kalkulacije_cijene_kostanja_22-03-2010

8/7/2019 kalkulacije_cijene_kostanja_22-03-2010

http://slidepdf.com/reader/full/kalkulacijecijenekostanja22-03-2010 1/34

KALKULACIJE CIJENE KOŠTANJA



1. Pojam kalkulacije Kalkulacija je računski postupak kojim se

izračunavaju cijene, tj. utvrñuju cijene proizvoda i

usluga. Naziv „kalkulacija“ potječe od latinske riječicalculus što znači kamenčić. U ekonomici značiizračunavanje, proračunavanje, predračun iliproračun.

One služe za utvrñivanje svih vrsta cijena, apogotovo cijena koštanja, nabavne cijene i prodajnecijene. Služi i kao temelj za donošenje poslovnihodluka, za kontrolu troškova i za kontroluekonomičnosti. Rezultat kalkulacije mogu biti i drugeveličine, kao što su ukupni troškovi, tržišna cijenaproizvodnje, kategorije troškova, financijski dobici (iligubici), koeficijent ekonomičnosti i sl.



Zadaci kalkulacije obuhvaćanje troškova rasporeñivanje troškova

Obuhvaćanje troškova je popisivanjetroškova prema odreñenim stajalištima,a rasporeñivanje troškova prenošenje

obuhvaćenih troškova na učinke.



Pravila kalkulacije1.) pravilo točnosti2.) pravilo potpunosti3.) pravilo diferenciranja

4.) pravilo prilagoñenosti5.) pravilo pravovremenosti6.) pravilo usporedivosti

7.) pravilo ekonomičnosti



Izrada kalkulacije Često zahtijeva da se procijene neke

veličine kao što su:

- Očekivani opseg proizvodnje

- Utrošci pojedinih elemenata proizvodnje- Vrijednosti materijala koji nemaju opće

poznatu tržišnu cijenu (npr, vrijednostsporednih proizvoda ili otpadaka koji sekoriste u daljnjoj proizvodnji)



Izrada kalkulacije Realnost kalkulacije ovisi o točnosti postupka

procjene pojedinih veličina u kalkulaciji,korištenoj metodi kalkulacije i točnostiprovoñenja računskih postupaka u kalkulaciji.

Opseg proizvodnje i utrošci elemenataproizvodnje variraju iz godine u godinu, te sepodaci ostvareni u jednoj godini ne moguizravno upotrijebiti kao procjene za naredne

godine. Potrebno je koristiti se prosječnimpodacima koji su ostvareni u višegodišnjemrazdoblju



Pojednostavljeni model

kalkulacije

t = (Tr + Ts + Tm + Tu + To) / Q t = prosječni, jedinični trošak (cijena koštanja) Tr = trošak rada Ts = trošak sredstava za rad Tm = trošak materijala Tu = trošak usluga

To = ostali troškovi (financijski troškovi, radniizdaci, porezi, doprinosi i sl.) Q = opseg proizvodnje



Elementi kalkulacije Struktura kalkulacije sastoji se od nekoliko elemenata. S obzirom na činjenicu koja se

cijena izračunava, razlikujemo elemente strukture cijene koštanja, elemente struktureprodajne cijene, elemente strukture nabavne cijene.

Elementi kalkulacije prodajne cijene obično se svrstavaju ovim redoslijedom:

1. neposredni troškovi materijala 2. neposredna amortizacija 3. neposredna brutto-plaća 4. ostali neposredni troškovi stvaranja učinaka 5. promjenjivi opći troškovi stvaranja učinaka 6. promjenjivi opći troškovi uprave i prodaje 7. stalni opći troškovi stvaranja učinaka 8. stalni opći troškovi uprave i prodaje 9. stvarni troškovi stvaranja učinaka 10. dobitak - gubitak 11. porezi na promet (PDV)

•CIJENA KOŠTANJA (ukupni stalni troškovi + promjenjivi troškovi)•PRODAJNA CIJENA•PRODAJNA CIJENA BEZ POREZA NA PROMET (bez PDV-a)



Vrste kalkulacija 1.) prema vremenu kada se sastavljaju:

- prethodne i planske - naknadne i obračunske

2.) prema području na koje se odnose:

- mikroekonomske

- makroekonomske

3.) prema sadržaju i postupku izrade:

- korištenja kapaciteta

- analitičke - sintetičke - investicijske



Vrste kalkulacija Planska kalkulacija je vrlo slična

pretkalkulaciji, s razlikom u tome što seplanska kalkulacija radi za nekoodreñeno planirano vremensko

razdoblje (na primjer, za narednuposlovnu godinu), a prethodne seodnose na odreñenu proizvodnju,ostvarenje neke odluke neovisno ovremenskom razdoblju na koje seodnose.



Vrste kalkulacija Takoñer, postoji i tzv. meñukalkulacija. Ona se izrañuje

tijekom proizvodnje, nakon nekog odreñenog vremenskog

razdoblja (privremena obračunska kalkulacija), običnokada se završi jedan dio proizvodnje, odnosno kad završijedna faza proizvodnje (meñufazna kalkulacija). Njome seanaliziraju nastali troškovi.

Naknadna ili stvarna kalkulacija sastavlja se nakondovršenja odreñene proizvodnje ili nakon realizacije nekeodluke, neovisno o razdoblju na koje se odnose. Temeljise na podacima o ostvarenim veličinama opsegaproizvodnje, troškova, prihoda, cijena. Potrebne

informacije za izradu kalkulacije nalaze se u knjigovodstvui drugim evidencijama poduzeća.



Vrste kalkulacija Obračunska kalkulacija se sastavlja

redovito, na kraju odreñenogvremenskog razdoblja, kao na primjer,na kraju poslovne godine. Ona sadrži

sve stvarno nastale troškove odreñeneproizvodnje koji su nastali tijekomrazdoblja za koje se sastavlja.



Podjela prema području Mikroekonomska kalkulacija se

sastavlja za potrebe pojedinačnihpoduzeća i temelji se na uvjetimaposlovanja odreñenog gospodarskog

subjekta, a to znači da se uzimajuprinosi, tehnički normativi, prirodni idrugi uvjeti koji vrijede za to poduzeće ilipoljoprivredno gospodarstvo, tenabavne i prodajne cijene koje onopostiže na tržištu.



Podjela prema području Makroekonomska kalkulacija se sastavlja za neko šire

proizvodno područje, na primjer, za odreñenu regiju ili za

cijelo nacionalno gospodarstvo.

Takve se kalkulacije temelje na prosječnim uvjetimaproizvodnje, te prosječnim prirodnim i tržišnim uvjetimakoji vrijede za odreñeno područje.

Uzimaju se pune cijene resursa i proizvoda bezkorigiranja za novčane naknade ili regrese, premije inovčane poticaje ili subvencije koje država plaćaproizvoñačima. Na temelju njih vlada utvrñuje mjereekonomske politike, kao što su uvjeti kreditiranja, otkupnecijene, visina poreza, carine, novčani poticaji, novčanenaknade i sl.



Podjela prema sadržaju

sintetičke kalkulacije (poduzeće u cjelini) analitičke kalkulacije (pojedine proizvode,

usluge ili linije proizvodnje)

kalkulacije korištenja kapacitete (učinkepojedinih stalnih sredstava)

investicijske kalkulacije ( pojedina dugoročnaulaganja; jedine nisu kalkulacije cijenekoštanja)



Metode kalkulacije Po načinu prenošenja troškova na učinke i načinu

izračunavanja cijena razlikuju se metode kalkulacije:

kalkulacija cijene koštanja kalkulacija dopunskog troška kalkulacija cijene proizvodnje

Kalkulacija cijene koštanja je klasična i osnovna jekalkulacija svakog poduzeća.

Kalkulacija dopunskog troška i kalkulacija cijeneproizvodnje kalkulacije su na osnovi kojih se upravilu donose kratkoročne poslovne odluke.



Kalkulacije cijene koštanja Utvrñuje cijenu koštanja ili prosječan trošak učinaka Sve metode ove skupine kalkulacije možemo svrstati u

dvije skupine:

djelidbene kalkulacije dodatne kalkulacije

Djelidbena kalkulacija se primjenjuje u onim poduzećimakoja proizvode samo jednu vrstu učinaka ili nekoliko vrstasrodnih učinaka.

Dodatna kalkulacija primjenjuje se u onim poduzećimakoja proizvode dvije ili nekoliko vrsta učinaka.



Kalkulacije cijene koštanja Djelidbenu kalkulaciju dijelimo na:

jednostavnu - može se primjenjivati u poduzećima koja proizvodejednu vrstu istorodnih učinaka.

složenu - može se primjenjivati kada i jednostavna djelidbenakalkulacija, tj pri proizvodnji jedne vrste istorodnih učinaka. Prednostove kalkulacije je u tome što pruža bolju osnovicu za kontrolu troškova.

kalkulaciju ekvivalentnih brojeva - primjenjuje se u slučajevimastvaranja nekoliko meñusobno srodnih učinaka. Bit ovog oblikakalkulacije sastoji se u ovome: troškovi pojedinih učinaka zbog njihovesrodnosti stoje u odreñenom odnosu.

kalkulacija vezanih proizvoda - primjenjuje se u slučajevima kad uzproizvodnju glavnog proizvoda nastaju i sporedni proizvodi. Cilj tekalkulacije je utvrditi cijenu koštanja glavnog proizvoda, pa se njezinatehnika svodi na to da se od ukupnih troškova izdvoji dio koji bi seaproksimativno mogao odnositi na sporedni učinak.



Kalkulacije cijene koštanja Dodatnu kalkulaciju dijelimo na:

• sumarnu dodatnu kalkulaciju - postupak obračuna polazi odutvrñivanja neposrednih troškova za svaki učinak.

• diferenciranu dodatnu kalkulaciju - opći troškovi raščlanjujuse po skupinama općih troškova i po mjestima nastanka.

• mješovitu kalkulaciju - predstavljaju primjenu i djelidbene idodatne kalkulacije pri utvrñivanju cijene učinka. Takvakalkulacija primjenjuje se onda kada se u poduzeću proizvodiviše različitih učinaka s tim da se barem jedna vrsta učinkasastoji iz nekoliko istorodnih učinaka.



Kalkulacije cijene koštanja KALKULACIJA DOPUNSKOG TROŠKA

Upućuje na zaključak da se ne isplati proizvodnjaako prodajna cijena nije iznad cijene koštanja. Toomogućuje da se uz ovu kalkulaciju prosječnogtroška upotrebljava, povremeno ili stalno, i

kalkulacija dopunskog troška.

Bit ove kalkulacije je u tome da se postojećaproizvodnja optereti svim troškovima te proizvodnje,

a dodatna proizvodnja samo troškovima koje tadodatna proizvodnja i uzrokuje.



Kalkulacije cijene koštanja KALKULACIJA CIJENE PROIZVODNJE

Odstupa od klasičnog utvrñivanja cijene koštanja.Proizlazi iz činjenice da proizvodnja odreñene količineučinaka utječe samo na jedan dio troškova poduzeća, dokna drugi dio troškova ne utječe. Ova kalkulacijaobračunava samo troškove koje izaziva proizvodnja

učinka, tj. samo promjenjive i relativno stalne kalkulacije.

Prednosti ove kalkulacije: nezadržavanje zalihanedovršene proizvodnje, realniji je poslovni rezultatpoduzeća, pojednostavljuje se planiranje, praćenje iobračun troškova, preciznije se otkriva odgovornost zakretanje troškova i sl.



Primjer : Naknadna kalkulacija troškova

kapaciteta u proizvodnji višežilnog kabela



Cijene koštanja električne energije u RepubliciHrvatskoj su različite zbog vrlo različitih uvjetaproizvodnje u pojedinim elektranama



Svrha izrade kalkulacije Svrha izrade kalkulacije je izračunavanje troškova i cijena. Osim

izravnog utvrñivanja troškova i cijena, kalkulacije služe i kaopodloga za donošenje različitih kratkoročnih i dugoročnihposlovnih odluka, kao što su:

Utvrñivanje optimalnog opsega, strukture i intenzitetaproizvodnje

Odreñivanje optimalnog vijeka i najpovoljnijeg obujmakorištenja tehničkih sredstava

Ocjenjivanje veličine i ekonomske opravdanosti trajnihulaganja(investicija)

Kalkulacije su temelj za izradu planova poduzeća, kao i zapraćenje i analizu ostvarenih rezultata poslovanja.



Prenošenje troškova na

proizvod i usluge

Utvrñ

ivanje izravnih i opć

ih troškova Polazeći od mogućnosti i načina

utvrñivanja troškova po učincimarazlikujemo dvije vrste troškova:

Izravne (direktne, neposredne,

pojedinačne)

Opće (neizravne, posredne, zajedničke)



Izravni troškovi se u cjelini i neposredno

nakon njihova nastanka mogu utvrditi poučincima (proizvodima i uslugama) radi čijeproizvodnje su nastali. Postoje samo ondakada postoje učinci, a izostaju kada

izostanu učinci.

Tipične vrste izravnih troškova su u

elektrotehničkim poduzećima: materijal zaizradu, plaće izrade i kooperantske usluge.



Opći ili neizravni troškovi nastaju na

korist poduzeća u cjelini ili njegovadijela, te se odnose na sve linijeproizvodnje u jednom poduzeću. To su

troškovi rada, sredstava za rad i uslugakoji se ne mogu izravno staviti na teretneke odreñene linije proizvodnje, jer su

zajedni č ki za više takvih linijaproizvodnje.



Glavne vrste općih troškova u

proizvodnom poduzeću 1.) Opći troškovi proizvodnje - Takvi su troškovi, plaća

voditelja koji rukovodi proizvodnjom u više linija proizvoda,amortizacija strojeva koji se koriste u proizvodnji, i sl.

2.) Opći troškovi uprave - Tu pripadaju troškoviodržavanja poslovnih zgrada, plaće osoblja na poslovima

uprave, troškovi ogrjeva i rasvjete, komunalne usluge,telefonske usluge, i dr.

3.) Opći troškovi prodaje - U opće troškove prodaje

ubrajaju se plaće prodajnog osoblja, troškovi korištenja iliunajmljivanja prodajnog prostora, troškovi pripremegotovih proizvoda za otpremu na tržište, troškovioglašavanja, i sl.



Podjela troškova po načinu

usporeñivanja na učinke



Korištenje stalnih sredstava uvjetujetroškove koje je potrebno uračunati u cijenu

koštanja proizvoda u čijoj proizvodnji su tasredstva sudjelovala. Način prenošenjatroškova korištenja stalnih sredstava napojedine proizvode ili linije proizvodnje ovisi o

vrsti stalnih sredstava. Prema načinuprenošenja troškova razlikujemo:

Izravna (posebna, specijalna) stalna sredstva Zajednička (neizravna, univerzalna) stalna

sredstva



Izravna sredstva se koriste za izvršenje odreñenihradnih procesa samo na jednom proizvodu ili na

jednoj liniji proizvodnje. U tu se skupinu ubrajajusredstva specijalizirana za odreñene radne procese. Npr. troškovi rada stroja za polaganje kabela u cjelini

se uračunavaju u cijenu usluge polaganja kabelaelektromontažnog poduzeća. Izravni troškovineposredno se uračunavaju u troškove odreñenelinije proizvodnje ili samo jednog odreñenogproizvoda, na temelju podataka iz dokumenata oizdavanju i potrošnji materijala, korištenju sredstava

za rad i izvršenju ljudskog rada.



Zajednička sredstva se koriste za

izvršenje radnih procesa u većem brojulinija proizvodnje odreñenog poduzeća.Troškovi korištenja zajedničkih sredstava

prenose se na pojedine linije proizvodnjepo nekom pogodnom kriteriju zarasporeñivanje općih troškova. Najčešćikriterij je broj sati rada odreñenog stalnogsredstva(stroja), troškovi ugrañenogmaterijala ili plaće izravnih radnika.

kalkulacije_cijene_kostanja_22-03-2010

Documents