Broj 24, Decembar/Prosinac 2015.

KAR!KE

impressum

02|KAR!KE

Izdavač: Udruženje Omladinska novinska asocijacija u Bosni i HercegoviniIzvršni direktor: Boris Čović

Glavni i odgovorni urednik: Haris DedovićIzvršna urednica: Hana Čolić

Redakcija: Ljupko Mišeljić, Nebojša Sičić, Adaleta Merkez, Ajla HeralićPočasni član redakcije: Denis Gigo Hadžić

Dopisnici: Lejla Karkelja, Lora MartićFotografi: Hana Čolić, Azem Kurtić

Naslovna: Stefan MarinkovićKONTAKT: Mula Mustafe Bašeskije 7, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

+387 33 205 850onaubih.karike@gmail.com

www.onabih.ba

sadržaj..04-05. Ja se zovem

06-07. Dekupaž08-09. Ti i tvoj crnjak

10-12. Šta je to mladima nužno da bi ušli u lokalne budžete?13-15. Bosna i Hercegovina

na putu elektronskih obrazovnih integracija16-17. Rock Škola

18-20. ČOKOLADA: Hrana bogova, legalna droga, ili?21-23. Dokle si s knjigom?

24-25. Berlin-glavni grad ulične umjetnosi u Evropi26-27. Prvi festival karijere u Banjoj Luci

03|KAR!KE STREET ART

''GRAFFITI IS ONE OF THE

FEW TOOLS YOU HAVE IF YOU HAVE

ALMOST NOTHING. AND EVEN IF YOU DON'T

COME UP WITH A PICTURE

TO CURE WORLD POVERTY YOU CAN

MAKE SOMEONE SMILE WHILE THEY'RE HAVING

A PISS.''

BANKSY, BANGING YOUR HEAD

AGAINST A BRICK WALL

STREET ART 04|KAR!KE

U nerazmotanom klupku misterija koje Benksija čini da bude ikona underground grafiti pokreta i centar pažnje javnosti, možda najveća provokacija svijetu je njegova dosljednja anonimnost. Postoje brojne teorije o identitetu virtuoznog crtača, od toga da Benksi predstavlja grupu ljudi s jasnim ciljem provokacije svjetskog poretka do toga da je ustvari žena.

JA SE ZOVEM...Piše: Nebojša Sičić

05|KAR!KE STREET ART

Kako se zoveš..? Neću da ti kažem ćelavi:Vjerovatno najpopularniji street grafiti umjetnik akti-van već 20 godina čiji uticaj se još uvijek osjeti u jedna-kom intenzitetu. Iako je počeo kao dio Bristol under-ground scene i to u sklopu grupe DryBreadZ Crew koja je uključivala kulturu usko vezano za muziku i grafite, što potvrđuje i uticaj vokaliste Massive Attacka, Robert Del Naja, tada lokalnog grafiti umjetnika u Bristolu,na Benksija, njegov značaj i važnost će eksponencijalno rasti u svijetu grafita.

Od početka svoga postojanja kao street-art umjetnika, koristio je stencile u sklopu svoje tehnike i stila. Zbog toga je češto bio kritikovan od strane javnosti, da kopira tzv. “oca stencil grafita” Blek le Rata, ali ga je i sam Benksi naveo kao najveću inspiraciju. U svojoj knjizi Wall and Piece je naveo da pri svojim počecima u svi-

jetu grafita, nikada ne bi završio grafit iz prvog puta jer je bio previše spor, tako da bi ga uhvatili ili uopšte ne bi završio. U nerazmotanom klupku misterija koje Benksija čini da bude ikona underground grafiti pokreta i centar pažnje javnosti, možda najveća provokacija svi-jetu je njegova dosljednja anonimnost. Postoje brojne teorije o identitetu virtuoznog crtača, od toga da Benksi predstavlja grupu ljudi s jasnim ciljem provokacije sv-jetskog poretka do toga da je Benski ustvari žena.

Moderni Leonardo:Njegovo prvo veće djelo predstavlja mural “The Mild Mild West”, urađeno 1997 godine, kao reakcija na vi-soku klasu Stokes Crofta, jednog dijela Bristola. Njegovi grafiti obiluju anti-fašističkim, anti-konzumerističkim simbolima i porukama, a spektar motiva mu se kreće od miševa, gorila do djece, policajaca i vojnika. Pored toga, njegova djela se bave i problemima čovjekovih emo-cionalnih i duševnih stanja, često je koristio siromaštvo, pohlepu i hipokriziju kao teme. U avgustu 2004 je

napravio ogromnu količinu novčanica od 10 britanskih funti, pri tome zamijenivši tekst “Bank of England” u “Banksy of England”, koja je završila u rukama gomile za vrijeme Notting Hill Carnivala. Možda najveću pažnju je privukao tokom svoje izložbe “Barely Legal” u Los Angelesu 2006. godine, kada se pojavio slon u prostoriji obojen u roze i zlatne cvjetove, ispred koga se nalazio natpis “kako je lako ignorisati stvari koje su pravo ispred nas”, aludirajući na svjetsko siromaštvo i glad. Američki mediji su otvoreno popljuvali ovaj čin, uključujući i aktiviste za prava životinja, koji su žestoko osudili Benksijevu izložbu.

Okušao se i kao skulpturista, kada je 2006 u central-nom Londonu uradio skulpturu telefonske govornice koja krvari sa sjekirom u sebi. Već poznata ličnost, krajnje ekscentrična i uporna, njegovi radovi su post-ali neizbježan dio umjetničkih aukcija, što pokazuje i činjenica da grafit iz 2007 “Keep it spotless” prodan za 1,870,000 američkih dolara. Iako nikad nije organi-zovao komercijalne izložbe, danas njegovi radovi su već uveliko postali dio aukcionih kuća i komercijalnih izložbi. U februaru 2015. godine posjetio je pojas Gaze, te naslikao par grafita na ruševinama kuća uništenih u vazdušnim napadima.

Uvijek za slabije, uvijek protiv sudije:Svaki antiglobalistički, neobični grafit koji osvane na zidovima svijeta, a može se dovesti u vezu s Benski-jevim stilom, vuče za sobom pitanja o njegovom pra-vom identitetu Takođe, je svoj dijapazon djelovanja proširio i na filmsku produkciju, pri čemu je snimio dva dokumentarca Exit Through the Gift Shop (koji je bio nominovan za Oskara 2010.godine) i The An-tics Roadshow , koji se indirektno osvrću na njegov život i uspon u svijetu grafita. Iako ga je britanska vlada okarakterisala kao vandala, njegov univerzal-ni bunt prema obrnutom sistemu vrijednosti i svim političko-socijalnim fenomenima koji eksploatišu i koriste čovjeka kao stvar, čine ga aktivistom i zname-nitim članom društva. U par navrata je donirao svoja djela za pomoć organizacijama koje rade sa slijepim i pomažu u prevenciji očnih bolesti.

Bio je golman za bristolski fudbalski klub “Eastern Cowboys and Cowgirls”, te je 2001. godine posjetio Meksiko, gdje je igrao utakmicu sa Zapatističkim revo-lucionarnim pokretim, nakon čega je naslikao mural in-spiriran njihovom borbom. Njegova djela se nalaze u vlasništvu mnogih poznatih ličnosti, Christina Aguilera posjeduje tri njegove slike, kao i Angelina Jolie koja je u 2006 uložila 307 hiljada dolara na njegove grafite. S obzirom da postoji veliki broj plagijatora koji pokušavaju svoj rad predstaviti kao Benksijev, on je oformio grupu zvanu “Pest Control”, koja utvrđuje originalnost djela. U 2007. godini je dobio nagradu “ Art’s Greatest Living Briton”, koju naravno, u skladu s njegovim ponašanjem i principima nije došao preuzeti.

Iako ga je britanska vlada okarakterisala kao vandala, njegov univerzalni bunt prema obrnutom

sistemu vrijednosti i svim političko-socijalnim fenomenima koji eksploatišu i koriste čovjeka

kao stvar, čine ga aktivistom i znamenitim članom društva.

06|KAR!KENOVE/STARE DEKORATIVNE TEHNIKE

- porijeklo sibirsko, izrada zeničkaMnoge od stvari potrebnih za dekupaž možete pronaći u svojoj kući. Sve što je od drveta, keramike, stakla, metala, porculana ili plastike može se dekupažirati.

Piše: Ajla Heralić

ekupaž (franc. decoupage) tehnika je ime koje sada nosi dobila u 20. vijeku, a potječe od francuske riječi decouper, što znači isjeći ili isjecati. Ovo je jedna od najstarijih tehnika ukrašavanja predmeta. Neki kažu da vodi porijeklo iz Japa-na, dok drugi smatraju da je ova tehnika nastala na području Istočnog Sibira. Sibirska nomadska plemena su ovu tehniku ko-ristila za ukrašavanje grobnica umrlih. Ova tehnika nakon Sibira pojavljuje se i u Kini, gdje je ukrasni papir korišten za dekoraciju prozora i kutija sve do 12. vijeka. Dekupaž tehnika nazivana je i „umjetnošću siromašnih“ (l’arte der povero) jer su venecijanski majstori u 17. vijeku pomoću nje oslikavali namještaj, koji je bio jeftinija alternativa tada popu-larnom, veoma skupom i rijetkom namještaju, koji je oslikavan tehnikom kineskog laka. Ubrzo je dekupaž namještaj pridobio naklonost najpoznatijih ljudi tog vremena kao što su Madame de Pompadur i Marie Antoinette, a Henri Matisse i Pablo Picasso su povremeno koristili ovu tehniku u svom radu.Tokom 18. vijeka u Firenci dekupaž se počinje primjenjivati u izradi nekih od najpoznatijih firentinskih umjetničkih radova u kombinaciji sa drugim dekorativnim tehnikama.

How to pobjeći od rutine Materijal koji je potreban za ovu tehniku ukrašavanja su bijela/bež akrilna boja, salvete ili ukrasni papir sa željenim motivom, dekupaž ljepilo, dekupaž lak i nekoliko malih kistova. Ako je odabrana podloga (šoljica, kutija, rokovnik, itd.) koju ukrašavate tamne boje, obojite je bijelom akrilnom bojom, kako bi se mo-tivi koje ćete dekupažirati vidjeli. Nakon što se bijela boja koju ste prethodno nanijeli na određeni predmet osušila, dalje ga

D

”

“07|KAR!KE NOVE/STARE DEKORATIVNE TEHNIKEpremazujete akrilnim ljepilom, te na ljepilo nanosite prethodno iskruženi motiv. Zaljepljeni motiv treba pravilno zaljepiti, te još jednom preći tankim slojem ljepila. Nakon što se predmet osuši, nanosi se završni sloj dekupaž laka.U posljednje vrijeme u Bosni i Hercegovini dekupaž je postao veoma popularan. Skoro na svakom koraku možete kupiti uni-katne predmete ukrašene dekupažom. Zeničanka Ira Raković već dvije godine uživa u čarima ove neobične tehnike. „Moja želja je zapravo bila da crtam po porculanu, jer sam u jednom restoranu vidjela iscrtane tanjire. Oduševila sam se i krenula u potragu za materijalima, međutim, dugo nisam mogla da pronađem ono što sam željela. Kasnije sam sasvim slučajno u jednoj prodavnici ugledala drvene kutijice, tacne, salvetice. Prodavači su mi objasnili da je to materijal za dekupaž. Ideja mi se svidjela i probala sam raditi ovom tehnikom iako dotad nisam znala ništa o njoj“, otkriva Ira.Ira je tada napravila svoju prvu tacnu koju je poklonila prijatelji-ci. Oduševljena ovom tehnikom, o dekupažu je dalje istraživala i učila uz Internet i online radionice.„Dekupaž me uvukao u svoj svijet, stalno sam otkrivala nešto novo i drugačije. Počela sam praviti ofingere, kutijice, tacne, podmetače, vješalice za nakit i ključeve. Dekupaž me na kraju doveo i do porculana. Slučajno sam naišla na materijal koji mi je bio potreban, te sam počela crtati po šoljicama“, izjavila je Ira. Napominje da dekupaž tehnika nije komplikovana za naučiti. Potrebno je samo strpljenje jer zahtijeva dosta vremena i smi-renosti. Njoj to odgovara, jer kako kaže, dok izrađuje predmete zaboravi na sve i ode u neku drugu dimenziju. „Dekupaž je postao dio mene. Uvijek imam šta da radim i nikad mi nije dosadno. Ovaj hobi mi ne dopušta da se uvučem u ru-tinu“, dodaje ova kreativna Zeničanka.

Poklonu se u tehniku ne gleda„Dekupaž je način da ispunim sebe, a usrećim druge, tako da o zaradi ne razmišljam“, govori Ira. Ona svoj rad promoviše preko facebook stranice “Dekupažić”. Preko ove stranice dobija i narudžbe. Njezini/e sugrađani/ke su prepoznali njezin rad, i kroz narudžbe raznih predmeta joj pružaju podršku. Pored toga mnogi Zeničani i Zeničanke, možda i ne znajući, piju čaj u kafiću ‘Bonaparte’ upravo iz njenih šoljica ukrašenih motivima Pariza. „Ponosna sam što sam uradila šoljice za čaj u caffeu ‘Bonaparte’. To mi je ujedno bio i najveći izazov do sada“, rekla je Ira.„Pored toga, za prijatelje sam radila poklone sa različitim motivi-ma. Jedan od njih je i poklon za sastav „Bel Canto“, šoljica za čaj sa logom i posvetom, koji za mene ima posebnu emotivnu vri-jednost. Mnogo ljudi je zainteresovano za crteže na porculanu, jer su unikatni i upotrebljivi. Moj rad postaje sve prepoznatljiviji i imam sve više narudžbi preko Facebook stranice. Mnogi mi se jave kada žele da nekome nešto poklone, nekada sa već unaprijed razrađenom idejom, a nekad meni prepuste da osmislim kako će izgledati“, dodaje Ira.

Dekupaž za nju predstavlja odmor od svakodnevnih obave-za. Vrijeme koje provede ukrašavajući neke predmete joj je dragocjeno, jer zna da će taj komad uveseliti nekoga i ukrasiti nečiji dom. Dekupaž i crtanje po porculanskim šoljama za ovu mladu Zeničanku je hobi kroz koji običnom predmetu daje dašak jedinstvenosti.

Mislim da svaki čovjek, bez obzira na to koliko obaveza ima tokom dana, treba i mora da pronađe ba-rem pola sata dnevno za sebe. Pola sata kada će istinski da se posveti sebi i nečemu što ga ispunjava, a to je za mene dekupaž.Ira Raković.

08|KAR!KESTRIP U BIH

Autor je svoje početke zabilježio u Italiji gdje je studirao na likovnoj akademiji i profesionalno se bavio stripom. Radio je kao aktivistički ilustrator, dizajner i karikaturista, a bio je i kreativni direktor marketinških agencija.‘‘Strip je moja ljubav iz djetinjstva. Kad sam bio mali, djeca su na pitanje šta žele biti kad porastu odgovarala sa ili ‘astronaut’ ili ‘kauboj’ ili ‘crtač stripova’. Mnogi su kroz odrastanje postali ozbiljni i odustali od tih ideja, pa danas rade u bankama ili mini-starstvima. Kod mene je ta strast nekako ostala jer valjda nisam nikad do kraja odrastao.’’Na pitanje odakle potiče ideja za Crnjaka, autor navodi da post-oje i drugi stripovi koji prikazuju specifična stanja duha kao os-obe, a najveće inspiracije su mu bile film “Mi nismo anđeli” i strip “Calvin and Hobbes”.‘‘Nedavno je izašao i Pixarov film ‘Inside out’, za koji, kunem se, nisam znao da je u produkciji kad sam počeo crtati Crnjaka’’, kazao je Zox.‘‘Strip je zamišljen kao duga priča s početkom i krajem koja se razvija iz jedne kratke epizode u drugu. Svaka epizoda se može čitati i zasebno, ali sve one čine jednu pripovjedačku nit, koja ima svoj kraj’’, navodi Zox.Autor objašnjava da je Crnjak otjelotvorenje bosansko-hercegovačke tendecije da potištenost ne shvatamo ozbiljno i da se šalimo na račun svega, pa i toga. ’’Mnogi prijatelji su mi rekli da se Crnjak izražava kao ja u stvarnom životu, dok je meni model za njegove izraze lica, možda zvuči čudno, u stvari bio George Clooney“, kazao je.Glavni akter stripa je Asja, studentica psihologije. Asja je na početku zamišljena kao darkerica ili goth djevojka. Kroz inter-akciju sa publikom, na iznenađenje i samog autora, ona poprima sasvim drugi karakter. „Ti i tvoj Crnjak” je dosta interaktivan strip. Objavljuje se na Facebooku, čitaoci komentarišu i šalju poruke, a organizuje se i druženja u nekim gradovima u BiH.‘‘Asja je tako i poprimila neki za mene neočekivan karakter, pa mi se zato jako sviđa rad na stripu, jer Asja često iznenadi i mene’’, dodaje Zox. Za samog autora često kažu da dobro poznaje psi-hologiju žena, međutim za njega je psihologija-psihologija.‘‘Pokušavma shvatiti psihologiju ljudi koja me okružuje, što se vidi i kroz strip’’, objasnio je.

Strip je predstavljen u nekoliko bh gradova, ali i šire, van granica Bosne i Hercegovine. O tim druženjima Zox nam priča:‘‘Kao ‘savremeni umjetnik’ sam prisutan i u inostranstvu, gdje izlažem neke druge stvari. Problem s Crnjakom je što je, sve u svemu, neprevodiv. Ali, toga sam bio svjestan od samog početka. Htio sam napraviti nešto za našu publiku, jer nju najbolje pozna-jem, i jedino kroz odnos s našim ljudima znam da mogu ostati iskren i ne kalkulisati. Meni su druženja po gradovima do sad uvijek bila nevjerovatno zabavna i bilo mi je izuzetno drago da sretnem publiku uživo, a mogu se samo nadati da je i njima bilo isto tako.’’Sve češće pitanje koje se pojavljuje u vezi sa stripom je da li će se objaviti i u print formi.‘‘Strip u ruci ima posebnu draž, ali Crnjak u online formi funkcioniše i više nego dobro’’, kaže autor, ‘‘cilj da se na ovaj način pridobije nova publika, te se navikne na skoro zaboravljeni jezik stripa.’’

Ti i tvoj Crnjak

Autor stripa koji se predstavlja pod pseudonimom Zox, nakon povratka sa studija likovne umjetnosti u Italiji, pokušava napraviti jednostavan i svima jasan strip za domaću publiku. Na pozitivno iznenađenje svih, strip vrlo brzo postaje viralni hit. Prošlo je tek nešto više od sedam mjeseci od objavljivanja prve epizode stripa „Ti i tvoj crnjak“, a već je postao najčitaniji strip na Balkanu.

Piše: Lejla Karkelja

09|KAR!KE STRIP U BIH

LOKALNA OMLADINSKA ANESTEZIJA 10|KAR!KE

Šta je to mladima nužno, da bi ušli u lokalne budžete?Premda ne postoji tačan registar Omladinskih centara u Bosni i Hercegovini, pretpostavlja se da ih je oko 40 na cijeloj teri-toriji. Poznato je, takođe, da na državnom nivou ne postoji ni Zakon o omladinskom organizovanju, te je to u nadležnosti en-titetskih ministarstava. Entiteti su, u tom smislu, brigu o mladima sveli na nivo lokalnih samoupravnih jedinica u Republici Srpskoj, te kantona i općina u Federaciji Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da su time i omladinski centri u nadležnosti lokalnih samouprava, opštinei gradovi u BiH trebali bi se brinuti o formiranju, finansiranju i pomaganju održavanja prostora, te djelimično i aktivnosti.

Piše: Ljupko Mišeljić

Omladinski centri imaju, ili bi trebali imati, dvojaku ulogu u okupljanju, organizovanju, umrežavanju, edukaciji mladih, i uti-canju na rješavanje mnogih pitanja koja su direktno u odnosu sa društvenim stanjem mladih. U jednu ruku su to prostori gdje mladi mogu na kvalitetan, programski definisan i koristan način provoditi slobodno vrijeme razvijajući svoje sposobnosti, kapacitete, sticati znanja, vještine i iskustva. U drugu ruku su, ipak, mjesta na kojima bi trebalo pokretati i realizovati inicijative kojima se doprinosi razvoju lokalne zajednice i društva uopšte. Samim tim omladinskih centara počiva na načelima inten-zivnog, kontinuiranog, dugogodišnjeg zalaganja za sprovođenje i sprovođenje socijalno orijentisanih programskih i projektnih aktivnosti u raznim oblastima djelovanja.

Prostor, kao osnova za radVeoma važan uslov za efektivno djelovanje, upravo i jeste fi-nansijska i materijalna podržanost određenog centra. S obzirom na izvore finansiranja i namicanja sredstava, od strane veoma različitih partnera, donatora i fondova, te oblastima djelovanja,

omladinski centri razlikuju se u veličini prostora, učestalosti ak-tivnosti, programskim ciljevima i raznovrsnosti sadržaja. Veo-ma mali broj centara ima stalne donatore i organizacije koje ih podržavaju, te finansijska podrška nerijetko bude smanjena ili u potpunosti izostavljena. Ovakve situacije, istina, bivaju riješene podrškom od strane lokalnih vlasti, iz budžeta za mlade i omla-dinske organizacije. Lokalne vlasti, međutim, u tim izdvajanjima imaju okvirno predviđena sredstva bez obzira na to da li je neki omladinski centar skoro neaktivan, rjeđe aktivan, ili svakodnev-no otvoreni i dostupni mladima. Prema podacima iz „Analize politika prema mladima na svim nivoima vlasti“, koju je o objavio Institut za razvoj mladih „KULT“, koja je za sada najadekvatnija i najformalnija, Vijeća mladih u FBiH i Omladinski savjeti u Republici Srpskoj, u 2012. godini bili su uključeni u dodjelu sredstava iz budžeta u pet opština u BiH, dok su u 2013. godini bile uključene tri opštine. Prema tome, u 2012. godini 137 opština nije ukljućilo Vijeća mladih ili Omladinske savjete u dodjelu sredstava za mlade, a u 2013. godini njih 139.

Omladinski Centar Gornji Vakuf Uskoplje

11|KAR!KE LOKALNA OMLADINSKA ANESTEZIJA

PlaniranoIzdvojeno

Udženički primjer navedenih razlika upravo je odnos i način izdvajanja i planiranja sredstava u Gradu Bijeljini i Gradu Banjoj Luci, te Općini Tomislavgrad i Opštini Vlasenica. Grad Bijeljina je, primjerice, u 2013. godini usvojio budžet od 47.000.000 KM, u kome je za mlade planirao 15.000. Od toga je isplaćeno 10.500 KM. Grad Banja Luka je iste godine usvojio budžet od 145.000.000 KM, a za mlade je izdvojio 335.000.000. Dakle budžet Grada Bijeljine manji je od budžeta Grada Banja Luka tri puta, a planirao je 22 puta manje sredstava. Opština Vlasenica je te godine usvojila budžet od 4.600.000 KM, a za mlade planirala 14.000 KM. Opština Tomislavrad je 2013. godine usvo-jila budžet od 14.500.000 KM, dok je za mlade izdvojila samo 3.000 KM.

S druge strane, saradnja sa omladinskim centrima u inostrans-tvu sprovodi se u zavisnosti od strukture organizacije, najčešće sporadično, što ne pruža konkretne i egzaktne uslove za orga-nizovanu primjenu dobrih praksi za povećanje obima i kvalite-ta rada s mladima. Sistemski pristup i zajedničke standarde kvaliteta, koji imaju svi omladinski centri na teritoriji Bosne i Hercegovine, trebaju obezbijediti o da asortiman aktivnosti i pruženih mogućnosti/usluga zadovoljava potrebe mladih za ak-tivinijem i intenzivnijem učestvovanju u društvenim procesima, obrazovanju, mobilnosti, ali i održivom razvoju, preduzetničkim sposobnostima i konkurentnosti na tržištu rada. Oslanjajući se na to, omladinski centri trebaju raditi na donošenju standarda kvaliteta za rad sa mladima, kako bi administratitivnim, javnim institucijama i vlasti uopšte podigli novi svijesti o važnosti ak-tivnog učešća u demokratskom društvu.

Kako bi se standardi kvaliteta i rada sa mladima uspostavili, a omladinske organizacije i omladinski centri bili produktivni i mladima omogućili zadovoljavajuću uslugu u segmentu svoga djelovanja, neophodno je da budu podržani od strane vlasti. Os-novni vid podrške koji jedan omladinski centar na nivou lokalne zajednice može dobiti od jedinice lokalne samouprave u kome djeluje je prostor za rad. Prema podacima iz gorepomenute Ana-lize, u Bosni i Hercegovini je 2012. godine postojalo samo devet opština koje su iz lokalnog budžeta finansirale troškove prostora za omladinske centre, a u 2013. godini takvih je prostora bilo 11. Samim tim, u 2012. godini čak 133 opštine nisu finansirale troškove prostora za mlade, a u 2013. godini 131. S druge strane, prostor koji je namijenjen za vijeća mladih i omladinske savjete u 2012. godini imalo je sedam opština, a u 2013. godini deset. U 2012. godini 135 opština nije imalo prostore namijenjene za omladinske savjete i vijeća mladih, a u 2013. godini njih 132 nisu.

Prema Zakonu o omladinskom organizovanju, izgradnja, opre-manje i održavanje omladinskih objekata od republičkog inte-resa, programi su za čiju se realizaciju finansije moraju izdvajati iz budžeta Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske, ali i lokalnih samoupravnih jedinica. Na lokalnom i kan-

tonalnom nivou u Federaciji Bosne i Hercegovine, a prema Za-konu o mladima FBiH, federalne vlasti obavezane su na osigu-ravanje i održavanje omladinskih objekata/prostora za mlade, te su u lokalnim i kantonalnim nivoima ove stavke minimum mjera koe se moraju ispuniti. Za neispunjavanje ovih stavki u FBiH predviđene su i kaznene odredbe, dok u Zakonu o omladinskom organizovanju u Republici Srpskoj nisu predviđene.

Prostorom za mlade u 2012. godini upravljala su udruženja (u 12 opština), opštine ili kantoni (u 11 opština) i vijeća mladih i om-ladinski savjeti (u šest opština). U 2013. godini, opštine i kantoni su upravljali sa omladinskim centrima u 14 opština, udruženja u osam opština i vijeća mladih i omladinski savjeti u četiri opštine. Nasuprot tome, samo tri opštine u BiH imaju plan rada prostora za mlade, dok 139 opština to nije imalo ni u 2012., ni u 2013. godini.

U Republici Srpskoj na nivou entiteta postoji i Trening centar RS, koji stoji na raspolaganju omladinskim organizacijama i or-ganizacijama za mlade iz Republike Srpske i šire, a koji se nalazi u prirodnom rezervatu „Bardača“. U nadležnosti je Ministarstva porodice, omladine i sporta i Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci. Pored izuzetne opremljenosti u vidu smještajnih, radnih i rekreacijskih kapaciteta, dostupan je svim organizacijama koje su upisane u Registar nadležnog Ministarst-va, i prema odobrenju Ministarstva korištenje se ne naplaćuje. Iako je centar izuzetno opremljen i ima potencijal za korištenje i razvijanje, otvoren je samo nekoliko dana godišnje i nema nijed-nog uposlenika, osim čistačice i osobe za održavanje centra koji su angažovani po potrebi.

Glagol ‘moći’ i misaona imenica ‘htjeti’Osim nivoa nadležnosti i finansijske pomoći za omladinske organizacije i omladinske centre propisanih entitetskim zako-nima, jedinice lokalne samouprave, pored budžeta, moraju un-utar svake budžetske stavke kreirati program kojim će se taj dio budžeta usmjeriti. U tim budžetima se pod izdvajanjem za mlade smatraju i izdvajanja za održavanje, i tekući grantovi.

LOKALNA OMLADINSKA ANESTEZIJA 12|KAR!KE

Samim tim, opštine i gradovi koji u nadležnosti (čitati: na teretu), imaju nekoliko omladinskih centara i organizacija trebali bi izd-vajati više novca kako bi uspjeli obezbijediti, osigurati i održati prostore i troškove i raspisati tekuće grantove. Uprkos tome, u lokalnim budžetima očigledna je razlika između planiranih i isplaćenih sredstava. Očigledno je, premda nelogično, da poje-dine lokalne zajednice u postotcima izdvajaju više novca nego li veći i mnogo razvijeniji gradovi. Zbog neurednog isplaćivanja sredstava od strane Opštine Vlasenica, u oktobru 2013. godine zatovren je Omladinski savjet Vlasenica, koji je ujedno i omladinski centar. Omladinski savjet Vlasenica koristio je 100m2 prostora u Domu kulture, te pos-jedovao 11 računara, skener, tri štampača, mašinu za kopiran-je papira, te raznu kancelarijsku opremu. Ipak, vrijedi porediti planirana sredstva Grada Bijeljine u kome je tada bilo aktivno 11 organizacija, i Opštine Vlasenica u kojoj je aktivna jedna orga-nizacija/centar. S druge strane, treba uzeti u razmatranje rad i aktivnost omla-dinskih centara, te njihovu otvorenost i dostupnost mladim lju-dima, i ni u kom slučaju okrivljavati isključivo lokalne vlasti za tešku situaciju u omladinskom radu i organizovanju. Svaki om-ladinski centar trebao bi ispunjavati neke programske i tehničke stadnarde, te voditi računa o zdravlju, sigurnosti i broju koris-nika. Osim deklarativnih ciljeva i aktivnosti omladinskih centara, veoma je važno da postoji saradnja sa drugim omladinskim or-ganizacijama i centrima, lokalnim vlastima, vlastima kantona i entiteta, i međunarodnim organizacijama.Posljednje istraživanje o omladinskim centrima u Bosni i Her-cegovini objavljeno je 2011. godine od strane Instituta za razvoj mladih i zajednice „Perpetuum Mobile“ iz Banje Luke. Autorice publikacije nastale istraživanjem su Bojana Trninić i Danka

Božić. Istraživanje je rađeno na uzorku od 27 omladinskih cen-tara u 26 lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini.

U publikaciji se navodi da lokalna vlast učestvuje u finansiranju rada omladinskih centara u 85% slučajeva, dok samo 78% centa-ra sarađuje sa jedinicama lokalne samouprave. Omladinski centri, takođe, u 81% slučaja sarađuju sa omladinskim centrima drugih profilacija, a 52% sa roditeljima, starateljima i ostalim građanima. Obezbjeđenje osnovne uslove za rad ima 81% omladinskih cen-tara, njih 93% ima prostor za edukativne sadržaje, a 67% njih ima dnevne boravke sa namještajem i mjesta za društvene igre. Nepovoljna situacija, u ovom slučaju, je u aspektu očuvanja zdravlja, sigurnosti i higijene korisnika: 81% ima uslovne i funk-cionalne toalete sa osnovnim higijenskim uslovima, dok rampu/prilaz za osobe sa invaliditetom ima samo 37% centara.

Podatak koji zabrinjava, doduše ne više od prethodno iznesenih, jeste da čak 48% omladinskih centara nema uposlenog omladin-skog radnika, koji bi trebalo imati ključnu ulogu u radu i orga-nizovanju aktivnosti za mlade. U slučaju organizacija koje imaju omladinskog radnika, ističe se podatak da čak 15% omladinskih radnika ne tretira mlade sa poštovanjem i ne promoviše prava mladih da donose svoje odluke, te ne poštuju i ne garantuju za dobrobit i sigurnost mladih. U ovom pogledu ne postoji razlika u radu omladinskih centara u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine, te se može reći da je stanje prilično alarmanto. Bitno je spomenuti da je ovo posljednja objavljena publikacija o omladinskim centrima u BiH i da podaci koji su u njoj nave-deni ne moraju nužno biti odraz današnje slike rada omladinskih centara. Prema informacijama sa terena, međutim, stanje u ovim segmentima se ni u 2015. godini nije znatno poboljšalo.

Omladinski Centar Čelinac

Primjena high tech (visokih tehnologija, prev.aut.) u obrazovnim institucijama Bosne i Hercegovine, a osobito osnovnim i srednjim školama, najčešće se svodi na najjednostavniju upotrebu projektora i projektorskih platna, korištenje literature u PDF formatu, a ni korištenje grafoskopa nije strano. U visokoškolskim institucijama, ipak, situacije je nešto bolja, dok je korištenje realnih visokih tehnologija, a posebno e-learninga (učenja preko interenta, na daljinu, op.aut), najzapaženije u oblicma neformalnog obrazovanja.

Piše: Ljupko MišeljićE-learning je, prema doslovnom prevodu, elektronska obrazov-na tehnologija. Uvažavajući takvu definiciju, D. Randy Garrison e-learning predstavlja kao upotrebu mutimedije u edukaciji i to kroz: konceptualno jednostvane forme bazirane na obrazovnom sadržaju koji se koristi putem računara i koji ispunjava stan-darde „elektronskih instrukcija“, korištenje otvorenih izvora za učenje na daljinu ili „otvoreno“ učenje, te bilo koju drugu formu pedagoškog modela koji koriste informacione i komunikacione tehnologije. Znajući šta sve obuhvataju elektronske obrazovne tehnologije, potrebno je razlikovati njihovo institucionalno i vaninstituciona-lno korištene. U institucionalne svrhe se, prema tome, ono može koristiti kroz programe učenja na daljinu, vanredno studiranje, polaganje ispita ili izrade vježbi, ali i kroz formiranje foruma, grupa, asocijacija sadašnjih ili bivših studenta (alumnijima) Va-ninstitucionalne svhre bile bi, stoga, razni načini neformalnog obrazovanja, poput samoobrazovanja, online kurseva, treninga, seminara ili konferencija, ali i korištenje „pitanje-odgovor“ plat-formi.

Primjena elektronskog učenja/učenja na daljinu na visokoškolskim ustanovama u BiHAgencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta BiH, akreditovala je u ovoj i prethodnoj godini sedamanest uni-verziteta/koledža/visokih škola, dok je njih jedanaest još uvijek

u procesu akreditacije. Od ukupno 28 vokoškolskih ustanova koje su akreditovane, ili uprocesu akreditacije, njih jedanaest ima program elektronskog učenja i/ili učenja na daljinu. Među tih četrnaest našla su se dva od osam javnih univerziteta u BiH koji imaju program elektronskog učenja ili učenja na daljinu bar na jednom fakultetu. Takvu mogućnost, u nekom od oblika, imaju studenti Mašinskog fakulteta na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru, te Mašinskog, Pravnog, Ekonomskog, Prirodno-matematičkog, Elektro-tehničkog i Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije na Univerzitetu u Sarajevu. Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru, međutim, studenti-ma pruža i program 'Live@EDU', koji omogućava sadašnjim i bivšim studentima besplatan email sa 10 GB prostora, te 10 GB online prostora za dokumente, blogove, fotografije, planiranje događaja, alate za instant poruke i slično. Na Univerzitetu u Sa-rajevu, Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru i Univerzitetu u Banjoj Luci postoje, međutim, online platforme Student In-formation System (ISSS-UNSA, UnSIS te eStudent) koje su u užem smguislu elektronske studentske službe. Na Univerzitetu u Banjoj Luci se preko takve platforme „eStudent“ mogu organi-zovati gostujuća predavanja putem video linkova, a učitavanje i postavljanje nastavnog sadržaja nije obavezujuće i zavisi od pro-fesora i predavača. „Svaki student ima svoj nalog, svoju šifru i sve podatke o položenim ispitima, ocjenama, praćenje izlazaka na ispit, te koji ispiti još nisu položeni. Korisno je što se moće imati uvid u vri-jeme i mjesto održavanja ispita, ali se nijedan podatak ne može saznati bez logovanja na stranicu, pa čak ni raspored predavanja. Otežavajuća okolnost je što se svaki ispit mora prijaviti četiri radna dana ranije i to do 14:00 časova, jer do tada radi Studentska služba, bez obzira što se prijavljuje online.“, kazala je studentica Fakulteta političkih nauka u Banjoj Luci o platformi „eStudent“S druge strane, jedanaest od dvadeset privatnih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini ima programe koji predstavljaju vjerodostojnu primjenu elektronskog obrazovanja i/ili učenja na daljinu. Takvi programi u pojedinom slučaju odnose na postav-ljanje nastavnog gradiva i prezentacija, literature ili snimljenih predavanja unutar vlastitog sistema ili online platforme.Pored toga, Američki univerzitet u Sarajevu objavio je i info-

Bosna i Hercegovina na putu elektronskih obrazovnih integracija

13|KAR!KE UČENJE OD KUĆE

14|KAR!KEUČENJE OD KUĆEgrafiku u kojoj govori o pet načina na koji online učenje može poboljšati obrazovnu produktivnost. Prema njihovom mišljenju, to su: povećanje prisutpa obrazovnim resursima i iskustvu, angažovanje studenata u aktivnom učenju sa materijalima i resursima, individualizovane i različite instrukcije bazirane na osobinama studenata, personalizovanje učenja koje se gradi na interesovanju studenata te dobro upravljanje vremenom stude-nata i profesora.Prema studiji koju su sproveli za svoj program onlajn učenja, koji je akreditovan od strane Akreditacijskog savjeta za neza-visne/privatne škole i koledže (ACICS, www.acisc.org), 70% ispitanika/studenata odgovorilo je da najviše nauče iz tzv. Blended learninga (mještovitog/kombinovanog učenja), 54% studenata aktivnije uključeno u kurseve koji koriste tejnologije. U istoj studiji, navodi se da je u 2008. godini 15% studenata kazalo kako pohađa kurseve potpuno onlajn, dok je u 2012. to reklo njih 31%.Pored svih obrazovnih pogodnosti, zagovaranja tehnološke i informatičke pismenosti, učenje u elektronskom formatu ili na daljinu, prema njihovom mišljenju, povećava nivo učenja povećavajući moticaiju, ne zahtijeva prostorne uslove budući da se nastava ne odvija u fizičkom prosotru, redukuje troškove plata i doprinosa premještajući neke obrazovne aktivnosti, te smanjuje troškove štampanja, distribucije i izdavanja materijala.

Besplatni otvoreni kurseviMasovni otvoreni onlajn kursevi (eng. MOOC) su model dostave udžbeničkog sadržaja ili sadržaja za učenje za bilo koju osobu koja ga želi pohađati, bez ograničenja u prisustvu. Iako je dostupnost besplatnim kursevima na internetu moguća go-dinama, kvalitet i kvantitet kurseva su se promijenili, te svi koris-nici interneta imaju priliku da bez troškova dostignu nivo znanje

o kojem su prije mogli samo sanjati. S obzirom da je riječ o ot-vorenim besplatnim kursevima na kojima niko ne bilježi prisut-nost korisnika, ne upisuje bodove za prisustvo niti izostanke, obim i kvalitet naučenog često nije mjerljiv nikakvim potvrdama, diplomama i certifikatima. Nivo znanje kao i oblasti u kojima su znanje i vještine usvojene su, u tom slučaju, mjerljive samo praktičnim testom ili učinkom.Prema mišljenju Tamara Lewina, novinara New York Timesa, mana ovakvih vidova edukacije može biti u „nekompletnosti“ kurseva. „S obzirom na činjenicu da je pohađanje masovnih ot-vorenih onlajn kurseva na dobrovoljnoj osnovi, sigurno je da ne postoje nikakvi penali ili sankcije za nepohađanje određenih pro-grama ili kurseva djelimično ili u cjelini. Imajući to u vidu, prob-lem sa kojim se korisnici mogu susresti upravo je propuštanje lekcija ili dijelova gradiva, pa kursevi ostaju nedovršeni“, piše Lewin u New York Times-u (Instruction for Masses Knocks Down Campus Walls, 2012.)Mnoge svjetske organizacije, univerziteti i škole nude mnogim ljudima širom svijeta besplatnu edukaciju i kurseve upravo pre-ma konceptu MOOC-a, te tako kreiraju i popunjavaju dijelove internet hemisfere kreirajući virtuelne učionice koje, zbog svog velikog uticaja, zamjenjuju klasične statičke prostorije.

Pitanje-odgovor i knowledge management sistemiPored besplatnih alata i kurseva koje se na internetu mogu pronaći, u potrazi za informacijom ili znanjem, te tačnim od-govorom na pitanje, korisnici se često odlučuju na istraživanje putem Wikipedije ili drugih otvorenih enciklopedija, ali i preko foruma, blogova, grupa i društvenih mreža. Takve se pretrage nerijetko završavaju nezadovoljstvom, upravo zbog “prividne” lakoće informisanja, raznovrsnosti i pagijatorstva na internetu, te nemogućnosti filtriranja informacija. Ukoliko se korisnik

DEVET NAJBOLJIH IZVORA ONLAJN KURSEVA

1. Udemy Free Courses /UFC/– primjer sajta koji svakome dozvovljava pokretanje, kreiranje i praćenje kurseva, a čiji je cilj „poremetiti i demokratizirati obrazovanje omogućavajući svakome da uči od svjetskih eksperata“. New York Times je izvjestio i da postoji prijedlog da cijenjeni profesori, mahom nagrađivani, sa univerziteta poput Dartmoutha, The Uni-versity of Virginia ili Nortwestern ponude besplatne online kurseve. Suvlasnik UFC-a, Gagen Biyani, istakao je kako je na njihovom sajtu uključeno preko 100.000 studenata koji koriste i besplatne i koatizacijske kurseve. 2. iTunes U Free Courses – Apple-ova obesplatna aplikacija koja studentima daje pristup svim materijalima za kursebe na jednom mjestu. Upravo u toj aplikaciji, oni mogu pogledati video i audio predavanja, ali i čitati knjige i prezentacije.3. Stanford Free Cources – „Od kvantne mehanike do budućnosti interne“, Stanford nudi različite besplatne kurseve. Nji-hov kurs „Uvod u umjetnu inteligenciju“ bio je veoma uspješan, te je, prema Pontydysgu.org, okupio preko 160.000 stude-nata iz 190 zemalja.4. UC Berkeley Free Courses – „Od opšte biologije do ljudskih emocija“5. MIT Free Courses – MIT's RSS MOOC feed, MIT's Open Courseware6. Harvard Free Courses – „od računarskih nauka do Shakespearea“, studenti možda ne mogu dobiti pesplatno obra-zovanje na Harwardu, ali u mogu dobiti besplatne kurseve i su najčeši u jesen i ljeto, a najintezivniji u januaru. Za ove kurseve nije potrebna nikakva aplikacija.7. UCLA Free Courses – njihov program pisanja nudi preko 220 onlajn pisanih kurseva tokom godine.8. Yale Free Courses – At Open Yale, škola nudi „besplatan i otvoren pristup selekciji uvodnih kurseva vođenih od strane cijenjenih profesora i učenika Yale zajednice. Cilj projekta je proširit pristup obrazovnom materijalu svima koji žele da uče.9. Carnegie Mellon Free Courses – „Bez instruktora, bez kredita, bez nadonkade“.

UČENJE OD KUĆE15|KAR!KE

odluči na učenje ili informisanje postavljanjem pitanja na koja će dobiti argumentovan, obrazložen, ali prije svega potreban od-govor, postoje i brojne platforme (online knowledge resource) zasnovane na sistemu kolaboracije i crowdsourcing-a. Jedaan od tih alata je i „Quora“ koja, prema riječima mr Ljubiše Mićića sa Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci, postaje vodeći alat za dobijanje informacija.

Quora je web site, aplikacije i svojevrsni sistem za upravljanje znanjem zasnovana na principu pitanja-odgovori, a ime se pov-ezuje sa skraćenicom na engleskom jeziku Q&A (Questions and Answers, pitanja i odgovori). U Quora-i pitanja i odgovori se kreiraju, odgovoraju, obrađuju i organizuju od strane zajed-nice korisnika. (Campbell, 2010). Prema sajtu siteanalytics.com, Quora-u je u maju 2015.godine u jednom danu posjetilo rekord-nih 9.483.756 jedinstvenih ID posjetilaca. Iako je registrovana prije pet godina, trenutno se nalazi na 194. mjestu Alexa liste, a Google ju je, prema navodima Wsatsa, njena vrijednost je 910 miliona 634 hiljade 403 USD, dok je dnevni prihod 42.159 USD.„Neupitno je da je Quora efektivan i kvalitetan izvor znanja za pojedince jer im pruža priliku za pribavljanje znanja od pro-fesionalaca i iskusnih stručnjaka iz oblasti interesa pojedinca. Tako koristeći Quora-u pojedinac može lako doći do znanja. Na primjer, ukoliko pojedinac želi naučiti više o fotografiji koristeći Quora-u doći do korisnih savjta, linkova i vodiča iz ove obicilasti i pokrenuti se u procesu učenja – što je i jeste osnova za sticanje znanja.“, rekao je Mićić.Quora je veoma laka u korištenju i dosta efektna jer korisnici sami ocjenjuju i verifikuju tačnost i korisnost odgovora, te taj odgovor i tog autora rangira na bolju poziciju, dok one odgov-ore i autore koji su za korisnike „besmisleni“ degradira i spušta na listi. Takav bi se alat, kako u svom istraživačkom radu navodi

Marissa Peacock, mogao korsiti kao vrsta intraneta kroz koodju zaposleni mogu postavljati pitanja, provjeravati kvalitet svojih ideja, ispitivati rekaciju potencijalnih korisnika proizvoda, te ra-diti istraživanja.

„Tako dobijeno znanje bi se lako moglo dokumentovati, a sa rastom kompanije bi i rastao resurs dobijen putem ovog alata. Takođe, na ovaj način bi se razmjenjivalo znanje i podsticala ko-laborativnost zaposlenih, međusobna komunikacija, a svakako i dijeljenje znanja“, navodi Peacock u svom istraživanju iz 2011.Ipak, prema mišljenju Ryana Hanleya, ‘Quora’ nije niti će uskoro biti „najbolji“ izvor znanja, ali je veoma dobar izvor za sticanje stanja zahvaljujući savjetima iskusnijih stručnjaka i kolaboraciji.„Sadržaji kreirani kroz Quora-u su visokopozicionirani kroz Google pretragu, pa čak i odgovori i ključne riječi, pa po-jedinci pretpostavljaju da oni koriste slične algoritme, a postoji mogućnost povezivanja sa odgovora sa nekim od prethodno datih odgovora. Bitno je kao prednost navesti i lako postavljanje odgovora sa Quora-e na blogove i druge sisteme, a otvara se i prilika povezivanja sa profesionalcima iz srodnih ali i drugih i različitih oblasti.“, naveo je Rayan Hanley u svom istraživanju iz 2013. godine.

Nedostaci ovog alata su, prema mišljenju Hutcha Carpentea, objavljenom još 2011. godine, nedovoljna mogućnost filtriranja odgovora što može omogućiti previsoko ocjenjivanje korisnika ili odgovora zbog velikog broja pratilaca, te prijetnja u vidu ne-dovoljne participacije korisnika u budućnosti. Pored Quora-e, neki od najistaknutijih pitanja-odgovori web sajtova su i Answers.com, Ask.fm, Askalo, Experience Project, MadSci Network, ProfNet, Spring.me, WikiAnsews i Yahoo! Answers.

Uči i ti sa planine, ako se uspiješ konektovati.

16|KAR!KETHE SCHOOL THAT ROCKS

Mostar Rock SchoolMostar Rock School ili Mostar Rock Škola je program koji su osnovali organizacija Musicians Without Borders u partnerstvu sa Muzičkim centrom Pavarotti iz Mostara i Fontys Rock Akademijom iz Tilburga. Nastala je sredinom 2012. godine i do danas je rezultirala samo uspjesima. Svaka sličnost sa Jack Blackom i njegovom Rock ‘n’ Roll Školom je slučajna.

Priča o Mostar Rock Školi počinje još 1998. godine u Muzičkom Centru Pavarotti u Mostaru kada organizacija Apeiron nadol-azi na prvu ideju osnivanja rock škole u Mostaru. Realizacija ideje nije u potpunosti zaživjela. Aktivnosti su bile kratkoga vi-jeka, ali je Muzički Centar Pavarotti i dalje osiguravao mladim i starim bendovima prostor za probe i mjesto za usavršavanje. Tek 2011. godine bend Dubioza Kolektiv predlaže nizozem-skoj organizaciji Musicians Without Borders osnivanje Mo-star Rock Škole. Ideja je prihvaćena, i nakon prve rock škole koja je osnovana u Kosovskoj Mitrovici 2008. godine, počela je priprema i mostarske rock škole. Predvođeni Orhanom Mas-lom, menadžerom Mostar Rock Škole, 20 mladih muzičara (16 učesnika i 4 predavača) učešćem na Skopje Summer Schoolu započelo je prve programske aktivnosti Mostar Rock Škole. Službeno otvaranje škole obilježeno je koncertima pod slo-ganom „Rock The City“ održanim u Mostaru i Stocu u desetom mjesecu 2012. godine.

Nešto drugačiji programU opisu programa Mostar Rock Škole na njihovoj službenoj web stranici http://www.mostarrockschool.org/ stoji da, za razliku od koncepta obrazovanja usmjerenog ka poučavanju i predavaču,

Mostar Rock School primjenjuje inovativne didaktičke metode gdje je nastavni program usmjeren i prilagođen polazniku i sa-mom procesu učenja. Kroz redovnu tjednu individualnu nas-tavu polaznici škole stiču i unaprijeđuju svoje znanje i muzičke vještine, a u sklopu ostalih školskih aktivnosti međusobno surađuju, kreiraju bendove, nastupaju na školskim koncertima, te bivaju prepoznati i angažirani i na profesionalnom nivou.Aktivnosti škole podijeljene su u slijedeće segmente:

Individualna nastavaMostar Rock School nudi individalnu bubnjeva, bas gitare, električne gitare, klavijatura i vokala. Na sedmičnoj bazi, svaki polaznik Mostar Rock School radi na razvijanju tehnike na času u trajanju od 45 min, dok za drugi čas u trajanju od 30 min sam bira tematiku ili gradivo na kojem želi da radi.Sati teorije/predavanjaDva puta mjesečno škola organizira tematske sate teorije, odnosno predavanja na teme relevantne za mlade muzičare i bendove u usponu. Tako npr. u sklopu ovih predavanja po-laznici i članovi imaju se priliku upoznati sa temama kao što su Globalno poslovanje u muzičkoj industriji, Historijat rock muzike, Menadžment i booking, Autorska prava, Marketing,

Piše: Boris Čović

THE SCHOOL THAT ROCKS17|KAR!KEitd.. U sklopu ovog programa Mostar Rock School je imala pri-liku ugostiti i Marc Ford-a, gitaristu legendarnog banda „Black Crowes“ koji je sa polaznicima i članovima škole podijelio dio svog bogatog iskustva u muzičkoj industriji.Session bandoviU sklopu ovog programa, polaznici formiraju bendove i pri-premaju zadatke u određenom vremenskom okviru. Po isteku roka, škola organizira koncert na kojem svi učesnici session bands programa prezentiraju svoj rad i rezultat, a najbolji bend dobija priliku da snima u studiju MC Pavarotti. Kao vremenskim rokom ograničen program koji u svakom novom krugu predviđa nove formacije i bendove tako ih podstičući na saradnju i timski rad, predstavlja svojevrsni uvod u „stvarni svijet“ muziciranja na profesionalnom nivou koji nerijetko zahtijeva improvizaciju i spremnost prilagodbe u novim postavama u kratkom vremen-skom roku.Band coachingProgram namijenjen bendovima koji svojim aktivnostima obuhvata i podrazumijeva profesionalno usmjeravanje benda, definiranje zvuka, odnosno iznalaženje jedinstvenog pečata jednog sastava. Ovaj program nudi podršku kroz razne aspe-kte relevantne za valorizaciju i uspjeh u muzičkoj industriji, od međusobnog slušanja i načina suradnje, kreiranja i analize pjesa-ma i aranžmana, preko poboljšanja scenskog nastupa, do pro-mocije i menadžmenta. Master classObično u formi prezentacije ili radionice, ovaj program se foku-sira na specifičan instrument ili polje iz muzičke industrije koju vodi relevantna ličnost iz domena određenog muzičkog stila i prezentira svoj jedinstveni pristup instrumentu. KoncertiMostar Rock School organizira redovne programske koncerte tokom godine na kojima polaznici i članovi škole prezentiraju zadatke i autorska djela ostvarena kroz program session bendo-va, te veće koncerte pod sloganom „Rock the City“ koji prezen-tiraju bendove i prijatelje škole, te predstavljaju Mostar Rock School široj publici.

Škola u kojoj učiš, a ne u kojoj te uče‘’Mostar Rock Škola nije klasična muzička škola, niti muzička akademija. Kod nas nije slučaj kao u većini klasičnih muzičkih škola da su predavači učili da bi mogli predavati. Nama je jako bitno da su naši predavači ljudi sa karijerama, koji su i danas aktivni i istražuju muziku kroz svoj vlastiti rad. To je automats-ki mladim ljudima i atraktivnije, jer su njima neki od njihovih predavača možda uzori.’’ istaknuo je Orhan Maslo Oha. Mostar Rock Školu trenutno pohađa stotinjak učesnikau dobi od 16 i 22 godine. Svi oni nadaju se da će jednoga dana postati afirmirani muzičari. Bendovi koji su nastali u sklopu Rock Škole već se mogu pohvaliti zavidnim rezultatima. Bend Floridus je nastao u sklopu Mostar Rock Škole i pobjednik je jednog od Jaeger Music Night Festivala, dok je bend Hypersten tri tjedna bio prvi na RDV-ovoj ljestvici hitova i bukirao je svoj prvi nas-tup u Njemačkoj prošle godine. ‘’Ja znam da će od njih stotinu koliko ih sada imamo vjerovatno pet biti poznati, ali mogu već garantirati da će biti svjetski poznati. Njih 15 do 20 će se sig-urno nastaviti baviti muzikom. A ostatak nije ništa manje bitan. Oni se za početak ovdje druže, sada imamo nešto što Mostar

do prije nekoliko godina nije imao. Ti mladi ljudi vraćaju nadu i povjerenje, a mi im osiguravamo zdravu sredinu za to. Mostar mora da ide u tome pravcu.’’ dodao je Oha.U tri godine postojanja, Mostar Rock School je organizirala niz aktivnosti, od čega 26 koncerata (programski, promotivni, jam session), uzela učešće na tri međunarodne razmjene mla-dih (Makedonija, Slovenija), kroz svoj program ugostila ve-lika svjetska imena poput Marc Ford-a (gitarista legendarnih Black Crowes – USA) i „Ten Years After“ (UK), te uspjela steći nadasve pozitivan imidž, kako u Mostaru, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Oha nam je otkrio planove Rock Škole za naredni period. ‘’Plan je da prikažemo i cijeloj državi što smo to radili do sada, te da osim edukacije pružimo mladim ljudima cijeli servis. Mladi dolaze, obrazuju se, stvaraju bendove i snima-ju materijale, radi im se booking, organiziraju se koncerti i oni počinju svoju profesionalnu karijeru. Dakle, da od tal-entiranih ljudi kroz Mostar Rock Školu stvaramo afirmirane muzičare koji mogu da žive od svoga rada.’’

18|KAR!KETI SI MOJA ČOKOLADA

Hrana bogova, legalna droga, ili?Riječ „čokolada“, koja je na većini jezika slična, potječe iz navatl jezika (nahuatl - jezika američkih Indijanaca), a znači gorka voda ili xocolatl. Njen prvobitni oblik konzumacije bio je u vidu vrelog i začinjenog pića Maja i Asteka. Španski osvajači su prvi donijeli čokoladu u Evropu kao topli napitak. Spisi iz rokoko perioda govore da je čokolada davala snagu za izvršavanje jednog posebnog zadatka, što aludira na svjesnost o njenom afrodizijačkom dejstvu.

Čokoladu često nazivaju i hranom bogova i to doslovno: rod biljke iz koje se dobiva osnovni sastojak čokolade je Theobroma (grč. theos - bog, broma - hrana). O tome koliko je čokolada bila statusni simbol govori činjenica da su u njoj mogli uživati samo sveštenici, ratnici i plemići, dakle elitno stanovništvo tadašnjeg društva Maja i Asteka.

Piše: Lora MartićŠta je čokolada?U prodavnicama čokolada kao gotov proizvod dolazi u čvrstom stanju kao smjesa sastojaka od kojih su osnovni kakao prah, kakao puter, te neka vrsta zaslađivača, poput šećera. Moder-na industrija čokolade dodaje i aditive u smjesu, poput praha mlijeka, dodataka za poboljšanje ukusa, te konzervans i slične vještačke supstance. Osnovni sastojci se u čokoladi javljaju kao mikročestice kakaa i šećera, te globularne nakupine masti iz ka-kao putera i mlijeka.

Kakao je prirodna supstanca koja daje čokoladi njen specifičan i jedinstven okus, kao i određenu dozu gorčine. Kakao se dobi-va iz kakao drveta Theobroma cacao. Pravi se od kotiledona ili listića sjemena mahune kakaa. Svako zrno je genetički jedinstve-no, a mahune se beru ručno kako bi se izbjegla oštećenja. Kakao puter se pravi od cijelih mahuna, koje se podvrgavaju fermen-taciji, zatim na poseban način roštiljaju i na kraju odvajaju od ljuske. S obzirom da su zrna kakaa veoma gorka, fermentacijom se postiže njihov intenzivniji okus i slatkoća.

Kao laici bismo kategorisali čokolade prema boji i okusu na tamnu, mliječnu i bijelu čokoladu. One se međusobno razlikuju zbog varijacija u količini pojedinih sastojaka. Bijela čokolada je mješavina tečnog mlijeka, kakao putera i praha od mlijeka. Tamna čokolada za osnovne sastojke ima mlijeko i kakao prah. Osnovna razlika je ustvari u prisustvu/odsustvu kakao praha, odnosno kakao putera.

Čokoholizam ili posljedica PMS-a?Generalno govoreći, žudnja za određenom vrstom hrane dolazi iz vanjske sredine. Kao primjer možemo navesti reklamu ili film u kojem ugledamo jelo i magično i mi imamo izrazitu potrebu za baš tim jelom. Nekad dolazi kao rezultat našeg emotivnog stanja, jer ko ne bi htio tugu ubiti šećerom? Takve vrste „gladi“ nisu stvarna glad, već psihička potreba koja se manifestuje na takav način.

Čokoholičarom nazivaju osobu koja žudi ili kompulsivno kon-zumira čokoladu. Postoje i naučna istraživanja koja dokazuju ovu ovisnost, ali se u običnom govoru pojam odnosi na osobu koja ima pretjeranu ljubav prema čokoladi i potrebu za njom. Pojam čokoholičar se prvi put spominje 1968. kao kombinacija dvije riječi očitog značenja - čokolada i alkoholičar. Prema jed-

19|KAR!KE TI SI MOJA ČOKOLADAnoj od provedenih statistika i studija, ženski spol je više sklon „čokoholizmu“ sa preko 40% čokoholičarki od ukupnog broja ispitanih žena, dok je taj procenat kod muškog spola tek 15%. Postoje mnoge teorije koje nastoje objasniti čovjekovu žudnju za čokoladom. Neki smatraju da je to povezano isključivo sa neodoljivim ukusom čokolade. Druga teo-rija, koja bi mogla biti potkrijepljena naučnim dokazima, je ona koja ovisnost o čokoladi objašnjava hemijskim supstancama koje se javljaju u njoj, a koje djeluju kao psihoaktivne supstance. Upravo zbog njih se osjećamo tako ugodno dok uživamo u čokoladi. S obzirom na to da su u pitanju tek teorije, a ne dokazane tvrdnje, ovis-nost o čokoladi bi lako mogla biti samo psihička ovis-nost, nametnuta od strane industrije i medija putem reklama kao mamac za trošenje budžeta na relativno ve-like količine ovog (božanstvenog) proizvoda.

Glavno oružje u haremu!Antička civilizacija Maja je čokoladu konzumirala u svrhu poboljšanja kvaliteta seksualnog odnosa i povećanja mogućnosti začeća. Koliko je čokolada učinkovita u ove svrhe, već je tema za raspravu. Vjerovatno su upravo

ljudi ti koji su u svojim glavama dodijelili čokoladi titulu muževne hrane, u smislu podsticanja muškog libida.

Nekoliko doktora na Institutu za psihijatriju američke države Nju Jork su predložili ideju o čokoladi kao af-rodizijaku još u ranim osamdesetim godinama prošlog vijeka. Donald F. Klajn i Majkl R. Libovic objašnjavaju da kada je osoba zaljubljena, njegov, odnosno njen mo-zak izlučuje hemijski spoj - feniletilamin ili skraćeno PEA. PEA djeluje veoma slično amfetaminima (stimu-lansi centralnog nervnog sistema koji se daju kao tera-pija za narkolepsiju i poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje), odnosno podstiče lučenje hormona noradren-

alina i dopamina koji daju osjećaj euforije. Na osnovu ovih činjenica, doktori su iznijeli teoriju o čokoladi kao afrodizijaku s obzirom da PEA djeluje na mozak dajući osjećaj sreće i zaljubljenosti. Međutim, to u stvarnosti nije sasvim jednostavno. Efekat PEA u organizmu ne traje dugo zbog enzima monoamin oksidaze, skraćeno MAO (to je familija enzima koji u organizmu razgrađuju monoamine - vrstu neurotransmitera) koji veoma brzo razgrađuje komponente poput PEA, te efekat sreće nestaje.

Ipak, čokolada ima nevjerovatan okus i lagano se topi u ustima jer joj je temperatura topljenja nešto niža od naše tjelesne temperature. Senzacija topljenja je već sama po sebi seksualni stimulans. Zanimljiva je činjenica da su Maje koristili zrna kakaa kao sredstvo plaćanja prosti-tutki u prvim verzijama javnih kuća (otprilike osam zrna po ženi). Veliki asteški vladar Montezuma je navodno pio pedeset šolja čokoladnog eliksira prije odlaska u svoj harem.

Hemija čokoladeČokolada sadrži flavonoide, antioksidante koji pripadaju

istoj familiji spojeva kao i oni nađeni u zelenom čaju i crvenom vinu. Istraživanja pokazuju da u jednoj porciji kakaa čak ima više antioksidanata nego u dva prethodno spomenuta proizvoda. Tamnija čokolada upućuje na veći sadržaj kakaa, odnosno veći sadržaj antioksidanata. Još neka istraživanja provedena na Institutu za neurolog-iju u San Dijegu pokazuju da tri hemijske supstance u čokoladi djeluju na sličan način kao THC koji je aktivna komponenta marihuane.

Međutim, da bi čokolada imala efekat kao marihuana, potrebno je konzumirati otprilike 25 kg čokolade na tjelesnu težinu od 59 kg. Od tri supstance koje bi mogle

„Čokolada je strast! Čokoladu ne grickaš, niti je samo jedeš. Čokolada te obuzima, u njoj uživaš, doživljavaš je, i u iznimnim slučajevima nevoljno dijeliš. Čokolada posjeduje mistične moći. Želiš steći prijatelja? Ponudi mu čokoladu. Želiš se po-

miriti sa partnerom? Pošalji mu/joj čokoladu. Želiš nekoga izliječiti? Donesi mu čokoladu. Želiš biti popularan/popularna? Dijeli čokoladu. Želiš se osjećati dobro? Jedi čokoladu.“

20|KAR!KETI SI MOJA ČOKOLADAuzrokovati osjećaj da ste „high“, najčešća od njih je 1,3,7-tri-metilksantin ili jednostavnije - kofein. To je prirodna supstanca koja nadražuje centralni nervni sistem što za posljedicu ima ubrzanje rada srca, te grčenje mišića. Kofein djeluje na recep-tore za dopamin i adenozin u mozgu (neurotransmiteri koji prenose informacije među ćelijama nervnog sistema), koji za-tim izlučuju druge supstance za osjećaj ugode i sreće. Supstance nađene u čokoladi koje se najsličnije THC-u su ustvari masne kiseline tipa kanabinoida koje djeluju na receptore za motornu funkciju i memoriju. Kao rezultat djelovanja na ove receptore, osoba se osjeća opijeno i opušteno. Ali čokolada ima još jedno iznenađenje u formi psihoaktivne supstance, a to je feniletila-min, poznat još i kao „ljubavna droga“. Klasifikuje se kao halu-cinogen jer ima efekat vrlo sličan ekstaziju.

Iako čokolada zaista posjeduje ovakve supstance, posjeduje ih u veoma malim količinama zbog čega se ipak ne prodaje u apo-tekama uz recept, na svu sreću. S obzirom na relativno čest unos ovih supstanci, organizam se postepeno prilagodio dozama do te mjere da gotovo „ne registrujemo“ efekat.

Čokolada i zdravljeZa čokoladu se vrlo često kaže da deblja, međutim, ono što vje-rovatno niste znali je da čokolada djeluje kao prirodni lijek za mnoge poremećaje u našem organizmu.

Zbog visokog procenta masnoće u nekim čokoladama, njoj su pripisani problemi sa aknama, prekomjernom težinom, visokim krvnim pritiskom, začepljenjem krvnih sudova te dijabetesom. Ali novija biološka istraživanja fenolskih spojeva u kakau daju nadu za smanjenje efekata starosti, smanjenje stresa, krvnog pri-tiska, te regulaciju bolesti krvnih žila - upravo suprotno onome što se prije mislilo.

Danas je čokolada poznata kao antioksidantno sredstvo. Poten-cijalna korist od konzumiranja čokolade se ogleda u smanjenju nivoa holesterola u krvi, sprječavanju opadanja kognitivne funk-cije mozga te smanjenju rizika od kardiovaskularnih oboljenja. Naučnici sa Medicinskog Instituta na Harvardu tvrde da dvije šolje tople čokolade dnevno mogu održavati mozak zdravim i spriječiti gubitak pamćenja kod starijih ljudi. Objašnjavaju da to-pla čokolada održava cirkulaciju krvi u dijelovima mozga koji su trenutno aktivni. Kako različiti dijelovi mozga zahtijevaju energ-iju da bi obradili informacije, takođe trebaju i aktivnu cirkulaciju krvi. Povezanost energije i prokrvljenosti je ključ u sprečavanju Alzhajmerove bolesti i njoj sličnih.

Istraživanja objavljena u Britanskom Medicinskom Časopisu (British Medical Journal) izlažu kako bi konzumiranje čokolade pomoglo smanjenju rizika od bolesti srca za čak trećinu. Kanads-ki naučnici su sproveli i konkretnu studiju koja je uključivala 44 489 ispitanika, a rezultat je bio sljedeći - ljudi koji su konzumirali čokoladu su imali 22% manju šansu za moždani udar od onih koji je nisu konzumirali. U daljem toku istraživanja pokazalo se da su ljudi koji su preživjeli moždani udar, ali su redovno kon-zumirali čokoladu, imali za 46% manju šansu da umru od kom-plikacija i posljedica udara.

21|KAR!KE WORLD WIDE EDUCATION

Dokle li si s knjigom?S jedne strane svijeta prema obrazovanju je usmjerena sva pažnja, konstantno se proširuju mogućnosti i pristupi da bi se u što većoj mjeri ostvarilo cjeloživotno učenje. Druga strana pati od permanentne društvene stratifikacije, gdje formalni tip obrazovanja postoji samo na papiru, a kod nas u BiH obrazovanje ni na nebu ni na zemlji.

Piše: Nebojša Sičić

WORLD WIDE EDUCATION 22|KAR!KE

Kako živimoEdukacija je neizbježan je instrument u razvoju svih ljudskih I društvenih potencijala, a ukoliko nije dostupan I dovoljno za-stupljen može postati nesavladiv kamen spoticanja svake države. Iako obrazovanje predstavlja osnovno ljudsko pravo bez kojeg ni ostala prava ne mogu doći u svoj puni izražaj, nemaju ga svi. U subsaharskim državama Afrike postoje 2,2 nastavnika na 100 učenika, što je rezultovalo da 21 miliona mladih uopšte ne pohađa školu prema izvještajima UNESCA.. U poređenju sa SAD-om čiji je procenat pismenosti 99%subsaharske zemlje imaju 63% procenta. Kriza velikih razmjera obrazovnog sistema je uzrokovana brojnim faktorima, od toga da 24 miliona ljudi boluje od HIV-a do činjenice da je većina nastavnog kadra na privremenom radu uz miminalne plate.

Nimalo pravedna situacija u kojoj se nalaze mnoge Afričke države je odraz svjetskog (ne)ulaganja u zemlje trećeg svijeta, ali I generalno poljuljanosti obrazovanja u svijetu. S obzirom da u svijetu od 10 država sa najnižim stepenom pismenosti, 9 ih se nalazi u Africi, o kategoriji visokog školstva skoro je nemoguće pričati. Sva težina problema obrazovanja zemalja Afrike je svoju kuliminaciju dostigla u državi Zimbabve, koja je nekada imala jedan od najboljih obrazovnih sistema u Af-

Učionica San Ouandja, Afrika

rici. Jedan od najizraženijih problema ove države, ali I drugih jeste sveopšti nedostatak nastavnog kadra koji je u svojoj krajnjoj posljedici imao da 82% studenta nisu uspjela položiti osnovne školske ispite

Tamo gdje obrazovanje I prolazi kroz svojevrsnu prom-jenu, još uvijek se nalaze značajne razliike u društvu, tako recimo u subsaharskim podrjučima 7 od 10 muškaraca zna čitati, ali polovina žena nije dobila svoju priliku da nauči. Nije teško zaključiti da u nekim dijelovima svijeta još uvi-jek postoji spolna diskriminacija.. Uz sve mučne prepreke zemalja zajedno sa najnižim stepenom obrazovanosti na svijetu, nije iznenađujuća okolnost da društvo prolazi kroz duboko utemeljenu degradaciju osnovnih ljudskih prava. Stanje u Afričkim zemljama u posljednje dvije decenije us-porenim tempom napreduju, tako se u odnosu na devedesete pismenost mladih povećala za 6%. . Uprkos poboljšanju situ-acije u obrazovanju, značajna barijera koja nije otklonjenja jeste veliki nedostatak knjiga, posebno u seoskim dijelovima. Zbog ovakvih dijametralno suprotnih razlika u životnom standardu između Afrike I ostatka svijeta, savremeni progres I potpuni izražaj demokratije je značajno usporen.

Hladno, al’ standard jebigaNa jednom kraju svijeta obrazovanje prolazi kroz ekstremenu dekadenciju, na drugom zadiviljujući model obrazovnog sistema koji godinama nosi titulu jednog najboljih na svijetu. Bez obzira na društveni ili ekonomski položaj, svi učenici dobivaju univerzalno, besplatno, i ono najvažnije kvalitetno ob-razovanje, što pokazuje I podatak da 93% Finaca završi srednju školu, a čak 66% njih odlaze na studije. Model obrazovanja je centarlizovan, nastavni kadar se bira iz 10% najboljih studenata, a učenici su obavezni izaći na samo jedan standardizovani ispit tek u 16 godini . Školovanje je bes-platno sve do završetka fakulteta, pri čemu se za to koriste pri-hodi od državnog poreza.

Vrijeme provedeno u školi je koncipirano na način da sva-ki učenik dobije jednaku priliku za znanjem, tako recimo naučni časovi su ograničeni na 16 učenika, da bi se mogli raditi praktični eksperimenti. Karakteristika finskog obra-zovnog modela jeste I inkluzivno obrazovanje, koje obuh-vata zajednički rad učenika bez obzira na kognitivni razvoj, socijalnu kompentenciju ili ekonomski položaj. Ovaj pris-tup obrazovanju pruža šansu učenicama da se već od ranih školskih dana upoznaju I naviknu na sve različitosti između njih. Odličan je korak na putu ka jednakim pravima ljudi I poštovanju svih razlika u društvu, te odbacivanju svakog vida diskriminacije.

Non progredi est regredi – Ne napredovati znači nazadovati

Nedavno je iz obrazovanja izbačeno učenje pisanih slo-va, a razlog ove reforme je što bolje prilagođavanje savre-menim tehnologijama I digitalnom svijetu, iako su mišljenja

23|KAR!KE TREĆI UGAO

stručnjaka podijeljena o korisnosti ove reforme.

Zaključak je da ne postoji jedan specifičan faktor koji čini obra-zovni model Finske jednim od najboljih, ali postoji se kombi-nacija mnoštva faktora poput rijetkih ocjenjivanja u cilju sman-jivanja pretjeranog doživljaja kompetentivnosti, centralizovan model sa inkluzivnim pristupom u obrazovanju, te izuzetan nas-tavni kadar I program.

Kod kuće steProblematikom obrazovanja u BiH se bave najmanje oni koji bi trebali, ali jedno je sigurno daleko od Finske, ali I od Af-rike. Između vlasti I nastavnog kadra, I roditelji bi se trebali boriti za kvalitet obrazovanja njihove djece, ali primjer da pažnja nije usmjerena ka kvalitetnom obrazovanju I boljim uslovima rada je protest roditelja iz Konjević polja ispred OHR-a u Sarajevu, koji su zahtijevali da se uvedu nacionalni predmeti prema programu iz FbiH Ovdje se ne traži bolji standard obrazovanja, nego se hrani, kako je Danilo Kiš, nazvao kolektivna paranoja zvana, nacionalizam, a izjava jed-nog od roditelja “to je naša škola I biti će naša” to potvrđuje.

Postoji već dvadeset godina fenomen “Dvije škole pod jednim krovom”, čija suština je u odvajanju djece na osnovu etničke pripadnosti, što predstavlja klasičan primjer diskriminacije.

U svojoj knjizi “Jezik I nacionalizam” Snježana Kodrić je izložila rješenje zasnovano na naučnim činjenicama, da umjesto bošnjačkog, srpskog I hrvatskog, bi se trebali ko-ristiti jednim jezikom koji je spoj svih navedenih, te bi tako značano smanjili pojavu nacionalizma. Kraj odvajanja djece prema vjerskoj, etničkoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti ne završava tu, prema UNICEF-u romska djeca u skoro 100% slučajeva ne pohađaju više razrede osnovne škole I srednje škole, tek 10% njih završi srednju školu..

U istraživanju o mladima u BiH “Glasovi Mladih”, 63,6% ne govori ni jedan strani jezik, što je u skladu s podatkom da njih 34,2% ne završava čak ni osnovnu školuKada je riječ o obrazovanju marginalizovanih grupa u BIH, kao što su Romi, osobe sa invaliditetom neki od njih ni ne dobiju svoju pri-liku, iako sve izdate konvencije o ljudskim pravima, garantuju svima jednaku mogućnost za obrazovanjem. Ovi nedostaci obrazovanog sistema nastoje se premostiti raznim centrima za osobe sa invaliditetom. Da se svaki model obrazovanja di-rektno odražava I na strukturu države I društva, govori I po-datak Svjetske banke, da je 60% stanovništva u BIH socijalno isključeno.

24|KAR!KECRTEŽI NA FASADI

Berlin – glavni grad ulične umjetnosti u EvropiU duhu teme broja, ovoga puta nećemo vas zamarati porukama u spreju, niti umjetničkim aktivizmom. Za vas smopripremili neka od najljepših i najneobičnijih djela umjetnosti na ulicama Berlina, jednog od najšarenijih gradova Zapadne Europe.

Foto: Azem KurtićPripremili: Hana Čolić i Haris Dedović

„Danas sve naopako, pa eto ti“

„Leteća“ hobotnica „Gledaj me pravo u oči“

CRTEŽI NA FASADI25|KAR!KE

Jigsaw se malo rastužioTrojanac na steroidima ili?

Izložba van galerije

3D s elementima kubizma – koja je pljačka u pitanju?

Banksy, jesi li to ti, Banksy oprostite mi vi

26|KAR!KEPREDSTAVLJAMO

Održan prvi Festival karijere u Banjoj LuciNakon pet godina organizovanja Sajma praksi i stipendija, Centar za razvoj karijere Banja Luka odlučio se da održi i prvi Festival karijere u Bosni i Hercegovini na kojem su se, pored izlaganja mogućnosti praksi i stipendija u zemlji i inostranstvu, održale i brojne radionice i predavanja iz oblasti IT tehnologije, preduzetništva, marketinga, brendiranja, te upravljanja vre-menom i stresom.

Piše: Ljupko MišeljićFoto: CERK

U prostorijama Doma omladine Banja Luka, u petak, 2. oktobra 2015. godine, održan je prvi Festival karijere i V Sajam praksi i stipendija u organizaciji Centra za razvoj karijere Banja Luka (CERK), a pod pokroviteljstvom USAID-a. Ovogodišnji Festival je, pored Sajma praksi i stipendija, obuhvatio razne besplatne sadržaje, pop-ut radionica o pisanju CV-a (CV Klinika), radionica „Brendiraj sebe“, „IT tips and tricks“, „Stres, faks and rock’n’roll“ i „Olimpijski stadion“, te izradu Testa pro-fesinalne orjentacije.

Prakse, stipendije i talk showNeizostavni dio Festivala karijere, projekat koji postoji već pet godina, koliko i Centar za razvoj karijere, jeste Sajam praksi i sti-pendija, na kojem se mogućnosti prakse i zaposlenja, te stipendiranja, izlažu brojne domaće i inostrane kompanije i fondacije. Ove godine, na Sajmu je učestvovalo 17

izlagača, od kojih je 14 nudilo mogućnost prakse ili zaposlenja, a tri stipendije. „Sajam praksi i stipendija je tokom pre-thodnik pet godina posjetilo oko 5000 ljudi, od kojih je oko 2000 bilo direktno uključeno kroz savjetodavne, obrazovne i stimulativne aktivnosti. Ovaj dio Festivala i dalje je srž onoga što organizujemo već pet godina zaredom, ali definitivno nije jedino što se može vidjeti“, istakli su iz CERK-a

Jedan od najposjećenijih izlagača iz oblasti stipendija je Njemačka služba za akadem-sku razmjenu DAAD, koja je ove godine raspisala konkurs za dodjelu stipendija za akademsko učenje njemačkog jezika kroz intenzivni kurs ili ljetnju školu.

Stipendija za program „Intenzivni kurs njemačkog jezika“ za akademsku 2016/2017. godinu iznosi 2.300 eura, i

pokriva cijenu troškova pohađanja kursa, smještaja i ostalih troškova boravka, te paušal za putne troškove i zdravstveno osiguranje, a prijaviti se mogu studenti os-novnih, dodiplomskih studija. Od izlagača praksi i mogućnosti zapo-slenja, njposjećeniji je bio „Ogosence“iz Banje Luke, koji se bavi web designom, internet marketingom te održavanjem sajtova. StudeInti Elektrotehničkog i srodnih fakutleta iz IT oblasti na njiho-vom štandu mogli su pronaći ponude za plaćenu praksu ili stipendiju, ali i zapo-slenje iz oblasti web designa, IT podrške i software podrške.

“Prvi put ove godine nudimo studentima i stipendiju u iznosu od 1000 KM koja je namijenjena studentima iz IT oblasti, a rok za prijave je 30 oktobar”, rekla je Ivana Budiša iz firme “Ogo sens”. Poseban segment programa koji se do sada nije održavao na Sajmu praksi i sti-pendija je i „Career Talk Show“, koji je obuhvatio predavanja profesionalaca iz oblasti IT tehnologija, preduzetništva i marketinga. Ulaz i prisustvovanje radioni-cama za sve učesnike je bio besplatan, a jedini program za koji se plaćala ulaznica, i to simboličnih 5 KM, bio je „Career Talk Show“.

„Učesnici Career Talk Showa imali su priliku da čuju vrhunske profesionalce iz oblasti informacionih tehnologija, mar-ketinga i preduzetništva, te da na poklon dobiju ‘Karijerni dnevnik’ u kome mogu da bilježe i planiraju svoj napredak i kre-tanja kroz karijeru.“, kazali su iz CERK-a. U okviru Career Talk Showa održana su predavanja „Kako postati uspješan u IT svijetu?“, „Marketing je luna park“, „Sam

PREDSTAVLJAMO 27|KAR!KE

svoj gazda-sve prednosti preduzetništva“, „Sve tajne freelanc-inga“, „IT i produkcija“, te „Bez izgovora do uspjeha“. Preda-vanja su držali poznati banjalučki ali i regionalni informatičari, programeri, producenti, novinari i PR menadžeri.

„Priče predavača su bile veoma zanimljive i drago mi je da sam imala priliku da saznam detalje putanje koja vodi uspjehu u kari-jeri gerealno, a posebno u IT sektoru. Drago mi je što sam čula priče o počecima ljudi koji su danas uspješni, cijenjeni i poznati u onome što rade, a posebno mi je drago što se dosta govorilo o informacionim tehnologijam, jer sam stekla veliko interesovanje da se usavršavam u tom polju.“, rekla je Milica Kaurin, učesnica Career Talk Showa

Uz Festival i studije slučajevaNa Festivalu se moglo prisustvovati i radionici „Olimpijski stadi-on“ koju su vodile uposlenice Ernst&Young-a, revizorsko-kon-sultantske kompanije, koja po treći put organizuje takmičenje u studiji slučajeva u cilju razvijanja studenata, i u okviru strategije za razvoj – Program Budućih Lidera.

„Jedan od ključnih prioriteta uspješne konsultantske kompanije je razvoj mladih i talentovanih ljudi. Studenti će imati priliku da pokažu svoje sposobnosti u rješavanju postavljenog realnog problema u poslovanju, a EY da uoči talente i ponudi im sarad-nju. Pored toga, želimo da studenti EY prepoznaju kao odlično mjesto za postavljanje temelja kada je poslovno iskustvo u pi-tanju.“, rekli su iz EY

Ovaj napredni metod edukacije, kako navode iz EY-a, daje mogućnost studentima da se upoznaju i da analiziraju realne probleme preduzeća kao i situacije u kojima mogu da se nađu pojedinci koji su neposredno uključeni u poslovanje.

„EY omogućava mladima da steknu praktična znanja i istaknu svoje talente pa tako dobiju mogućnost obavljanja radne prakse u EY, sa mogućnošću zaposlenja od oktobra 2016. godine. Stu-denti nižih godina studija koji se plasiraju u pet najboljih timova ulaze u proces selekcije za EY stipendiju, a svi timovi koji uđu u finale dobiće sertifikat o učešću u takmičenju potpisan od strane EY-a.“, istakla je Sonja Jovanović, HR direktor EY-a

Na ovogodišnjem Festivalu posjetioci su mogli dobiti i infor-maciju o Jelen Business Case Challengu, takmičenju koje organi-zuje kompanija Molson Coors. Riječ je o takmičenju za najbolji marketing plan u okviru kojeg će učesnici osmisliti promotivnu kampanju za „Jelen“ pivo. Teme ovogodišnjeg takmičenja su „Jelen i društveno odgovorno poslovanje (zaštita životne sredite u studentskim kampusima/centrima okupljanja“ i „Jelen pro-motivne aktivnosti u promotivnim kanalima“.

„Za prijedloge koji prođu u finalno takmičenje i koji glasovima stručnog žirija osvoje prvo, drugi i treće mjesto, biće dodijeljene nagrade u iznosima od 1000, 500 i 200 KM. Najbolji predlog promotivne kampanje biće sproveden i sponzorisan od strane ‘Jelen piva’“, ističu iz kompanije Molson Coorse.

POZNATI ČITAJU!

Davor Sučić, poznatiji pod umjetničkim imenom Sejo Sexon, osnivač je bosanskohercegovačkog rock benda „Zabranjeno pušenje“, njihov je gitarist i pjevač. Rođen je u Sarajevu 1961. godine. Želeći da post-ane psihijatar, apsolvirao je medicinu u Sarajevu, ali ga je muzički uspjeh spriječio u namjeri da završi studij. Bio je i dio glumačke postave popularne humoristične predstave i TV emisije „Top lista nadrealista – Ratno izdanje“ od 1992. do 1994. godine, za čijih je nekoliko epizoda i sam napisao scenarij. U sastavu Zabranjenog pušenja izdao je 15 albuma, a za svoj rad bend je dobio čak četiri bh. diskografske nagrade „Davorin“ . Za Davora se može reći da uvijek oduševljava javnost odličnom muzikom, britkim humorom i čvrstim stavom.