropuštalii

uklanjaliseodnjegakaodajesasobomkugunosio.Škripnuvši,zanjimsezatvoriševrata.Pankratovzgužvabačenukartuinadnesejenadplamenuljanice.Kartonsezapaliisvrnuuugljenisanutrubicu.

*U šumi odjeknu pucanj. Od trošne barake u šumsku tamu odjuri konjanik. Iz škole i barake

istrčašeljudi.Nekoprimijetiparčešperpločezabijenoupukotinuvrata.Upališešibicu.Zaklanjajućiodvjetraplamenpročitaše:»Gubiteseodavde.Odlaziteonamoodaklestedošli.Koostane,dobićekuglu u čelo. Bez svake poštede pobićemo sve do jednoga. Dajem vam rok do sutrašnje noći.« Ipotpis:»AtamanČesnok.«

ČesnokjepripadaoOrlikovojbandi.*

URitinojsobinastoluotvorendnevnik.»2.decembra.

Jutrosjeosvanuosnijeg.Jakastuden.NastepenicamasamsrelaVjačeslavaOljšinskog.Išlismozajedno.

–Jauvijekuživamuprvomsnijegu.Kakavjesamomraz!Divota,zarne?–rekaojeon.AjasesjetihBojarke,iodgovorihdamenemrazisnijeguopšteneraduju,naprotiv,žalosteme.

Objasnilasammuzašto.–Tojesubjektivno.Akobismousvojilivašemišljenje,ondabismomoralismatratidaje,recimo,

zavrijemeratanedopustivsmijehiizrazživotneradosti.Aliuživotutonijetako.Tragedijasenalazina liniji fronta.Tamo je osjećanje života potisnuto blizinom smrti.Ali čak tamo ljudi se smiju.Asamomalodaljeod frontaživot jepotpuno isti!Smijeh, suze,žalosti i radosti, željaza ljepotom iuživanjima,uzbuđenjeiljubav...

UriječimaOljšinskog teško jeprimijetiti ironiju.On jeopunomoćenikNarodnogkomesarijatainostranih poslova. U partiji je od 1917. godine. Evropski je odjeven, uvijek glatko izbrijan,neupadljivonamirisan.Živiunašojkući.uSegalovomstanu.Uvečenavratimeni. Interesantno je snjim razgovarati, poznajeZapad, dugo je živio u Parizu, ali nemislim da smo postali neki bliskiprijatelji.Razlog je:onumeniprije svegavidiženu,pa tekondapartijskogdruga.Doduše,onnemaskirasvojetežnjeimisli–dovoljnojehrabardakažeistinu.Njegovetežnjenisugrube.Onumijedaihučinilijepim.Alionmisenesviđa.

Pomalo gruba jednostavnost Žuhrajeva neuporedivo mi je bliža nego evropska uglađenostOljšinskog.

IzBojarkedobivamokratkeizvještaje.Svakidanstotinuhvatitrase.Pragovepostavljajupravonasmrznutu zemlju, u usječena udubljenja. Radi svega dvjesta četrdeset omladinaca. Polovina drugesmjenerazbježalase.Uslovisuzaista teški.Kakoćesadadaradenaovakvojstudeni? ...Dubavajevećčitavunedjeljudanatamo.UPuščojVodiciodosamlokomotivasastavilisupet.Zaostalenemadijelova.

ProtivDimitrijajeDirekcijatramvajapodiglakrivičnuoptužbu:onjesasvojombrigadomsilomzadržaosva tramvajskakolakojasu išla izPuščeVodiceugrad.Skinuo jesveputnike inatovariošinezauskuprugu.Gradskomprugomsudovezlinastanicudevetnaesttramvajskihkola.Tramvajcisuimpomogliodsvegasrca.

Nastanicisuostacisolomenskihkomsomolacau tokunoćipretovarili šine, iDimitrije ih jesasvojomgrupomodvezaouBojarku.

Akim je odbio da pred Biro iznese pitanje Dubave. Dimitrije nam je pričao o bezobraznomodugovlačenjuibirokratizmuuDirekcijitramvaja.Tamosuodlučnoodbilidaimdajuvišeoddvavagona.TuftajeDubaviočitaolekciju:

–Vrijemejevećdaseodbacetipartizanskiispadi,sadasezatakvustvarmožeiuzatvordospjeti.Kaodasenemožedogovoritiiproćibezupotrebeoružja.

JošnikadanisamvidjelaDubavutakorazjarenog.–Zaštoseti,piskaralo,nisidogovorio?Sjedišovdje,pijavicotintana,isamojezikommelješ.Da

dođemuBojarkubezšina,menibinosrazbili.Atebebi,danesmetaš,trebaloposlatinagradnju.DatemaloTokarjevprocijedi!–deraoseDimitrijedaječitavGubernijskikomitetodjekivao.

TuftajeprotivDubavenapisaoizvještaj,alijeAkim,zamolivšimedaizađem,snjimrazgovaraodesetakminuta,iTuftajeistrčaoizkancelarijesavcrvenodbijesa.

3.decembra.

UGubkomjestiglanovastvar,sadaodstraneČeke.Pankratov,OkunjevinekolikodrugihdošlisunastanicuMotilovkuisapraznihzgradaskinulivrataiprozore.Prilikomutovaranjasvegatogauradničkivoz,staničničekistjepokušaodaihuhapsi,alionisugarazoružaliitekkadajekrenuovoz,vratilisumurevolverizvadivšiiznjegametke.Avrataiprozoresuodvezli.Takarjevapakoptužujeskladišni željeznički odsjek zbog samovoljnog uzimanja dvadeset pudova eksera iz bojarskogskladišta.On ih je razdijelio seljacima što su samjesta sječe prevezli dugačke cjepanice, koje onistavljajumjestopragova.

OtomesamrazgovaralasdrugomŽuhrajem.Onsesmije:'Svećemomitourediti.'Nagradnjijesituacijakrajnjenapeta,svakidanjedragocjen.Zanajmanjusitnicumorasevršiti

pritisak. U Gubkom stalno pozivamo razne 'kočničare'. Omladina na pruzi sve češće riarušavaporedak.

Oljšinskimijedoniomaluelektričnupeć.JaiOljaJurenjevagrijemonadnjomruke.Aliodnjenije toplijeusobi.Kako lićekodnjih tamoušumiproćiovanoć?Olgakaže:ubolnici jeveomahladnoibolesniciseneizvlačeispodsvojihpokrivača.Ložiseprekodan.

Ne,družeOljšinski,kaoštovidimo,tragedijanafrontujetragedijaiupozadini.4.decembra.Čitavunoćjesipaosnijeg.Pišunam,uBojarkijesvezameo.Radjeprestao.Čisteprugu.Danasje

Gubkom donio odluku: gradnju prvog dijela, do mjesta početka sječe, završiti najkasnije do 1.januara 1922. godine. Kada su ovo saopštili u Bojarki, Tokarjev je rekao: 'Ako ne polipšemo,završićemo'.

NištanečujemoKorčaginu.ČudimsedaprotivnjeganestiženeštosličnokaoprotivPankratova.Jošuvijekneznamzaštoonnećedasesastajesamnom.

5.decembra.Jučejebandapucalanagradilište.«

*Konji oprezno gaze po mekom snijegu. Ponekad se pod snijegom pokrene i zapucketa grana

pritisnutakopitom,tadakonjfrkne,skočiustranu,alikadadobijekarabinomponaćuljenimužima,onpočinjedakasaisustižeonenaprijed.

Desetakkonjanikapređeprekogrbavekose,odkojeseprotezalacrnatrakajošgolezemlje.Zaustavišese,iususretuzveknušeuzengije.Frkćući,čitavimtijelomsestreseoznojeniždrijebac

prednjegkonjanika.–Dovragaihsetunakupilo–progunđaprednjikonjanik–Starijerekaodatihskakavacasutranebudeovdje.Jošbiseonapoganijamogladočepatidrva...Krećući se duž kolosijeka jedan za drugim, približavali su se stanici.Korakom su dojahali do

proplankaporedstareškole;neizlazećinapoljanu,ostadošeizadrveća.Plotun prolomi tišinu tamne noći. Kao vjeverica, sleti buket snijega samjesečinom posrebrne

grane. Između drveća odjekuju podrezane puške, rove malter na školi i u žalosnu ciku probijajuprozorskastaklakojajePankratovdovezao.

Plotun otrže ljude od betonskog poda, podiže ih na noge, ali kada po sobama poletješe užasnisvici,strahponovooboriljudenapod.

Padalisujedannadrugog.–Kudaćeš!–DubavazgrabiPavlazašinjel.

–Napolje.–Lezi,idiote!Pomolišlisamonos,ucmekaćete–uzbuđenomušapnuDimitrije.Ležalisujedandodrugogaporedsamihvrata.Dubavasepripiouzpodiupravcuvrataispružio

rukusrevolverom.Korčaginječučaoinervoznopipaoležištazametkeububnjunagana.Imaojepetmetaka.Napipavšipraznine,okrenububanj.

Pucnjavaprestade.Iznenadnatišinazačudiljude.–Momci,koimaoružje,ovamo!–šapatomkomandovaDurbavaljudimanapodu.Korčaginopreznootvorivrata.Naproplankunigdjenikoga.Laganolepršajući,padalesusnježne

pahuljice.Akrozšumujedesetakkonjanikašibalosvojekonje.

*Izgradajeokopodnedojurilaauto-drezina.IznjeiziđošeŽuhrajiAkim.DočekalisuihTokarjev

iHoljava.Sadrezinesuskinuliipostavilinaperonmitraljez»maksim«,nekolikokutijamitraljeskihredenikaidvadesetpušaka.

Požurilisunaradilište.PeševiFjodorovogšinjelacrtalisuposnijegucikacaklinije.Korakmujemedvjeđi,gegase,jošuvijekkoračakaodasepodnjimklatipalubarazarača.VisokiAkimišaojeukoraksaFjodorom,iTokarjevjesvevrijememoraodasustižesvojesaputnike.

–Napadbandejesamopolovinajada.Alitujesadabrežuljakkojinamseispriječionaputu,đavodaganosi!Mnogozemljećesemoratiiskopati...

Staraczastade,leđimaseokrenuvjetru,međudlanovimazapalicigaretuipožurizadrugovima.Akimgaječekao,aŽuhrajje,neusporavajućikorak,išaodalje.

–Dalićetemoćidanavrijemeizgraditeprugu?–pitaogaAkim.Tokarjevsemalozamisli,aondaodgovori:–Znaš,sinko,akoćemogovoritionakouopšte,ondanemožemo,aliistotakonemožemonida

jeneizgradimo.Eto,takotitoispada.StiglisuFjodoraipošliuporedo.Bravarpočeuzbuđeno:– Eto, ovdje i počinje ono »ali«. Ta samo nas dvojica, Patoškin i ja, znamo da je izgradnja

nemogućauovimpasjimuslovima,satakvomopremomitakvomkoličinomradnesnage.Alizatosvidojednogaznajudaseprugamoraizgraditi.I,eto,zaštosamjamogaoreći:»Akosesmrznemo,bićeizgrađeno.«Pogledajtesami,većdrugimjesecrijemo,četvrtusmjenuzavršavamo,aglavninajebezodmora,držijesamonjenamladost.Apolovinaodnjihjeprehlađena.Pogledaštudjecu,isrcetisestegne.Paraimnema...Ovaprokletapustinjamnogećeugrobotjerati.

*Kilometarodstanicezavršavalasepotpunogotovapruga.Kilometar i podalje, poporavnanomnasipu, kaoda je vjetar oborionekuogradu, ležale suu

zemljuukopanedugačkecjepanice.To supragovi.Adalje, do samogbrežuljka,protezao se samoravanput.

OvdjejeradilaprvaradnagrupaPankratovljeva.Četrdesetljudijepostavljalopragove.Riđobradiseljak u novimopancima, ne žureći se, skidao je cjepanice sa širokih saonica i bacao ih na trasu.Nekolikotakvihistihsaonicarastovaralisumalodalje.Dvijedugačkegvozdenepolugeležalesunazemlji. To je bio kalup tračnica, prema kome su poravnavali pragove. Za nabijanje zemlje

upotrebljavalisusjekire,maljeveilopate.*

Postavljanjepragovajepipavisporposao.Pragovimorajuležatinazemljičvrstoistabilno,takodašinapodjednakoležinasvakomodnjih.

Tehniku polaganja pragova poznavao je samo Lagutin, desetar pruge, čovjek koji u pedesetčetvrtojgodininijeimaonijednesijededlakeusvojojcrnoj,razdijeljenojbradi.Onjedobrovoljnoradio već četvrtu smjenu, zajedno sa omladinom podnosio sve teškoće i stekao u odredu opštepoštovanje.Tajnepartijac (Taljinotac)nasvimpartijskimsastancimazauzimao jepočasnomjesto.Ponosećisetime,staracjedaoriječdanećeostavitigradnju.

–Recitemi,kakodavasostavim?Bezmenećetesezapetljatistrasiranjem,tutrebaoko,praksa.A ja sam ti u svom životu tih pragova mnogo naredao po ovoj našoj Rusiji... – dobrodušno jegovorioLagutinprilikomsvakesmjeneisvakiputostajao.

Patoškinjeimaopovjerenjeunjega,irijetkojenavraćaonanjegovudionicu.Kada ova trojica priđoše radnicima, Pankratov je, crven i znojan, sjekirom sjekao ležišta za

pragove.Akim je teško poznao pristanišnog radnika. Pankratov je omršavio, njegove široke jagodice

postalesujošoštrije,aslaboumivenolicejepotamnjeloiizdužilose.–A,komandajetu!–javiseonipružiAkimusvojutopluivlažnuruku.Prestadezveka lopata.OkoAkimasustajalablijeda lica.Skinutišinjeli ikratkikožusi ležalisu

pravonasnijegu.Pogovorivši s Lagutinom, Tokarjev zovnu Pankratova i povede novodošle put brežuljka.

PankratovjeišaosaFjodorom.–Recimi,Pankratove,kakosetodogodilostimčekistomuMotilovki?Štamisliš,danistemalo

pretjeralisarazoružanjem?–ozbiljnoupitaFjodornerazgovornogPankratova.Pankratovsezbunjenoosmjehnu.–Mismogarazoružaliuznjegovusaglasnost.Onnassammolio.Tojenaščovjek.Mismomu

objasnili kako stvari stoje, a on veli: »Momcimoji, ja nemam prava da vam dozvolim da voziteprozoreivrata.ImanaredbadrugaDjeržinskogdasepresiječerazvlačenježeljezničkeimovine.Jasamtiovdjesašefomstanicenaratnojnozi,krade,bitanga,ajamusmetam.Akovaspustim,onćemeodmahprijavitiposlužbenoj liniji, i ja tiodohpodrevolucionarnivojnisud.Ali,eto,vimenerazoružajteigubitese.Aakošefstanicenetuži,natomećesestvarizavršiti.«Takosmoiuradili.Tanismoprozoreivratasebivukli!

PrimijetivšiskriveniosmijehuŽuhrajevimočima,Pankratovdodade:–Nekasesvenanasstovari,nemojtenjega,družeŽuhraju.– Sve je to likvidirano. Samo ubuduće da se takve stvari ne rade: to ruši disciplinu. Mi smo

dovoljnojakidarazbijemobirokratizamzakonskimputem.Alidostaotome,dajdaporazgovaramoovažnijem–iFjodorpočedaseraspitujeopojedinostimanapada.

*Četiriipokilometraodstanicegnjevnosusezarivalelopateuzemlju.Omladincisuprosijecali

brežuljakkojiimjestajaonaputu.A sa strana je stajalo sedam omladinaca naoružanih Holjaviniin karabinom i revolverima

Korčagina,Pankratova,DubaveiHomutova.Tojebilosveoružjekojejeodredimao.Patoškin jesjedionapadini iunosiocifreusvojubilježnicu. Inženjer jeostaosam.Vakulenko,

koji je više volio da pođe na sud zbog dezerterstva nego smrt od banditskog metka, jutros jepobjegaougrad.

–Zemljajesmrzla,naprokopavanjećenamotićipolamjeseca–sniženimglasomrečePatoškinHomutovu,kojijestajaoprednjimi,kaoiuvijek,bioćutljivinatmuren.

–Začitavuprugunamdajudvadesetpetdana,avizaprokopavanjeuzimatepetnaest–odgovoriHomutovljutitohvatajućiusnomkrajičakbrka.

–Ovaj rok je prekratak. Istina, ja nikada u životu nisam gradio u takvim uslovima i s takvimsastavomljudi,pamoguidaseprevarim,tomisevećtolikoputadogodilo.

UtovrijemeprokopususepribližavaliŽuhraj,AkimiPankratov.Radniciihprimijetiše.– Pogledaj, ko je to? – Pećka Trofimov, strugar iz radionice, gurnu Korčagina. Tog istog

trenutka,nepuštajućilopatuizruku,Korčaginpotrčanizbrežuljak.–Zdravo,Pavle!Kobitepoznaoutojodjećiraznogkalibra–Fjodormustezaorukuduženegoostalima.Pankratovsekiselonasmiješi:–Totijekodnjegakombinacija:neodtri,negoodpetprstaisviispali14.Osimtoga,dezerteri

mu dipili šinjel. On i Okunjev su u komuni: Okunjev mu je dao svoj kaput. Ništa, Pavluša jetemperamentanmladić. Još jednunedjeljućeda segrijenabetonu, slamagotovodanepomaže, aondaćedapoigraigru»mrtvačkisanduk«–sjetnorečeAkim.

CrnomanjastiOkunjev,prižmirivšimalošeretski,upade:–MinećemodaPavlušastrada.Glasaćemo,iproguraćemogaukuhare.UputićemogaOdarkiza

pomoćnika.Tamoćeon,akonebudebudala,idasenajedeidaseogrije–izaberisamo:uzpećiliuzOdarku.

Složansmijehzaglušinjegoveriječi.Togadanasuseprviputsmijali.

*Fjodorjepogledaobrežuljak,sTokarjevomisPatoškinamsanjkamaseodvezaodomjestasječe

ivratiose.Nastrminisukopalizemljusistomupornošću.Zagledavšisekakosijevajulopateikakosepodteškimnaporomgrbeleđa,FjodorrečetihoAkimu:

–Mitingnijepotreban.Ovdjenijepotrebnaagitacija. Istinu si rekao,Tokarjeve,para imnema.Evotigdjesekaličelik.

Žuhrajeve su oči sa divljenjem i surovimprijateljskimponosomgledale na kopače.Ta sasvimnedavnojediotihkopača,noćuuočipobune,prijetiobajonetama.Asadasuoniobuzetizajedničkomželjomdačeličnežileprugedovedudoželjenogbogatstva–dodrva,izvoratoploteiživota.

*PatoškinjeuljudnoaliuvjerljivodokazivaoFjodorudajeprokopnemogućezavršitiprijedvije

nedjelje.Fjodorjeslušaonjegoveproračuneineštousebirješavao.–Skiniteljudesabrežuljka,graditetrasudalje,abrijegćemomidrukčijedaprosijecamo.NastanicijeŽuhrajdugosjediokodtelefona.Holjavajestražariopredvratima,čuojepotmuli

basFjodorov:

–Odmahumoje imetelefonirajnačelnikuštabaOkruga i recidaodmahnagrađevinskisektorprebacepukPuzirevskog.Neophodno jedaseovaj rejonočistiodbandi. Izbazepošaljiteoklopnivoz sminerima.Ostalo ću ja samda uredim.Vraćam se noćasU dvanaest sati pošaljiteLitkea nastanicuskolima.

U baraci je poslije kratkogAkimovog govora uzeo riječ Žuhraj. U drugarskom razgovoru jesasvimneprimjetnoprošaojedansat.Fjodorjegovoriograditeljimadajerokzavršavanjagradnjenemogućemijenjatiidaprugamorabitigotovadoprvogjanuara.

– Gradnju prebacujemo u ratno stanje. Komunisti se uključuju u četu Odreda za specijalnezadatke. Za komandira čete se postavlja drug Dubava. Svih šest graditeljskih grupa dobiva tačnoodređenezadatke.Ostatak trasedijeli senašest jednakihdijelova.Svakagrupadobijasvojdio.Doprvogjanuarasvi radovimorajubitigotovi,grupakojaranijezavrši raddobijapravonaodmor iodlazak u grad. Osim toga, predsjedništvo Gubernijskog izvršnog komiteta predložiceSveukrajinskom centralnom izvršnom komitetu da se najbolji radnik ove grupe nagradi ordenomCrvenezastave.

Zarukovodioceradnihgrupabilisuodređeni:prve–drugPankratov,druge–drugDubava,treće–drugHomutov,četvrte–drugLagutin,pete–drugKorčagin,šeste–drugOkunjevkaorukovodilacčitavegradnje–završavaojesvojgovorŽuhraj–njenidejnirukovodilaciorganizatorostajestalnoAntonNikoforovičTokarjev.

Kao da jato ptica uzletje, zapljeskaše ruke, razvedriše se surova lica, a prijateljske šaljiveposljednjeriječiozbiljnogčovjekapretvorišeuburusmijehanapregnutupažnju.

GomilaoddvadesetljudipratilajeAkimaiFjodoradoauto-drezine.Opraštajući se od Korčagina i posmatrajući njegovu snijegom zasutu kaljaču, Fjodor reče

sniženimglasom:–Joštinogenisupremrzle?Poslaćutičizme.–Neštoslično,počeledaotiču–odgovoriPavlei,sjetivšisesvojestaremolbe,uzeFjodoraza

rukav:–Hoćešdamidašmalometakazanagan?Imamsamotrisigurna.Žuhraj sa žaljenjem zaklima glavom, ali kada vidje snuždenost u Pavlovim očima, ne

razmišljajući,otkopčasvojmauzer.–Evo,totijepoklonodmene.Pavlenijemogaodavjerujedamusepoklanjastvarokojojjetakodugomaštao,alimuŽuhraj

samprebacikaišprekoramena.–Uzmi,uzmi! Ja znamda ti jevećodavnozanjega zapelooko.Samooprezno snjim,nemoj

svojedabiješ.Evotijoštripunašaržera.Pavlasugledalisotvorenomzavišću.Nekodobaci:–Pavka,dajdasemijenjamo,dajemčizmeijoškratkikožuhpriđe!PankratovšeretskigurnuPavlauleđa:–Ugursuze,mijenjajzačizme.IonakoukaljačidoBožićanećešdoživjeti.Stavivšinogunapapučudrezine,Žuhrajjepisaodozvoluzapoklonjenirevolver.

*Ranoujutro.Potmulozveckajućinaskretnicama,ustanicujeušaooklopnivoz.Kaoperjanicaod

bijelog labudovog paperja, uzdizala se para i odmah nestajala u hladnom čistom vazduhu. Izblindiranihvagonaizlazilisuljudiukožnimodijelima.Nekolikosatikasnijetrimineraizoklopnog

voza duboko zabiše u strminu dvije ogromne brunirane tikve, provedoše od njih dugačke fitilje idadošesignalpucnjima.Odpadine,kojajesadapostalastrašna,ljudiserazbježašenasvestrane.Odšibicekrajfitiljabijesnufosfornimplamičkom.

Ustotina ljudiza trenutaksestegošesrca.Jedan-dvaminutanapetog iščekivanja– i...zemljasestrese,strašnasnagaraznesevrhbrežuljkaiogromnokomadezemljebaciunebo.Drugaeksplozijabijošjačaodprve.Strašnagrmljavinarazliježesešumskimcestarompunećigahaosomzvukovauparamparčadraznesenogbrijega.

Tamo gdje jemalo prije bio brežuljak sada je zijala duboka jama i na desetinemetara okološećernabjelinasnijegabilajezasutarazrivenomzemljom.

Uudubinukojujenapravilaeksplozijasadapotrčašeljudisapijucimailopatama.*

PoslijeŽuhrajevogodlaskanagradnjijepočeloupornotakmičenje–borbazaprvenstvo.Jošmnogo prije svanuća, da ne bi nikoga probudio, Korčagin se tiho diže i, teško pokrećući

noge,kojesuseukočilenahladnompodu,pođeukuhinju.Kadamuukazanuprokuhavodazačaj,vratiseiprobudisvojugrupu.

Kadasečitavodredprobudio,napoljujevećbilosvanulo.Zavrijeme jutarnjeg čajaPankratov se progura kroz barakudo stola gdje je sjedioDubava sa

svojimarsenalcima.– Mićaj, jesi li vidio, Pavka je u samu zoru svoju partiju digao. Sigurno su već deset hvati

odmakli.Pričajumomcidajeonsvojeizglavneradionicetakonaviodasuriješilidadvadesetpetogzavršesvojudionicu.Hoćedanamseubrknasmije.Alineka izvini– toćemo jošdavidimo!–snegodovanjemjegovorioDubavi.

Mićajsekiselonasmiješio.Onjevrlodobroznaozaštojetajpostupakgrupeizglavneradionicetolikouzbudiosekretarakolektivariječnogpristaništa.Ainjega,Dubavu,prijateljPavluškajedobroudesio:nerekavšiniriječi,izazvaojenatakmičenječitavodred.

–Prijateljstvoprijateljstvom,aliuduvankesunediraj– tu ti je,druškane,»koćekoga«– rečePankratov.

Oko podne je energični rad Korčaginove grupe iznenada bio prekinut. Stražar, koji je stajaoporedpušakasloženihupiramidu,primijetiojemeđudrvećemgrupukonjanikaipucnjemdaoznakzauzbunu.

–Naoružje,braćo!Banda!–povikaPavlei.odbacivšilopatu,bacisepremadrvetunakomejevisionjegovmauzer.

Razgrabivšioružje,grupaležepravousnijegnaivicitrase.Prednjikonjanicizamahašekapama.Jedanodnjihpovika:

–Stojte,drugovi!Našismo!Pedesetkonjanikaubuđonovkamascrvenimpetokrakamapribližavalosegradilištu.PokazalosedajetovodPuzirevskogpukadošaodaposjetigradilište.Pavlupadeuočiodsječeno

uhokomandirovogkonja.Prekrasnasivakobilasabijelompjegomnačelunijemogladamiruje,onajeprostopoigravalapodkonjanikom.OnasepoplašikadaPavlepriskočiiuhvatijezauzdu.

–Ćelavice,mazomoja,evogdjeseminađosmo!Iznijelaživuglavu,ljepoticemojajednouha.Onjenježnoobuhvatiotankivratkobileigladionjeneuzdrhtalenazdrve.Komandirsepažljivo

zagledauPavlai,poznavšiga,iznenađenouzviknu:

–PatojeKorčagin!...Konjajepoznao,aSereduzaboravio.Zdravo,brale!*

Ugradusu»povuklisve,poluge«.Toseodmahosjetilonagradnji.ŽarkijeispraznioRejonskikomitet, i ostatke organizacije poslao u Boj arku. U Solomenki su ostale samo djevojke. IzSaobraćajnesrednješkoleŽarkijedobiozagradnjunovugrupuomladine.

SaopštavajućiosvemuovomeAkimu,onjeupolušalirekao:–Ostaosamtisamosaženskimproletarijatom.MjestosebećupostavitiLagutinu.Navratimaću

napisati:»Ženskoodjeljenje«i–odmaglihuBojarku.Znaš,nezgodnomijedaseja,jedinimuškarac,vrtimmeđuženama.Djevojkemesvenekakosumnjivopogledaju.Sigurnomeđusobomspletkare:»Sverastjerao,asamostao,prepredenjakjedan«ilineštojošgadnije.Molimte,pustimedaidem.

Smijućise,Akimgaodbio.UBojarkusupristizalinoviljudi.Stigloje,išezdesetomladinacasaobraćajaca.ŽuhrajjeisposlovatikodDirekciježeljeznicadaseuBojarkupošaljučetiriputničkavagonaza

stanovanjenovihradnika.Dubavina grupa je smijenjena i otpremljena u Pušću Vodicu. Ona je dobila zadatak da na

gradilištedopremi,malelokomotiveišezdesetpetotvorenihvagona.Ovajradimseračunaokaoradnanjihovojdionici.

Pred odlazak je Dubava posavjetovao Tokarjevu da Klavičeka pozove na gradnju i da njemupredanovorganizovanugrupu.Tokarjevjeizdaoovunaredbuneslutećikojijepravirazlogbiodasearsenalac sjetiokakonegdjepostojiČeh.A razlog jebilaAnina ceduljica, koju sudonijeli novaciSolomenci.

»Dimitrije!«pisalajeAna.»JaiKlavičeksmovamodabraličitavugomiluliterature.Tebiisvimabojarskim udarnicima šaljemo topli pozdrav. Sila ste! Želimo vam snage i energije. Juče su saskladištaizdaliposljednjerezervedrva.Klavičekjemoliodavaspozdravim.Divanjetomladić!Onsampečezavashljeb.Upekariniukoganemapovjerenja.Samsijebrašno, sammašinommijesitijesto.Iskopaojenegdjedobrobrašnoipraviprekrasanhljeb,niuporeditisenemožesonimštojadobijam.Uvečekodmenesesabirunaši:Lagutina,Artjuhin,Klavičeki,ponekadŽarki.Našeučenjepomalo napreduje, ali najviše razgovaramo o svemu i svačemu, a najčešće o vama. DjevojkenegodujuštojeTokarjevodbiodaihpustinagradnju.Oneuvjeravajudaćesvenevoljepodnositisasvima zajedno. Talja kaže:Obući ću sve njegovo i pojaviću se pred starim, pa neka proba dameotjera!

Posvojprilicionaćetoidauradi.Pozdravimogcrnookog.Ana.«

*Mećavasepodiglaodjednom.Nebosuprekrilisivi,uzburkaniniskioblaci.Udariojegustisnijeg.

Uvečejevjetarpočeodazavijaudimnjacima,dazavijaizmeđudrvećaidajurizasnježnimvrtlogomiuznemiravašumuprijetećimzviždukanjem.

Čitavunoćjesnježnavijavicabješnjelaipustošila.Ljudisupromrzlidokostiju,iakosusečitavunoćložilepeći.Staničnarazvalinanijedržalatoplotu.

Zapadajući u snijeg, ujutro je odred krenuo na rad, a nad drvećem je plamtjelo sunce i namodroplavomnebunijebilonijednogjedinogoblačka.

Korčaginovagrupaječistilasnijegsasvojedionice.TeksadajeKorčaginosjetiokakosuteške

patnje od hladnoće. Stari kaputOkunjeva nijemogao da ga zagrije, a u kaljaču se nabijao snijeg.Kolikojujevećputagubiousmetovima.Postojalajeopasnostdaseidrugačizmasasvimraspadne.Odspavanjanapodunavratumusenaduladvavelikačira.Umjestošala,Tokarjevmujedaosvojručnik.

Mršav,upaljenihočiju,Pavlejerazjarenovitlaoširokomdrvenomlopatomičistiosnijeg.U tovrijeme jena stanicudomilioputničkivoz. Jedvaga jedovukla iznurena lokomotiva:na

tanderunijednecjepanice,aupećidogarajuposljednjiostaci.–Akonamdatedrva–idemodalje,akone–prebacujtevoznasporednikolosijekdokjošmože

dasekreće!–povikaojemašinovođašefustanice.Voz su prebacili na sporedni kolosijek.Utučenim putnicima su saopštili razlog zadržavanja.U

pretrpanimvagonimapočešedajadeidapsuju.–Razgovarajtesastarim–enoga,ideperonom.Toješefgradnje.Onmožedanaredidasena

saonicamadovezudrvazalokomotivu.Oniihmjestopragovastavljaju–posavjetovaoješefstanicekonduktere.OnikrenušeususretTokarjevu.

–Daćuvamdrva,alinebesplatno.Jertojenašgrađevinskimaterijal.Kodnassusmetovi.Uvozuješest-sedamstotinaputnika.Djecaiženemoguostatiuvozu,aostali lopateurukeidovečerinačišćenjesnijega.Toćeimbitiplaćenodrvima.Akoneće–nekasjedetudoNovegodine–rekaojeTokarjevkondukterima.

*– Momci, pogledajte koliko naroda ide! Gle, i žene! – začuđeno zagrajaše za Kočaginovim

leđima.Pavleseokrenu.–Evotistoljudi,dajimposaoigledajdanebibesposličarili–rečeTokarjevprilazeći.Korčagin poče da raspoređuje na posao novodošle. Neki visoki muškarac, u željezničarskom

šinjelusakrznenomkragnomistoplomšubaromodastrahana,ljutitojeokretaolopatuurukamai,obraćajući se mladoj ženi pored sebe, u kapi od morskog lava i paperjastom lopticom na vrhu,protestovaoje:

– Ja neću da čistim snijeg, i niko nema prava da me primora. Ako me zamole, ja ću, kaosaobraćajniinženjer,daorganizujemrad,alinitinijanemoramodaturijemosnijeg,tonikakvimpropisimanijepredviđeno.Staractuprotivzakonitopostupa.Jaćudagapozovemnaodgovornostzato.Kojeovdjedesetar?–upitaonobližnjegradnika.

PriđemuKorčagin.–Građanine,zaštovineradite?MuškaracprezrivimpogledomomjeriPavlaodglavedopete.–Aštastevi?–Jasamradnik.–Ondajasvamanemamštadarazgovaram.Pošaljitemivašegdesetarailikogavituimate...Korčagingaiskosapogleda.–Nećetedaradite–nemorate.Alibeznašebilješkenavoznojkartiuvoznećetesjesti.Takvaje

naredbarukovodiocagradnje.–Avi,građanko,takođeodbijate?–okrenusePavleženiizatrenutakostazapanjen:prednjimje

stajalaTonjaTumanova.Ona je u tom odrpancu teško prepoznala Korčagina. Pred njom je stajao Pavle u poderanom,

otrcanom odijelu i fantastičnoj obući, s prljavim peškirom oko vrata i već odavno neumiveniralicem.Samo jošoči suplamtjeleonim istimneugasivimžarom.Njegoveoči! I, eto togodrpanka,sličnogobičnojskitnici,jošsasvimnedavnoonajevoljela.Kakosetosvetakopromijenilo?

Poslijenedavnesvadbeonasasvojimmužemputujeuvelikigrad,gdjeonuDirekcijiželjeznicazauzimaodgovoranpoložaj.Ieto,gdjejemoraladasretnesvojumladalačkuljubav.Njojjebiločakneprijatno da mu pruži ruku. Što bi pomislio Vasilije? Kako je neprijatno što se Korčagin takozapustio.Sadavididasebivšiložačnijemakaodaljeodkopačazemlje.

Sva crvena od zbunjenosti, ona je neodlučno stajala. Inženjera je razjarilo drsko ponašanjeodrpanca,kojinijeskidaoočijusanjegovežene.OnbacilopatuipriđeTonji.

–Hajdemo,Tonja,nemogumirnodagledamtogalazarona.Korčaginjeznaoizromana»ĐuzepeGaribaldi«štajetolazaron15.–Akosamjalazaron,ondasitiprostonaprostonedoklaniburžuj–gnjevnoodgovoriinženjeru

i,pogledavšiTonju,odrezasuho:–DrugariceTumanova,uzmitelopatuistaniteured.Nekavamnebudeprimjertajuhranjenibivol.Izvinite,janeznamkovamjeon.

PavleseneljubaznonasmiješigledajućiTonjinevisokekrznenecipeleidodadeuzgred:–Nebihvamsavjetovaodaostajete.Ovihdanajebandanavraćala.Okrenuseipođesvojimagacajućikaljačom.Posljednjeriječidjelovalesuinainženjera.Tonjaganagovoriladaostanuidarade.Uveče,kadajeposaobiozavršen,vraćalisusenastanicu.Tonjinmužjeišaonaprijedžurećise

dazauzmemjestauvozu.Tonjazastadedapropustiradnike.Podupirućiselopatom,posljednjijeišaoumorniKorčagin.

– Zdravo, Pavluša.Moram priznati, nisam očekivala da te takvog vidim. Zar ti kod vlasti nisizaslužioništaboljenegodazemljuriješ?Jasaramisliladasitivećodavnonekikomesarilineštotako.Kakosekodtebetakonesretnoživotokrenuo–počeTonjaidućiporednjega.

Pavlezastadeipogledajezačuđeno.–Ajanisamočekivaodatebevidimtakvu...konzerviranu–najzadjenašaopogodnunekublažu

riječ.KrajeviTonjinihušijuplanuše.–Tisijošuvijekistoonakogrub!Korčaginbacilopatunarameiprotežekorak.Tekkadaprođenekolikokoraka,odgcvori:– Drugarice Tumanova, moja grubost je kudikamo podnošljivija od vaše, da oprostite,

pristojnosti.Zamojživotvinemateštadasebrinete,tujesveuredu.Alivašživotjeispaomnogogorenegoštosamjaočekivao.Prijedvijegodinetisibilamnogobolja:nisisestidjeladaradnikupružiš ruku. A sada zaudaraš na naftalin. I, da ti kažem pravo, nemam o čemu s tobom ni darazgovaram.

*PavlejedobiopismoodArtjoma.Bratmujepisaodaćeuskoroimatisvadbuimoliogajeda

pošto-potodođe.

Iz Korčaginovih ruku vjetar istrže bijeli list, i on kao golub poletje uvis. On neće biti na tojsvadbi.Odlazaksenemoženizamisliti.JošjučejeonajmedvjedPankratovprestigaonjegovugrupui takvombrzinomkrenuonaprijedda su se svi čudili.Ovajobalski radnikbezobzirno seboriodaosvoji prvenstvo i, potpuno izgubivši svoje obično spokojstvo, podstrekavao je svoje »obalce« naluđačkitempo.

Patoškin je pratio ovu nijemu razjarenost graditelja. Trljajući sljepoočnice, u čudu se pitao:»Kakvisuovoljudi?Kakvajetoneshvatljivasnaga?Taakoovakolijepovrijemeostanesamojošosam dana, mi ćemo stići do mjesta sječe. Ispalo: život proživio pamet stičući, a blesav starostdočekao.Ovisuljudisvojimradompobilisvemojeproračuneinorme.«

IzgradajestigaoKlaviček,dovezaojesvojsvježihljeb.PoštosevidiosTokarjevom,naradujenašaoKorčagina.Prijateljskisusepozdravili.Smiješećise,Klavičekjeizvrećeizvukaoprekrasanžutikrznenišvedskikaputi,udarivšidlanompomekomboksu,reče:

–Ovojezatebe.Neznašodkoga?...He-he!Alasiglup,momče!OvotidrugaricaUstinovičšaljedaseti,budalojedna,nebismrznuo.TojenjojdrugOljšinskipoklonio,aona,samoštogajeuzelaiz njegovih ruku,meni ga dala, veli – nosiKorčaginu.Akim joj je pričao da ti namrazu radiš uljetnomkaputu.Oljšinskisemaloljutnuo.Veli:»Jatomedrugumoguposlatišinjel.«ARitasesmije:»Ništa,ništa,onćeuvjetrovkiboljedaradi!«Drži!

Iznenađen, Pavle je neko vrijeme u rukama držao ovu skupocjenu stvar, a onda je neodlučnoobučenaprozeblotijelo.Mekokrznojeubrzozagrijaloleđaigrudi.

*Ritajezapisivala:»20.decembra.Vrijemevijavica.Snijegivjetar.Bojarcistigligotovodosamogcilja,alisuihhladnoćaimećava

zaustavili.Zapalisuusnijeg.Teškojekopatizamrznutuzemlju.Ostalesusamotričetvrtikilometra,alitojenajteže.

Tokarjevsaopštava:nagradnjisepojaviotifus,trojicasuoboljela.22.decembra.Na plenum Gubernijskog komiteta Komsomola iz Bojarke niko nije došao. Banditi su na

sedamnaestom kilometru od Bojarke izbacili iz kolosijeka voz koji je vozio žito. Po naređenjupovjerenikaNarodnogkomesarijataishrane,graditeljskiodredjeprebačennatomjesto.

23.decembra.IzBojarkesuugraddovezli jošsedamtifusara.Međunjima jeOkunjev.Bilasamnastanici.S

odbojnikavozakojijestigaoizHarkovaskidalisuukočeneleševe.Ubolnicamajehladno.Prokletamećava!Kadaćeprestati?

24.decembra.Upravo sam došla odŽuhraja. Znači, tačno je: juče noćuOrlik je sa čitavom svojom bandom

naletionaBojarku.Dvasatasevodilaborbaizmeđunašihibandita.Bandajeprekinulasaobraćaj,iŽuhrajjetekjutrosuspiodadobijetačnepodatke.Odbilisubandu.Tokarjevujemetakprošaokrozgrudi.Njegaćedanasdopremiti.UbijenjeFrancKlaviček,kojijetenoćibiokomandirstraže.Onjeopaziobanduidigaouzbunu,ali,pucajućinanapadače,nijeuspiodastignedoškoleibiojeubijen.Izgrađevinskogodredaranjenojejedanaestljudi.Sadasutamooklopnivozidvaeskadronakonjice.

Pankratovjepostaorukovodilacgradnje.DanasjePuzirevskistigaodiobandeuseluGlubokomi

pobio sve do posljednjeg. Jedan dio kadrovaca nepartijaca, ne čekajući voza, pješke je otišao nizprugu.

25.decembra.DovezlisuTokarjevaiostaleranjenike.Smjestilisuihukliničkubolnicu.Ljekarisuobećalida

ćespastistarca.Onjeunesvijesti.Zaživotostalihnemaopasnosti.Iz Bojarke smo Gubkompart i mi dobili telegram: »Kao odgovor na banditske napade, mi,

graditeljipruge,sabraninadanašnjemmitingu,zajednosaposadomblindiranogvoza'Zasovjetskuvlast'iscrvenoarmejcimaKavalerijskogpuka,uvjeravamovasdaćemo,bezobziranasveprepreke,datigradudrvadoprvog januara.Napregnuvši sve snage,pristupamoposlu.ŽivjelaKomunističkapartija,kojanasjeposlala!PredsjednikmitingaKorčagin.SekretarBerzin.«

NaSalomenkisuuzvojnepočastisahraniliKlavičeka.*

Tolikopriželjkivanadrvavećsublizu.Alisenjimaprimicaloiznurujućesporo:svakidanjetifusoduzimaodesetinepotrebnihruku.Teturajućikaopijan,naiznemoglimnogamaKorčaginsevraćaonastanicu.Većodavnojeimaovisokutemperaturu,alidanassevatrajošvišepovećala.

Trbušnitifus,kojijekosioodred,privukaoseiPavlu.Alinjegovojakotijelosesuprotstavljalo,ipetdanajenalaziosnagedasedižesabetonskogpodapokrivenogslamomidaidenaposaozajednosostalima.Nijemupomogao toplikaput,panipustenečizme,kojemu jeposlaoFjodor ikoje jeobukaonavećpromrzlenoge.

Pri svakom koraku nešto je probadalo grudi, grozničavo su cvokotali zubi, pred očima semagliloiizgledalodasedrvećepretvorilounekučudnuvrtešku.

Teškosedovukaodostanice.Iznenadilaganeobičnagraja.Zagledaose:prekočitavestaniceseotegladugačkakompozicija.Naotvorenimvagonimasubilelokomotive,šine,pragovi–iistovaralisuihljudikojisustigliistimvozom.Napraviojejošnekolikokorakaiizgubioravnotežu.Jedvajeosjetioudarackadajeglavomudarioozemlju.Prijatnomsvježinomsnijegjetakaovreliobraz.

Nanjegasunabasalinekolikosatikasnije.Prenijelisugaubaraku.Teškojedisaoinijepoznavaoljude oko sebe. Pomoćnik ljekara, koga su pozvali iz oklopnog voza, rekao je: »Krupozna upalaplućaitrbušnitifus.Temperatura41,5.Oupalizglobovaioteklininavratunetrebanigovoriti–tojesitnica.Prvadvaoboljenjasupotpunodovoljnadagaotpremenaonajsvijet.«

PankratoviDubava,kojijedoputovao,činilisusveštosumoglidaspasuPavla.Korčaginovzemljak–AljošaKohanski–dobiojezadatakdabolesnikaodvezeurodnomjesto.Samo uz pomoć čitave Korčaginove grupe i, u prvom redu, uz pomoć Holjave, Pankratov i

DubavauspjelisudaugurajuonesviještenogKorčaginaiAljošuupretrpanivagon.Nisuihpuštalijersusebojalidaćesezarazitiiprijetilisudaćetifusaranaputuizbacitiizvoza.

Vitlajućinaganomisprednosaonihkojisusprečavaliutovarbolesnika,Holjavajevikao:–Bolesniknije zarazan!Onmorapoći, pamakar svevasmorali izbaciti.Zapamtite, samoživa

bagro,akoganekosamorukomdotakne,javićutelefonom:svićetebitiskinutisvozaismješteniizarešetke.Evo ti,Aljoša,Pavkirimauzer, namjestuucmekaj svakogko samopomisli daga skine–doviknuomuHoljavadabiihzastrašio.

Vozkrenu.NaopustjelomperonuPankratovpriđeDubavi.–Štamisliš,hoćelipreživjeti?Dubavaneodgovori.

–Hajdemo,Mićaj,kakobude,takoćeibiti.Misadazasveodgovaramo.Noćasćemomoratidaistovaramolokomotive,aujutroćemopokušatidaihzagrijemo.

Holjavajedužčitaveprugetelefoniraosvojimprijateljimačekistima.Vatrenoihjemoliodanedozvole putnicima da istovare bolesnog Korčagina. Tek kada je dobio čvrsto obećanje »nećemodozvoliti«,pošaojenaspavanje.

*Na pretrpanoj stanici iz putničkog voza su pravo na peron iznijeli leš nepoznatog plavokosog

mladića.Kojeoniodčegajeumrouvagonu,nikonijeznao.Staničničekisti,sjetivšiseHoljavinemolbe,potrčalisuvagonu,aliuvjerivšisedajemladićmrtav,naredišedaselešpreneseumrtvačnicustanicezaevakuaciju.

Odmahsu telefoniraliHoljaviuBojarku isaopštiliosmrtinjegovogdruga,začiji seonživottolikobrinuo.

KratkitelegramizBojarkeizvještavaojeGubkomdajeKorčaginumro.AljošaKohanskipredaojebolesnogKorčaginanjegovima,aliisamserazbolioodteistestrašne

bolesti.*

»9.januara.Zaštomijetakoteško?Prijenegoštosamsjelazasto,plakalasam.Kobimogaopomislitidai

Ritamožeplakati,ijoštakogorko?Zarsusuzeuvijekznakslabostivolje?Mojimsuzamajeuzrok–teškažalost.Zaštojeonamoraladadođe?Zaštojeonadošlaupravodanas,nadanvelikepobjede,kadasuužasizimepobijeđeni,kadasuželjezničkestanicezatrpanedragocjenimgorivom,kadasamupravodošlasaproslavepobjedenaproširenomplenumuGradskogsovjeta,nakomesutakoveličalijunakegraditelje?Tojepobjeda,alizanjusudalisvoježivote:KlavičekiKorčagin.

Pavlovapogibijaotkrilamijeistinu:onmijedražinegoštosammislila.Naovomeprekidamsvojdnevnik.Neznamdaličugakadaprodužiti.SutraćupisatiuHarkovda

pristajemdaradimuCKKomsomolaUkrajine.«

GLAVATREĆA

Mladost je pobijedila. Tifus nije uništio Korčagina. Pavle je već četvrti put prebrodio granicu

smrti ivraćaoseuživot.Tekmjesecdanakasnije,mršaviblijed,podigaosenanesigurnenogei,držećisezazid,pokušaodapređeprekosobe.Majkamujepomogla,ionjedošaodoprozora.Dugoje gledao na put. Svjetlucale su lokvice rastopljenog snijega. Napolju je bila prva pretproljetnajugovina.

Upravopredprozorom,nagranivišnje,šepuriosevrabacsivihgrudiisvojimlukavimočicamanemirnopogledaoPavla.

–Štaje?Vidiš,jaitipreživjesmozimu?–tihoizgovoriPavlepokucavšiprstomuprozor.Matigauplašenopogleda.–Skimtito?–Svrapcem...Odletje,mangupjedan...–ijedvaprimjetnoPavlesenasmiješi.Proljeće jevećbiloupunomjeku.Korčagin jepočeopomišljatinapovratakugrad.Onjeveć

dovoljnoojačaodajemogaodaide,aliunjegovomorganizmudogađaloseneštoneobično.Jednogdana,šetajućiubašti,iznenadajepaonazemljuodoštrogbolaukičmi.Smukomsedovukaousobu.Sljedećeg dana ga ljekar pažljivo pregleda. Napipavši u kičmi duboko udubljenje, on začuđenootegnu:

–Odaklevamto?–Toje,doktore,tragodkamenaizkaldrme.NadrumupredgradomRovnozaleđimamigrunula

granataizpoljskogtopa...–Pakakostesekretali?Zarvamtonijesmetalo?–Nije.Tadasampoležaojednodvasata–inakonja.Etoteksadasamprviputosjetio.Namrgodivšise,ljekarjepregledaoudubljenje.–Da,dragimoj,tojevrloneprijatnastvar.Kičmanevolitakvepotrese.Nadajmosedasebolovi

nećevišejavljati.Obucitese,družeKorčagine.Idoktorjesaosjećajnoisanevjestoskrivenomožalošćenošćugledaosvogapacijenta.

*Artjom je živio u porodici svoje žene, neuglednemladojke Stjoše. To je bila propala seljačka

porodica.JednomjePavleotišaodaposjetiArtjoma.Pomalomprljavomdvorištutrčkaraojeprljavirazrokmališan.UgledavšiPavla,ondrskouprijeočiceunjegai,mirnokopajućiunosu,upita:

–Štahoćeš?Danisidošaodakradeš?Boljetijeidi,jer,samodaznaš,kakojenašamamaljuta!NastarojniskojbrvnariotvoriseprozorčićiArtjompovika:–Ulazi,Pavluša!Kodpećiježaračembaratalastaricakaopergamentpožutjelalica.OnanaPavlabacineljubazan

pogled i, propustivši gosta, poče da klepeće svojim loncima.Dva djevojčeta podrezanih pletenicabrzosepopešenapećisradoznalošćumalihdivljakinjapočešedazirkajuotuda.

Malozbunjen,zastolomjesjedioArtjom.Njegovuženidbunisuodobravalinimatinibrat.PosvomporijekluArtjomjeproleter,ibilojeneshvatljivozaštojeonprekinuotrogodišnjeprijateljstvosljepoticomGaljom,kćerkomkamenoresca,krojačkomradnicom,iotišaodabude»domazet«kodnekeneotesaneStjoše,uporodicugdje jebilopet jelaca inijednogradnika.Poslijedugogodišnjegradauložionici,onjesadasvusvojusnagutrošionaoranjeiobnavljanjezapuštenoggazdinstva.

*ArtjomjeznaodaPavlenijeodobravaonjegovodlazak,kakoseonizražavao,»umalograđanske

elemente«isadajepratiokakavutisakostavljananjegovogbratasveovookonjega.Posjedilisu,izmijenjalibeznačajne,prisusretuobičnefraze,iPavlejepočeodasespremadaide

aliArtjomgazadrža:–Pričekaj,snamaćešdaručaš,sadaćeStjošamlijekadonijeti.Prematome,sutraideš?Slabašan

sijoš,Pavka.Usobu jeušlaStjoša,pozdravila se ipozvalaArtjomadaneštoprenesusgumna.Pavleostade

sam sa nerazgovornom staricom. Kroz prozor se začu crkveno zvono. Starica ostavi žarač inezadovoljnoprogunđa:

–Gospode bože, zbog tih vražijih poslova nemaš kada ni da se pomoliš! – i, skinuvši s vratamaramu i gledajući poprijeko na došljaka, priđe uglu načičkanom starim turobnim ikonama.Sastavivšitrikoštunjavaprsta,počedasekrsti.

–Otčenaš,ižejesinanebesjeh,dasvjatitsjaimjatvoje...–počedašapućesmežuranimusnama.Mališanudvorištuizatrkeuzjahacrnuklempavusvinju.Držećisečvrstozačekinjuimamuzajući

jebosimnogama,deraosenaživotinju,kojasevrtjelairoktala:–Hija,hajde!Mirno!Nedžilitajse!Svinja je trčalasmališanomnaleđimaipokušavaladagazbaci,aliserazrokivragolančvrsto

držao.Staricaprekidemolitvuiisturiglavukrozprozor:–Jaću tidati jahanje,ćaću tigroznicaprotresla!Doljesasvinje,kolera tezgodila.Dabogdau

zemljupropao,nakazobožija!Svinja je najzad uspjela da zbaci jahača, i, zadovoljna, starica se opet vrati svojim ikonama.

Napravivšipobožnolice,produži:–Dapridetcarstvijetvoje...Navratimasepojavirasplakanimališan.Rukavombrišućipovrijeđeninosiplačućiodboli,poče

dakmeči:–Matiii,dajpirošku!Staricasesrditookrenu.–Nedasebogupomoliti,đavoškiljavi.Sadaćujatebe,pasjegsina,danahranim...–izgrabis

policebič.Mališanzatrenokanestade.Djevojčiceizapećiprasnušeuprigušensmijeh.Staricapotrećiputpočedasemoli.Pavle ustade i izađe ne dočekavši brata. Zatvarajući vratnice, na posljednjem prozoru spazi

staričinuglavu.Onagajepratila.»KojijevragArtjomaovamoodvukao?Dosmrtiseodavdenećeiskopati.Stjošaćerađatisvake

godine.Izgubićesekaobalegaruđubretu.Jošmožedabaciposaouložionici«razmišljaojeutučeni

Pavlekoračajućipustomuličicomvarošice.»Ajasamjošmisliodagauvučemupolitičkiživot.«On se radovao što sutra putuje u veliki grad, gdje su ostali njegovi prijatelji i njegovom srcu

omiljeli ljudi. Veliki grad ga privlačio svojom snagom, životom, neprekidnim tokovima ljudskerijeke,grmljavinomtramvajaisirenamaautomobila.Alinajvišegavukleogromnekamenezgrade,čađavaodjeljenja,mašineitihišumkoturova.Vuklogaonamogdjesemunjevitombrzinomokretalidžinovskizamajci,gdje jemirisalomašinskoulje ibilosveonosčimesesrodio.Aovdje,uovojtihojvarošici, lutajućiulicama,Pavle jeosjećaoutučenost. Inijenikakvočudoštomuje tajgradićbiotuđidosadan.Neprijatnomučakbilodaizađeidaprošeta.Prolazećiporedblebetavihženturinakojesusjedilepredkućama,moraojedaslušanjihovaklepetanja:

–Prijemoje,čudojedno,odakleovostrašilo?–Vidise,berkulozni,sušicuima.–Akaputnanjemumnogogizdav,k’obogjedanukraden.Imnogotoganaštomusegadilo.Davnoseonvećodavdeiščupao.Bližiidražimujepostaovelikigrad,posaoidruštvo,snažnoi

punoživotneradosti.Nisamnijeprimijetiokakojedošaodoborovešume.Zastaojenaraskrsnici.Desno,ograđena

odšumevisokimzaoštrenimkoljem,mračnastaratamnica,aizanje–bijelebolničkezgrade.Evoovdje,naovojprostranojravnini,somčamanavratugrcalisuValjainjenidrugovi.Nijemo

postajavši na mjestu gdje su bila vješala, krenu prema obronku. Spusti se i nađe se kod grobljapoginulihboraca.

Nečijebrižljiverukeukrasilesuredgrobovavijencimaodjelovihgrančicaizelenilomogradilegroblje.Nadobronkomstršilisuvisokiborovi,azelenasvilamladetraveprekrilajepadinejaruge.

Ovdjejekrajvarošice.Tihojeitužno.Lakošaputanješumeiproljetnizapahtruležipreporođenezemlje.Ovdjesujunačkiginulanašabraćadabiživotpostaolijeponimakojisuserodiliubijedi,onimakojimajevećsamorođenjebilopočetakrobovanja.

Pavlovarukalaganoskinukapusglave,ituga,neizrecivatuga,ispunimusrce.»Najdragocjeniještočovjekima–toježivot.Životsejednomživi,zatogatrebaproživjetitako

da tekasnijenebiočajommučilebesciljnoproživljenegodine,danebi izgaraood sramotezbogsvojepodleisitničarskeprošlostiidabi,umirući,mogaodakažeš:'Čitavmojživotisvemojesnagebile su posvećene onome što je najljepše na svijetu – borbi za oslobođenje čovječanstva'. Trebaživjeti životom punim dinamike. Jer podla bolest ili neka tragična slučajnost tvoj život moguprekinuti.«

Obuzetovimmislima,Korčaginjenapustiobratskogroblje.*

Žalosna,matijespremalasinazaput.Gledajućije,Pavlejevidio–krijeodnjegasuze.–Moždabi, ipak,mogaodaostanešPavluša?Teškomijedapodstarostostanemsama.Toliko

djece, a čim koje poodraste, – ode. Šta te to u grad vuče? I ovdjemože da se živi. Ili da i ti nisizagledaokakvupodšišanuprepelicu?Inikomeni,starici,niriječinećedakaže.Artjomseoženio–ni riječimi nije rekao, a ti pogotovo nećeš. Ja vas vidim samo kada vas nesreća stigne – tiho jegovorilamatislažućiučistutorbuoskudnesinovljevestvari.

Pavlejeuhvatizaramenaiprivučesebi.–Ne,mama, nema nikakve prepelice.A znaš li ti, stara, da svaka ptica svome jatu leti? Zar ti

mislišdasamjanekaprepelica?Natjeraojemajkudasenasmiješi.–Jasam,mama,daosebiriječ–nemamilovanjadoknačitavomsvijetuneuništimoburžuje.Šta,

dugočekati,veliš?Ne,mama,buržujsenećedugoodržati...Jednaćerepublikabitizasveljude,avas,stariceistarce,kojisusenaradili–sveuItaliju,tamojetoplina,zemljaporedsamogmora.Tamo,mama,zimenikadanema.Smjestićemovasuburžujskedvorce,ivićetenasuncudagrijuckatesvojestarekosti.AmićemouAmerikudadotučemoburžuje.

– Sinko, ja ne doživjeh tvoje bajke... Takav ti je skokovit i djed bio,mornar. Pravi razbojnik,oprostimebože!Dotlesedoratovaousovasiopoijsknmratudasekućibeznogeibezrukevratio.Naprsamuobjesilidvakrstainatrakamadvijepločice,kaodvijecarskepolurublje,aumrojestaracustrašnojbijedi.Buntovanjebio,nekuvlastjetoljagompoglaviudario,iubuharijeodležaogotovočitavugodinudana.Gurnušegapodključ,nikakvimukrstovinepomogoše.Svegledamtebeisvemislim–nadjedasemetnuo...

–Šta je to,mama, zaštodanaš rastanakbude tako tužan?Dajmi tuharmoniku,već jeodavnonisamimaourukama.

Nageojeglavunadsedefasteredovedirki,imajkasedivilanovimtonovimanjegovemuzike.Sadajesviraodrukčije.Nijevišebiloonerazuzdanosti,obijesnihcilikanjaineobuzdanihpreliva,

onogzanosnogprkosakoji jeučitavomgraduproslaviomladogharmonikaša.Njegovamuzikajesada,negubećisnage,postalamelodioznaiduboka.

*Nastanicujedošaosam.Nagovoriojemajkudaostanekodkuće:nijehtiodanarastankugledanjenesuze.Uvozsusesvisilomugurali.Pavle jezauzeonajgornjuklupu iodatle jegledaokakose ljudi

komešajuiviču.Jošuvijeksuvuklivrećeiguraliihpodklupe.Kadajevozkrenuo,svisesmirišei,kaoiuvijekuovakvimslučajevima,pohlepnoseprihvatiše

jela.Pavlejeubrzozaspao.Prvo što jehtiodaposjetibila je zgradaucentrugrada,naKreščatiku.Nežureći sepenjao se

stepenicama.Sveunaokolobilojepoznato,ništasenijeizmijenilo.Klizećirukompoglatkojogradi,prešao je prekomosta. Približivši se stepenicama, zastade, pogleda – namostu ni žive duše. Predočaranimočima u beskrajnoj visini noći pojavio se veličanstven prizor. Tama je crnimbaršunomprekrilanebeskisvodinanjemufosforescirajubezbrojnezvijezde.Aniže,gdjesenevidljivostapalonebosazemljom,gradjeblistaomilionimasvjetiljki...

Ususretsepelonekolikoljudi.Oštriglasoviljudizanesenihprepirkomnarušišenoćnutišinu,iPavle,odvojivšipogledodgradskihsvjetiljki,počedasespuštanizstepenice.

NaKreščatiku,ukancelarijizapropusniceSpecijalnogodjeljenjaokruga,dežurnikomandirmusaopštidaŽuhrajavećodavnonemaugradu.

DugojeispipavaoPavlaraznimpitanjimai,tekkadaseuvjeriodamladićličnopoznajeŽuhraja,rekaomuje:većdvamjesecakakojeFjodorupućennaraduTaškent,naturkestanskifront.Korčaginjebio takoožalošćendaništavišenijepitao,negoseokrenuo i ćutke izišaonaulicu.Umorga jesavladaoiprimoraodasjednenastepenicekodulaza.

Prođe tramvaj tutnjeći i kloparajući. Na trotoarima beskrajna ljudska rijeka. Bujao je gradskiživot – čuo se čas zadovoljni ženski smijeh, čas odlomcimuških glasova, čas tenormladića, čashripanjenekogstarca.Ljudskarijekajebeskrajna,akoraciužurbaniBlještavoosvijetljenitramvaji,automobilskireflektoriipožarelektričnihlampiokoreklamebioskopa.Isvudaljudikojipuneulicuneprekidnimžamorom.Tojevečevelikoggrada.

Žagor iužurbanostširokeuliceublažavalisuoštrinubolakoji je izazvalavijestoFjodorovomodlasku. Kuda da ide? Da se vrati na Salomenku, gdje su živjeli njegovi drugovi, – daleko je.Iznenadausjećanjuiskrsnukućanedalekoodavde,uKruglouniverzitetskojulici.Naravno,odmahćetamo.JerposlijeFjodora,prvidrugkogajeonželiodavidibilajeRita.Tamo,kodAkimamožeidaprenoći.

Još izdaleka je ugledao svjetlo u gornjem krajnjem prozoru. Pokušavajući da bude miran,povukao je hrastova vrata. U predsoblju zastade. Iza vrata u Ritinoj sobi čuli se glasovi, neko jesviraonagitari

»Oho,značiigitarajevećdozvoljena?RežimublaženezaključiKorčaginilaganolupnušakomuvrata.Osjećajućidajeuzbuđen,zagrizedonjuusnu.

Vrataotvorinepoznatamladažena,suvojcimanasljepoočnicama.UpitnopogledaKorčagina.–Kogatrebate?Onanijezatvaralavratailetimičanpoglednanepoznatinamještajdaomujevećodgovor.–MogudavidimUstinovičevu?–Njenema,onajejošujanuaruotputovalauHarkov,aodatle,kakosamčulauMoskvu,–AdalidrugAkimjošstanujeovdjeilijeionotputovao?–Ninjeganema.OnjesadasekretarOdeskoggubernijskogkomitetaKomsomola.Nijemuostalodrugonegodasevrati.Radostštosepovratiougradizblijedjelaje.Sadaseozbiljnomoraopobrinutizaprenoćište.»Tražeći ovako prijatelje,mogu polomiti noge a da nikoga ne nađem«, savlađujući utučenost,

sumornojegunđaoKorčagin.Aliipakjeodlučiodajošjednomokušasreću–dapotražiPankratova.OnjestanovaoublizinipristaništaidonjegajebilobliženegodoSolomenke.

Većsasvimumoran,najzadjestigaodoPankratovogstana.Kucajućiunekadažućkastoobojenavrata,odlučioje:»Akoiovoganebude,višenećudalutam.Zavućićusepodčamaciprespavaću.

Vrataotvoristaricazabrađenajednostavnommaramom–Pankratovljevamajka.–Majko,jeliIgnjatkodkuće?–Upravojedošao.Trebatega?OnanijepoznalaPavlai,okrenuvšise,povika:–Genjka,tražete!Pavleuđesnjomusobuispustivrećunapod.Gutajućizalogaj,Pankratovseokrenuizastola.–Akosidomenedošao,sjedi ipričaj,a jaćudotledaponjupamovajčanakboršča,od jutros

osimvodeništaokusionisam–iPankratovuzevelikudrvenukašiku.Pavlesjedesastranenaprolomljenustolicu,skidekapuipostarojnaviciobrisanjomečelo.»ZarsamsetakoizmijeniodameniGenjkanemožepoznati?«Pankratovkusnudva-triputai,poštonedobiodgovoraodsvogagosta,okrenuse.–Daj,pričaj,štajetrebalo?

Rukašazalogajemhljebazastadenapolaputadousta.Pankratovzbunjenozatrepta.–E...stani...Ah,kakavdžumbus!Videćinjegovoodnaprezanjacrvenolice,Korčaginneizdržiizasmijase.–Pavka!Pamismomislilidatebevišenema!...Stani!Kakonosetizoveš?ČuvšiGonjkiveuzvike,izsusjednesobedotrčašenjegovastarijasestraimajka.Svetrojesesada

uvjerišedajeprednjimapraviKorčagin.Ukućisuvećsvispavali,aPankratov je jošuvijekpričaoodogađajimakoji suseodigraliza

posljednjačetirimjeseca.– Još zimus su u Harkov otputovali Žuhraj,Mihajeo, i nijema kuda, protuhe vražije, nego u

Komunistički univerzitet. Vanjka i Mićaj su na pripremnom. Nas se skupilo petnaestak ljudi.Raspalivšise,ijanaškrabaoprijavu.Treba,mislim,dadofilujemsvojutikvudavišenemućka.Ali,razumiješ,kodprijemnekomisijenasukahsenaplićak...

Pofrkavšiodljutine,produži:– Iz početka sve pođe kao po maslu. Sve na mjestu: partijska članska karta u džepu,

komsomolskogstažadosta,štosetičepoložajaiporijekla, tosevećposamomnosuvidi,alikadastvardođedopolitičkogprovjeravanja–tumebaksuzlukpostiže.

– Skačio se ja s jednim drugom iz komisije. Podgurnu on meni ovakvo pitanje: »DružePankratove,recitemikakvojevašeznanjeuoblastifilozofije?«Aznanja,razumiješ,umenenikakva.Ali tu ti, se prisjetih, kodnas je u luci tovario jedangimnazijalac, lufter neki.U radnikeotišao iznekograzmetanja.OnnamjednompričaodasuuGrčkoj,vragbigaznao,nekaddavnobilinekakviučenjaci, nekakvi uobraženjaci, koje su nazivali filozofima. Jedan takav tip, smetnuo sam muprezime, činimi se, Ideogen, čitav život u buretu proživio i tako dalje... Najboljim spećommeđunjimasesmatraoonajkojičetrdesetputadokažedajecrno–bijelo,abijelo–crno.Kratkorečeno,bilisunekipetljanci.Sjetimseja,tako,gimnazijalčevepričeipomislim:»Ovajmenavlačinatanakled.«Aonmeonakolukavopogleda.Jatituiraspalih.»Filozofijaje–počehja–običnapetljanijaiprevarancija. Ja nemam nikakve želje da se bavim tom petljanijom.A što se tiče istorije Partije –dragevolje.«Aonitimenepočešedakefaju,odakle,velekodmenetakvenovostiofilozofiji.Sadatijadodadohjoškoještaštosamčuoodgimnazijalca,isvatikomisijaprasnuusmijeh.Jaseraspalih.»Šta–proderahse–vimenebudalompravite!«Zgrabimkapu–ikući.

–Kasnije sam se s tim članom komisije sreo uGubernijskom komitetu i tri sata smo pričali.Pokazalo se da je taj gimnazijalac pobrkao stvari. A, u stvari, ispalo da je filozofija – velika ipametnastvar.

–ADubavaiŽarkiprođoše.Mićajjebardobroučio,aŽarkinijedalekoodmeneodmakao.Alinjemuje,svemisečini,ordenpomogao.Kratkorečeno,jaostadohnacjedilu.Ovdjenapristaništudalimi da upravljamnarodnimdobrom.Zamjenik sam ti šefa robnogpristaništa.Ranije sam ti jauvijek ratovao sa šefovima zbog raznih omladinskih stvari, a sada, eto, i sam moram da vodimprivrednestvari.Ponekadsedesi:padnetipodrukunekilijenčinailišeprtljanespretni,pagapritežešikaošefikaosekretar.Menivećnećepodvaliti,budibezbrige.Osebićuposlije.Kojetinovostijošnisamispričao?ZaAkimaznaš,odstarihuGubkomusamojošTuftačučinaistommjestu.TokarjevsekretarišeuRejonskomkomitetuPartijenaSolomenki.TamojeiOkunjev,tvojkomunac.Taljatijezadužena za političko-prosvjetni rad. Na tvom mjestu u radionicama je Cvetajev, ja ga slabopoznajem, uGubkomu se srećemo, izgledami, nije glup, samo je častoljubiv. Ako se sjećašAneBorhart, i ona je na Solomenki, rukovodilac je ženskog odjeljenja Rejonskog komiteta Partije.O

ostalimasamtivećpričao.Da,Pavluša,Partijajemnogeuputilanaučenje;Ugubernijskojpartijskojškolizaknjigamasadasjedičitavstariaktiv.Obećalisudaćeimenesljedećegodineposlati.

Zaspalisukasnoposlijeponoći.Ujutro,kadaseKorčaginprobudio,Ignjatavećnijebilo,otišaojenapristanište.Dusja,njegovasestra,zdravadjevojka,sličnabratu,čajemječastilagostaitorokalaosvemuisvačemu.Pankratovljevotac,mašinistanalađi,biojenaputu.

Korčaginsespremaodaide.NarastankuDusjagapodsjeti:–Nezaboravitedavasčekamonaručak.

*U Gubkomu uobičajena užurbanost i živost. Ulazna vrata ne miruju. U hodnicima i sobama

mnogoljudi.Izavrataupravepotmulalupapisaćihmašina.Pavelpoštojauhodnikugledajućinećelividjetinekogpoznatog,alipoštonikoganenađe,uđeu

sobusekretara.ZavelikimpisaćimstolomsjediojeuplavojkošuljisekretarGubkoma.OndočekaKorčaginaodsutnimpogledomi,nedižućiglave,produžidapiše.

PavlesjedepremanjemuipažljivopočeposmatratiAkimovogzamjenika.–Štastetrebali?–upitasekretarstavljajućitačkunakrajuispisanoglista.Pavlemuispričasvojslučaj.–Druže, trebalobidameponovouvedeteu spiskoveorganizacije idameuputiteu radionicu.

Izdajnalogotome.Sekretarsenasloninastolicuiodgovorineodlučno.–Uvešćemo,naravno,otomenetrebanidasegovori.Alidatepošaljemouradionicu,maloje

nezgodno,tamovećradiCvetajev,članGubkomaposljednjegsaziva.Alimićemotebeiskoristitinadrugommjestu.

Korčaginoveočisesuziše.–JaneidemuradionicudaometamradCvetajeva.Jaidemuradionicukaospecijalista,anekao

sekretarkolektivai,poštosamjafizičkijošslab,molimdamenadrugiradnešaljete.Sekretarpristade.Napisanekolikoriječi.–PredajtedruguTufti,onćesveurediti.Ustatističko-distributivnomodjeljenjuTufta jenasvaustagrdiosvogpomoćnika–statističara.

Pola minuta je Pavle slušao njihovu prepirku, ali kada je vidio da će se ona otegnuti, prekidrazvikanogšefaodjeljenja:

–Tufta,kasnijećešnastavitisvađu.Asadadajdasvršimosmojimdokumentima.Evoticeduljice.TuftajedugogledaočaspapirčasKorčagina,doknajzadneshvati.–A!Značitinisiumro?Kakoćemosada?Tisiisključenizspiskova,tvojličnilistsamposlaou

CK.Osim toga, ti nisi prošaokroz sveruskipopis.PremacirkularuCKKomsomola, svi koji nisuuneseni u spiskove, isključuju se. Zato tebi ostaje samo jedno – da ponovo stupiš pod opštimuslovima–odrezaTuftaodlučnimtonom.

Korčaginsenamrgodi.–Tisvenastarinačin?Mladčovjek,agorisiodstarogštakoraizgubernijskearhive.Volođka,

kadaćeštivećjednomdapostaneščovjek?Tuftaposkočikaodagabuhaujede.–Molimdamiselekcijenečitaju,jaodgovaramzasvojrad.Cirkularisenepišuzatodabiihja

narušavao.Azauvredu–zbog»štakora«–tićešdaodgovaraš.Posljednje riječi Tufta izgovori s prijetnjom i demonstrativno privuče gomilu nepregledane

pošte,čitavimsvojimdržanjempokazujućidajerazgovorzavršen.Nežurećise,Pavlekrenupremavratima,alisjetivšisenečega,vratisedostolaiuzesekretarevu

ceduljicu, koja je ležala pred Tuftom. Šef je pratio Pavla. Zao i čangrizav, ovaj mladi starac savelikimnaćuljenimušimabiojeneprijataniuistovrijemesmiješan.

–Ureduje–sarkastičnomimorečeKorčagin.–Menise,naravno,možeprišiti»unošenjeneredaustatistiku«,alirecitimeninakojinačintiuspijevašdadisciplinskikažnjavašonekojisuumrlianisuprethodnoizvijestiliotome.Jertosvakomožedanapravi:prohtijemuse–irazbolise,prohtijemuse–iumre,acirkulara,vjerovatno,nemazaovustvar.

–Ho-ho-ho!–veselosezasmijaTuftinpomoćniknemogavšidaostaneneutralan.U Tuftinoj ruci se slomi vrh olovke. Baci olovku na pod, ali nije uspio da odgovori svome

protivniku.Usobuupadečitavagomilaljudikojisuglasnorazgovaraliismijalise.Međunjimajebio iOkunjev.Radosnomiščuđavanju i raspitivanjunijebilokraja.Zanekolikominutausobuuđejošgrupaomladine,isnjomJurenjeva.Onajedugo,zbunjeno,aliradosnostezalaPavloveruke.

NatjeralisuPavladaopetpričasveizpočetka.Iskrenadrugarskaradost,nepatvorenoprijateljstvoisaosjećanje,čvrstostezanjeruku,jakaiprijateljskatapšanjaporamenimanatjerašegadazaboravinaTuftu.

Na kraju Korčagin ispriča i svoj razgovor s Tuftom. Začuše se uzvici negodovanja. BacivšiprezrivpoglednaTuftu,Olgapođeusekretarovusobu.

–HajdemoNeždanovu!Onćenjemudanatrljanos–rekavšito,OkunjevuzePavlazarameionisgomilomdrugovakrenušezaOlgom.

–NjegatrebasmijenitiiposlatiPankratovunapristanište,nautovarjednugodinicudana.Tuftajeokorjelibirokrat!–palajeuvatruOlga.

Sekretar Gubkoma se snishodljivo smiješio slušajući zahtjeve Okunjeva, Olge i drugih da seTuftaudaljiizstatistike.

–OrehabilitacijiKorčaginanetrebanidasegovori,njemućemoodmahispunitčlanskukartu–umirivao je Neždanov – Olgu. Slažem se s vama da je Tufta formalista, – produžavao je – to jenjegovglavninedostatak.Aliistovremenotrebapriznatiitodajeonevidencijudobroorganizovao.Svuda gdje sam ja radio u komsomolskimkomitetima evidencija i statistika su neprolazna šuma inijednojcifrinemožešdavjeruješ.Akodnasjestatistikadobropostavljena.VivrlodobroznatedaTuftaponekaddoponoći sjediusvomodjeljenju.Smijenitigamožemousvakodoba,aline trebazaboravitiakomimjestonjegadobijemonekogdobričinualislabogstatističara,ondabirokratizmaneće biti, ali ni evidencije neće biti. Neka radi. Ali ja ću da mu natrljam nos kako treba. To ćedjelovatinekovrijeme,akasnijećemovećdavidimo.

–Dobro,đavonekaganosi–saglasiseOkunjev.–Hajdemo,Pavluša,naSolomenku.Danasjeunašemklubusastanakaktiva.Nikojošneznazatvojslučaj,iodjednom:»RiječimaKorčagin!«Silasi, Pavluša, što nisi umro. Kakvu bi onda proletarijat imao korist od tebe? – u šali je rezimiraoOkunjevgurajućigapredsobomuhodnik:

–Olga,hoćešlidoći?–Svakako.

*

Pankratovi su uzalud čekaliKorčagina na ručak.Nije došao ni na spavanje.Okunjev je odveosvogaprijateljasebiustan.UdomuSovjetaonjeimaoposebnusobu.Nahraniogaječimjeimaoi,položivši na sto pred njega gomilu novina i dva debela zapisnika biroa Rejonskog komiteta,posavjetovamu:

– Pregledaj svu tu produkciju.Kada si ti besposličio bolujući svoj tifus, ovdje semnogo togadogodilo.Čitaj,upoznajsesonimšto jebilo išto jest.Predvečećudoćipaćemouklub,aakoseumoriš–leziidrincaj.

Poguravšiudžepovegomiludokumenata,izvještajaispisa(izprincipajeignorisaotašnu,ionajeležalapodkrevetom),sekretarRejonskogkomitetanapraviprekosobeoproštajnikrugiiziđe.

Uveče,kadasevratio,čitavpodjebioprekrivenotvorenimnovinama,aispodkrevetaizvučenačitava gomila knjiga. Jedan dio knjiga je bio složen na stolu. Pavle je sjedio na krevetu i čitaoposljednjapismaCentralnogkomitetakojajenašaopodjastukomsvogaprijatelja.

–Štasitito,razbojniče,napravioodmogstana!–toboželjutećise,povikaOkunjev.–Ehe,stani,stani,druškane!Patipovjerljivedokumentečitaš?!Papustiondatakvogaukuću!

Smiješećise,Pavleodložipismo.–Ovdjebašnemaništapovjerljivo,alinalampi,umjestoštitnika,stvarnosenalaziodokumenat

kojinijenamijenjenjavnosti.čakjeizgorionakrajevima.Vidiš?Okunjevuzenagorenilisti,kadaugledanatpis,udarisedlanompočelu.–Tridanasamgatražio,đavogaodnio!Nestao,kaodajeuzemljupropao.Sadasesjećam,toje

Volincevprijetridanaodnjegašeširsmajstorisao,aondavratslomiotražećiga.–Okunjevpažljivosavilististavigapoddušek.–Kasnijaćemotosvedovestiured–rečeonumirujuće.–Sadaćemodaprezalogajimomalo,iuklub.Sjedaj,Pavluša!

Okunjev iz jednog džepa izvuče dugačku ribu zamotanu u novinu, a iz drugog – dva komadahljeba.Gurnu na kraj stola papire, na slobodnomdijelu raširi novinu, uhvati ribu za glavu i počeudaratinjomepostolu.

Sjedećizastolomienergičnoposlujućičeljustima,punživotneradosti,OkunjevjemiješaošalusazbiljomipričaoPavluraznenovosti.

*Okunjev je Korčagina uveo u klub kroz službeni ulaz i odveo iza kulise. U uglu prostrane

dvorane,desnoodscene,ukrugukomsomolacasaželjeznice,sjedilesuTaljaLagutinaiBorhartova.PremaAni, ljuljuškajući senastolici, sjedio jeVolincev–komsomolski sekretar ložionice, rumenkao avgustovska jabuka, u sasvim izlizanom, nekad crnom; kožnom kaputu. Kosu je imao bojepšenice,aiobrveistetakve.

Nemarno senaslonivši napoklopacklavira, porednjega je sjedioCvetajev– ljepuškast, smeđ,oštroizvajanihusana,iotkopčanekragnenakošulji.

Prilazećidruštvu,OkunjevčuposljednjeAnineriječi:–Nekinasvakinačinželedakomplikujuprijemnovihdrugova.KodCvetajevajetoočigledno.–Komsomolnijesvratište–prkosnoisgrubimnipodaštavanjemdočekaCvetajev.–Pogledajte,pogledajte!Nikolajdanasblistakaoočišćenisamovar!–uskliknuTaljakadaugleda

Okunjeva.Okunjevaokružišeiobasušepitanjima:–Štajestobom?

–Hajdedapočnemo.Okunjevumirujućeprotegnurukunaprijed:–Braci,nemojtedaseuzrujavate.Evo,sadaćedoćiTokarjev,iodmahćemopočeti.–Ha,evoga–primijetiAna.Zaista,prilazioimjesekretarRejonskogkomitetaPartije.Okunjevmupožuriususret.–Stari,samnomzakulise,pokazaćutijednogtvogpoznanika.Čudomćešsečuditi!–Očemuseradi?–progunđastaracispustivšiduvanskidimizusta,aligaOkunjevvećvukaoza

ruku.ZvonceuOkunjevljevojrucitakojezazvonilodasuinajzagriženijapričalazamukla.Za leđimaTokarjeva,u raskošnom ramuod svježihčetinara, lavovskaglavagenijalnog tvorca

»Komunističkogmanifesta«.DokjeOkunjevotvaraosastanak,TokarjevjegledaoKorčagina,kojijestajaomeđukulisama.

–Drugovi!Prijenegoštopređemonapretresanjenarednihzadatakaorganizacije,hoćudavamkažem,ovdjejejedandrugkojijezamolioriječvandnevnogreda,pasmojaiTokarjevmišljenjadamujetrebadati.

Izsalesezačušeglasoviodobravanja,iOkunjevizduši:–PozdravnuriječimaPavleKorčagin!Odstotinu ljudiusalinajmanjeosamdeset ih jepoznavaloKorčagina, ikadasena ivici rampe

pojavila poznata figura i počeo da govori visoki blijedi mladić, u sali ga dočekaše radosnimuzvicimaiburnimovacijama.

–Dragidrugovi!Korčaginovglasjebioujednačen,alionnijemogaodasakrijesvojeuzbuđenje.–Dogodilosetako,prijateljimoji,dasamsevratiomeđuvasiponovozauzimamsvojemjestou

stroju.Sretansamštosamsevratio.Vidimmeđuvamačitavnizsvojihprijatelja.KodOkunjevasamčitao da je kod vas na Solomenki za trećinu porastao broj novih brataca, da je u radionicama iložionici došao kraj špekulantskommajstorisanju upaljača i da se sa groblja za lokomotive vukumrtvacinageneralnuopravku.Toznačidasenašazemljaponovorađa iprikupljasnagu. Imaradičegadaseživinasvijetu!Pazarsamjamogaodaumremuovakvovrijeme!– iočiKorčaginovezablistašeosmijehomsreće.

Praćen pozdravnim uzvicima, Korčagin se spusti u salu i pođe prema mjestu gdje su sjedileBorhartovaiTalja.Brzosteženekolikoruku.Prijateljisezbiše,iKorčaginsjede.NanjegovurukuspustiseTaljinarukaičvrsto-čvrstojesteže.

Anineočisuširomotvorene,podrhtavajutrepavice,aupogleduiznenađenjeidobrodošlica.*

Neprimjetnosupromicalidani.Onisenisumoglinazvatisvakidašnjicom.Svakidanjedonosioneštonovoi,rasporedivšisvojevrijemeujutro,Korčaginjevećutokudanasgorčinomuviđaodanjegovovrijemeisuvišebrzoletiidaćeodzamišljenogneštomoratiostatinezavršeno.

NastaniosejekodOkunjeva,aradiojeuradionicikaopomoćnikelektromontera.Pavle se dugo prepirao s Nikolajem dok je dobio njegov pristanak da privremeno napusti

rukovodećirad.–Misemučimosnedostatkomljudi,atihoćešdaplanduješuradionici.Negovorimiosvojoj

bolesti,ijasamposlijetifusamjesecdanasaštapomišaouRejonskikomitet.Jatebe,Pavka,znam,tujeneštodrugo.Recitimenisuštinutestvari–navaljivaojeOkunjev.

–Epa,Kolja,suštinatije:hoćudaučim.Okunjevtrijumfalnorazvuče:–A-a!...Etošta je!Tihoćešdaučiš,a ja,po tvommišljenju,neću?To je,bratko,egoizam.Mi

ćemo, znači, da okrećemo točak, a ti ćeš da učiš? Ne, dragoviću moj, još sutra ćeš ti da ideš uOrganizaciono-instruktorskoodjeljenje.

AliposlijedugediskusijeOkunjevjeipakpopustio.–Dvamjesecatenećudirnuti.Zapamtimojudobrotu.AlitisCvetajevimnećešmoćidaradiš,on

jevelikiuobraženjak.PovratakKorčaginovuradionicuCvetajevjedočekaosopreznošću.Onjebiouvjerendaćesa

Pavlovimdolaskompočeti borba za vodstvo i, bolećivo samoljubiv, spremao se za otpor.Ali većprvihdanauvjeriosedasunjegovepretpostavkebilenetačne.SaznavšizanamjerukolektivaBiroadagauključeusvojsastav,Korčaginjesamotišaousobuodgovornogsekretarai,pozivajućisenadogovorsOkunjevom,pridobiogadaovopitanjeskinesdnevnogreda.KorčaginjeuzeodaućelijiKomsomolasvogaodjeljenjavodipolitičkikružok,alinijenastojaodadobijeraduBirou.Paipak,bez obzira na to što Pavle zvanično nije učestvovao u rukovodstvu, njegov uticaj se osjećao učitavom radu kolektiva. Neprimjetno i prijateljski, on je više puta spasavao Cvetajeva iz teškesituacije.

JednomkadaCvetajevuđeuodjeljenje,začudisekadaugledakakočitavaomladinskaćelijaiokotridesetmomakanepartijacaperuprozore,čistemašine,skidajusnjihdugogodišnjuprljavštinu iudvorišteizbacujuotpatkeistarudije.APavlejeogromnommetlomizsvesnagetrljaobetonskipoduprljanmazutomiuljem.

–Zaštolisevitodotjerujete?–CvetajevunedoumiciupitaPavla.– Nećemo da radimo u prljavštini. Dvadeset godina ovdje se ništa nije pralo, a mi ćemo za

nedjeljudanaučinitidanašeodjeljenjeizgledakaonovo–kratkoodgovoriKorčagin.Cvetajevjeslegaoramenimaiotišao.Elektrotehničari se nisu zadovoljili samo time, odmah su se prihvatili da uređuju i dvorište.

Velikodvorištejevećodavnobilopretvorenouđubrište.Čegasvetamonijebilo!Stotineosovinasatočkovima, čitava brda zarđalog gvožđa, šine, odbojnici, ležaj i – nekoliko hiljada tona metalapropadalo je pod vedrim nebom. Međutim, njihov juriš na groblje starudija prekinula jeadministracija.

–Imavažnijihstvari,dvorištenijetakohitno.Tada električari ciglom popločaše ulaz u svoje odjeljenje, postaviše žičanumrežu za čišćenje

blata sobuće i na tome se zaustavile.Aliu samomodjeljenjuuređivanje senastavljalo, iako sada,uveče, poslije rada. Kada je za nedjelju dana u odjeljenje navratio glavni inženjer Striž, čitavaprostorija je blistala. Ogromni prozori sa željeznim rešetkama, oslobođeni vjekovne prašinepomiješanesamazutom,otvorilisuputsunčevimzrakama,ionesusadaumašinskojsaliblistalenaočišćenim bakarnim dijelovima dizel-motora. Teški dijelovi mašina bili su obnovljeni zelenombojom,čaksunečijemarljiverukenapaocimaucrtaležutestrelice.

–O-o-o...–iznenadioseStriž.U udaljenom uglu odjeljenja nekoliko ljudi je završavalo posao. Idući tamo, Striž je sreo

Korčaginasakanticompunomrastvoreneboje.–Pričekajtemalo,milimoj–zaustavigainženjer–Jaodobravamtoštoviradite.Alikovamje

dao boju? Ja sam zabranio da se ona troši bez moga odobrenja – boja je deficitaran materijal.Bojenjedijelovalokomotivemnogojevažnijeodtogaštoviradite.

– Boju smo mi sabrali iz bačenih kutija. Dva dana smo čačkali po starudiji i sabrali jednodvadesetpetfunti.Družetehničkidirektore,ovdjejesvepozakonu.

Inženjeropetooknu,aliovajputpotpunozbunjeno.–Kadajetako,ondaprodužite.Hm...Ipakjetointeresantno...Kakodaseobjasniova,dasetako

izrazim,dobrovoljnatežnjazačistoćomuodjeljenju?Tavistetosveuradiliposlijeradnogvremena...

Korčaginjeosjetiouglasutehničkogdirektoraprizvukiskrenogčuđenja.–Da,dobrovoljno,iposlijeradnogvremena.Akakostevimislili?–Da,ali...– Eto vam to »ali«, druže Striže. Ko vam je rekao da će boljševici ostaviti na miru onakvu

prljavštinu?Pričekajtesamo,mićemotustvarjošdaproširimo.Imaćeteštadaviditeidasečudite.I,opreznoobilazećiinženjeradaganebizamazaobojom,Korčaginpođepremavratima.Uveče je Korčagin do kasne noći ostajao u javnoj biblioteci. On se dobro upoznao sa sve tri

bibliotekarke i, pošto je upotrijebio sva svoja propagandna sredstva, najzad je dobio željenoodobrenjedaslobodnopregledaknjige.Naslonivši ljestvicenaogromnepolicesaknjigama,on jesatima sjedio na ljestvicama, listao knjigu za knjigom i tražio ono što mu je bilo interesantno ipotrebno.Većinomsu tobilestareknjige.Svanova literaturabila jesmještenau jednomomanjemormaru.Ovdjesubileslučajnodobivenebrošureizgrađanskograta,Marksov»Kapital«,»Gvozdenapeta«ijošnekolikoknjiga.MeđustarimknjigamaKorčaginjenašaoroman»Spartak«.Pročitavšigazadvijenoći,PavlegajeprenioudrugiormaristavioporedredaknjigaMaksimaGorkog.Takojestalnopremještaonajinteresantnijeinajdražemuknjige.

Bibliotekarkemunisusmetale–onesubileravnodušne.*

U komsomolskom kolektivu jednolično spokojstvo je grubo poremećeno, kako je iz početkaizgledalo, jednim beznačajnim događajem; član Biroa ćelije pogona za srednje opravke KostkaFidin,prćonos,ospičav,spormladić,bušećigvozdenuploču,slomiojeameričkosvrdlo.Slomiogaje zbog svoje nepodnosive aljkavosti. Još gore – gotovo namjerno.Dogodilo se to ujutro. Starijimajstor radioniceHodorovrekao jeKostkidaprovrtinekoliko rupanaploči.Kostka jeupočetkuodbijao, ali je podmajstorovimpritiskomuzeo ploču i počeo da buši.Hodorova u radionici nisuvoljelizbognjegovogcjepidlačenja.On jenekadabiomenjševik.Udruštvenomživotuuopštenijeučestvovao, komsomolce je gledao poprijeko, ali što se tiče posla, on ga je znao odlično i svojedužnostivršiosavjesno.MajstorjeprimijetiodaKostkabuši»nasuho«,nezalijevajućisvrdlouljem.Majstoržurnopriđebušiliciizaustavije.

–Štajeto,jesilioslijepioilisijučeovamodošao?–počeojedavičenaKostku,jerjeznaodaćenatajnačinsvrdlobitiupropašteno.

Ali Kostka izgrdi majstora i opet pusti bušilicu. Hodorov pođe da se žali šefu odjeljenja, aKostka,nezaustavivšistrug,potrčadatražimazalicudabisvebilouredukadadođuizuprave.Dokje on našao mazalicu i vratio se, svrdlo je već bilo slomljeno. Šef radionice podnio je prijavu i

zatražio da se Fidin otpusti. Biro komsomolske ćelije zauzeo se za Kostku ukazujući na to daHodorovvršipritisaknaomladinskiaktiv.Upravajeostalaprisvome,ipitanjejebiloprenesenouBirokolektiva.Odatlejesveipočelo.

OdpetčlanovaBiroa,trisubilazatodaseKostkaukoriipremjestinadrugiposao.MeđunjimajebioiCvetajev.DvačlanaBiroasmatralasudaKostkauopštenijekriv.

Sastanak Biroa se održavao u Cvetajevoj sobi. Ovdje je bio veliki sto pokriven crvenomtkaninom,nekolikodugačkihklupaišamlica,kojesumomciizstolarskeradionicesamiizradili,nazidovimaslikevođaaizastola,prekočitavogzida,zastavakolektiva.

Cvetajev je bio »oslobođeni radnik«. Bio je kovač po zanatu, ali je, zahvaljujući svojimsposobnostima, za posljednja četiri mjeseca dogurao do rukovodeće dužnosti u omladinskomkolektivu.KaočlanBiroarejonskogkomitetaKomsomolaušaojeusastavGubkoma.Radiojekaokovačumehaničarskojradionici,auradioničkomradujebionovajlija.Odmahprvihdanačvrstojeuzeo uzde u svoje ruke. Samouvjeren i odlučan, odmah je prigušio ličnu inicijativu omladinaca,svega se prihvatao sam i, kadanije izlazionakraj sa poslom,počinjao je grditi svoje pomoćnikezbognerada.

Čakjeisobabilaukrašavanapodnjegovimličnimnadzorom.Izvalivšiseujedinumekufotelju,kojajedonesenaizcrvenogkutića.Cvetajevjevodiosastanak.

Tojebiozatvorenisastanak.KadajesekretarPartijskeorganizacijeHomutovzamoliozariječ,nekojepokucaonarezomzatvorenavrata.Cvetajevsenamrgodi.Kucanjeseponovi.KaćušaZeljenovasedižeiotvorivrata.PredvratimajestajaoKorčagin.Kaćušagapustiusobu.

PavlejevećbiopošaopremaslobodnojklupikadamuCvetajevdoviknu:–Korčagine!MiimamozatvorenisastanakBiroa.Pavlepocrvenje,laganoseokrenupremastolu.–Jatoznam,alimeneinteresujevašemišljenjeoKostkinojstvari.Jaćudapostavimnovopitanje

uvezistim.Datinisiprotivmogaprisustva?–Nisamprotiv,alitiznaš,zatvorenimsastancimaprisustvujusamočlanoviBiroa.Kadajemnogo

ljudi,teškojediskutovati.Ali,kadasivećdošao–sjedi.TakavšamarPavlejeprviputuživotudobio.Međuobrvamaseurezabrazda.–Čemutakveformalnosti?–počedanegodujeHomutov,aligaKorčagingestomzaustaviisjede

našamlicu.–Evoštasamjahtiodakažem–uzeriječHomutov:–štosetičeHodorova,tačnoje,onjevankolosijeka,alikodnassadisciplinomslabostoji.Akosvikomsomoicipočnuda tako lomesvrdla,minećemoimatičimedaradimo.Ada inegovorimoo tomedasmozanepartijcesasvimmizeranprimjer.JasmatramdaFidinamoramoopomenuti.

Nedavšimudadovrši,Cvetajevpočedaprotivriječi.Pošto jeslušaodesetakminuta,KorčaginshvatistavBiroa.Kadasuvećpristupiliglasanju,onzatražidaionneštokaže.Cvetajevsenekakosavladaidademuriječ.

–Drugovi,htiobihdaijakažemsvojemišljenjeoKostkinojstvari.Korčaginovglasjebiooštrijinegoštojesamželio.–Kostkinastvar–tojesamoopomena,aglavnojesasvimdrugo.Jasamjučesakupionekecifre

–iPavleizvučeizdžepabilježnicu.–Daomiihjekontrolornakapiji.Slušajtepažljivo:dvadesettriprocenta komsomolaca svakodnevno zakašnjava na posao od pet do petnaest minuta. To je većpostalopravilo.Sedamnaestprocenatakomsomolacasistematskiizostajeodposlaodjednogdodva

danamjesečno,anepartijskaomladina imačetrnaestprocenata takvihzabušanata.Cifre sugoreodsvakogbiča.Uzputsamzapisaojoškoješta:međupartijcimaimačetiriprocentakojipojedandanumjesecu ne dolaze na posao, a isto tako četiri procenta zakašnjava na posao. Među odraslimnepartijcimajejedanaestprocenatatakvihkojipojedandanumjesecunedolazenaposaoitrinaestprocenatakojizakašnjavaju.Upropaštavanjealata–devedesetprocenataotpadanaomladinu,međukojomjesedamprocenata tekprimljenihnaposao. Izovogaproizlazi:mi radimomnogogoreodpartijaca idrugihodraslihradnika.Aliovostanjenijesvuda jednako.Kovačnicisemožezavidjeti,kodelektričarajestanjezadovoljavajuće,akodostalihviše-manjejednako.Pomommišljenju,drugHomutovjerekaosamočetvrtinuonogaštotrebadasekažeodisciplini.Prednamastojizadatak–ispraviti sve te cikcake. Ja neću da tu agitujem i mitingujem, ali mi moramo najenergičnije daudarimo protiv aljkavosti i raspuštenosti. Pravo govore stari radnici: za gazdu se radilo bolje, zakapitalistu se radilo ispravnije, a sada, kada smo sami postali gospodari, takav postupak nemanikakvogopravdanja.IuprvomredunijetolikokrivKostkailinekodrugi,negomisami,nesamozato što se nismo borili kako treba protiv toga zla nego što smo, naprotiv, pod ovim ili onimizgovoromponekadštitilitakvekaoštojeKostka.

–Upravosu,eto,govoriliSamohiniButiljakotomekakojeFidinnaščovjek,kakosetokaže,»našodglavedopete«aktivista je, imadužnostiudruštvenomradu.Aakojeprebiosvrdlo–vrlovažno,komesetonedogađa.Zato–Kostkajenaš,amajstorje–tuđin.Tuđin,asHodorovimnikosenije politički pozabavio i pomogao mu... Taj cjepidlaka ima trideset godina radnog staža! Negovoreći o njegovoj političkoj poziciji, moramo priznati: on je sada u pravu. On, tuđin – čuvadržavnodobro,amilomimoinostranealate.Kakodanazovemotakvunakaradnost?Jasmatram–misadamoramodazadamoprviudaracidapočnemonapadnaovomsektoru.

– Predlažem: Fidina, kao lijenčinu, aljkavca i dezorganizatora proizvodnje, isključiti izKomsomola. O njegovom slučaju napisati u zidnim novinama i otvoreno, ne bojeći se nikakvihrazgovora,uuvodnomčlankuobjavitiovecifre.Miimamosnage,imamonakogadaseoslonimo.Osnovnamasakomsomolacasudobriradnici.MeđunjimaješezdesetomladinacakojisuprošlikrozBojarku,atojenajboljaškola.Njihovompomoćuiuznjihovoučešćemićemoovajcikcakizravnati.Samotrebajednomzauvijekodbacitiovakavodnospremastvarimakakavjesada.

Običnospokojan ićutljiv,Korčagin jesadagovoriovatreno ioštro.Cvetajev jedanasprviputvidio električara u njegovoj formi. On je bio svjestan da je Pavle bio u pravu, ali mu njegovaopreznostnijedopuštalada se složi s njim.On je istupanjeKorčaginovo shvatiokaooštrukritikuopštegstanjauorganizacijiikaopotkopavanjenjegovogautoriteta,iodlučiojedagapregazi.SvojeprigovorepočeojeotvorenomoptužbomKorčaginadaštitimenjievikaHodorova.

Tri sata je trajala strasna diskusija. Kasno uveče došlo je do njenog rezultata: pobijeđenneumoljivomlogikomčinjenica i izgubivšivećinu,koja jeprešlanastranuKorčagina,Cvetajev jenapraviopogrešanpotez–pogaziojedemokratiju:predodlučujućeglasanjerekaojeKorčaginudaizađeizsobe.

–Dobro,jaćudaizađem,Cvetajeve,iakotitoneslužinačast.Jatesamoopominjem,akotiipakostanešprisvome,sutraću istupitiuopštemskupu i–siguransam– tamonećešdobitivećine.Ti,Cvetajeve, nisi u pravu. Mišljenja sam, druže Homutovo, da ti ovo pitanje treba da preneseš upartkolektivdoopštegsastanka.

Cvetajevseizazivačkiprodera:–Čimetitomeneplašiš?Ibeztebećujatamonaćiput,iotebićemodaporazgovaramo.Akoveć

samneradiš,ondabardrugimanesmetaj.

Zatvorivšivrata,Pavleprotrljavreločeloikrozpraznukancelarijupođepremaizlazu.Naulicidahnupunimgrudima.Zapalivšicigaretu,krenumalojkućinaBatijevubrdu,gdjeježivioTokarjev.

Zatekaogajezavečerom.–Pričajdačujemošta jekodvasnovoga.Darja,daj još jedančanakkaše–govorio jebravar

nudećiPavladasjednezasto.DarjaFominišna,ženaTokarjevijeva,zarazlikuodsvogamuža,visoka,puna,postavipredPavla

tanjirkašeodprosai,brišućivlažneusnebijelompregačom,rečedobroćudno:–Jedi,dragi.

*Ranije,kadajeTokarjevradiouradionici,Korčaginjekodnjegačestosjediodokasnenoći,ali

sada,popovratkuugrad,prviputjebiokodstarca.Bravargajepažljivoslušao.Ništanegovoreći,vrijednojeposlovaokašikomiodvremenana

vrijemeprogunđaobineštozasebe.Završivšisakašomjmaramicomobrisabrkoveiiskašljase.– Imaš pravo. Odavno je već trebalo tu stvar postaviti na svoje mjesto. Radionice su glavni

kolektivurejonu,iodnjihtrebadasepočne.Znači,tiiCvetajevstesepokoškali?Nijetodobro.Onjenaduvenko,atiumiješdaradišsomladinom.Uzgredrečeno,štatiradišuradionici?

–Jasamupogonu.Tako,uopšte,svudasepomalonađem.Unašojćelijivodimpolitičkikružok.–AuBirouštaradiš?Korčaginsezbuni.–Uprvovrijeme,doksamjošbioslab,htiosamdasemalopoučimi,takoeto,zvaničnonisam

učestvovaourukovodstvu.–Etotigana!–neodobravajućiuzviknuTokarjev.–Znaš,sinko,samotejednospasavadatene

protresem–tojetvojeslabašnozdravlje.Akakojesada,oporaviosisemalo?–Jesam.–E,onda,druškane,prihvatajseposlaonakokakotreba.Bacitočeprkanje.Kojejošvidiodase

trkimiceneštočestitouradi?Ovakosvakmožedatikaže–izvlačiseododgovornosti,inemašštadakažeš.Većsutradasitosvepopravio,aOkunjevujaćudanatrljamnos–sprizvukomnezadovoljstvauglasuzavršiTokarjev.

–Stari,njegatinediraj,–zauzesePavle–jasamgasammoliodameneopterećuje.Tokarjevprezrivofićuknu:–Timolio,aon–uvažio?Hajde,dobro,štosemoževama,komsomoliji...Daj,sinko,ponašem

staromobičaju,pogledajmalonovine...Očimeizdaju.Biro partijskog kolektiva odobrio je mišljenje većine omladinskog biroa. Pred partijski i

omladinskikolektivbiojepostavljenvažanitežakzadatak:svojimličnimradomdatiprimjerradnediscipline.NasastankuBiroaCvetajevasudobroprotresli. Izpočetkasepočeošepuriti,alikada jebio pritiješnjen istupanjemodgovornog sekretaraLopahina, postarijeg čovjeka žutoblijeda lica odtuberkuloze,kojagajeuništavala,Cvetajevjekapituliraoiupolapriznaosvojugrešku.

Sljedećegdanaseuradioničkimzidnimnovinamapojuriličlancikojisuprivuklipažnjuradnika.Čitalisu ihnaglas ivatrenoraspravljali.Navečesenaneobičnoposjećenomsastankuomladinskogkolektivagovorilosamoonjima.

Kostku su isključili, a u Biro kolektiva je uveden novi drug, novi rukovodilac političko-

prosvjetnograda–Korčagin.NeobičnomirnoipažljivosuslušaliNeždanova,kojijegovorioonovimzadacima,onovojetapi

ukojujestupalaželjezničkaradionica.PozavršetkusastankaKorčaginjenapoljusačekaoCvetajeva.–Hajde,zajednoćemo,mitrebadaporazgovaramo–priđemuPavle.–Očemu?–mukloupitaCvetajev.Pavlegauzepodrukui,prošavšisnjimnekolikokoraka,zaustaviseporedklupe.–Dasjednemomalo–iprvisjede.Cvetajevljevacigaretačasserazgaralačasgasila.–Recimi,zaštositinameneulomiozub?–pitaojePavle.Ćutanje.–A-a,etoočemuti,ajasammislio–oposlu!–dahnuCvetajevtobožeiznenađen.Pavlečvrstostavirukunanjegovokoljeno.–Dimka,nemojdaseizmotavaš.Takosesamodiplomatipretvaraju.Timeniodgovori:zaštoti

menenetrpiš?Cvetajevsenervoznopomače.–Štasisedovezao?Kakavzub!Jasamtisampredlagaodaradiš.Samsiodbio,asada,ispada,ja

tipokazaovrata.Pavle ne osjeti u njegovom glasu iskrenosti i, ne skidajući ruke s njegovog koljena, poče

uzbuđeno:–Nećeš da govoriš? Pa, evo, ja ću reći. Timisliš da ja hoću da se prepriječim na tvomputu,

misliš–sanjamodužnostisekretara?DanijetoganebidošlodoprepirkezbogKostke.Takvikvarečitavposao.Kadabitosmetalosamonamadvojici,nekidedovraga,nijevažno,mislištahoćeš.Alimićemovećsutrazajednodaradimo.Kakavćetobitirad?Zato,slušaj.Međunamanemanikakvihračuna.Ijaitismoradnici.Akotijenašastvarmilijaodsvega,tićešmipružitiruku,iodsutrasmodrugovi.Aakoneizbiješizglavesvetemušiceipođešputemrazdora,znaj,zasvakinedostatakuposlukojinastanezbogtogažestokoćuseboritiEvotiruka,uzmidokjetodrugarskaruka.

SavelikimzadovoljstvomosjetiPavlenasvomdlanukvrgaveprsteCvetajeva.*

Prošla je nedjelja dana. U Rejonskom komitetu Partije rad se bližio kraju. U odjeljenjima jepostajalo tiše. Ali Tokarjev još nije odlazio. Starac je sjedio u naslonjači i usredsređeno čitaonajnovijematerijale.Nekopokucanavrata.

–Ulazi!–odgovoriTokarjev.UđeKorčaginipredsekretarastavidvapopunjenaformulara.–Štajeto?– Stari, to je likvidacija neodgovornosti. Vrijeme je, mislim. Ako i ti tako misliš, molim za

podršku.Tokarjevpogledanaslov,podižeglavu, zagleda seumladića, aondaćutkeuzeperou ruku.U

rubrikuopartijskomstažuonihkojipreporučujudrugaKorčaginaPavlaAndrejevičazakandidataRKP(b),odlučnonapisa»1903.godina«iodmahuztostavisvojjednostavnipotpis.

–Na,sinko.Uvjerensamdanikadanećešosramotitimojusijeduglavu.

*Usobijezagušljivo,auglavisamojednamisao:kakoštoprijenaSolomenkuualejukestenova

kodstanice.–Završavaj, Pavka, ja sampao – savmokar od znoja,molio jeCvetajev.Kaćuša, a za njom i

drugipodupriješega.Korčaginzatvoriknjigu,ikružokzavršisvojrad.Kada se sviugomilidigoše,nazidualarmantnozazvoni stari telefon.Starajući sedanadviče

galamuusobi,Cvetajevpočedarazgovara.Objesivšislušalicu,okrenuseKorčaginu.– Na stanici stoje dva diplomatska vagona poljskog konzulata. U njima ne radi svjetlo, a voz

krećezajedansat, trebainstalacijupopraviti.Pavle,uzmisanduksamaterijalom,idi tamo.Hitnajestvar.

Dva sjajna vagona zameđunarondni saobraćaj stajala su na prvomkolosijeku. Salon-vagon saširokimprozorimabiojedobroosvijetljen,alisusjednijebioupotpunommraku.

Pavlepriđeraskošnomvagonui,spremajućisedauđe,uhvatisezarukohvat.Odstaničnogzidabrzoseodvojičovjekizgrabigazarame.–Kuda,građanine?Glas poznat. Pavle se okrenu. Kožni kaput, široki štit na kapi, tanak orlovski nos i oprezni i

nepovjerljivipogled.ArtjuhinteksadapoznadePavla–rukaskliznusramena,izrazlicapostablaži,aliupitnipogled

ostadenasanduku.–Kudasipošao?Pavlekratkoobjasni.Izvagonasepojavidrugafigura.–Odmahćupozvatinjihovogsprovodnika.Usalon-vagonu,ukojiPavleuđezajednosasprovodnikom,sjedilo jenekolikoljudielegantno

obučenihuputničkaodijela.Zastolom,prekrivenimsvilenimvezenimstolnjakom,leđimaokrenutavratima, sjedila je žena.Ona je razgovarala savisokimoficiromkoji je stajaoprednjom, ali čimmonteruđe,oniprekidošerazgovor.

Brzo pregledavši žice koje su od posljednje lampe vodile u hodnik, Korčagin izađe iz salon-vagona i produži da traži kvar. Za njim je u korak išao ugojeni sprovodnik bokserskog vrata, uuniformisamnoštvomvelikihmetalnihdugmadisajednoglavimorlom.

–Pređimoususjednivagon,ovdjejesveispravno,akumulatorradi.Očevidno,kvarjetamo.Sprovodnikokrenuključ,ioniuđošeumračnihodnik.Osvjetljavajućižicudžepnombaterijom,

Pavleubrzonađemjestokratkogspoja.Zanekolikominutaplanuprvasijalicau,hodnikuizaligamliječnoblijedomsvjetlošću.

– Treba otvoriti kupe, tamo treba promijeniti lampe, one su pregorjele – obrati se Korčaginsvomepratiocu.

–Ondamoramopozvatigospođu,kodnjejeključ–isprovodnikpovedeKorčaginajerniježeliodagaostavisamog.

UkupeprvouđeženaondaKorčagin.Sprovodnikostadenavratimazatvorivšiihsvojimtijelom.Pavlupadošeuočidvaelegantnakožnakoferaumrežama,svilenimantilnemarnobačennasjedište,

bočicaparfemaimalapudrijeraodmalahitanastočićuporedprozora.Ženajesjelauugaodivanai,popravljajućikosulaneneboje,posmatralajeradmontera.

–Molim,gospođo,damezamomenatoslobodite,gospodinmajorželihladnogpiva–poniznozamolisprovodniksmukomsavijajućisvojuvolovskušiju.

Ženaotegnumazno:–Možeteići.Razgovaralisunapoljskomjeziku.Mlazsvjetlosti izhodnikapadaojenaženinorame.Elegantnahaljinaodnajfinije lionskesvile,

sašivenakodprvorazrednogpariškogmajstora,ostavljalajeobnaženaramenairuke.Namalomuhu,iskrećiseiplamsajući,njihaosebrilijantuoblikukapljice.Korčaginjevidiosamorameiruku,kaobrušeneodslonovekostiLicejebilousjenci.Brzobaratajućisvojimodvrtačem,Pavlejesmijeniorozetunaplafonu,ivećsljedećeminuteukupeusepojavilasvjetlost.Trebalojejošpregledatilampunaddivanomnakomejesjedilažena.

–Moramdapregledamjošovusijalicu–rečeKorčaginstojećipredženom.–Ah,da, javamsmetam–rečeonanačistomruskomjeziku, lakoustadeistadegotovotikuz

Korčagina.Sadajujevidiosvu.Poznatestrelastelinijeobrvainadmenostisnuteusne.Sadavećnijebilo nikakve sumnje – pred njim je stajalaNeliLeščinska.Advokatova kćerka nijemogla a da neprimijetiiznenađenjeunjegovimočima,alinjojninakrajpametinijebilodajetajmonternjenbivšinemirnisusjed,kojijetakoporastaozaovečetirigodine.

Kaoodgovornanjegovo iznenađenje, onaomalovažavajuće izviobrve, stadekodvrata i počenervoznokuckativrhomsvojelakovanecipele.Pavleseprihvatidrugesijalice.Odvrnuje,pogledapremasvjetlostii,neočekivanoizasamogsebe,apogotovozaLeščinsku,upitanapoljskomjeziku:

–JeliiViktorovdje?Postavivši pitanje,Korčagin se nije okrenuo, i nijemogaoda vidi njeno lice, ali dugo ćutanje

jasnojegovoriloonjenojzbunjenosti–Zarvinjegapoznajete?–Joškako.Pamismobilisusjedi–iPavleseokrenupremanjoj.–VistePavle,sin...–Nelizamuknu.–Kuharice–dopunijePavle.–Kakostenarasli!Javassesjećamkaodivljačkogmališana.Neligadrskoposmatralaodnogudoglave.–AzaštovasinteresujeViktor?Kolikosesjećam,visesnjimnisteslagali–rečeNelisvojim

melodičnimsopranomnadajućisedaćeovimneočekivanimsusretomrazbitidosadu.Korčaginoverukebrzosuuvrtalezavrtanj.–Viktormijeostaodužan.Kadagavidite,recitemudasejanadamdaćemoseipakobračunati.–Recitekolikovamjedužan,jaćuvamplatitizanjega.Ona je shvatila o kakvom je »dugu« govorio Korčagin. Njoj je bio poznat slučaj sa

petljurovcima,aliželjadarazdražiovogmomkapodsticalajujenaizrugivanje.Korčaginjećutao.–Recitemi da li je tačno da je naša kuća opljačkana i da se ruši?Vjerovatno su i hladnjak i

cvjetnjakpotpunouništeni?

–tužnoupitaNeli.–Sadajekućanaša,anevaša,inemamoračunadajerušimo.Nelisesarkastičnoosmjehnula.–Oho,vidise,ivassuučili!Ali...Uostalom,ovojevagonpoljskemisije,iuovomkupeujasam

gospodarica,avikakostebilirob,takosteiostali.Viisada,eto,raditedabihjaimalasvjetlostiidabimibiloudobnodačitam,evo,naovomdivanu.Ranijenamjevašamatipralarublje,avistenosilivodu,asadasmoseopetsreliuistompoložaju.

Onajelikovalaigovorilasazluradošću.Čistećinožićemkrajžice,PavlejegledaoPoljakinjusotvorenimpodsmijehom.

– Za vas lično, građanko, ja ne bih zabio ni zarđalog eksera, ali pošto su buržuji izmislilidiplomate,mipazimonasvojugled, inesiječemoimglave,čaknidrskostinegovorimo,štonijeslučajsvama.

Neliniobrazisezajapuriše.– Šta biste vi samnom uradili ako biste uspjeli zauzetiVaršavu?Da li biste imene isjekli na

komadeilibistemeuzelizaljubavnicu?Onajestajalauvratima,gracioznoizvijena;strasnenozdrve,kojesubileupoznateskokainom,

podrhtavalesu.Naddivanomplanusvjetlo,iPavleseispravi.–Komestevipotrebni?Ibeznašihsabljicrknućeteodkokaina.Takvu–jatenebihuzeonikao

običnuženturinu!Uze svoje sanduče, napravi dva koraka.Neli se skloni, i kada je već bio na kraju hodnika, ču

njenoprigušeno:–Prokletiboljševik!

*Kada se iduće večeriKorčagin uputio u biblioteku, susreo je na uliciKaćušu.Uhvativši ga za

rukavbluze,Zelenovamuušaliprepriječiput.–Kudajuriš,politikoiprosvjeto?–Ubiblioteku,starka,uklonisesputa–uistomtonujojodgovoriKorčagin,prijateljskijeuzeza

ramenaiopreznojegurnunakaldrmu.Oslobodivšisenjegovihruku,Kaćušapođesnjimzajedno.–Slušaj,Pavluša!Nećešvaljdasamodaučiš...Znaššta?Hajdemodanasnavečerinku.KodZine

Gladišdanassesabireomladina.Većodavnosumedjevojkemoliledatedovedem.Tiudariosamoupolitiku,zartineželišdasemalorazveseliš,dapošetaš?Akodanasnebudeščitao,tvojojglavićebitilakše–upornoganagovaralaKaćuša.

–Kakvajetovečerinka?Štaćetamobiti?Kaćušamusepodrugnu:– Šta će biti? Ta, nećemo se bogu moliti, veselo vrijeme da provedemo – i ništa više. Ti na

harmonicisviraš?Ajatenijednomnisamčula.De,Pavluša,učinimitozadovoljstvo.Zinkinstricimaharmoniku,alionslabosvira.Djevojkeseinteresujuzatebe,atitrunešnadknjigom.Gdjetopišedasekomsomolacne smijeproveseliti?Hajdemodokminijedosadiloda tenagovaram, inačećudaprekinemodnosestobomzačitavmjesecdana.

Krupnookamolerkajedobardrugidobrakomsomolka.Korčaginnijehtiodajojučininažao,ipristademadajebionenaviknutnatakvestvariitomuizgledalopomaloneozbiljno.

UstanumašinovođeGladišabilo jebučno iživo.Stariji,danebismetaliomladini,prešli suumanjusobu,auvelikojsobiinaverandi,kojajevodilaumalubaštu,sabralosepetnaestakmomakaidjevojaka. Kada je Kaćuša provela Pavla kroz baštu na verandu, tamo se već igralo takozvano»hranjenjegolubova«.Nasredverandesustajaledvijestolicenaslonomuznaslon.Nastolicebi,napoziv domaćice, koja je rukovodila igrom, sjelimladić i djevojka.Domaćica bi viknula: »Hranitegolubove!«–iparkojijesjediookrenutjednodrugomleđima,okretaojeglave,njihoveusnesusesretaleionisusepredsvimaljubili.Osimtogaigralisu»prstena«i»pismonoše«,isvakaovaigrabilajepopraćenapoljupcima,auigri»pismonoše«,dabiseizbjegaojavninadzor,nijeseljubilonaverandi,negoseišlousobuukojojseutovrijemegasilosvjetlo.Zaonekojimasenisusviđaleoveigre, u uglu, na okruglom stočiću, stajao je špil karata »flert cvijeća«. Pavlova, susjetkašesnaestogodišnjadjevojka,koja je reklada joj je imeMura,koketirajućiplavimočima,pružimukartuirečetiho:

–Ljubičica.Prije nekoliko godina Pavle je posmatrao takve večeri, i mada on u njima nije neposredno

učestvovao, ipak je smatrao da je to narmalna stvar. A sada, kada se on zauvijek otrgnuo odpalanačkog malograđanskog života, ta večerinka mu je izgledala kao nešto nakaradno i pomalosmiješno.

Makakoongledaonatestvari,karta»flert«većjebilaunjegovojruci.Prema»ljubičici«onpročita:»Vimiseveomasviđate.«Pavlepogledaudjevojku.Nezbunivšisenimalo,onadočekanjegovpogled.–Zašto?Pitanjeispadepriličnoteško,aliMurajevećranijepripremilaodgovor.–Ruža–pružimuonanovukartu.Prema»ruži«jestajalo:»Vistemojideal.«Korčaginseokrenudjevojcii,starajućisedaublaži

ton,upita:–Zaštosetibavištakvimbudalaštinama?Murasezbuni.–Zarvamjeneprijatnomojepriznanje?–njeneusnesejogunastonabraše.Korčagin ne odgovori na njeno pitanje, ali mu se prohtje da sazna ko s njim razgovara. Za

nekoliko minuta on je već znao – da ona uči u sedmogodišnjoj školi, da je njen otac pregledačvagonaidaonaKorčaginavećodavnopoznajeidaseželjelasnjimeupoznati.

–Kakotijeprezime?–upitaKorčagin.–VolincevaMura.–Tvojbratjesekretarćelijeuložionici?–Da.Sada je Korčagin znao s kim razgovara. Jedan od najaktivnijih komsomolaca rejona, kako se

pokazalo, nije obraćao pažnje na svoju sestru, i ona je rasla kao najobičnija malograđanka.Posljednju godinu dana je počela da posjećuje večerinke kod svojih drugarica i ljubila se dobesvjestice.Korčaginajenekolikoputavidjelakodbrata.

Sada je Mura osjetila da joj susjed ne odobrava ponašanje, zato kada je pozvaše da »hranigolubove«,onabacipoglednaKorčaginai,spazivšinjegovironičansmiješak,odlučnoodbi.

Sjedilisujošnekolikominuta.Murajepričalaosebi.

PriđeimZelenova.–Dadonesemharmonikudanamzasviraš?–bacišeretskipoglednaMuru.–Štaje,upoznaliste

se?PavleposadiKaćušuporedsebei,koristećisetimeštosuseokolosmijaliivikali,reče:–Nećudasviram,jaiMuraidemoodavde.–Oho!Znači–dirnula?–značajnootegnuZelenova.–Da,dirnula.Alirecitimeni,osimmeneitebe,imaliovdjejošnekoodkomsomolaca?Ilismo

sesamojaitinašlimeđu»golubarima«?–Većsuprestalidaluduju.Sadaćemodaigramo–Kaćušapokušadagaumiri.Korčaginustade.–Dobro,starka,tiigraj,ajaiVolincevaipakidemo.

*JednevečeriBorhartovajenavratiladoOkunjeve.UsobijesjediosamKorčagin.– Pavle, jesi li jako zauzet? Hoćeš li da odemo na plenum Gradskog sovjeta? Udvoje je

interesantnije,atrebasekasnovraćati.Korčaginsebrzospremi.Nadkrevetommujevisiomauzer,alijebiosuvišetežak,zatoizladice

stola izvuče Okunjevljev brauning i stavi ga u džep. Napisa ceduljicu Okunjevu. Ključ sakri naugovorenomjesto.

UpozorištususreliPankratovaiOlgu.Sjedilisusvizajedno,azavrijemeodmorasušetalipotrgu.KaoštojeAnaiočekivala,sjednicaseotegladokasnounoć.

–Moglabikodmenedaspavaš?Većjekasno,adalekotijedaideš–predložiJurenjeva.–Ne,onijasmosevećdogovorili–odbiAna.PankratoviOlgakrenušedužprospekta,aSolomencipođošeuzbrdo.Noćjebilazagušljivaimračna.Gradjespavao.Potihimulicamanaraznestranesuserazilazili

učesniciplenuma.Njihovikoraciiglasovipostepenosusegubili.PavleiAnabrzosuodmicaliodcentragrada.Naopustjelojtržniciihzaustavipatrola.Provjerivšiimisprave,propustiih.Presjekošebulevar i izađoše na neosvijetljenu, pustu ulicu koja je vodila preko pustare. Skrenuše ulijevo ipođošedrumom,poredglavnihželjezničkihskladišta.Tosubiledugačkeimračnebetonskezgrade.Anu obuze nemir. Ona se ispitivački zagledala u mrak, isprekidano i bez veze odgovarala je naKorčaginova pitanja. Kada se uvjeri da je sumnjiva sjenka samo telefonski stub, Borhartova sezasmijairečemuštajujeuznemirilo.Uzegapodrukuiumirisepriljubivšiseuznjegovorame.

–Dvadeset trećami je godina, a neurastenična samkaoneka staricaMožda ćešmisliti da samkukavica.Tonijetačno.Alidanassamunekomnaročitonapregnutomstanju.Eto,sadakadaosjećamdasitiporedmene,nestajenemiričakmijenekakonezgodnozbogteopreznosti.

Pavlovamirnoća,svjetlucanjanjegovecigaretekojasuosvjetljavaladionjegovoglicaimuževnoizvijeneobrve–svejetorazgonilostrahkojijeulivalanoćnatama,divljinapustareitoštoječulaupozorištuojučerašnjempotresnomubistvuuPodolu.

Skladišta,suostala izanjih.Prešlisumostićprekorječiceipošlidrumomporedstanicepremavijaduktuispodželjezničkepruge,kojijespajaoovajdiogradasaželjezničkimrejonom.

Stanica jeostaladaleko sdesne strane.Prolaz jevodio iza ložionice.Sada suvećbili kaokodsvojekuće.Gore,nakolosijecima,svjetlucalesuraznobojnesvjetlostinaskretnicamaisemaforima,

a pred ložionicom je umornodahtalamala lokomotiva zamanevrisanje, koja je odlazila na noćnipočinak.

Nadulazomuvijaduktozarđalojkukivisio je fenjer.On se laganoklationavjetru, injegovamutnožutasvjetlostsekretalaodjednogdodrugogzida.

Svegadesetakkorakaodulazautajtunel,poredsamogdruma,stajalajeusamljenakućica.Prijedvije godine u nju je udarila teška granata, razrušila joj unutrašnjost i prednju stranu pretvorila urazvalinu.Sadajetarazvalinazijalakaonekaogromnarupaipodsjećalanaprosjakakojiporedputapokazujesvijetusvojebogaljstvo.Gore,nasipom,projuriojevoz.

–Eto,gotovosmokodkuće–solakšanjemizustiAna.Pavleneprimjetnopokušadaoslobodiruku,alijuAnanepusti.Prođošeporedrazrušenekućice.Sasvimneočekivanoizanjihneštotresnu.Promuklodisanje.Nekojetrčaozanjima.Korčagintržeruku,ali,ustrahu,Anajepritežeuzase,ikadajeonnajzadsilomistrže,bilojeveć

kasno: željezni stisakprstiju stegao jevrat.Pokretu stranu– iPavle senadeokrenut licempremanapadaču. Ruka kliznu pod grlo i, zategnuvši okovratnik njegove bluze, držala ga je predrevolverskomcijevikojajeopisivalalukuvazduhu.

Opčinjeneočielektričarapratilesuovajluksanadljudskimnaporom.Krozotvorcijevismrtmujezurilauoči, ionnije imaosnagedamakarzastotidiosekundeodvojipogledodotvoracijevi.Očekivaojepucanj.AlipucnjanijebiloiizbuljenePavloveočisadaugledašebanditovolice.Velikalubanja,jakačeljust,crninaneobrijanebradeibrkova,aočipodširokimštitomkačketaizgubileseutamnini.

JednimkrajemokaPavle spazikaokrečblijedo liceAne,koju je tog trenutka jedanod trojicepovukao u otvor ruševine. Lomeći joj ruke, oborio ju je na zamlju. Bacila se još neka prilika.Korčagin je vidio samo njenu sjenu na zidu tunela. Pozadi, u ruševini, vodila se borba. Ana seočajničkiodupirala,njenprigušenikrikprekidekapakojomsujojzapušiliusta.Glavonju,učijimserukamanalazioKorčaginikojinijehtiodabudeprostimposmatračemtoganasilja,kaonekuzvijervukaojeplijen.Očevidno,onjebioglavešina,iovakvapodjelaulogamusenijedopadala.Mladićkoga je on držao pred sobom bio je običan žutokljunac i, po svoj prilici, neki »ložioničkizamazanko«.Tajmomčuljaknijepredstavljaonikakvuopasnost.

»Lupitigaučelodva-triputakakotrebaipokazatimuputzapustaru–dosamoggradaćetrčatikolikoganogenose.«Ionotvorišaku.

–Hvatajmaglu...Gubiseodaklesidošao,apisnešli–metakčešugrlodobiti!–iglavonjaudariKorčagina revolverom u čelo. –Kidaj! – prigušeno procijedi i spusti parabelum da se ložioničkizamazankonebiplašiodaćedobitimetakuleđa.

Nepuštajućiglavonjuizvida.Korčaginprvadvakorakanapraviporebarke.Banditjerazumiodasezamazankojošuvijekbojimetkauleđaiokrenusepremakući.

Korčaginovarukapoletjeudžep.»Samodastignem,samodastignem!«Nagloseokrenu,ispružilijevuruku,zajedantrenutakuhvatinanišanglavonju–iopali.

Bandit je kasno shvatio svoju grešku. Metak mu se urezao u bok prije.nego što je uspio dapodignerevolver.

Odudarcaonsezaklatipremazidutunelai,potmulojauknuvši,hvatajućisezazid,stropoštasena zemlju. Izotvora ruševineu jarugupromače sjena.ZanjomodjeknudrugiKorčaginovpucanj.Druga sjena, zgurena, u skokovima je odmicala u tamu tunela. Pucanj. Posuta prašinom metkomrazbijenogbetona,sjenasebacilaustranuiiščezlaumraku.Zanjombrauningtriputaprorezanoćnu

tišinu.Poredzida,previjajućisekaozgaženicrv,umiraojeglavonja.KorčaginjepodigaoAnusazemlje.Potresenaužasomneočekivanogdogađaja,onajebuljilau

banditakojisegrčioinijemogladavjerujeusvojespasenje.VodećijeizosvijetljenogkrugaKorčaginjesilompovučeumrak,nazad,premagradu.Trčalisu

premastanici.Akodtunela,nanasipu,većsupromicalimlazovisvjetla.Saprugeodjeknualarmnipucanj.

*Kada sunajzad stiglidoAninogstana,negdjenaBatijevombrduzapjevašepijetli.Ana ležena

krevet. Korčagin sjede kod stola. Pušio je i usredsređeno pratio kako se podiže sivi kolut dima...Maloprije,ubioječetvrtogčovjekausvomživotu.

Daliuopštepostojijunaštvokojejeuvijekizraženousvojojsavršenojformi?Sjećajućisesvihsvojih osjećanja i preživljavanja, on priznade sebi da mu je u prvim trenucima crni otvor cijevisledio srce. I zar su dvije prilike nekažnjeno umakle samo zato što na jedno oko ne vidi i što jemoraodapucalijevomrukom?Ne.Naodstojanjuodnekolikokorakamogloseboljegađati,alisumusmetalenervnanapregnutostiužurbanost,nesumnjiviznacineprisebnosti.

Stonalampaosvjetljavalajenjegovuglavu,iAnagaposmatralanegubećiizvidanijedanpokretmišića na njegovom licu. Zapravo, njegove oči su bile potpuno spokojne i samo je bora na čelusvjedočilaonapregnutostimisli.

–Očemurazmišljaš,Pavle?Njegovemisliseprekidošeiiščezošekaoštojedimnestajaoizaosvijetljenogpolukrugalampe.

Qnrečeprvoštomuutomtrenutkupadenapamet:–Jamoramukomandu.Trebasaopštitištasedogodilo.Prekovoljeisavlađujućiumor,ustade.Onanijemogladaodmahpustinjegovuruku–niježeljeladaostanesama.Ispratilagajedovrata

izatvorilaihtekkadaseKorčagin,kojijojjesadapostaotakodragiblizak,izgubiounoći.Korčaginovimdolaskomukomandubilojeobjašnjenoubistvokojejezaželjezničkustražubilo

nejasno. Leš su odmah prepoznali: to je bio dobro poznat kriminalnom odsjeku milicije FimkaCerep,mnogokratniprovalnikiubica.

Sljedećegdanazaslučajkodtunelasvisuznali.TojeizazvaloneočekivansukobizmeđuPavlaiCvetajeva.

UjekuposlauodjeljenjejeušaoCvetajevipozvaoKorčagina.Izveogajeuhodniki,zaustavivšiseuzabačenomkutu,uzbuđenineznajućikakodapočne,najzadizusti:

–Ispričajmištajetojučebilo.–Patiznaš.Cvetajevuzbuđenosležeramenima.MonternijenislutiodaseCvetajevaslučajkodtunelaticao

mnogo više nego ostalih. On nije znao da ovaj kovač, uprkos svog spoljašnjeg nehaja, nije bioravnodušan prema Borhartovoj. Ana nije jedino kod njega izazivala osjećanje simpatije, ali kodCvetajevajetobilomnogosloženije.Slučajkodtunela,okomejeonmaloprijesaznaoodLagutine,u njegovoj svijesti je izazvao mučno i nerješivo pitanje. Ovo pitanje on nije mogao otvorenopostaviti, ali je htio da sazna odgovor.U dubini svijesti on je shvatao egoističnu sitničavost svognemira, ali u protivrječivoj borbi osjećanja u njemu je ovaj put pobijedilo ono primitivno,životinjsko.

– Slušaj,Korčagine – poče on sniženim glasom. –Ovaj razgovor neka ostanemeđu nama. JaznamdatiotomenepričašdanebimučioAnu,alimenititomožešpovjeriti.Recimi,dokjetebeonajbanditdržao,dalisuonidrugisilovaliAnu?–posljednjeriječizanjegasubilepreteške,ionskrenupogledustranu.

Iakoneodređeno,Korčaginjeipakpočeodagarazumijeva.»DagaAnaneinteresuje,onsenebitolikouzbuđivao.Aliakojezaistavoli,zašto...«PavleseuvrijedizbogAne:

–Zaštotitopitaš?Cvetajevpočeneštobezvezei,osjetivšidagajePavlerazumio,naljutise:–Zaštovrdaš?Jatemolimdaodgovorišnamojepitanje,atipočinješdameispituješ.–TivolišAnu?Ćutanje.AondaCvetajevsmukomizgovori:–Da.Teškozadržavajućiprovalugnjeva,Korčaginseokrenuipođehodnikomneokrećućise.

*JednomuvečeOkunjevsenekovrijemeneodlučnovrzmaookokrevetasvogadrugaaondasjede

porednjegaistavirukunaknjigukojujePavlečitao.–Znaš,Pavluša,moramdatiispričamjednustvar.Sjednestraneizgleda–glupost,asdruge–

sasvim suprotno. Između mene i Talje Lagutine nastao nesporazum. Iz početka ona mi se, vidiš,svidjela–sosjećanjemkrivicepočešaseporedsljepoočnice,ali,videćidasenjegovdrugnesmije,oslobodise.–AondakodTalje...neštotako.Kratkorečeno,jatinećusvepričati,svesevidi ibezfenjera. Juče smo riješili da pokušamo sreću, da gradimo život udvoje. Ja imamadvadeset i dvijegodine, oboje imamo pravo glasa. Ja bih želio da s Taljom ostvarim život na principuravnopravnosti.Kakotigledašnatustvar?

Korčaginsezamisli.–Kolja, šta jamogu da ti kažem?Oboje stemi prijatelji, po rodu iz istog plemena.Ostalo je

takođezajedničko,aTaljajeosobitodobradjevojka...Tujesvejasno.SutradanKorčaginjepreniosvojestvariuložioničkeradničkestanove,azanekolikodanakod

Anejebilodrugarskovečebezjelaipića–komunističkavečerinkaučaststupanjaTaljeiNikolajauzajedničkiživot.Tojebilovečeuspomenaičitanjaodlomakaiznajuzbudljivijihknjiga.Mnogosuilijepo pjevali u horu. Daleko se čule borbene pjesme. Kasnije su Kaćuša Zelenova i Volincevadonijele harmoniku i brujanje zvučnih basova i srebrna zvonjava visokih tonova ispunili su sobu.RijetkojekadaPavkasviraotakolijepokaotevečeri,akadajenačuđenjesvihgostijupočeodaigradugajlija Pankratov, Pavka se zaboravi, i harmonika, izgubivši novi stil, zacilika obi jesno izapaljivo:

Oj,ulice,ulice!GadDenjikinsi’dise,JersibirskaČekaUdesiKolčaka...Svirala je harmonika o prošlosti, o plamenim godinama i sadašnjem prijateljstvu, o borbi i

radosti.AlikadajeharmonikadošlaVolincevuurukeibravarrazvukaoplahovitu»jabučicu«,skočiisamKorčaginipredadesetemperamentnojigri.

TusuludučečotkuKorčaginjeigraotrećiiposljednjiputusvomeživotu.

GLAVAČETVRTA

Granica–tosudvastuba.Onistojejedanpremadrugom,ćutljiviiprožetimržnjom,ioličavaju

dvaneprijateljskasvijeta.Jedanjeuglačaniobojen,kaopolicijskastražarnica,crno-bijelombojom.Navrhu je jakimčavlimaprikovan jednoglavigrabljivac.Raširenihkrila ikandžamaobuhvatajućiprugasti stub, jednoglavi lešinar svirepo zuri u metalni štit preko puta, a njegov grbavi kljun jeispruženinapregnut.Šestkorakaodnjeganalazisedrugistub.Dubokouzemljuukopan,okrugao,istesan hrastov stub.Na stubu je liveni željezni štit, a na njemu srp i čekić. Između ta dva stuba jeprovalija,iakosunaravniniukopani.Neriskirajućiživotom,nemožeseprećitihšestkoraka.

Ovdjejegranica.Od Crnog mora pa do krajnjeg sjevera i Ledenog okeana, na hiljade kilometara protegao se

nepokretnilanacćutljivihstražarasovjetskihsocijalističkihrepublikasvelikim.amblemimaradanaželjeznim štitovima. Od stuba na kome je pribijen pernati grabljivac počinju zemlje SovjetskeUkrajineipanskePoljske.Udolini,kaoizgubljeno,nalazisemjestanceBerezdov.Desetkilometaraod njega, prema poljskom mjestu Korjec, nalazi se granica. Od mjestanca Slavute do mjestancaAnapoljasektorjeN-skogpograničnogbataljona.

Pograničnistubovisepružajuprekosnježnihpolja,probijajusekrozšumskeprosjeke,spuštajuujaruge, penju na brežuljke i, stigavši do rijeke, s visoke obale zagledaju se u snijegom zavijaneravnicetuđezemlje.

Hladno je. Pod valjenkama16 škripti snijeg. Od stuba sa srpom i čekićem odvaja se ogromnafigurauimpozantnomšljemu;teškogazeći,obilazisvojodsjek.Krupnicrvenoarmejacobučenjeusivišinjelsazelenimnašivcima,ananogamasumuvaljenke.Prekošinjelajeprebačenavelikabundaod ovčijeg krzna sa širokim okovratnikom, na glavu je nabačen topli sukneni šljem. Na rukamarukaviceodovčijegkrzna.Bundajedosamihpeta,unjojjetopločakizavrijemebijesnemećave.Prekobunde,oramenu–puška.Stružućisnijegbundom,crvenoarmejacidestražarskomstazomisuživanjempoteže dimove iz savijene cigarete.Na sovjetskoj granici, na otvorenompolju, stražaristojenakilometarjedanoddrugogadabiprostimokommoglidavidejedandrugoga.Napoljskojstranisu–nakilometardvojica.

Premacrvenoarmejćuposvojojstražarskojstazigazipoljskivojak.Nanjemusugrubevojničkecokule,sivozelenimundirihlače,aprekonjihcrnišinjelsadvaredasjajnihdugmadi.Naglavikapa–konfederatka.Nakapibijeliorao,nasuknenimepoletamaorlovi,naovratnikuorlovi,aliodtogavojniku nije nimalo toplije. Žestoki mraz ga do kostiju probada. On trlja ukočene uši, udarapotpeticomopotpeticu, a rukeu tankim rukavicama supotpunoobamrle.Nina trenutakPoljaknemože da se zaustavi: studenmu odmah koči sve zglobove, zato je vojnik neprestano u pokretu, aponekadpočinjeidakasa.Poravnalisuse;Poljakseokrenuipođeuporedoscrvenoarmejcom.

Na granici se ne smije razgovarati, ali kada je svuda unaokolo pusto i kada se tek nakilometarskoj udaljenosti nalaze ljudske figure, – ko bi mogao znati idu li ova dvojica ćutke ilinarušavajumeđunarodnepropise.

Poljakbihtiodazapali,alijeukasarnizaboraviošibicu,avjetrić,kaozainat,sasovjetskestranedonosisablažnjivimirisduvana.Poljakprestadedatrljapremrzlouho,prošaraočimapookoliniizasebe – jer događa se da konjička patrola pod vođstvom komandira straže, a ponekad čak i panaporučnika,njuškajućiokogranice,neočekivanoizroniizabrežuljkaiizvršiprovjeravanjestraže.Alisadanigdjenikoga.Svudajesamozasljepljujućeblještavilosuncemzalivenogsnijega.Auvazduhunijednejedinepahuljice.

–Tovarišču, daj pšepalic – Poljak prvi narušava svetinju zakona. Zabacivši za leđa brzometnufrancuskupuškusabajonetom,ukočenimprstimasmukomizvučeizdžepapaklicujeftinihcigareta.

CrvenoarmejacčujePoljakovumolbu,alipravilapograničnevojneslužbezabranjujuborcudarazgovara bilo s kim s one strane granice, a osim toga, on nije ni razumio potpuno štamu rečePoljak.Zatocrvenoarmejacprodužavadagazimekimvaljenkamapoškripavomsnijegu.

–Družeboljševiče,dajdazapalim,bacišibicu–ovajputPoljakrečenaruskomjeziku.Crvenoarmejacsezagledausvogasusjeda.»Vidi se, studen jepaladokostijuprobila.Mada je

buržujskivojnik,životmujekukavan.Naovakvucičuistjeralisugasamoutomjadnomšinjelčiću,pakaozecskakuće,ajošbezpušenja–sasvimjegadno.«Icrvenoarmejac,neokrenuvšise,bacamukutiju šibica.Vojnik je uhvati u letu i, lomeći šibice jednu za drugom,najzad zapali.Kutija na istinačinponovoprelazigranicu,isadacrvenoarmejacnehoticenarušavazakon:

–Uzmije,jaimam.Alisonestranegranicečuje:–Ne,hvala,zatukutijudvijegodinebiproležaoutamnici.Crvenoarmejac gleda kutiju. Na njoj je avion. A umjesto propelera – snažna pesnica i natpis:

»Ultimatum«.»Da,zaista,zanjihnepodesnastvar.«Vojnikidaljeideuporedosnjim.Dosadnomujesamomutojpustinji.

*Ritmično škripuću sedla, ravnomjerni kas konja umirujuće djeluje. Na nozdrvama vranog

ždrijepca inje, a bijela para njegovog disanja rasplinjava se u vazduhu. Šarena kobila podkomandantom bataljona prekrasno gazi, igra se uzdom, izvija dugački tanki vrat. Oba konjanikaimaju sive, opasačima utegnute šinjele, na rukavima po tri crvena kvadrata. Kod komandantabataljonaGavrilovaširitisuzeleni,akodnjegovogsaputnika–crveni.Gavrilovjegraničar.Tojenjegov bataljon svoje straže protegnuo na dužini od sedamdeset kilometara, i on je ovdje»gospodar«.NjegovsaputnikjegostizBerezdova,vojnikomesarbataljonaVVOKorčagin.

Noćujepadaosnijeg.Onjepaperjastimek,netaknutnikopitomničovječjomnogom.Izjahalisuizšumarkaizakasaliprekopolja.Četrdesetakkorakaustranuopetdvastuba.

–E-ha!Gavrilov čvrsto zateže uzde. Korčagin zakrenu svoga vranca da bi saznao uzrok zadržavanja.

Gavrilov se nagnuo iz sedla i pažljivo razgleda čudan lanac tragova na snijegu – kao da je nekoprevukaozupčatimtočkićem.Ovudajeprošlalukavazvjerkastavljajućipodvijenogeujedanotisaki petljajući trag. Teško je bilo vidjeti odakle je išao ovaj trag. Ali nije životinjski trag natjeraokomandantadasezaustavi.Samodvakorakaodtoglančića,zametensnijegom,naziraosedrugitrag.Ovudajeprošaočovjek.Onnijepetljaosvojtrag,išaojepravopremašumiitragjasnopokazuje–tajčovjekjedošaoizPoljske.Komandantbataljonakrenukonjaitraggadovededostražarskestaze.

Desetakkorakanapoljskojstranividjeliseotiscinogu.– Noćaske je neko prešao granicu – promrsi kombat. – Opet je treći vod namagarčen, a u

jutarnjemizvještajuniriječi.Đavoli!–prosijedibrkovi,posrebreniinjem,prekrišeusnedajućilicusurovizraz.

Ususretkonjanicimakrećusedvijeprilike.Jednajemala,crna,soštricomfrancuskogbajonetakojabliještinasuncu,drugaogromna,užutojbundiodovčijegkrzna.Osjećajućipodbadanje,šarenakobilaubrzavahod, ikonjanicisebrzopribližujugraničarima.Crvenoarmejacpopravljaremennaramenuipljujeopušaknasnijeg.

– Zdravo, druže! Kako je u vašem sektoru? – i kombat, gotovo ne saginjući se, pruža rukustasitomcrvenoarmejcu.Junačinabrzoskidarukavicu,ikombatserukujesastražarom.

Poljakizdalekagledakakosedvacrvenaoficirarukujusavojnikomkaonjegovibliskiprijatelji.Za trenutakzamišljakakobi to izgledalodaonpruži rukusvomemajoruZakržovskomiodsamepomislinatohvatagazebnjaionkolutaočimaokosebe.

–Tekštosamprimiostražu,družekomandantebataljona–raportiracrvenoarmejac.–Onajtragtamo,jestelividjeli?–Ne,jošnisamvidio.–Kojebionastražinoćasoddvadošest?–Surotenko,družekomandantebataljona.–Dobro.Otvoriteoči.Ispremajućisevećdakrene,strogoupozori:–Manjesesovimašetati.Kasajući na konju po širokom putu koji se protegao između granice i mjestanca Berezdova,

kombatjepričao:–Nagranici jepotrebnooštrooko.Zakunjaš li, gorkoćešpožaliti.Naša službaneznaza san.

Danju nije tako lako preći granicu, ali noću treba dobro uši naćuliti. Eto, sami prosudite, družeKorčagine. U mome sektoru četiri sela su popola presječena. Ovdje je jako teško. Ma kako dapostavišlanac,nasvakusvadbuiliprazniksvarodbinasonestraneprođekrozkordon.Akakoidane prođe – dvadeset koraka je kuća od kuće, a rječicu kokoš može da pregazi. Ne može ni bezkrijumčarenja. Istina,svesu tositnice–prijadonesebocu-dvijepoljskerakijeodčetrdesetstepeni.Alizatopriličnoimakrupnihkrijumčara,kojioperišuvelikimnovcem.AznašlitištaPoljacirade?U svim pograničnim selima otvorili su univerzalne prodavnice, sve što hoćeš možeš da kupiš.Naravno,tonisunapraviliradisvojihsiromašnihseljaka.

Korčaginjesinteresovanjemslušaokombata.Pograničniživotličinaneprekidnoizviđanje.–Recite,družeGavrilove,dalisetosveograničavasamonakrijumčarenje?–To,tojebašono...–sgorčinomodgovorikombat.

*MalenojemjestanceBerezdov.Zabačenprovincijskikutak,bivši jevrejskikraj.Dvije-tristotine

besmislenorazbacanihkućica.Ogromnatržnicainasredinitržnicedvadesetakdućančića.Tržnicajeprljava, puna đubreta. Čitavo mjestance je okruženo seljačkim kućama i imanjima. U jevrejskomcentru, naputupremaklaonici, nalazi se stara sinagoga.Osjećanje tuge izaziva to ruševno zdanje.Doduše,sinagogasenebimoglapožalitidajesubotomprazna,alitonijevišeonoštojenekadbilo,aniživotrabinauopštenijeonakavkakavbionželio.Očevidno,hiljadudevetstosedamnaestegodine

dogodiloseneštoveomarđavokadačak iovdje,uovojzabiti,omladinagleda rabinabezdužnogpoštovanja. Istina, starci jošne jedu»trefah«17, ali koliko dječurlije jede bogomprokletu svinjskukobasicu!Fuj,odvratnoječakpomisliti.RabinBaruhsrditogurasvinju,kojamarljivorijeđubrištetražeći da nešto pojede. Da, on – rabin – nije baš zadovoljan time što se Berezdov pretvorio urejonskicentar.Vragbigaznaoodaklesetolikonabralotihkomunista,sveneštovrteivrte,isvakogdananekanovaneprijatnost. Juče je on, rabin, vidionakapiji popovog imanjaploču sanatpisom:»BerezdovskirejonskikomitetKomunističkogsavezaomladineUkrajine«.

Od tog natpisa se ne može očekivati nikakvo dobro. Obuzet svojim mislima, rabin nije niprimijetiodajedošaodoobjaveprilijepljenenavratanjegovesinagoge:

»Danas je u klubu zbor radničke omladine. Sa referatom istupa predsjednik Izvršnog komitetaLisičiniprivremenivršilacdužnostisekretaraRejonskogkomitetadrugKorčagin.Poslijezborabićeodržankoncertučenikasrednješkole.«

Rabinbijesnozguliobjavusvrata.»Evoti,većpočinje.«Sadvijestranemjesnucrkvuokružujevelikabaštapopovogimanja,autojbaštijevelikakućau

starom stilu. Ustajala i dosadna je bila praznina soba u kojima su dosadili jedno drugom pop ipopadija,stariidosadnikaoisamakuća.Aličimsuukućudošlinovigospodari,odmahjenestalosvedosadeičamotinje.Uvelikojsali,gdjesupobožnidomaćinisamoovelikimpraznicimaprimaligoste, sada je uvijek bilo mnoštvo ljudi. Popova kuća postala je Partijski komitet Berezdova. Navratima male sobe, desno od glavnog ulaza, napisano je kredom: »Rejkomsomol«. Ovdje je diosvogadanaprovodioKorčagin,kojije,poreddužnostivojnogkomesaraDrugogbataljonazaopštuvojnuobukuvršioidužnostsekretaratekosnovanogRejonskogkomitetaKomsomola.

Osammjeseći je prošlo od drugarske večeri kodAne.A čini se da je to bilo sasvimnedavno.Korčaginodgurnuustranugomilupapiraizavalivšiseunaslonjaču,zamislise...

Ukući je tišina.Noć jepoodmakla,Komitet jeopustio.NedavnojeposljednjiotišaoTrofimov,sekretarRejonskogkomitetaPartije, i sada jeKorčaginsamukući.Prozor je izvezenfantastičnimšaramamraza.Nastolusvijetlipetrolejskalampa,pećjedobronaložena.Korčaginsesjećanedavnihdana.UavgustugajekolektivradionicekaoomladinskogorganizatoraposlaosavozomzaopravkeuJekaterinoslav. Idokasne jesenistopedeset ljudisekretaloodstanicedostanice ioslobađalo ihratnognasljeđa i rasula, izgorjelih i razbijenihvagona.Prokrstarili suodSineljnikovadoPologa.Ovdje, u bivšem carstvu Mahnovih bandita, na svakom koraku se susretali tragovi rušenja iuništavanja.UGuljajPoljučitavunedjeljudanasupopravljalikamenuzgraduzapumpuigvozdenimzakrpama krpili bokove dinamitom razbijene cisterne. Korčagin nije poznavao vještinu i teškoćebravarskogzanata,alisunejednuhiljaduzarđalihšarafazavrnulenjegoverukenaoružaneključem.

Kasnou jesenvratio sevozdo svoje radionice.Radionica jeprimilanazadu svoje zgrade stopedesetpariruku...

Sada su češće počeli viđati Električara kod Ane. Nestala je brazda na čelu i sve češće se čuonjegovzaraznismijeh.

Opet su njegovi radionički drugovi u kružocima slušali njegove priče o davno prohujalimgodinamaborbe.O pokušajima buntovne, ropske, seljačkeRusije da zbaci krunisano čudovište.ObunamaStenjkeRazinaiPugačova.

Jedne večeri, kada se kodAne sabralomnogo omladine, električar se neočekivano oslobodiojednestarenezdravebaštine.On,kojijegotovooddjetinjstvanavikaonapušenje,rekaojeodlučnoi

neopozivo:–JavišenepušimTosedogodilosasvimneočekivano.Nekojepočeodadokazujedajenavikajačaodčovjeka,i

kaoprimjernaveojepušenje.Glasovisepodijeliše.Električarnijeučestvovaouprepirci,aligaTaljauvučeiprisilidaionkažesvojemišljenje.Ionrečetoštojemislio:

–Čovjekgospodarinavikom,anenavikačovjekom.Inače–kudabinastoodvelo?Cvetajevizaugladoviknu:–Korčaginvolibombastične riječi.Aakoga tomnjegovom razmetljivošću lupišpoglavi, šta

ispada?He-he!Pušilionsam?Puši.Znaliondajepušenještetno?Zna.Alidabacipušenje–slabamujepetlja.Nedavnojeukružocima»kulturuširio«–i,promijenivšiton,Cvetajevotegnuironički.– Neka nam on kaže – kako kod njega stoji stvar sa psovkom?Ko ga zna, reći će odmah: psujetankovito,alisilovito.Lakšejepropovijedatinegosvetacbiti.

Nasta ćutanje.OštrinaCvetajevljeva tona na sve je nekako neprijatno djelovala. Električar niježuriosodgovorom.Nežurećise,izvadicigaretuizusta,zgnjavijeirečeodmjereno:

–Javišenepušim.Ipoćutavšimalo,dodade:–OvojaradisebeipomaloradiDimke.Čovjekkojinemožeodbacitiglupunaviku,nevrijedini

prebijenepare.Ostajemijošpsovka.Ja,druškanimoji,nisamjošsasvimlikvidiraotajsvojporok,ali, eto, čak Dimka priznaje da rijetko čuje moju psovku. Lakše se otme riječ nego da zapališcigaretu,etozaštojanećusadadakažemdasamistimzavršio.Aliipakćuipsovkulikvidirati.

*Pred samu zimu rijeku su zakrčili splavovi sa drvima, ali ih je jesenja poplava razbijala i

dragocjenogorivojerijekanosilaunepovrat.Solomenkajeopetposlalasvojekolektive,ovajputdaspasavajušumskoblago.

Želja da ne zaostaje za drugovima svoga kolektiva, primorala jeKorčagina da sakrije od njihjakuprehladu,akadasuzanedjeljudananaobalipristaništaizraslabrdasloženihdrva,hladnavodaijesenja vlažna studen razbudili su neprijatelja koji je drijemao u njegovoj krvi – Korčagina jeuhvatila groznica. Dvije nedjelje je teški reumatizam lomio njegovo tijelo, a kada se vratio izbolnice,kodmengelajemogaoraditisamo»jašući«.Majstorjesamoodmahivaoglavom.Aposlijenekolikodananepristrasnakomisijajeustanoviladajenesposobanzarad,iondobiobračunipravonapenziju,kojusrditoodbi.

Teškasrcanapustiojesvojuradionicu.Poštapajućise,kretaoseteškoiuzoštroprobadanje.Matimujetolikoputapisalaimolilagadajeposjeti,isadaseonsjetiosvojestariceinjenihoproštajnihriječi:»Vidimvassamokadavasnesrećastigne.«

UGubkomujedobioutrubusavijenadvaličnadokumenta:komsomolskiipartijskii–danebipovećavaojada–neoprostivšisegotovoniskim,otputovaojemajci.Dvijesedmicemujemajkaparila i trljala otekle noge, i poslijemjesec dana on je već išao bez štapa.U grudima je zaigralaradost, a sumrak se pretvorio u svitanje. Vozom je doputovao u gubernijski centar. Za tri dana uorganizacionomodjeljenjujedobiodokumenatkojimseupućujeugubernijskivojnikomesarijatkaopolitičkiradnikzaorganizovanjevojneobuke.

Asamonedjeljudanakasnijeonjedoputovaoovamo,uovosnijegomzametenomjestance,kaovojnikomesarbataljona2.UOkružnomkomitetuKomsomoladobiojezadatakdasabereraštrkane

komsomolceidaunovomrejonustvoriorganizaciju.EtokakosusemijenjalestvariuPavlovomživotu.

*Napolju jevrućina.Krozotvorenprozorkabinetapredsjednika Izvršnogkomitetavirigrančica

višnje.BliještipozlaćenikrstnazvonikugotskecrkveprekoputaKomiteta.Ubašticipredprozorom,guščićikućnečuvarice,nježniizelenikaotravaštoihokružuje,okretnokopkajuitražehranu.

Predsjednik je upravo završavao čitanje tek dobijene depeše. Preko njegovog lica promakla jesjenka. Čvornovata ručurda zabi se u grguravu kosu i ostade tamo. Nikolaj Nikolajevič Lisičin,predsjednik berezdovskog Izvršnog komiteta, ima svega dvadeset i četiri godine, ali niko odnjegovih saradnika i partijskih radnika nema pojma o tome. Onako ogroman i snažan, strog aponekadistrašan,izgledaojekaodamujebilotridesetipet.Čvrstotijelo,velikaglavanasnažnomvratu,smeđe,pronicljiveočiienergičnaoštralinijabrade.Plavejahačkehlače,sivavojničkabluza,»kojajemnogotogaprošla«,inalijevomgornjemdžepuordenCrvenezastave.

DooktobarskerevolucijeLisičinje»komandovao«tokarskimstrugomutuljskojfabricioružja,gdjesunjegovdjed,otacpaionsamgotovooddjetinjstvasjekliistrugaligvožđe.

Aodonejesenjenoćikadajeprviputuhvatiooružje,kojejedotlesamopravio,KoljuLisičinajeponijelabura.RevolucijaiPartijabacalisugaizjednogpožaraudrugi.Tuljskioružarjeprošaosvojslavniput–odobičnogcrvenoarmejcadokomandiraikomesarapuka.

ProšlostsupostalipožariitopovskagrmljavinaAsadajeNikolajLisičinovdje,upograničnomrejonu.Živottečemirno.Dokasnouvečeonsjedinadizvještajimaoljetini.A,eto,sadaovadepešavaskrsavanedavnuprošlost.Onaškrtimtelegrafskimjezikomupozorava:

»Strogopovjerljivo.PredsjednikuberezdovskogIzvršnogkomitetaLisičinu.Na granici se primjećuje usiljeno prebacivanje velike poljske bande, koja bi mogla terorisati

pogranične rejone. Preduzmite mjere predostražnosti. Preporučujemo da sredstva financijskogodjeljenjapošaljeteuokrugnezadržavajućikodsebeninovacoddažbine.«

KrozprozorLisicinovogkabinetavidisedolazaksvakogposjetiocaRIK.NaulazujeKorčagin.Trenutakkasnijekucanjenavratima.

–Sjedi,daporazgovaramo–iLisičinstežeKorčaginovuruku.ČitavsatpredsjednikKomitetanijeprimionikoga.KadajeKorčaginizišaoizkabineta,bilojevećpodne.IzbaštejeistrčalamalaLisicinovasestra

Njura.PavlejujezvaoAnjutka.Tastidljivaizasvojegodineprevišeozbiljnadjevojčicauvijekseprisusretu s Korčaginom srdačno smiješila; i sada se pozdravila onako nevjesto, na dječiji način, izabacujućisčelapramenpodrezanekose.

–ImalikogakodKolje?MarijaMihajlovnavećodavnagačekanaručak–reklajeAnjutka.–Idi,idi,Anjutka,samje.

*Sljedećegjutra, jošmnogoprijesvanuća,predIzvršnikomitetsustiglatrojakolasuhranjenim

konjima. Ljudi u kolima tiho su se dogovarali. Iz finansijskog odjeljenja iznesoše nekolikozapečaćenihvreća,natovarišeihnakolaizanekolikominutaduždrumazakloparašetočkovi.KolajepratioodredpodvodstvomKorčagina.Četrdesetkilometaradookružnogcentra(odnjihdvadesetpetkroz šumu) uspješno su savladani – i dragocjenosti su prešle u sefove okružnog finansijskogodjeljenja. A poslije nekoliko dana od granice u Berezdov dojurio je konjanik. Za konjanikom i

zapjenjenimkonjemunedoumicisubuljilemjesnedangube.PredkapijomIzvršnogkomitetakonjaniksegotovosvaliskonjai,pridržavajućirukomsablju,

zalupa uz stepenice svojim teškim čizmama. Namrgodivši se, Lisičin primi od njega pismo i nakovertipotvrdiprijem.Nedavšikonjudaodahne,graničarskočiusedloi,odmahprešavšiugalop,odjurinazad.

Nikoosimpredsjednikanijeznaosadržajpisma.Alipalanačkimalograđaniimajunekakavpsećinjuh. Od tri trgovčića dvojica su sigurno sitni krijumčari i taj posao je kod njih razvio nekuinstinktivnusposobnostdanasluteopasnost.

Trotoarom prema štabu bataljona VVO žurno su prošla dva čovjeka. Jedan od njih je bioKorčagin. Njega mještani znaju: on je uvijek naoružan. Ali to što je sekretar Partkoma pripasaonagan,–tojevećslabznak.

Poslije nekolikominuta iz štaba je istrčalo petnaest ljudi s bajonetama na puškama i pojurilopremamlinunaraskrsnici.OstalikomunistiikomsomolcinaoružavalisuseuPartkomu.Predsjednik

Izvršnogkomitetaprojuriojenakonju,ukubankiisasvojimmauzeromnabedru.Jasnojebilo–događalo se nešto rđavo, i veliki trg i uličice kao da izumriješe – nigdje ni žive duše. Za jedantrenutak na malim dućanima pojaviše se ogromni srednjevjekovni katanci, zalupiše se prozorskikapci.Isamosuneustrašivekokoškeivrućinomiznurenesvinjeupornosortiralesadržinuđubrišta.

Uokolnimbaštamapostavljena jezasjeda.Odavdepočinjupolja inadalekosevidiprava linijadruma.

IzvještajkojijeLisičindobiobiojevrlokratak:»Noćas se u rejonu Podubeca borbom probila na sovjetsku teritoriju banda konjanika, sa

približno sto sabalja i dva puškomitraljeza. Preduzmite potrebne mjere. Trag bande se gubi usiavutskimšumama.Upozoravam:danjućekrozBerezdovupotjerizabandomproćistotinacrvenihkozaka.Nemojtedapobrkate.

KomandantspecijalnogpograničnogbataljonaGavrilov.«Sat kasnije na drumu premamjestancu pojavio se jedan konjanik, a kilometar iza njega cijela

grupa. Korčagin se napregnuto zagleda naprijed. Konjanik se približavao oprezno, ali zasjedu ubaštamanijeprimijetio.TojebiomladcrvenoarmejacizSedmogpukacrvenihkozaka.Biojienovakuizviđanjuikadagaiznenadaopkolišeljudikoji iskočišeizbaštaionzatimnanjihovimbluzamaugleda značkeKIM18, zbunjeno se nasmiješi. Poslije kratkogdogovaranja, okrete konja i pojuri ususret kozacima, koji su jahali u galopu. Zasjeda je propustila stotinu crvenih kozaka i ponovozauzelasvojamjestaubaštama.

Prošlojenekolikouzbudljivihdana.Lisičinjedobioizvještajukomesesaopštavalodabanditimanije pošlo za rukom da razviju diverzantske akcije: gonjena crvenom konjicom, banda je bilaprimoranadasehitnopovučeizakordona.

Mala grupa boljševika – devetnaest ljudi – usrdno je radila na sovjetskoj izgradnji u čitavomrejonu.Mladi, tekformiranirejonzahtijevaojedasestvarasve iznova.Ablizinagranicesve ih jedržalanaoprezi.

Novi izbori sovjeta, borba s banditima, kulturni rad, borba s krijumčarenjem, vojno-partijski ikomsomolski rad – to je bio krug u kome se od zore pa do kasne noći kretao život Lisičina,Trofimova,Korčaginaimalobrojnogaktiva,kojisuoniuspjelidastvore.

Skonja–zapisaćisto,odstola–natrggdjemarširajuvodoviomladinenaobuci,klub,škola,

dva-trisastanka,anoću–konj,mauzernabedruistrogo:»Stoj,koide?«,kloparanjetočkovakonjskezapregekojabježisarobomsonestranekordona–odtogasusesastojalidaniimnogenoćivojnogkomesarabotaljona2.

Rejonski komitet Komsomola Berezdova – to su Korčagin, Lida Poljevih, uskooka Volžanka,rukovodilac ženskog odjeljenja, i Razvalihin Ženjka, visok, ljepuškast, doskorašnji gimnazijalac,»mlad,alizreo«,ljubiteljopasnihpustolovina,poznavalacŠerlokaHolmsaiLujaBusenera.Radiojekao šef kancelarije Rejonskog komiteta. Prije četiri mjeseca stupio je u Komsomol, ali se međukomsomolcimadržaokao»stariboljševik«.OkružnikomitetnijeimaokogadapošaljeuBerezdov,iposlijedugihrazmišljanjaposlaojeRazvalihinakao»politprosvjeta«.

*Sunce se približilo zenitu. Vrućina se probijala u najzabijenije kutiće, sve živo se sakrilo pod

krovove, čak psi su se zavukli pod ambare i tamo su, izmoreni vrućinom, ležali lijeni i sanjivi.Izgledalojekaodajesveživonapustiloseloidajeostalasamosvinjakojasepraćakalaubarikodbunaraiblaženoroktala.

Korčaginodvezakonjai,ugrizavšisezausnuodboliukoljenu,sjedeusedlo.Zaklanjajućiočiodsunca,naškolskimstepenicamajestajalaučiteljica.

–Doviđenja,druževojnikomesare–osmjehnulamuse.Konjjenestrpljivoudaraonogomi,istegnuvšivrat,povukaouzdu.–Doviđenja,drugariceRakitina.Znači,riješenoje:sutravidržiteprvopredavanje.Čim konj osjeti popuštenu uzdu, odmah poče da kasa. U tom trenutku Korčagin ču strašno

zapomaganje.Takojaučuženekadaizbijepožaruselu.Zategnutauzdanaglookrenukonjaikomesarugleda kako trči zadihanamlada seljanka.Rakitina iziđe na sredinu ulice i zaustavi je.Na vratimasusjednihkućapojavišeseljudi,većinomstariceistarci,–sveštojeprisnazibilojeupolju.

–Oj;dobriljudi,štasetamoradi!Jaomeni,jaomeni!KadaKorčagindojahadonjih,sasvhstranasuvećtrčaliljudi.Okupljalisuseokožene,trgalije

za rukave bijele košulje, uplašeno obasipali pitanjima, ali iz njenih nepovezanih riječi ništa nisumogli razumjeti.Ona je samo vapila »Ubili!Kolju se na smrt!«Neki starac nakostriješene brade,pridržavajućiplatnenepantaloneismiješnoposkakujući,navaljivaojenamladuženu:

–Nederisekaomahnita!Govori–gdjebiju?Zaštobiju?Prestanidakreštiš!Eh,đavoteodnio!–NašeselosesPodupcimabijezbogmeđa!Podupcinašenasmrtbiju!Sadasvishvatišenesreću.Naulicisepodižeženskilelek,gnjevnozaurlašestarci.I,kaopozivna

uzbunu, čitavimselomodjeknu:»ZbogmeđaPodupcinašekosamasijeku!« Izkuća su iskakali svikojisumoglidasekreću,hvatalivile,sjekireiliprostokoljeizplotovaisvisutrčaliupoljegdjesudvaselasvakegodinekrvavimbojemrješavalasvojuparnicuomeđama.

Korčagintakoudaričizmamadakonjodmahgalopompotrča.Podstrekavanuzvicimakonjanika,prestižući ljude u trku, vranac je pojurio strelovitim skokovima. Pripivši uši uz glavu i visokozabacujućinoge,onjejuriosvebrže.Kaodahoćedamuprepriječiput,vjetrenjačanabrežuljkukaorukejeraširilasvojakrila.Desnoodvjetrenjače,doljekodrijeke,nalazeselivade.Lijevo,dokleokoseže,časpenjućisečasspuštajućinizblagebrežuljke,pružiloseražanopolje.Kaodaju jerukommilovao, vjetar je pirio preko zrele raži. Jarko se crvenjeli makovi pored puta. Neizdrživa žega.Tišina.Samoizdaljine,odozdo,gdjevijugasuncemposrebrnarijeka,dopirevika.

Dolje,premalivadama,vranacjejuriostrašnombrzinom.»Akozapnenogom,–injemuimeni

jekraj«promačeuPavlovojglavi.Alisadagajebilonemogućezaustavitii,pribivšiseuzvratsvogvranca,Pavlejeslušaokakomuporedušijuzviždivjetar.

Kaosumanutjedojurionalivadu.Ljudisusetuklipoputpobješnjelihzvijeri.Nazemljijeležalonekolikoljudioblivenihkrvlju.

Konj je grudima oborio nekog bradonju koji je s ostatkom držalja od kose jurio za nekimmladićem krvava lica. Preplanuo, jak seljak mijesio je oborena protivnika svojim teškimčizmetinamaigledaokakoćeiznjega»dušuistjerati«.

ČitavomtežinomkonjaKorčaginnaletjenaljudskugomiluirazguraustranuzavađene.Nedajućiimdadođusebi,Korčaginjebijesnookretaokonjaiudaraopodivljaleljude.Osjećajućidaseovokrvavoljudskoklupkomožerazbitisamotakvimistimdivljaštvomistravom,zaurlabijesno:

–Gadinje,razilazise!Banditskeduše,svećudavaspobijem!Istrgnuvši izfutrolemauzer,opali iznadnečijegbijesomunakaženoglica.Skokkonja–pucanj.

Nekisubacalikoseipočelidabježe.Takobijesnojurećinakonjuipucajućiizmauzera,komesarjepostigaocilj.Ljudisubježalisalivadenasvestranedabisesakriliododgovornostiitog,strašnogusvomgnjevu,čovjekakojijeiskrsnuosamvragznaodakleikosisvojom»smrtonosnommašinkom«kojapucabezprestanka.

UskorojeuPodupcestigaorejonskisud.Dugosemučionarodnisudijaispitujućiraznesvjedoke,ali nikako nije mogao da otkrije glavne podstrekače tog krvavog obračuna. U tučnjavi niko nijepoginuo, a i svi su ranjeni preživjeli. Uporno, sa boljševičkim strpljenjem, sudija je objašnjavaonamrgođenimseljacimasavbesmisaoinedopustivosttakvogkrvoprolića.

– Sve su međe krive, druže sudija. Međe su nam se pomiješale! Zbog toga se bijemo svakegodine.

Nekisuipakmoraliodgovarati.Nedjeljudanakasnijepo livadamaje išlakomisija izabijalakočićenaspornimmjestima.Stari

geometar, sav mokar od znoja, izmučen žegom i dugim hodanjem, namotavajući svoju ruletu,govoriojeKorčaginu:

–Većtridesetgodinaposlujemmjerećizemlju,iuvijekisvudameđajeuzrokrazdora.Pogledajtesamo linijupodjele livada,pa to jeneštonemoguće! Ipijan– ravnije ide.Ašta je jošnapoljima?Trakatrikorakauširinu,jednaudruguseusijeca,daihpodijeliš–totijedapoludiš.Isvesetoizgodineugodinusvevišeparča.Podijeliseotacsasinom–trakanapolovinu.Uvjeravamvasdaćesezadvadesetgodinapoljapretvoritiusamemeđeinećeimatigdjedasesije.Paisadadesetprocenatazemljepropadapodmeđama.

Korčaginsenasmiješi:–Zadvadesetgodina,družegeometre,nećevišebitinijednemeđe.Staracsnishodljivopogledasvogsagovornika.–Toviokomunističkomdruštvugovorite?E,znate,tojejošnegdjetamoudalekojbudućnosti.–Ajestelivičulizabudanovskikolhoz?–A,etoočemuvi!–Da.–BiosamuBudanovki...Ali,ipak,Budanovkajeizuzetak,družeKorčagine.Komisija jemjerila,advamladićasuzabijalakočiće.Asobjestranekosištastajalisuseljaci i

napregnutomotrili da se kočići zabijaju pa pređašnjojmeđi, koja se jedvamogla naslutiti prema

poluistruljelimpalicamaštosugdjegdjestrčaleiztrave.*

Govorljivikočijašudaribičemkržljavokonjčeusvojojtrojciiprodužidapriča:–Samđavoznakakosetikomsomolirasplodiše.Prijeihnijebilo.Asvejepočelo,kakosamja

promjerkao, od one gospojice,možda znate,Rakitina je zovu? Još zelena, reklo bi se, a štetočinagrdna.Podbirnjuježenturineuselu.Sabere ihpa impametokreće.Čitavbelaj.Raspališseovako imaznešponjušcisvojualapaču–nemožebeztoga!–prije:rukavomseotareikapak,asadatolikojebelajadajedošlodotogadajenemožešdirnuti.Dimešje,aonaodmahonarodnomsudu,aakojemlađa,iorazvodupočneisvezakonezaredadatičita.Eno,mojaGamjka,odmalihnogutihakaobuba, a sadau delegate otišla.To ti je, na priliku, neki starješinanad ženturinama, šta li. I sada izčitavog sela sve njoj. Iz početkami bilo došlo da uzmemuzde i da je promilujem, a onda uzeo ipljunuo.Nekidudovraga!Nekblebeću.Atako,štosetičekućanstvaiostalog,podrukomje.

Kočijašpočešakosmategrudikrozrazdrljenukošuljuionakoiznavikeosinusrednjegkonja.NakolimasusjediliRazvalihiniLida.UPodupcimasuimaliposla:trebalojedaLidaodržisavjetovanjesadelegatkinjama,aRazvalihindasrediradućeliji.

–Azarvamsekomsomolcinesviđaju?–našaliseLida.Kočijašpočedačupkabradu,aonda,nežurećise,odgovori:–Anekaih...Mladisu,nekakenjčijaju.Ovakodanapravenekupredstavu,nijeloše,jasamvolim

dagledamkomedijuakoneštovrijedi.Mismoisprvamislili–tamlađarijaćepočetidapravirazneneprilike,aispadedibidusdrukčije.Govorkasedajekodnjih,štosetičerakijašenja,napasništvaitakvih stvari, dibidus strogo. Oni ti više drže, ovako, do obuke. Samo, eto, oko boga čačkaju imjerkaju kako bi od crkve svoj klub napravili. To im ne valja, zato su eto stari ljudi na njih zubulomiliipoprijekoihgledaju.Atako,ništa.Ionda,namojaršin,nevaljaim,brate,toštoskupljajunajjadnijegolaće,svenekeslugeislabostojeće.A,ovako,sinoveboljestojećihneuzimaju.

*Kolasusespustilanizbrežuljakizaustavilasepredškolom.Čuvarkajegostesmjestilausvojusobu,asamajeotišladaspavaupojati.LidaiRazvalihintek

što su sevratili sakonferencijekoja seotegla.Usobi jemračno.Skinuvšicipele,Lida seuvučeuposteljuiodmahzaspa.Razbudijegrubidodirruku,kojinijeostavljaonikakvesumnjeonamjeramaRazvalihina.

–Štahoćeš?–Tiše,Lidka,neviči.Đavodaganosi,dosadnomije,razumiješ,dasamležim!Zarzatebenema

ništainteresantnijenegodadrinjcaš?–Sebirukeiodmahdateđavonosismogakreveta!–Lidagagurnu.RaskalašneRazvalihinove

osmijeheonaniranijenijepodnosila.SadabiLidahtjeladamukaženeštauvredljivoiironično,alijesansavlađujeionazatvorioči.

–Štasepretvaraš!Zamisli samo,kakvo inteligentnoponašanje!Davinisteslučajno iz institutablagorodnihdjevica?Štatimisliš,odmahsamtiipovjerovao,štali?Nemojdasepraviš.

Akositisvjestančovjek,prvozadovoljimojupotrebu,aondaspavajkolikohoćeš.Smatrajućidasuturiječisuvišne,onopetsjednenakrevetidomaćinskipretencioznostaviruku

naLidinorame.–Ididođavola!–probudivšise,odmahplanuLida.–Časnariječ,sutraćurećiKorčaginu.

Razvalihinjeuhvatizarukuišapnurazdraženo:–PljujemjanatvogKorčagina,nemojdaseritaš,jerćuteipakimati.IzmeđunjegaiLidenastakratkaborba,iutišiniodjeknušamar,jedan,drugi...Razvalihinodletje

u stranu. Lida nasumce dotrča do vrata, gurnu ih i istrča u dvorište. Tamo ostade obasjanamjesečinomivansebeodljutine.

–Idiukuću,ludo!–ozlojeđenoviknuRazvalihin.Oniznesesvojuposteljinupodnadstrešnicuiostadedaprenoćinapolju.ALida,zatvorivšikukom

vrata,uvučeseuposteljuisklupčisedaspava.Ujutro,kadasusevraćali,Zenjkajesjedioporedkočijašaipušiocigaretuzacigaretom.»OvačistunkastvarnomožedaodeKorčaginuisveizbrblja.Dajebarnekaljepota,negoneka

ironija prirode.Moram se s njom pomiriti, belajamože da bude. IonakomeKorčagin poprijekogleda.«

Razvalihin sjede pored Lide. Napravi se da je zbunjen, oči gotovo žalosne, trabunja nekaopravdanjaivećsekaje.

Postigaoještajehtio:naulazuumjestanceLidajeobećaladanikomenećepričatiotomeštosejučedogodilo.

*Upograničnimselimajednazadrugomrađalesusekomsomolskećelije.Mnogosnagesuulagali

rejonskikomsomolcidaštobržerazvijuoveprveklicekomunističkogpokreta.PočitavedanesuuovimselimaprovodiliKorčaginiLidaPoljevih.

Razvalihin nije volio da posjećuje sela. On nije umio da se približi seoskim omladincima, dastečenjihovopovjerenjeisamojenanosioštetuopštojstvari.AkodLideiPavlasvejetoispadaloprostoiprirodno.Lidajeskupljalaokosebedjevojke,nalazilasebiprijateljiceiondapodržavalasnjimavezu injoj jepolaziloza rukomda ihzainteresujezaživot i radKomsomola.Korčagina jepoznavalasvaomladinarejona.HiljadušeststotinaomladinacapotpadalojepodDrugibataljonVVOradipredvojničkeobuke.Nikada jošnjegovaharmonikanije igrali takovažnuuloguupropagandikaoovdje,naseoskimvečerinkamainaulici.HarmonikaječinilaKorčagina»svojimmomkom«,zamnoge od tih kuštravih mladića upravo odavde je počinjala staza u Komsomol, od raspjevanečarobnice harmonike, koja je bila čas strasna i uzbuđivala srce strelovitim tempom marša, časmilozvučna i nježna u sjetnimmodulacijama ukrajinskih pjesama. Slušali su harmoniku, slušali iharmonikaša – bivšeg radnika, a sada vojnog komesara i komsomolskog sekretara. Sazvučno seslivalou srcima i pjesmeharmonike i onoo čemu je govoriomladi komesar.U selima se začulenovepjesme,useljačkimkućamase,poredpsaltara1sanovnika,pojavileidrugeknjige.

Teški dani su nastali za krijumčare,morali su da se čuvaju ne samograničara jer je sovjetskavlast stekla mlade prijatelje i marljive pomoćnike. Ponekad bi, ponesene pregalaštvom da sameuhvate neprijatelja, pogranične ćelije prekardašile, i tada je Korčagin morao da spasava svoještićenike. Jednom je Grišutka Horovoćko, plavooki sekretar podubecke ćelije, naprasit, strastvenidiskutant i ateist, dobivši svojim, naročitim kanalima obavještenje da će noću seoskom mlinarudotjeratikrijumčarenurobu,podigaonanogečitavusvojućeliju.Naoružavšisepuškomzaobukuidvjema bajonetama, ćelija je noću, saGrišutkomna čelu, oprezno opkolilamlin i zasjela da čekasvojulovinu.OkrijumčarenjujesaznalapograničnastražaGPU19iposlalasvojupatrolu.Noćususeoni sudarili, i samo zahvaljujući prisebnosti graničara, u ovom okršaju nisu bili pobijeni svikomsomolci.Onisuihsamorazoružali,odveliususjednoselo,četirikilometraodatle,izatvorili.

U to vrijeme jeKorčagin bio kodGavrilova.Ujutromu komandant bataljona saopštio štamujavljaju u tek primljenom izvještaju, i sekretar Rajkoma se odmah bacio na konja i pojurio dapomognemladićima.

OpunomoćenikGPUmujekrozsmijehispričaoštasenoćudogodilo.–Evoštaćemouraditi,družeKorčaginedobrisutomomci,nećemostvaruzimatiupostupak.Ali

daoniubudućenebivršilinašefunkcije,timorašdaimnatrljašnos.Stražarotvorivratanašupi,ijedanaestmladićaustadesazemljeiostadošezbunjenipremještajući

sesnogenanogu.–Eto,pogledajteih!–opunomoćenikljutitoraširiruke.–Napravilisutakvustvar,isadamoram

daihšaljemaokrug.Grišutkapočeuzbuđeno:–DružeSaharove,paštasmoučinili?Mismohtjelidapomognemosovjetskojvlasti.Mismoveć

toliko vremena pratili toga nitkova, a vi ste nas zatvorili kao neke bandite. – I on se uvrijeđenookrenu.

Poslije ozbiljnog razgovora, Korčagin i Saharov prestadoše da im »trljaju nos«. Teškozadržavajućipređašnjiton,SaharovseobratiKorčaginu:

–Akotimožešdajamčišzanjihiakonamobećašdavišenećeićinagranicu,negodaćenamsvojupomoćnadruginačinukazivati,ondaćuihpustitinalijepnačin.

–Dobro,jazanjihodgovaram.Nadamsedamevišenećedovestiunepriliku.UPodupcesećelijavraćalapjevajući.Ovajdogađajjeostaoutajnosti.Uskorojemlinaripakbio

uhvaćenaliovogaputaposvimzakonskimpropisima.*

Dobro živeNijemci kolonisti u šumovitim salašimaMajdan-Vile. Na pola kilometra jedno dodrugoga nalaze se dobrostojeća kulačka imanja, kuće sa sporednim zgradama, sve kao nekemaletvrđave. Upravo do Majdan-Vile vodili su tragovi Antonjukove bande. Taj carski narednik je odsvojih rođaka sastavio družinu od sedam razbojnika i po okolnim putevima počeo da operiše sanaganom, ne ustručavajući se da prolije krv, napadajući špekulante, ali ne propuštajući ni ljudesovjetske vlasti. Bio je vrlo pokretan. Danas je uredio dvojicu seoskih zadrugara, sutra je većdvadesetkilometaraodatlerazoružaopoštaraiopljačkaogadoposljednjekopjejke.Onsenatjecaosa svojim kolegom Gordijem. U svakom pogledu su bili dostojni jedan drugoga i obojica supodjednako oduzimali vremena okružnojmiliciji i GPU.Antonjuk se vrzmao pred samim nosomBerezdova.Opasnojepostaloproćiputevimapremagradu.Teškojebilostatinakrajtomebanditu:kadabimuprigustilo,onjebježaoprekogranice,ostajaotamoiponovosepojavljivaokadamusenajmanje moglo nadati... Svaki put kada bi dobio vijest o novom krvoproliću ovog opasnog ineuhvatljivogbandita,Lisičinjenervoznogrizaousne.

–Dokle će da nas kolje ovaj gad?Raspalićeme, strvina, pa ću se sam prihvatiti toga posla –cijedio jekrozazube ivećdvaputa jezajednosaKorčaginomi još trojicomkomunistaudarionasvježitragAntonjuka,alimujeovajobaputaumakao.

Iz okruga su poslali uBerezdovodred za borbuprotiv razbojništva.Odredom je komandovaokicošFilatov.Oholkaonekimladipijetao,onnije smatraozapotrebnoda seprijavipredsjednikuIzvršnog komiteta, kako su to zahtijevala pogranična pravila, nego je svoj odred poveo pravo uobližnjeseloSemaki.Stigavšiuselonoću,onsezajednosasvojimodredomsmjestiouprvuseljačkukuću, Nepoznati naoružani ljudi, koji su se tako tajanstveno držali, privukli su pažnju susjeda

komsomolca,ionjepotrčaodatosaopštipredsjednikuSeoskogsovjeta.Nemajućipojmaodolaskuodreda,predsjednikjeshvatiodaseradiobandi,isadajekomsomolackaokurirpojurionakonju.Filatovljevanesmotrenostumalodanijestajalaživotamnogihboraca.Saznavšio»bandi«,Lisičinjeodmahpodigaona nogemiliciju i sa desetak ljudi pojurio uSemaki. Stigavši do kuće, skočiše sakonja i prekoplotapojurišepremaulazu.Stražarnapragu seodudarcadrškommauzerauglavustropoštaokaovreća.Pod teškimudarcemLisicinovaramenaodletješevrata, iuslaboosvijetljenusobu upadošeLisicinovi ljudi. Zamahnuvši granatomu jednoj, amauzeromu drugoj ruci, Lisičintakozaurladasuzazvonilaprozorskastakla:

–Predajtese,ilićetebitiraskomadani!Samojošjedantrenutakisanjiviljudibibilizasutikišommetaka.AlistrašniizgledČovjekasa

granatomu rucipodižedesetine ruku.Asamomalokasnije,kada ljude izodreda istjeraše samourublju,ordennaLisicinovomkoporanurazvezajezikFilatovu.

Lisičinbijesnopijunuiprezrivoprocijedi:–Nesmotrenjače!

*Idopodubinskog rejonadoprli suodjecinjemačke revolucije ipuščanepaljbenahamburškim

barikadama.Nagranicijezavladaonemir.Unapregnutomiščekivanjučitanesunovine.InaZapadusupočeli da duvaju vjetrovi oktobarske revolucije.URejonski komitetKomsomola sa svih stranapočele su da stižumolbe u kojima sumolioci tražili da kaodobrovoljci buduprimljeni uCrvenuarmiju.Korčaginjedugoubjeđivaopredstavnikećelijadajepolitikasovjetskezemlje–politikamiraidaonazasadanemanamjeredaratujeniskimodsvojihsusjeda.Alitojeslabopomagalo.Svakenedjelje su se skupljali komsomolci svih ćelija i u velikoj popovoj baštd su održavani rejonskizborovi.JednogdanaokopodneuvelikodvorišteRejonskogkomiteta,marširajućiustroju,usvompunomsastavustiglajepodubačkaĆelijaKomsomola.Korčaginjujeprimijetiokrozprozoriizišaojepredzgradu.JedanaestomladinacasaHorovoćkomnačelu–učizmamaisavelikimtorbamanaleđima–zaustavilisusekodulaza.

–Učemujestvar,Griša?–začudioseKorčagin.Ali Horovoćko mu namignu i oni zajedno uđoše u zgradu. Kada Horovoćku okružiše Lida,

Razvalihinijošdvakomsomolca,onzatvorivratai,ozbiljnonamrštivšiizblijedjeleobrve,saopšti:– To ja, drugovi, pravim borbeno provjeravanje. Danas sam im rekao: iz rejona je stigao

telegram, strogo povjerljiv, naravno – počinje rat protiv njemačkih buržuja, a uskoro će početi iprotivpoljskihpanova.I,eto,izMoskvejestiglanaredba–svekomsomolcenafront,akoseboji,nekanapišeizjavu–njegaćeostavitikodkuće.Zaprijetiosamdaoratunikomeniriječinezucnu,negodauzmuhlebacikomadićslanine,akonemaslanine,nekauzmečešnjakaililuka,idasezasattajnosaberuizasela.Idemourejon,aodatleuokrug,gdjećemodobitioružje.Tojejakodjelovalo.Raspituju se i ovako i onako, a ja samo: bez razgovora!Ko odbija – neka piše. Odlazak u rat jedobrovoljan.Razidošetisemojamomci,aumenesrcemlatilimlati:aštaakonikonedođe?Tadaću morati raspuštati svoju ćeliju, a sam nekuda u drugo mjesto. I sjedim ja tako iza sela i svepogledam.Dolazejedanpojedan.Unekihnjuškauplakana,asvekriju.Svihdesetjedošlo,nijednogdezertera.Eto,totijepodubačkaĆelija!–sushitomzavršiGriškaigordoseudarišakomugrudi.

AkadagaozlojeđenaPolevdhovapočeda»protresa«,onunedoumiciiškolačioči:–Štatimenigovoriš?Patojenajboljaproba!Takoćešsvakogadavidišonakvogkakavje.Radi

povećanja važnosti htio sam da ih vodim u okrug, ali su se umorili. Neka idu kućama. Samo ti,

Krčagine,reciimkoju.Nezgodnobibilobezgovora...Reciim,tobože,mobilizacijajeopozvana,anjimazajunaštvočastislava.

*UokružnicentarKorčaginjerijetkoodlazio.Toputovanjesvakiputjeoduzimalonekolikodan,

aradjezahtijevaodasvakodnevnobudeuRejomi.AlizatojeRazvalihinsvakomzgodnomprilikomžurio u grad!Naoružan od glave do pete i umislima uspoređujući sebe sa jednim odKuperovihjunaka, on je sa zadovoljstvom išao na ova putovanja. Prolazeći kroz šumu, pucao je na vrane ilihitruvjevericu,zaustaviobiusamljenaprolaznikaikaopraviisljednikspitivao:koje,odakleikudaide.Kadabisepribližiogradu,onserazoružavao,puškubigurnuopodsijeno,arevolverudžep,iuOkružnikomitetKomsomolaulaziokaodaništanijebilo.

–ŠtaimanovogauBerezdovu?U sobi Fedotova, sekretara Okružnog komiteta, uvijek je mnogo ljudi. Sve jedan drugome

upadaju u riječ. Nije laka stvar raditi u ovakvim uslovima, odjednom slušati četvoricu, pisati iodgovaratipetom.AFedotovjesasvimmladčovjek,aliječlanPartijejošod1919.godine.SamouoneburnedanemogaojejedanpetnaestogodišnjakdapostanečlanPartije.

NapitanjeFedotovaRazvalihinnehajnoodgovori:– Sve novosti ne ispriča. Vrtim se,od jutra do pozne noći. Svaku rupu treba zapušiti, sve je u

početku. Opet sam stvorio dvije nove ćelije. Zašto ste me pozvali? – i on se poslovno ispruži unaslonjaču.

Krimski,načelnikekonomskogodjeljenja,podižeglavuodgomilepapira,razgleda.–PamismoKorčaginazvali,anetebe.Razvalihinpustiizustagustoblakdima.–Korčagin ne voli da dolazi ovamo, pa i tu jamoram da teglim... Uopšte, dobro ti je nekim

sekretarima:nivraganerade,aovakvikaojavukukaomagarci.Korčaginseizvučenagranicupagapodvije,potrinedjeljenema,amenisesavposaonatovari.

RazvalihinjenedvosmislenoaludiraonatodabiupravoonbiopogodanzasekretaraRejonskogkomitetaKomsomola.

–Menisenekakonesviđaovaptica–otvorenopriznadeFedotovkadaizađeRazvalihin.Njegovesmicaliceseslučajnootkrile.JednomjeLisičindošaoFedotovupopoštu.Svakokoje

dolazio iz Rejona uzimao je poštu i za sve ostale. Fedotov je imao s Lisičinom dug razgovor, iRazvalihinjebioraskrinkan.

–AlitiipakpošaljiKorčagina,jermiovdjegotovodasenepoznajemosnjim–rekaojeFedotovpredsjednikuIzvršnogkomitetaopraštajućisesnjim.

– Dobro. Samo jedan uslov: da ne biste pomislili da nam ga oduzmete. Kategorički ćemo sesuprotstaviti.

*Ovegodineoktobarskesvečanostinagraniciprošlesusaneviđenimoduševljenjem.Korčaginje

bio izabran za predsjednika Oktobarske komisije pograničnih sela. Poslije mitinga u Podupcimamasa od pet hiljada seljaka i seljanki iz tri susjedna sela, u koloni od pola kilometra, s duvačkimorkestrom i bataljonomVVO na čelu, podigavši crvene zastave, krenula je iz sela prema granici.Pazećina red iorganizovanost,kolona jepočela svojpohoddužpograničnihstubova idućipremaselima koja je granica razdvajala na dva dijela. Nešto tako Poljaci na granici nikada nisu vidjeli.

IspredkolonenakonjimasujahalikomandantbataljonaGavriloviKorčagin,izanjihgrmiorkestar,lepršaju zastave i odjekuju pjesme, pjesme! Svečano obučena seljačka omladina, vesele seoskedjevojke,srebrnastizvondjevojačkogsmijeha,ozbiljnalicaodraslihisvečanalicastaraca.Daleko,dokleokoseže,tečeovaljudskarijeka,aobalajojjegranica,inikorakanijednanoganećekoračitisa sovjetske zemlje i narušiti zabranjenu liniju. Korčagin propušta pored sebe tu ljudsku rijeku.Odjekujekomsomolskapjesma:

SveodtajgepadoBritanijenemajačeodCrevenearmijeipreplićesesadjevojačkimhorom:Oj,anabrijegužetelicežanju...Osmijehomradostikolonusupozdravljalisovjetskistražari,auzbuđenoizbunjenodočekivalije

poljski.Ova povorka pored granice, iako ja o njoj bila obaviještena poljska komanda, izazvala jeuznemirenost.Uzmuvalesusekonjičkepatrolepoljskežandarmerije,upetostručiosebrojstražara,apojarugama,zasvakislučaj,bilesusakriveneposebnerezerve.Aliveselairadosnakolonaišlajeposvojojzemljiipodnebljepunilazvucimapjesme.

Nabrežuljkustojipoljskistražar.Ončujeodmjerenikorakkolone.Odjeknušeprvizvucimarša.Poljakskidapuškusramenai,uznakpozdrava,stavljajeknozi.Korčaginčujejasno:

–Nehnijekomuna!Očivojnikovegovoredajetoonuzviknuo.Pavleneodvajapogledaodnjega.Prijatelj! Pod tim vojničkim šinjelom bije srce ritmom srdaca ove kolone, i Korčagin mu

odgovaratihonapoljskom:–Zdravo,druže!Stražarostadeizanjih.Onposmatrakolonudržećipuškuuistompoložaju.Pavlesenekolikoputa

okretaoigledaonaovumalucrnufiguru.EvojošjednogPoljaka.Prosijedibrkovi.Ispodniklovaneiviceštitazurenepokretneizblijedjeleoči.Jošpodutiskomonogaštojemaločasčuo,Korčaginmuprvidoviknunapoljskom:

–Zdravo,druže!Alinedobiodgovora.Gavrilovsenasmiješi.Onjesvečuo.–Previšetražiš–dobacion.–Osimprostihpješadinaca,ovdjejeipješadijskažandarmerija.Zar

nisividioširitnarukavu?Toježandar.Čelokolonevećsespuštalosbrdauselokojejegranicasjeklanadvadijela.Sovjetskapolovina

selaspremalajegostimasvečandoček.Kodpograničnogmostića,naobalimalerijekesabralisesvisovjetskistanovnici.Djevojkeimomciporedalisesjedneidrugestraneputa.Napoljskojpoloviniselakrovovikućaišupanačičkanisuljudimakojisinteresovanjemposmatrajuštasedešavasonestranerijeke.Predkućamaiuzplotove–gomileseljaka.Kadakolonauđeuljudskihodnik,orkestarzasvira »Intemacionalu«. Na zelenilom ukrašenoj tribini, koju su seljaci sami napravili, držali suuzbudljivegovoreineiskusnaomladinaisijedistarci.GovoriojeiKorčaginnasvomukrajinskomjeziku.Njegoveriječisu letjeleprekogranice ičulesenadrugojobali.Ali tamosuodlučilidanedopuste da taj govor raspali nečija srca. Po selu je jurila žandarska konjička patrola i korbačimagonilaljudeukuće.Krovovisuzatreštaliodudaracametaka.

Opustješeulice.Nestadeomladinesakrovova.Asasovjetskeobalegledajuljudiopustjeloseloimrštese.Mladićimupomogoše,inatribinusepopestaracčobanin.Obuzetnegodovanjem,poče:

–Gledajte,djeco!Dobrogledajte!Takosuinasnekadatukli,asadanikovišenemoževidjetida

bi vlast, seljake korbačem bila. Dokrajčili smo s panovima – dokrajčili i s korbačima po našimleđima.Sinovimoji,čvrstočuvajteovuvlast.Jasamstar,neumijemdagovorim,amnogobihhtiodavamkažem.Htiobihdavamispričamkakosmočitavživotpodcaremtegljačilikaoštovokolategljači... I teškomi jezbogonih tamo!...–mahnustarackoštunjavomrukomizaplakakakosamoplačumaladjecaistarci.

PoslijedjedanatribinusepopeGrišutkaHorovoćko.I,slušajućinjegovgnjevnigovor,Gavrilovokrenukonjadapogledadaganekonezapisujenaonojstrani.Aliobalajebilapusta,čaksustražarasamostapovukli.

–Vidise,proćićebeznoteNarkomindeluu20–našaliseGavrilov.*

JednekišovitenovembarskenoćiprestalisuostavljatizasobomkrvavetragovebanditAntonjukisedmorica njegovih pomoćnika. Na svadbi bogatog koloniste u Majdan-Vili dolijali su ovi vučjiizdanci.Pomlatilisuihhrolinskikomunari.

Ženski jezici donijeli su vijest da će na svadbi koloniste biti i ovi gosti. Odmah se sabralodvanaestčlanovaćelijeinaoružalisečimjekomogao.NakolimasuseprebacilidosalašaMajdan-Vile, a u Berezdov je vratolomnom brzinom pojurio kurir. U Semekama kurir je naletio naFilatovljevodred,iodredjeugalopupojuriopremaMajdan-Vili.HrolinskikomunarisuvećopkolilisalašipočelipuščanirazgovorsAntonjukovomdružinom.SasvojomdružinomAntonjukjezasjeoumalokrilozgradeitukaoolovomsvakogkojimujedolazionanišan.Biojejurnuodasesilomprobije,alisugaHrolmciponovoutjeraliukućuitogtrenutkaubilijednogodsedmorice.VišeputajeAntonjukzapadaousličnesituacije,alisvakiputse izvlačiozdravičitav:spasavalesugaručnegranate inoć.Moždabion iovajputumakao–komunarisuveć izgubilidvojicudrugova–ali jestigao Filatov. Antonjuk je shvatio da je ovaj put zaglavio konačno i bezizlazno. Do samog jutraolovomsebraniokrozsveprozorekućnogkrila,aliusvanućejebiosavladan.Nikoodsedmoricebanditanijesepredao.Obračunsovimvučjimizdancimakoštaoječetiriživota.TriodnjihdalajemladahrolinskaĆelijaKomsomola.

*Korčaginov bataljon je bio pozvan na jesenje manevre teritorijalnih jedinica. Četrdeset

kilometaradologorateritorijalnedivizijebataljonjepokišiprešaozajedandan.Svojmaršsupočeliranoujutro,azavršilikasnounoć.KomandantbataljonaGusevinjegovkomesarprešlisuovajputna konjima. Osam stotina obveznika pred vojničke obuke tek što je stiglo do kasarne, odmah jepolijegalo. Štab teritorijalne divizije zakasnio je sa pozivom bataljonu: već ujutro su počinjalimanevri.Novostiglibataljonjetrebaodaprođesmotru.Postrojilisuganakrugudivizije.Uskorojeiz štaba dojurilo nekoliko konjanika.Dobivši već odijela i puške, bataljon se preobrazio. IGusev,vojnikomandant,iKorčaginmnogosunaporaivremenautrošiliradećisasvojimbataljonom,ibilisumirniupogledupovjerenekn jedinice.Kada jebilazavršenslužbenasmotra ibataljonpokazaosvojusposobnostdamanevrišeiprestrojavase,jedanodkomandanata,lijepaalipodbulalica,oštroupitaKorčagina:

–Zaštostevinakonju?KodnaskomandiriivojnikomesaribataljonaVVOnesmijuimatikonje.Naređujemvamdakonjepredateukonjušnicu,amanevrevršitekaopješaci.

Korčagin je znao da on, ako siđe s konja, nećemoći učestvovati umanevrima, jer na svojimnogama neće preći ni kilometar. A kako da to kaže tom bučnom kicošu sa desetinom pojaseva iremenja?

–Bezkonjajanemoguučestvovatiumanevrima.–Zašto?Shvatajućidadrukčijenemožeobjasnitisvojeodbijanje,Korčaginodgovoritiho:–Nogesumiotekle,inećumoćinedjeljudanahodatiitrčkarati.Osimtoga,druže,janeznamko

stevi.–Prvo–jasamnačelnikštabavašegapuka.Drugo–jošjednomvamnaređujemdasjašete,aako

steinvalid,nisamjakrivštosenalaziteuvojnojslužbi.Kao da ga neko korbačem udari, Korčagin trže uzdu, ali ga zadrža čvrsta Gusevljeva ruka.

NekolikotrenutakauPavluseboriladvaosjećanja:uvredaiuzdržanost.AliPavleKorčaginnijevišebioonajcrvenoarmejackojijemogaobezpredomišljanjadaprelaziizjediniceujedinicu.Onjebiovojnikomesar,ionjeodgovaraozaovajbataljon.Kakavbimuprimjerdisciplinepokazaotakvimsvojim držanjem? Ta nije radi ovoga uobraženjaka vaspitavao svoj bataljon. Zato izvuče noge izuzengija,siđeskonjai,borećisesoštrimbolomuzglobovima,pođepremadesnomkrilu.

*Nekolikodanabilo jeneobično lijepovrijeme.Manevrisusebližilikraju.Petidansumanevri

vršeniokoŠepetovke,gdjesenalazionjihovkonačnicilj.BerezdovskibataljonjedobiozadatakdazauzmestanicusastraneselaKlimentoviči.

Odličnopoznajućiovajkraj,KorčaginjeuputioGusevausveprilazestanici.Razdijelivšisenadva dijela, bataljon se, široko zaobilazeći, neprimjetno probio u pozadinu protivnika i s uzvicima»ura« zauzeo stanicu. Prema odluci ocjenjivača, ova operacija je bila odlično izvedena. Stanica jeostalaurukamaBerezdovaca,abataljonkojijujebranio,uslovnoizgubivšipedesetprocenatasvogasastava,povukaoseušumu.

Korčaginjepreuzeonasebedakomandujepolovinombataljona.Dajućinaređenjezarazvijanjestroja,onjestajaonasreduliceskomandiromipolitrukomTrećečete.

–Druže komesare, – pritrča im crvenoarmejac – komandant bataljona pita da li sumitraljescizauzeliprelaze.Dolazikomisija–zadihan,saopštionKorčaginu.

ZajednoskomandirimaPavlepođepremaprelazu.Kod prelaza se okupila komanda puka. Čestitali su Gusevu na uspjeloj operaciji. Predstavnici

razbijenogbataljonazbunjenosusepremještalisnogenanogu,nepokušavajućinidasepravdaju.–Tonijemojazasluga,nego,eto,Korčaginjeovdašnji,panasjeonproveo.NačelnikštabapriđePavluidobaciironično:–Znači,vimožetedobrodatrčite,druže,anakonjastesepopelidabistesevažninapravili?–on

jehtiojošneštodakaže,aligazbuniKorčaginovpogled.Kadajekomandaotišla,KorčaginupitaGuseva:–Kakosetajzove?Gusevgapotapšaporamenu.– Baci ti to, ne obraćaj pažnje na tu vucibatinu. A prezime mu je Čužanin, čini mi se, bivši

zastavnik.NekolikoputatogadanaKorčaginjepokušavaodasesjetigdjeječuotoprezime,alinikakonije

mogao.Manevrisuzavršeni.Dobivšiodličnuocjenu,bataljonsevratiouBerezdov,aKorčaginje,fizički

potpunoiznemogao,dvadanaostaokodmatere.KonjajeostaviokodArtjoma.Dvadanajespavaopodvanaestsati,atrećidanjeotišaoArtjomuuložionicu.Osjećanjesvogaibliskogobuzegauovojčađavoj zgradi. S uživanjem je povukao u nos dim od uglja. Privlačila ga od djetinjstva poznatasredina,ukojoj jeodrastao i sakojomsesrodio.Činilomuseda je izgubioneštoblisko idrago.Kolikovećmjeseciniječuosirenulokomotive!Ikaoštomornaradiraplavetnilobeskrajnogmorasvaki put poslije dugog rastanka, tako je sada ložača imonteramamila bliska sredina. Dugo nijemogao da savlada u sebi ovo osjećanje.Malo je razgovarao s bratom. Primijetio je kodArtjomanovudubokuborunačelu.SadajeArtjomradiousastavupokretnekovačnice.Većimadrugodijete.Vidise,težakmuježivot.Onnegovori,alitosevidiibeztoga.

Sat-dvasuradilizajedno,aondasuserastali.KodprelazajePavlezaustaviokonjaidugogledaonastanicu,aondaošinuovrancaipotjeraganajvećombrzinomšumskimputem.

Sadasuvećšumskiputevipostalibezopasni.Boljševicisuočistiliisitneikrupnebanditeispalilinjihovagnijezda,paseuselimaokrugamirniježivjelo.

UBerezdovjeKorčaginstigaookopodne.NadoksatuRejonskogkomitetaradosnogadočekalaLidaPoljevih.

–Najzadsistigao!Većnamjepostalodosadnobeztebe–zagrligaiuđesnjimuzgradu.–GdjejeRazvalihin?–upitaKorčaginskidajućišinjel.Lidanekakoneradoodgovori:–Neznam.A,sjetilasamse!Jutros jerekaodaće ićiuškoludaumjesto tebepredajenaukuo

društvu.»Toje–kaže–mojaneposrednadužnost,aneKorčaginova.«OvanovostneprijatnojeiznenadilaPavla.Razvalihinmusenikadanijesviđao.»Štaćesvetajtip

danapetijauškoli?«snezadovoljstvompomisliPavle.– Pa, dobro. Pričaj, šta ima dobroga kod vas. Jesi li bila u Gruševci? Kako je tamo s našim

omladincima?Lidamuispričalasve.Korčaginseodmaraonadivanuiprotezaoumornenoge.– ... Prekjuče jeRakitina primljena za kandidata Partije. To će pojačati našu podubačkuĆeliju.

Rakitina je vrlo dobra djevojka, ona mi se veoma dopada. Vidiš, među učiteljima je već nastaoprelom,nekiodnjihpotpunoprelazenanašustranu.

PonekadsukodLisičinadokasnounoćtridrugasjedilazavelikimstolom.Tosubili:Lisičin,KorčagininovisekretarRejonskogkomitetaPartijeLičikov.

Vrata spavaće sobe suzatvorena.Anjutka i ženapredsjednika Izvršnogkomiteta spavaju, anjihtrojicasenagelinadknjiguPokrovskoga»Ruskaistorija«.Lisičinjeimaovremenazaučenjesamonoću.UdanekadasePavlevraćaosa radaposelima,provodio jevečerikodLisičina isažalošćuopažaodasuLičikoviNikolajvećodmaklinaprijed.

IzPodubecajestiglavijest:noćujenepoznatoodkogaubijenGrišutkaHorovoćko.Čimjetočuo,zaboravljajući na bol u nogama, Korčagin je potrčao u konjušnicu i, nevjerojatnom brzinomosedlavšikonja,pojuriopremagranici.

U velikoj sobi Seoskog sovjeta na stolu, ukrašenom zelenilom, ležao je Grišutka pokrivenzastavomsovjeta.Dodolaskavlastiusobunisunikogapuštali.Kodulazasustražarilicrvenoarmejac–graničarikomsomolac.Korčaginuđeusobu,priđestoluipodižezastavu.

LiceGrišutkinobilojebeskrvnoižutokaovosak,očiširokootvoreneiunjimaodrazsmrtnihmuka.Glavajebilanagnutanarame,ividiosepotiljakrasječennečimoštrim.

Čija se to ruka podigla na ovoga mladića, jedinka udovice Horovoćke, koja je u revolucijiizgubilamuža,vodeničkogradnika,akasniječlanaKombeda21?

Vijestosinovojsmrtiteškojepogodilastaricu,injusugotovopolumrtvunjegovalinjenisusjedi,asinjeležaonijemičuvaotajnusvojepogibije.

Grišutkina smrt uzbunila je čitavo selo. Pokazalo se da je mladi komsomolski rukovodilac izaštitnikseoskesirotinjeimaouseluvišeprijateljanegoneprijatelja.

Potresenatomsmrću,RakitinajeplakalausvojojsobiikadajeušaoKorčagin,onaniglavenijedigla.

–Štatimisliš,Rakitina,kogajeubio?–prigušenimglasomupitaKorčaginteškosespuštajućinastolicu.

–Kojemogaobitidruginegoonamlinarevadružina!Timkrijumčarimaonjebiokostugrlu.Na Grišutkinu sahranu došla su dva sela. Korčagin je doveo svoj bataljon. Došla je i čitava

komsomolska organizacija da oda posljednju počast svome drugu. Dvjesta pedeset boracapogranične čete postrojio jeGavrilov naTrgu seoskog sovjeta.Uz tužne zvuke posmrtnogmaršaiznijelisukovčegobavijenucrvenoipostaviliganatrg,gdjejebioiskopangrobporedboljševikapartizanakojisutusahranjenizavrijemegrađanskograta.

Grišutkinasmrtjošvišejezbližilaonezakojeseontolikobrinuo.SeoskaomladinaisirotinjaobećalisuĆelijipomoćisvisusosjećanjemgnjevazahtijevalismrtubica,zahtijevalisudasenađuubiceidaimsesudiovdjenatrgu,kodovogagroba,dabisvakividiotoganeprijatelja.

Tri plotuna su odjeknula, i na novi grob su spuštane grančice četinara. Iste večeri Ćelija jeizabralanovogsekretara–Rakitinu. Izpogranične staniceGPUsaopštili suKorčaginuda su tamonaišlinatragubice.

Nedjelju dana kasnije u mjesnom pozorištu otvoren je Drugi okružni kongres sovjeta. StrogiLisičinsvečanojepočeosvojreferat:

– Drugovi, sa zadovoljstvom mogu da saopštim kongresu da smo u protekloj godini svršilimnogoposlova.Mismousvomrejonudobroučvrstilisovjetskuvlast,ukorijenuuništilibanditizamikrijumčarimapodrezalinoge.Uselimasusepojavile jakeorganizacijeseoskesirotinje,zadesetputa suporaslekomsomolskeorganizacije iproširile separtijskeorganizacije.Posljednjekulačkozlodjelo u Podupcima, čijom je žrtvom bio naš drugHorovoćko, otkriveno je: ubice sumlinar injegovzet.Onisuuhapšeniiovihdanaćeimsuditigubernijskisudnasvomzasjedanjuizvansudskezgrade. Od čitavog niza seoskih delegacija prezidijum je dobio zahtjeve da donese zaključakkongresakojimsetražinajvećakaznazabandite-teroriste...

Salajezadrhtalaoduzvika:–Takoje!Smrtneprijateljimasovjetskevlasti!NasporednimvratimasepojavilaLida.PrstomjepozvalaPavla.Uhodnikumupredadekoveratsnatpisom»Hitno«.Pročita:»RejonskomkomitetuKomsomola

Berezdova.KopijaRejkompart.OdlukombiroaGubernijskogkomitetadrugKorčaginsepoziva izrejonaistavljanaraspoloženjeGubkomazaodgovornikomsomolskirad«.

Korčagin se opraštao sa rejonom u kome je radio godinu dana. Na posljednjem sastankuRejonskog komiteta Partije pretresali su dva pitanja: prvo – prevesti u članove Partije drugaKorčagina; drugo – utvrditi njegovu karakteristiku i osloboditi od dužnosti sekretara RejonskogkomitetaKomsomola.

DoboličvrstostezalisuPavlurukuLisičiniLidaibratskigagrlili,akadajenjegovkonjizišaoizdvorištanaput,uznakoproštajnogpozdravaodjeknulojedesetakpucnjeva.

GLAVAPETA

NapregnutojebrujaomotortramvajakojisepenjaouzFunduklejevskuulicu.KodOperezastade.

Iztramvajaiziđegrupaomladineitramvajponovopočedasepenje.Pankratovjepožurivaozaostale:–Brže,momci.Zakasnilismo.OkunjevgastižekodsamogulazauOperu.– Sjećaš se, Genjka, kako smo ti i ja prije tri godine isto ovako došli ovamo? Tada nam se

Dubavavraćaosa»radničkomopozicijom«.Lijepojebilotoveče.AdanasćemoopetdaseborimosDubavom.

PankratovjeodgovorioOkunjevutekkadasupokazalisvojapunomoćjakontrolorimakodulazaiušliusalu:

–Da,sMićajemseponavljastvarnaistommjestu.Ućutkali su ih.Morali su da zauzmu najbližamjesta – večernje zasjedanje konferencije već je

počelo.Natribiniježena.–Navrijemesmo.Sjediislušajštaćeženadakaže–šapnuPankratovgurnuvšiOkunjevalaktom

uslabinu.–...Nadiskusijusmoutrošilimnogo,alizatoseomladinakojajeučestvovalaunjojmnogočemu

naučila. Mi sa velikim zadovoljstvom možemo da kažemo kako je u našoj organizaciji slompristalicaTrockogapotpunoočigledan.Nemogusepožalitidaimnismodalidaseizjasneipotpunoizlože svoje poglede. Ne, čak je ispalo suprotno: sloboda akcije koju smo im dali dovela je dočitavognizanajgrubljihnarušavanjapartijskedisciplinesnjihovestrane.

Taljajebilauzbuđena.Pramenkosejojjepadaonaliceismetaodagovori.Onazabaciglavu.–Mi smo ovdje slušalimnoge drugove iz rejona, i svi su govorili ometodama kojima su se

služili trockisti.Ovdjenakonferencijionisuzastupljeniupriličnombroju.Rejonisuimnamjernodali punomoćja da bismo ih još jednomovdje, na gradskoj partijskoj konferenciji, čuli.Nije našakrivicaakoonimaloistupaju.Potpunakatastrofaurejonimaićelijamanaučilaihjekoječemu.Teškojesadaupravosovegovorniceistupatiiponavljationoštosujošjučegovorili.

IzdesnoguglaparteraTaljuprekidenečijioštarglas.–Mićemojošdakažemo!Lagutinaseokrenu.–Paštaje,Dubava,daj,izađidatečujemo–predložiona.Dubavazaustavinanjojprodoranpogledinervoznoiskriviusta.–Doćićevrijeme–rećićemo!–doviknuonisjetisejučerašnjegteškogporazausvomrejonu,

gdjesugapoznavali.Usalisezačugunđanje.Pankratovneizdrža:–Šta,mislitedajošjednomdrmatePartiju?

Dubavajepoznaonjegovglas,aliseineokrenu,negosamozagrizeusnuispustiglavu.Taljajeprodužavala:–Kaoubjedljivprimjerkakotrockistinarušavajupartijskudisciplinu,možeposlužiti,evo,isam

Dubava.On je naš stari komsomolski radnik,mnogi ga poznaju, arsenalci naročito.On je studentHarkovskog komunističkog univerziteta, ali mi svi znamo da se on već tri sedmice nalazi ovdjezajedno sa Šumskim. Šta ih je dovelo ovamo u jeku predavanja na univerzitetu? U gradu nemanijednogrejonaukomeoninisuistupali.Istina,Mihailojeposljednjihdanapočeodasetrijezni.Koih je poslao ovamo? Osim njih, mi imamo čitav niz trockista iz raznih organizacija. Svi su oninekadaradiliovdjeisadasudošlidaraspaleunutarpartijskuborbu.ZnaliPartijskaorganizacijazanjihovomjestoboravka?Naravno,ne.

Konferencijajeočekivaladaćetrockistiistupitiipriznatisvojegreške.Taljajepokušavaladaihgurnenaputpriznanja igovorila jekaoda senijenalazilana tribini,negoda jevodiladrugarskirazgovor:

–Sjećate sekakonamseuovoj istojzgradiprije trigodinevratioDubavasabivšomgrupom»radničkeopozicije«?Sjećate se njegovih riječi: »Nikada iz svojih rukunećemo ispustiti partijskuzastavu«, i nisu prošle ni tri godine, aDubava ju je ispustio.Da, ja kažem– ispustio. Jer njegoveriječi»doćićevrijeme–rećićemo«govoreotomedaćeoninjegovijednomišljenicitrockistipoćijošdalje.

Izposljednjihsjedištasezačulo:–NekaTuftakažekakokazaljkastojinabarometru,onjenjihovmeteorolog.Začuše,seuzbuđeniglasovi:–Dostaješale!–Nekaodgovore:daliprekidajuborbuprotivPartijeiline?–Nekakažukojenapisaoantipartijskudeklaraciju!Uzbuđenjejerasloipredsjedavajućijedugozvonio.UopštemžamorugubilesuseTaljineriječi,aliuskoroseburastišaiponovosečulo:– Mi dobijamo pisma od naših drugova sa periferije – oni su s nama i to nas oduševljava.

Dozvolitemidavampročitamodlomakizjednogpisma.NapisalagajeOlgaJurenjeva,njumnogiovdjepoznaju,onajesadarukovodilacorganizacionogodjeljenjaOkružnogkomitetaKomsomola.

Izgomilepapiraizvučelistipočedačita:»Praktičniradjezabačen,većčetvrtidanječitavBirourejonima,neviđenomžestinomtrockisti

supoveliborbu.Jučesedogodioslučajkojijeizazvaonegodovanječitaveorganizacije.Nedobivšivećine ni u jednoj ćeliji u gradu, opozicionari su odlučili da ujedinjenim snagamapočnuborbu ućelijiOkružnog vojnog komesarijata, u koju ulaze komunisti okružne planske uprave i prosvjetniradnici.Ćelijaimačetrdesetčlanova,alitususesabralisamatrockisti.Nikadajošnismočulitakvihantipartijskihistupanjakaonaovojsjednici.Jedanizvojnogkomesarijatajedirektnorekao:'Akosepartijski aparat ne preda,mi ćemo ga silom srušiti'.Ovu njegovu izjavu opozicionari su dočekaliaplauzom. Tada je istupio Korčagin i rekao: 'Kako vi, kao članovi Partije, možete da aplaudirateovome fašisti'? Korčaginu nisu dali da nastavi, lupali su stolicama i derali se. Članovi ćelije,ozlojeđeniovimnasilništvom,zahtijevalisudačujuKorčagina,alikada jePavleprodužio,opet jepriređenaopstrukcija.Pavleimjedovikivao: 'Lijepavamjetademokratija!Ipakćugovoriti'!Tadagajenekolikoljudizgrabiloipokušalodasvučesagovornice.Dogodiloseneštonevjerojatno.Pavle

sebranioiprodužavaodagovori,alisugaodvuklizapozornicui,otvorivšipobočnavrata,izbacilinastepenice.Nekipodlacmujeraskrvaviolice.Gotovočitavaćelijajeotišlasasastanka.Ovajslučajjemnogimaotvoriooči...«

Taljanapustigovornicu.*

Segal je već dvamjeseca radio kao rukovodilac Agitpropa gubkoma Partije. Sada je sjedio upredsjedništvuporedTokarjeva i pažljivo slušao istupanje delegata gradskepartijskekonferencije.Dosadjegovorilasamokomsomolskaomladina.

»Kakosuserazvilizaovihnekolikogodina!«misliojeSegal.–Opozicionarisevećznoje,–rečeonTokarjevu–ateškaartiljerijajošnijenistupilaudjejstvo.

Omladinaihrazbija.NagovornicuiskočiTufta.Njegovupojavuusalidočekašežamoromneodobravanja ikratkom

eksplozijom smijeha. Tufta se okrenu predsjedništvu da protestuje protiv takvog prijema, ali udvoranijevećzavladalatišina.

–Nekomejeovdjenazvaometeorologom.Etovam,drugovivećino,kakoseviizrugujetemojimpolitičkimpogledima!–izdušionbrzopotezno.

Opštismijehdočekanjegoveriječi.SnegodovanjemTuftapokazapredsjedništvunadvoranu.–Makolikosevismijali, jaćuopetdavamkažem:omladinaje–barometar.Lenjin jeo tome

nekolikoputapisao.Udvoraninastatišina.–Štajepisao?–čuseizsale.Tuftaživnu.–Kadasepripremaooktobarskiustanak,Lenjinjedavaodirektivudaseokupiodlučnaradnička

omladina,dasenaoružaidasezajednosamornarimaprebacinanajvažnijamjesta.Hoćetelidavampročitamtomjesto?Jaimamsvecitateispisanenakarticama–iTuftaotvoritašnu.

–Mitoznamo!–AlištajeLenjinpisaoojedinstvu?–Aštaopartijskojdisciplini?–GdjejeLenjinprotiustavljaoomladinustarojgardi?Tuftaizgubivezuipređenadrugutemu:– Tu je Lagutina čitala pismo Jurenjeve. Mi ne možemo odgovarati za neke nenormalnosti u

diskusiji.CvetajevsenagnuisrditošapnuŠumskom:–Pošaljibudaludasebogumoli,onćeičelodarazbije!Šumskiodgovoriistotakotiho:–Da!Ovajmamlazćenaspotpunoupropastiti.Atankipiskaviglasprodužavaojedaparauši:– Ako ste vi organizovali frakciju većine, onda i mi imamo pravo da arganizujemo frakciju

manjine!Usalinastaurnebes.

Tuftinglasjebiozaglušennegodovanjima.–Štajeto?Opetboljševiciimenjševici!–RKPnijeparlamenat!–Oniradezasve,–odMjasnikovapadoMartova!Tuftauzmahnurukamakaodaćezaplivatiiprkosnozabrza:–Da, potrebna je sloboda grupisanja. Inače kako ćemo semi ne istomišljenici boriti za svoje

pogledesatakvomorganizovanom,disciplinovanomvećinom?Usalijepostalosvebučnije.Pankratovsedižeiviknu:–Pustiteganekaseizjasni,tojekorisnoznati!Tuftaizbrbljatoštodrugiprećutkuju.Nasta tišina. Tufta je shvatio da je prekardašio. To nije trebalo sada govoriti. Njegova misao

skoknui,završavajućisvojeistupanje,oazasuslušaocegomilomriječi:–Vi,naravnomožetedanas isključite idanasgurneteustranu.Tojevećpočelo.Menesuveć

izguraliizGubkoma.Ali,ništa,uskoroćemodavidimokojebioupravu–ionsespustiusalu.DubavadobiodCvetajevaceduljicu:»Mićaj,sadaistupi.Istina,tonećepopravitistvar,našporazjeočigledan.Neophodnojepopraviti

Tuftu.Tojemazgoviblebetalo.«Dubavazamoliriječiodmahjedobi.Kadasepopenagovornicu,usalinastanapregnutatišina.Ćutanjekojeobičnonastajeprednečije

istupanjeDubavaosjetikaohladnoćuotuđenosti.Sadakodnjeganijebiloonevatrenostisakojomjeistupaoućelijama. Izdanaudangasila se tanjegovavatra i sada,kaoda jebilavodompolivena,ostao je samo ljutidim;a tajdim jebionjegovobolesno samoljublje,koje jebilo ranjenoočitimporazomiodlučnimotporomstarihprijatelja.Uztosejoštvrdoglavoodupiraodapriznadanijeupravu.Odlučiojedaostaneuporan,iakojeznaodaćegatojošvišeudaljitiodvećine.Govoriojeprigušenimglasom,alijasno:

–Jamolimdameneprekidate ine smetate svojimupadicama.Hoćuda izložimnašupoziciju,iakounaprijedznamdajetouzaludnastvar–visteuvećini.

Kada on izreče posljednje riječi, u sali kao da pršte granata. Čitava bujica uzvika sruči se nanjega.Kaoudarcibičapoobrazu,dočekalisugagnjevnipovici:

–Sramota!–Doljerazbijači!–Dosta!Dostasublatili!Ironičnismijehdočekaogajekadasespuštaosagovornice,itajsmijehgajeubijao.Dasuvikali

gnjevnoisnegodovanjem,tobizanjegabilozadovoljstvo,alisugaismijavalikaonekogpjevačakadauzmepogrešnunotupasezagrcne.

–RiječimaŠumski–rečepredsjedavajući.Mihailosepodiže.–Janećudagovorim.IzposljednjhredovazačusePankratovljevovbas:–Molimzariječ!PobojiglasaDubava jeodmahosjetioPankratovljevoduševnostanje.Takoongovorikadaga

netkoteškouvrijedi.Pratećimračnimpogledomvisoku,malopogrbljenuPankratovljevufigurukako

žuri prema govornici,Dubava osjetimučan nemir.On je znao šta će reći Pankratov. Sada se sjetijučerašnjeg susreta na Solomenki sa svojim starim prijateljima koji su u prijateljskom razgovorupokušalidaganatjerajudaprekinesopozicijom.SnjimsubiliCvetajeviŠumski.SastalisusekodTokarjeva. Tamo su bili Pankratov, Okunjev, Talja, Volincev, Zelenova, Staroverov i Artjuhin.Dubavaseoglušioonjihovepokušajedauspostavejedinstvo.UjekurazgovoraonjeotišaozajednosaCvetajevimpodvlačećinatajnačindaneželipriznatidasupogrešninjegovipogledi.Šumskijeostao. I eto, on sada odbija da istupi. »Mekušni intelektualac!Oni su ga, naravno, obradili« ljutitopomisli Dubava. U ovoj bezobzirnoj borbi Dubava je izgubio sve prijatelje. Na KomunističkomuniverzitetuprekinuojeodnosesastarimprijateljomŽarkim,kojijenasastankuBiroaoštroistupioprotiv izjave »četrdeset šestorice«. Kasnije, kada su se nesuglasice zaoštrila, prestao je uopšte dagovorisnjim.Nekolikoputagajevidiousvomstanu–kodAne.VećgodinadanajekakojeoženjensAnomBorhart.OniAnaimalisuzasebnesobe.DubavajesmatraodasezategnutiodnosisAnom,kojanijedijelilanjegovepoglede, izdanaudanpogoršavaju i zbog toga što jeŽarkipostaonjenčesti gost.Ovdje nije bilo ljubomore, ali ga je prijateljstvoAne saŽarkim, sa kojimDubava nijerazgovarao, ljutilo.On joj je to rekao i tada je došlodovelikog razgovora, i odnosimeđunjimapostalisujošzategnutiji.Onjeiovamopošao,anijejojrekaokudaide.

KolopletnjegovihmisliprekidePankratov.–Drugovi!–Ončvrstoizgovoriovuriječ.Priđesamojivicigovornice.–Drugovi!Mivećdevet

danaslušamoistupanjeopozicionara.Otvorenorečeno:oninisuistupalikaosaborci,revolucionariinaši klasni prijatelji, – njihova istupanja su bila duboko neprijateljska, nepomirljiva, zlobna iklevetnička.Da,drugovi,klevetnička!Nas,boljševike,pokušalisudapredstavekaopristalicerežimabatineuPartiji,ikaoljudekojiizdajuinteressvojeklaseirevolucije.Najbolji,najprovjerenijiodrednašePartije,slavnustaruboljševičkugardu,onekojisuiskovaliivaspitaliRKP,onekojejecarskatiranija morila po tamnicama, one koji su s drugom Lenjinom na čelu vodili nemilosrdnu borbuprotivsvjetskogmenjševizmaiTrockog,–njihsupokušalidaprikažukaopredstavnikepartijskogbirokratizma. Samo neprijatelj može da kaže takve riječi! Zar Partija i njen aparat nisu jednanerazdvojna cjelina?Na šta to liči, recite sami?Kakobismominazvali onekoji bi huškalimladecrvenoarmejceprotivkomandiraikomesara,protivštaba–itosveuvrijemekadajeodredokruženneprijateljima? Znači, ako sam ja danas bravar, onda sam ja, po mišljenju trockista, još uvijek»pošten«,aliakosutrapostanemsekretarkomiteta,ondasamveć»birokrata«i»činovnik«?!Zarnijemalo čudnovato, drugovi, što se među opozicionarima, koji se bore protiv birokratizma i zademokratiju, nalaze i takvi kao, na primjer, Tufta, koga su nedavno otpustili s posla zbogbirokratizma,iliCvetajev,dobropoznatSolomencimaposvojoj»demokratiji«, iliAfanasjev,kogajeGubkomtriputaotpuštaosaposlazbognjegovogkomandovanjaipritiskaupodoljskomrejonu?Aličinjenicaje,drugovi,dasuseuborbiprotivPartijeujedinilisvionikojejePartijatukla.Najboljećebitidao»bolješevizmu«Trockogakažukojuriječstariboljševici.NeophodnojedaomladinaznaistorijuborbeTrockogprotivboljševika injegovestalneskokove iz jednog taboraudrugi.Borbaprotiv opozicije učvrstila je naše redove i idejno ojačala našu omladinu. U borbi protiv sitno-buržoaskih struja čeličili su se Boljševička partija i Komsomol. Histerični paničari iz opozicijeproriču nampotpun ekonomski i politički slom.Ali naša sutrašnjica će pokazati koliko vrijede taproročanstva.Onitražedanašestarce,naprimjerTokarjeva,idrugaSegolapošaljemonaradkodmašine,adasenanjihovomjestopostavirastrojenibarometarkaoštojeDubava,kojiborbuprotivPartijehoćedapredstavikaonekiheroizam.Ne,drugovi,miseneslažemostimstvarima.Našistarcićedobitizamjenu,alinjihnećezamijenitionikojiprilikom,svakepoteškoćenapadajulinijuPartije.MinećemodozvolitidaserušijedinstvonaševelikePartije.Nikadasenećerascijepitistaraimlada

garda. U nepomirljivoj borbi protiv sitnoburžoaskih struja, pod Lenjinovom zastavom, mi ćemopobijediti!

Praćenburnimaplauzom,Pankratovjesilaziosgovornice.*

DankasnijekodTufteseskupilodesetakljudi.Dubavajegovorio:–JaiŠumskidanasodlazimouHarkov.Ovdjevišenemamoštadaradimo.Postarajtesedasene

rasturite. Nama ostaje da sačekamo i da vidimo kako će se razvijati događaji. Jasno je da će nassveruskakonferencijaosuditi, ali,meni sečini, još jepreranodaočekujemo represalije.Većina jeriješiladanasjošjednomprovjerenaradu.Nastavitiborbuotvoreno,naročitoposlijekonferencijeznači–izletjetiizPartije,atoneulaziuplannašeakcije.Teškojerećištaćebitidalje.Činimise,svesmovećpretresli.–Ionustadespremajućisedaide.

Mršav,tankihusana,Starovjerovtakođeustade.– Ja tebe ne razumijem, Mićaju – poče on pomalo vrškajući i zamuckujući. – Znači, odluka

konferencijezanasnećebitiobavezna?Cvetajevgaoštroprekide:–Formalnojeobavezna,inačegubišpartijskučlanskukartu.Vidjećemokakavćevjetardunuti,a

sadaćemodaseraziđemo.Tufta se nemirno pokrenu na stolici. Šumski, namrgođen i blijed, samodrim kolutovima oko

očijuzbogneprospavanihnoći,sjediojekodprozoraigrickaonokte.NaposljednjeCvetajeveriječionprekidemučnozanimanjeiokreneseskupu.

–Jasamprotivtakvihkombinacija–rečepotmulimglasom,razdraživšiseiznenada.–Jaličnosmatram da je odluka konferencije za nas obavezna. Mi smo branili svoja ubeđenja, ali odlucikonferencijemisemoramopotčiniti.

Starovjerovgaodobravajućipogleda.–Jasamtoisamhtiodakažem–provrskaon.DubavaukliještiočimauŠumskogipodrugljivoprocijedi:– A ko je tebi nešto govorio? Ti još imaš mogućnosti da se »pokaješ« na gubernijskoj

konferenciji.Šumskiskoči.–Kakvimti to tonomrazgovaraš!Da tipravokažemtvojemeriječiodbijaju iprimoravajuda

porazmislimojučerašnjemstavu.Dubavasamoodmahnurukom:–Tebisamojoštoostaje.Idi,pokajsedokjošnijekasno.I,opraštajućise,DubavapružirukuTuftiiostalima.UbrzoposlijenjegaodošeŠumskiiStarovjerov.

*Cičomzimomobilježilajesvojulazakuistorijuhiljadudevetstodvadesetčetvrtagodina.Bjesnio

je januar iznad snijegom zavijane zemlje, a u drugoj polovini počeo da urla vijavicama i dugommećavom.

Jugozapadneželjezničkeprugezatrpavaojesnijegiljudisuseneprekidnoborilisapodivljalomstihijom.Usnježnabrdazarivalisusečeličnipropeleriralićeiprobijaliputvozovima.Odstudenii

mećave kidale su se zaleđene telegrafske žice, od dvanaest linija radile su samo tri: indoevropskitelegrafidvijedirektnelinije.

Utelegrafskojsobistanice»Šepetovka1«neprekidnosevodioneumornirazgovor,kojrazumijesamoiskusnouho.

Telegrafistkinje sumlade, one nisu otkucale više od dvadeset kilometara telegrafske trake, alinjihovstarikolegavećjepočinjaotrećustotinukilometara.Onnečitakaoone,nemrštičeloslažućiteška slova i rečenice. Ispisuje na blanketu jednu riječ za drugom. Prima na sluh: »Svima, svima,svima!«

Zapisujući te kratke riječi, telegrafistmisli: »Sigurno je opet cirkular o borbi sa smetovima.«Napoljujevijavica,vjetarbacauprozorečitavepregrštisnijega.Telegrafistiseučinidanekokucana prozor, okrenu se da pogleda i nehotice se zanese ljepotom ledenog veza na staklima.Nijednaljudskarukanebimoglaizrezatiovakvuprefinjenurezbarijulišćaidrveća.

Zanesentimprizoromljepote,onjeprestaodaslušaaparat,akadaseokrenuiuzenadlarftrakudapročitapropušteneriječi,aparatjesaopštavao:

»Dvadesetprvogjanuaraušestsatiipedesetminuta...«Telegrafisthitrozapisapročitanoi,prebacivšitraku,naslonisenarukuipočedasluša:»JučejeuGorkamapreminuo...«Telegrafistjezapisivaonežureći.Kolikojeonusvomživotu

čuoradosnihi tragičnihsaopštenjaiprvidoznaozatuđužalostisreću.Davnojevećprestaodaseunosi u smisao škrtih, iskidanih rečenica, hvatao ih je sluhom imehanički ispisivao na papir i nemislećionjihovojsadržini.

Evoopetjenekoumro,opetnekomejavljaju.Telegrafistjezaboraviozaglavlje:»Svima,svima,svima.«Aparat otkucava »V-l-a-d-i-m-i-r I-lj-i-č-« – i stari telegrafista, pretvara otkucaje u slova.Onakomalo umoran, sjedi sasvim spokojno.Negdje je umro nekakavVladimir Iljič.Kome to onzapisujetetragičneriječi,koćedazaplačeodtuge?Njemujetosvejedno,njegasetoništanetiče.Aparatotkucavatačke,crtice,opettačke,opetcrtice, ionizpoznatihzvukovasastavljaprvoslovo:»L«.Zanjimpišedrugo–»E«,porednjegamarljivo ispisuje»NJ«,dvaputpodvlačicrticu izmeđudvijeuspravneiodmahdodaje»I«ivećautomatskidopisujeposljednje–»N«.

Aparatotkucavapauzu,itelegrafistazatrenutakbacapoglednaispisanuriječ–»LENJIN«.Aparatprodužavadaotkucava,alimisaokojajeslučajnonaišlanapoznatoimeopetmusevraća.

Telegrafista još jednompogledaposljednjuriječ–»LENJIN«.Šta?Lenjin?Okoza trenutakodrazičitav tekst telegrama.Nekoliko trenutaka telegrafista jebuljioublanket,prviputza trideset idvijegodineradanijepovjerovaouonoštojezapisao.

Tri puta je letimiceprešaopreko redova, ali su se te teške riječi upornoponavljale: »Umro jeVladimir IličLenjin«.Starac skoči,podižezavrnutu traku,upi seočimaunju.Trakaoddvametrapotvrdilajeonouštonijemogaodapovjeruje!Onokrenusvojesamrtničkiblijedolice, injegovedrugaricečušenjegovpotresniuzvik:

–Lenjinjeumro!*

Vijest o velikom gubitku izletjela je iz telegrafske sobe kroz širom otvorena vrata i brzinomvijaviceobletjelastanicu,bacilaseusnježnuburu,zakovitlaladužtračnicaikaoledenivjetarprodrlakrozodškrinutupolovinugvozdenihvrataložione.

Uložionijenadremontnomjamomstajalalokomotivakojujeliječilabrigadazalakeopravke.

StariPolitovski samse spustiopod trbuh svoje lokomotive i pokazivaobravarimabolesnamjesta.ZaharBruzžakjezajednosArtjomomispravljaoiskrivljenurešetkuvatrišta.OnjedržaorešetkunanakovnjuipodmetaojepodudarceArtjomovačekića.

PosljednjihgodinaZahar jepriličnoostario, teškidoživljajiotavili sudubokubrazdunačelu iposrebrilikosunasljepoočnicama.Leđasusepogurila,uupalimočimanaziraosesumrak.

Kroz svijetli otvor ložioničkih vrata promače čovjek i odmah ga proguta sumrak predvečerja.Njegovprvikrikzaglušili,suudarcipoželjezu,alikadapritrčaljudimakodlokomtive,Artjomnespustipodignutičekić.

–Drugovi!Lenjinjeumro!Čekićlaganokliznusramena,iArtjomovarukaganečujnospustinacementnipod.–Štatitoreče?–Artjomovarukakaokliještimazgrabikožuhčovjekakojijedonioovustrašnu

vijest.Aon,zasutsnijegomiteškodišući,ponovi,alivećpromukloiiznemoglo:–Da,drugovi,Lenjinjeumro...Izatoštočovjekvišfenijevikao,Artjomshvatipotresnu istinu i teksadaprepoznade lice toga

čovjeka–tojebiosekretarpartijskogkolektiva.Izjamesuizašliljudiićutkeslušaliosmrtionogačijejeimeznaočitavsvijet.Akodkapije,potresavšisvesvojimjezivimzvukom,počedarida lokomotiva.Sakrajastanice

lelekomodgovaradruga,treća...Njihovom snažnom i treperavom pozivu pridruži se zvuk sirene električne centrale, oštar i

prodorankaozvukšrapnelauletu.Jasnimbakarnimzvukomsvenadmašibrzovoznaljepotica»S«–lokomotivaputničkogvozakojijebiospremandatkrenezaKijev.

OdneočekivanostiuzdrhtaojeobavještajacGPUkadajemašinovođadirektnogvozaŠepetovka–Varšava, saznavši zauzrokalarmnih sirena, laganopodigao ruku i povukao lančićkoji jeotvaraoventil sirene.On je znao da posljednji put svira i da je time završen njegov rad na tojmašini, alinjegovarukasenijeodvajalaodlančićaizavijanjelokomotivepodizalojesmekihdivanauplašenepoljskekurireidiplomate.

Ložionasepunilaljudima,kojisuulazilinasvavrata.Akadajevelikazgradabilaprepuna,kroztišinutugeodjeknušeprveriječi.

GovoriojesekretaršepetovskogOkružnogkomitetaPartije,stariboljševikŠarabrin:–Drugovi!UmrojevođsvjetskogproletarijataLenjin.Partijujezadesionenadoknadivgubitak–

umroječovjekkojijeunepomirljivostipremaneprijateljimastvorioivaspitaoboljševičkupartiju.SmrtvođePartijeiklasepozivanajboljesinoveproleterijataunašeredove...

Zvuci posmrtnogmarša, stotinegologlavih ljudi, iArtjom,koji za posljednjih petnaest godinanijednomnijeplakao,osjetikakogagrčstežeugrlu,isnažnaramenapočešedasetresu.

Činilo se da zidovi željezničarskog kluba neće izdržati pritisak nabijenemase.Napolju je cičazima,na jelamapredulazomjesnijeg i ledene iglice,aliusali jezagušljivoodpeći idisanjašeststotinaljudi,kojinisumoglidanedođunaovukomemorativnusjednicupartijskogkolektiva.

Ovajputusalinijebilograjeirazgovora.Velikatugaprigušilajeglasove,ljudisurazgovaralitihoiustotinamaočijuplamsalisubolituga.Činilosekaodaseovdjesabralaposadabrodakojojjemorskaburaodnijelaiskusnogkormilara.

Isto tako tiho članovi Biroa zauzeše svoja mjesta za stolom predsjedništva. Plećati Sirotenko.

opreznopodižezvono,dadekratakznak,iusalizavladanapregnutatišina.OdmahposlijekomemorativnogreferataodstolasedižeodgovornisekretarkolektivaSirotenko.

Toštojeonsaopštionikoganijezačudilo,iakojebiloneobičnozakomemorativnusjednicu.–Čitavnizradnikamolidaserazmotrinjihovamolba.Molbujepotpisalotridesetsedamdrugova

–saopštiSirotenkoipočedačita:»Željezničkom kolektivu Komunističke partije boljševika stanice Šepetovka jugozapadne

željezničkepruge.Smrt vođe pozvala nas je u redove boljševika, imimolimo da na današnjoj sjednici budemo

provjereniiprimljeniuPartijuLenjina.«Ispodovekratkemolbestajalasudvaredapotpisa.Sirotenkoihječitaozastajućiposlijesvakogimenadabiprisutnimoglidaihzapamte.–PolitovskiStanislavZigmundovič,mašinovođa,tridesetšestgodinaradnogstaža.Salomprođetalasodobravanja.–KorčaginArtjomAndrejevič,bravar,sedamnaestgodinaradnogstaža.–BruzžakZaharFilipovič,mašinovođa,dvadesetijednagodinaradnogstaža.Talas odobravanja je rastao, a Sirotenko je produžavao da čita imena kadrovaca željezničko-

ložioničkogplemena.Usalinastapotpunatišinakadstolupriđeprvipotpisnik.StaracPolitovskinijemogaodabezuzbuđenjapričaistorijusvogaživota.– ...Štadavamkažem,drugovi?Znasekakav jeu tovrijemebioživotčovjeka radnika.Čitav

životjevukaojaram,austarosti, jedolaziodoprosjačkogštapa.Priznaćuvam,kadajerevolucijaizbila,jasamsebesmatraostarcem.Porodicamepritisla,pasamtakoipropustiodapotražimputuPartiju. Iako u sukobu neprijatelja nikada nisam pomagao, ipak sam se u borbu rijetko upuštao.Devetsto pete bio sam u štrajkačkom komitetu varšavskih radionica i bio sam uz boljševike. Bilomladosti, pa i vatrenosti.Ali šta sada da se spominje staro! Smrt Iljičeva pogodilame usred srca.Zauvijeksmoizgubilisvogprijateljaistaratelja,isadavišenemogudagovorimostarosti!...Nekaneko ljepše kaže, ja ne umijem. Samo jedno mogu da kažem – ja hoću s boljševicima i nikakodrukčije.

Sijedimašinovođadižeglavuiispodsijedihobrvauprijenetremičanpogledusalukaodajeodnjeočekivaoodluku.

NijednarukasenedižedaodbijeomalenogsijedogčovjekainikoseneuzdržaodglasanjakadajeBirozamolionepartijcedaionikažusvojuriječ.

OdstolasePolitovskivraćaokaokomunist.Sviprisutnisurazumjelidasedogađaneštoneobično.TamogdjejemaloprijestajaostarimašinovođasadajevećstajalaogromnaArtjomovafigura.

On nije znao šta će sa svojim dugačkim rukama, i gužvao je šubaru. Izlizan na krajevima, kratakovčjikožuhjebiootkopčan,akragnasivevojničkebluzeurednozakopčanasadvabakarnadugmeta,dajemusvečan izgled.Baci letimičanpoglednasalu iprinjijetipoznatožensko lice.Međusvojimdrugaricama izkrojačke radionice sjedjela jeGalina,kćikamenoresca.Onamu jeuputilaosmijehpraštanja. U tom osmijehu bio je izraz odobravanja i još nešto neiskazano, skriveno u uglovimausana.

–Ispričajnamsvojubiografiju,Artjome!–čuojeSirotenkovglas.

Onnijenavikaodagovorinavelikomskupu,isvelikimnaprezanjemjepočinjaosvojuistorijuKorčagin stariji. Tek sada je osjetio da nećemoći iskazati sve to što je u njemu život nagomilao.Teškojesastavljaoriječi,aiuzbuđenjemujesmetalo.Nikadauživotunijeosjećaoneštoslično.Sadaje sasvim jasno shvatio da u njegovom životu nastaje odlučan prelom i da on – Artjom – činiposljednjikorakpremaonomeštoćedauljepšanjegovoteškoisurovobitisanjeidamusmisao.

–Bilonasječetvoroumatere–počeojeArtjom.U sali je tišina. Šest stotina ljudi pažljivo sluša visokogmajstora s orlovskim nosom i očima

utonulimpodgustecrneobrve.–Mati jekuhalakodgospođe.Oca semalo sjećam,znamsamoda se slaboslagaosmaterom.

Kvasiojegrlovišenegotreba.Živjelismosmaterom.Teškojojjebilodanastolikehrani.Gospodasujojdavalamjesečnočetirirubljaihranu,agrbačilajeodzoredokasnenoći.Imaosamsrećupasam dvije zime išao u osnovnu školu, naučili sume da čitam i pišem, a kada sam ušao u desetugodinu,matinijeimaladrugogizlazanegodameodvedezašegrtaubravarskuradionicu.Bezplate,natrigodine–samozahranu...GazdaradionicejebioNijemac,nekiFerster.Izpočetkanijehtiodameuzmezatoštosambiopremlad,alisambiopokrupan,imatimijedodaladvijegodine.Biosamkod tog Nijemca tri ravne godine. Zanatu me nisu učili, nego sam obavljao domaće poslove idonosio votku. Pio je namrtvo ime...Goniome i po ugalj i po gvožđe...Gazdaricame napravilasvojimslugom:vukaosamjoj lonceičistiokrompire.Svakojegledaodamegurnenogom,čestobez ikakva razloga,onako, iznavike.Neugodimneštogazdarici– aona jebilana sve ljuta zboggazdinog pijančevanja, – lupi me po njušci. Pobjegnem od nje na ulicu, a kuda ću, kome da sepožališ?Matiječetrdesetvrstadaleko,aninjojnemaškuda...

Niuradionicinijebilobolje.Tamojegospodariogazdinbrat.Tajgadjevoliodasešegačisamnom.»Dajmi–veli–onajkolut«–ipokaženazemljuuuglugdjejekovačkoognjište.Jatamo,zgrabimkolut,aontekštojeizvatreizbačen,iispečemprstedomesa.Jajaučemodbola,aonsecereka,zakocenuoseodsmijeha.Dozlogrdilomitosve,ijatipobjegnemmateri.Aonaneznaštaćesamnom.PovelamenazadNijemcu,vodi,asveplače.Trećegodinesumipočelipokazivatiponeštoiz zanata, ali sume i dalje degenečili.Opet sam pobjegao, sada u Starokonstantinov.Najmio se ukobasičarskoj radionici, preko godinu i po dana odgrbačio sam tamo crijeva vukući. A onda sedogodilodajenašgazdaprokockaosvojuradionicui,neplativšinamzačetirimjesecaniprebijenepare,beztragaseizgubio.Takosamsejaizvukaoizovejazbine.Sjeosamuvoz,došaodoZmerinkeipošaodatražimposla.Nekajehvalajednomradnikuizložione–sažaliosenamene.Kadjesaznaoda se ja u koješta razumijem u bravarstvu, kao za nekog svog, počeo je da oblijeće oko uprave.Prema visini dali su mi sedamnaest godina, i ja tada postadoh bravarski pomoćnik. I već je, eto,devetagodinakakoovdjeradim.Etotoještomogudakažemosvojojprošlosti,aovosadavivećisamiznate...

Artjomprevučešubaromprekočela idubokouzdahnu.Trebalo je reći jošononajvažnije, izanjeganajteže,nečekajućidaganetkopita.I,nabravšigusteobrve,produži:

–Svakmožedameupita zašto nisamboljševikoddanakada je planulo.Štamogudakažem?Mnogojevremenaprošlo,ajasamteksadanašaosvojput.Štadakrijem?Nisamgaranijevidio,atrebalo je da krenem ovim putem još osamnaeste, kad smo štrajkovali protiv Nijemaca. MornarŽuhrajsnamajevišeputarazgovarao.Tekdvadesetesamseprihvatiopuške.ZatjeralismobijeleuCrnomore,ijasevratiokući.Gužvasezavršila,alitadaporodica,djeca...Izgubiosedomaćinstvu.AkadaumrijenašdrugLenjiniPartijaizbaciovajpoklič,pogledahjanasvojživot,ipostademijasnošta mi nedostaje. Nije dosta samo braniti svoju vlast, sada kada nema Lenjina, mi moramo da

poslujemokao složnaporodicadabi sovjetskavlast rasla i stajala čvrsta kao željeznaplanina.Mimoramopostatiboljševici–jerPartijajenaša!

Prosto,alisadubokomiskrenošću,stidećisezbogneskladnostisvogagovora,završiArtjomi,kaodasleđaskidetežakteret,ispravisekolikojedug.Očekivaojepitanja.

–Moždanekoželidaneštopita?–narušitišinuSirotenko.Redovi se pokrenuše, ali nitko se ne javi. Samo crni ložač, koji je ovamo došao pravo sa

lokomotive,dobaciodlučno:–Aštadagapitaš?Zargamineznamo?Dajmuputnicu,igotovo!KovačGiljaka,onizakicrvenodvrućineinaprezanja,promuklododade:–Tajnećedavrda,toćebitidobardrug.Stavinaglasanje,Sirotenko!Uzadnjimpolutamnimredovimasusjedilikomsomolci.Nekoodnjihsepodiže:–NekanamdrugKorčaginkažezaštoseonprihvatiozemlje,idaligaseljaštvomoždaneodvaja

odproleterskepsihologije.Salomsepronesežamorneodobravanja,nečijiglaspočeprotestovati:–Govoriprosto!Našaosigdjećešdafraziraš...AliArtjomjevećodgovarao:– Ništa, druže.Momak dobro veli – odao sam se zemlji. Tačno je to. Ali to ne znači da sam

izgubio radničku svijest. Sa današnjimdanom tome je kraj.Zajedno sa porodicompreseljavam sebliželožioni.Takoćebitibolje.Jerzemljameuguši.

Artjomovo srce još jednom uzdrhta kada vidje pred sobom čitavu šumu podignutih ruku. Neosjećajućisvogatijela,podignuteglave,pođenasvojemjesto.IzaleđačuSirotenkovglas:

–Jednoglasno.TrećijeporedstolapredsjedništvastaoZaharBruzžak.ĆutljivistaripomoćnikPolitovskog,koji

jevećdavnoisampostaomašinovođa,završavaojepričuosvomradnomživotui,kadajedošaodoposljednjegdana,rečetiho,aliipaksvigačuše:

– Ja moram završavati što su moja djeca započela. Nisu ona umirala zato da bih ja negdje uzapećkučučaozajednosasvojomtugom.Njihovupogibijujanisamdopunio,ali,eto,smrtvođemijeotvorilaoči.Zastaromenepitajte,mojpraviživotteksadapočinje!

Uzbuđen uspomenama, Zahar se natmuri, ali kada ga, ne postavivši mu nijedno oštro pitanje,dizanjemrukuprimišeuPartiju,njegoveočiserazvedrišeisijedaglavavišesenijeobarala.

Do kasne noći u ložioni se produžavala smotra ove velike smjene.U Partiju su primali samonajbolje,ljudekojesusvidobropoznavaliisavnjihovživotprovjerili.

Lenjinovasmrt je stotinehiljada radnikapretvorilauboljševike.Smrtvođenije razbila redovePartije.Takonidrvokojejejakimžilamadubokouraslouzemljunegineakomuodsijekuvrh.

GLAVAŠESTA

NaulazuuKoncertnudvoranustajalasudvačovjeka.Narukavuvisokog,sacvikerima,crvena

trakasanatpisom:»upravitelj.«–Jeliovdjesjednicaukrajinskedelegacije?–upitaRita.Visokiodgovorizvanično:–Da!Aštostetrebali?–Dozvolitedauđem.Onjesvojimtijelomnapolazatvaraoprolaz.OmjeriRituireče:–Vašapunomoć?Puštajusesamodelegatisodlučujućimisavjetodavnimglasom.Ritaizvadiitašnekartusapozlatom.Visokičovjekpročita:»ČlanCentralnogkomiteta«.Njegovu

službenostkaodanekorukomodnese,odmahpostadeučtivi»svoj«.–Izvolite,prođite,tamo,slijevestraneimaslobodnihmjesta.Ritaprođeizmeđuredovastolicai,kadaugledaslobodnomjesto,sjede.Izgleda, savjetovanjesevećzavršavalo.Ritapočedaslušagovorpredsjedavajućeg.Glas joj se

učinipoznat.–Dakle,drugovi, izabrani supredstavnicidelegacija za senjorenkonventSveruskogkongresa,

istotakoizasovjetdelegacija.Dopočetkajeostalojošdvasata.Dozvolitedajošjednomprovjerimospisakdelegatakojisustiglinakongres.

RitajepoznalaAkima:tojeontakobrzočitaospisakimena.Kaoodgovornanjegovoprozivanjedizalesuserukesacrvenimilibijelimpunomoćjima.Ritajeslušalasnapregnutompažnjom.Evojednogpoznatogprezimena:–Pankratov.Rita ugleda podignutu ruku, ali poznato lice pristanišnog radnika nije mogla da vidi. Prolaze

imena,iopetmeđunjimajednopoznato–Okunjev,odmahzanjimjošjedno:Žarki.Žarkog vidi. On sjedi vrlo blizu, napola okrenut prema njoj. Evo i njegovog profila koji je

gotovozaboravila...Da,tojeVanja.Većnekolikogodinaganijevidjela.Redalasuseimena.NajednomRitauzdrhta–čulaje:–Korčagin.Dalekonaprijedpodižeseispustinečijarukai,čudno,Ritaneodoljivozaželjedaviditogakojije

imaoprezimenjenogumrlogprijatelja.Upornojezagledalatamogdjesepodiglataruka,aliodavdesveglavesuizgledalejednake.Ritasedižeipođedužprolazaporedzida.Akimzavršičitanje.Počelupastolica,glasnirazgovordelegataimladalačkismijeh.Trudećisedanadvičegrajuusali,Akimuzviknu:

–Nemojtedazakasnite!...Boljšojteatar...sedamsati!...

Naizlaznimvratimasestvorigužva.Ritavidjedautojljudskojbujicinećenaćinikogaodpoznanika,pazastadedasačekaAkimaida

snjimnađeostale.UpravojepošlapremaAkimu,propuštajućiporedsebeposljednjugrupudelegata,kadaiznenadačuizasebe:

–Hajde,Korčagine!Odgovoriglasnjojtakopoznat:–Hajdemo.Rita se hitro okrenu. Pred njom je stajao stasit crnomanjast mladi čovjek u bluzi kaki boje,

utegnuttankimkavkaskimkaišem,iuplavimjahačimhlačama.Onagagledalaširomotvorenihočiju, i tekkadasujezagrlilenjegoverukeikadajedrhtavim

glasomizustio»Rita«,onajeshvatiladajetoPavleKorčagin.–Tisiživ!Tetrikratkeriječisvesumurekle.Onanijeznaladajenjegovasmrtbilaobičannesporazum.Salaseispraznila,ikrozotvoreniprozorčulasebukaizTverskeulice,tevelikegradskearterije.

Časovnik je već otkucao šest sati, a njima se činilo da su se sreli tek prije nekoliko minuta. AličasovnikjepozivaouBoljšojteatar.Kadasusespuštalinizvisokestepenice,onajošjednompogledaPavla.Sadajebiozapolaglavevišiodnje.Istikaoštojeibio,samomuževnijiiozbiljniji.

–Vidiš,neupitahtenigdjeradiš.–Radim kao sekretarOkružnog komiteta omladine ili, kakoDubava kaže, kao »činovnik« – i

Pavlesenasmiješi.–Jesiligavidio?–Da,vidiosamga,alitajsusretjenameneostavioneprijatanutisak.Izišli sunaulicu.Sirene automobila, kretanje i buka svjetine.Misleći jedno te isto, doBoljšog

teatrasudošligotovobezriječi.ABoljšojteatarjeokruživaloljudskomore,burnoiustalasano.Onose ustremilo kamenoj grdosiji pokušavajući da se probije kroz priželjkivane ulaze, koje su čuvalicrvenoarmejci,alineumoljivistražaripropuštalisusamodelegate.Onisuprolazilikrozkordonsaponosompokazujućisvojepunomoći.

Tomoreoko teatra– to jekomsomolskomore.Sve je toomladinakojanijeuspjeladadobijekarte za goste, ali koja je po svaku cijenu htjela da prisustvuje otvaranju kongresa. Promućurnikomsomolcisuseuvlačiliugrupedalegata, takođepokazivalinekicrvenipapirsličanpunomoći iponekaddospijevalidosamogulaza.Nekimajepolazilozarukomdaseprobijuikrozvrata,alibiovdjeudarilinadežurnogčlanaCKiliupravitelja,kojisugosteupućivalinagalerije,adalegateuparter.Tadabiih,navelikozadovoljstvoostalih»beskartaša«,izvodilinapolje.

Teatarnijemogaodapriminidvadesetidioonihkojisuželjelidaprisustvuju.RitaiPavleteškosuseprobilidoulaza.Delegatisustalnopridolazili:dovozilisuihtramvajii

automobili. Pred ulazom gužva. Crvenoarmejcima, takođe komsomolcima postalo je već teško.Pritisnulisuihuzazid,asaglavnogulazačujese:

–Gurajte,baumanci,gurajte!–Upri,brale,mićemonadjačati!–Puš-š-taj!...ZajednosKorčaginomiRitomkaošilošmugnumomčićlukavihočijusKimovskom22značkom

iumakavšiodupravitelja,vratolomnopoletjeufoaje...Samojednomagnovenje– ionse izgubiubujicidelegata.

–Sjedimoovdje–pokazaRitana»mjestaizafotelja«kadauđošeuparter.Sjedošeuugao.–Jabihželjeladamiodgovorišnajednopitanje,–rečeRita.–Iakotastvarvećpripadaprošlosti,

nadamse,tićešmiipakreći:zaštosiondaprekinuonašeučenjeiprijateljstvo?Većodprveminutenjihovogsusretaonjeočekivaotopitanje,paipaksezbunio.Njihovipogledi

sesretoše,iPavleshvati:onazna.–Jamislim,Rita,datisveznaš.TojebiloprijetrigodineasadajamogusamodaosudimPavku

zatajpostupak.Uopšteuzevši,Korčaginjeusvomživotupraviovelikeimalegreške,ijednaodnjihbilajeitazakojutipitaš.

Ritasenasmiješi.–Dobartijeuvod.Alijačekamodgovor!Pavlepočetiho:–Tomenisamkrivsamojanegoi»Obad«,njegovarevolucionarnaromantika.Knjigeukojima

su bili izrazito opisani hrabri revolucionari odani našoj stvari, jaki duhom i voljom, namene saostavljaleneizgladivutisakistvaraleželjudaijabudemkaooni.Pa,eto,imojeosjećanjeprematebibilojepodređeno»Obadu«.Sadamijetosmiješno,alijošvišeneprijatno.

–Znači,tisipreispitaovrijednost»Obada«?–Ne,Rita,uosnovine!Jasamsamoodbacionepotrebnutragikuteškeoperacijeispitivanjasvoje

volje. Ali ja sam još uvijek za ono osnovno u Obadu – za njegovu hrabrost, za bezgraničnuizdržljivost,zatipčovjekakojiumijedapodnosipatnjeinepokazujeihsvimaisvakome.Jasamzalikrevolucionarazakogaonoličnoneznačiništaupoređenjusopštimizajedničkim.

–Možese samopožaliti što jedoovog razgovoradošlo sazakašnjenjemod trigodine– rečeRitasmiješećisezamišljeno.

–Dalizatoštozatebenikadanebihpostaoneštovišeoddruga?–Ne,Pavle,mogaosipostatiiviše.–Patosemožeispraviti.–Malojekasno,družeObade.Ritasenasmiješisvojojšaliiobjasni:–Imamvećkćerčicu.Onaimaoca,mogvelikogprijatelja.Nastroježivimoprijateljski,inaštrio

jezasadanerazdvojan.NjeniprstidotakošePavlovuruku.Tojebiopokretnjenognemirazanjega,alitogistogtrenutka

onashvatidajetajnemirsuvišan.ZaovetrigodinePavleserazvionesamofizički.Onajeznaladamujesadateško–tosugovorileinjegoveoči–alionrečeiskrenoiotvoreno:

–Paipakostajemineuporedivovišenegoštosamovogatrenutkaizgubio.PavleiRitaustadoše.Vrijemejebilodazauzmumjestabližepozornici.Pođošepremafoteljama

gdje se smještala ukrajinska delegacija. Začu se muzika orkestra. Crvenilom bliješte ogromnitransparenti inanjimasjajnaslova:»Budućnostpripadanama«.Hiljadeljudipunilesuparter, lože,galerije.Tehiljadesusespajaleumoćnitransformatorneugasiveenergije.Gigantskiteatarjeprimiocvijetmladegardevelikogindustrijskogplemena.Hiljadeočiju,iusvakimseiskreriječiiznadteške

zavjese:»Budućnostpripadanama«.A ljudskaplima još traje; jošnekolikominuta– i teškibaršunzavjese lagano će se rastvoriti i sekretar CK Ruskog komunističkog saveza omladine počečeuzbuđeno,gubećizatrenutakprisebnostpredneizrecivomsvečanošćutrenutka:

–OtvaramŠestikongresRuskogkomunističkogsavezaomladine.NikadajasnijeidubljenijeKorčaginosjetiosvuveličinuimoćrevolucije,neizrecivugordosti

neponovljivuradostzasvetoštomujedaoživot,kojigajedoveoovamokaoborcaigraditeljanaovupobjedničkusvečanostmladegardeboljševizma.

*Kongresjesvojimučesnicimaoduzimaosvevrijeme,odranogjutrapadokasnenoći,iPavleje

ponovosreoRituteknajednojodposljednjihsjednica.UgledaojujeugrupiUkrajinaca.–Sutra,odmahposlijezavršetkakongresa,odlazim– reklamu je.–Neznamda lićema imati

prilikedaporazgovaramonarastanku.Zatosamtidanasspremiladvijesveskesvojihbilježakakojeseodnosenaprošlostijednomalopismo.Pročitajihipošaljimiihpoštom.Iztogaćešsaznatisveštotinisamrekla.

Onjojjestegaorukuinetremicesezagledaounjukaodajehtiodazauvijekzapamticrtenjenoglica.

Kakosusevećdogovorili,sutradansusesrelikodcentralnogulaza,iRitamujepredalaomotizatvoreno pismo.Oko njih je bilomnoštvo ljudi, zato su se oprostili uzdržljivo. Samo u njenim,pomalozamagljenim,očimavidiojevelikutoplinuimalotuge.

Sljedećeg dana vozovi su ih nosili na razne strane. Ukrajinci su putovali u nekoliko vagona.KorčaginjebiougrupiKijevljana.Uveče,kadasusvilegliiOkunjevnasusjednomležajupočeodahrče,Korčaginseprimačesvjetlostiiotvoripismo.

»MiliPavluša!Moglasamsveovodatisamakajsem,ali,mislim,ovakojeipakbolje.Jabihželjelasamojedno

–datoočemusmorazgovaraliprijepočetkakongresaneostavimučantragutvomživotu.Znam,tiimašmnogosnage,izatovjerujemuonoštosirekao.Janaživotnegledamformalno,ponekadsemoženapravitiizuzetak,istinavrlorijetko,uličnimodnosimaakosuoniizazvanivelikimidubokimosjećanjem. Ti to zaslužuješ, ali sam odbacila prvobitnu želju da se odužimo svojoj mladosti.Osjećamdanamtonebipružilovelikeradosti.Pavle,netrebabititakosurovpremasebi.Unašemživotupostojinesamoborbanegoiradostlijepogosjećanja.

Za drugu stranu tvoga života, to jest njegov osnovni sadržaj, nemam nikakve brige. Čvrsto tistežemruke.Rita:«

Zamišljen,Pavlepocijepapismoi,promolivširukukrozprozor,osjetikakomuvjetar istržeizrukekomadićepapira.

Do jutra su obje sveske bile pročitane, zamotane u papir i zavezane. U Harkovu je jedan dioUkrajinacasišaosvoza,ameđunjimaiOkunjev,PankratoviKorčagin.NikolajjemoraodaputujeuKijevpoTalju,koja jeostalakodAne.Pankratov,koji jebio izabranuCKKomsomolaUkrajine,imaojesvojeposlove.KorčaginjeodlučiodaputujesnjimedoKijevaidauzgredposjetiŽarkogiAnu.ZadržaoseupoštanskomodjeljenjustaniceželećidapošaljeRitisveske,ikadasevratiovozu,nikogavišeodnjegovihprijateljanijebilo.TramvajemseodvezaodokućeukojojsuživjeliAnaiDubava.Popeosenadrugispratipokucaonalijeva,Aninavrata.Nikomuneodgovori.Bilojeranojutro,iAnajošnijemogladaodenaposao.»Sigurnospava«pomisliojePavle.Otvorišesesusjednavrata i na stepenište izađe sanjivi Dubava. Lice sivo, sa modrim podočnjacima. Pavle je odmah

osjetio,zaudaraojenalukipiće.KrozodškrinutavrataPavlejevidioukrevetunekudebeluženu,tačnije,njenudebelugolunoguiramena.

Primijetivšinjegovpogled,Dubavanogomzatvorivrata.–Kudasitopošao,drugariciBorhart?–upitaonpromuklogledajućinekudauugao.–Njeviše

nematu.Zartitoneznaš?Natmuren,Korčagingaspitivačkipogleda.–Nisamznao.Akudajepreselila?Dubavaseodjednomnaljuti.–Tomeneneinteresuje–i,podrignuvši,dodadesprigušenimgnjevom:–Atidošaodajetješiš?

Navrijemesidošao.Slobodnaje,prelaziuakciju.Tebebarnećeodbiti.Tolikoputamijegovoriladajojsesviđaš...ilikakotovećženetinekažu.Iskoristipriliku,tujevećjedinstvoidušeitijela.

Pavleosjetikakomuobraziplanuše.Uzdržavajućise,rečetiho:–Kako si se srozao,Mićaj!Nisamsenadaoda ću te zateći kaonekognitkova.Anekad si bio

dobarmladić.Zaštosesrozavaš?Dubavasenasloninazid.Bilomujehladnodastojibosnacementnompodupaseježio.Vratase

otvorišeikroznjihprovirisanjivabucmastažena.–Štostojištu?Macane,hodiovamo...Dubavajojnedadedazavrši,zalupivratainaslonisenanjih.–Dobrosipočeo...–rečePavle.–Kogatitosebidovlačišidočegaćetetodovesti?Dubavije,očevidno,dodijaorazgovor,ionseprodera:–Jošhoćetedamikomandujeteskimtrebadaspavam!Dostastemičitalipridike!Možešdase

vučešodaklesisedovukao!IdiirecidaDubavapijeispavasaprostitutkom.Pavlemupriđeirečeuzbuđeno:–Mićaj,tjerajtustrinu,jabihhtiojošjednom,posljednjiput,daporazgovaramstobom...Dubavinolicepotamnje.Okrenuseiuđeusobu.–Eh,gad!–proškrgutaKorčaginspuštajućiselaganonizstepenice.

*Prošlesudvijegodine.Nepristranovrijemebrojalojedaneimjesece,aživotbujan,raznovrstan,

ispunjavao je ove dane – naoko jednolične – uvijek nečim novim. Sto šezdeset miliona,predstavljajući jedan veliki narod koji je prvi u svijetu postao gospodar svoje beskrajne zemlje injenih ogromnih prirodnih bogatstava, svojim herojskim i napornim radom podizalo je narodnuprivredu, koju je rat razorio. Zemlja je jačala i oživljavala, i više nije bilo mrtvih dimnjaka jošdoskoramračnihizabačenihfabrika.

OvedvijegodinezaKorčaginasuprošleutakvompoletnomradudaihonnijeniprimijetio.Onnijeumiodaživi spokojno,da lijenozijevajućidočekuje jutro ida liježe tačnoudeset sati.On ježuriouživotpundinamike.Inesamodajesamžurionegojeidrugegonio.

Žaomujebilotratitivrijemenaspavanje.Kolikoputaseukasnojnoćimogaovidjetiosvijetljenprozornjegovesobeiusobiljudinadnijetinadsto!Tosuoniučili.Zadvijegodinejeproučenitrećitom»Kapitala«.Postalajejasnanajtananijamehanikakapitalističkeeksploatacije.

U okrugu, gdje je radio Korčagin, iznenada se pojavio Razvalihin. Uputio ga je GubernijskikomitetsaprijedlogomdabudeiskorištenkaosekretarRejonskogkomitetaKomsomola.Korčagin

jebionaputu,iunjegovomodsustvuBirojeposlaoRazvalihinaujedanodnjihovihrejona.KadaseKorčaginvratioisaznaootome,ništanereče.

Ali samomjeseckasnijeKorčagin jebanuouRazvalihinov rejon.Našao jemaločinjenica, alimeđunjimasuvećbile:pijančenje,okupljanjeulizica izapostavljanjedobrihmladića.Korčagin jesve ovo iznio na sastankuBiroa, i kad su se svi izjasnili za strogi ukor.Korčagin je neočekivanorekao:

–Isključitigabezpravanaponovnostupanje!Svisuseiznenadili,kaznaimizgledalaprestroga,aliKorčaginponovi:– Isključiti nitkova. Tom gimnazisti davala se mogućnost da postane čovjek. On se prosto

proguraounašeredove.PavleimispričaooBerezdovu.–JakategoričkiprotestujemprotivKorčaginoveizjave.Tosuličniračuni.Svakomožeomenida

nabrblja šta hoće. Neka Korčagin iznese dokumente, podatke, činjenice. Ja isto tako mogu daizmislimdaseonbaviokrijumčarenjem,ionda,znači,njegatrebaisključiti.Ne,ne,nekaonpodnesepismenedokaze!–vikaojeRazvalihin.

–Pričekaj,napisaćemoidokumente–odgovorimuKorčagin.Razvalihinjeizišao.Korčaginjeuspiopajepolasatakasnijedonesenaodluka:»Isključujeseiz

redovaKomsomolakaotuđelemenat.«*

ZavrijemeljetaKorčaginoviprijateljisujedanzadrugimodlazilinaodmor.Kojebioslabijegzdravlja, odlazio je namora. Snovi o odmoru ljeti su sve obuzimali, i on je otpuštao svoje ljude,nabavljao im je uputnice za sanatorijume i novčanu pomoć. Oni su odlazili blijedi i iznureni, aliradosni.SavnjihovposaojepadaonaPavlovaleđa,iongajevukaokaoštodobarkonjvučekolauzbrdo.Njegoviprijateljivraćalisusepreplanuli,puniživotneradostiienergije.Aondasuodlazilidrugi. I čitavog ljeta ponekog nije bilo, a posao je tekao dalje, i nije se mogao zamisliti dan daKorčaginnebudeusvojojsobi.

Takojeprolaziločitavoljeto.JesenizimuPavlenijevolio:onesumudonosilemnogofizičkihmuka.Ovo ljeto on je očekivao s nekim naročitim nestrpljenjem.Teškomu je bilo da i samom sebi

priznakakogasnagasvakegodinesvevišeizdaje.Bilasudvaizlaza:ilidapriznadajenesposobandaobavljanaporanrad,dapriznadajeinvalid,ilidaostanenadužnostisvedokjetomoguće.Ionjeizabraoovoposljednje.

PrilikomjednogsastankaBiroaokružnogkomitetaPartijeprednjegajesjeostariilegalacdoktorBartelik,šefokružnogodjeljenjazdravstvenezaštite.

– Slabo mi izgledaš, Korčagine. Jesi li bio na pregledu ljekarske komisije? Kako je tvojezdravlje?Nisibio,jeli?Takojenisibio,ijasenesjećamdasibio,atrebatepregledati,druškane.Dolaziučetvrtak,predveče.

Pavlenijedošaonakomisijskipregled–biojezauzet,aliBarteliknijezaboravionanjega,iongajejednogadanadoveosebi.Kaorezultatpažljivogljekarskogpregleda(Bartelikjeličnounjemuučestvovaokaoneuropatolog)bilojezapisano:

»LjekarskakomisijasmatrazaneophodnodaseodmahotpustisaposlaiuputinaduželiječenjenaKriminadaljeozbiljneprocedure,uprotivnomslučajuneizbježnesuteškeposljedice.«

Ovomejeprethodiodugačakpopisbolestinalatinskom,izkogajeKorčaginshvatiosamotodanjegovaglavnanevoljanijeunogama,negouteškojpovredicentralnognervnogsistema.

BartelikjeproveorješenjekomisijeprekoBiroainikonijebioprotivneodložnogoslobođenjaod posla, ali je Korčagin sam predložio da ostane na poslu dok se ne vrati s odmora šeforganizacionog odjeljenja Komsomolskog okružnog komiteta Zbitnjev. Korčagin se bojao da ćeKomitetostatipust.Složilisuse,iakoseBarteliksuprotstavljao.

OstalesutrisedmicedoprvogOdmorauPavlovomživotu.UladicinjegovogstolavećjeležalauputnicazasanatorijumuEvpatoriji.

Ovih dana Korčagin se prihvatio posla, proveo je plenumOkružnog Komsomola i, ne žalećisnage,svršavaosveštojezaostajalodabimogaoputovatimiranispokojan.

I,eto,upravouočiodmoraiodlaskanamore,kojenikadusvomživotunijevidio,dogodiloseonoodvratnoštoonnikakonijeočekivao.

Poslije rada došao je u sobu agitpropaPartije i čekajući na početak sastanka, sjeo na otvoreniprozorizaormarazaknjige.Kadajeušao,usobinikoganijebilo,aliuskorojedošlojošnekolikoljudi.Pavleihizaormaranijevidio,alijepoznaoglasjednoga.TojebioFajlo,upravnikokružnogodjeljenjanarodneprivrede,lijep,visok,čovjekvojničkogdržanja.OnjemujePavlemnogoslušaodavolidapopijeidaseudvarasvakojljepuškastojdjevojci.

Fajlo je nekadbiopartizan, i u zgodnimprilikama jekroz smijehpričaokako je sjekaoglavemahnovcima–podesetaknadan.Korčaginganikakonijepodnosio.JednomjePavludošlapoznatakomsomolka, počeladaplače i pričakako joj jeFajloobećaoženidbu, akada jeproživio snjomnedjeljudana,prestaoječakidajojsejavlja.KodKontrolnekomisijeFajlojeuspiodaseopravda,djevojkanijeimaladokaza,aliPavlejojjevjerovao.

NovodošlinisunislutilidaseusobinalaziiPavle.–E,Fajlo,kakoiduposlovi?Jesiliuhvationeštonovo?TojepitaoGribov,jedanodFajlovihprijatelja,kojisenijerazlikovaoodnjega.Koznazašto,ali

njegasusmatralipropagandistom,iakojebioneobičnoograničenivelikitupavac,alisekočoperiozvanjempropagandisteiisticaotousvakojzgodnojprilici.

–Možešdamičestitaš:jučesamobradioKorotajevu.Atisigovoriodaminećeupaliti.He,bato,kadsejazanekuzakačim,ondamožešbitisiguranda...–iFajlojedodaoprostačkuriječ.

Korčaginosjetidrhtavicu,što jekodnjegabioznakkrajnjeuzbuđenosti.Korotajeva jebilašefokružnog ženskog odjeljenja.Ona je ovamo doputovala kad i on.Na zajedničkom poslu Pavle sesprijateljiosovomsimpatičnompartijkom,susretljivomipažljivompremasvakojženiisvakomekoje dolazio k njoj da potraži zaštite ili savjeta. Među radnicima Komiteta Korotajeva je uživalapoštovanje.Onanijebilaudata.NesumnjivojebilodajeFajloonjojgovorio.

–Danelažeš,Fajlo?Takoneštonebihmogaorećizanju.– Ja lažem? Za koga ti mene smatraš? Ja sam i malo bolje obrađivao. Tu treba samo umjeti.

Svakoj ženi treba specifičnoprilaziti.Neke sepredajuveć sljedećidan, ali to je,mora sepriznati,običnajeftinarija.Aokonekemoraščitavmjesectrčkarati.Glavnoje–poznavatipsihologijužene.Usvakompojedinomslučajupotrebnojespecifičnoprilaženje.Totije,batomoj,čitavanauka,ajasamtiutomepraviprofesor.Ha-ha-ha-ha!...

Fajlosezakocenuoodzadovoljnogsmijeha.Družinagapodbadaladapriča,bilisunestrpljividasaznajupojedinosti.

Korčaginsedižei,osjećajućikakomusrcemlati,stežepesnice.–Naravno,nije semoglonipomišljatidaKorotajevudobiješ tako jeftino, alinisamhtioda je

propustim, timprije što samse sGribovomopkladiou čitavihdvanaestbocavina.Tako sam ti japrešaounapad.Svratihnjojjedanput,dvaput.Vidimpoprijekomepogleda.Atujošsvaštatračajuomeni–idonjesu,izgledadošleteglasine...Kratkorečeno–frontalninapadneuspješan.Ajationdapređemnaokružavanje.Ha-ha!... I sveonako izokola,pričam joj–naratovaose,masuneprijateljapoubijaopotucaosepobijelomsvijetu,nevoljesvakakveiskusio,i,etosvedosadnisamnašaoženekakvabimenitrebala,iživim,eto,kaonekiusamljenipas–beznježnostiibezprijatelja...Itakosveutompravcusolimisolimizdanaudan.Kratkorečeno,gađamuslabetačke.Dobrosamsenagnjavio.Bilomidošlodapljunemnatosveidazavršimtukomediju,ali,razumiješ,tujepitanjeprincipa,isamoizprincipanisamodustajao...Najzadsamdošaodoruke.Kaonagradazamojestrpljenjebilojetoštosam–mjestonaženu,nadjevojkunaletio.Ha-ha!Dapuknešodsmijeha!

IFajlojeprodužiosvojugnusnupriču.KorčaginnijeniznaokakosenašaoporedFajla.–Skote!–zaurlaPavle.–Jesamlitojaskotiliti,kojiprisluškuještuđerazgovore?Očevidno,PavlejerekaojošneštojergaFajlozgrabizagrudi.–Hoćešdamevrijeđaš?!I,onakopolupijan,udariKorčaginapesnicom.KorčaginzgrabišamlicuijednimudarcemoboriFajla.Korčaginnijeimaokodseberevolverai

samotojespasioživotFajlu.Ali neprijatnost se ipak dogodila: uoči odlaska na Krim, Korčagin se našao pred partijskim

sudom.UgradskompozorištuokupilasečitavaPartijskaorganizacija.SlučajuAgitpropuuzbuniojesve,

i suđenje se pretvorilo u oštrudiskusiju.Pitanja načina života, ličnihuzajamnihodnosa i partijskeetike potisnula su pitanja koja se pretresalo. Ovaj slučaj je poslužio kao signal. Fajlo se držaoizazivački,drskosekesio,govoriodaćenjegovustvarrazmatratinarodnisudidaćeKorčaginzanjegovu razbijenu glavu otići na prisilni rad. Kategorički je odbijao da odgovara na postavljanapitanja.

–Šta,htjelibistedatračatenamojračun!Izvinite.Možetedamiprišivateštahoćete.Atoštosusenameneženturinenaoštrile,tojezatoštojananjihneobraćampažnje.Čitavastvarpišivabobanevrijedi. Da se ovo dogodilo osamnaeste, ja bih se s tim psihopatom Korčaginom na svoj načinobračunao.Asadaseovdjemožeibezmene!

InapustiojesastanakPartijskeorganizacije.KadasepredsjedavajućiobratioKorčaginudaispričakakojedošlodosukoba,onpočemirno,

aliseosjećalodasesmukomuzdržava.–Sveočemujeriječ,dogodilosezatoštonisammogaodasesuzdržim.Davnojevećprošloto

vrijemekada sam šakama radio više negoglavom.Dogodilami se nezgoda, i prije nego što samshvatio što radim, Fajlo je dobio po lubanji. Za nekoliko posljednjih godina to je kodmene prvislučajsamovoljštine,kojujasamosuđujem,iakojeudaracusuštinibioopravdan.Fajlojeodvratnapojava u našem komunističkom društvu. Ja ne mogu da razumijem takvu stvar i nikada se nećupomiritistimedarevolucionarkomunistmožedabudeuistovrijemeinajpokvarenijiskotinitkov.

Ovajslučajnasjeprimoraodasepozabavimonačinomživotanašihljudi, isamojetopozitivnoučitavojovojstvari...

OgromnomvećinompartijskikolektivjeglasaozaisključenjemFajlaizPartije.Gribovjedobiostrogi ukor i opomenu zbog lažnog svjedočenja.Ostali učesnici priznali su svoje greške i oni sudobiliukor.

BartelikjeispričaoukakvomsestanjunalazePavlovinervi,iskupjeburnoprotestovaokadajepartijskiisljednikzatražiodaseiKorčaginukori.Poslijetogaisljednikjepovukaosvojprijedlog,iPavlejebioopravdan.

*NekolikodanaposlijevozjenosioKorčaginauHarkov.Nanjegovoupornomoljakanje,Okružni

komitet Partije se saglasio da ga stavi na raspoloženje CKKomsomolaUkrajine.Dobio je dobrukarakteristikuiotputovaoje.JedanodsekretaraCKKomsomolabiojeAkim.NjemujePavleiotišaoiispričaosvojslučaj.

Poslije riječi »bezgranično odan Partiji« Akim je u karakteristici pročitao: »Ima partijskodržanje,samou izuzetnorijetkimslučajevima jenaprasitdopotpunoggubljenjasamosavlađivanja.Uzrokje–teškapovredanervnogsistema.«

– Ipak su ti,Pavluša, zapisali ovučinjenicuna takodobromdokumentu.Aliništa, nemojda sesekiraš, takve se stvari događaju čak i jakim ljudima. Putuj na jug, nakupi snage. Kada se vratišrazgovaraćemogdjećešdaradiš.

IAkimmučvrstostežeruku.*

SanatorijumCK–»Komunar«.Lejeruža,bljesakvodoskoka,zgradeuparku,sveuvinovojlozi.Bijelebluzeikupaćikostimiljudinaodmoru.Mladaljekarkazapisujeprezime,ime.Prostranasobaukrajnjoj zgradi, blještava bjelina postelje, čistoća i tišina. Preobučen i osvježen kupanjem u kadi,Korčaginjepožuriomoru.

Dokle oko seže – veličanstveno spokojstvo crnoplave, kao uglačani mramor morske pučine.Negdjeudalekojplavkastoj sumagliciono segubi, a rastaljeno suncepožaromblistananjegovojpovršini. U daljini, kroz jutarnju maglu, naziru se gromade planinskog lanca. Grudi su požudnoudisaleživotvomusvježinumorskogpovjetarca,aočinisumogledaseodvojeodtogveličanstvenogspokojstvaplavetnila.

Svedonjegovihnogumaznosevaljaosanjivitalasilizaozlatnipijesak.

GLAVASEDMA

PoredsanatorijumaCKnalazi sevelikiparkcentralnepoliklinike.Kroznjegasusekomunarci

vraćali s mora. Ovdje, u sjenci gustog platana, pored visokog zida od sivog krečnjaka volio jeKorčagindaseodmara.Ovamojerijetkokonavraćao.Odavdejemogaodaposmatraživokretanjeljudi po alejama i stazama parka, uveče da slušamuziku, a ipak da bude udaljen od uznemirujućegužveovogvelikogodmarališta.

IdanasseKorčaginovamozavukao.Sazadovoljstvomjeprilegaoupletenunaslonjačui,iznurenmorskomisunčanomkurom,zadrijemao.Mekanipeškirinedočitani»Metež«odFurmanovaležalisunasusjednojnaslonjači.Prvihdanaboravkausanatorijumunjegaulijenapuštalostanjenapregnutenervoze,glavoboljanikakonijepopuštala.Profesorisujošuvijekizučavalinjegovokomplikovanoirijetko oboljenje. Mnogokratni pregledi, slušanja i kucanja zamarali su Pavla i dozlogrdili mu.Stažistkinja na klinici, sa čudnim prezimenom Jerusalimčik, simpatična partijka, teško je nalazilasvogapacijentaistrpljivoganagovaraladapođesnjomdoovogilionogspecijaliste.

–Časnariječ,jasamseumorioodtogasvega!–govoriojePavle.–Petputanadanpričajjednoteisto,»Nijelivašabakabilaluda,nijelivašpradjedbolovaoodreumatizma?«Ađavobigaznaoodčega jeonbolovao, jaganikadnividionisam! Ionda svakihoćedamenagovoridapriznamkakosambolovaoodgonorejeilinečegjošgoreg,ameni,časnariječ,dolazidazatonekogalupimpoćeli.Dajtemimogućnostidaseodmorim!Akoprodužedameovakoizučavajučitavmjesecipodana,jaćupostatisocijalnoopasan.

Stažistkinja se smijala i odgovarala šalom, ali već za nekoliko minuta, uzevši ga pod ruku ipričajućimuputemnekuzanimljivost,dovelabigahirurgu.

Adanasnijebilopregleda.Doručkajesatvremena.Krozdrijemežončujenečijekorake.Nijeotvaraooči:»Pomislićedaspavam, iotićiće.«Uzaludnosenadao:škripnunaslonjača,nekosjede.Nježni miris parfema govorio je da pored njega sjedi žena. Otvori oči. Prvo što je vidio bila jezasljepljujuće bijela haljina preplanule noge u papučama od Sofijana, a onda dječački podšišanaglavica,dvakrupnaoka,nizotšrihmišjihzuba.Onasezbunjenonasmiješila.

–Izvinite,moždasamvasuznemirila?Korčaginneodgovori.Tonijebiloučtivo,alionsenadaodaćenjegovasusjetkadaode.–Jeliovovašaknjiga?Onajelistala»Metež«.–Da,moja.Minutaćutanja.–Recitemi,druže,jesteliviizsanatorijuma»Komunar«?Korčagin se nestrpljivo pokrenu. »Odakle je đavo ovamo donese? I tomi se zove odmaranje.

Sadaćejošdaupitaodčegabolujem.Moraćudaodem.«Rečesuho:–Ne.–Amenisečinidasamvasvidjelatamo.

Pavlesevećdizaokadaizanjegaupitadubokženskiglas:–Doro,zaštosiseovamozavukla?Na kraj naslonjača sjede preplanula punačka plavuša u sanatorij umskom kupaćem kostimu.

BacivšiletimičanpoglednaKorčagina,upita:–Druže,činimisejasamvasnegdjevidjela.ViraditeuHarkovu?–Da,uHarkovu.–Agdjeradite?Korčaginodlučidazavršiovedugerazgovore,iodgovćri:–Učistačkimkolima!–inehoticesetrgnuodnjihovogsmijeha.–Nebisemoglorećidastebašmnogoučtividruže.Takojepočelonjihovoprijateljstvo,iDoraRodkina,članBiroaharkovskogGradskogkomiteta

Partije,mnogoputasesjećalasmiješnogpočetkanjihovogpoznanstva.*

SasvimneočekivanoKorčagin je sreoŽarkog.To se dogodilo u bašti sanatorijuma»Talas«, ukojijeKorčagindošaonaposijepodnevnikoncert.I,makakoti izgledaločudnovato,fokstrotihjesastavio.

Poslijeistupanjadebelepjevačice,kojajeuzburnegestikulacijepjevala»Plamsalajenoćushitomsladostrašća«, na pozornicu je istrčao jedan par. On – u crvenom cilindru, polugo, sa nekakvimobojenimkopčamanabedrimaidrečavommašnomprekobijelogplostrova.Jednomriječju:glupaparodija divljaka.Ona – ljupka, samnogo tkanine na sebi.Uz oduševljenu graju nepmanovaca sabikovskimvratovima,kojisustajalizanaslonjačamailežajimasanatorijumskihbolesnika,ovajparjepočeodaseizvijaubrzomfokstrotu.Neštoodvratnijeteškojebilozamisliti.Uhranjenimuškaracusvomidiotskomcilindruinakinđurenažena,pripivšisejednouzdrugo,izvijalisuseuraskalašnimpozama.IzaPavlovihleđajedahtalaneka,kaobačvadebelaprilika.Korčaginseupravobiookrenuodapođekadaseuredudosamepozornicenekodižeignjevnouzviknu:

–Dostajeprostitucije!Iditedođavola!PavlepoznadeŽarkog.Klaviristaprekidesviranje,violinaciknuposljednjiputizamuknu.Parnapozorniciprestadeda

seizvija.Oniizastolicapočešedanegoduju:–Kakavjetobezobrazlukdaseprekidaprogram!–ČitavaEvropapleše!–Bezobrazluk!Iz grupe komunara zazvižda sekretar čerepoveckog Sreskog komiteta Komsomola Serjoža

Žbanov.Njemu se pridružiše i drugi, i par s podijuma nestade kao da ga vjetar odnese.Blebetavikonferansje,sličannekomlakeju,saopštidatrupaodlazi.

–Sretanjojputunepovrat!SvomdjedukažidajeuMoskvitraži!–uzopštismijehispratiganekimladićusanatorijumskommantilu.

Korčagin je pronašao Žarkog.Dugo su sjedili u Pavlovoj sobi. Žarki je radio kao agitprop uOkružnomkomitetuPartije.

–Oženiosamse.Uskoroćuimatikćerkuilisina–rekaojeŽarki.–Oho,akotiježena?–začudioseKorčagin.

Žarkiizvučeizdžepafotografiju.–Poznaješ?NafotografijisubilioniAnaBorhart.–AgdjejeDubava?–čudećisejošviše,upitaPavle.–Dubava jeuMoskvi.Poslije isključenja izPartije,napustio jeKomunističkiuniverzitet i sada

učiuMVTU23.Kakosepriča,ponovojeprimljenuPartiju.Anijetrebalo!Onjezatrovančovjek...Aznaš li gdje je Ignjat? On ti je sada pomoćnik direktora brodogradilišta. O ostalima malo znam.Razišlismosenaraznestrane.Radimouraznimkrajevimazemlje,aipakjeprijatnosrestiseisjetitiprošlihdana–govoriojeŽarki.

UsobujeušlaDoraisnjomnekolikoljudi.VisokiTambovacjezatvoriovrata.DorapogledanaordenŽarkogiupitaPavla.

–JelitvojdrugčlanPartije?Gdjeradi?Neznajućiočemuseradi,PavleukratkoispričakojeŽarki.– Onda neka ostane. Upravo su doputovali neki drugovi iz Moskve. Oni će nam ispričati

posljednjepartijskenovosti.Odlučilismodasekodtebesastanemonanekuvrstuzatvorenesjednice–objasniDora.

Gotovosviprisutnibilisustariboljševici,izuzimajući,naravno,KorčaginaiŽarkog.ČlanMKKBartaševispričaoimjeodjelatnostnoveopozicijesaTrockim,ZinovjevomiKamenjevomnačelu.

–Uovakvojnapregnutojsituacijimimoramobitinasvojimmjestima–završiBartašev.–Većsutrajaodlazim.

TridanaposlijesastankauPavlovojsobisanatorijumjeopustioprijeodređenogroka.OtputovaojeiPavleneiskoristivšiodređenovrijemeboravkausanatorijumu.

U CK Komsomola nisu ga dugo zadržavali. Bio je određen za sekretara Okružnog komitetaKomsomolaujednomindustrijskomokrugu,ivećsedmicudanakasnijegradskiaktivorganizacijeslušaojenjegovprvigovor.

Ukasnujesenjeautomobilokružkoma,kojimsuputovaliKorčaginidvadrugaradnikaujedanodudaljenihrejona,sletiosdrumaujarakiprevrnuose.

Svisubilipovrijeđeni.Korčaginujezgnječenokoljenodesnenoge.Zanekolikodanadovezlisuga u hirurški institut u Harkov. Poslije pregleda oteklog koljena i rentgenskih snimaka, ljekarskikonzilijumseizjasniozahitnuoperaciju.

Korčaginjepristao.–Ondasutraujutro–rečenakrajuugojeniprofesorkojisenalazionačelukonzilijumaiustade.

Zanjimizađošeiostali.Mala svijetla bolesnička soba za jednoga. Besprijekorna čistoća i davno već zaboravljeni

specifični bolnički zadah.Korčagin razgledaoko sebe.Noćni ormarić sa pokrivačem,bijelimkaosnijeg,bijelašamlica–itojesve.

Bolničarkamudonesevečeru.Pavleodbidavečera.Upolusjedećemstavupisaojepismaukrevetu.Bolunozimujesmetaoda

misli.Upravo kada je završio četvrto pismo, otvoriše se vrata, iKorčagin ugleda kod svoga kreveta

mladuženuubijelommantiluiuistojtakvojkapi.

Upredvečernjemsumrakuvidjenjenetankeobrveikrupneoči,kojesuizgledalecrne.Ujednojrucijedržalatašnu,udrugojlistpapiraiolovku.

–Jasamvašordinarijus,–rečeona–danassamdežurna.Sadćemoseprihvatitipitanjaivićete,htjelinehtjeli,moratidamisveispričateosebi.

Ordinatorseljubaznonasmiješi,itajosmijehučini»ispitivanje«manjeneprijatnim.CijelisatjeKorčaginpričaonesamoosebinegoiosvojimprababama.

*Uoperacionojsalinalazisenekolikoljudisagazomprekonosa.Bljesakniklanahirurškiminstrumentima,uskistoipodnjimogromanlavor.KadajeKorčagin

legaonasto,profesorjezavršiopranjeruku.Izanjegasevršilebrzepripremezaoperaciju.Pavleseokrenu.Sestrajeređalalanceteikliješta.OrdinatorBažanovaodmotavalajezavojnanozi.

–DružeKorčagine,negledajteovamo,toneprijatnodjelujenanerve–tihomudobaciona.–Doktore,očijimvitonervimagovorite?–Korčaginseironičnonasmiješi.Nekolikominutakasnijegustamaskamupokrilice.Profesormureče:–Ništanemojtedaseuzbuđujete,sadaćetedobitihloroform.Dišiteduboko,kroznos,ibrojte.Prigušeniglasispodmaskemirnoodgovori:–Dobro.Samounaprijedmolimdameizvinetezamogućenepristojneizraze.Profesornijemogaoadasenenasmiješi.Prvekapljicehloroforma,zagušljiviiodvratnizadah.Korčagindubokoudahnui,trudećisedaizgovarajasno,počedabroji.Takojeonulaziouprvičinsvojetragedije.

*Nisamneznajućizaštojetakouzbuđen,Artjomgotovonapolapocijepakoverat.Pročitavšiprve

redove,onvišenijemogaodaodvojipogledaodpisma.Artjome!Mivrlo rijetkopišemo jedandrugome. Jedanput,ponekaddvaputgodišnje.Ali zar je

stvarubroju?PišešmidasiizŠepetovkesaporodicompreselioukazatinskuložionudabiiščupaožile.Kako semeni čini, te žile su–nazadna, sitnoposjedničkapsihologijaStjoše,njenaporodica idrugo.PrevaspitavatiljudeStjošinogtipateškajestvaribojimsedatitonećepoćizarukom.Kažeš:teškojeučitipodstarost.Alitokodtebeneidebaštakoslabo.TinisiupravuštotakoupornoodbijašdasaproizvodnjeodešnadužnostpredsjednikaGradskogsovjeta.Tisiseboriozavlast.Nemojdaodbijaš,negojošsutrapreuzmiGradskisovjetipočinjidadjeluješ.

Sada–maloosebi.Samnomsedogađaneštoneprijatno.Postao sam česti bolnički gost, dva puta su me rezali, mnogo je krvi proliveno, izgubljeno

mnogosnage,anikojošnemožedamikažekadaćetomedoćikraj.Napustio sam posao i našao sebi novu profesiju – profesiju »bolesnika«. Podnio sam gomilu

patnji,arezultatsvegatogaje–ukočenostukoljenudesnenoge,nekolikošavovanatijelui,najzad,posljednje ljekarsko otkriće: udarac koji sam prije sedam godina zadobio u kičmu, kakomi sadakažu,možemeskupokoštati.Spremansamdaizdržimsvemogućesamodamisevratitinarad.

Zamenenemaništastrašnijeodpasivnogživota.Natakoneštonemogučaknidapomislim.Etozaštopristajemnasve,alipoboljšanjanema ioblaci su svegušći.Poslijeprveoperacije, čimsamprohodao, vratio sam se na posao, ali su me uskoro vratili nazad. Sada sam dobio uputnicu za

sanatorijum »Majnak« u Evpatoriji. Sutra odlazim. Nemoj da se brineš, Artjome, mene nije lakootjeratiugrob.Jaimamživotnesnagezatrojicu.Jošćemomidaradimo,bato.ćuvajzdravlje,nemojda vučeš po deset pudova. Partiju kasnije skupo stoji remont.Godine nam daju iskustvo, učenje –znanje,asvetoneraditogadabismogostovaliporaznimbolnicama.Stežemtiruku.

PavleKorčagin.UvrijemekadajeArtjom,mrštećisvojegusteobrve,čitaobratovljevopismo,Pavleseuklinici

opraštaoodBažanove.Pružajućimuruku,onagapitala:–VisutraputujetezaKrim?Gdjećetedaprovedetedanašnjidan?Korčaginjeodgovorio:–Upravo trebadadođedrugaricaRodkina.Današnjidan inoććuprovestiunjenojporodici,a

ujutroćemeonaotpratitinastanicu.BažanovajepoznavalaDoru,kojaječestodolazilaPavlu.– A sjećate li se, druže Korčagine, našeg razgovora o tome da ćete se prije odlaska vidjeti s

mojimocem?Jasammusvepodrobnoispričalaovašemzdravlju.Željelabilidavasonpregleda.Tobistemoglivečerasučiniti.

Korčaginodmahpristade;TeistevečeriIrinaVasiljevnajeuvelaPavlauprostranikabinetsvogaoca.ČuvenihirurgjeuprisustvusvojekćeripažljivopregledaoPavla.Irinajeizklinikedonijelasve

rentgenske snimke i analize. Pavle nije mogao da ne primijeti iznenadno blijedilo na licu IrineVasiljevneposlijeočevogobjašnjenjanalatinskomjeziku.Pokušavajućidaneštopročitaunjegovimpronicavimočima,Pavlejeposmatraoprofesorovuvelikućelavuglavu,aliBažanovjebiopotpunonedokučiv.

Kada se Pavle obukao, Bažanov se učtivo oprostio s njim i pošao na neku sjednicu. Kćeri jenaložiodaKorčaginukaženjegovnalaz.

U sobi Irine Vasiljevne, koja je bala neobično ukusno namještena, Korčagin prileže na divanočekujućidaonaprogovori.Anjojjebiloteško,onanijeznalanikakodapočneništadamukaže.Otac joj je rekao damedicina još uvijek nema sredstva koje bi bilo u stanju da zaustavi ubitačniprocesupalekojaserazvijalauKorčaginovomorganizmu.Onjebioprotivhirurškihintervencija.»Tog mladog čovjeka – rekao joj je – očekuje tragedija nepokretnosti, i mi smo nemoćni da tospriječimo.«

Kaoljekariprijatelj,onanijemogladamukažesveiopreznoseizražavajućireklamujesamomalidioistine.

–DružeKorčagine,jasamuvjerenadaćeevpatorijskoblatonapravitipreokret,ivićeteujesenmoćidaseVratitenaposao.

Govorećiovo,onajezaboraviladajepratedvaoštraoka.–Izvašihriječi,tačnije,izsvegatogaštovineiskazujetedokraja,shvatamsvuozbiljnostsvoga

položaja.Sjećate li se, ja samvasmolioda samnomuvijekgovoriteotvoreno.Odmenene trebaništadakrijete, janećupastaunesvijest inećuseubiti.Ali jahoćudaznamštameočekuje–rečePavle.

Bažanovajepribjeglašali.TakotevečeriPavlenesaznadeistinuosvojojsutrašnjici.Kadasuserastajali,Bažanovamutiho

reče:

–DružeKorčaginenezaboravljajtenamojeprijateljstvo,uvašemživotusvaštasemožedogoditi.Akovambudepotrebnamojapomoćilisavjet,pišitemi.Jaćuučinitisveštojemoguće.

Ona je gledala kroz prozor kako visoka figura u kožnom kaputu, s naporom se poštapajući,hramljeodulazapremafijakeru.

*OpetEvpatorija.Južnažega.Bučnipreplanuliljudiuokruglimvezenimkapicama.Automobilza

desetminutadovoziputnikedojednospratnezgradeodsivogkrečnjaka,dosanatorijuma»Majnak«.Dežurniljekarrazmještanovodošleposobama.–Druže,sačijomuputnicomvidolazite?–upitaonKorčaginakadasezaustaviispredsobebroj

11.–CKKP(b)U.–OndaćemovasovdjesmjestitizajednosadrugomEbnerom.OnjeNijemacimoliojedamu

damozasobnogdruganekogRusa–objasniljekaripokucanavrata.Izsobesezačuodgovornanepravilnomruskomjeziku.–Slobodno.Ostavivši svojkofer,Pavle seokrenuplavokosommuškarcu lijepih,živih,plavihočiju,koji je

ležaonakrevetu.Nijemacgadočekasosmijehom.–GutenMorgen,Genossen.Htiosamdakažem,zdravo–popraviseonipružiPavlublijeduruku

sadugačkimprstima.NekolikominutakasnijePavlejevećsjedioporednjegovogkrevetaimeđunjimasevodioživ

razgovor na onom »međunarodnom« jeziku u kome riječi igraju pomoćnu ulogu, a nerazumljivurečenicudopunjujepretpostavka,gestikulacija imimika–uopšte sva sredstvanepisanogesperanta.PavlejevećznaodajeEbnernjemačkiradnik.

Udanehamburškogustanka1923.godineEbnerjedobiometakubedro,asadase,eto,otvorilastara rana ioborilagaupostelju.Bezobziranabolove,on sedržaobodro, time jeodmahstekaoPavlovopoštovanje.

BoljegsusjedaKorčaginnijemogaonizamisliti.Ovajsenećejadatiipričatiosvojimbolestimaodjutradomraka.Naprotiv,snjimćezaboravitiisvojusopstvenunevolju.

»Štetasamoštojanjemačkineumijemnidabeknem«žaliojePavle.*

U uglu bašte nekoliko naslonjača, sto od bambusove trske i dvoja kolica. Ovdje su poslijeljekarske procedure po čitav dan provodili petorica koje su bolesnici prozvali »Izvršni komitetKominteme«.

U jednim kolicima, u poluležećem stavu, nalazio se Ebner, u drugima – Korčagin, kome jezabranjeno da hoda, troje ostalih su bili: nezgrapni Estonac Vajman, službenik Narodnogkomesarijata trgovine Krimske Republike, Marta Laurin – Letonka, tamnooka mlada žena sličnaosamnaestogodišnjojdjevojci,iLedenjev–Sibirac,visokaljudeskarasijedihsljepoočnica.Stvarno,ovdje je bilo pet nacionalnosti: Nijemac, Estonac, Letonka, Rus i Ukrajinac. Marta i Vajman sugovorilinjemačkiislužilisuEbnerukaoprevodioci.PavlaiEbnerasprijateljilajezajedničkasoba,MartuiVajmanajezbližilosEbneromznanjejezika,aLedenjevasKorčaginom–šah.

SvedodolaskaInokentijaPavlovičaLedenjevaKorčaginjebiošahovski»prvak«sanatorijuma.Poslijeuporneborbezaprvenstvo,onjeovutituluosvojioodVajmana.Vajmanjebiopobijeđenito

jeflegmatičnogEstoncaizbaciloizravnoteže.OndugonijemogaodaoprostiKorčaginuovajporaz.Aliuskoroseusanatorijumupojaviovisokstarac,neobičnomladalačkogizgledazasvojihpedesetgodina, i predložioKorčaginu da odigraju partiju. I ne pomišljajući na opasnost koja ga očekuje,Korčagin spokojno poče kraljičinim gambitom, na koji Ledenjev odgovori otvaranjem centralnihpioma.Poštojebio»prvak«,Pavlejemoraodaigrasasvakimnovodošlimšahistom,imnoštvoljudise okupljalo da gleda ove partije. Već poslije devetog poteza Korčagin je primijetio kako ganastupajući,sistematskikočepioniLedenjeva,ionshvatidaseprednjimnalaziopasanpartner.Pavlejesadažalioštojetakoneopreznopočeoovupartiju.

Poslijetročasovneborbe,bezobziranasvenjegovenaporeinaprezanja,Pavlejebioprisiljendasepredaprijenegomakoodprisutnihon jeuvidiodagubipartiju, ipogledao je svogapartnera.Ledenjev mu se očinski dobrodušno nasmiješio. Pavle je shvatio da je i on vidio njegov poraz.Estonac,kojijeovupartijupratiosuzbuđenjemineprikrivenomželjomdaKorčaginizgubi,jošništanijeprimjećivao.

–Jaseuvijekdržimdoposljednjegpiona–rečePavle,iLedenjevodobravajučeklimnuglavomnaovosamonjemushvatljiveriječi.

UtokupetdanaKorčaginjesInokentijemPavlovičemodigraodesetpartija–sedamjeizgubio,dvijedobioijednuremizirao.

Vajmanjetrijumfovao:–E,bašvam.hvala,družeLedenjeve!Dobrostegaudesili!Takomuitreba.Onjeudesiosvenas,

starešahiste,alisadajeisamnaletionastarca.Ha-ha-ha!...–Neprijatnokadasegubi,ha?–peckaojeonsvogpobijeđenogpobjednika.Korčagin je izgubio titulu »prvaka«, ali je, umjesto ove beznačajne počasti, u Inokentiju

Pavlovičunašaočovjekakojimu jedocnijepostaodrag iblizak.Korčaginovporaznašahovskompolju nije bio slučajan.On je shvatio samopovršnu strategiju šahovske igre, i sada je izgubio odmajstorakojijeznaosvetajnešahovskeigre.

Korčagin i Ledenjev imali su jedan zajednički datum: Korčagin se rodio iste godine kada jeLedenjev stupiouPartiju.Oni subili tipični predstavnicimlade i stareboljševičkegarde. Jedan jeimao–velikoživotnoipolitičkoiskustvo,mnogegodineilegalnograda,carskihtamnica,aonda–odgovorandržavničkirad;drugi–vatrenumladostisamoosamgodinaborbe,kojesubileustanjudaspalemnogeživote.Iobojicasu–istariimladi–imalivatrenosrceiupropaštenozdravlje.

Uveče se Ebnerova i Korčaginova soba pretvarala u klub. Odavde su izlazile sve političkenovosti.Uvečejeusobibroj11bilobučno.ObičnojeVajmanpokušavaodaispričanekimasanvic,alibiodmahdospiopodunakrsnuvatruMarteiKorčagina.Martajeumjeladaovogljubiteljavicevaućutkasvojomduhovitomironijom,akadaovonijepomagalo,umiješaobiseKorčagin.

–Vajmane,zaštotinebipitao?Moždasenamauopštenesviđajutvoje»duhovitosti«...–Jauopštenerazumijemkakosetokodtebeuklapa...–uzbuđenimtonompočeobiKorčagin.Vajmanbiotromboljiomesnatuusnuinjegoveuskeočiironičnosuklizileslicanalice.–Mora ćemo da organizujemo inspekturu morala pri Glavnopolitprosvjetu i da preporučimo

Korčaginazaglavnoginspektora.JarazumijemMartu,onaje,posvojojprofesiji,ženskaopozicija,aliKorčagingluminevinogdječaka,neštokaokomsomolskomladunče... I,onda,uopštenevolimkadapilekokošuči.

Poslijeovakveuzbudljiveprepirkeokomunističkojeticipitanjemasnihvicevabilojepostavljenonaprincipijelnorazmatranje.MartajeprevelaEbnerugledištaučesnikadiskusije.

–Erotiševicetonedobrastvar,jasolidaransPavluša–izjaviojeAdam.Vajmanjemoraokapitulirati.Onjeodtogapraviošale,alivicevavišenijebilo.MartujeKorčaginsmatraokornsomolkom,misliojedanemavišeoddevetnaestgodina.Bioje

veoma iznenađen kada je jednog dana u razgovoru s njom saznao da je ona član Partije odsedamnaeste godine, da ima trideset i jednugodinu i da je bila jedanod aktivnih radnika letonskeKompartije. Osamnaeste godine bijeli su je osudili na smrt, ali ju je sovjetska Vlada, zajedno sostalim drugovima, spasla putem razmjene. Sada je radila u »Pravdi« i istovremeno završavalavisokuškolu.Korčaginnijeniprimijetiokakojepočelonjihovozbližavanje,alionaječestodolazilaEbneruipostalanerazdvojančlannjihove»petorke«.

IlegalacEglit,takođeLetonac,lukavojezadirkivao:–Martočka,aštajesjadnimOzolomuMoskvi?Nevaljatako!Svakojutro,minutuprijeustajanja,usanatorijumubizvonkozakukurijekaopijetao.Ebnerjeto

takovještočiniodajepersonališaopočitavomsanatorijumuitražiopijetlakojijenanekinepoznatnačin dospio u sanatorijum, ali sva njihova traganja bila su uzaludna. To je Ebneru činilo velikozadovoljstvo.

KrajemmjesecastanjePavlovogzdravljanaglosepogoršalo.Ljekarisumunaredilidasenedižeiz postelje. To je Ebnera veoma ožalostilo. Zavolio je ovog mladog boljševika, koji nikada nijepadaoduhom,uvijekbiopunživotneradostiienergijeakojijetakoranoizgubiozdravlje.AkadamujeMartarekladaljekaripredskazujuKorčaginutragičnubudućnost,Ebnerseneobičnouzbudio.

SvedoodlaskaizsanatorijumaKorčaginunijebilodozvoljenokretanje.Pavlujepolazilozarukomdasakrijeoddrugihsvojepatnje,samoseMarta,poblijedilunjegova

lica, dosjećala koliko semuči. Nedjelju dana pred istek roka, Pavle je dobio odUkrajinskog CKpismoukomemusesaopštavalodamuseodmorprodužujezadvamjsecaidaje,premazaključkusanatorijurnske komisije, njegovo vraćanje na posao pri sadašnjem stanju zdravlja nemoguće.Zajednospismomstigaomujeinovac.

Pavle je ovaj udarac primio kao što je nekad primao Žuhrajeve udarce kada ga je ovaj učioboksu:tadajetakođepadao,aliseodmahdizao.

Neočekivano je dobio pismo od matere. Starica je pisala da nedaleko od Evpatorije upristanišnomgradu,živinjenastaraprijateljicaAlbinaKljucam,skojomsenijevidjelavećpetnaestgodina, i da ga ona veomamoli da ode kod nje.Ovo slučajno pismo odigralo je veliku ulogu uPavlovuživotu.

Nedjelju dana kasnije drugovi iz sanatorijuma toplo su ispratili Korčagina na pristanište.Rastajućiseodnjega,Ebnergakaobratazagrlioipoljubio.Martajenestala,iPavlejeotputovaoneoprostivšisesnjom.

Stigavšiufijakerupredmalukućuubašti,KorčaginposlasvogpratiocadaupitadalitustanujuKjucamovi.

PorodicaKjucam se sastojala od pet članova:AlbinaKjucam –majka, puna postarija žena, sateškimpogledomcrnihočijuitragovimanekadašnjeljepotenastaromlicu,njenedvijekćeri–LjoljaiTaja,maliLjoljinsinčićistariKjucam,neprijatandebeljko,sličannerastu.

Kjucamjeradioukooperativi,mlađakći,Taja,radilajekaoprostaradnica,starija,Lolja,bivšadaktilografkinja, nedavno se razišla s mužem, pijanicom i grubijanom, i sada je bila bez posla.Njegovalajesinčićaipomagalamajciudomaćimposlovima.

Osimkćerki,imalisuisinaŽorža,alionsesadanalaziouLenjingradu.PorodicaKjucamsrdačnojeprimilaKorčagina.SamojestariKjucamomjeriogostaneprijatnim

isuzdržljivimpogledom.PavlejestrpljivoispričaoAlbinisveštojeznaoizporodičnehronikeKorčaginovihauzgredse

raspitivaoonjihovomživotu.Ljoljajeimaladvadesetidvijegodine.Podšišana,jednostavna,kestenjavekoseiotvorenalica,

odmahsesprijateljilasPavlomiradogaupoznavalasasvimporodičnimtajnama.Odnjejesaznaodajestaridespotskigrubopritegaočitavuporodicu,dagušisvakuinicijativuinajmanjeispoljavanjevolje.Ograničen, cjepidlaka, prije porodicu držao u vječitom strahu i time izazvao neprijateljstvodjeceimržnjužene,kojasevećdvadesetpetgodinaborilaprotivnjegovogdespotizma.Kćerkesuuvijekbilenamaterinojstrani,iovestalneporodičnesvađetrovalesuimživot.Takosunjihovidaniprolaziliubeskrajnimsitnimikrupnimuvredama.

Drugi izrod njihove porodice bio je Žorž. Prema Ljoljinim riječima, to je tipični vjetropir,hvalisavac, ljubiteljdobrajelaielegantneodjeće,aistotakovoliojeidapopije.Završivšisrednjuškolu, Žorž – majčin ljubimac – zatražio je od matere da mu nabavi novac za njegov odlazak uprijestornicu.

–Hoćudaseupišemnauniverzitet.NekaLjoljaprodasvojprsten,aitiprodajsvojestvari.Menisupotrebnepare,agdjećeteihvinaći,menesenetiče.

On je vrlo dobro znao da ga majka ni u čemu ne može odbiti, i on je tu njenu slabostzloupotrebljavaonanajbezobzimijinačin.Premasestramaseodnosiosomalovažavanjemismatraoihnižimodsebe.Svešto jemoglada izvučeodmuža,mati je,zajednosaTajinomzaradom,slalasinu.Aonje,propavšinaispitu,veseloživiokodsvogaujakaiterorisaomajkusvojimtelegramimadamušaljenovac.

Mlađukćerku,Taju,Pavlejevidiotekkasnouveče.Matijojjeupredsobljušapatomispričalaodolaskugosta. Pozdravljajući se sPavlom, onamu zbunjenopruži ruku i doušiju pocrvenje prednepoznatimmladićem.Pavlenijeodmahpustionjenučvrsturuku,nakojojsuseosjećaližuljevi.

Taosamnaestogodišnjadjevojkanijebilanekaljepotica,alinjenekrupnesmeđeoči,tankeobrvemongolskog tipa, lijepa linijanosa i svježe jogunasteusnečinili su jeprivlačnom;mladim jedrimgrudimabilojetijesnopodprugastomradnombluzom.

Sestre su živjele u dvjemamalim sobama. U Tajinoj sobici se nalazio – uzan željezni krevet,komodasaraznimsitnicamaimalimogledalomnanjoj,anazidu,vjerovatno,tridesetfotografijairazglednica. Na oknu dvije saksije sa crvenim geranijumom i blijedoružičastim lijepim katama.Zavjesaodmuslinaopšivenaplavomvrpcom.

–Tajanevolidapuštausvojusobupredstavnikemuškogpola,azavas,vidite,praviizuzetak–šalilaseLjoljasasvojomsestrom.

Slijedeće veče pili su čaj u sobi u kojoj su živjeli stari. Taja je bila u svojoj sobici i slušalarazgovor.Kjucam je pažljivomiješao šećer u čaši i preko naočala ljutito pogledao gosta, koji jesjediopremanjemu.

–Nimalomisenesviđajuovisadašnjiporodičnizakoni!–govoriojeon.–Hoćešdaseženiš–ženise,hoćešdaserazvedeš–razvodise.Potpunasloboda.

Zagrcnuseizakašljase.Odahnuvši,pokazanaLjolju:–Eto,ona,vezalasesasvojim,nipitalanije,asadaserastala,iopetbezpitanja.Pasada,radujse,

hraniinjuijošnečijetamodijete.Bezobrazluk!

Ljoljapocrvenjeisakriočipunesuza.–Ašta,zarjeona,povašemmišljenju,moraladaživistimparazitom?–upitaPavleneskidajući

snjegasvojdivlji,plamtećipogled.–Trebalojegledatizakogapolazi.UrazgovorseumiješaAlbina.Smukomuzdržavajućinegodovanje,onapočeisprekidano:– Stari, zašto pred tuđim zapodjevaš takav razgovor?Mogli bismo da razgovaramo o nečem

drugom,aneotome.Onsetržepremanjoj.–Jaznamštogovorim!Otkadstevitopočelidamiprigovarate?TenoćijePavledugorazmišljaooporodiciKjucam,slučajnodospjevšiovamo,biojeprimoran

daučestvujeuovojporodičnojdrami.Razmišljaojekakodapomognemajciikćerkamadaseizbaveiz tog ropstva. Njegov lični život ga ograničavao, nikada mu nije bilo teže da preduzima nekeodlučnemjere,jerprednjimsamimiskrsavalasuneriješenapitamja.

Biojesamojedanizlaz:daserazdvojitaporodicaidamajkasasvojimkćerkamazauvijekodeod Kjucama. Ali to nije bilo tako jednostavno. On nije mogao da se bavi ovom porodičnomrevolucijom:zanekolikodanaonodlaziodavdeimoždasenikadavišenećevidjetisovimljudima.Nijeliboljedasesveprepustinormalnomtokuidanedižeprašinuuovojniskojitijesnojkućici?Ali odvratni lik domaćina kuće nijemu davaomira. Pavle je stvorio nekoliko planova, ali su sviizgledalineizvedivi.

Sutradanjebilanedjelja,ikadasePavlevratioizgrada,kodkućejezatekaosamoTaju:ostalisuotišlirođacimaugoste.

Pavlejeušaounjenusobui,onakoumoran,sjeonastolicu.–Zaštotineidešdaseprošetaš,daserazonodiš?–pitaojePavle.–Neidemisenikuda–tihoodgovoriona.Pavlesesjetisvojihsinoćnjihplanova,iodlučidaihprovjeri.Žurećidaganekonebipomeo,počeotvoreno:–Slušaj,Taja,dajdagovorimojednodrugom»ti«–štaćenamtekineskeceremonije?Jauskoro

odlazim.Sreosamsesvamakadasamisamuteškompoložaju,adanijetako,mibismočitavutustvarmalodrukčije okrenuli.Da je ovo ispalo prije godinudana,mi bismoodavdeotputovali svizajedno.ZatakverukekaoštosutvojeiLjoljinenašaobiseposao!Sastarimtrebalikvidirati,njegajenemogućeobraditi.Alisadajetonemoguće.Jasamjošneznamštaćesamnomdabude,etozaštoseosjećam,takorećigolorukim.Štasadadaseradi?Jaćupokušatidasevratimnarad.Ljekarisuminapisalisamvragznašta,isadamedrugoviganjajudaseliječimdobeskonačnosti.Alitoćemomivećdapreokrenemo...Jaćupisatimateri,imićemodavidimokakoćemodokrajčitistomgužvom.Ja vas tako neću ostaviti. Samo, evo šta, Tajuša: vaš život, a osobito tvoj, mora se naglavačkeprevrnuti.Imašlitizatakoneštosnageivolje?

Tajapodižeglavuiodgovoritiho:–Htjelabih,aneznamdaliimamsnage.OvaneodlučnostPavlujebilarazumljiva.–Ništa, ništa, Tajuša! Sve ćemomi to udesiti, glavno je da bi ti htjela.Recimi, Taja, da li te

porodicamnogoveže?

Iznenađenatakvimpitanjem,Tajaneodgovoriodmah.–Mnogomi je žaomatere – reče najzad. – Otac je čitav životmučio, a sada joj Žorka dušu

pojede.Žaomije,iakoonamenenevolikaoŽorku.Mnogosurazgovarali,ipredsamdolazakostalih,Pavlejojrečeušali:–Čudodatestarinijenatjeraodaseudašzanekoga.Taljauplašenoodmahnurukom:–Jasenećuudavati.NagledalasamseLjolje.Nipoštosenebihudala!Pavlesenasmiješi:–Znači,zareklasezačitavživot?Aštaakoispadnenekidobarmomak?–Nionda.Svisuonidobridoksevrtepodprozorima.Pavlejojprijateljskistavirukunarame.– Dobro. I bez muža se može prilično proživjeti. Samo ti si nekako suviše neljubazna prema

mladićima.Dobrojedanepodozrijevaškodmenenekeženidbenenamjere,tadabihizvukaodebljikraj–ionprijateljskiprevučehladnimdlanomprekorukezbunjenedjevojke.

–Takvakaotitražemalodrukčije.Štaćemoimmi?–rečeonatiho.*

NekolikodanakasnijeKorčaginsevraćaouHarkov.NastanicusugapratileTaja,LjoljaiAlbinasasvojomsestromRozom.NarastankujeobećaoAlbinidanećezaboravitinjenudjecuidaćejojpomoćidaseiskobeljajuiztejazbine.Oprostilisusesnjimkaosrođakom,aTajasečaknijemoglauzdržatiodsuza.DugojevidiosprozorabijelumaramicuuLjoljinojruciiprugastuTajinubluzu.

NeželećidauznemiravaDoru,uHarkovujeodsjeokodsvogprijateljaPećeNovikova.Kadaseodmorio,pošaojeuCK.SačekaojeAkimaikadasuostalisami,zamoliojedagaodmahuputenarad.

Akimodmahneglavom.–Pavle,nemožemo!MismodobiliodlukuljekarskekomisijeiCKPartijegdjejerečeno:»Zbog

teškogzdravstvenogstanjauputitigauNeuropatološkiinstitutradiliječenja,nedopuštatipovrataknarad.«

–Akime,svaštaonimogudanapišu!Alijatebemolim–dajmimogućnostdaradim!Ovolutanjeporaznimklinikamapotpunojeuzaludnastvar.

Akimjeodbijao:–Minemožemodakršimoodluke.Pavluška,timorašrazumjetidajetozatebebolje.AliPavlejetakonavaljivaodaAkimnijeizdržaoipristaoje.VećsljedećegdanaKorčaginjeradioupovjerljivomodjeljenjuSekretarijataCK.Njemusečinilo

dajeglavnodapočnedaradiidaćemusevratitiizgubljenasnaga.Alivećprvogdanauvidiojedaseprevario.Onjeusvomodjeljenjuradiopoosamsatiadaništanijejeo,jermujeteškobilodasesatrećegsprataspuštaususjednumenzunadoručakiručak:Čestomusekočiločasruka,časnoga.Ponekadsečitavotijelokočiloihvatalagagroznica.Kadajetrebalodaidenaposao,najednombigaizdalasnaga,inijemogaodasedigneizpostelje.Kadabigatoprošlo,onbisavočajankonstatovaodajezakasnionaposaočitavsat.Najzadjebioopomenutzbogovihzakašnjavanja,ionjeshvatiodajetopočetakonognajstrašnijegunjegovuživotu–izlazakizstrojainesposobnostzarad.

Akim mu je dvaput pomogao – davao mu lakši posao, ali se ipak dogodilo ono neizbježno:

sljedećegmjesecaPavle je paoupostelju.Tada se sjetiooproštajnih riječiBažanove i napisao jojpismo.Onajedošlaistogdana.Odnjejesaznaoononajvažnije–nećemoratiležatiuklinici.

–Znači,mojestvaristojetakodobrodanijepotrebnonidaseliječim–htiojedasenašali,alimušalanijeuspjela.

Čim mu se snaga djelimično povratila, on se opet našao u CK. Ali ovoga puta Akim je bioneumoljiv.Nanjegovodlučniprijednogdaležiuklinici,Korčaginpromukloodgovori:

–Nikudanećudaidem.Svejetouzaludno.Saznaosamizmjerodavnihizvora.Meniostajejedno–dapodnesemostavkuidaidemupenziju.Alitovamnećeupaliti.Nemožetevimeneotrgnutiodposla. Meni je svega dvadeset i četiri godine, ja ne mogu da završim svoj život sa radnominvalidskomknjižicomidaseklatarimpolječilištima,znajućidajetosvebeskorisno.Vimoratedamidateodgovarajućiposao.Jamogudaradimkodkućeilidaživimunekojustanovi...Samonekaonekićatokojinumerišeakte.Tajradmorabititakavdajaneosjećamkakosamodbačen.

Korčaginovjeglaszvučaosveuzbuđenijeijače.Akim je vrlo dobro shvatao kakva osjećanja pokreću ovoga još sasvim nedavno vatrenog

mladića.OnjeshvatioPavlovu tragediju,znao jeda jezanjega,koji ječitavsvojkratkiživotdaoPartiji,odvajanjeodborbeiprelazakudubokupozadinubiloneštoužasno,ionjeodlučiodaučinisveštojeunjegovojmoći

–Dobro,Pavle,nemojdasesekiraš.SutrajesastanakSekretarijata.Jaćupokrenutitvojepitanje.Dajemtiriječdaćusveučiniti.

Pavlesesmukomdižeipružimuruku.–Akime,zartimožešzamislitidameneživotzatjerauzapećakidamespljeskakaonekulepinju?

Svedokumeniovdjekucasrce,–onsilompotegnuAkimurukunasvojegrudi,iAkimjasnoosjetipotmulebrzeudarce–svedokonokuca,meneodPatrijenikonemožeotrgnuti.Samosmrtmožedameizbaciizstroja.Zapamtito,brajko!

Akimjećutao.Onjeshvatiodatonijebilofraziranje,negojaukteškoranjenogborca.Znaojedaovakviljudinemogudrukčijenigovoritiniosjećati.

DvadanakasnijeAkim je javioPavludamu sedajemogućnostvršenjaodgovornedužnosti uredakciji centralnogorgana, ali da jepotrebnoprovjeriti da li semože iskoristiti nanovinarskompolju.UredakcionomkolegijumuKorčaginasudočekalipredusretljivo.Zamjenikglavnogurednika,starailegalka,članprezidijumaCKK24Ukrajine,postavimunekolikopitanja:

–Vašeobrazovanje,druže?–Trigodineosnovneškole.–Upartijsko-političkimškolamanistebili?–Nisam.–Paništa,događasedaseibeztogaizgradidobaržurnalist.OvamanamjegovoriodrugAkim.Mimožemodavamdamoposaokojinemorateovdjeraditi,

možete da radite kod kuće. Mi ćemo vam obezbijediti uslove za rad. Ali za ovaj posao ipak jepotrebnoopsežnoznanje.Osobitouoblastiliteratureijezika.

Sveovonagovještavalojeporaz.UrazgovoruodpolasatapokazalosedaPavlenemadovoljnogznanja, a u članku koji je napisao crvenom olovkom je bilo podvučeno više od trideset stilskihnepravilnostiimnogopravopisnihgrešaka.

– Druže Korčagine! – rekla mu ova drugarica. – Vi imate vrlo dobre sposobnosti. Ako se

prihvatitedubljegizgrađivanja,možetedapostaneteliterarniradnik,alisadavipišetenepismeno.Izvašegčlankasevididanepoznajeteruskijezik.Tonijeničudo,vinisteimalivremenadaučite.Nažalost,mivasnemožemoiskoristiti.Alijošjednomponavljam:viimatedara.Akobisevaščlanakobradio, ne mijenjajući sadržine, on bi bio vrlo dobar. Ali nama su potrebni ljudi koji će samiobrađivatituđečlanke.

Oduprijevšiseoštap,Korčaginustade.Desnaobrvamujegrčevitopodrhtavala.–Slažemsvama.Kakavsamjaliterat?Biosamdobarložač,priličanmonter.Umiosamdobroda

jašem,daraspaljujemkomsomolce,alinavašemfrontujasamneprikladanborac.Oprostivšise,iziđe.Nazaokretuuhodnikuumalodanepade.Pridržaganekaženasatašnom.–Štavamje,druže?Zaštostetakoblijedi?Nekoliko minuta mu je bilo potrebno da dođe k sebi A onda lagano otkloni ženu i pođe

poštapajućise.Od ovoga danaKorčaginov život je pošao nizbrdo.O radu više nijemoglo biti ni riječi. Sve

češćejeprovodiodaneukrevetu.CKgajeoslobodioodposlaizamolioGlavnuupravuzasocijalnoosiguranjedamuodobri penziju.Dobio jepenziju zajedno s invalidskomknjižicom.CKmudadenovacai ispravedaputujekudagodzaželi.DobiojepismoodMarte.Onagazvaladadođenjojugoste idaseodmori.Onse ibeztogaspremaodaputujeuMoskvu,snejasnomnadomdaćenaćisrećuuSvesaveznomCK,tojestdaćenaćiposaozakojinijepotrebnokretanje.AliiuMoskvisumupredložilidaseliječiiobećalidaćegasmjestiteudobrolječilište.Onjetoodbio.

Neprimjetno je proletjele devetnaest dana koje je proveo kodMarte i njene prijateljice NadjePeterson.Čitavedaneostajaojesam.MartaiNadjaodlazilesuujutro,avraćaleseuveče.Martajeimalamnogoknjiga,iPavlejeneprekidnočitao.Uvečesudolazilenjihoveprijateljiceiponekoodprijatelja.

Izpristanišnoggradastizalasupisma.PorodicaKjucamzvalagaksebi.Životjestezaosvojčvor,ionisuočekivalinjegovupomoć.

Jednog jutra Pavla je nestalo iz tihog srama uGusjatnikovoj ulici.Voz ga je nosio na jug, namore,voziogaizvlažneikišovitejeseniprematoplimobalamajužnogKrima.Gledaojekakoporedprozorapromičustubovi.Čvrstosubilestegnuteobrve,autamnimočimapritajilaseupornost.

GLAVAOSMA

Dolje,poredgomilakamenja,talasasemore.Ulicepirisuhmorskivjetarkojidolaziizdaleke

Turske.Kaokrivilukuobaluseurezalopristanište,ograđenoodmoraarmiranobetonskimmolom.Nad samimmorem lomio se grebengorskog lanca.Dalekogore, uzbrdo, penjale se bijele kućicegradskihpredgrađa.

Tihoieustaromparkuizagrada.Zaraslisuutravuvećdavnonečišćeniputeljcinanjihlaganopadažutoklenovolišćekojejeumorilajesen.

Korčagina je iz grada ovamo dovezao stari Perzijanac i, iskrcavajući ovog čudnog putnika izfijakera,neuzdržase,iupita:

–Zaštosiovamodošla?Gospođicuovdjenema,pozorištunema.Samošakali...Štaćešradiiš,neznam!Hajdemonatrag,gospodindrug.

Korčaginjeplatioistaracjeotišao.Uparkunigdjenikoga.Pavlenađeklupuporedsamogmora,sjede,okretelicesuncu,kojeviše

nijepržilo.Onjedošaouovutišinudarazmisliotomeštasetodogađaunjegovomživotuištaćedaradis

timsvojimživotom.Bilojevećvrijemedanapravirezimeidoneseodluku.Od njegovog drugog dolaska ovamo nesuglasice u porodiciKjucam do krajnosti se zaoštrile.

Saznavšizanjegovdolazak,stariKjucamserazbjesnioipodigaočitavuuzbunu.Korčaginujesamoposebipaloudioda rukovodiotporom.StariKjucamjeneočekivanonaišaonaodlučanotporodstranesvojihkćeriižene,iodprvogdanadrugogKorčaginovogdolaskakućasepodijelilanadvaneprijateljskadijela,punamržnje.HodnikidiokućeukomeježiviostariKjucambiojezakovan,ajednaodpobočnih sobicabila je iznajmljenaKorčaginu.Kiriju za sobicuon je dobiounaprijed, iuskorosečakumiriotimeštokćerke,kojesuseodvojileodnjega,nećetražitisredstavazažvot.

Albinajeizdiplomatskihrazlogaostaladaživiustarčevojpolovinikuće.Neželećidasesusrećesmrskimmučovjekom, stari nije navraćao svojimkćerima, ali zato je u dvorištu frkao i gunđaopokazujućinatajnačindajeonovdjegospodar.

Prijesluženjaukooperativionsebaviosadvazanata–obućarskimidrvodjelskim, isada jeuslobodnovrijemeradiouzgred,pretvorivšišupuusvojunovuradionicu. Izpakostipremastanaru,sadajeupravopodnjegovprozorpreniosvojutezgu.Bijesnojezabijaoeksereinaslađivaosetime,jerjedobroznaodatosmetaKorčaginupričitanju.

–Pričekajsamomalo,odletjećeštiodavde...–gunđaojesebipodnos.Daleko, gotovo na samom horizontu, kao neki oblačič ostajao je pepeljasto sivi trag iza

parobroda.Uzpiskavekrike,jatogalebovasebacaloumore.Pavlejeobuhvatioglavurukamaizamisliose.Predočimamujeprošaočitavnjegovživot,od

djetinjstvapadoposljednjihdana.Kakojeproživiosvojedvadesetičetirigodine–dobroilislabo?Pretresajućiusjećanjusvegodinuzagodinom,provjeravaojesvojživotkaonepristrasnisudijaisavelikimzadovoljstvom jezaključiodanijebaš takoslaboproživioživot.Alibio je ipriličanbroj

grešaka koje je učinio iz gluposti, zbogmladosti, a najviše iz neznanja.Ali što je najvažnije nijeprespavao odlučne dane, našao je svoje mjesto u čeličnoj borbi za vlast, i na crvenoj zastavirevolucijeimanekolikokapinjegovekrvi.

Strojnijenapuštaosvedokganije izdalasnaga.Asada jeslomljen,nemoževišedaostanenaliniji fronta, i njemu jeostalo samo jedno–pozadinska lječilišta.Sjetio sekako je taneprorezaloborca kada su bujice jurile prema Varšavi. Borac je pao na zemlju, pod noge konja. Drugovi suuskoroprevili ranjenika,predaligabolničarima ipojurilidalje–da sustižuneprijatelja.Eskadronnijezaustavio jurišzboggubitka jednogborca.Uborbizavelikustvar tako jebilo i takomoradabude. Istina, bilo je i izuzetaka. Na mitraljeskim taljigama vidio je on mitraljesce bez nogu – zaneprijatelja to su bili strašni ljudi, njihovi mitraljezi su nosili smrt i uništenje. Zbog željezneizdržljivostiisigurnogokaonisubiliponossvojihpukova.Alitakvisubilirijetkost.

Akakodapostupisada,kadajeslomljenikadavišenemanadenapovratakuborbeneredove?Ta,onjepostigaodamuBažanovanajzadpriznadagaubudućnostiočekujeneštojošužasnije.Paštadaradi?Kaoprijetećatamnaprovalijaprednjimjestajaloovoneriješenopitanje.

Radičegadaživikadajevećizgubioononajdraže–sposobnostzaborbu?Čimedaopravdasvojživot sada i u beznadnoj sutrašnjici?Čimeda ispuni svoju sutrašnjicu? Jednostavnoda jede, pije idiše? Da bude bespomoćni svjedok toga kako se njegovi drugovi bore i probijaju naprijed? Dapostaneteretzasvojodred?Ili–daotpišetijelo,kojegajeizdalo?Metakusrce–igotovo!Umiosilijepodaživiš,ondatrebadaumiješinavrijemedaumreš.Koćedaosudiborcakojiniježeliodaživiuagoniji?

Ruka jenapipalaudžepupljosnato tijelobrauninga,prsti sunaviknutimpokretomsteglidršku.Laganojeizvukaorevelver.

–Kojemogaopomislitidaćešdoživjetitakavdan?Cijevrevolveraprezrivogapogledauoči.Stavirevolvernakoljenoiljutiteopsova.–Brajkomoj,patojepapirnatiheroizam!NajobičnijabudalamožedaseubijeuvijekiUsvako

doba.Tojenajkukavičnijiinajlakšiizlazizsituacije.Teškotidaživiš–ubijse!Adalisitipokušaodapobijedištajživot.Dalisiučiniosveštosemogloučinitidaseistrgnešiztogželjeznogobruča?JesilizaboraviokakosmosedamnaestputazajedandanjurišalinaNovograd–Volinskikakosmogazauzeliuprkossvemu?Sakrijsvojrevolver,inikadanikomeniriječidanisiotomerekao.Naučisedaživišiondakadatiživotpostajeneizdrživ.Učinigakorisnim.

Ustadeipođeputem.Nekigorštakgajenasvojojdvokolicidovezaodograda.Naraskrsnicikupimjesni list. U njemu se saopštavalo o sastanku Gradskog partijskog kolektiva u klubu DemjanaBijednog.Kućisevratiokasnonoću.Istupaojenasastankuaktiva,anislutionijedajetobionjegovposljednjigovornavećemskupu.

*Tajanijespavala.OnajebilauznemirenazbogdugeKorčaginoveodsutnosti.Štajesnjim.Gdje

je?Unjegovimuvijekživimočimadanasjezapazilaneštosurovoihladno.Onjemalopričaoosebi,alionajeosjećaladapreživljavanekunesreću.

Časovnikumajčinojsobiotkucaojevećdvasatakadasulupnulevratnice.Onanabacikaputićipođedamuotvorivrata.Ljoljajespavalausvojojsobiciineštogunđalausnu.

–Ajasamsevećbilazabrinulazatebe–obradovanaštojedošao,prošaptaTajakadajePavleušaoupredsoblje.

–Tajuša,dosamesmrti samnomseništanećedogoditi.Šta je,Ljoljaspava?A,znaš,menise

uopšte ne spava. Ja hoću da ti ispričamkoješta o svomdanašnjemdanu.Hajdemo kod tebe, inačećemoprobuditiLjolju–ionodgovorišapatom.

Taja se kolebala. Kako će oca noću da razgovara s njim? Ako mama sazna o tome, šta ćepomisliti?Alinjemunemožetodakaže,onćeseuvrijediti.Aštahoćedajojkaže?Mislećiotome,većjeišlapremasvojojsobici.

–Evoočemuseradi,Tajo–počePavleprigušenimglasomkadaumračnojsobisjedošejednopremadrugomtakoblizudaTajaosjetinjegovodisanje.–Životsetakookrenuodamisveizgledačakpomaločudnovato.Sveovedane samrđavoproživio.Bilomi jenejasnokakodaljedaživim.Nikadajošumomživotunijebilo takomračnokaoovihdana.Alidanas jasamsazvaozasjedanje»Politbiroa«idonioveomavažnuodluku.Nemojdasečudišštojatebeupoznajemstimstvarima...

I on joj ispriča sve što je proživio posljednjihmjeseci imnogo od toga što je danas u parkurazmišljao.

–Eto,takvajemojasituacija.Asadaprelazimonaglavno.Gužvauporodicitekpočinje.Odavdesetrebaizvućinačistvazduh,štodaljeodovejazbine.Trebapočinjalinoviživot.Kadsamsevećjaupleoutuborbu,jaćuidajedovedemdokraja.Imojitvojličniživotsadaježalostan.Alijasamodlučiodanašživotpretvorimupožar.Razumiješlitištatoznači?Tobiznačilodatipostanešmojadrugarica,mojažena.

Tajagaslušalasuzbuđenjem,alikadačuposljednjuriječ,onauzdrhtaodneočekivanosti.– Taja, ja ne tražim odgovor odmah danas. Ti o svemu dobro promisli. Ja znam, tebi je

neshvatljivokakoseotakvojstvarimožegovoritibeznekogprethodnogudvaranja.Tusufraziranjanepotrebna.Djevojko,jatidajemruku,evoje.Akoovajputpovjeruješ,nećešseprevariti.Jaimamdostatogaštojetebipotrebno,atištojemeni.Jasamvećodlučio:našsavezsezaključujenavrijemedokse tinerazviješupravog,našegčovjeka.Jaću todaučinim.Inačenebihvrijedionipetpara.Dotleminesmijemodaprekinemosavez.Akadaserazviješ,–slobodnasiodsvihobaveza.Kozna,možesedogoditidajafizičkipostanemsamojednaruševina,iznajdautomslučajunećuvezatitvojživot.

Poćutavšinekolikotrenutaka,rečetoploinježno:–Asadajatinudimsvojeprijateljstvoiljubav.Onnijepuštaonjeneprsteizsvojerukeibiojetakospokojankaodajeonavećpristala,–Anećešmeostaviti?–Tajo, riječinisudokaz.Tebiostaje samo jedno:davjeruješdaovakvikao jane izdaju svoje

prijatelje...samodaonimeneneizdaju–završiongorko.–Danasništanemogudatikažem,svejetoispalotakoneočekivano.Korčaginustade.–Lezi,Tajo,skoroćedasvane.Odeusvojusobu.Nesvukavšise,leže,itekštomuseglavaspustilanajastuk,zaspa.Nanjegovomstolukodprozoragomileknjigaizpartijskebiblioteke,svežanjnovinainekoliko

ispisanihbilježnica.Krevet,dvije stolice, anavratimakojavodeuTaj inu sobuvelikamapaKinenačičkanacrnim i crvenimzastavicama.UkomitetuPartijePavle sedogovoriodaga snabdijevajuliteraturom iz partkabineta, obećali su da ćemu upravnik pristanišne biblioteke, najveće u gradu,pomoći što se tiče knjiga. Uskoro je otuda počeo da dobija čitave gomile. Ljolja je sa čuđenjempratilakakoonodranogjutra,smalimprekidomzadoručakiručak,čitaizapisujedosamevečeri,

koje su oni uvijek utroje provodili u njenoj sobi. Pavle je pričao sestrama o knjigama koje jepročitao.

Kasnoposlije pola noći, izlazeći u dvorište, stariKjucam je uvijekvidio svijetlu traku izmeđukapakanaprozorunezvanogstanara.Tiho,naprstimajeprilazioprozoruikrozpukotineposmatraoglavunagnutunadsto.

»Ljudispavaju,akodnjegasvjetlogoripočitavunoć.Ponašaseukućikaoda jeondomaćin.Curetinesupočeledapokazujuzube«,ozlojeđenorazmišljajući,vraćaoseKjucamusvojusobu.

Prvi put za posljednjih osam godina Pavle je imao takomnogo slobodnog vremena i nikakvedužnosti. Za njega je to bilo sve novo, i on je požudno čitao. Po osamnaest sati je svakodnevnoprovodionadknjigom.IkoznakakobisetoodrazilonanjegovomzdravljudanijeuslijediloovihnekolikoTajinihriječi:

–Komodu sam premjestila na drugomjesto, vrata u tvoju sobu sada se otvaraju.Ako ti budepotrebnodaneštorazgovarašsamnom,nemorašvišedaprolaziškrozLjoljinusobu.

Pavleporumenje.Tajaseradosnonasmiješi–savezjebiozaključen.*

StariKjucamnijeviševidiouponoćnimsatimasvijetlutrakunaPavlovomprozoru,amajkajepočela zapažati u Tanjinim očima nevješto prikrivenu radost i pod očima, blistavim od unutarnjevatre, jedvaprimjetnetamneobrube–tragoveneprospavanihnoći.ZvukgitareiTajinepjesmesvečešćesuodjekivaliumalomstanu.

ProbuđenaženauTajipatilajeodtogaštojenjenaljubavbilakaoukradena...Onajedrhtalaodsvakogšušnja,stalnojojsečinilodačujemajčinekorake.Mučilasetimeštaćedaodgovoriakojezapitajuzaštojevratasvojesobepočeladazatvararezom.Pavlejetoprimijetioiumirivaojenježno:

–Zaštosebojiš?Akoćešpravo,mismoovdjegospodari.Spavajmirno.Drugimajezabranjenpristupunašživot.

Umirena,onabipripilaobrazuznjegovegrudii,zagrlivšigazaspala.Onjedugoslušaonjenodisanje inijesemicaobojećisedaporemetinjenmirnisan;obuzimalagadubokanježnostpremadjevojcikojamujepovjerilasvojživot.

Razlog neugasivog plamsanjaTajinih očiju prva je saznala njena sestra, i od tog dana izmeđusestarasepojavilasjenkaotuđenosti.Saznala je imajka.Tačnije–dosjetilase.Napregla jepažnju.TakoneštoonanijeočekivalaodKorčagina.

–Tajušanijezanjega–reklajeLjolji.–Štaćeodsvegatogadabude?Uznemirujućemislinisujojdalemira,alinijemogladaseodlučidagovorisKorčaginom.KodKorčagina se počela skupljati omladina. Ponekad je bila puna njegovamala soba. Starom

Kjucamusečinilodačujebrujanjepčelinjegroja.Čestosupjevaliuhoru:Samotnojenašemore,onošumidaninoć...iPavlovuomiljenu:Svijetbeskrajnigorkesuzelije...To se skupljao kružok Radničkog partijskog aktiva, koji mu Komitet partije povjerio poslije

njegovogpisma,ukomejezahtijevaodamudajupropagandističkiposao.TakosusadaprolaziliPavlovidani.Opetjeobjemarukamauhvatiokormilo,iživot,kojijebio

napravio nekoliko oštrih krivulja, uputio prema novom cilju. To je bio san o povratku u životpomoćuučenjailiterature.

Ali život je gomilao jednu prepreku za drugom, i on ih je dočekivao uznemireno misleći u

kolikojćemjerionedaometunjegovonapredovanje.IznenadajezajednosaženomstigaoizMoskvepropalistudentŽorž.Nastaniosekodsvogatasta

advokataidolaziojekmajcidaiznuđavanovac.Žoržovdolazakumnogomjepogoršaounutarnjeporodičneodnose.Onjeodmahstaonaočevu

stranu i zajedno s antisovjetski nastrojenim porodicom svoje žene počeo da rovari da KorčaginaistjeraizkućeidaodnjegaodvojiTaju.

DvijenedjeljeposlijeŽoržovogdolaskaLjoljajedobilaposaujednomodnajbližihrejona.Onasepreselilatamosamajkomsinom,aPavleiTajaotputovalisuujedanudaljeniprimorahgradić.

*Rijetko jeArtjom dobijao pisma od brata, i kada bi na stolu uGradskom sovjetu zatekao sivi

koverat sa poznatim ćoškastim rukopisom, nije ga mogao čitati bez uzbuđenja. I sada, otvarajućkoverat,pomisliojesprikrivenomnježnošću:

»Eh,Pavluša,Pavluša!Kakobibilodobrodasibliže,kakobimidobrodošlitvojisavjeti.«»Artjome, hoću da ti ispričam što sampreživio.Osim tebi, činimi se, nikomene pišem takva

pisma.Timepoznaješirazumiješsvakumojuriječ.Životmeidaljetučenafrontuborbezazdravlje.Dobijam udarac za udarcem. Tek što se podignem od jednog udarca, na mene se sruči novi,

nemilosrdnijiodprvoga.Alinajstrašnijejetoštosamnemoćandasesuprotstavim.Lijevarukamijeotkazalaposlušnost.Većtojebiloteško,aliodmahzatimiznevjerilesumeinoge,ija,kojisamseibeztogateškokretao(ugranicamasobe),sadasesmukomdovučemodkrevetadostola.Alinito,očevidno,nijesve.Jošseneznaštaćemisutrašnjicadonijeti.

Izkućevišeneizlazim,ikrozprozorposmatramsamojedandjelićmora.Zarmožebitistrašnijetragedijenego,kada suu jednomčovjeku spojeni izdajničko tijelokojeotkazujeposlušnost i srceboljševika,voljakojanezadrživovučeradu,vama,uradnuarmijukojanapredujedužčitavogfronta,onamogdježeljeznalavinakrčiputevenaprijed.

Ja još uvijek vjerujem da ću se vratiti u stroj i da će se u jurišnim kolonama pojaviti i mojbajonet.Janemogudanevjerujem,nitiimampravadanevjerujem.DesetgodinasumeKomsomoliPartijavaspitavali kako trebapružati otpor, i riječinašegvođeodnose se i namene: 'Nema takvihtvrđavakojeboljševicinebimoglidaosvoje'.

Čitav moj život je sada – učenje. Knjige, knjige i samo knjige.Mnogo sam uradio, Artjome.Prošao sam osnovna djela klasične književnosti. Završio sam i predao radove za prvu godinuKomunističkoguniverziteta.Uveče–kružokspartijskomomladinom.PrekoovihdrugovaodržavamvezusapraktičnimradomOrganizacije.AondaTajuša,njenorazvijanjeinapredovanje,pailjubav,nježnostimojedrugarice.Slažemose.Našaekonomikajeprostaijednostavna–tridesetdvijerubljemojepenzijeinjenazarada.UPartijuTajaidemojimputem:radilajekaokućnapomoćnica,asadapereposuđeurestoranu(ovdjenemaindustrije).

Ovih dana mi trijumfalno pokazala prvu delegatsku kartu Ženskog odjeljenja. Za nju to nijeobičnoparče kartona. Ja pratimkodnje rađanje novog čovjeka i pomažemkolikomogu.Doći ćevrijemeinekavelikafabrikailiradničkikolektivzavršićenjenoformiranje.Doksmoovdjeonaidejedinimmogućimputem.

Dvaput nam je dolazila Tajinamati.Njenamajka ni sama ne primjećuje da vučeTaju nazad usitničaviživot,uonousko,ličnoizatvoreno.TrudiosamsedaubijedimAlbinudanjenteškiživotnetreba da bude crna sjenkana putu njene kćeri.Ali sve je bilo uzalud.Predosjećamda će semajkapopriječitinaputusvojekćeriunoviživotidajeborbasnjomneizbježna.

Stežemtiruku.TvojPavle.«

*StaraMacesta.Sanatorijumbroj5.Dvospratnakamenazgradanazaravankuurezanomuhridinu.

Svudaokološuma.Serpentinomsespuštaputudolinu.Otvorenisusobniprozoriipovjetaracdonosiodozdomirissumpornih izvora.Korčagin jesamusvojojsobi.Sutradolazenovidrugovi ionćedobiti susjeda.Podprozoromčujenečiji poznatglas.Razgovaranekoliko ljudi.Gdje jeon čuo tudubokuoktavu?Napregnusjećanjeiizsamotnogskrovištaizvučeskriveno,alinezaboravljenoime:»Ledenjev Inokentij Pavlovič.To je on i niko drugi.« I, uvjeren u to, Pavle ga pozva. SamomalokasnijeLedenjevjevećsjediokodnjegairadosnomutresaoruku.

– Ah, živ i čitav! Čime ćeš da me obrađuješ? Šta je to, odlučio da ozbiljno boluješ? Neodobravam ti to.Ugledaj senamene. Imeni su ljekari prorokovaliostavku, a ja se za inat i daljedržim.

–Ledenjevsedobrodušnonasmija.UtomsmijehuKorčaginjeosjetioskrivenosaučešćeiprizvukžalosti.Dvasatasuproveliuživomrazgovoru.Ledenjevmujepričaomoskovskenovosti.Odnjegaje

KorčaginprviputčuoovažnimodlukamaPartije–okolektivizacijipoljoprivrede,oreorganizacijisela,ionjepožudnogutaosvakunjegovuriječ.

–AjasammisliodativećposluješnegdjeusvojojUkrajini.Kadono,takvanezgoda!Aliništa,saminomjebilojošgore,janisammogaodasedignemizpostelje,pa,evo,vidiš,držimse.

Sada,razumiješ,nikakoneidedasečovjekhvatahladovine.Datipravokažem,ovakoponekadpomislim, trebalobidasemaloodmorim,dapredahnem.Godinesupoodmakle,ponekad je teškoizguratideset-dvanaestsati rada.Ali tekšto topomislimipočnempregledatiposaodabihsemalorasteretio,svakiputizlazinajednoteisto.Počnemdase»rasterećujem«–itakozasjednemuvezistimrasterećenjemdakućinestignemprijedvanaestsati.Ukolikojeusiljenijiradmašine,utolikojevećabrzinatočkova,akodnasjesvakimdanomradsveusiljeniji, i izlazidamistarcimoramodaživimokaoumladosti.

Ledenjevpređerukomprekovisokogčelairečeočinskitoplo:–Pričajkakostojetvojestvari.Ledenjev je slušao Korčaginovu priču o prošlosti, i Pavle je osjećao na sebi njegov živi i

odobravajućipogled.*

Nakrajuterase,usjencigranatogdrveća–grupabolesnika.Nabravšiobrve,zamalimstolomječitao »Pravdu« Hrisanf Černokozov. Njegova crna bluza, stari kačket, crno, mršavo, davnoneobrijano licedubokoupalihplavihočiju– sveodaje starog rudara.Pozvandaupravljaoblašću,ovajčovjekjejošprijedvanaestgodinaostaviočekić,aizgledaojekaodajesasvimnedavnoizišaoizrudnika.Toseosjećalounjegovomdržanju,unačinugovorairječniku.

Černokozov je član Biroa Pokrajinskog komiteta Partije i član Vlade. Teška bolest, gangrenanoge,iznuravalajenjegovesnage.Mrziojesvojubolesnunogu,kojagajeprimoraladagotovopolagodineprovedeupostelji.

Zamišljenopušećicigaretu,premanjemujesjedilaŽigirjova.AleksandraAleksejevnaŽigirjovaima trideset sedam godina, devetnaest godina jeČlan Partije. »Šuročkametalac«, kako su je zvali

petrogradskiilegalci,joškaodjevojčicaupoznalajesibirskoprogonstvo.Treći za stolom je Panjkov. Nagnuvši svoju lijepu glavu antičkog profila, čitao je njemački

časopis s vremena na vrijeme popravljajući ogromne naočale. Neprijatno je gledati kako ovajtridesetogodišnji atleta s mukom podiže nogu koja mu je otkazala poslušnost. Mihail VasiljevičPanjkov je urednik, književnik i službenik Narodnog komesarijata prosvjete, poznaje Evropu igovori nekoliko stranih jezika. U njegovoj glavi bilo je toliko znanja da se čak rezervisaniČernokozovpremanjemuodnosiospoštovanjem.

– To je tvoj sobni drug? – tiho upita Žigirjova Černokozova pokazujući glavom na kolica ukojimajesjedioKorčagin.

Černokozovodložinovine,njegovolicezasja.–Da,tojeKorčagin.Vibistetrebalidaseupoznatesnjim.Bolestgajesasvimskovala,aonbi

namvrlodobrodošaouteškimtrenucima.Komsomolacizprvogpokoljenja.Kratkorečeno,akomitommladićupomognemo–ajasamtoodlučio–onćejošdaradi.

Panjkovjeslušaonjihovrazgovor.–Odčegaonboluje?–istotakotihoupitaŽigirjova.– Posljedice dvadesete. Povreda kičme. Razgovarao sam s ljekarom, on se plaši da će ga ta

kontuzijadovestidopotpunenepokretnosti.Pomislisamo!–Odmahćudagadovezemovamo–rečeŠura.Tako je počelo njihovo poznanstvo. Pavle nije ni slutio da će Žigirjova i Černokozov postati

njegovibliskiprijateljiidaćemuugodinamateškebolesti,kojagajeočekivala,bitiglavnioslonac.*

Život je tekaosvojimstarim tokom.Taja je radila,uPavle jeučio.Nije jošbiopočeoni radskružokom,avećseneprimjetnoprivuklanovanesreća.Objenogesuseparalizirale.Sadasemogaoslužitisamodesnomrukom.DokrvijegrizaousnekadajeposlijeuzaludnihnaprezanjashvatiodavišenemožedasekrećeTajajejunačkiskrivalasvojeočajanjeibolzbognemoćidamupomogne.Aonsesmiješioigovoriotonomkrivca:

–Tajuša,mi semoramo razvesti.Našugovornije predviđao tvoje robovanje. Jošdanas ću ja,djevojkomoja,darazmislimotome.

Onamunijedaladagovori.Nijemogladaseuzdržiodplača.Jecalajepritiskujućinjegovuglavunasvojegrudi.

Saznavšionovojbratovojnesreći,Artjomjenapisaomajci,iMarijaJakovljevnajebacilasveidoputovala.Utrojesupočelidažive.StaricaiTajasuživjeleuprijateljstvu.

Korčaginjenastavioučenje.JedneburnezimskevečeriTaja jedonijelavijestosvojojprvojpobjedi–dobila jekartučlana

Gradskogsovjeta.OdtogadanaKorčaginjujepočeorijetkoviđati.Izsanatorijurnskekuhinje,gdjejeprala suđe,odlazila jeuŽenskoodjeljenje iliSovjet ivraćala sekasnouveče,umorna,alipunautisaka. Približavao se dan njenog prijema za kandidata Partije. Ona se sa velikim uzbuđenjempripremalazatajdan.Aliupravotadadošlajenovanesreća.Bolestječinilasvoje.Oganjneizdrživeboliplanuo jeudesnomoku,odnjegaseupalilo i lijevo. IprviputuživotuPavle shvati šta je tosljepilo–tamniveosvejeprekriookonjega.

Na njegovom putu nečujno se ispriječila strašna nesavladijiva prepreka. Majčinom i Tajinomočajanjunijebilogranica,aonjesasvimmirnoodlučio:

»Trebapričekati.Akostvarnovišenemamogućnostizamojekretanjenaprijed,akojesvetoštosamjaučiniodasevratimradusljepiloizbrisaloiakojemojpovratakustrojnemoguć–ondatrebadokrajčiti.«

Pisaojesvojimprijateljima.Onisumuodgovaraliipozivaligadabudejakidanastaviborbu.Upravouteteškezanjegadane,uzbuđenaodsreće,Tajamujesaopštila:–Pavluša,jasamkandidatPartije!IPavle se, slušajući njenopričanje o tomekako je ćelija u svoje redoveprimala novog člana,

sjećaosvojihprvihpartijskihkoraka.–Dakle,drugariceKorčagina,jaitisadapredstavljamokomfrakciju–rečeonstežućijojruku.Sljedećegdana je napisaopismo sekretaruRejkoma i zamoliogada svrati donjega.Uveče se

pred kućom zaustavio uprskan blatom automobil. Bradati Volmer, postariji Letonac, tresao jeKorčaginovuruku.

–Pakakoživimo?Kakavjetobezobrazluk?Ustaj,odmahćemodatepošaljemonazemlju!–ionsenasmija.

Zaboravivšičaknavečernjisastanak,sekretarRejkomajekodKorčaginaproveopunadvasata.Koračajućiposobici,onjeslušaouzbuđenePavloveriječii,najzad,reče:

–Bacititupričuokružoku.Titrebadaseodmoriš,aondadavidišštajestvojimočima.Moždajošnijesvepropalo.ŠtavelišdaodešdoMoskve,ha?Razmisliti...

Korčagingaprekide:–DružeVolmere,menisupotrebniljudi,živiljudi!Janemogudaizdržimsam.Sadasumiljudi

potrebnijinegomakadaranije.Dajmiovamoomladinu,omladinuštozeleniju.Omladinauselimaguraulijevo,ukomunu–njojjetijesnoukolhozima.Komsomolijatijetakva,akonemotriškakotreba,onaćedaiskočipredrudu.Jatodobroznamisamsambiotakav.

Volmerstade.–Odakletitoznaš?Mismotekdanasizrejonadonijelituvijest.Korčaginsenasmiješi.–Moždasesjećašmoježene?JučestejeuPartijuprimiliOnamipričala.–A,Korčagina,sudopera?Znači, to je tvojažena?Ah,pojmanisamimao!–razmislivšimalo,

Volmerseudarirukompočelu.–LavaBersenjevaćemoda tipošaljemo!Netreba tiboljegdruga.Vistečakposvojojprirodi

slični.Toćebitineštonaliknadvatransformatoravisokefrekvencije.Razumiješ,jasamtinekadbiomonter,odatlekodmenetakveriječiitakvapoređenja.Da,da,Lavćetiiradiosmajstoriti,ontiječitavprofesorutojoblasti.Jačestododvasataposlijeponoćikodnjegaostanemsaslušalicamanaušima.Ženačakpočeladapodozrijeva:gdjesisetito,veli,stariđavole,počeoklataritinoću?

SmiješećiseKorčaginupita:–AkojetajBersenjev?Umorivšisevećodsvoghodanja,Volmersjedeipočedapriča:–Bersenjev je naš bilježnik, ali on je isto takav bilježnik kao što sam ja balerina. Još sasvim

nedavnoonjebiokrupanfunkcioner.Urevolucionarnompokretujeoddvanaestegodine,uPartijiod revolucije.Za vrijemegrađanskog rata uArmiji je čeprkao, bio je u revolucionarnom ratnomsuduDrugekonjičke;poKavkazujetamaniobijelugamad.BiojeuCaricinuinajužnomfrontu;na

DalekomistokubiojesveisvaurepubličkomVrhovnomvojnomsudu.Prošaoje,kakosekaže, isitoirešeto.Tuberkulozagaoborila.SaDalekogistokaovamojestigao.Ovdje,naKavkazu,biojepredsjednik Gubernijskog suda, zamjenik predsjednika Pokrajinskog suda. Pluća su mu sasvimpropala.Podprijetnjomda je gotovo s njim,primorali sugadadođeovamo.Etoodaklekodnastakavneobičanbilježnik.Posaomujemiran,pa,etotakoiživotari.Dalismomu,upočetku,ćeliju,onda smo ga uveli u Rejkom, gurnuli ga u Politškolu, zatim u KK. On ti je stalni član svihodgovornihkomisijauzapletenimizamršenimstvarima.Poredsvegatoga,onjelovac,zatimstrasniradio-amater i,mada nema jednog plućnog krila, teško je povjerovati da je to bolesnik.U njemuključaenergija.OnćeposvojpriliciidaumrenegdjenapututrčećiizRejkomausud.

Pavlegaprekideoštrimpitanjem:–Azaštostegatakonatovarili?Onkodvasradivišenegoštojeranijeradio.Prižmirivši,Volmerisprečiočima.–Atebidadamokružokijošštogod,Lavbirekao:»Štagatovarite?«Aonsamgovori:»Boljeje

godinudanaproživjetiuintenzivnomradunegopetgodinaživotaritiunekimbolničkimuslovima.«Očevidno,ljudećemomoćičuvatitekkadaizgradimosocijalizam.

– To je tačno. I ja dajem pet godina životarenja za jednu godinu života. Ali mi se ponekadzločinački razbacujemosvojomsnagom.Teksada ja samshvatiodau tome imavišespontanosti ineodgovornostinegoheroizma.Teksadasampostaosvjestantogakakonisamimaopravadasetakonemilosrdnoodnosimpremasvomzdravlju.Pokazalosedautomenemanikakvogheroizma.Moždabihproživiojošnekolikogodinadakodmenenijebilotogaspartanstva.Kratkorečeno,dječjabolestljevičarstva–tojejednaodglavnihopasnostizamojpoložaj.

»Eto,sadagovoritako,adaseizliječi,zaboraviobisvenasvijetu«pomisliVolmer,aliništanereče.

Već sutradan uveče došao je Lav. Rastali su se u ponoć. Lav je odlazio od novog prijatelja stakvimosjećanjemkaodajesreobrataizgubljenogprijemnogogodina.

Ujutro su se ljudipopeli nakrovdapričvrste radio-antenu, aLav jemontiraou stanu i pričaointeresantneepizodeizsvojeprošlosti.Pavleganijevidio,ali,premaTajinompričanju,jeznaodajeLavplavokos,svijetlihočiju,stasit,energičnihpokreta,tojestupravoonakavkakvimgajezamišljaoprvihminutanjihovogpoznanstva.

Usumrakseusobizapališetri»mikroa«.LavtrijumfalnopružiPavluslušalice.Ueterujevladaohaos zvukova. Kao ptice su cvrkutale pristanišne »morzovke«, negdje (očevidno blizu na moru)sjeckao je parobrodski radio-telegrafski predajnik. U tom kolopletu šumova i zvukova kalemvariometrajenašaoipribližiomiraniuvjerenglas:

–Slušajte,slušajte,govoriMoskva...Taj aparatić je svojom antenom hvatao šezdeset stanica svijeta. Život, od koga je Pavle bio

odbačen,probijaosekrozčeličnumembranu,ionjeosjetionjegovomoćnodisanje.VidećikakoPavloveočazasijaše,umorniBersenjevsenasmiješi.

*U velikoj kući svi spavaju. Taja nešto nemirno šapuće u snu. Ona kasno dolazi kući, dolazi

umornaiozebla.OnajemalosaPavlom.Štosevišeudubijujeurad,timejekodnjemanjeslobodnihvečeri,iPavlesesjećaBersenjevljevihriječi:

»Akoboljševikimazaženu–partijskogdruga,oniserijetkoviđaju.Tusudvaplusa:nedosađuju

jednodrugominemajuvremenazasvađanje!«Štamožedakažeprotivtoga?Tosemoraloiočekivati.BilisudanikadamuTajapoklanjalasve

svojevečeri.Tadajebilovišetoplineinježnosti.Alitadamujebilasamoprijateljicaižena,asadajeonanjegovavaspitanicaipartijskidrug.

Onjeznao:ukolikoseTajabudevišerazvijala,utolikoćemanjevremenanjemupoklanjati,ionjetoprimaokaoneštoneminovno.

Pavlejedobiokružok.Ukućijeopetpostalobučno.Večernjičasovikojejeprovodiosomladinombodrilisuga.Uslobodnovrijememajkamujesmukomoduzimalaslušalicedabiganahranila.Radiomu je davaoono što je sljepilo oduzelo –mogućnost da uči.Uovoj svojoj nezajaživoj

težnji on je zaboravljao na iznurujuće bolove upaljenog tijela, na požar u očima i čitav svoj takosurovinemilosrdanživot.

KadajeantenaprenijelaizMagnitostrojavijestopodvizimamladebraće,kojasupodzastavomOmladinske komunističke internacionale zamijenila Korčaginovo pokoljenje, njega je obuzeloosjećanjeneizmjernesreće.

Prednjimjeiskrslamećava–uralskaciča,svirepakaočoporvučica.Zavijavjetar,aunoći,zasutsnijegomiobasjanreflektorima,odreddrugogpokoljenjakomsomolacapokrivastaklomkrovovedžinovskih zgrada i spasava od snijega i studeni prve hale ovog kombinata svjetskih razmjera.Sićušnajesadaizgledalaonašumskaakcijaukojojsesavijavicomboriloprvopokoljenjekijevskihkomsomolaca.Razvilasezemlja,razviliseiljudi.

A naDnjepru voda je probila čelične prepone i jurnula da potapamašine i ljude. I ponovo sekomsomolijabacilaususret stihiji iposliježestokedvodnevneborbebezsna iodmoraprisilila jestihiju da se povuče za čelične brane. U ovoj grandioznoj borbi prednjačilo je novo pokoljenjekomsomolije.MeđuimenimaherojaPavlejesaradošćučuodragomuime–IgnjataPankratova.

GLAVADEVETA

UMoskvisunekolikodanastanovaliuarhivskomskladištujedneustanovečijiješefpomagaoda

seKorčaginsmjestiuspecijalnukliniku.Teksada jePavle shvatioda jeprilično lakobitiotporankadasimlad i imašsnažno tijelo,ali

zadržatisadakadaživotstežesvojimželjeznimobručem–tojebilopitanječasti.*

Prošla je godina i po dana od onog doba kada je Pavle stanovao u arhivskom skladištu,Osamnaestmjesecineizrecivihmučenja.

Na klinici je profesor Averbah otvoreno rekao Pavlu da nema nikakve mogućnosti da mu sepovrativid.Uneodređenojbudućnostikadaprestaneupala,možesepokušatioperacijazjenica.Radisuzbijanjaupale,predložilisumuhirurškemjere.

Zatražilisunjegovpristanak.Pavlejedozvoliodasnjimradesveštoljekarinađuzapotrebno.Usatimaprovedenimnaoperacionimstolovima,kadasumulancetomsjeklivrat ivadili štitnu

žlijezdu,triputgajesmrtdotaklasvojimcrnimkrilom.AliživotuKorčaginudržaosečvrsto.Poslijestrašnihsatiočekivanja,Taja jenalazilasvogaprijateljamrtvačkiblijedog,aliživog i,kaouvijek;spokojnoginježnog.

–Djevojčicemoja,neuznemiravajse,menenije tako lakootjeratiugrob, jaću jošdaživimiprkosim aritmetičkim proračunima učenih eskulapa. U svemu što se tiče mog zdravlja oni imajupravo, ali su se grozno prevarili kada su napisali uvjerenje o mojoj stoprocentnoj radnojnesposobnosti.Toćemomijošdavidimo.

Pavlejenepokolebivoizabraoputbojimjeodlučiodasevratiuredovegraditeljanovogživota.Prošla je zima, i proljeće je otvorilo prozore. Preživjevši posljednju operaciju, iznureni

Korčagin je shvatio da više ne može ostati u bolnici. Proživjeti toliko mjeseci okružen ljudskimpatnjama,međuvapajimainaricanjimavećizgubljenihljudibilojeneuporedivoteženegopodnositisvojesopstvenemuke.

Napitanjedasepodvrgnenovojoperaciji,onjeodgovoriohladnoioštro:–Tačka.Dostajeodmene.Jasamnaucivećdaodobardiokrvi,aovoštojeostalo,potrebnomi

jeudrugesvrhe.Tog istogdanaPavle jenapisaopismouCK,ukome je zamoliodamupomognudaostaneu

Moskvi,gdjeradinjegovadrugarica,jerdasunjegovadaljaskitanja,potpunobeskorisna.TojebiloprviputdaseonobratioPartijizapomoć.KaoodgovornanjegovopismoMoskovskisovjetmujedaosobu.IPavlejenapustioklinikusajedinomželjomdaseunjuvišenikadanevrati.

SkromnasobautihomsokačićuKropotkinskeuliceizgledalamujekaovrhunacraskoši.Ičesto,budećisenoću,Pavlenijemogaodavjerujedasevišenenalaziubolnici.

TajajevećpostalačlanPartije.Upornauradu,onaje,bezobziranasvutragedijuličnogživota,išlaukoraksaudarnicama, ikolektivjeovućutljivuradnicunagradiosvojimpovjerenjem:bila jeizabrana za člana Fabričkog komiteta. Pavle se ponosio svojom drugaricom, koja se pretvarala u

boljševika,itomujeolakšavalonjegovteškipoložaj.*

PosjetilagajeBažanova,kojajeslužbenodoputovalauMoskvu.Dugosurazgovarali.Pavlejojjesazanosompričaooputukojimćeseuskorojbudućnostivratitiuredoveboraca.

BažanovajeprimijetilasrebrnastekrajeveKorčaginovihsljepoočnicairečetiho:–Vidim,mnogostepreživjeli.Aliipaknisteizgubilisvojneugasivientuzijazam,štaćeteviše?To

je vrlo dobro što ste odlučili da počnete rad za koji ste se spremali pet godina.Ali kako ćete daradite?

Pavleseumirujućenasmiješio.–Sutraćemidonijetitransparentisječenodkartona.Beznjeganebihmogaodapišem:miješali

biseredovi.Dugosamtražioizlazinašaosamga–prugeizrezaneukartonuonemogućićemojojolovcidaideprekolinije.Teškojepisatinevidećinapisanoalinijenemoguće.Jasamseutouvjerio.Dugovremena tominijepolaziloza rukom,ali sampočeodapišemsporije,dapažljivo izvodimsvakoslovo,isadaispadapriličnodobro.

Pavlejepočeodaradi.Zamislio je da napiše roman posvećen herojskoj diviziji Kotovskog. Naslov je došao sam od

sebe:»Rođeniuburi.«Odtogdanačitavnjegovživotjebioposvećenpisanjuknjige.Polako,redakporedak,rađalesu

sestranice.Nasvejezaboravljaonalazećiseuvlastisvojihlikovaiprviputuživotupreživljavajućistvaralačkemuke–kada izrazite inezaboravne slike,koje je tako jasnoosjećao,nijeuspijevaodaprenesenapapirikadasumuredoviispadaliblijediilišenižaraistrasti.

Sveštojepisaomoraojedapamtiodslovadoslova.Svakigubitakvezekočiojerad.Majkajesastrahompratilaradsvogasina.

Utokuradaonjemoraonapametčitaticijelestranice,aponekadičitaveglave,imajciseponekiputčinilodajojjesinpoludio.Dokjeonpisaoonasebojaladamupriđe,isamokadabisabiralalistovekojisuskliznulinapod,reklabibojažljivo:

–Pavluša,zarnebibiloboljedasenečimdrugimpozabaviš?Kojejošvidiodasebezprestankapiše...

Onseodsvegasrcasmijaonjenojzabrinutostiiuvjeravaojedajošnijesasvim»pošašavio«.*

ZavršiojetriglavezamišljeneknjigeiposlaoihuOdesustarimkotovcimanaocjenu.Uskorojeod njih dobio pismo sa pozitivnim ocjenama, ali je prilikom povratka rukopis izgubljen u pošti.Šestomjesečniradjepropao.Tojezanjegabiovelikipotres.Sadajegorkožalioštojeposlaojediniprimjerakinijeostaviokopiju.RekaojeLedenjevuštamusedogodilo.

–Zaštositakoneopreznopostupio?Umirise,tupsovkenepomažu.Počinjiiznova.– Ali, Inokentije Pavloviču, ukrađen mi je šestomjesečni rad! To je svaki dan osam sati

naprezanja.Parazitijedni,triputprokletibili!Ledenjevsestaraodagaumiri.Moraojedapočnesveiznova.Ledenjevmujenabavljaopapiripomagaodaseotkucaonoštoje

napisao.Zamjesecipodanaponovoserodilaprvaglava.

U istom stanu živjela je i porodica Aleksejevih. Stariji sin, Aleksandar, radio je kao sekretarjednogodgradskihrejonskihkomitetaKomsomola.ImaojeosamnaestogodišnjusestruGalju,kojaje završila fabričku školu.To jebiladjevojkapuna životne radostiPavle je dao zadatakmateri darazgovara s njomne bi li ona pristala damupomogne u svojstvu »sekretara«.Galja je vrlo radopristala.Onajedošlaveselaisusretljiva,i,kadajesaznaladaPavlepišeroman,reklaje:

– DružeKorčagine, ja ču vam sa zadovoljstvom pomagati. Pa to je nešto sasvim drugo negopisatizaocadosadnecirkulareoodržavanjučistoćeustanovima.

OdtogdanaPavlovknjiževniradjekrenuonaprijeddvostrukombrzinom.ZamjesecdanabilojetakomnogourađenodaseisamPavlečudio.Galjamujesiskrenomsusretijivošćuisaosjećanjempomagalauradu.Tihoješuštalanjenaolovkapopapiru,ionoštojojseosobitosviđalo,čitalajeponekolikoputaiiskrenoseradovalaPavlavomuspjehu.UčitavojkućionajebilagotovojediničovjekkojijevjerovaouPavlovrad.Sviostalisumislilidaodtoganištanećebitiidaseonsamotrudidanečimpopunisvojeprinudnobesposličarenje.

KadaseLedenjevsaslužbenogputovanjavratiouMoskvuipročitaoprveglave,rekaoje:–Prijatelju,produži!Pobjedajetu.DružePavle,tebeočekujuvelikeradosti.Jačvrstovjerujemda

ćetvojsanopovratkuustrojuskorobitiostvaren.Sinko,negubinade!Ledenjevjeodlaziozadovoljan:nalaziojePavlapunogenergije.DolazilajeGalja,šuštalajenjenaolovkapopapiruinizaliseredovionezaboravnojprošlosti.U

trenucimakadabi sePavlezamislioobuzetsvojimuspomenama,Galja jeposmatralakakodrhturenjegovetrepavice,kakosemijenjajunjegoveočiodražavajućipromjenemisli,iteškojojjebilodavjerujekakoonnevidi–unjegovimčistim,beznajmanjepjegicezjenicamaosjećaoseživot.

Po završetku rada onamu je čitala što su napisali tokomdana i vidjela je kako sePavlemrštipažljivoslušajući.

–DružeKorčagine,zaštosemrštite?Palijepojenapisano!–Nije,Galja.Slabojeto.Poslijeneuspjelihstranicapočinjaojesamdapiše.Okovanuskomprugomtransparenta,ponekad

nijemogaodaizdržiiprestajaojedapiše.Itadabiudivljembijesunaživot,kojimujeoduzeooči,lomioolovke,anaugrizenimusnamasepojavljivalekapljicekrvi.

Kakosenjegovradvišebližiokraju,svečešćesuseizmangelanjegovenepokosnevoljeotimalazabranjenaosjećanjaživota.Zabranjenisubili–tugainizobičnihljudskihosjećanja,toplihinježnih,osjećanjanakojaimaopravosvakoživsamoneon.Akobipodlegaosamojednomodtihosjećanja,svebisezavršilotragedijom.

Kasno uveče dolazila je Taja iz fabrike i, izmijenivši nekoliko poluglasnih riječi s MarijomJakovljevnom,leglabidaspava.

*Završenajeposljednjaglava.NekolikodanamujeGaljačitalaroman.Sutra će poslati rukopis u Lenjingrad u Kultprop obkoma. Ako tamo dadu knjizi »putnicu u

život«,rukopisćebitipredanizdavačkompreduzeću–itada...Nemirno je lupalo srce. Tada... počinje novi život, život koji je on izvojevao godinama

napregnutogiupornograda.Sudbina knjige rješavala je Pavlovu sudbinu. Ako rukopis bude odbačen, to će biti njegov

posljednjisumrak.Akoneuspjehbudesamodjelimičan, takavkojićemoćiotklonitidaljimradom,

onćeodmahprećiunovuofanzivu.Majkajeodnijelanapoštutajteškisvežanj.Nastalisudaninapregnutogiščekivanja.Nikadajošu

svom. životu nije Pavle sa takvim nestrpljenjem očekivao pisma. Živio je od jutarnje do večernjepošte.ALenjingradjećutao.

Ćutanje izdavačkog preduzeća pretvorilo se u opasnost. Predosjećanje poraza pojačavalo sesvakimdanom,iKorčaginjepriznaosebidaćebezuslovnoodbacivanjeknjigebitinjegovapogibija.Tadajenemogućedalježivjeti.Nitiseimaradičegaživjeti.

Utimtrenucimasjećaoseparkaporedmora,iponovojepostavljaosebipitanje:»Dalisitiučiniosveštosemogloučinitidaseistrgnešizželjeznogobruba,dasevratišuživoti

dasvojživotučiniškorisnim«.Iodgovaraojesamsebi:»Da,izgledami,svesamučinio!«Mnogodanakasnije,kadajeiščekivanjevećpostaloneizdrživo,uzbuđenanemanjeodsvogsina

uzviknulajemajkažurećiusobu:–PoštaizLenjingrada!!!TojebiotelegramObkoma.Nekolikoisprekidanihriječinablanketu:»Romanjetoploprimljen.

Pripremaseizdavanje.Čestitamopobjedu.«Srcejezamlatilo.Evo,davnisanpostajestvarnost!Raskinutježeljezniobruč,ionseopet–sada

većsanovimoružjem–vraćaustrojiživot.

KRAJ

Notes

[1]–Ljudikojivukulađu.(Prim.prev.)

[2]–Ukrajinski:seljačkakuća.(Prim.prev.)

[3]–Petljura–rukovodilackontrarevolucionarnogburžoasko-nacionalističkogpokretauUkraniji.(Prim.prev.)

[4]–Ruskasocijaldemokratskaradničkapartija–boljševika.(Prim.prev.)

[5] – Komiteti sirotinje, stvoreni 1918. na Lenjinov prijedlog. Oni su odigrali veoma važnu ulogu u borbi s kulacima i snabdijevanjuhranomstanovništvaiCrvenearmije.(Prim.prev.)

[6]–Revolucionarnikomitet.(Prim.prev.)

[7]–Izvanrednakomisija–zaborbuprotivkontrarevolucije.(Prim.prev.)

[8]–Mahno–vođakontrarevolucionarnihanarhističko-kulačkihbandi.(Prim.prev.)

[9]–Političkirukovodilac.(Prim.prev.)

[10]–TransportniodsjekČeke.(Prim.prev.)

[11]–Agitacionabaza.(Prim.prev.)

[12]–Evakuacionabaza.(Prim.prev.)

[13]–Odredzaspecijalnezadatke.(Prim.prev)

[14]–Kombinacijaodtriprsta:šipak.(Prim.prev.)

[15]–Lazaron–odrpanac,lijenčina.(Prirn.prev.)

[16]–Čizmeodvaljanevune.(Prim.prev.)

[17]–Hebrejski:nečist,zabranjenozajelo.(Prim.prev.)

[18]–KomunističkaomladinskaIntemacionala.(1919–1943.)(Prim.prev.)

[19]–Državnapolitičkauprava.(Prim.prev.)

[20]–Narodnikomesarijatzainostraneposlove.(Prim.prev.)

[21]–Komitetzazbrinjavanjesirotinje.(Prim.prev.)

[22]–KIM–OmladinskaKomunističkaInternacionala(Prim.prev.)

[23]–MoskovskatehničkaškolaBaumana.(Prim.prev.)

[24]–Centralnakontrolnakomisija.(Prim.prev.)