KAZALO

UVODNIK

Ivan SIVRIĆNove dobre knjige još nisu napisane .............................................11

POeZIjA

Mile PEŠORDABijela pjesma .................................................................................15

Fabijan LOVRIĆQuo vadis, domine? .......................................................................17Strah ...............................................................................................18Vino ...............................................................................................19Život vječni ....................................................................................19

Josip PALADAProlaze dani....................................................................................20Do ..................................................................................................21Uz obalu rijeke ...............................................................................22

Ružica SOLDOVjetar i lišće ...................................................................................23Vjetar i šuma ..................................................................................23Livadama moje duše ......................................................................24Mome brijegu .................................................................................24

4 OSVIT 83–84/2015.

Nikola ŠIMIĆ TONINLjudi od pera ..................................................................................25

Zvonko ČULINADok more šumi ..............................................................................26Pozdrav domovini ..........................................................................27

Danica BARTULOVIĆSvjedoci .........................................................................................28Božić ..............................................................................................29

Mario KNeŽeVIĆ – M. KeiDoživljaj čudesni ...........................................................................30Moja luka ......................................................................................30

Iva NUIĆJa ....................................................................................................31Kada pjesnik piše ...........................................................................31

Zdenka BILOBRKHrvatski vojnik ..............................................................................32

Joso ŽIVKOVIĆKolijevka ........................................................................................33Tišina raspadanja ...........................................................................33Uznik ..............................................................................................34Čežnja jednog otoka.......................................................................34Seljenje ..........................................................................................34

Dječja književnost

Sonja JURIĆSvijeća u prozoru ...........................................................................35

5KAZALO

Sok od borovnica ...........................................................................36Biti dijete .......................................................................................37

Najbolji radovi natječaja za učenike osnovnih i srednjih škola za neobjavljeni literarni rad 2015. godine

Obitelj ............................................................................................39Cvati tamo gdje si posijan ..............................................................40

novi PjesniCi

Stipe ODAKEpifanije 3 ......................................................................................41Epifanije 60 ....................................................................................41

Tomislav MeNALORastanak ........................................................................................42Ruke ..............................................................................................42

Snježana LOVRIĆŠušanj .............................................................................................43nedjeljna sv. misa, pučka ...............................................................44

Mirjana VLAŠIĆU kapima ljetne kiše ......................................................................45Buri ................................................................................................45

Paula ĆAĆIĆUz put .............................................................................................46

Željka PANDŽANoć i inje ........................................................................................47

6 OSVIT 83–84/2015.

Zatočenik .......................................................................................47Nijemi svjedoci .............................................................................48

PRIjeVODI

Bajram SEFAJIseljenik ..........................................................................................49

Ibrahim KADRIUKad stigneš na Kosovo ..................................................................52Dolazak u Prekaze .........................................................................53Lovački psi .....................................................................................53Sjedeći i čekajući autobus gradskog prometa ................................54Narod je kriv ..................................................................................54

Ilire ZAJMIovo je kraj .....................................................................................57prištini ...........................................................................................57jedva kava .....................................................................................58balada o zavičaju ............................................................................58

Mila VLAŠIĆNeretvin ratni poj ...........................................................................60Neretvin vojni spev ........................................................................60

PROZA

Mate GRBAVACSvijetla strana sunca.......................................................................67

7KAZALO

Anamarija ALPEZATi si moj anđeo ..............................................................................74

Alojz PAVLOVIĆŽeljko .............................................................................................79

Tvrtko GAVRANVelika dvojba .................................................................................88Vrijeme ..........................................................................................90Jaki Jakić ........................................................................................92

esej

Ivana CRNJACUtjecaj kulture na oblikovanje jezika: Kategorija futura u svijesti engleskog naroda i jezika i praktično poučavanje u nastavi ............................................ 95

Danica BARTULOVIĆBože, otvori nam vrata raja ............................................................99

Znanstveno PoDručje

Sanja NIKČeVIĆKako kazalište slijedi smjene svjetonazora ili zašto više ne volimo afirmativne priče! .......................................103

Fabijan LOVRIĆTomislav Marijan Bilosnić – jedinstvena pjesnička partitura ili o istom s mnogo različitosti .....................................................116

8 OSVIT 83–84/2015.

Ana PAPIĆFra Lovro Karaula u predajama i legendama 140 godina nakon mučeničke smrti ................................139

intervju

Pisati istinu svoga srca (Dražen STOJANOVIĆ) .............................167

ogleDi i kritike

Marko DRAGIĆZanimljiva zbirka suvremene poezije ..........................................171

Vlado VLADIĆPromašeni prikaz preuzetnoga potraživanja ................................177

Ivan SIVRIĆLakoća stila i jasnoća misli ..........................................................183Medaljon iz zadžepka ..................................................................187

Marina KLJAJO-RADIĆTiha melankolija vriska ...............................................................191

Zdravko KORDIĆMoć spoznaje riječi ......................................................................195

Sonja JURIĆJunakinje i junaci naših djetinjstava ............................................205Djetinjstva naša davna .................................................................209

Ljubo KRMEKVjera sije ljubav ...........................................................................212

9KAZALO

Male velike pjesme ......................................................................215Mato NeDIĆ

Iskušenik u vremenu ....................................................................218Ilija DRMIĆ

O poetici i pjesništvu fra Mladena Rozića ...................................221Đuro MARIČIĆ

Poetičnost eseja ............................................................................232Stjepan GALIĆ

Život na tri kontinenta sa srcem zavičaja.....................................243Marko TOKIĆ

Mali prinos potrebnoj hrvatskoj zahvalnosti ...............................248

AfORIZmI

Silvestar IŠTUKAforizmi .......................................................................................255

Zvonko ČULINAIskre i iskrice ................................................................................258

Danko IVŠINOVIĆAforizmi .......................................................................................262

in MeMoriaM

O Petru Milošu (Marko TOKIĆ) .................................................269Admiral Mahić (1948. – 2015.) ..................................................276(U)bojnička (Ljubo KRMeK) .....................................................277

10 OSVIT 83–84/2015.

DokuMenti

Izvješće o radu Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne ..............................279

11uvodnikuvodnik oSviT

nove DoBre knjige joŠ nisu naPisane

Naše nam vrijeme izgleda tako umorno od teorija i ideologija. Čini se sve više kako još malo tko vjeruje da današnja učenja rješavaju sutrašnje probleme pa nam logika postaje sve više mr-zovoljna i sve manje precizna dok eventualna britka kritika ne primjećuje kako nas stvari i pojave i dalje napadaju. Ne postaje li nam nekako i na neki način – sve svejedno? Što preostaje? „Biti glup i imati posao“ ili „biti inteligentan i unatoč tomu obavljati svoj posao“ i napokon, iduća obrnutost: „Biti inteligentan i ne-mati posla“?! Kako stvari stoje, s već tisuću maraka mjesečno započinje odreknuće od „nacionalne stvari“.

Kako su se zalihe nezadovoljstva poprilično iscrpile i ofen-ziva političkih smjerova zasjela u apokaliptičnu ravninu, ostaje nam pitanje je li doista vrtlog aktualne propagande pridonio našoj otpornosti na humanizam. I dok se strana propaganda ruga doma-ćem ponosu i dok se da primijetiti kako odsustvo sluha kod naših protivnika za naše argumente, najprije začuđuje, a potom sve to ustupa mjesto realističkom buđenju, vidi se kako laž zataškava vlastitu odgovornost, a zabluda i dalje zadržava relativnu nevi-nost. Odgovorni gotovo sve znaju o mukama što nas prate, ali ne će da znaju ništa o terapijama, jer to redovito ne spada u njihovu dužnost. Njih je najbolje usporediti s korumpiranim liječnicima koje ne zanimaju pacijenti, nego bolesti. A „kad je diskrecija osi-gurana, onda akcija može biti čudesno časna“.

Znadem, oni potajno piju vinoA javno propovijedaju vodu. (Heine)

12 OSVIT 83–84/2015.

I tako bogati nevoljama i nepovjerenjem protiv političke poli-tike mnogi su se topili od milja u pravdoljubivoj lektiri. A pribor kojim bi se osiguralo bolje znanje za bolji život, nije baš korišten. Tek se držao u pripravnosti. Ali to nije moglo i ne može potaknuti gotovo ništa. Zapravo može, bijes, nadu, čežnju, častohleplje… , ali ne ono odlučujuće – radost biti ono što jesi!

Hoće li danas u traženju pravog puta pomoći umjetnost? Da! Ali visoka se umjetnost povukla u ono teško i bolno, u „profinje-nu ružnoću, rafiniranu brutalnost, kalkuliranu nerazumljivost“. Koliko li je samo svježih ništavnosti ispljunuto u modernoj um-jetnosti, da je obične ljude davno ostavila svaka pomisao da bi u tome mogli uživati. I ostavimo li po strani moderne knjigoidne subjekte ovisne o javnoj pažnji, kojima kad se uklone rogovi i papci, od njih ne ostane ništa do deprimirani roker, aktivist za zaštitu okoliša i ljudska prava … može se pitati, za što uopće umjetnost može preuzeti odgovornost? Je li nužno kad metafizika zakaže u tumačenju zla u svijetu da treba uskočiti književnost? Ne će ići s odgovorom kako je moglo u ranijim stoljećima, jer danas nije dovoljno reći kako je to kažnjavajući zahvat Boga u ljudsku povijest. Ne će ići ni s revoltom i negacijom svega po-stojećega, posebno duhovnoga, intelektualnog i civilizacijskoga naslijeđa, kako nas još svježe sjećanje upućuje na iskustva pro-mašenih utopija.

Pa ipak, nada najduže živi, iako suvremeni Odisej ne bi mo-gao pronaći svoju Itaku niti bi ga njegova Penelopa prepoznala. Još je i danas vrijedno čitanja mnogo toga što je davno napisa-no. Također smo uvjereni kako sve pjesme, drame, novele… nisu napisane. Stoga još vjerujemo u mogućnost rađanja nove dobre knjige. Ne bi suvremenoga čitatelja trebala smesti bezumna i ruž-na društvena (životna) praksa koja svojim mahnitanjem za do-bitkom, za uspjehom, nepravednostima i okrutnostima, taštinama i pristranostima te svakovrsnim zaslijepljenostima, nagurava ga

13uvodnik

u obrazac prepobožne djevice. On se ne bi trebao oboružavati nepovjerenjem, nego se mora vježbati u umjetnosti mogućega u svijetu nužnosti.

Zapravo, književnost je bila i može još uvijek biti ono što čo-vjeku u životu pomaže da nastavi.

ivan sivrić, gl. urednik

15poezijaPoEZiJA oSviT

Memento mučenicima i Srebrenicama našim Bijela pjesma, sunčani mir Živ od patnje spomenvir: U sve kraje, u sve žice Uvukli se ubojice Ubijaju dan i noć Ubojstvo je sva im moć Kad su mrki, kad se smiju Ubijanja samo sniju S jednim, dva-tri, ili bez roga, Ubojice to su Boga Božju kuću, ljudski dom Ubijača cilja grom

Ubijaju kamen, njivu Ubijaju zemlju, zrak Ubijaju djecu živu Kao luč im dajući mrak Usred dana, ili tmuše Mladost radost oni guše Od gradova prave greb Otimaju selu hljeb Ubijaju duh i kruh Ubijaju pjesmu, sluh Jasenova krše snove

Croatiu razapinju Rugaju se moru sinju

Mile PeŠorDa

Bijela pjesma1

1 Na blagdan svetoga Antuna Padovanskoga, u subotu, 13. lipnja 2015., u Hudoj jami, izpred Barbarina rova, na svečanosti obilježavanja 70. obljet-nice genocida nad hrvatskim narodom i slovenskim, koje je središnjim di-jelom bila koncelebrirana sveta misa, pročitao je hrvatski književnik Mile Pešorda svoju „Bijelu pjesmu“.

Copyright (c) sva prava pridržava autor.

16 OSVIT 83–84/2015.

Rugaju se Knjizi, Slovu Nazaretskom mirozovu

Sa pet kraka po Širokom Udarili svakim zlom

Hudojamski ubijači: Dovom, zovom, sestro, plači Ubiše nas, al ne dosti Ustanite, svete kosti

Dižite se, fratri, otci Zbori kamen, vidioci

Rane vida Buna, Vuka Spasitelja je li ruka Oj maslinsko zelen-more U biligu sunca gore U riječi nam gorja zore Kraljice Naša, bili dvore Behar bjelina, uskrsni pir Oprosta prepun spomenvir

Zagreb, na Blagovijest 2009.

17poezija

Fabijan lovriĆ

Quo vaDis, DoMine?

Slučajno sam čuo razgovor, a razgovore treba slušati tako da onaj drugi, niti u sumnji, ne dokuči kako si ga čuo, ali, ja sam čuo samo nekoliko riječi, samo jednu misao, možda dvije, ako se uzme i pitanje koje gospodin okrenut leđima mome licu upita: „Kuda ideš, gospodine?“ Drugi, koji je meni bio okrenut licem odgovori: „Tamo ću te čekati!“, na što nisam mogao ne skrenuti pogled k njemu, njegovim očima koje su prošle kroz moju svijest, moju dušu, ostavile prostrijelnu rupu po sredini moje znatižel-je i spoznaje o nakupljenoj filozofiji, psihologiji i tko zna sve kakvom životnom iskustvu. Tko li je taj koji izreče istinu? Ali kako? Smijem li i pomisliti da je to bio On?

Taj pogled, glas, smisao riječi: da, to je On govorio kroz usta čovjekova.

Putnici na brodu tumarali su palubom, mladi se grlili i ljubili naočigled i ne skrivajući strast, a ja sam tražio onoga koji mi je bio okrenut leđima. Istina je na njegovom licu. I baš kada je brod uplovljavao u luku, ugledah ga u mnoštvu. Okrenuo se, pogledao u mom smjeru, čak se nasmiješio. Ništa više nisam vidio. Nestao je u mnoštvu, a ja sam još uvijek stajao sam kao vlat trave u pus-tinji, sve dok nisam začuo glas: „Gospodine, stigli smo.“

„Da“, rekoh; ali nisam znao gdje? Ti ljudi, te riječi, sasvim su me smeli.

Dobri moj, koliko malo treba da se izgubimo?

18 OSVIT 83–84/2015.

straH

Nikada ne ću doznati jesam li mogao. Strah je bio toliko snažan da nisam niti pokušao. Poslije sam analizirao događaj i što bi sve bilo kad bi bilo, kad ne bi bilo straha. Strah određuje, a onaj koji nema straha, izgubljen je unaprijed. Kako se onda odrediti spram svoje uloge i svog djelovanja, ili treba pustiti da sve pored prolazi kao klinovi ptica preko čelične ploče neba? Ptice znaju put i odredište, ali mnoge umru u zraku. Neke poput krupnih kapi kiše padnu u široke vode i tiho se utapaju. Neke imaju sreću krat-kih muka pa ih u trenu progutaju gladne ribe. Takav je život ptica.

Blago onima čija se krila sklope na molitvu i sunovrate se mrtve majci zemlji s koje ih je ponio vjetar s mirisima juga.

Svakoga nosi vjetar njegovoga puta. Sve dok ga služi snaga slabo kada pomisli na Boga, ali kada neumitno sklapa krila nad olovom dubokih voda Bog je prva riječ na modrim usnama. eto, takav je čovjek. Kao ptica. Put kojim ide beskrajan je, samo čov-jek na tom putu traje u strahu od debelih voda i nemoći krila.

Um čovjeku postaje strašan teret, jer je uvijek na kušnji između onoga što je učinio i onoga što misli da je mogao učiniti, a nije. Tako strah ima svoje stalno mjesto u čovjeku. Ponekad strah čini čuda. Prelazi u očaj i nagoni čovjeka činiti nezamisliva djela. Junačka. Pothvate koji zavrjeđuju divljenje. I dok se svi ponose njegovom hrabrošću, on sam drhti u samoći svog straha.

To razumiju samo oni koji su na svom putu osjetili umor krila nad indigom mora, i kada su nade umrle sa snom sunca, otvorila se meka širina nepoznate zemlje.

Tko zna taj strah, brat je moj.Samo se iz zemlje može početi.

19poezija

VINO

Polako sine, govorio sam mladiću do sebe. Sutra smo treba-li putovati zajedno, ali on nije vidio ništa osim njezinog stasa i plamena u očima. Ništa nije čuo, dok je vino vatrenom stihijom palilo snagu u njemu. Zaspao je za stolom. Došla je, provukla prste kroz njegovu gustu kosu. Čak ga poljubila u čelo i nešto rekla, kao: šteta! Uistinu je bilo šteta. Otpio sam još jedan gut-ljaj viškog bijelog vina i zagledao se u naljepnicu na boci što je imenovala ovaj blaženi napitak kao Vugava. Pomislih, moglo je biti bilo koje vino. Sine moj, pomalo u životu. Strast kojoj se daješ dok si trijezan, uzima moć u pijanstvu, ali, tko je taj da joj oduzme moć? Zanosna ljepotica je svoju strast odnijela u noć s drugim. Pomalo? Nisi čuo, sine moj, ali si spoznao kako se i od bijelog vina, crni svjetovi zatvaraju pred očima.

život vječni

Ulažeš silan napor kako bi ostvario svoj san i u tom snu vidiš sebe, ali to nisi ti, i ono što gradiš nije tvoje. Tvoje nije niti crno ispod nokta, i ono će nestati s tvojim nestankom. Zato, traži za-dovoljstvo u radu. Samo to ako ostvariš, sretan si čovjek. Među-tim, ako tvoj rad zadivi neku novu dušu, zadrhti srce osupnuto kreacijom koju si ostavio iza sebe; to si ti. To je tvoj potpuni mir i nitko ne će razumjeti tvoj zadovoljni osmijeh na oznojenom licu.

Svijet je spreman na lagodan život i laku zaradu. Iza njihovih života ostaje lagan, nevidljiv i neosjetan vjetar, a tvoja sreća će neuništivom snagom i protokom energije pretočiti se u život vječni.

20 OSVIT 83–84/2015.

josip PalaDa

Prolaze dani

(oprosti mi gospodaru…)

Oprosti mi gospodaru!Mladost je uvijek brzopleta.Ali nisam ni skrušen, ni pokajnik, ni molitelj!Začuđen sam: jer, ne nisam znao,a ni pretpostavljao da si i ti nečija lutka.Smatrao sam da si netko koga treba ubiti!Nisi čak ni taj!A osuđeni smo na zajednički život.Beznačajnost u istom izlogu beskraja.Pa, ili me ubi gospodaru, ili, molim te:prestani bar na tren da mi čerečiš nutrinu.Zabavi se ljubavlju, ako možeš!?Kažem ti, nisam od piljevine i kartona,iako sam lutka.Kunem ti se ranjiv sam, pa, ili predahni,ili mi se ukaži, ili mi se ukaži! – ovim rukama,gadnog ti, podlog i odurnog gospoda!

21poezija

Do potopa vodovodo uništenjavelika vodovodo bijesnamorska vodovodo tajnovitaa nad uništenjem čovjekbrza vodovodo dubokazlokobna vodovodo strahotnamrtva vodovodo otrovnaa nad uništenjem čovjekženo vodovodo dobrapitka vodovodo životaslugo vodovodo umilnane utopi nas vodovodo ne utopi nasa nad uništenjem čovjek

22 OSVIT 83–84/2015.

uz obalu rijeke Svečana katedrala smrti treperi!Noć je kao u grobu, jedino u vodi rijekesvjetlosni stupovi do dna, čine orgulje.Kroz tišinesablasno se kotrlja ponoć brecajima s tornjanekad nam je taj zvon zakazivao sudbinske sastanke.Danas, na dvadeset i petu godišnjicu mature,kao da su nam potrošene sve sudbine.Mene nigdje nema!Oblaci su pojeli zvijezde.U staroj luci, čamci se ogledaju u totalno mutnoj, mrtvoj vodi.Počela je kiša u gradu, koji smo voljeli.Sad bez ljudi, zjapi prazan i snatri.Neka žena stružući, mete korzo.Ni smeće, ni smeće od nasneke bilješke, ocjene, cedulje, nostalgija.Mrtvi profesori, mrtva imena!Što ja jaučući po praznini lutam?Zar tražim mladost, koju nisam volio,jer je bila okovana siromaštvom i poniženjima?Sad sa slobodom obilja ne znam, što ću?Vratite mi zvijezde i one djevojke!evo vam rijeku svu do dna, i još ponešto!Pijem, pijem, pijem,a i dalje ne znam,je li mrtvo ono što je bilo,ili ono što će biti.

23poezija

ružica solDo

vjetar i lišće

Vjetar kovitla lišće

Pod prozoromdrhti lipa stara

Ljeto jesen varapramenovima sunca

U susjednom dvorištupas lajestaza pusta i prazna

Je li to kaznameni jedinom šetačuili to sudbatek koloplet svoj tkaje?

vjetar i šuma

Vjetar raščupao šumua dolje na drumujesenje lišćeu humus trune

Crna kiša umivaprozorea strune violinetužno jecajudo osvita zore

Svijeća treperilagano gasneplašim se mraka

Igraju sjenei svaka me dahomledenim dodiruje

Opet samoća jesenjau kutu moje sobeutočište našlamiruje

24 OSVIT 83–84/2015.

livadama moje duše

Livadamamoje dušeteku potoci bolaubiše me, raspešeskinuše do gola

Sad se jutra moja rađaju bez suncai sude meni žrtvibez porote i suca

U toj gadnoj zbrcii tuge i smijehaja prozivam one koji su bez grijeha

Nitko se ne javljasamo šutnje zvoneklaunovi vrijednilažne suze rone

I tako to idesve se u krug vrtihvalospjeve pišunakon naše smrti

Mome brijegu

Oblaci se uobličujuu fontane kišedok gore, iznad gradaosamljeni brijegnečujno dišeOn nikad ne spavanad gradom bdijei kad ga sunce pržii dok ga oluja bijeOn trpi i šution slutitišinu glasnu i moćnuon pamti noćnuigru mjesečine i snovau krošnji stoljetnog hrastai gnijezda lastašto čekaju proljeća nova

25poezija

nikola ŠiMiĆ tonin

ljudi od pera

Ruja rujan mjesec.Godina 1911.Poznati zagrebački restoran.U njemu Miroslav Krležaza stolom sjedi sam.Zlatni se konča dan.U nišu pod svodstarinski krovstare drvene hižeuz prozors pogledom niz Ilicu uđe i sjedepod starinske gredeu isto vrijemekao i svaki Bogom dan točan kao urau svome svijetu sav Matoš, Antun Gustav.Pod istim krovomdvačovjeka od pera.

Sa snopom pjesama u džepuna Matoša u lovuna skok mu do stola:Svladan bontonomzagrebačkim odgojem dobrim starimgospodskoga kovamanjkom samopouzdanja.Mladošću.Tremom.Strahom.Da bi uzeo riječpribilježio se sa štovanjemprelomio preko usana riječiprvom prigodnom prigodomodvaži seuteći.Što ne stupi pred lice tog čovjekateško si oprosti ikadaMiroslav Krleža.1911. rujan.

26 OSVIT 83–84/2015.

Zvonko čulina

Dok more šumi

mjesta uvijek imatek čovjek Božjii prijatelj drag

ovo je našeSvetog križa znamenovdje je pjesma

ratara, težakaovdje je plavet

i temeljac – kamen

ovdje su ljepotekoje vjerom dišuvjerom u životu Isusa Kristaovdje sunce sjaji se i blistapovijest i trudipradjedova pišu

ovdje je istinapriče pamtivijekagdje se duša

odmara posvema…pod kapom nebeskomdok vrijeme tiho tečeod korijenavećeg lijeka

nema

dok more šumivjetar grane njišePridragu, Boga i Hrvatsku ljubimsnagom duhašto u vjeri diše

opet pjevamnarodu i svijetu

blagoslivljam drage, bližnje svojeslobodu, mir i tišinu snenui sve koji imna braniku stoje

jer koga ljubitdo svojega brataoca i majkuljude dobre volje…ja nikad ne ću skrnaviti tuđeneka nitko

ne skrnavi moje

neka nitko u svetinje ne diraLuzaricu i svetog MartinaMihovila

i moj sveti prag…jer, u Pridragi

27poezija

Pozdrav domovini

pozdravljam te zemljozemljo južna, krasnazemljo Hrvatska…

pozdravljam te kao majku, prijate-ljakao simbol nadanjai smisao života

pozdravljam te zemljood suza i smijehaod ljubavitebe rodiljo

od tisuću ranai tisuću života…

pozdravljam te zemljo – feniksui sve tvoje sjeme, sve plodovetvoje nebo i moreneuništivog goluba slobodebrata i ocagaleba i vukai ubogo drvo graba

u tvojim njedrima

pozdravljam tvoj kamentvoje sveto postojanje…

pozdravljam te zemljood krvi i sunca

zemljo – relikvijoprkosna i moćna

zemljo zemaljskazemljo lijepazemljo božjazemljo

moja

28 OSVIT 83–84/2015.

Danica BartuloviĆ

svjedoci

Isuse dragi, što se to jednoć na zemlji ovoj zbiloum dokučiti ne možeTi kome pripada nebesko prostranstvo cijelosmion i hrabar nama ubogima u pohode dođeobučen u smrtno ljudsko tijelo

čekali te tisućljećima mudraci i svecipratili znamenja i u svicima knjiga tražili tajne skrivenemislili bit će to čudo golemozatrest će se nebo i zemljazanjihati šuma i morezgromiti snažne planineiz dna duše puni radosti klicat će svi ljudia ti se rodi kao dijete malenosred hladne zimske noći u zvjezdanoj tišini

tek umorni ljudi dobrih i priprostih srcašto uz vatru se grijahu čuvajući stada svojabijahu tom čudu svjedoci

29poezija

Božić

Čekali smo Božić ko dan sviju danapun svtila i milosti i vesejakajanjen i pomirbon od grija čistili semolitvon duša se prala

čekali smo ga u siromaštvu bez bora i blišćavi ukrasababa bi slamu po tlevu razastrlasplela vinac od kitica masline i bršćana i obisila o vrataupalila blagosovjenu sviću o čelinjega voskakuća bi ko raj vonjalamater bi nan po šaku suvi oskruša i smokava dalapo koji orij i bajamudikad grozd suvoga grožđaskinila bi za tu prigodu i zgrišpanu dunju s armara

svi smo držali da je Isus k nami došasijo na čelo našega blagdanskoga stolablagosovijo nas i živinčad našusuzan našin i znojon natopjene njive i pojadilijo s namin kruv o crnoga brašna na žrvnju samlivenadušan pokojnika udilijo obilje mira i pokoja

i pozva nas ka dušu ispustimoneka dođemo k Njemu i budemo gosti kod Njegova nebeskog stola

30 OSVIT 83–84/2015.

Mario kneževiĆ – M. kei

Doživljaj čudesni

Bog prosipa milost s nebaIzmeđu Bijeloga Polja i Mostara.Bura prenosi ljubav.Neretva šumi milozvučnu melodiju.Kamen uporno prkosi vremenu.Između Neretve i kamena čuje se graja djeceRazigrane, vesele i nevine.Sunce iznad njihOgleda se u šarenilu cvijećaGrozdovima lozePlodovima povrća, smokve, naraRupicama između grana drveća.Sve je nekako čarobno, bajkovito, dojmljivo.Čak i znoj seljaka miriše.

MarinaJesi li to ti?!

Moja luka

eh, da sam ptica!Da imam krila pa da odletimTamo gore u GorjaneGdje mi mis’o uporno bježiTijelo svoje baterije napajaMozak smiruje, pluća se rašire!

Oj, Hercegovino, zemljo moja predivna!Ne zamjeri što Slavonija druga moja mati jestŠto me šorom vodiŽitom obasjavaHrastom uzvisujeMilom pjesmom tješi!

Što Đakovo je luka mojaAli ne ona na koju brodovi pristajuNego luka, gdje srce se odmaraA ja miran i siguranPuštam svoga života sidro i kažem:„Bećarine, evo mene, evo vašeg brata!“

31poezija

iva nuiĆ

ja

Tko sam ja?Ne znam. To drugi znaju i prosuđuju.Negdje sam u minusu, negdje u plusu. Tko sam?Ne znam.Netko će na krajupravu prosudbu dati,a ja tada ne ću živjeti.

kada pjesnik piše

Nitko to ne razumjekada kako ali piše,piše noću u mozgu danju na papiru,piše u vrtu i voćnjakui trči kućida napiše na papiru.Piše za ručkom u šetnji, u društvu, a žuri da napiše na papiru.Njegov mozak stalno radi ako ne zapišebrzo zaboravi.

32 OSVIT 83–84/2015.

Zdenka BiloBrk

Hrvatski vojnik

Poklanjam svoje srce, kad već neimah zlata;Za Dom i Djedovinu – uzdarje vjernih Hrvata!Vežeš nas, rođena grudo, zavjetom slavnih pređa;Moj grobak pod Tvojim stijegom – stanac je zadnji! I međa!Devedeset i prve sam znao, da došlo je vrijeme Tvoje,I spremno, prvi sam stao, srce Ti darujuć svoje.

Posljednji je pogled, obrise bliskih tražio slika;rodnoga Otoka, polja na Cetini, dragog materinog lika...Toga Gospodnjeg ljeta, svelo nestajali, traci su zlati;ponad poznatog dijela svijeta; moje zamiralo selo i tužna mi žalila mati.Prešavši tamnu stranu straha i po svoju ošao do kraja,noseći u očima snove; Za Boga i Hrvatsku – do vrata beskraja!

33poezija

joso živkoviĆ

kolijevka

Tuga izgorjele šume ne plodi se u pepelu,a usahle ljubavi opet cvatuu kolijevci.

S koljena na koljeno stalno se ljulja,a samo jednom gori!

tišina raspadanja

Čim sam uvidio kako u venama sigurno sane krvi kako sjaju rane,sve sam na zemlji zatomioi dugo ništa nisam rekao.

Sakate riječii pomaknute mislisilne su samo u tjeskobii okrutne u dobroti,kao razorna ljepotau putenom plesu mladosti.

Sve u jednom danu osvane,samo su trenutci raspadanjapuni godina zrenja.

34 OSVIT 83–84/2015.

uznik

U tamnici porozne dušeuznik svojih željasjedi na dnu i češlja misli kojih nema.

Bez drage i dragostigleda u prozor i zimu,koja u pahuljama sije samoću.

Lakši od svjetla,nježniji od dahasamo je mir kojeg nematamo gdje živi previše želja.

čežnja jednog otoka

U vrijeme kad je more mirnoi milosno,pitomije i mekše od usana,gledam u daljinu,oči su mi pune vode i neba.

Vidim samotni otok dalekou tjemenu punog oceana.Za čim čeznenjegovo pusto kopno?

seljenje

Jesen ulazi u kuće i ljude, u polja i oblake. Ptice nebom u klinu lete,sele se.

Vlakovi odvoze strance i kofere.Miriše nevrijeme.Ostaju samo rođeni ovdje.

35DJEČJA KNJIŽEVNOSTDJEČJA KNJIŽEVNOST oSviT

sonja juriĆ

svijeĆa u ProZoru

Jedne večeri baka Mara je upalila svijeću i stavila je u prozor. Onda je sjela na svoj dio kreveta i uzela krunicu. Prekrižila se i počela moliti. To je radila svake večeri: jednu krunicu bi izmolila za svog pokojnog muža, tj. mog djeda, drugu za svoje roditelje, treću za brata koji je mlad poginuo, četvrtu za sve umrle u našoj obitelji… Nikad nisam znala koliko krunica pred spavanje izmoli moja baka jer bih najčešće zaspala nakon prve. Te večeri sam odlučila ostati budna i pitati ju zašto je upalila svijeću. Kad je odložila krunicu blago je rekla:

– Pa ti još nisi zaspala! Da te nešto ne boli?– Dobro sam, bako – odgovorila sam. – Nego, zanima me za-

što si upalila svijeću.– Danas je dan Svih svetih, a sutra Dušni dan. Znaš da nas dvi-

je svake godine palimo svijeće u groblju i molimo se za sve one koji više nisu među nama živima. Bojim se da sutra ne ću moći do groblja, koljena me bole, jedva ti hodam. A i godine se nabrojile, osamdeset i sedam nije malo – nasmiješila se moja baka. I doda-la: – Zato sam upalila svijeću za sve naše pokojne, a posebno za tvoga djeda. Dok sam se večeras molila sjetila sam se svih godina koje smo proveli zajedno. Život nam nije bio lak, ali bio je jako lijep. Hajdemo sad na spavanje.

Baka je legla, poljubila me i zaželjela laku noć. Nije primijeti-la dvije suze koje su skliznule s mog lica na jastuk. Ujutro sam se

36 OSVIT 83–84/2015.

rano digla, ubrala krizanteme koje je moja baka njegovala ispred kuće i s pregršti cvijeća i nekoliko svijeća otišla na groblje. Ovog puta sama. Prvo sam upalila svijeću djedu, pa onda ostalima iz obitelji, onim redom kako me baka prethodnih godina učila. Ne možete zamisliti koliku sam radost te godine priuštila svojoj baki.

Nedugo zatim preminula je i moja baka Mara. A ja već godina-ma u našem groblju palim svijeće po onom redoslijedu kako me ona naučila. I svake godine me Dušni dan, baš kao ona svijeća u bakinom prozoru, podsjeti na sve godine koje smo provele skupa. Godine koje su bile jako lijepe, iako nisu bile lake. Tako je znala reći moja baka Mara.

sok oD BorovniCa

Luka obožava sok od borovnica. Zato u njegovoj kuhinji uvijek možete naći sokove različitih proizvođača, one koji se miješaju s vodom, ali i tetrapake koje on iskapi čim ih spazi. Jednoga dana mama je donijela novi sok od borovnica, kakav još nisu probali. Luka je sav nestrpljiv zgrabio bocu, one je skliznula, pala na pod, čep je odletio na jednu stranu, a staklenka na drugu. Crni, gusti sok je završio na bijelom tepihu. Da šteta bude još veća poprskan je i zid, dvije stolice u blagovaonici, zavjesa i dio bijelog kauča u dnevnome boravku. Sve se odigralo za nekoliko sekundi.

– Baš si šeprtlja Luka!!! Uvijek ti nešto ispada iz ruku!!! Ma ti si hodajuća nevolja! Baš kad pomislim da si se popravio ti napra-viš novi nered! – mama je bila ljuta kao ris.

37DJEČJA KNJIŽEVNOST

Odmah je počela brisati tamne mrlje sa zida, galameći na Luku i kritizirajući njegovo ponašanje. Luka je šutke krpom čistio par-ket, a sestra je iznosila tepih na balkon da ga oriba. Cijela kuća se u sekundi pretvorila u radilište. Luka je smatrao da je on glavni uzrok problema i da mora čistiti više od ostalih, te je počeo ski-dati zavjesu. Popeo se na stolicu koja mu se klimala pod nogama te se u jednom trenu smeo, umotao u zavjesu koja se otkvačila i zajedno s njim završila na podu.

Mama je dobila živčani slom. Bar je tako izgledalo. Dok ga je odmotavala iz zavjese izgovarala je takve riječi da ih ne smijemo ponoviti. Luka je zatim dobio kuhačom po zadnjici, te je plakao tako glasno da nam se činilo da nikad ne će prestati. Ukratko, kuća je izgledala kao da je kroz nju prošao uragan. Sjećam se da je mama govorila da će ga odvesti liječniku na pregled i da nema pojma od koga je naslijedio svoje šeprtljavo ponašanje. Tek sutradan se situacija u kući smirila, a mama je svima svečano objavila vijest da se u našoj kući više Ne Će KUPOVATI SOK OD BOROVNICA.

Biti dijete

Biti dijete može osoba svakapa čak i moj djed i moja baka.

Baka se smije dok gleda crtićei kad zbraja broji na prstiće.Voli colu, sladoled i čokoladu,i često se izležava u hladu.

38 OSVIT 83–84/2015.

Djed na biciklu posvuda kružii ne mari tko se na njega tuži.On ispod tuša uvijek glasno pjevai u svakom društvu bezbrižno zijeva.

Mama obožava pse i mačke,a u parku isproba sve ljuljačke.Nakon slasnog objeda obliže prstei ne brine kad se na nju mršte.

Tata voli hodati bos po travii često se pita otkud toliki mravi.Zato jedva čeka da stigne zimada se valja po snijegu dok god ga ima.

Ja sam, kažu, dijete jako živojer radim sve naopako i krivo.Razbacujem cipele po hodniku,skačem po lokvama na pločniku.

I onda kada sam mokar do kože dokažem im da se pjevati može.Ako treba mogu i zaplakatii dugo, dugo po krevetu skakati.

39DJEČJA KNJIŽEVNOST

Hrvatska kulturna zajednica troplet

najBolji raDovi natječaja Za učenike osnovniH i sreDnjiH Škola

Za neoBjavljeni literarni raD 2015. goDine

Teme natječaja bile su: za osnovnu školu „Moja obitelj“, za sred-nju školu „Cvati tamo gdje si posijan“

Prvo mjesto – osnovne školetea vincetić

4. razred osnovne škole antuna gustava Matoša, vidovice

obitelj

Ne trebam zlatnu svilu,ne trebam veliku vilu,samo da u toplom kriluzagrlim majku milu. Ne trebam brdo zlata,ne trebam bajna vrata,samo da me brižnom rukompogladi moj dragi tata.

40 OSVIT 83–84/2015.

Prvo mjesto – srednje školeivona Baković

2. razred gimnazije Marka Marulića, tomislavgrad

Cvati tamo gdje si posijan

Gdje su oci kosiliTamo, sinko, ostani!Gdje su majke sijale,Tamo, kćeri, žanji! Gradi, brate, na tvrdom kamenu!Baština je tvoja znojem očuvana,Čuvaju je zeleni starješineŠutke promatrajući s gora. Budi, sestro, smilja pupoljakŠto nježno cvate na suhoj stijeni,A iščupati se ne daI zavazda će tamo ukorijenjeno sjediti. Pij, vuče, iz mrzla potoka!Bježi, srno, od dušmanina ljuta!Ispruži, lozo, vitice svojeNek se krš vina tvog napije!

41NOVI PJESNICInovi PJESniCi oSviT

stipe oDak

epifanije 3

Kada se moj otac vratio iz rataništa nije rekaosamo je spustio svoje hladne ruke na moj vrat.

U džepu njegove košuljenašao sam praznu čahuru od metkaprislonio sam ju na usnekao panovu frulu nesiguran kao sva djeca koja uče svirati prvi instrument.Ništa se nije čulo iznutra.„U njima je umro zvuk“, rekao mi je.

Podigao sam ruke visokokao na predajui želio zahvati prstima u zvijezdeda ispletem tople rukavice od svjetlaza njegove tamne ruke.

epifanije 60

Bilo je vrijeme korizme I taj dan ništa nismo jeli. Tvoja koža miriše na kruh, rekla je, I u zaklon jedno drugog sklonit ćemo se. Stajali smo ispruženi u tihoj sobi Kao dva mirisna štapića na otvorenom zraku čiji trag polako blijedi.

42 OSVIT 83–84/2015.

tomislav Menalo

rastanak

Na peronu,Alberto šuti Jer zna da ponekad je Teško naći riječi,I dok kišobran žuti Odmiče polako, Glas u njemu raste, No nešto ga priječi.

A prigušeno, tiho, Snijeg počinje da pada On stoji sam i puši I kao da se nada Da uspjet’ reć’ će nešto. No,u zimi Svaka riječ se guši I sve ostaje na tome:

Vlak polako kreće,Sve je sada jasno – Čudan mir u sebiAlberto sad ćuti,Za riječ koju možda nije kasno,Sigurno bi htio, no i dalje šuti.

ruke

Koščate su i suhe,Ruke moje majke,Umivene vremenomI njegovane radom,No nježnošću k’o bremenomJoš mi uvijek kradom Tiho šapću bajkeSred ove noći gluhe.

Tvrd je i grubNjihov topli dlan,No za mene nosiI sunčanu stranu.Ja ih ćutim sad u kosiKako milo klizit’ stanu,Pa polako zamičem u san,Jer njene ruke ljubavi su stup.

43NOVI PJESNICI

snježana lovriĆ

Šušanjbaba i ja s vrićom u šušnju.baba je glavna.šuška šušanj pod batama moje babe.u korak pratim njezin hod...gdje stane ona, stanem i ja...jer to je sigurnije...

da ne skoči što iz šušnja na me...krupnim šakama,nakupi baba punu vriću šušnja.rado bih i ja...al, ubode me nešto u prst,pa ne mogu.i dok promatram prstić svoj,baba već uprtila vriću na leđa i vuče mene.a ja... polako za babompo stopama njenih bata, jer to je sigurnije...

da ne skoči što iz šušnja na me...

44 OSVIT 83–84/2015.

nedjeljna sv. misa, pučka

idu svi.baš svi.baba je obukla košuljak na crne tufne. (košuljak, govorila baba)(to je u novije vrijeme).takvih prije nije bilo. crni vuštan i priko njega pregljača sija.nova.misna.ružaš zavezala priko čela,pa na potiljak.mesliđan za uvom.tu su i crne cipale. (baba govorila-cipale)i to je u novije vrijeme.did je u crnim gaćami bila košulja.zavrnuti rukavi i kačket na glavi. nakrivljen.društvo već čeka na dvoru (kolovozu)galama, dozivanje, brže bolje.svi žure.ni’ko ne kasninikad.

tišina.

misa počinje.livo žene, desno ljudi. (kao da žene nisu ljudi)pratar pridika...kakva propovid!„ovo je najbolji pratar!“ govori did moj.i malo bolje nakrivi kapui krene s ljudima u gostionu

žene kući!

45NOVI PJESNICI

Mirjana vlaŠiĆ

u kapima ljetne kiše

Zreli mirisi njegovanih cvjetovaU kapima ljetne kiše

Predvečerje sipiŽudnjama

Užareni dlanoviPtice iz kaveza pušteneDivlje i hrabroPosegnut ćeZa ljetom i mirisimaZa strašću i obećanjima

I bol i ljubavI strah i životCiknut će u jednomSavršenom zvukuPosebnom trenutku

I ruke će klonutiCvjetovi oronuti

Kiša će sve saprati

Buri

Voljela bih teVjetrePoznati i dragiPročišćeni, plameniZaustavitiUhvatitiU torbu spremitiSa sobom na put ponijeti

Molim te, vjetreAko, kad odem, zaboravimTi mi preleti i priletiOtpuhniPonesiDonesi

Uđi u moje pogledeOči mi zatreperiDodirni me svuda

I opet povediSvim mojimPočetnim oblicima

46 OSVIT 83–84/2015.

Paula ĆaĆiĆ

uz put

Svakoga dana ista slika;srednjovjekovna crkvana blagoj uzvisiniuz rijeku.

Ostaju okrnjene zidinejednoga vremenakao upitna povijest,tihi svjedok.

Danju rasipa se paletazelenila i smeđeg granja,đeram ne pjeva,nitko nije na bunaru.

A večer... divna, razmetljiva u jednostavnoj ljepotitmurnoga mraka,pobija jasnoću dana,priziva poljupce mladihi prve pjesme već su u povoju.

***

Da l’ se to vrijeme kolebadok prolazim domaćim krajem?Možda hoće lola da se skrasi!

***

Nekome bih mogla pričatio piramidastom tornju crkve,utvrđivanju gotičkih obilježjai zašto mi se više sviđaPejzaž II. iz VidrićevaDva pejzaža.

No, đeram ne pjeva,nitko nije na bunaru.

47NOVI PJESNICI

željka PanDža

noć i inje

Da usnula pričam reći ne moguČudili bi se, menisunčanoj stijeni

A riječi teku, uviruu očevo vreloponad napuštene kuće

Mirisnom kaduljomobmanjuju

I usnula,rosu na licu ćutim

Ruke pružamne bih li treptajem okazavarala Auroru

A sućuti niotkud…samo u maramici Zaspale mi majke

Zatočenik (pokojnom bratu Željku)

Proganjaju li teiza sklopljenih očijucrne sjene… Tjeraš li ih od sebesilinom svoje tugevatrom sjetnoga srca Vremenom u kojem si bio,vizionar, lutalicazatočenik samoga sebe,koji kistom, misao crtaše Ili ih ozaren očima koje gore,grliš kao najmilije.

Ej, ti melankoliku,sirovi dijamantu,plavi različku…Ne umijem te riječima oslikati. Prerano si spoznao tajnu,dan ti je Znak.

Znao si! Ne ćeš sjajiti dugo.

48 OSVIT 83–84/2015.

nijemi svjedoci

Pred zoru sam pretrčavajući jaruge i barepotoke i jezera,stigla na mjesto koje u bunilu sanjam

Obgrlila sam jablan svijajući ruke okonjegova strukaPotom sam vrbu duboko u noćsuzama umivala

Tražila sam znaku njihovu blagom šuštanju,al' spotaknuh se o muk...

Jesam li na pravomu mjestu?Ili su vode promijenilesvoj tokJesu li livade koje poznam nestale,il' ih zamijeniše drugekoje zemlja pomaknu,da zavara, iskušaPamtim li...poznam li bez vida i sluhatišinom okovani put

Tražila sam utjehuu granama jablanaTražila sam utjehuu granama vrbeZamišljajući da su ruke najmilijih kojih više nema

Jesam li na pravomu mjestu?Ili pogriješih? Hrleći kao bez očnoga vida, niz poznati sužanjski put

49PRIJEVODIPRiJEvodi oSviT

Bajram seFaj

iseljenik

(početak romana)

„Kada na rijeci Seni iz urne prosuše pepeo kremiranog tijela ubrzanim ritmom, kao pod dirigentskom palicom najpoznatijeg suvremenog dirigenta, odjednom se začuše glasovita zvona okol-nih crkava.

Šutite zvona!Niste zvona naših crkava!Kao da buntovnički reagiraše čestice njegovoga kremiranog

tijela, sada pretvorenog u prah i pepeo, kada ih, nemilosrdno i zauvijek, proguta i poždera nečista voda mutne rijeke…!“

* * *Ovo nije ništa drugo, već zamišljen svršetak i konac. Dugo

priželjkivan. Bijaše to jedan od mogućih svršetaka jednog puto-vanja, kada neočekivano i iznenada, kao kad poleti ptica plavet-nilom neba, kao kad kaplje suza žalosti na bijeloj marami, procuri prva rečenica kazivanja na bijeloj stranici netaknutog papira. Do-godilo se to sasvim slučajno, u nepoznatoj bolnici, među bolni-čarkama koje upućivahu pozive pacijentima da se pripreme bilo da se radilo o nekoj posjeti ili analizi…

Ne!Ovaj bi bio varljiv početak.

50 OSVIT 83–84/2015.

Buntovničko zaokruživanje i naopačke izokrenuto kazivanja, koje, od početka do kraja, jeste tužno i žalosno, da se ne bi kazalo – grozno!

Kazivanje počinje negdje sasvim drugdje.Prije mnogo godina.Zapravo, iznenadan početak, posve slučajnog putovanja Ndre-

cija, koji ne ponese sa sobom ništa naročito.

* * *Vlasnik jedne lokalne turističke agencije, u znak zahvalnosti

i uvažavanja, jednog proljetnog dana u lipnju mjesecu, nudio je Ndreciju besplatno, nagradno putovanje. Na jednom od dale-kih pohoda, u jedinom pravcu kamo krenuše njegovi luksuzni autobusi, ali i zrakoplovi, visokim zračnim koridorima leta, an-gažiranih pod zakup.

Prije toga Ndrec, budući emigrant, realizirao je dokumentarnu emisiju za Televiziju Priština, koja je sada već zatvorena i napu-štena za informiranje albanskog naroda. Ubrzo je, međutim, napi-sao zapaženu reportažu o uspješnom poslovanju, od nacionalnog značenja i interesa, ove agencije, o dinamičnom razvoju i njezinoj odličnoj perspektivi. Reportaža je bila objavljena u najpoznati-jem ovdašnjem tjedniku, koji u uvjetima okupacije i informativne blokade odigra i ulogu dnevnih listova. Bijaše to jedina njihova nadoknada!

– Trenutno nemamo u prometu nijedan autobus!– Ni u jednom pravcu, ali imamo jednu zračnu liniju za Brisel.– Svake subote!– Javit ću Vam kada uputim prvi autobus u bilo kojem pravcu.– Dajte mi broj telefona – poručio je vlasnik putničke agencije.Ndrec gorko stisnu među zube svoj bolni gnjev i zaključa ga

duboko u unutrašnjosti svog bića. U svojoj duši! Ispada da kao

51PRIJEVODI

istaknuti novinar, reporter i dugogodišnji komentator Televizije Priština, inače autor tisuća i tisuća dokumentarnih emisija širokog spektra tema, motiva i reportaža iz svih sredina ove zemlje, nije dostojan ni jednog sjedala u njegovom zrakoplovu!

Prijevod s albanskog: Smajl Smaka

.

52 OSVIT 83–84/2015.

ibrahim kaDriu

kad stigneš na kosovo

Sviknut da čekaju te vrata otvorena bivaš neumorantražiš susrete s bulevarima poljima i goramana prostorima zauzetim rezolucijama i uniformamana Kosovo kad dođeš raspačao si povijesthodiš najprije ulicama popločanimdok padaju kiša i snijeg i vjetrovi klate vratagrmljavina je jaka i gromovikao kad kandžija puca za konjima na vršidbiprolamaju i svrdlaju duboko u nutrinina prostorima zauzetim rezolucijama i uniformama Kad stigneš na Kosovotrgovi su danonoćno puni i otvorenis pogledima mačevima ukrštenimgrozničave ispovijesti počinju dnevnim ilustracijamapredstave se grade na žeđima i vučjim gladimaispovjedači kazuju iste uspavankeunoseći nas u snove dugotrajnedo drugih ispovijestiKad stignem na Kosovoostajem samcat i očajanne znam kakva mi odjeća za sutra trebaključevi srca su izgubljeniplašljivost prihvaćam kao klonulu prirodu svojučas uz snijeg i kišu čas uz tučui grmljavinuKad na Kosovo dođemnaviknut da čekaju me vrata otvorenaostajem jedino sam sa sobom

53PRIJEVODI

Dolazak u Prekaze

Bezvremeno sam stigao u Prekazeu nemogućnosti da se osvrnem unazaddoživotno se smjestih tu

Dolazak u Prištinu, Tiranu, Parizi gdje sve ne drugobez mene jeostao u PrekazuTamo samo jednom u životu se stižepotom u doživotnom zatvoru slikapreseliš se da bi tu ostaoTu sam zauzeo mjestonaspram njihova snaspustio sam sidro da budem čelo valaU Prekazu su valovipretvoreni u jekudajući život bregovima i poljimau ovo moje vrijeme koje uzalud pazimod ujeda pasa pobjesnjelihne znam od kogane znam dokle

lovački psi

Stigla je sezonai dozvola toliko očekivanaza lov pasakoji lavež prodaju za lavežuz ugrize do kostijuLakomci na putovima bez putamiris za zagađivanje ambijentaplaše se lovalavež hoće da uzdignudo umjetnosti glumeu aplauzimaLovcima nije kasno produžit će sezonudok se lov pasa ne završi

54 OSVIT 83–84/2015.

sjedeći i čekajući autobus gradskog prometa

Ja gledamOn gledaIzmeđu gusta maglaNe znam što krijeNe zna što krijemStojimo na odstojanjuJedan od drugoga ne dobivamoNišta osim umoraOn čekaJa čekamPovod da se pokrenemoZajedničko nam jeAutobus gradskog prometaI poglediOn ne zna gdje idemJa ne znam gdje ideNalazimo se na istom putuKoji vodi na jed(i)nu adresuGrob(ište)

narod je kriv

Vidim kako korake pružaju da negdje stignuNa adresu opterećenu obećanjimaSiluete koje kreću u pravcu jadanjaNarod u naselju mojem Čudan narod

55PRIJEVODI

S toliko mnogo krivicaNikad s dušom u sloziOn mnogo vidiČuje što mu do ušiju dođeRob danaZalud noć iščekuje da u snu odmoriI da zatraži oprost za krivice Jedino zato što zrak udiše.Narod je krivNikad slobodan od tereta:Krivac što treba hraniti djecuZato što vjeruje da će sutra biti bolje,Zato što gleda i vidi crno i crnje, Zato što prati večernji dnevnik televizijski,Zato što mu nitko ne vjerujeI ne zna što sutra činitiS tim svojim umornim tijelom.Narod je krivJer je ime svoje poklonio drugimaDa u gomili odobravaju obećanja;Narod je krivJer hoće krov nad glavom…Nikad se krivice ne će osloboditiUvijek optuživanZa krivice što tako jako želi živjetiNarod je krivIznenadit će se krivicom svojom.

Odabrao i priredio: Bajram Sefaj

56 OSVIT 83–84/2015.

ibrahim kadriu je rođen 1945. u selu Zzegra (Kosovo). Završio je Filozofski fa-kultet (Albanologiju) u Prištini, gdje je od 1967. radio u dnevnome listu Rilidja, kao novinar i urednik rubrike za kulturu. Po-čeo je pisati početkom šezdesetih godina. Piše poeziju i prozu. Do mirovine, točno pedeset godina neprekidno, bavio se novi-narstvom i književnošću. Objavio je preko šezdeset književnih djela, od kojih više od dvadeset romana. Dobitnik je više književ-

nih nagrada među kojima i Albanski romansijer godine, nagrada koju dodjeljuje PeN centar Albanije. Dobio je također i nagradu Ministarstva kulture Kosova, za životno djelo. Njegova djela pre-vedena su na engleski, francuski, njemački, arapski, rumunjski, hrvatski, srpski, crnogorski i turski jezik.

57PRIJEVODI

ilire ZajMi

ovo je kraj

Ovo je kraj, druže mojKraj sna o rađanju suncaOvo je kraj pričeKoja počela još nijeOvo je kraj iskušenjaNeprijatnogOvo je kraj propalihNoći bez svjedokaOvo je kraj erotičnihI odloženih poljubaca Ovo je kraj ljubaviKoja još došla nijeOvo je kraj, druže mojBeskrajnog rađanje – smrt kraja A ti još čekaš otvorenih očijuKraj igre.

prištini U zamagljenim jutrimaSličiš mi na djevojčicuKoja je svu noć Čekala dragog da joj dođe Pucnjevi siluju tišinuNa rubu dana, na rubu sive noćiDok ljubavnici kradomiceUtole strasti po magičnim krevetima Prištino,Čujem ti disanje na grudima jecaj večernjih koraka Kada ti se slaže na ramena crni veladon Osjećam tvoju bol porodilje žilama moje krvi Leži ranjena, povlači se potrbuškeDomu Štampe, Ulpiani, Sunčevom BrijeguDardaniji I strahujem, PrištinoZa jutra, noći, strastiI strahujem, PrištinoZa Slobodu.

58 OSVIT 83–84/2015.

jedva kava Crnu kavu u bijeloj šaliciPolupospanu za jedan sretni dan Jednu kavu bez šećera da bi zasladilaJutra koja strašna sviću u dane siječnja Kave s prijateljima u podneDa bi podrugovali cijeli tvrdoglavi svijet Kavu crnu praćenu duhanom Da bi svladali brige i da bi se zabavljaliDo ludosti. Jednu kavu, dvije kave, tri kaveDa bi poubijali žudnju Crnu kavu, makiato, espressoPirove pobjede da bi slavili.

balada o zavičaju Izdaleka tvoj glas čujemOsjećam miris zemlje tvoje. Među prstimaTvoju zemlju stežemPrizori pretvaraju se u tuguSjećanja prekidaju mi dah Pamtim gdje sam rođenaU staroj kućiPokrivenoj kamenim pločama Znam, zemljo moja!Ti nikada ne moraš se mijenjati A arheolozi u tebi otkrivat će Tragove dinosaura.

59PRIJEVODI

ilire Zajmi je spisateljica i novinarka iz Prištine, Kosovo. Autorica je devet knjiga. Potpisala je dosad, pet zbirka pjesama, tri objavljene na albanskom jeziku, jedna na engleskom. Amnesia je objavljena u Por-tugalu, jedna na francuskom pod naslo-vom C’est la fin, u izdanju l’Harmattan. Jedan joj je roman objavljen u Italiji, Un treno per Blace, izdavač je edizioni la meridiana. Knjiga TV slike i stvarnosti obavljena je u Prištini, dva romana Fas-

hitja e endrrave rebele i Era, obavljenji su u Tirani, Albanija. Ilirine pjesme prevedene su na engleski, francuski, talijanski, por-tugalski, turski, crnogorski, bošnjački, itd. Ona je predstavljena pjesmama u mnogim književnim antologijama u europi i SAD-u.

60 OSVIT 83–84/2015.

Mila vlaŠiĆ

neretvin neretvin ratni vojni poj spev

1. 1. Mjesto pšenice Ne snopi pšeniceprvi otkos bijaše mladost jeotkos mladosti tu obležala

2. 2.Krvava zora Zora krvavakrvav sunčev izlazak sonce vzhaja krvavoi dan je krvav tudi dan krvav

3. 3.Sunce poleglo Sonce je leglokrvari bez prestanka krvavi in krvaviu zalazu svom ob zahajanju

4. 4.Ljutiti kamen Jezna je skalastrmoglave klisure vrtoglavi prepadizajaukaše zastokajo

5. 5.Što to sada čujem? Kaj neki slišim?Preko brda dozivlju se Trte se kličejoloze vinove s hriba na hrib

61PRIJEVODI

6. 6.Uz svu nesreću Ob vsej tej zmedisiguran je moj korak je moj korak udens valovima uglašen z valovi

7. 7.Žižo svjetlosti Svetlo žariščenedostižnih putanja nedosegljivih tirnicpojavi nam se prikaži se nam

8. 8.Trešnjo cvjetna Cvetoča češnjagrlice ognjevita razvneta grlicaljubav dočaraj odtajaj nam srce

9. 9. Krvniče, znaš li Mogoče slutiš,da će savjest susresti kdo ti sledi, krvnik,k tebi doći tvoja lastna vest

10. 10.Zemljo pokolja Dežela klanjaBosna, Hercegovina Bosna, Hercegovinasva užasnuta v grozi otrpla

11. 11.Stihovlje ratno Stihovlje vojnekamenovi sapleću kamenje si prepletaJad na jad, vapaj žalosti in krik

62 OSVIT 83–84/2015.

12. 12.Brda bosanska Hribi bosanskiizmučena pokoljem od klanja izmučenizlo izdržite premagajte zlo

13. 13.Merdani lijepi Brajde žlahtnih trtbrda hercegovačka hercegovske goricepripomozite pomagajte nam

14. 14.Grmlje kupine Grmi robidniczaštiti branitelja varujte nam branilcašto prag svoj brani ki nam čuva dom

15. 15.Lipa umire Lipa umiraoblaci nad Mostarom nad Mostarjem se jeprolomiše se. utrgal oblak

16. 16.Vrijeme zastade Čas se je ustavilprebrojava mrtvace zdaj mrliče preštevajedan, dva, tisuće… eden,dva, tisoče…

17. 17.Vir se crveni Pordel tolmunu valovima mojim sinovi umirajosinovi ginu v teh valovih

63PRIJEVODI

18. 18.Krv krvovanja Kri se na kri izlivabrže od mog pogleda bežnejša kot pogledmladost mi nesta gine mladost

19. 19.Koliko god mogu Kolikor moremosmišljavam ljepotu dajem smisel lepotiuzalud mi sad a vse je zaman

20. 20.Opet trešnjev cvat Spet češnja v cvetjunagrnuše nevolje zgrnile so se ujmepa ga ne vidjeh ne vidim je

21. 21.Dječji smijeh zamro Kje si, smeh otrokmostovi mi srušeni moji mostovi podrtisvuda grobovi povsod grobovi

22. 22.U tihoj noći Vtej tihi nočičuh stravične glasove: slišim srhljive glasove:– Potražite nas – Poriščite nas

23. 23.Topla zemlja zna Ve topla prstkako smo tu dospjeli kako smo sem prišlimi smo nevini nedolžni smo

64 OSVIT 83–84/2015.

24. 24.Raskomadani Iz naših trupelnovi humak stvorismo in udov je zrasel holmna zemlji Humskoj v Humski deželi

25. 25.Iz naše tmine Iz svoje temérazgovaramo s nebom se pogovarajmo z nebomspavači tvrdi trdi zaspanci

26. 26.Stani, Neretvo Ustavi se, Neretvausta su mi ostala še imam ustapa mogu reći da govorijo

27. 27.U našem domu Prepletena telesaprepletena tijela v domačiji ležijosva isječena vsarazrezana

28. 28.Sveta Neretvo Sveta Neretvanaša rijeko ljubavi naša reka ljubezninek’ za nas se zna naj vedo za nas

29. 29.Trešnjevi cvati Cvetovi češenjsvi mirisi behara vse pomladne dišaveposjetite nas obiščite nas –

65PRIJEVODI

30. 30.Kud ću i što ću Le kod in kamteći naprijed moram hitim, hitim, moram seSvijetu sve reći svetu razkriti

31. 31.Val moj ponavlja Nov hrib je zrasel,poraslo neko brdo – se mi oglaša mal, – grobnica nova – novo grobišče

32. 32.Ostade za mnom Ob meni le šezborovska pjesma le še pesem grobovtulećeg groba v zboru tulijo

33. 33.Trešnjevi cvati – Cvetovi češenjsvi mirisi behara vse pomladne dišaveposjetite nas – obiščite nas –

Na slovenski preveo: Marko Hudnik

67PROZAPRoZA oSviT

Mate grBavaC

svijetla strana sunCa

(ulomak iz romana)

=38=

Moja sposobnost ulaženja u osjećanja ljudi, čitanja njihovih misli, bilo je sve samo ne običnost i rutina. Znala sam dugo i bez naročitog razloga promatrati ljude, znala sam čime se bave, koji su im strahovi, što ih progoni. Jednog dana, vozeći se u tramva-ju, promatrala sam čovjeka ispred sebe. Osjećala sam njegovu nervozu. Lomio je prste, na čelu mu je pulsiralo bilo. Grizao je unutrašnjost usne i… najednom… bljesne u meni slika… njegove ruke stišću nekoga oko vrata, nekoga pokušava zadaviti. Mene znoj obli, srce mi poče luđački udarati! Želim vani, van iz tog prostora i na prvoj postaji sam izletjela vanka kao oparena. U tramvaj ulazi nekoliko mladića. Vidim, jedan nešto šapće vozaču. Tramvaj stoji, vrata se zatvaraju, ali tramvaj ne polazi. Vidim da sva trojica prilaze čovjeku, bacaju se na njega. On iznenađen nije mogao ni reagirati i već je bio svezan. Izvode ga vanka, odnekud se pojavi marica, ubaciše ga unutra i opet nastade mir, neka neu-običajena tišina da si mogao čuti samo svoje srce kako lupa. Sve se ovo odigralo takvom brzinom da sam se poslije pitala je li se to doista i odigralo ili sam sve to sanjala u onom kratkom snu koji

68 OSVIT 83–84/2015.

može zadesiti umornog čovjeka dok se vozi u tramvaju punom kojekakvih znojnih isparavanja.

Dugo sam vremena izbjegavala poslije toga gledati ljude oko sebe zato i kažem da ne zamjećujem ljude oko sebe i gleda li me netko pohotnim očima. Jedna moja dugogodišnja prijateljica nije mogla ostati trudna. Imala je spontani i poslije nikako zanijeti. Obilazili su bolnice i liječnike, ali ništa. Bila je zatvorena i ne-pristupačna kad je u pitanju ta tema. Zaista su željeli dijete i tko zna što bi učinili da ga dobiju. Jednom prilikom, kad su bili s nama na izletu u nekoj klijeti u brdima iznad Zagreba, promatrala sam je kako čavrlja s kolegicama, a bilo nas je nekoliko parova, i tada meni bljesnu pred očima… stojim na Trgu, a ona mi prilazi – stomak joj do zuba, što kažu. Kako je naglo došla slika tako i nestade. Zovnem je i šapnem joj na uho: – Draga moja, ubrzo ćeš biti trudna! Ona me gleda iznenađeno. Totalno je zatekoh nepri-premljenu. Šuti i samo me gleda. – Uskoro, uskoro! I ja nastavih peći krumpir jer je vani roštilj uvelike dimio. Ona se udaljava od mene, ali kriomice stalno baca pogled na mene.

Prošlo je skoro pola godine, a o tome nas dvije, ali ni oni oko nas, nisu ni riječi progovorili. Jednog dana sretnem ih, nju i muža, a mene obuze neka čudna toplina. I čuh malo dijete kako gagolji i smije se. Zagrlila sam je i tiho joj na uho rekla: – Draga moja, vidim da si trudna. Bit će muško! Ona se odmače od mene.

– Draga moja, otkud ti to? Je li, otkad i otkud znaš? Mužiću, jesi li joj to ti rekao? Jesmo li se dogovorili da o tome nikome ni riječi?

On se stao pravdati i kleti da nije glasa progovorio o tome, da je šutio kao zaliven. Ja se počela smijati.

– Ženska glavo, nitko mi nije ništa rekao, ali ja ti imam nos za to.

– Nemoguće! – ona će ti. – Trudna sam tek nekih mjesec dana pa kako onda možeš znati? A nikome nismo ni riječ rekli!

69PROZA

– Sjećaš li se što sam ti rekla na onom izletu gore u brdima prije godinu dana?

Svratili smo u kafić, popili piće, čavrljali o koječemu, ali je ona ostala u uvjerenju da je njezin mužić, u nekom trenutku odu-ševljenja, meni to usput šapnuo. Ništa je nije moglo razuvjeriti.

Jedne noći, bilo je oko dva sata po ponoći, zazvoni telefon. Čim se to dogodi tako kasno čovjek pomisli na ono najgore: do-godilo se neko zlo, netko je umro ili gadno nastradao. S druge strane čujem kako sestra jauče, kuka. Teško mogu razumjeti što je uzrok tome. Traži pomoć, a nikako ne mogu razumjeti kakvu i kada i što se to tamo dogodi.

– Reci konačno što je!Sve mi je čudno! Zadnja sam osoba od koje bi ona zatražila ka-

kvu pomoć. Radi se o njezinom sinu. Normalno zaspalo dijete, ali se oko ponoći probudilo vrišteći, zatvorilo u ormar, goni sve od sebe, nitko mu se ne smije približiti i što da radi? Glupo joj zvati policiju, hitnu! Tko će na sebe navući toliko bruku da te poslije ismijavaju. Malo je mjesto, ujutro će svi znati što se događalo kod njih noćas. Nije pametna što raditi. Počet će pričati ovo-ono, a istina je tko zna gdje! Rekao im je da ga ništa ne boli, nikoga ne želi vidjeti, a vrišti li, vrišti!

– Ostani u sobi sama s njim, uzmi krunicu i počni moliti, a on neka vrišti! – kažem joj. – Ne diraj ga, samo moli!

Zaklopim mobitel. Te riječi su jednostavno izišle iz mene. Za sat vremena šalje mi poruku da je sve u redu. Nije izmolila ni prvu deseticu, a on izišao iz ormara, legao pored nje i zaspao snom pravednika.

„Hvala ti do neba, seko!“ – bile su zadnje riječi poruke.Početkom proljeća išla sam u Šurkovac. Tamo sam za vrijeme

mise dobila neodoljivu želju i neopisivu potrebu zagrliti jednu ženu. Lijepa žena, četrdesetak godina. Prišla sam joj poslije mise i upitala je:

70 OSVIT 83–84/2015.

– Mogu li vas zagrliti, molim Vas?– Naravno da možeš! – rekla mi je nasmiješeno.Nas smo se dvije zagrlile i srcem i rukama. Samo sam joj tiho

šapnula: – Neka Vas dragi Bog blagoslovi i Vas i Vašu obitelj!Ona će meni: – Tebi i tvojima svako dobro!Okrenula sam se i otišla. Vraćajući se s hodočašća svi smo bili

u svom svijetu pod dojmom događaja kojima smo bili nazočni i osjećajima i mislima koje su nas tamo zapljusnule. Postaju prije nego ću napustiti autobus prilazi mi žena i pita: – Dušo, radiš li gdje?

Podignem glavu i vidim ženu koju sam danas grlila u Šurkov-cu, u Bosni.

– Da, radim! Zašto pitate?– Ja sam V. M. Nađi me na FB i svakako mi se javi. Molim te,

ne zaboravi!Prošlo je neko vrijeme, ali mi tažena nije nikako izlazila iz

glave. Pošaljem joj zahtjev za prijateljstvo i napišem nešto o sebi. Ona odmah prihvati prijateljstvo. Kaže mi da ćemo se čuti kasnije jer sada putuje u inozemstvo.

Prošlo je nekih četrdesetak dana i ja jedne noći sanjam san. U tom sam snu samo promatrač i slušač. Ne sudjelujem kao aktivni sudionik. Sjedi moja mama ispred kuće i gleda pred sebe. Pred njom se talasa zlatno žito, a izdaleka tim poljem plovi barka. U barci dva muškarca. Ne vidim im lik jer su još uvijek daleko, a i odsjaj zlatnog žita zamućuje pogled. Kako se barka približava moja majka govori: – Jesi li mi to došao? Lipoto moja, dođi majci svojoj da te zagrli! Ja i dalje promatram i šutim jer me nitko ne primjećuje.

„Sine moj, a tko ti je to?“On progovara s osmijehom:„Jesam, majo, jesam! A tko bi drugi mogao biti? A ovo je moj

prijatelj.“

71PROZA

Mladić uz njega bio je visok, lijep, crne kose, imao je izbrijanu bradu i brkove. Samo je mahnuo rukom i nasmiješio se.

„A sine moj, lip ti je prijatelj. Odakle je i otkud se znate?“„On ti je B. B. i došao je autom do mene. Stao je kad sam sto-

pirao i tako me povezao i, evo, od tada smo nerazdvojni.“„Mlad je, sine. Koliko godina ima?“„Dvadeset, koliko i ja.“„Pa, sine moj lipi, oćeš li ostat koliko da ti mama raspremi

sobu?“„Ne ću, mama, ostavat, već smo došli po jednog našeg prijate-

lja. Došao sam ti se samo javit dok se on ne doveze.“U tom trenutku se budim. San se rasplinu i ja ponovno utonuh

u mrtvilo noći. Ujutro sam skuhala kavu, a bila sam još uvijek pod dubokim dojmom sna kojeg sanjah, sjedim pred kućom još bunovna i priključuje mi se majka. Pita me kako sam spavala.

– Dobro, a ti?– Rajnog sam noćas sanjala. Čudan san, Bože dragi!Ništa je nisam pitala jer sam znala koji je san sanjala. Pa bila

sam nazočna tom snu. Navečer smo otišli posjetiti prijatelja i tamo nam rekoše kako je, pred zoru tog jutra, poginuo mladić iz njihovog sela. Nedugo iza toga vratila sam se u Zagreb. Ubrzo mi se javi V.

„Bog, draga! Bila sam vanka pa ti se nisam mogla javiti. Često razmišljam o tebi. Da samo znaš kako si mi postala draga! Imam stalnu potrebu razgovarati s tobom. Pa, kako si? Jesi li udana? Imaš li djece?“

Ja joj odgovorim:„Često i ja razmišljam o tebi i o mojoj potrebi da te zagrlim.

Jesam, udana sam. Već dugo sam u Zagrebu. Imam curicu, rodom sam iz Slavonije. Radim kao knjižničarka.“

„Uh, baš mi je drago! Nikad ne bih rekla da imaš tako veliku curu. Super mi izgledaš! Tako si mlada i lijepa!“

72 OSVIT 83–84/2015.

„Hvala, hvala! Shvatit ću to kao kompliment!“Pitala me je dalje o mužu, majci, braći i sestrama i ja joj sve

ispričam. Znam kakva je prokleta ženska znatiželja. Ispričam joj i o bratovoj smrti, tragediji koja zadesi našu obitelj i čije tragove svatko u obitelji nosi na neki sebi specifičan način. A ona će:

„Imala sam i ja brata, ali je poginuo u prometnoj nezgodi prije deset godina. Imao je dvadeset godina.“

„I moj je imao dvadeset godina. Bili su, znači, vršnjaci.“Meni u tom trenutku bljesnu ona slika iz sna: barka izdan zlat-

nog žita i u njoj plovi moj brat i prijatelj mu.„Odakle si ti?“ – pitam je.„Ja sam iz B. B., to je Posavina, znaš, dušo.“Šutjela sam, a znala sam prije nego je izustila ijednu riječ. Onaj

mladić koji je bio u barci s mojim bratom bio je njezin brat. To sam znala, a da je nisam ništa pitala. Toliko sliči njezinom sinu s kojim sam postala FB prijatelj. A prijatelj kojeg su čekali bio je onaj mladić koji je poginuo baš te noći dok sam sanjala onaj san. Čudno, ali istinito! Ništa od ovoga nije proizvod moje mašte, već realnost, puka, surova realnost! Nisam vještica, vračara niti vi-dovnjakinja, niti nešto slično. Običan sam čovjek koji osjeća neke stvari više nego drugi ljudi. Vidim buduće događaje, ne mogu ih mijenjati, ali se mogu barem pripremiti za njih. Čitam tuđe misli i daleko bih lakše živjela da ih ne čitam, u to sam sigurna.

Bila je nedjelja, dan za opuštanje, pokušaj da se čovjek iskop-ča iz glupih svakodnevnih obveza, obveza koje te udaljavaju od onoga što jesi, što bi želio biti. Čeka me posao u knjižnici, nije dosadan, ali sama pomisao da si tu, nasmiješen i kad ti se ne smiješi, unosi tugu u tebe, neku dozu promašenosti i zaluta-losti. Tamo si gdje su te drugi doveli, a ne tvoja volja. Cijeli dan nisam s njim komunicirala. Njegov način ophođenja prema meni i kćeri je krajnje neukusan, neotesan, sirov, i prostački. Svakim se danom u meni srozava tako da se često uhvatim u razmišljanju

73PROZA

da sve to napustim i povedem dijete sa sobom. Svoju nesigurnost i nedostatak samopoštovanja pokušava nadomjestiti sirovošću i prostaklukom kao da će ponižavajući nas narasti u vlastitim i tu-đim očima. Pala je noć, a u meni se budi želja za nježnošću, milo-vanjem, želja da uz mene bude osoba koju volim, da se milujemo, i vodimo ljubav cijelu noć, da me poplavi i odnese bujica strasti, da ne znam ni tko sam ni odakle sam, ali da sam puna i potpuna. Čujem ga kako se pozdravlja s djetetom koje još gleda televiziju. Znam da će navaliti na mene bez riječi, a ja već vlažna od snova. Bilo je životinjski, bez strasti, bez imalo onoga što bi vođenje ljubavi trebalo biti. Okrenuo je leđa, a u meni raste osjećaj da sam dio onog nečasnog što ne bih smjela činiti. Zar je ovakva nježnost vrijedna svih ovih muka koje me uništavaju…

74 OSVIT 83–84/2015.

anamarija alPeZa

ti si Moj anĐeo

(ulomak iz romana)

Ušao sam u auto, i razmišljao gdje otići. Malo sam se vozikao gradom i gledao gdje bih mogao, onda sam ugledao crkvu. Mje-sto gdje nikad nisam zalazio sad mi se učinilo privlačnim i morao sam ući. Parkirao sam auto i izišao iz njega. Na ulazu u crkvu stajao je dječak. Mogao je imati tek četiri godine, bio je sav odr-pan i prljav i molio je za novac. Dao sam mu novac i osjetio sam sažaljenje nad njim. To dosad nisam osjetio. U osamnaest godina života nikada nisam primjećivao ljude oko sebe. Družio sam se s bogatim tatinim sinovima i jednostavno nisam ni znao što je to si-romaštvo. Kako je samo teško bilo tom dječaku? Ušao sam zatim u crkvu i sjeo u klupu pomoliti se. Odavno nisam bio na ovome mjestu i gotovo sam zaboravio kako izgleda. Nije bilo mnogo ljudi. Jedna starica bila je ispred mene i klečala je na svojim sta-račkim koljenima. Bilo je još nekoliko žena, a ja sam sjedio na dnu, u zadnjoj klupi i sve promatrao. Gledao sam kipove, slike na zidovima i divio se velikom stropu i kristalnim lusterima. Onda sam se malo pribrao i opet počeo moliti. Molio sam za Fabiana i tražio od Boga oprost i snagu da mogu nastaviti ovaj svoj, sada isprazni, život. Pomolio sam se tako i krenuo prema izlazu. Kle-knuo sam, prekrstio se i krenuo, no, nešto mi je zapalo za oko. Na oglasnoj ploči kraj izlaza stajao je natpis. Pisalo je: „Hodočašće u Međugorje“ i to me podsjetilo na majku i njezin rodni kraj. Palo

75PROZA

mi je na pamet da bih mogao i ja otići. Uzeo sam broj s oglasa i krenuo natrag kući. Kući kao i obično nije bilo oca. Zatekao sam samo Magdu. Čistila je nešto u dnevnom boravku i lijepo me po-zdravila upitavši jesam li gladan. Odgovorio sam da nisam i da ću kasnije jesti.

Otišao sam zatim u sobu i sjeo za kompjutor. Na Googlu sam tražio sve vezano za Međugorje. Gledao sam slike, čitao razne tekstove i članke i sve mi se to učinilo veoma zanimljivim. Uzeo sam mobitel i nazvao broj koji sam vidio na oglasu:

– Dobar dan, dobili ste župni ured! – javio je se ljubazni ženski glas.

– Dobar dan, zovem u vezi s hodočašćem u Međugorje. Zanima me imate li još slobodnih mjesta – rekao sam.

– Mladiću, mislim da imamo, ali bih vas zamolila da dođete k nama gdje će vam naša sestra Lorena sve objasniti. Ako možete doći, recite mi.

– Ok, hvala vam, doći ću što prije. Puno vam hvala.– Nema na čemu, doviđenja.– Doviđenja – rekao sam i prekinuo.Laknulo mi je kad je rekla da im je ostalo još slobodnih mjesta.

Odmah sam žurno krenuo. Pozdravio sam Magdu, sjeo u auto i odvezao se natrag u crkvu. Na ulazu sam opet zapazio onog istog dječaka. Prišao sam mu i ponovno mu dao novac. Pogledao me i zahvalio mi osmijehom. Pitao sam ga gdje su mu roditelji. Samo je šutio i otrčao niz ulicu. Nisam ga htio slijediti, to bi bilo suludo. Ušao sam u crkvu i odmah spazio časnu sestru.

– Oprostite, mogu li Vas nešto pitati? – rekao sam.– Da, mladiću, izvolite! Pitajte!– Možete li mi reći gdje je župni ured? Došao sam radi hodo-

čašća u Međugorje.– Ja ću vas odvesti, za to je zadužena naša glavna sestra Lore-

na. Ona će vam sve objasniti.

76 OSVIT 83–84/2015.

– Hvala vam – rekao sam.Časna me je ljubazno dopratila do ureda sestre Lorene.

Pokucao sam i ušao. – Hvaljen Isus! – rekao sam. Mislim da to nikad u životu nisam

izgovorio. Čuo sam to na tv pa mi je bilo malo čudno i gotovo da nisam bio siguran jesam li rekao ispravan pozdrav. Uzvratila je: – Uvijek hvaljen, mladiću. Uđi, sjedni!

Ured je bio malen, ali lijepo uređen. Sestra je sjedila za drve-nim smeđim stolom, a uokolo su bile police s knjigama i jedan prozor. Sjeo sam na stolicu i predstavio se. Rekao sam joj razlog mog posjeta, a ona mi je sve ljubazno objasnila. Polazak je za tjedan dana, a do tada će biti sastanak tako da ćemo na njemu sa-znati čitav plan i program putovanja i sve detalje. Sestra je uzela moje podatke, sve je zapisala u računalo. Rekla mi je i iznos koji trebam uplatiti. Imao sam taj iznos kod sebe i odmah sam joj ga dao te potpisao. Ljubazno me je otpratila i krenuo sam opet doma. Doma po običaju nije bilo oca. Pozdravio sam Magdu i otišao u sobu, obukao trenirku i odlučio zovnuti prijatelja eduarda da odemo zajedno u teretanu. Uzeo sam potrebne stvari za teretanu, dogovorio se s Eduardom i krenuo prema autu.

eduardo je bio jedan od mojih prijatelja. Živio je blizu moje kuće, oko pet minuta autom. Pokupio sam ga i krenuli smo. Ne želim vas sad zamarati s tim što je bilo u teretani. Uglavnom, ništa posebno, vježbali smo, pričali o curama i to je to. Kasnije smo odlučili otići na nogometnu utakmicu. Igrali su Real Madrid i Barcelona i sjećam se da je atmosfera bila fenomenalna. Narav-no – pobijedila je Barcelona! Poslije utakmice odlučili smo otići doma. Ostavio sam eduarda kraj njegove kuće i krenuo lagano k svojoj. Zvao me da ostanem kod njega, ali sam ga morao odbiti jer sam već bio pospan.

Doma sam, začudo, zatekao oca. Bio je u svom uredu i čitao je nešto. Pozdravio sam ga i otišao na spavanje. Ujutro sam ustao

77PROZA

dosta rano. Probudio me očev glas. Mobitelom je razgovarao s nekim. Ustao sam, obavio sve u kupaonici, obukao se i izašao na doručak. Bio sam užasno gladan.

– Dobro jutro, sine! – rekao je otac.– Jutro, tata! Odakle ti doma?– Danas sam uzeo slobodan dan pa ako hoćeš možemo otići

na doručak negdje van. (Ponekad bi znao uzeti slobodno, ali to bi dosad provodio s ljubavnicom. Vjerojatno ga je nogirala).

– Meni je svejedno, jeo ovdje ili vani, samo znam da sam gla-dan.

– Onda, idemo van – rekao je.I tako sam otišao na doručak s ocem. Putom baš i nije puno

govorio, samo se smješkao, spomenuo nekoliko puta kako je li-jepo vrijeme i to je bilo to. Odveo me u neki otmjeni restoran, ne mogu se sjetiti točno imena, ali znam da je tu dolazila samo elita, sve neki poslovni ljudi. Otac bi tu često išao sa svojim kolegama i mene je vodio nekoliko puta. Već na ulazu otac je spazio svoje poznanike i pozdravljao ih, smiješeći se pritom. Oni bi kimnuli glavom i zasmijali bi se onako umjetno i ukočeno. Jao, što sam mrzio takve ljude! Nego, barem je restoran bio lijepo uređen, zi-dovi krem boje s mnogo lijepih slika, veliki lusteri, okrugli sto-lovi s bijelim stolnjacima i skupim priborom. Sjeli smo za stol i odmah naručili te je otac započeo priču.

– Ovako, sine! Imaš osamnaest godina, srednju si završio i vrijeme je da te upišem na neki dobar fakultet!

I ja sam razmišljao već o tome, htio sam studirati arhitekturu, jer me to oduvijek privlačilo.

– Da, znam, tata. Mislio sam se sam upisati, a upisi su tek kra-jem mjeseca. Nema tu žurbe – odgovorio sam.

– Brzo će i to doći, treba se pripremiti. Ja bih, iskreno, htio da ideš na pravo. To je moje mišljenje, a ti što hoćeš! Ne ću te siliti ni na što.

78 OSVIT 83–84/2015.

Uto je i konobar donio jelo.– Ja sam siguran da ne želim pravo – odgovorio sam i prima-

knuo tanjur. Bio sam naručio kokosov kolač i capuchino. Kolač je izvrsno mirisao, a izgledao je fenomenalno.

– Dobro, sine, kako god ti želiš, bitno je da znaš što ćeš, a osta-lo ću ja srediti – rekao je otac žvačući.

– Odlučio sam se za arhitekturu.– Oh, i to je dobar fakultet, ali i težak. Trebat će dosta učiti i

smanjiti izlaske.– Svjestan sam svega toga, tata, ali jednostavno me taj fakultet

zanima pa sam spreman na sve. Nego, htio sam ti reći da sam se jučer prijavio za hodočašće u Međugorje. Časna sestra mi je po-slala poruku da sutra imamo sastanak pa ću morati otići.

Otac je ostao u čudu.– Ti da ideš na hodočašće!? Ne mogu vjerovati! – rekao je. – Pa, što, tata? Želim malo otputovati i upoznati nove ljude!– Pa, mogao si to reći meni. Platio bih ti put gdje god želiš.

Mogao si se lijepo s prijateljima zabaviti.– Da, znam, ali ovo je nešto drugačije, a Međugorje je mamin

kraj pa bi mi bilo drago da ga vidim i upoznam!Kad sam to rekao, otac se uozbiljio.– Dobro, sine, kako hoćeš, ako ti se ide – idi! – rekao je i na-

stavio jesti.Kada smo pojeli doručak, krenuli smo doma. Putom natrag

otac je cijelo vrijeme razgovarao mobitelom, a ja sam gledao uo-kolo. Sreća pa je kuća bila blizu i nisam dugo morao slušati taj dosadni razgovor. Kad sam došao doma odmah sam upalio tv. Prikazivao se neki dobar film pa sam se izvalio na krevet u dnev-nom boravku i gledao. Onda je došlo i vrijeme ručka. Nakon ruč-ka sam otišao kod Eduarda i tako je protekao moj dan.

79PROZA

alojz PavloviĆ

željko

Tridesetak kamenih jednokatnica, svaka sa četiri stana, rav-nomjerno se smjestilo s lijeve i desne strane makadamskog puta. Krovovi su okrenuti okomito na ulicu da se izbjegne kanaliziranje vjetra, poglavito bure.

Gornji krak makadamskog puta spajao se s gornjom gradskom asfaltiranom cestom, koju su resili drvoredi kostelja i platana. Drugi krak se vezivao na donju gradsku asfaltiranu cestu na koju se naslanjalo drveno kupalište s kabinama i bifeom.

Zgrade s desne strane makadamskog puta okruživao je vi-sok zid, iza kojega se nalazio park pun različitih vrsta palma, te nešpula, lovora, javora, lipa, raznoraznog ukrasnog bilja… Poče-sto je cijeli kvart mirisao kao da je u središtu cvijetnjaka, a čist zrak pojačao je tu ugodu.

S lijeve strane lociranih zgrada vijugala je asfaltna cesta koja je spajala u prsten gornju i donju gradsku asfaltne cestu. Ispod nje, kroz izgrađeni prolaz, ulijevalo se more u uvalu iz koje je izvirala slatka voda. U toj mješavini voda obitavali su cipli, bran-cini, rakovi, i jegulje.

Tu četvrt zvali su Oficirska, jer su u njoj stanovale obitelji voj-nih i civilnih osoba koje su radile u gradskim vojarnama. Podri-jetlom su bili iz svih krajeva Jugoslavije. Bila je to jedna ljudska oaza različitih individua po izgledu, govoru, ponašanju, menta-litetu, činovima, rodu vojske, naobrazbi … To je uočio i Marko,

80 OSVIT 83–84/2015.

trinaestogodišnji dječak iz četvrti, koji je napisao priču pod naslo-vom „Toliko različiti, a opet isti“ i s njom pobijedio na državnom literarnom natječaju za osnovne škole

Markov otac, rođen u Hrvatskom zagorju, imao je čin majora, a majka je službenica, Dalmatinka. Marko je za svoju dob bio intelektualno moćan, ali i fizički snažan, vjerojatno su ga zato vršnjaci i „ustoličili“ za vođu. U slobodno vrijeme, ljeti bi uživao u igranju vaterpola, a u druga godišnja doba u nogometu. Ništa manje mu nisu bile privlačne večernje šetnje uz more ili po parku.

Ako to ne bi mogao činiti, zbog vremenskih nepogoda ili pak bolesti, tada bi iz stana satima očevim dalekozorom promatrao makadamsku cestu, park, more, Velebit i druge zgrade. Njegova zgrada je bila smještena u sredini naselja, uz sami park. To je ra-dio i za vrijeme školskih zimskih praznika kao polaznik sedmog razreda osnovne škole. Pozorno je promatrao „škuru“ (mračnu) buru na kopnu, ili na moru valove čiji su se vrhovi razbijali i pretvarali u bijele morske kreste, a na mahove jaki udari bure po-dizali su kapljice vode u zrak, pretvarajući ih u morsku prašinu. Oduševljeno je promatrao i oblačne kape na vrhovima Velebita.

U klimaksu mračne bure, negdje oko 13 sati, u fokusu njego-va dalekozora pojavio se zgureni dječačić, s nabijenom crnom kapom na glavi, obučen samo u džemper. Nosio je praznu bocu. Dječak je nesigurnim korakom došao do zgrade koja je graniči-la s Markovom s južne strane. Marko ga je prepoznao, bio je to devetogodišnji Pišonja, tako su ga zvali.

Dječačić se zaustavio ispred desnog stana u prizemlju, u kojem je živio vodoinstalater, civilni radnik u središnjoj vojarni u gra-du, koji se bavio i vinogradarstvom. Marko je izletio na balkon. Dječačić se ustručavao pozvoniti. Stajao je ispred ulaznih vrata stana kao kip. Potom je naglo ispružio ruku i pozvonio. Vrata je otvorila vodoinstalaterova supruga Zorka. Bila zajapurena u licu,

81PROZA

vjerojatno od kuhanja ručka. Modre oči je izbuljila, usta iskesila, nos podigla, a rukama zagranala, kazavši:

– Je l’ ti mater poslala sve nuvce? Dječačić otvori malu šačicu, pokazavši novac.– Ovoliko košta edna litra, a mater ti je dužna za deset.Dječačić joj umiljato pruži bocu, moleći da je napuni vinom.– Ranko muj, dok se ne plati dug, nema vina.Dječačić kriknu, fijuk bure ublaži odjek vriska. Žena uđe u

kuću, ubrzo se vrati s punim rukama keksa. Uručuje ih dječaku.– Teto, ne trebaju mi kolači, molim vas dajte mi vino, ubit će

me mama, ako ga ne donesem.– Srićo muja, odi kući, nijedna mater ne mure ubiti svoje dite.– Ona mene hoće!Žena ne odgovori ništa, krene u kuću. Dječačić joj se uhvati

oko nogu, vičući:– Teto, teto, dajte mi vino.Ovlaženih očiju, zamolila je dječaka da je pusti i ide kući. Nije

ju puštao, još žešće je molio. Iz kuće je izletio vodoinstalaterov sin Jure, Markov vršnjak, otrgnuo je dječačića od majčinih nogu te ga nogom udario u stražnjicu. Dječak je posrnuo, teturajući došao je do ogradnog zida. Skupio se poput ježa, plakao je.

Marko je izletio iz kuće, došao je do njega. Dječačić je zadrh-tao. A, kada mu je Marko stavio ruku na rame, zavapio je:

– Nemoj me tući.– Zašto bih te tukao, ti si moj prijatelj – nježno odgovori Mar-

ko.Dječak se još više zatresao, prekrio je ručicama krupne crne

oči i lijepo lice. Pomokrio se – to je uvijek činio kada bi ga tukli, zato su ga i zvali Pišonja. Na nagovor starije djece tukli su ga i djeca od pet godine. Ne bi se branio, mlatili su ga dok se ne bi pomokrio.

82 OSVIT 83–84/2015.

Marko ga je uzeo u naručje i odnio u stan. Skinuo mu je mokru odjeću. Omotao ga u svoj ogrtač, dok mu se rublje ne osuši na kalijevoj peći.

Kada je Marko žicom iz svoje kasice izvukao papirnatu novča-nicu, obratio se dječaku:

– Ići ćemo u točionicu kupiti vino.– Ne možemo, jer mama voli samo slatko vino tete Zorke –

uzbuđeno reče dječak.– Dobro, idem ja kupiti dvije litre vina kod nje, uzet ću moje

crne boce, da ne prepozna tvoju bijelu bocu – odvrati Marko.Marko je donio vino. Jednu litru je ulio u dječakovu bocu, pri-

tom je malo prolio.– Nadolit ću vode, iako bi bilo najbolje uliti moju i tvoju mo-

kraću – kaza Marko.Dječačić se prvi put gromko nasmijao. – Kako je tebi pravo ime? – upita Marko.– Željko! – odgovori dječak.– Krasno ime, a ne moje seljačko – reče Marko.Dječak je cvjetao. Dok je oblačio osušenu robu, Marko je

drugu litru vina odnio u drvarnicu.– Željko, sutra dođi po ovu drugu litru vina. Idi sada kući, jer

za pola sata dolaze mi roditelji s posla – kaza Marko.Maja, Željkova mama, kada je ugledala vino, razvukla je usta

u smiješak. Podigla je drhtave ruke, zatresla neuredni podvaljak i debele bokove, zagrlila je Željka i poljubila ga u promrzle obraze.

Iako je imala svega trideset tri godine, Maju je dobrano nagri-zao alkohol. Intenzivno je pila zadnje tri godine. Od pića je imala „pivski“ trbuh, nos prošaran crvenim kapilarama, kosa i odjeća bile su joj neuredne.

A prije tri, četiri godine bila je najzgodnija žena u četvrti, pa i šire. Oblačila je usku odjeću kroz koju su se ocrtavale zamamne

83PROZA

sise i stražnjica, uski struk i duge noge. Ljeti bi stvarala pomamu među muškim svijetom. Ispod majice bez grudnjaka mamile su čvrste bradavice sisa, a ispod kratkih hlača virile su gaćice i lijepo oblikovane noge. Raspuštena smeđa kosa činila ju je tajanstve-nom, a na nosu moderne naočale za sunce povećavale su njezinu neodoljivost. A kada bi ih skinula, zasvjetlucale bi joj zelene oči koje bi hipnotizirale većinu muškaraca. Na kupanje je uvijek no-sila knjige, puno je čitala, bila je profesorica književnosti. Držala je tečajeve opismenjavanja ženama iz četvrti. Bila im je daleka, kao da je iz nekog drugog svijeta.

I Majin suprug Marin bio je također uočljiv, sličio je na egipat-skog glumca Omara Sharifa. Nasuprot supruzi, bio je podjednako prihvaćen i od ženskih i od muških. Svakome bi se nasmijao, la-gano naklonio i uputio pozdrav:

– Veseli bili!Marin je spadao u prvu kategoriju vojnih pilota, pa nije bilo

iznenađenje što su ga uputili na četverogodišnje školovanje u SAD. Odradio je tri godine, koliko traje razdoblje od kada mu se žena propila. Za to vrijeme dolazio je u domovinu ljeti, po mjesec dana. No, kod kuće bi boravio samo tjedan dana, ostale vrijeme provodio je na vojnim vježbama i na logorovanjima.

Sutradan je Željko došao k Marku po drugu litru vina. Trčeći odnio ga je majci i odmah se vratio Marku, koji je prepolovio svoju ušteđevinu – dao je novac Željku da vrati majčin dug proda-vačici vina Zorki. Željko je uživao u Markovim treninzima, učio ga je kako se braniti i uzvraćati udarce u tučama. Željko je bio prilično razvijen, ali psihički nestabilan i pun straha. Marko mu je toga podosta stabilizirao i nakon mjesec dana vježbanja rekao je Željku:

– Hoću da sutra očitaš lekciju Siminom i Radovanovom mla-đem bratu, koji te mlate kad god im padne na pamet.

84 OSVIT 83–84/2015.

– Hoću! Ali se bojim Radovana i Sime, oni će me napasti kada im svladam braću – odgovori Željko.

– Nasrni na njih, nisu oni puno jači od tebe, a sada se znaš i tući – uzvrati mu Marko.

– Što ako me zajedno napadnu? – upita Željko.– Zato postoje prijatelji, a ja sam ti prijatelj, tada će imati posla

sa mnom – obrazloži Marko.Željko zagrli Marka i počne ga ljubiti. – Prestani me sliniti poput babetine. Rukujmo se kao pravi

muškarci i zavjetujmo se da ćemo jedan drugoga štititi dok smo živi – kaza Marko.

Prisegnuli su na vječno prijateljstvo.U subotu navečer djeca su se skupila na igralištu između kuća.

Pojavio se i Željko. Po navici, Radovanov mlađi brat krene ga tući, isto je postupio i Simin brat. Željko ih je s dva udarca bacio na pod. Jaukali su, teško su ustali. Simo i Radovan jurnuli su na Željka koji se munjevito izmakao, odletjeli su u prazan prostor. Pali su na stomak. Željko se bacio na njih, uhvatio ih za kosu, udarajući im glavu o glavu rekavši im:

– Sada ću vam oprostiti. Ako me drugi put dirnete, dokrajčit ću vas – oštro kaza Željko.

Svi su sa strahopoštovanjem gledali u Željka. Vladala je tišina, koju je razbio Marko zagrmivši:

– Od večeras je moj zamjenik Željko, kojega vi znadete po nadimku Pišonja, jer je dokazao da je najjači poslije mene.

Svi su kimnuli glavom u znak slaganja. Pri rastanku pozdravili su Marka i Željka. Željko je ispitivački pogledao Marka, a on mu je odgovorio:

– Bio si dobar kompa, vidimo se sutra, doviđenja.– Doviđenja! – otpozdravi Željko.

85PROZA

Početkom proljeća Maja je opet tjerala Željka da traži od Zor-ke vino na dug. Suprotstavio se. Tresući se, uhvatila ga je za vrat. Izbio joj je ruke. Dohvatila je žarač, udarala ga je. Razbijala je sve oko sebe. Razbila je i staklo na balkonskim vratima, kroz koje je Željko bježao, razbijeno staklo mu je odrezalo tri prsta lijeve ruke, desnom se brani. Krvario je. Teturajući došao je do Marka koji je pozvao hitnu pomoć.

Tijekom liječenja u bolnici, Željka su organizirano, svakod-nevno, posjećivali susjedi i ostali puk iz kvarta. Oni su potaknuli i školu da mu se omogući nastava u bolnici. Baka Kata, po očevoj strani, dolazila je iz Splita nedjeljom u posjet.

Željko je iz bolnice izašao početkom mjeseca lipnja. Doselio se kod Markovih roditelja, koji su o njemu skrbili do podizanja svjedodžba, kada ga je baka Kata odvela u Split.

Maja je uhićena i osuđena na dvije godine zatvora.Polovicom ljeta vratio se Marin, završio je uspješno školova-

nje u SAD-u. Postao je instruktor letenja na mlaznim zrakoplovi-ma. Često je posjećivao majku i sina u Splitu. Posjetio je i Maju u zatvoru. Donio joj je da potpiše obrasce za rastavu braka. Maja mu je priopćila:

– Nema potrebe za tim, jer sam ja već angažirala odvjetnika. Javi se Šimi Papaloviću.

– Neka i od tebe neka korist – kaza Marin.– A koju sam od tebe imala korist!? – uzvrati Maja.Marin se slatko nasmijao.– Marine, ti si kriv što je Željko postao invalid! Ti si kriv što

sam se bila odala alkoholu – izreče Maja.Marin je stisnuo šake od bijesa, čak je zatresao staklenu stjen-

ku koja ga je razdvajala od Maje.– Zar misliš da ne znam zašto si me mlatio prigodom svakog

dolaska iz Amerike!? – kaza Maja.

86 OSVIT 83–84/2015.

– Zbog čega, pijanduro? – upita Marin.– Zbog druge žene! – odgovori Maja.– Bijednice, podnosila si batine i poniženja da imam drugu

žensku, samo zbog moga novca. Jadna li si! – uzvrati Marin.– Podnosila sam te zbog ljubavi. Voljela sam te, upila dio tebe

u sebe, nisam te puštala van – otpovrnu Maja. – Glumataš pijanduro, zbog novca si to činila, jer si neradnica

– reče Marin.– Ti s mi branio da radim, zbog ljubomore. A tvoj nesretni

novac dobivala sam na kapaljku od tvoje majke, jer si novac njoj slao, a ne meni. Molim te, Marine, odlazi – pojasni Maja.

– Odlazim, robijašice, upozoravam te da slučajno ne otkriješ svome odvjetniku ili nekom drugom ovo o čemu smo raspravljali, jer ću te u protivnom trajno zatvoriti u ludaru – upozori Marin.

– Ne bojim se umobolnice, ali ne ću objelodaniti što si mi činio zbog Željka. Ne želim da te mrzi, a ni da me peče savjest da sam ti uništila vojnu karijeru – odgovori Maja.

– I bolje ti je, gnjido, da to ne učiniš. Moja je ljubljena Ameri-kanka kod moje majke, ženim je kada se razvedem od tebe, gubit-nice. Usto, ističem ti, da nije daleko dan kada ću postati sekretar narodno obrane – hvalospjevno reče Marin.

– Neka ti je sa srećom! Molim te, pozdravi mi Željka. Doviđe-nja! – izrekne Maja. Dostojanstveno ode. Marin je ostao zatečen, gnjevan joj je opsovao majku.

Desetak dana prije početka nove školske godine, Željko je do-šao u posjet ocu, koji mu nije htio ispuniti želju da vidi majku u zatvoru. To je učinio susjed Nikola, Markov otac. Željko je zapla-kao, kada je ugledao majku.

– Dragi sine, ne zaslužujem da puštaš suze zbog mene. Ja sam te učinila invalidom – susprežući suze, reče Maja.

– Mama, nije istina, nepažnjom sam prste odrezao o staklo – kaza Željko.

87PROZA

– Voljeni, ti si suosjećajan i plemenit, molim te, ostani takav. Ja ti prisežem da više nikada ne ću piti. Zaposlit ću se, a imam u rukopisu dosta materijala za objavu romana i zbirke priča – izreče Maja.

– Ponosim se s tobom, mama. Bit ću ti prvi čitatelj – uzvrati Željko.

– Svakako srce! – s dubokim uzdahom reče Maja.– Susjedo Majo, vi ste mlada i obrazovana osoba, pa mno-

go možete dati društvu, a posebno sinčiću Željku, zato ustrajte – ustvrdi Nikola

Maja ga je s velikim uvažavanjem slušala, dok se Željko „to-pio“ od zadovoljstva.

Zatim, Željko nasloni obraz na staklenu stjenku, Maja nasloni svoj. Tepali su jedno drugom. Zajecali su. Prekinula ih je zatvor-ska čuvarica, zbog isteka vremena posjete.

88 OSVIT 83–84/2015.

tvrtko gavran

velika DvojBa

Da su meni njegov novac i moja pamet. Nisam to jednom od nekoga čuo. Da je meni novac jednoga bar od tih milijardera. I moja pamet. To kažem ja! Ne znam što bi mi na to rekao prijatelj fra Ćiro Lovrić, župnik župe Bila kod Livna. Petrica Kerempuh mi kaže: Bolje bi ti bilo imati malo njihove pameti nego novac. Tko ima pameti ima i novac. Ili? Pametan će lakše doći do nov-ca. Dan je 31. prosinca 2014. godine. Četvrtak. Već se bliži kraj danu. Prid televizorom sam. Olovka u ruci. Smije mi se bjelina papira. Piši, dijače, nisi milijarder. Bio jedan Fišer nadglednik prid Visokom peći. On je lijenim radnicima govorio: Mrdni malo tim plećima, nisi popadija. I radnici su ga se bojali. Gledam tele-viziju. Što reko pokojni Zeko iz Slavina kad su ga sinovi odveli vidjeti more, sve gola sirotinja samo ja u gunju i čakširama. Prnji-ca se na stotine razgolićenih ženica. Ajde što mlade, ma što one stare. Što rekla Mara Samardžina: Kandžijom bi ih trebalo da se vako prnjicaju ženjući žito.

Zvrknu mobitel. Fra Ćiro. Tko bi se drugi mene spomenuo. Blagoslovljeno ti novo ljeto, dijače. Htjedoh ga pitati je li meni bolje pameti ili novca, ma se on raspriča. Priprema se tiskati i broj sedam svoga dnevnika. On je do sada, inače, pisac najduljeg dnevnika u hrvatskoj književnosti. Posebice poznat po broju je-dan 1000 dana bez Kupresa. U novoj župi mu dobro. Iako iskusan fratar imao je tremu pred prvu misu u novoj župi. Pa izašo čuti župljane kako im se misa dopala. Svi ga fale samo mu jedna baka

89PROZA

prijeti kvrgavom šćapinom. Pripo se fra Ćiro. Što li se to baki nije svidjelo. Što prijetiš? – pita on baku. Ovo će ti suditi, župniče, ako napustiš našu župu – veli mu vesela baka, a drugi se od srca nasmijaše i fra Ćiri i baki. Fra Ćiri ipak laknu prvotna bakina prijetnja.

Počeo sam o onima što govore da mi je njihov novac, misleći na BiH milijardere. Fra Ćiro prekinu, a Petrica Kerempuh ušuti. Ostah ja u dvojbi što bih. Njihovu pamet ili pare. To je kao jaje i kokoš. Tko ima pameti ima i novca, tko ima novca pametan je taman da je kao kneževa batina. Seoski knezovi su kao znak vlasti nosili batine za vrijeme Austrije, a neki negdje i za Kraljevine i Endehazije. Sve do kraja rata 1945. godine. Oni su smjeli tom batinom i zamahnuti na neposlušne, a teško tima koji su uzvratili.

– Blago tebi – opet mi se odnekle ruga Petrica Kerempuh, – niti imaš pameti napisati to što si počeo niti imaš novca za pivu. A tako je. Priča teška, piva skupa. U dobi sam od 77. Dostatno star da ne znam ni što bih s novcem da ga imam, a kamoli da znam napisati kraj ovom zapisu. Manjeg zapisa, a veće zavrzlame još nisam vidio. A zavrzlama je isto što i dvojba samo malo zaplete-nija. Pa neka meni i ove pameti i ovo novca. Što bih tek da ih još manje imam? I tebe i tvoju župu pratio blagoslov, Božji župniče fra Ćiro.

90 OSVIT 83–84/2015.

VRIjeme

Ljudski je mjeriti vrijeme. Onaj čije je vrijeme on ga ne mjeri. Njemu je sve isto. Tisuća godina ili jedan dan. Jedan dan je tisuća godina. Sad u dobi od 77 više ne brojim ni godine ni mjesece. U godinama mi je i u mjesecima malo ostalo. U danima nije. Tisu-ća dana, a ako bude sreće i zdravlja i više. Svaki dan je kako u vremenu općem ništa tako u ljudskom vijeku jedna kockica više. Jedna od njih koje čine mozaik. I bez jedne je mozaik krnjav. Što je dan? Ima li ga ili nema? Broj? Jozo Kivica, s Boje u Plandi-ća, na Barnjakovom Hanu orao onu njivu na raskrižju putova za Borovicu i Dubošticu, gospodarsku riznicu kralja Tvrtka I. Kad na večer sjeli večerati pita Blaško Pladnić, imućan poljodjelac, Jozu Kivicu, furmana i nadničara: Znaš li ti što bih ja sad najviše volio? Ne znam – kaže Kivica. Jednu veliku kuku pa da zakvačim sunce i vratim natrag dan da nastavimo orati. Jozo Kivica ga po-gleda mrko baci žlicu ufati konje i bez pozdrava krenu na Boju. Nikada više nije u njega orao. Niti mu je tražio pare za taj dan oranja. Toliko mu je bilo krivo na njega što je gladan dana. Ne znam na čiju bih stranu u ovoj zgodi. Na strani Joze Kivice koji je bio sit umornog dana, ili Plandićevoj koji je bio gladan dana u kojima se drugi umaraju za njegovo dobro. Na stanu imućni farmer ili siromašni nadničar. Svaki od njih je u onodobnom danu gledao svoj dan. I nek im sudi to tko je mjerodavan.

A glede našega stanja? Mislim umirovljenika. Mi imamo samo jedan dan u mjesecu. To je oni dan kad primamo mirovinu. Koja je razlika između toga dana i onih ispred do iduće mirovine? Taj dan proleti u trenu. A oni do iduće, oni su dugi ko godine i ko ti-suće godina jedan jedini. e, što bi mi valjali da on bude ko tisuće godina, a oni drugi ko jedan jedini. Ma nije tako već kako jest.

91PROZA

Od te zgode s Jozom Kivicom i Blaškom Plandićem prošlo je više od sto godina. Kazivala ju je baka Kivičinca. Uvijek kad je htjela zorno pokazati na neke gladne i zlobne ljude. U tih sto godina su prošla tri rata. Ma koliko sretnih dana? Od svih tih dana zapamtio sam samo dan svetog Nikole 1944. godine. Ispred kriz-bana, na komu je bila samo jedna krnjava predratna džidža i nešto vate, suhih šljiva i oraha, bila mi je i teka s olovkom. Iduće godine mi je valjalo u školu. Kako sam počeo s tom tekom i olovkom, tako i sad s tekom i olovkom. Ta teka mi je nestala. Što je s tim sretnim danima? Đe su? Nema ih, a nisu nestali!

Čoviku su dani izbrojani. Da ih je beskonačno ne bi bili vako slatki. Svi slatki dani moji. Nitko ne zna koliko vrijedi jedan dan. Nije dan ni kruh ni vino. Nema cijene. A toliko ih ima i nema. Ili! Koliko ih ima toliko ih nema. Nije ljudsko to brojiti.

Ko ni vrijeme.

92 OSVIT 83–84/2015.

jaki jakiĆ

U planini Zvijezdi nema šta nema, a više nema. Ima Zvijezda grad od koga imadu ostatci na mjestu i to je sve. Pismenih tragova nema. Nitko ga ne spominje. Kad se krene s Krivaje iz Soluna prema vrhu Lovački dom Oćevskim potokom neđe na pola puta brda su se malo rastavila i tu su Oćevci podigli selo i napravili majdane. Tko za kad. I ti majdani vječno rade. Tako se zovu ko-vačnice – samokovi u kojima kuje veliki čekić na vodeni pogon. Sam kuje samokov. To je čudo što ti prastari samokovi unatoč ci-vilizacijskim čudima i danas rade. Prave neku robu i imadu kup-ce. Al’ nije o tomu. Prije nekoliko godina čuh Ilija Barišić – Baja napisao knjigu o Oćeviji naslova Oćevac Oćevcima. U Oćeviji su rođeni fra Filip Lastrić, začetnik povijesne znanosti u BiH i dva biskupa za turskog vakta Rafo Barišić stariji i mlađi, oba spomi-njani po značajnim uspjesima u svom pozivu.

Glede knjige njihova rođaka Ilije Barišića – Baje sam se upla-šio da će on pogriješiti jer ima politička zavrzlama oko nastanka imena Oćevija. Godinama su neki koji su htjeli selo odhrvatiti mutili oko naziva a i dobronamjerni neznalice tomu nasjedali. Oćeviju su htjeli preimenovati u Očvlje. To su obrazlagali time što su to očevi ostavljali svojoj djeci s koljena na koljeno pa tako očevi – Očevlje. Ma nije! Nema sela u BiH u komu očevi nisu ostavljali u amanet nešto svojoj djeci. Pa se ni jedno selo osim ovoga ne zove Oćevija. Zovu se kako se zovu. Baveći se ovim novinar Srećko Paponja ima drugo mišljenje kako je došlo do ovog naziva. Put je tuda vodio i majdani radili i za vrijeme Rim-skog carstva. Put je na latinskom Viva vie feminium. Oće nije od očevi već od latinske riječi okulos, što će reći oko. Put preći a oko ima što vidjeti. Pa je vrijeme okulos pretvorilo u oće, a vija osta-la – put. To je jasno svima koji latinski znadu bar toliko koliko

93PROZA

dvije riječi okulis i via. I Ilija je to u svojoj knjizi Oćevac Oćeviji prihvatio. Ilijinu knjigu su neki iz zavisti pokudili, a meni se izni-mno dopala. To sam Iliji govorio ma mi nije baš vjerovao. Ali ono što je uradio nije napisao odhrvaćeno Očevlje već hrvatsko latinski Oćevija. Što je rekao Jesenjin to odhrvaćivanje primismo bez srca ledna, ali zdrave pameti i ne dadosmo se.

U Oćeviji je živio i neki Kovač prezimenom Jakić. Bijaše ne-vjerojatno snažan pa su ga zvali Jaki. Ne po prezimenu već po snazi. Sto kila željeza njemu nije bilo ništa prenijeti s mjesta na drugo. Kao ostalima deset kila. Kad je udarila morija u nas zvana španjola za vrijeme Prvog svjetskog rata pa ljudi počeli umirati listom Jaki Jakić u Stojanovoj birtiji rekne: Lako joj je na ove. Nek udari na Jakog Jakića. Drugi dan nije živ dočekao.

95prikaziESEJ oSviT

ivana CrnjaC

utjeCaj kulture na oBlikovanje jeZika: kategorija Futura u

svijesti engleskog naroDa i jeZika i Praktično Poučavanje u nastavi

Gotovo svaki gramatičar koji djeluje ili je djelovao u bilo ko-jem jeziku bilo kojeg naroda složiti će se u jednom – a to je kako svaka realnost prema sebi oblikuje jezik kojim se taj narod ili bilo koje pleme na svijetu služi. Ali proces je i uzajaman: jezik utječe na stvarnost i oblikuje svijest pojedinca, koji kasnije sa skupinom pojedinaca čini jezik u živoj interakciji, tj. svakodnevnoj (i bilo kakvoj) komunikaciji među ljudima.

Ovaj uvod služi kako bi se predstavila današnja tema1, a zada-tak je bio održati predavanje o temi interkulturalnosti u nastavi. Shodno tome, smatralo se kako je o jeziku uvijek najbolje pričati kroz primjere, a upravo vid interkulturalne nastave predstavlja glavni problem koji se spominje u uvodnoj riječi: nema veće in-terkulturalnosti od svijesti naroda koja se zrcali u doživljaju jezi-ka (i obratno) te njegovom aktivnom poučavanju u nastavi stranih jezika, konkretno engleskog jezika – prijenosu i poučavanju jed-ne kulture u drugu, jedne svijesti o realnosti u sasvim drugačiju naviku i svijest ljudi/djece koji to uče. Zbog toga je i izabrana tema iz gramatike kroz koju će se pokušati prikazati jedan aspekt

1 Tekst pročitan na godišnjem sastanku Aktiva učitelja engleskog jezika Brč-ko distrikta i svibnju 2010. godine.

96 OSVIT 83–84/2015.

interkulturalne nastave, iako ne izravno vezan za taj pojam već u širem kontekstu. Ali možda konkretnije na primjeru: kategorija futura u svijesti engleskog naroda i jezika te njegovo poučavanje kod djece neizvornih govornika engleskog jezika, odnosno, en-gleskog kao stranog jezika u školi.

Povod za ovu temu je bila gramatika Cambridge University Pressa, autora Ronalda Cartera i Michaela McCarthyja, tiskana 2006., ponovljeno izdanje 2007. godine. U toj gramatici piše slje-deće: There is no future tense edning for English verbs as there is in other languages, but English has several widely used ways of reffering to future time (page 629, section number 361).

Kao nastavnicu i ljubiteljicu, a ujedno na neki način i istraži-vačicu engleskog jezika i kulture, ovaj citat me ujedno i jest i nije iznenadio. Prije svega, sama gramatika je urađena na potpuno nov način u odnosu na prethodne. Tako nema mjesta kategoriji glagolskih vremena, već se ona obrađuju skupljena pod jedno-stavnim nazivom: time (vrijeme). To nas dovodi do ključnog pro-blema u nastavi gramatike: kultura (jednako svijest) engleskog naroda i njezin prijenos u svijest drugog naroda – pogotovo u djece, u našem primjeru u Bosni i Hercegovini.

Navedeni citat znači da u engleskom jeziku ne postoji futur ka-kav poznaju jezici sva tri naroda Bosne i Hercegovine (slavenski jezici); nego postoji nešto što „u širem smislu se uzima da bi se iskazalo buduće neko vrijeme“. Problem koji postavlja ovaj po-stulat jest taj što naša svijest priznaje futur kao takav, kao poseb-nu kategoriju, jer analogno tome naša svijest i jest uvijek imala predstavu futura kao budućeg vremena (odnosno doživljaj same budućnosti kao takve kategorije). U engleskom jeziku, zapravo, su sve to konstrukcije koje iskazuju neku radnju koja i hoće i ne će možda biti buduća. U svijesti učenika receptora ciljanog jezika (engleskog) dolazi do konfliktne situacije u razmišljanju i učenju te samim tim i u poimanju stvari, a onda, ishodišno, i uspješnosti učenja i savladavanja tog konkretnog dijela gradiva.

97ESEJ

Kao potvrdu ovome može se iznijeti i primjer iz vlastitog iskustva, u radu s učenicima šestih razreda na području Mostara i Hercegovine primijetilo se da dolazi do sukoba u primanju i učenju futura iz materinjeg jezika i engleskog jezika, a oba se uče paralelno, samo naravno obratnog značenja i drugačije uporabe (gradivo ne prati jedno drugo, ne preklapaju se gradiva i segmenti gramatike materinjeg sa segmentima usvajanja engleskog jezika). Kako bi se stavile jasne granice u poimanju budućeg-sadašnjeg vremena engleskog jezika i budućeg vremena nekog od tri ma-terinja jezika Bosne i Hercegovine, predlažem da se za engleski jezik upotrebljava termin buduća radnja u opreci s terminom bu-duće vrijeme, budućnost, bh jezika.

Problem koji se pojavio kod učenika pri učenju engleskog jezi-ka je da učenici nisu više znali jasno odrediti granicu sadašnjosti i budućnosti u vlastitom jeziku što ih je samo dalje zbunjivalo u pravilnoj uporabi sadašnjih vremena u engleskom jeziku. Kao primjer navest ćemo jedno od dva sadašnja vremena: Present Continuous tense, koji je po svojoj prirodi čisto sadašnje vrije-me: I am singing now. – Sad upravo pjevam. U bh jezicima ovo je sadašnjost, ali ako se govori o engleskom, kad bi se izbacila priložna oznaka now onda bi se rečenica mogla odnositi i na bu-dućnost: Ja ću pjevati. Moja je namjera pjevati. Dolazi do zabune kod učenika engleskog kao stranog jezika, prvo u smislu prezen-ta, a drugo u smislu futura. Zašto u smislu prezenta? To pokazuje drugi primjer:

Train leaves at 10 from Paddington station. – Present Simple. – Vlak polazi u 10 sa Paddingtonske stanice.

Ako bismo dodali u rečenicu: sutra onda bi bilo: Vlak mi po-lazi sutra sa Paddingtona. Takva budućnost u engleskom jezi-ku ne odnosi se na budućnost koja ne ovisi o govorniku nego je unaprijed zadana (budućnost koja ne ovisi o nama). Kod nas se možda uvjetno može govoriti o takvoj budućnosti, ali se zapravo

98 OSVIT 83–84/2015.

odnosi na imperativ prije nego na budućnost (zadana sadašnjost zapravo).

Sljedeći je primjer: They are going to do that (going to future).Odnosi se na bližu budućnost u engleskom, ali kod nas se pre-

vodi kao: Oni će to uraditi – što je futur.Will go – će ići („pravi“ futur – buduća radnja u engleskom

jeziku prepoznata kao čista radnja u budućem vremenu u našem jeziku);

Will be going – konstrukcija koja podrazumijeva nešto kao fik-sirani dogovor koji će do tog trenutka postati sadašnjost a nema ekvivalenta u hrvatskome, jer jednostavno ne postoji nešto što je „sadašnjost u budućnosti“;

Will be done – će biti urađeno; ovdje, opet, imamo konfliktnu situaciju koju djeca ne mogu shvatiti zbog interferencije s mate-rinjim jezikom. Englezi ovo vrlo lako prepoznaju kao zapravo završenu „prošlu“ budućnost (iako se ovdje tek radi o pasivu), ali s njihove točke gledišta to je jednostavno već prošlost, jer će se uraditi do određene točke u vremenu2;

Will be doing, Would have been done – za ove konstrukcije slično je objašnjenje kao i prethodnima, s tim da prva podrazu-mijeva neku malo trajniju radnju, a druga potencijalno ispunjenu/neispunjenu radnju (ekvivalent je budući kondicional u hrvat-skom jeziku).literatura:

Sivrić – Džeba: Way To Go 3, Školska naklada, Mostar, 2009.Mccarthy – carter: Cambridge Grammar of English language,

Cambridge University Press, 2007.barić i oStali: Hrvatska gramatika, GZH/ ŠK, Zagreb, 1997.

2 Carter-McCarthy: Cambridge grammar of English, Cambridge University Press, 2007.

99ESEJ

Danica BartuloviĆ

Bože, otvori naM vrata raja

Gledajući ovaj svijet za upitati se je li ovo uistinu ljudski svi-jet ili ga zaposjedaju nepoznate sile koje na neki način utječu na ljudsku vrstu. Koje su to sile, koliko su snažne i koliko stvarnog utjecaja imaju na naš svijet? Izgleda da su vrlo snažne i prodorne i imaju koban utjecaj na naš svijet. Izgleda da đavao, to dijabolič-no biće, obitava negdje u pukotinama ovoga svijeta, ili možda u nekoj dimenziji postojanja za koju mi ne znamo, ali iz koje može vršiti utjecaj na ljudsku vrstu. Na neki način ne prestaje kinjiti čovjeka, a ima i onih koji mu služe vrlo revno i odano. Tako se ljudski život koji je bio na početku sretan, veoma zakomplicirao. Izlazeći iz idiličnog okružja u kojem je stvoren, čovjek je ušao u nepoznati svijet pun izazova i opasnosti. Dezorijentiran je i često krivo postupa. Unatoč svim poukama i Božjim zahvatima, svim pozitivnim nastojanjima i konačno suvremenom obrazovanju ko-jim se toliko ponosimo, došli smo do toga da ovaj svijet sliči na arenu u kojoj se vodi okrutna borba između iskonskog čovjeka i zvijeri koja se uvukla u čovjekovu nutrinu. To poricati je kao da poričemo da je more slano. Neutralan promatrač koji bi mo-trio ovaj svijet, kakvu bi mu dijagnozu upisao u karton? Da je ovaj svijet pun ljepote u raznim oblicima, ali bolestan, devastiran, konfliktan, dekadentan, okrutan, nepošten, dijaboličan…

S visoko razvijenom tehnologijom, industrijom, medicinom, gospodarstvom, znanošću, kulturom, taj svijet ne uspijeva se uhvatiti za čvrsti oslonac, odnosno ne želi se uhvatiti za Boga o

100 OSVIT 83–84/2015.

kojem je ovisan više nego što može i zamisliti. Upada u sve veću dekadenciju. Ono što bi trebalo služiti dobru, jednako služi dobru i zlu. Svi smo danas ubačeni u neke i nečije programe, programi-rani, a očekuje se i skoro čipiranje. Za većinu je tajna da su nekim bolesnicima koji boluju od teških bolesti, kao što je Parkinsonova bolest, uz njihov pristanak, ugrađeni čipovi. Malo pomalo to će postati praksa. Veliki dio ljudske populacije nije probuđen. Ima onih koji nose svjetiljku i rasvjetljavaju svijet, ali mnogi bježe u tamu.

Bilo je kroz povijest otpora spram onoga što čovjeka srozava na nisku razinu, lišava prava na slobodu i dostojanstvo. Borbe protiv nehumanog izrabljivanja, staleških povlastica pojedinaca, neprihvatljivih ideologija i indoktrinacija. I tako bi se moglo u nedogled o nevoljama i promašajima, o pravima i obespravljeno-sti, o nasilju i dominaciji, o vlasti i bezvlašću. To nije Bog zami-slio, ni prihvatio, ni dopustio. Očito je da nas sila zla koja nas je povukla za sobom, na to prisiljava. Vidimo kako je lako nekoga navesti na zlo, posebno dijete i mladu osobu, a ni zreli ljudi ne odolijevaju napastima. Previše je pohlepnih, previše onih koji su zaboravili što znači biti čovjek.

I tako teče naša povijest. Jesmo li neznalice? Mnogi jesu, mnogi su naivni, ali mnogi su shvatili i shvaćaju položaj čovje-ka, odnosno povijest čovječanstva. I svi osjećamo i podsvjesno znamo da se svijet treba promijeniti. Ali kako? Ljudskom inteli-gencijom? Ljudskom snagom? Ljudskom voljom i trudom? Preo-brazbom svijesti o kojoj mnogi danas govore? Sve su to poželjne komponente kojima se nužno koristiti na ispravan način, ali s tim ne će ići. Danas nas medijski gotovo hipnotiziraju raznim suvre-menim bajkama. Pokrivaju prljavštinu ali ona izvire na sve pore. Govore nam: bit će bolje. Netko i vjeruje u to, ali sve više je onih koji shvaćaju da, iako ljudski um i inteligencija nisu ograniče-ni, čovjek sam ne može izići iz ovog začaranog kruga. Tek kad

101ESEJ

se ljudska bića u potpunosti predaju Bogu, utonu umom, srcem, duhom i dušom u Presveto Trojstvo i osjete istinsku povezanost s Bogom, osjetit će u sebi buđenje svjetla, buđenje vjere i nade. Započeti rast u duhovnom pogledu što širi horizonte, usmjerava prema svjetlu, vodi izlasku na čistinu. Osjetit će poticaj da započ-nu mijenjati život, prebace interes s onih stvari kojima smo zaro-bljeni na nešto korisno. Netko primjerice gledajući serije provede pred tv-ekranom i do sedam-osam sati, što je kompletno radno vrijeme. Netko u kafiću dnevno prodangubi i više od tri-četiri sata. Netko u velikim šoping centrima satima lunja bez ikakve potrebe. Izdvojiti za duhovnost pola sata dnevno i prebaciti se na duhovnu dimenziju, bilo bi dovoljno, i duh će se početi buditi i postupno preuzimati odgovornost za čovjekovu egzistenciju. Poboljšavati duševno, psihičko i tjelesno zdravlje, oplemeniti osjećaje i osjete, davati čovjeku nova usmjerenja. Porast će i inteligencija. Osjećaji postati dublji, profinjeniji. Rast će ljubav, suosjećanje, razumije-vanje. Nije to jednostavno, no zato postoji molitva, Sakramenti... Tako se ulazi u ozračje dobra. Čovjek se doista rastereti bez obzi-ra koliki teret nosio. Ona oštra crta između sadašnjosti i vječnosti postupno se briše i sve se stapa u jednu cjelinu. Učini se čovjeku da bi mogao doći dotle da klikne: „Bože, otvori nam vrata raja“. Kad nas bude mnogo koji to mogu reći, uspjeh je zagarantiran. To je izlaz iz kaveza, iz arene.

103znanstveno podruČjezNANSTVENO pODruČJE oSviT

sanja nikčeviĆ

kako kaZaliŠte slijeDi sMjene svjetonaZora ili ZaŠto viŠe ne voliMo

aFirMativne Priče!

Koliko god umjetnost pokušava uvjeriti samu sebe da je izvan politike, izvan ideologija i sl., današnja vladajuća poetika u um-jetnosti, onoj tzv. visokoj i priznatoj umjetnosti, je naprosto trend ili moda. Koliko god se umjetnost pokušava uvjeriti da je slobod-na i kritična prema društvu taj trend je posljedica smjene svje-tonazora u društvu koju umjetnost poslušno odražava što ću u tekstu pokušati pokazati na kazališnim primjerima.

važnost kazališta ili iz svetog na scenu

Kazalište, i to ono koje financira država/društvo i koje smatra-mo glavnom strujom, uvijek odražava temeljni svjetonazor i poli-tiku društva te odražava dominantnu društvenu hijerarhiju vrijed-nosti. Nije slučajno HNK u Zagrebu osnovao Sabor, nije slučajno Sabor od početka imenovao intendanta kao državnog činovnika u rangu ministra!1 HNK je osnovan s vrlo važnim političkim i društvenim ciljem, kao mjesto koje će definirati i promovirati hr-vatski identitet u obrani od drugih kultura koje su se pokušale na-

1 Hrvatski sabor donio je 1861. Zakon o kazalištu kojim je HNK proglašeno narodnom ustanovom najviše nacionalne kulturne važnosti.

104 OSVIT 83–84/2015.

metnuti. Zato nije slučajno da i danas intendanta HNK u Zagrebu postavlja Sabor, a intendant je i danas politička funkcija u rangu ministra u vladi.

No, ta društvena funkcija kazališta i njegova povezanost s po-litikom i društvom ide puno dalje od 19. stoljeća kad je osnovan HNK. Ide u same početke kazališta koje je u europskoj kulturi proizašlo iz rituala, dakle onog najsvetijeg u društvu. Iako su u antici zabavljači zabavljali po trgovima, ljudi predstavljali u ne-kim situacijama određene likove (pogrebne svečanosti), ono što danas smatramo kazališnom umjetnošću krenulo je iz rituala po-svećenog bogu Dionizu. Od 5. stoljeća prije nove ere kazalište je govorilo o vjeri drugim sredstvima u sklopu Dionizovih igara koje su bile sveti ritual, a i ono samo je imalo auru svetosti. Ne samo da je bilo skupo (postaviti tri tragedije na igrama je bilo jed-nako skupo kao i opremiti ratni brod) nego je bilo izuzetno važno. Kazna za remećenje igara mogla je biti smrtna!2

Kazalište je služilo za osnaživanje publike i prenošenje naj-važnijih istina, davalo pouku o vjeri i načinu života u skladu s njom. Takvu je ulogu imalo u antici, epohi od koje brojimo našu civilizaciju, ali je uloga ostala identična i u drugoj temeljnoj epo-hi naše civilizacije, srednjem vijeku. Dakle, kazalište je bilo ritu-alno i sveto, iznimno važno za zajednicu punih 15 stoljeća naše civilizacije.

2 Vidi knjige o povijesti kazališta: D’Amico, Silvio: Povijest dramskog tea-tra, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1972., poglavlja „Uvod“, str. 19. – 32. i „Grčka i Rim“, str. 25. – 37.; Molinari, Cezare: Historija pozorišta, Vuk Karadžić, Beograd, 1972., poglavlja „Porijeklo grčke tragedije i satirske drame“, str. 25. – 34. i „Arhitektura helenističkih i rimskih pozorišta“, str. 57. – 60.; Carić Crnojević, Dubravka: O kazalištu i drami tijekom stoljeća, Alfa, Zagreb, 2014.

105znanstveno podruČje

kršćanstvo kao dominantan svjetonazor i umjetnost koja osnažuje

Iako je funkcija kazališta ostala ista u ove dvije velike epo-he, velika promjena se dogodila na razini svjetonazora. Mitolo-giju kao vjeru antičkog svijeta u srednjem vijeku zamijenilo je kršćanstvo. Od srednjeg vijeka u našoj kulturi vlada kršćanski svjetonazor koji ima vrlo čvrstu hijerarhiju vrijednosti u društvu. Svjetonazor uvijek razrješava temeljna pitanja koja si postavlja-mo a koja definiraju naš odnos prema onome iznad nas (Bogu, životu nakon smrti), onome izvan nas (svijetu, društvu, politici) i onome u nama (tko sam ja).3 Svjetonazor definira ulogu, svrhu i smisao te tri razine i vrlo je važan jer određuje i naše djelovanje, određuje naše ciljeve.

U kršćanskom svjetonazoru na prvoj razini svijet oko nas tu-mači se vjerom (kršćanstvom), Bog je predstavnik, a ljubav glav-ni osjećaj jer je u kršćanstvu temeljna osobina Boga da je otkupio ljude smrću na križu iz ljubavi prema njima. Na drugoj razini vlada dužnost kao temelj odnosa prema društvu a predstavnik je kralj. Na trećoj razini čast je temelj odnosa prema pojedincu a predstavnik je očinska figura. To znači da je u tom svjetonazoru pojedinac, pa čak i sam Bog Isus Krist, uvijek podređen višim idejama i ciljevima i uvijek se postavlja pitanje što netko može ili treba napraviti za opću ili širu dobrobit. Zato što je opći cilj sve tri razine bio spas duše odnosno uključivanje čovjeka u nešto više od njega u, pojednostavljeno rečeno, dobru vječnost.

U povijesti kazališta neke su epohe bile izrazito afirmativne prema tom svjetonazoru i odražavale ga na sceni s time da se mi-jenjalo koja se komponenta prikazuje. Srednji vijek je prikazivao prvu komponentu u žanru koji zovemo prikazanja. Bio je to Krist

3 Sire, James W.: Izazov svjetonazora, Stepres, Zagreb, 2002.

106 OSVIT 83–84/2015.

na sceni u Muci (Pasiji) ili sveci u mirakulima. Druga komponen-ta dominira na sceni u baroku s Calderonovim paradigmatskim djelom Život je san kojemu je tema dužnost kralja prema svijetu oko sebe. Treća komponenta je dominirala u građanskoj drami 18. i 19. stoljeća u melodramama, pučkim komadima, dobro skro-jenim komadima i sl. (npr. Freudenreichovi Graničari) koji svi govore o obiteljskim problemima. No, ista hijerarhija vrijednosti je uvijek prisutna u podtekstu jer sve te drame govore o proble-mima u svijetu kao smislenom mjestu pod budnim okom višnjeg Boga.

Tim epohama redovito su se suprotstavljale tzv. „oponašatelj-ske“ epohe.4 One su imale uzor u nekom drugom umjetničkom sustavu, najčešće antici (renesansa i klasicizam) te u mitovima (romantizam), iako je i dalje u društvu vladao kršćanski svjetona-zor. Zato je umjetnost dobila neku drugu funkciju, ali i podijelila publiku. U afirmativnim epohama svi su mogli ići u kazalište, svi su razumjeli kazalište i ono je služilo za osnaživanje zajednice. U oponašateljskim epohama kazalište je postalo zabava za oda-brane, za one obrazovane, za one koji „razumiju“, jer je uživanje u kazalištu zahtijevalo određena znanja koja nisu bila dio općeg znanja o svijetu (latinsku, grčku i druge mitologije...). Zato se od renesanse dogodio rascjep publike na obrazovanu i neobrazovanu koji je uvijek prisutan u svim „oponašateljskim“ epohama.

4 O osnovnim osobinama pojedine epohe vidi u: Solar, Milivoj: Povijest svjetske književnosti, Golden Marketing, Zagreb, 2003. Specifičnosti ka-zališnih epoha vidi u knjigama iz fusnote br. 1. Oponašateljske epohe je usvojen termin jer su i same epohe to isticale kao vrlinu. Afirmativne epohe je novi termin koji uvodim u tumačenje. Novo u analizi je i odnos epoha prema vladajućoj hijerarhiji vrijednosti koji se uvijek podrazumijevao u kontekstu, ali nije ovako jasno i komparativno postavio.

107znanstveno podruČje

novi svjetonazor u društvu i promjena funkcije umjetnosti

Kao što je srednji vijek veliki civilizacijski lom u odnosu na prijašnje vrijeme, tako se u 19. stoljeću dogodio drugi veliki lom u cijeloj europi: promjena svjetonazora koji je definitivno zavla-dao polovinom 20. stoljeća (nakon II. svjetskog rata), a vlada i danas. Radi se o ateističkom svjetonazoru (nekad nazivanom i sekularizam). U njemu je drugačija hijerarhija vrijednosti. Razum je u temelju tumačenja svijeta, znanost je zamijenila vjeru. Istina je dominantna vrijednost te prve razine, a znanstvenik je postao glavni predstavnik istine. Naravno da su vjera i Bog proglašeni neznanstvenim i nazadnim te protjerani u privatnu sferu. Na dru-goj razini kritika je postala dominantan odnos prema društvu iz uvjerenja da će objektivno (dakle razumsko, znanstveno) i istinito prikazivanje problema i mana dovesti do poboljšanja društva uz pomoć te iste znanosti i tehnologije, a naporima samih ljudi. Slo-boda (i oslobađanje) pojedinca postala je glavni cilj treće razine. Pojedinac je postao središte svijeta jer je sve podređeno njego-vom boljitku, ali više nema ničega izvan čovjeka i njegova razu-ma. Glavni cilj sve tri razine je sreća pojedinca na zemlji.

To se odrazilo i na umjetnost – krajem 19 st. realizam je uveo kritiku društva kao jedinu legitimnu funkciju visoke umjetnosti u želji da poboljša društvo.5 To je u početku izgledalo smisleno jer je umjetnost uvijek ukazivala na probleme. Sada se samo pro-mijenilo svjetonazorsko uvjerenje, promijenio se okvir svijeta i krajnji cilj. No, i ta nova pozicija umjetnosti je u početku funkcio-nirala. Ibsenova Nora ili kuća lutaka jest upozorila da je žena vla-

5 Zola, emile: „eksperimentalni roman“ u Miroslav Beker (ur): Povijest književnih teorija, SNL, Zagreb, 1979., str. 384. – 391., a vidi i Emile Zola: „Naturalizam u pozorištu“ u Mirjana Miočinović: Rađanje moderne književnosti – drama, Nolit, Beograd, 1975.

108 OSVIT 83–84/2015.

sništvo u muškom društvu, a nakon što je američki kongresmen vidio dramu Tobacco road6 zgrozio se nad prikazanim životom duhanskih radnika i pokrenuo zakon o minimalnoj nadnici.

Međutim, proglašavanje isključivo kritike visokom umjetno-šću i insistiranjem na sve jačoj i žešćoj, tzv. bespoštednoj kriti-ci, pretvorilo je početno objektivno i konstruktivno kritiziranje u neobjektivno, destruktivno i nihilističko kritizerstvo. Više se ne prikazuje zlo kao posljedica neke situacije koja se može promije-niti, razumjeti, iz koje se može nešto naučiti. Ne, zlo se prikazuje kao jedino, popuno i zauvijek, gotovo petrificirano trajno stanje svijeta. Da je to sve skupa posljedica određene mode dokazuje izbor mana koje se zamjeraju svim društvima, bez obzira imaju li doista taj problem u društvu ili ne. Npr. kritizira se rasizam, ho-mofobija, nacionalizam, vjerski osjećaji. U sklopu toga prikazuju se samo određeni segmenti društva (prostitucija, droga, seksualne aberacije svih vrsta), a podigla se i razina prikazivanja nasilja do te mjere da je u drugoj polovici devedesetih prazno prikazivanje što okrutnijeg i što realističnijeg nasilja zavladalo europskim sce-nama pod nazivom „Nova europska drama“.7

Tako se početna želja za mijenjanjem svijeta na bolje pretvo-rila u nametanje negativne slike svijeta kao jedine oko nas. Pri tome su ljepota i pozitivne emocije (sreća, ljubav, prijateljstvo) proglašene kičem, a sve afirmativne priče koje na bilo koji na-čin govore pozitivno o svijetu oko nas (bilo sretnim krajem, bilo vjerovanjem da svijet ima smisla unatoč nesretnom kraju) progla-šene su nerealnima ili „pukim i praznim“ podilaženjem publici. Sredinom 20. stoljeća s teatrom apsurda definitivno je iz visoke

6 Prema romanu erskina Caldwella o teškom životu radnika berača duha-na Jack Kirkland je napisao dramu Tobacco Road (Duhanski put) koja je 1933. premijerno postavljena na Broadwayu i postala hit.

7 Nikčević, Sanja: Nova europska drama ili velika obmana 2 (drugo, dopu-njeno i prošireno izdanje), Zagreb, 2009.

109znanstveno podruČje

umjetnosti izbačena katarza što je bilo i logično jer u svijetu bez Boga nema se u odnosu na što pročistiti emocija koju izazove događanje na sceni.

Što je najgore iz tog svjetonazora tumačimo svijet oko sebe, ali i prošle epohe, pa zato više ne volimo one afirmativne (srednji vi-jek, barok i građansku dramu 18. i 19. stoljeća, epohu koju nismo ni imenovali), a jako volimo oponašateljske (poput renesanse i klasicizma). Antiku koju ne možemo zanijekati, a bila je izrazito religiozna i afirmativna prema svom dobu, reinterpretiramo. Zato tragedije više ne tumačimo iz kora koji je glasnogovornik pisca i društva i koji kritizira junaka zbog njegove pogreške, nego je tu-mačimo iz junaka i njegove pobune prema bogovima, a pogrešku umanjujemo.

Što je danas hrabrost prikazati na sceni?

Zašto je kritika društva otklizala u „pljuvanje“ svijeta oko sebe, u poništavanje bilo kakvog smisla ili pozitivnih vrijednosti, teško je reći. Možda zato što se pokazalo da vladajući svjetonazor ne može riješiti probleme ni znanošću ni tehnologijom, a bome ni razumom. Pojedinac je danas usamljeniji, jadniji i nesretniji nego ikada prije. Možda nam zato sad umjetnost tumači da zapravo u svijetu oko nas ne samo da nema Boga, nego nema ni sreće, ni pravde, ni ljubavi. Možda se to događa zato što je onaj stari kršćanski svjetonazor i dalje prisutan u većini ljudi (u onoj privat-noj sferi u koju je protjeran) pa je vladajući svjetonazor nervozan i pokušava što drastičnijim sredstvima uništiti sve ono što je taj stari svjetonazor volio i veličao.

U svakom slučaju umjetnost vladajući svjetonazor slijedi u stopu pa se zato danas u umjetnosti, a i u kazalištu, „nose“ teške boje. Kada neki umjetnici „pljuju“ sve oko sebe na najružniji mo-

110 OSVIT 83–84/2015.

gući način, kad vrijeđaju ljude i sve njihove plemenite osjećaje (ljubav, prijateljstvo, domoljublje, vjera), proglašavaju nazadni-ma i opasnima, smatraju da su jako hrabri. Kao, u Hrvatskoj, re-datelji Oliver Frljić ili Ivica Buljan. Oni stalno govore o „hrabro-sti kazališta da kritizira društvo“, o „nužnosti suočavanja društva s njegovim lošim stranama kroz kazališne predstave“. Međutim, oni uopće nisu hrabri jer slijede vladajući svjetonazor i europski trend.8 Te iste slike napadanja društva kao rasističkog, homofob-nog, nacionalističkog i vjerski zatucanog (uz puno golotinje, krvi i pljuvanja na sceni), a bez obzira na prave probleme u društvu, mogu se vidjeti i po europskim glavnim kazalištima.9 Upravo zato što su u skladu s vladajućim svjetonazorom nagrađeni su najvaž-nijim pozicijama u tzv. glavnoj struji kazališta – Oliver Frljić je postao intendant riječkog HNK, a Ivica Buljan direktor Drame u zagrebačkom HNK i glavni za Dubrovačke ljetne igre, naš naj-važniji državni festival. Upravo zato u mreži europskih festivala se izmjenjuju isključivo takve predstave kao da su sve iz istog pera nastale.10

Najbolji dokaz da se ne radi o pravoj potrebi za promjenom društva na bolje nego trendu je taj vrlo uzak popis grijeha koji se nose (rasizam, homofobija, vjerska zatucanost ali samo odre-đenih vjera i seksualne aberacije svake vrste) i „razotkrivanje“ samo određenih institucija. Bez obzira koji su stvarni problemi u pojedinoj zemlji. Sad odjednom svi iz crne kronike izvlače jed-8 O identičnoj situaciji u krakovskim kazalištima glavne struje vidi u Nikče-

vić, Sanja: „Kroatisti, suvremena hrvatska drama i kazalište u Krakowu“, Vijenac, 19. 3. 2015.

9 Nikčević, Sanja: „Nacionalni identitet u doba globalizacije ili hajdemo naći nešto ružno u vlastitom domu!“, Republika 4/2011., str. 32. – 58.

10 Usporedite program Festivala svjetskog kazališta u Zagrebu koji dovodi najznačajnije predstave u europskoj kazališnoj glavnoj struji. http://www.zagrebtheatrefestival.hr/

111znanstveno podruČje

nog pokvarenog svećenika, jednog napadnutog homoseksualna i podižu to na paradigmu krivice cijele zemlje. Odjednom nikoga više – ni od europskih ni od hrvatskih „hrabrih“ kazalištaraca – ne zanimaju prava radnika, iako su nam se dogodile ozbiljne turbulencije u društvu i nezaposlenost je veća nego ikada. Nikoga u toj „hrabroj“ umjetnosti koja se „suočava s problemima druš-tva“ ne zanima ni problem mafije. Nitko ne govori o grijesima velikih korporacija, banaka ili nevladinih udruga koje su također mogući paravani za ilegalne radnje... Nitko ne govori o pravima žena osim kao o pravu na raspolaganje svojim tijelom ili kao su-dionicu u onim seksualnim aberacijama. Ne, vrlo se točno zna što se „raskrinkava“.

Evo samo jedan vrlo konkretan primjer da se doista radi o modi (a ne umjetničkoj inspiraciji ili hrabrosti na koju se umjet-nici često pozivaju): sudbina drame Svećenikova djeca Mate Matišića. Sadržaj: u želji da poveća natalitet svećenik u dogo-voru s trafikantom buši kondome i u prvom činu sve izgleda kao komedija da bi se u drugom pretvorilo u tragediju jer svećenik krije strašnu tajnu. Trafikantova žena je sa svećenikom zanijela, abortirala i ostala neplodna pa kasnije ukrade tuđe dijete… Jest, drama je napisana protiv Crkve i svećenika, ali primjećujete da nema pedofilije. Zato što je napisana 1999. a tada se taj grijeh kod nas nije toliko „nosio“! Kada je redatelj Vinko Brešan po drami snimio film 2013. dodao je pedofiliju kao glavni grijeh jer je sad i kod nas postala moda razotkrivati taj porok! A kad je redatelj Mario Kovač nakon filma postavio originalnu dramu u kazalištu Kerpempuh 2014. kritičari su ga napali da nije dovoljno hrabar da stavi i pedofiliju! Kovač se branio da je u originalnom tekstu nema, ali nije mu pomoglo! Sad se taj grijeh „nosi“ i mora ga biti!

Zato bi danas u HNK bilo hrabro postaviti komad koji po-kazuje dobrog svećenika (na primjer Sveti Roko na brdu Milana

112 OSVIT 83–84/2015.

Grgića) ili brak u kojem se ljudi vole i zajedno uspješno prolaze kroz krize života. Jer bi to bilo protiv vladajućeg svjetonazora.

Dobra i loša vijest ili publika uzvraća udarac

Loša vijest je da takvo stanje nije posljedica komunističkog režima pod kojim smo živjeli nego da se umjetnički trend crnila kao posljedica promjene svjetonazora dogodio u cijeloj europi.11 Očito je da je osnovna hijerarhija društva u cijeloj europi također ateistička iako kapitalistički društveni sustav i neoliberalizam kao njegova ideologija načelno prihvaćaju vjeru u Boga.

Zanimljivo je da se taj tip umjetnosti nameće često pod izgo-vorom da ga traži tržište. To znači da ga publika želi. Međutim, to nije istina. Mi ne devalviramo vrijednosti našeg društva zbog trži-šta nego zbog svjetonazora. Najbolji dokaz za to je bijeg publike iz kazališta glavne struje. HNK kao naše najveće kazalište danas ne može napuniti svoje gledalište od 800 mjesta pa gradi male scene (Svi smo mi kraljevi se igralo na malenoj sceni u Kineskom paviljonu na velesajmu s gledalištem od otprilike stotinjak mje-sta) ili rade jednokratna događanja tzv. „filozofski teatar“ gdje u sezoni gostuje nekoliko poznatih teoretičara i govori sa scene o 11 Brojni su primjeri tih izjava po medijima, evo samo nekih: Ora, Ines: „Ivica

Buljan: Zahvalan sam na brutalnim napadima, oni me čine jačom osobom“, Arteist, 9. 5. 2014. http://arteist.hr/ivica-buljan-zahvalan-sam-na-brutal-nim-napadima-oni-cine-jacom-osobom/; Žiković, Doris: „Kazališni reda-telj koji uznemiruje duhove / Intervju Oliver Frljić: Govorim o onome što svi znaju, a o čemu šute“, Novi list, 11. 6. 2012. http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Oliver-Frljic-Govorim-o-onome-sto-svi-znaju-a-o-ce-mu-sute; Tamara Borić: „Intervju / Ivica Buljan: „Vraćanje na ideološke teme pokazuje koliko se ne možemo suočiti sa sadašnjošću”, Nacional, 10. 9. 2015. http://www.nacional.hr/intervju-ivica-buljan-vracanje-na-ideolo-ske-teme-pokazuje-koliko-se-ne-mozemo-suociti-sa-sadasnjoscu/.

113znanstveno podruČje

svojim stavovima. Medijski se ono prvo prezentira kao „osvaja-nje novih prostora“,12 a ovo drugo kao „uspjeh sezone“!13 Naime, ta kazališta glavne struje imaju jaku financijsku potporu države, medijske odjeke i festivalsku mrežu na kojoj se rotiraju i dobiva-ju nagrade, ali nemaju publiku. Na bilo kakvo traženje publike drugačijeg repertoara uvijek se odgovara tezama da je publika „nazadna“ (neće nam valjda primitivci određivati program!), „licemjerna“ pa ne želi vidjeti svoje mane u ogledalu kazališta (kako se to govori za trenutačnu predstavu ZKM-a Drakula u ko-joj dominira eksplicitni seks na sceni, nasilje i krv)14 i/ili „samo“ neobrazovana pa je zato treba podučiti. Sjećate se da su sve opo-našateljske epohe imale problema s publikom?

Dobra vijest je da je kazalište onog „starog“ svjetonazora, ka-zalište koje govori o smislu svijeta i našem mjestu u njemu, ostalo živjeti na rubovima glavne struje grada npr.: Histrioni, Gavran teatar, exit, Komedija, scena na Peščenici ili Trešnjevci. Živi i

12 I u najavi sezone (http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/394737/Sto-do-nosi-nova-sezona-zagrebackog-HNK.html) i u kritici predstave vidi: Hr-gović, Maja: „Svi smo mi kraljevi a ne ljudi, jezik djece u svijetu odraslih“ Novi list, 29. 4. 2015. http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Mi-smo-kraljevi-a-ne-ljudi-jezik-djece-u-svijetu-odraslih

13 http://www.hnk.hr/vannesa-redgrave-gosca-filozofskog-teatra/14 Naravno, upitno je hoće li tko od pravovjernih dušobrižnika koji se nad

teatrom zgražaju na ulici sjesti u mrak kazališta i pokušati shvatiti jednu jasnu, umjetnički snažnu, sliku svijeta koji nas okružuje ili ćemo ponovno slušati puritanska zgražanja nad golim tijelima glumaca, jer to je mnogo lakše nego zamisliti se nad porukama koje ekipa predstave (uz redatelja velik je posao napravila dramaturginja Kata Gyarati) baca u lice publici, tjerajući je da misli. To je završetak kritike o predstavi. Radović, Bojana: „Premijera Drakule u ZKM-u / Brutalno nasilne slike Petera Urbsna koje tjeraju na razmišljanje“ Večernji list, 28. 9. 2015. Budući da sama kritičarka kaže da u predstavi postoji isključivo prikazivanje seksa na sceni i puno krvi bez teksta ili konteksta događanja, zanimljivo je o čemu bi se trebalo razmisliti.

114 OSVIT 83–84/2015.

na rubovima zemlje: u nekim pokrajinskim kazalištima (2014. godine dubrovačko se kazalište usudilo postaviti Nenadićevo Prikazanje muke Isusove, a osječko Claudelovo Navještenje) ili u kazališnim amaterima koji u Hrvatskoj godišnje naprave 150 novih predstava i imaju desetak festivala ili kazališta.15 U svima govore o problemima koji ih se tiču ali iz vizure onog starog svje-tonazora. Takvo kazalište živi i u izvanrednim situacijama kad više nisu važni vladajući trendovi kao npr. Domovinski rat u Hr-vatskoj. Sve su drame pisane iz pozicije žrtve i napadnutog, znalo se tko napada, ali nije bilo mržnje. Tada su se čak i u kazalištima glavne struje igrale i pisale izrazito afirmativne drame u kojima je, i nakon smrti glavnog junaka, ostala živjeti pozitivna emocija. S povratkom svjetonazora, vratila se i katarza.16

Ta vrsta kazališta nema medijsku pozornost: ove godine Histri-oni su za obljetnicu 40 godina postojanja dobili dva mala članka, Gavranova stota izvedba predstave Sve o ženama u Bratislavi malu vijesticu.17 (U mojoj arhivi dostupno je četrdesetak tekstova izišlih u tiskanim medijima glavne struje samo u tri ljetna mjese-ca /srpanj, kolovoz i rujan/ o Oliveru Frljiću i isto toliko o Ivici Buljanu.) Nema niti ekvivalent državnog novca glavnoj struji. Ali ima publiku koja međusobno usmeno prenosi informacije.

No, događa se još jedan neobičan fenomen. Kod nas (kao i u cijeloj europi) kultura je izrazito subvencionirana i postoji jasan krug ljudi koji se njome bave. U Hrvatskoj se zadnjih nekoliko godina događa fenomen koji bih nazvala: publika uzvraća udarac.

15 O aktivnostima kazališnih amatera u Hrvatskoj najviše podataka ima na stranci krovne udruge amaterizma u Hrvatskoj, Hrvatskog sabora kulture: http://www.hrsk.hr/

16 Primjere vidjeti u: Antologija hrvatske ratne drame 1990. – 1995., Alfa, Zagreb, 2011. i Antologija hrvatske ratne komedije 1991. – 1997., Privla-čica, Vinkovci, 2013.

17 (dde) „Stota izvedba Sve o ženama u Bratislavi“, Večernji list, 30. 9. 2015.

115znanstveno podruČje

Publika je počela sama organizirati svoje programe. Ljudi koji nisu iz kulture u užem smislu riječi počeli su bez ikakvog držav-nog novca pokretati programe kakve bi rado gledali.

Od 2005. izdavačka kuća Verbum je pokrenula Dane kršćan-ske kulture u Splitu i Dalmaciji, već šest godina postoji natječaj za duhovnu književnost Stjepan Kranjčić u Križevcima, a u zadnje dvije godine pokrenuta su čak tri festivala: 2014. Dani Kalmana Mesarića u Prelogu, a 2015. FRKA, Festival radosne kulture u Virovitici i Festival kršćanskog kazališta na Svetom Duhu u Za-grebu. Sve pojedinci, sve bez državne potpore. Sve iz potrebe.

U zaključku: ja sam optimist. Iako moj svjetonazor ne vlada u glavnoj struji, ima dovoljno „zraka“ da preživi u kazalištu a nadam se njegovom povratku na glavnu scenu. Jednog dana, u čitavoj europi.

116 OSVIT 83–84/2015.

Fabijan lovriĆ

toMislav Marijan BilosniĆ – jeDinstvena Pjesnička Partitura

ili O ISTOM S MNOGO RAZLIČITOSTI

UDK: 821.163.42.09 Bilosnić, T. M.

sažetak

U ovom radu cilj mi je pokazati književna nastojanja kako bi se okružje biljnih vrsta, pa i one same u ljepoti okružja, uzdiglo na emocionalni i misaoni simbol, ljepote, žudnje i kulture, te prostor u kojemu se odvijaju najintimniji trenutci ljudskoga postojanja od pradavnih dana do danas, kada se iz tiska pojavila pjesnič-ka zbirka Vrt, Tomislava Marijana Bilosnića1. Vrtovi nisu samo

1 Tomislav Marijan Bilosnić rođen je u Zemuniku Donjem 18. siječnja 1947. U hrvatskoj kulturi djelovanjem plijeni pozornost širinom svojih umjet-ničkih preokupacija. U prvom redu književnik, pjesnik, feljtonist, putopi-sac i kritičar, ovaj se umjetnik jednako uspješno bavi slikarstvom i umjet-ničkom fotografijom, dok je dobar dio svoga životnog vijeka proveo radeći kao novinar, reporter i urednik u više novina, revija i časopisa. Osnovnu školu polazio je u Zemuniku, Srednju tehničku školu i Filozofski fakultet u Zadru.

117znanstveno podruČje

postali mjesta ugode, nego i mjesta šaputanja, mjesta ljubavnih ugoda, ladanjska mjesta, kulturološka mjesta bogata mirisima i oblicima u kojima čovjek osjeća nesvakidašnju slobodu, spokoj i stvaralačko nadahnuće. U okrilju vrta Cvita Fiskovića2 u Ore-biću, upoznao sam i veliko književno ime Petra Šegedina3 koji je tvrdio kako mu upravo kut toga vrta daje perspektivu i pročišća-va misao za buduće literarne stranice koje nastaju. 2345

Uz vrtove i raskoš floralnog uzduha, obično se pridodaje žubor vode, neka fontana, zatim pjev ptica koje se okupljaju zbog vode ili sjemenja, i, eto ugođaja u kojemu čovjek osjeti bujanje ideja za stvaralački rad. O vrtovima su pisali: Tagore4, Karahasan5,

2 Cvito Fisković (Orebić, 24. prosinca 1908. – Split, 13. srpnja 1996.), hr-vatski povjesničar umjetnosti. Diplomirao je povijest umjetnosti i arheo-logiju te radio kao kustos Arheološkog muzeja u Splitu, direktor Konzer-vatorskog zavoda za Dalmaciju i voditelj Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku. Razvio je i unaprijedio službu zaštite spomenika kulture u Dalmaciji. Proučavao je umjetnost i kulturnu povijest. Objavio je knjige,

3 Petar Šegedin (Žrnovo na Korčuli, 1909. – Zagreb, 1998.), hrvatski proza-ist. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio kao profesor, zatim neko vrijeme u diplomaciji, a poslije u kulturnim ustanovama i kao profesionalni književnik. Ugled je stekao već ranim romanima Djeca božja, Osamljenici i Crni smiješak, u kojima napušta model tzv. socijalističkog realizma, ograničavajući fabulu i podređujući je analizi stanja ljudske svi-jesti u kriznim situacijama, s naglašenim ozračjem tjeskobe, osamljenosti i teškoća u međuljudskoj komunikaciji. rasprave i članke, a bio je i urednik brojnih stručnih i znanstvenih časopisa.

4 Rabindranath Tagore (1861. – 1941.), indijski pjesnik, jedan od rijetkih azijskih pisaca koji su još za života uspjeli steći širok krug čitatelja na Zapadu. Prodro je u Europu naglo, oko 1913. godine. Nobelovom nagra-dom nagrađen je već za prvu svoju na engleski jezik prevedenu knjigu, zbirku pjesama Gitanđali.

5 Dževad Karahasan (rođen u Duvnu, danas Tomislavgrad 1953.) je bosans-kohercegovački književnik, dramatičar, esejist, romanopisac.

2 3 4

118 OSVIT 83–84/2015.

Paljetak6, Čapek7... i Bilosnić. Sigurno tu, kada je o vrtovima riječ, nije niti početak niti kraj, iako su slavni Semiramidini vr-tovi ušli u legendu kao jedinstveni fenomen između malobrojnih svjetskih čuda, sedam svjetskih čuda, nadmašujući ljepotom i eksterijerskim skladom te raznovrsnošću i bogatstvom bilja sve poznate tvorevine koje je izgradila ljubav.

ključne riječi: Tomislav Marijan Bilosnić, vrt, vrtovi, pjesniš-tvo, ljubav…

uvod

Jedan od rijetkih autora koji uspijeva zadržati dah ideje u op-segu poznatih ili naslućenih granica pronalazeći snagu i ljepotu pjesničkoga alata kako bi uzorito pjevao pod prozorima ljepote.

6 Luko Paljetak rođen je u Dubrovniku 19. kolovoza 1943. Osmogodišnju školu te petogodišnju Učiteljsku školu i dva semestra Pedagoške akademije završio je u Dubrovniku. Godine 1964. upisao je Filozofski fakultet u Za-dru (hrvatski jezik i književnost i engleski jezik i književnost) i diplomirao 1968.

Nakon studija, od 1969. do 1973., radio je kao dramaturg i redatelj u Ka-zalištu lutaka Zadar, a zatim od 1973. do 1978., kao asistent na Katedri za noviju hrvatsku književnost i na Katedri za svjetsku književnost. U to vri-jeme bio je jedan od urednika časopisa Zadarska revija. Nakon prestanka rada na Filozofskom fakultetu u Zadru 1978., vratio se u Dubrovnik gdje i danas živi.

7 Karel Čapek (Male Svatonjovice, 9. siječnja 1890. – Prag, 25. prosin-ca 1938.), češki pisac. Školovao se u Brnu, Pragu, Berlinu i Parizu. Bio je doktor filozofije, novinar i pisac. Najznačajniji je prozaik između dva svjetska rata i najpoznatiji češki pisac izvan granica Češke. Prve književne radove pisao je i objavljivao zajedno s bratom Josefom. Samostalno je pi-sao priče, romane, drame, putopise, eseje, kozerije i feljtone.

119znanstveno podruČje

U ovom slučaju je to djevojka-vrt koju umiva, češlja, njeguje u rosi uspomena i kako bi njezinu raskoš pokazao svijetu koji nije imao smisao uživati u takvoj ljepoti ili naprosto, nije bio blizu vrta koji izgradi i odnjegova ljubav. A ljubav je to činila iz okrilja prvih civilizacija Kine, Indije, Perzije, egipta, Grčke, do naše-ga Zoranića i dalje, neraskidivo i zanosno kako to i inače ljubav čini. Zoranićevim stihovima, a što je razumljivo jer je Bilosnić zavičajni nastavljač pjevanja u planinama, započinje i ova zbirka pjesama:

Na sridu perivoja došad vidih dub jedanraskošan i visok,listja jedne strane zelena, a druge strane zlaćena,a voće na njem kako bile i rumene jabuke i mirisne.

Počinjući, pomalo na dubrovački, Perivoji od slave, autor nam pokazuje put kojim kreće u osvajanje vrtova, osvajanje njihovih tajna i nesvakidašnjih ljepota, naglašavajući putenost i prikriveni eros, strast koja izbija iz pupoljka, soka, mlaza vode, kapljice, svjetlo koje prati preobrazbe iz slike u sliku, iz stiha u stih, iz ljepote u ljepotu.

Mnogi su prije njega pjevali o vrtu, smještali teme u vrt ljuba-vi, odgoja (kao Cronin: Španjolski vrtlar), mučne teme zakulisnih ubojstava, ladanjska mjesta za ugodne trenutke boravka s prijate-ljima ili u osami… Gotovo da nema teme koja nije veziva ili već vezana uz vrt kao mjesto kulise prirodnih uzduha. Kako nastaje vrt? Kako se počinje s njegovanjem kultura bilja, uzet ćemo ne-koliko primjera iz svjetske književne baštine.

Karel Čapek počinje svoj roman, Vrtlarova godina, na ovaj način: „Vrt je moguće urediti na više načina; najbolje je onda, kad ga uredi vrtlar. Vrtlar vam zasadi svakakve štapove, šiblje i me-

120 OSVIT 83–84/2015.

tlice, i tvrdi za njih da su to javori, glogovi, jorgovani, visokople-menite, poluplemenite i druge prirodne vrste ukrasnog bilja. On ruje naokolo po zemlji, prevrće donji sloj gore, gornji dolje, pa konačno sve opet izravnava. Pravi iz leša putove, zatiče u zemlju uvenulo lišće, od kojeg će, kako on tvrdi, postati trajnice; posije za buduću tratinu sjeme, koje naziva engleskim ljuljem, lisičjim repkom, mačjim repkom, klupčanom oštricom, a potom odlazi i za sobom ostavlja vrt taman i pust kao za prvih dana postanka svijeta.“8

Vidljivo je kako Čapek doživljava prirodni fenomen vrta kao osnovu za svoj roman, unoseći blagu ironiju u vrtlarova nastoja-nja značenja i očekivane ljepote. Međutim, kod drugoga, više fi-lozofski opredijeljenoga autora kao što Karahasan jest, vrt postaje misaona struktura u kojoj se nalaze određene danosti misli kao u jedinstvu ograničenja dobro uznjegovanoga vrta, a to je jezik bitka i bitak jezika kao određenoga tipa iz rakursa suvislih nasto-janja da se pokaže trajnost, da se vrtu da značenje socijalnih, čak vremenskih značenja u kojima je vrt nastao kroz sve preobrazbe u rastu grada: „Ako bi se dakle, uz dopustivo pojednostavljenje, do-nji dio Parka s vodoskokom i cvijetnjakom nazvao prostornim ili socijalnim izrazom (slikom) grada Sarajeva, jer se u njemu poka-zuje ili bar može pokazati sve ono što trenutno u tom gradu obita-va, gornji dio Parka bi se mogao nazvati vremenskim čvorištem, duhovnim mjestom na kojemu se okupljaju i jedna s drugom do-punjuju, pokazuju se i prožimaju, prošlost, sadašnjost i budućnost ovoga grada, i to razne, mnogobrojne, prošlosti i budućnosti.“9

Vrt kao mjesto odmora i meditacije ponajbolje oslikava Ivo Andrić10: „Nešto prije podne. Sjedim u vrtu, na suncu, naslonjen 8 Karel Čapek: Vrtlarova godina (2003.), str. 5.9 Dževad Karahasan: Knjiga vrtova (2002.), str. 140. – 141.10 Ivo Andrić (Ivan Andrić; Dolac kod Travnika, 9. listopada 1892. - Beo-

grad, 13. ožujka 1975.), srpski i hrvatski pjesnik, prozaik, književnik i

121znanstveno podruČje

leđima o visoku ogradu. Odmah iza ograde je ulica, koja upravo tu čini zavoj. Do mene dopiru usklici, glasovi i ulomci razgovora i zamiru čim ljudi zakrenu u ulicu.

−Tja! To vam je tako, šta čovjek može? Ništa. evo ja na pri-mjer...

−Aa, porebrica to nije šala (uvjerava neki stari gospodin). −Bože, Bože! (oteže jedan ženski glas, kao završetak nekog

neveselog razgovora). −... lako je govoriti, ama nek on kuša s ovom plaćom...Tako se razvija preda mnom ovaj uski pojas života, a ja skla-

pam oči, dok iza mojih leđa prolaze ovi ljudi svaki sa svojom bijedom i tegobom.“11

Svaki vrt je uzrokom davanja ljubavi, snage i umijeća kako bi izgledao i održao se u punini životnih cvjetanja. Andrić u miru vrta pronalazi glasove psihološko-filozofskih misli koje upotrebljava za gradnju svog književnog vrta, dok Croninov junak pronalazi ozdravljenje i snagu u teškom radu kako bi uspostavio ravnotežu i smisao života u uvjetima dosade koja ga pritišće: „Taj ga je posao satirao. Nailazilo je toplo godišnje doba, i mada je kratko svitanje bilo dosta svježe, sunce bi brzo zagrijalo na sjajnom nebu, a talasi toplote treperili bi u malom vrtu poput fatamorgane. Joséu iskoči-še na rukama plikovi, iz ranjivih prstiju poteče mu krv pa se sušila stvarajući prljave mrlje, a znoj mu je oblivao mlado tijelo. Da bi zadržao znoj da mu ne curi u oči, raspara svoju crvenu maramicu i jednim komadom poveza čelo. A kakvo mu je tek olakšanje, kakvo divno ublaženje, donosio blagoslovni trenutak kad bi na-rančasto sunce konačno utonulo u more.“12

diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za kn-jiževnost 1961. godine.

11 Ivo Andrić: Nešto prije podne. https://www.facebook.com/permalink.php12 A. J. Cronin: Španjolski vrtlar (1971.), str. 72.

122 OSVIT 83–84/2015.

Croninov opis je blizak i stvaran, vjerodostojan određenom trenutku u kojemu se našao mladić oslobođen prostora enterijera pa usprkos teškome radu u vrtu doživljava svu raskoš i težinu promjene u stvaranju vrta.

Jednu drukčiju perspektivu, perspektivu ladanjskog doživljaja kroz sanjarenje i odmor u prirodnom okružju, nježno lirskim to-novima dočarava Matoš13 u pjesmi „Tuga vidika“:

Na humku iznad starog selaU sjeni mir i vječni hlad,Uz lipu drvena kapelaS vidikom čak na grad.14

Nakon Matoševog lirskog ushićenja Tagore15 pjeva o osjećaji-ma koje u njemu bude stanje životne mudrosti i istočnjačke filo-zofije o smislu života, vrijednostima koje su u vrtovima oko nas: „Mnogo prije nego što će vrane zagraktati napuštao bih svoj ležaj i silazio u vrt da ne propustim blagoslov što ga je izlazeće sunce prosipalo na treperave listove kokosova oraha.“16

13 Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. - Zagreb, 17. ožuj-ka 1914.), bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac.

14 Antun Gustav Matoš: Poezija, Camao, Oko Lobora i druga proza (2002.), str. 27.

15 Tagore Rabindranath (1851. – 1941. ), bengalski pjesnik svjetskog gla-sa, pjevao religiozno-lirske pjesme, pisao drame i pripovijesti. Dobio No-belovu nagradu 1913. Zagovornik suradnje sa Zapadom (Vrtlar, Gitanjali, Sadhana, Put k savršenstvu i dr.). Iz Antologija svjetske lirike 1965. (Ur. Slavko Ježić).

16 Tagore, Rabindranath: Šeš saptak (1935.).

123znanstveno podruČje

1.

Temu o vrtovima, ljubavi, životnoj filozofiji, smislu ushićenja i dizanju iz poraza, uspješno je opjesmio i prizvao duhu pjesnič-koga umijeća, prije svega hrvatski, a zatim i izvan domovine, po-znati književnik, Tomislav Marijan Bilosnić. Život na poluotoku Zadra, život u rodnom Zemuniku, učinili su njegov osjećaj spram vrta suptilnom supstancijom koje se nije mogao odreći, koju nije mogao obići u svom stvaralačkom nagonu, a da najsofisticirani-jim pjesničkim alatima ne uzgoji Vrt kao inspiracijsku odrednicu. Već na početku ovoga razmatranja i komparativnog pokazivanja na samo neke odrednice, jasno ukazuju na interese i učinak vrta od prvih spoznaja do danas, bilo da se radi o opisima ili o meta-jeziku čije značenjsko poodavno osvoji naše misli i useli se kroz Edenski vrt u svijest o svetom. Na kraju, vrt to i jeste. Njegova raskoš i sposobnost rađanja kroz ljepotu cvijeća, nikoga ne ostav-lja ravnodušnim. Međutim, autor prvo vidi stablo: mitsko drvo života: Središnje stablo / gumovca / pamti žarke pjesme / pamti tjeskobu / pamti ljubav / i njezinu besmrtnost…17

Zaista, ljubav i treba pamtiti, bilo kao doživljajni trenutak, bilo kao najuzvišeniji osjetilni čin u čovjekovom organizmu kada savda čini zanesena ponašanja neshvatljiva trezvenom proma-traču. Ljubav je uvijek takva. Nepatvorena, izravna, slobodna. Samo ona nema osuda u prelasku granica. Takve granice prelazi osupnutost vrtom kao danošću Boga jedinstvenog u trojstvu spo-znaje, prepoznatom u čistoj bjelini latica cvijeta, što je mećava anđela: Bog je svuda, svaka latica.18

17 Tomislav Marijan Bilosnić: Vrt, str. 11.18 Isto, str. 15.

124 OSVIT 83–84/2015.

2.

Mnoštvo je snažnih metafora, a i pjesništvo samo po sebi je metaforika života u kojoj se prepliću životna svakodnevica i sno-viđenja slika vidljivih pjesniku. U tom pogledu Bilosnić je snažan i iskren, stopljen s uzduhom i obličjem vrta, postaje živi orga-nizam biljke, cvijeta, a opet ostaje svoj i neponovljiv. U svom vrtu on je vrtlar riječi, san biljke, korijen i cvijet. I drugi, kao Tin Lemac, uočili su snagu i opravdanost metaforike u ovoj knjizi: „Da ne ulazim u minucioznu razradu teza i prevlast ne predam vlastitom nego Bilosnićevu radu, osvrnut ću se na pjesme u ko-jima je taj tip subjekta prisutan. To su: „U vrtu provodim samo-tan život“, „Sagradio sam vrt usred šikare“, „Sijući sjeme postao sam trava““ i „Izvan slika“. U njima Bilosnićev subjekt pokazuje najintimniji odnos s vrtom i gotovo da se u nj objektivira. Osim tih sjajnih ispovjednih impostacija, postoje i one gdje se zbiva realizacija metafore ispovijednosti i Bilosnićev subjekt nastoji semantički izjednačiti vrt i stvarnost, tekst i zbilju („Zrno prosa“, „Vrt prelazi stvarnost“).“19

Na tragu: Tigra, Kuće, pa i Kolca u rijeci Zrmanji, autor se veže za određeni tematski sinonim koji mu služi kao okosnica, stožina uz koju reminiscencira sjećanja, snoviđenja i poznate ar-tefakte gradeći određeni svijet pjesme, simboliku i metajezik ko-jim tijelo pjesme postaje protočno, pitko i svježe. Tako počinje i „Knjiga o vrtu“: Od vrta sam knjigu načinio / povezanu klicama i pupoljcima / i običnim dnevnim obvezama / Predao sam se da me vrt obuhvati / kako bih živio sva četiri godišnja doba…20 Sada, sasvim zagrljen vrtom, pjesnik šeće oblacima, osluškuje kretanje tišine, rosu, mirise, molitveno prilazi svakom cvijetu, svakoj bi-

19 Tin Lemac u Bukolički versi i rime, str: 233. Zadarska smotra 2015., Godište LXIV broj 3.

20 T. M. Bilosnić: Vrt, str. 19.

125znanstveno podruČje

ljci kako bi stvorio poeziju, pjesmu vrijednu vrta odnjegovanog i postavljenog u vječnost: Spoznaj da jedna ruka / obasjava drugu / Budi svjetlo vrtu / kako bi svaka travka znala za Božju slavu / Budi onaj koji ni riječi neće reći / a znat će.21

3.

Slažući stih do stiha, pjesmu do pjesme, lamentirajući o vrtu i komponentama vezanim uz vrt, plete mrežu o ljepotama koje vrt čine: biološki, emocionalno, značenjski povijesno, ilumina-cijski22, kao izravni potomak škole Platona, uzdižući ga pod okri-lje Boga koji stvori vrt za ugodu čovjeku: U vrtu je unaprijed sve složeno / kao u svakom planu svemira.23 Na takav način se može ulaziti u neprovjereno, sanjano, nedokučivo ali moguće, što je pjesništvu dopušteno kroz majstorski odnos slikovnog jezika koji autor majstorski upotrebljava. Tako goneta tajnu, tako ulazi u oblake i magle vrtova u kojima: Ni jedan list nema biografiju / a mijenja se iz dana u dan.24

U svim promjenama vrt i pjesnik u svom osnovnom posla-nju ostaju nepromjenjivi, ali i nedokučivi u potrebama promjena; nedovršeni i čisti, spremni na ustupke novih rađanja, novih pre-obrazba, bar u pjesmi: Vrt je kula duše / načinjena od kristalnih zrna / Ne mora se prijeći povijest / da bi se došlo u vrt.25

Bilosnićevo pjevanje je bliže sferi duha, sferi istočnjačke filo-zofije, ćutilne i spoznajne u moći tišina i lamentacije nad samim

21 Isto, str. 23.22 Predvodnik islamskih ilumicionista, Šejh Šahabudin Suhravardi, znan-

stvenik 6. stoljeća, jedan od sljedbenika Platona.23 T. M. Bilosnić: Vrt, str. 24.24 Isto, str. 27.25 Isto, str. 29.

126 OSVIT 83–84/2015.

sobom i predmetom koji mu zadaje određeni tematski okvir, u kojemu se do sada uspješno dokazao kao izvrstan pratitelj, kroz strukturu poemskog načina praćenja stanja i promjena u bitku istog. Njegova tvorba je za sva vremena. Namijenjena vječnosti: Pa zar je važno gdje pripadam / dok sam u vrtu za sva vremena.26

Takva filozofija sazdana u, trbuhu ribe, kako piše u jednoj dovi, moćna je i nedokučiva mudrost istočnih naroda, odakle se širila na zapad dobivajući nova značenja, nove oblike u novom poimanju mudrosti i uporabljivosti drugih i drukčijih naroda. Bi-losnić je blizak upravo takvoj, dubokoj tišini dok ispisuje knji-ge, pjesme, riječi kojima oblikuje svoj pjesnički svijet i utvrđuje uspješan put prema vrhu lijepe književnosti: jer lišće zna da će listati / i kada sunca ne bude / u mojim očima.27

4.

Čitajući vrt, kao što čitamo knjigu, jer i knjiga je vrt riječi; pjesnik nam daje impresije o vrtu što je plod njegove impresije ali i mogući sveukupni dojam i potvrda ushićenosti predočenim, otkrivenim u opservacijama o istom. Vrt je život i u vrtu piše o ži-votu: piše ga lišće, stablo i korijen. Pišu ga mirisi cvjetova i uzduh vlažne zemlje. Pišu ga leptiri, ptice, kukci. Piše ga tišina i ljubav iznikla iz te tišine. Piše ga filozofija života i skrušena molitva: U vrtu piše / isto što i u svetim knjigama.28

Vrt, kod Bilosnića, nije samo misaona imenica, nego estetsko i etičko mjesto sastanka, molitve, razmišljanja o bitku postanka, sastanka s prijateljima. U vrtu se uživa u tišini i pjeva u trenutci-

26 Isto, str. 33.27 Isto, str. 35.28 Isto, str. 37.

127znanstveno podruČje

ma veselja. U vrtu se radi, njeguje i blaguje: Okrenuti vatri uživali smo / drskost vina / Ništa nije remetilo boju svemira.29

Našavši inspirativni smisao u temi vrt, postavljen metafizič-kom snagom pjesničkoga umijeća, što daje mogućnost u izrazu svih antropoloških, hortikuturalnih, etičkih i estetskih parametara čvrsto vezanih između vrta i čovjekovih potreba, zadovoljenja, imamo jedinstven splet pjesničkih varijacija u nizu suvislih slika koje pratimo s udivljenjem: Vrt valja gledati pažljivo / ni iz čega može nastati / u Božjoj radionici ga treba trošiti / Moje su noći prepune snova.30

Kao da postavlja pitanje: gdje smjestiti vrt? Koji je prostor dovoljno valjan za vrt? Tražeći rješenja kroz pjesme, postavlja ga u sebe, u nebo, u ljubav majke. Tako i sam postaje trava, ne cvijeće koje treba uzgajati, brinuti o njemu, nego trava koja je du-govječno obnovljiva i uporno trajna na svim mjestima: Kad uđem u vrt / tek sam vlat.31

Za pjesnikovu majku, vrt je uzgoj povrtlarskih kultura, kori-snost i potreba ekološki uzgojenog, prirodnog; tradicijskog uzgo-ja: sve dok ne osjeti miris / krumpira i luka nad zemljom.32

5.

Svaki vrt, sve bilje želi slobodu prostora u kojemu bi se osje-ćalo s dovoljno sunca, vode i zraka. Zato ima svoju unutarnju i vanjsku geometriju razrađenu u skladu životnih potreba, ali i određenoga prostora u kojemu vrt jest. Tko zna koliko smo puta bili zadivljeni pred avionskom fotografijom vrtova uz Neretvu?

29 Isto, str. 43.30 Isto, str. 45.31 Isto, str. 46.32 Isto, str. 48.

128 OSVIT 83–84/2015.

Kako nas zadivljuju kineski vrtovi, vrtovi izrađeni u Japanu sa skladom prostora i potrebama biljaka. Ta geometrija nije bez po-trebe i izvanjske ljepote, nego su to životne potrebe opstanka; razmnožavanja i trpeljivosti; jer i biljke znaju biti zločeste i ne podnose se, baš kao zli ljudi. Zato znanstvenici ustvrđuju o emo-cionalnom životu, reakcijama biljaka na neke postupke ljudi, od-nosno, okoliša u kojima su potrebe za prostorom svagdašnje: Biće vrta oholo je poput mira / biće sna mnogoliko poput listova / biće povlaštenosti krije se u zemlji vrta.33

Vrt postaje građevina, stabilan objekt, izložbeni prostor pri-rodnih fenomena poput lijepo uređene galerije pejzažne orna-mentike: Galerija vrta zajedničko je stanište duhova / onih koji ne ističu svoje pobjede / koji ne kriju svoj poraz.34 U vrt se use-ljava viteški oblik prošlosti, štitonoše i stražari trava obrubljuju zidine vrta, ali najznačajnije se odigrava „U kuli poezije“: U vrtu je iznikla poezija / objedinjujući ljudski san.35

U već spomenutom, u ovom tekstu, snovi su osnova za otklon od stvarnosti, ljepota koja osigurava protočnost iluminacije kako bi joj vjerovali kao da je izašla iz krila dokaza, te postala aksiom. Naravno, ako bismo se koristili istim, matematičkim rječnikom, mogli bismo govoriti o teoremskoj umreženosti u jasan slijed i protočnost, ali to kod Bilosnića nije u prepoznatoj shemi, nego je to njegova osobna shema i njegova osobna vrijednost ostvarena najsofisticiranijim pjesničkim alatom, dajući svoj pečat. A ima-ti svoj pečat, nije predodređeno bilo kome niti bilo kada. Za to se pobrinula epoha protočnosti emocionalne energije ostvarivši božansko poslanje stvaranja, rađanja, novog. To novo mora ima-ti vrijedne moralno-estetske, humane i ekološke vrijednosti koje

33 Isto, str. 52.34 Isto, str. 53.35 Isto, str. 60.

129znanstveno podruČje

oplemenjuju. Upravo to je postignuto u ovoj zbirci: Grane su pi-sma neba / između zidova modrine.36

Snažnim metaforama pjesnik utvrđuje neoborivu liriku pje-vanja rijetkog senzibiliteta, ostvarujući tematski, lamentirani na-čin o zanimljivoj cjelini rasutoj u jedinstvu. Tako vrt postaje sve ono lijepo što se može dogoditi, što se može sanjati u ugodnim trenutcima opuštanja: Pogledam li bolje to se zvijezde rađaju na zemlji.37 Uzgojiti vrt o kojemu bi se pjevalo na ovakav način, ve-oma je teško, pa makar taj vrt bio samo inspirativan, potaknut stvaralačkim nagonom za pjesničkim izrazom: Prikaz bi trebao biti poput svetog Pisma / prikladan za molitve / i tumačenje ko-načnih istina.38

6.

U pjesničke istine spada i pjesnički luman kojim autor osvjet-ljava sve dodirne točke stvarnog svijeta; vrta i vrtlara: Vrtlar i vrt su jedno / poput ljubavnika.39

Od postanka svijeta, od velikoga djela Njegovog, traje ljubav između vrta i čovjeka, traje veza uspjeha i razočaranja, svetost i grijeh, nada i ozdravljenje koje nudi vrt čovjeku koji se bori za život, za bolje bez opterećenja drugoga i drukčijega. Taj odnos prožimanja doprinosi skladu, nekom simbioznom potpomaganju zajedništva iz koristi. I pjesništvo je takav čin. Pjesnik se osloba-đa misli, energije koju nije mogao, nije imao prostora za pospre-miti, nego grafemski bilježi na sebi svojstven glazbeni predložak u stihove, kitice i pjesme. Otuda je i kod Bilosnića vidljiv slijed

36 Isto, str. 61.37 Isto, str. 65.38 Isto, str. 71.39 Isto, str. 78.

130 OSVIT 83–84/2015.

uzajamnosti. Ako nudi vrtu ljubav u strpljivom radu, dobit će za uzvrat mirisno, ladanjsko mjesto užitka, svježine, odmora koji će kroz tišinu splina uzburkati stvaralački duh i potaknuti ga na čin bilježenja, na čin stvaranja: Slavlje predanosti / otvara dveri svi-jeta / I sve isčezne / iza vrtne zavjese.40

7.

Pjesnikova brižnost zbog vrta je više nego metafizički čin da-vanja. Toliko je urastao u vrt i vrt u njega da ga sanja: Sanjao sam vrt gdje se životi i smrti razdvajaju / gdje su trave u dubo-kome snu / vrt drevan i prepušten čežnji.41 Čežnja je prvi korak u konkretizaciji. Neuništivost energije struji, giba se i potiče na nove oblike. Zaustaviti energiju nikome ne uspijeva, nego ju nudi pretvorenu u drugi oblik; pretvorenu u pjesmu, u glazbu: Ima vr-tova koji nas slijede u san // Vrtovi u kojima će violine / olujom isprevrtati snove.42

Kada je vrt gotov, a on to nije nikada, baš kao znanje što nije nikada dovršeno u svojoj nedovršenosti koju otkriva genij, nego vječito traga, uči i traži trenutak koji će ga nadahnuti za vječnost koju sam ne će spoznati, jer obično dolazi poslije smrti; i poslije smiraja i stanja koje obećava, a to je varka, poboljšanje je privid određene veselosti prije smrti, koju umirući možda hini, možda je to nadahnuće Boga koji ne otkriva svoju namjeru, tako pjesnik putuje u vrt kako bi obnovio snagu za novi napor: Kroz moj vrt prolaze ljudi / i životinje / ulaze u njega / s prividom da iznova nešto počinju.43 Tako je i smrt način putovanja kroz vrt Njegov u

40 Isto, str. 79.41 Isto, str. 83.42 Isto, str. 84.43 Isto, str. 88.

131znanstveno podruČje

kojemu smo svi isti pred licem Njegovim, ali nismo pred licem svojim. Pred tim licem trebamo tražiti aksiom, ili se zagledati u stvarnost svog odraza s nakanom kako ga promijeniti na bolje, da-kle, proputovati kroz psihološke vrtove u sebi, pročistiti se i izaći drukčiji, slobodniji, s mirisima bilja u vrtu koje nas je opervazilo dajući našem liku zaštitnički opšav. Tako i u pjesmama ovog pje-snika imamo čežnju za djelom koje će biti zaštitničkim znakom, i nakon svega, dakle, nakon zavidnih uspjeha koje je ostvario: Jež u drači / a kornjača u oklopu / kamen temeljac noseći / putuju.44

Umjetniku nikada dosta ljepote. Zato vječito kopa kako bi ostvario uvid u najbolju zlatnu žilu podzemlja odakle će bljesnuti raskoš plemenite kovine. Vrt je metafora života i smrti. Vrt je bi-tak. Vrt je pjesma. Vrt je san. Vrt je čovjek, a čovjek je vrt.

8.

U knjizi je raznovrsnost, baš kao i u vrtu. Tu je nekoliko (tanke – kratka pjesma) uradaka, što je japanska pjesnička forma stvo-rena zbog različitosti, prepoznavanja u odnosu na kinesku pje-sničku vrstu: U vrtu vidim / list tvoje obrve. / Sa svakom sjenom / združeno tvoje lice / dok čekam usamljen.45 Dakle, ako spominje-mo formu, nekoliko ovih pjesama pridodano je većinskom slo-bodnom stihu bez jasne interpunkcije, što se pamti kao bogatstvo izraza kroz različitosti i slobodu pjesništva. Tajan je i ulazak u vrt, ako se ulazi s određenim ciljem, taktilno dušom i tijelom, s mišlju o postanku vrta i njegovoj emocionalnoj energiji kojom napaja čovjeka. Zato je vrt oduvijek bio izraz nježnosti, ljubavi, kulisa skrivenih i tihih razgovora uz mirise cvijeća, svježinu vode i pjev ptica. Za pjesnike, vrt je bio slika skrivene, neotkrivene

44 Isto, str. 93.45 Isto, str. 94.

132 OSVIT 83–84/2015.

ljepote koju oduvijek žele opisati, metajezikom oslikati na sebi svojstven način. Tako to čini i Bilosnić: Tajan je ulaz u svijet vrta / I čuvar nevidljiv / i sve što raste čuva ga.46 Ovdje je pjesnik opravdao postojanje vrta, jer bez vrtnih kultura vrt je pustinja, beživotan, neprivlačan, ne zaštitnički tajnim šaputanjima, ladanj-skim opuštanjima, šetnjama u kojima netko samotan razmišlja o smislu i besmislu životnih isprepletenosti: Kad ušetam u vrt / iznenada nestaje svijet / Kad ušetam u vrt / i svijet me zanema-ruje.47 Međutim, osim mašte, osim pjesničkog splina koji ulazi u tajne vrta, tu su još neki organizmi koji ulaze u vrt i koji pjesniku ne promiču, dakle, nisu nevažni, nego nose sa sobom značenjsku epohu postanka i potrebe opstanka: Put obzorja kreće se mojim vrtom / koristeći njegove pukotine / Kornjača kao pokretna sli-ka krajobraza / označuje opseg ovoga svijeta / crta zemljopis.48 Vizionar vremena i prostora, revnosni promatrač metafizičkih i stvarnošću podastrtih detalja, te istančanim pjesničkim alatima, Bilosnić tka tajnu vrta, vlastitu raslojenost i pjesničku sažetost u začudni svijet pjesništva. To umijeće i senzibilitet k pjesništvu potvrdio je odavno, a njegov uspon još traje (spomenimo zbirku Tigar, kojoj pridodajem i Kolac u rijeci Zrmanji), što su pjesnič-ke zbirke objavljene u dvadeset prvom stoljeću. Bilosnić s dvije noge čvrsto korača kroz dva stoljeća (rođen 1947.).

9.

I kada se piše posveta, ovoga puta u stihu, pjesnik nalazi na-čina da to čini na sofisticiran način kako to i pripada istinskom

46 Isto, str. 99.47 Isto, str. 107.48 Isto, str. 109.

133znanstveno podruČje

pjesniku, kao što to čini Whitmanu: Duga bi bila moja priča o travi / o znanju / o zelenim livadama djetinjstva / sad kad ponov-no želim izraziti to što jesam49, a izraziti se stihom jednostavno i razumljivo, pjesnički je izazov oduvijek, no, Bilosniću to nije problem, njegovo bogato iskustvo to potvrđuje i u ovoj knjizi. Posvete i samim vrtovima u koje je pjesnik hodočastio, zanimlji-ve su i uspješne idejno-estetske tvorbe koje pobuđuju interes i kao geografski pojmovi, jer su plastično oslikani detalji i snažno doživljene slike bliske oku i duši: Orfej spava na jastucima trave / u albanskom vrtu / Crna satenska vrpca veže betonski bunker / i crvenu ružu Elbasana.50 Oduševljenje vrtovima nije ograniče-na radnja, ograničen doživljaj. Svaki vrt ima svoje zanimljivo-sti, svoja obilježja i nigdje ne postoje dva ista. Zato je vrt sličan čovjeku, vrtovi slični ljudima, imaju vlastiti karakter. Upravo u karakter vrta uranja pjesnik i pronalazi sebe, svoje djelovanje, suštinu; bitak i poveznicu živih organizama u simbiotičkim od-nosima: Iskušenje je ući u vrt / tko zna koga ćemo u njemu sresti / demona / ili sudbinu.51

Obraćajući se izravno ili stvarajući metafizičke slike i pojmo-ve, autor uspijeva ostvariti suvislu komunikaciju materije i duha stvarajući svijet ljepote između vrta i čovjeka, između pjesnika i pjesme, upućenu čitatelju kao moguću poruku o skladu i ljepoti: Blago onome koji u vrtu zaluta / put je njegov besmrtan.52

Kao što djelo čovjekovo ima dugovječnost, besmrtnost, tako i vrt ima besmrtnost. Sam se može formirati, održavati, biljke koje se podnose, koje surađuju, prevladat će u određenoj grupaciji zbog uvjeta koji su prirodni, baš kao i čovjek. Tako pjesnik na

49 Isto, str. 115.50 Isto, str. 120.51 Isto, str. 12652 Isto, str. 131.

134 OSVIT 83–84/2015.

svim prostorima susreće vrt, bilo kao uređen ljudskom rukom, bilo da je to djelo Njegovo. U mnoštvu toponima autor pronalazi inspiraciju, vrijedno bilježi, umjetnički oblikuje i podastire čitate-lju: Ne ulazimo prije puža / u vrt koji se spušta do rijeke.53

10.

Vrt ima toplinu kojom zrači i kojom ispunja čovjeka razlije-vajući po njemu kapljice savde. Ta poetska melankolija donosi sjetu, ali i svježinu koju dopuhuju nepoznati vjetrovi s obronaka Džabal Savde ili iz svih vrtova koji pobudiše stvaralački čin kod Bilosnića: Vrt kao krušna peć / nad kojom lebde / pretci / poput vrijesa.54

Silovito ulazi u prostor pjesme, hrabro poput nenadmašnog pikara, poput onoga koji u areni života pronalazi hrabrost, mitski kamen mudrosti kojim opravdava postojanje. Slobodnog stiha i slobodnog duha nadlijeće vrtove, ulazi u njihovu dušu i sam po-staje biljka, cvijet, plod, vrt. Svi vrtovi su u njemu i on je u vrto-vima: Krv se iz zemlje ne čuje / zemlja se glasa posljednja.55 Za-robljen trenutkom stvaranja kao Van Goghovi „Irisi“, osluškuje slobodu vjetra, sunca, vode i vatre. Kao takav, prilazi edenskom vrtu: da zemlja sustigne nebo / sutra ćemo se pokloniti Gospo-du.56 Sa svakim stihom pjesnik treperi, ustaje i pada, ali uporno ide kroz vrtove, kroz pročišćenje koje ga progoni, koje mu pruža nježnosti: ova stara halja puna trave / ogrnula me svjetlošću.57

53 Isto, str. 133.54 Isto, str. 137.55 Isto, str. 146.56 Isto, str. 155.57 Isto, str. 156.

135znanstveno podruČje

11.

Domoljubno-lirskim krešendom završava ovu knjigu autor. Hrvatska je vrt od ljubavi i ponosa. Arkadija uzduha s naglašenih toponima. Ona je potreba da se voli i ona sama ljubi na svim mje-stima uzavrelih pejzaža. Hrvatska je čaroban kraj, kako je pjevao Matoš. Nedokučiva u svojoj ljepoti i značenjima od sjevera na jug, od istoka na zapad. Rijekama opojna, morem zavodljiva, pla-ninama nedokučiva, ravnicama nepregledna; vrt nad vrtovima je Hrvatska, domovina života i smrti, domovina mladosti i poznih godina, ali jedna i jedina kao posljednje utočište i posljednji vrt; Hrvatska!

Zaključak

Nesvakidašnja, neodoljiva stvaralačka energija goni Bilosnića kako bi stvarao iz trenutka u trenutak, kako bi osvajao prostore, pod određenim vampirizmom, Progoniteljem, nemilosrdnim, ali znalcem odnosa života i smrti, znalcem postojanja i vrijednosti postojanja. Ako se djelom iskupljuje, djelom svjedoči o sebi sa-mome. On ne rasipa pjesme, stihove, pjesničke slike, on ih saži-mlje, udomljuje i postavlja kao kamene temeljce na kojima gradi snove nastojeći približiti zemlju nebu, nebo zemlji, učiniti pro-stor blizim i dostupnim čovjeku. U njegovim pjesmama cvjetaju biljke, cvjetaju vrtovi, napajaju se životinje, pjevaju ptice, mirišu trave i cvijeće kako bi život ljudi bio ugodniji, kako bi se voljelo kao što se voli domovina.

Za primjere sam birao stihove koji su me razoružali, koji po-najbolje svjedoče o onome o čemu sam pisao, kako me vodila misao kroz nastojanje protočnosti teksta. Nastojao sam što više detalja podastrijeti kako bi, već na samom početku razoružao

136 OSVIT 83–84/2015.

skeptičnog čitatelja i nagnao da on sam uzme i potraži ljepotu za sebe. A ima umjetničko-estetskih dijelova koji zadivljuju. Vrt je samo još jedna uspješnica u nizu tematskih cjelina o jednom na različite načine i ističe se kao vrijednost književnog stvara-laštva. O tome svjedoče kritičari koji se odvažiše pisati o ovom i ovakvom pjesništvu koje postaje osnovna poveznica s autorom i neodvojivošću njegovoga djela.

U vrtu je sudbina šapata.literatura:

Aristotel: O pjesničkom umijeću (2005), preveo i priredio Zde-slav Dukat, Školska knjiga, Zagreb.

Bilosnić, Tomislav Marijan: Vrt (2014), Udruga 3000 godina Za dar, Zadar.

Cronin, Arcibald Joseph: Španjolski vrtlar (1971), prevela Ljerka Radović, Otokar Keršovani, Rijeka.

Čapek, Karel: Vrtlarova godina (2003), s češkoga preveo Drago Crnjaković, CeReS, Zagreb.

Fisković, Cvito: Vrtovi orebićkih kapetana i brodovlasnika (2005), priređivač akademik Igor Fisković, Matica hrvatska Ogranak Orebići i Turistička zajednica Općine Orebića, Zagreb.

Gibran, Kahlil: Prorokov vrt (1990), Grafički zavod Hrvatske – Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

Halilović, Asim: Poruke humanosti i ljubavi (osamdeset i četiri književna nobelovca), (1988), odabrao i priredio dr. Asim Ha-lilović, vlastito izdanje, Tuzla.

Ježić, Slavko (uredio): Antologija svjetske lirike (1965), Napri-jed, Zagreb.

Karahasan, Dževad: Knjiga vrtova / O jeziku i strahu (2002), An-tibarbarus, Zagreb.

137znanstveno podruČje

Lovrić, Fabijan: Poljubac zemlje (2006), (pjesme o endemskim vrstama biljaka), vlastita naklada, Ozalj.

Matoš, Antun Gustav: Poezija, Camao, Oko Lobora i druga pro-za (2002), Zagrebačka Stvarnost, Zagreb.

Solar, Milivoj: Teorija književnosti (1979), Školska knjiga, Za-greb.

Solar, Milivoj: Povijest svjetske književnosti, (2003), Golden marketing, Zagreb.

Stamać, Ante: Teorija metafore (1978), Znaci, Zagreb.Šoljan, Antun (uredio): 100 najvećih djela svjetske književnosti

(1970), Stvarnost, Zagreb.Živković, Dragiša: Teorija književnosti sa teorijom pismenosti:

za gimnazije i stručne škole (1964), Beograd, Naučna knjiga; Sarajevo, Svjetlost.

časopisi:

Zadarska smotra 2015., Godište LXIV broj 3. Tin Lemac: „Buko-lički versi i rime“ (o knjizi Vrt, str. 232 – 233).

Mrežne veze:

www.hrleksikon.infohttp://bastinaobjave.com/filozofija-281/uvod-u-islamsku-filozo-

fiju/748-filozofija-iluminacije-i-peripatetika-filozofija

Zusammenfassung

Mein Ziel ist es in dieser Arbeit die literarischen Beműhungen zu Zeigen um die Umgebung der Pflanzenarten, so auch sie se-lbst in der Schönheit der Umgebung auf ein emotionales und

138 OSVIT 83–84/2015.

nachdenkliches Symbl, der Schönheit, der Begierde und Kultur zu erheben und den Raum in dem sich die intimstem Momente des menschlichen Daseins von der Urzeit bis Heute abspielen, als aus dem Druck die Gedichtesammlung Vrt (der Garten) von Tomislav Bilosnić erschien. Die Gärten sind nicht nur zur Orten der Gemütlichkeit geworden, sondern auch Orte des Wisperns, Orte der Liebeleien, Kultur-Orte reich an Duften und Formen in denen der Mensch eine nicht alltägliche Feiheit spührt, Ge-lassenheit und die kreative Inspiration. Im Garten von Cvita Fi-sković, in Orebić, habe ich auch den grossen Namen Petar Šege-din kennengelernt, der behauptete, dass gerade eine Ecke dieses Gartens ihm die Perspektive und die Gedankenklarheit für die zukünftigen literatischen Seiten, die entstehen gab.Neben den Gärten und dem Luxus des floralne Seufzers, kommt noch gewöhnlich das pletschern von Wasser, eine Fontäne, dann der Gesang der Vögel, die wegen dem Wasser oder den Körner zusammenkommen und so wird die Atmosphäre, in der der Mens-ch eine Idee für seine kreative Arbeit bekommt, geschaffen.Über die Gärten haben noch: Tagore, Karahasan, Paljetak, Ča-pek ... und Bilosnić geschrieben. Wenn man von Gärten spricht ist hier sicher nicht der Anfang und auch nicht das Ende, obwohl die berühmten Gärten der Semiramide zur Legende wurden, als ein einzigartiges Phänomen zwischen den zahlreichen Weltwun-dern, die sieben Weltwunder, mit seiner Schönheit und der äuße-ren Harmonie und der Vielfalt und dem Pflanzenreichtum alle bekannten Schaffungen, die die Liebe schuf, übertreffend.

schlüsselwörter: Tomislav Marijan Bilosnić, der Garten, die Gärten, die Dichtung, die Liebe...

139znanstveno podruČje

ana PaPiĆ

Fra lovro karaula u PreDajaMa i legenDaMa 140 goDina

nakon Mučeničke sMrti

sažetak

U radu se govori o jednom od vodećih franjevaca 19. stoljeća, fra Lovri Karauli, a povodom 140 godina od njegove mučeničke smrti. Cilj rada je istražiti ulogu koju je fra Lovro Karaula imao u borbi za obespravljeni katolički puk i opstojnost katoličke vjere u BiH te sagledati njegov lik i djelo kroz narodnu predaju. Fra Lovro Karaula obilježio je cijelo jedno stoljeće. Živio je u vreme-nu osmanske okupacije, razdoblju iznimno teškom za Crkvu i ka-tolički puk. Bio je inicijator i predvodnik u društveno-političkom i Provincijskom životu i do mučeničke smrti ostao neustrašivi borac za ljudska prava svoga puka kojega je iznimno volio. Nje-gova svećenička predanost, rad i ustrajnost na dobrobiti svoga puka, što ga je stajalo vlastitoga života, na najbolji mogući na-čin simbolizira život, patnje i stradanja franjevaca i katoličkoga puka u jednom vremenu punom nevolja i neizvjesnosti. Lik i dje-lo, ovoga ponekada nepravedno zapostavljenoga franjevca, od zaborava je sačuvala narodna predaja koja i danas živi u narodu livanjskoga kraja, a crkve i samostani za čiju gradnju je zaslužan fra Lovro Karaula imale su i još uvijek imaju važnu ulogu u vjer-skom, društvenom i kulturnom životu katoličkoga puka u BiH.

ključne riječi: fra Lovro Karaula, narodna predaja, osmanska okupacija, mučenička smrt.

140 OSVIT 83–84/2015.

uvod

Povoljan je zemljopisni položaj Livna razlog ranoj naseljenosti toga područja. Često je bilo na udaru važnijih povijesnih zbivanja što je ostavilo neizbrisiv trag u materijalnom i duhovnom područ-ju. Livanjski je kraj rano primio kršćanstvo o čemu svjedoče i ostatci bazilika iz kasnoantičkoga doba. U više od sedam stoljeća nazočnosti franjevaca u ovim krajevima, zasigurno najteže raz-doblje u njihovom djelovanju bilo je vrijeme osmanske okupaci-je. Pored različitih i mnogobrojnih zuluma za vrijeme osmanske okupacije najgnjusniji su bili „danak u krvi“ i „pravo prve bračne noći“.1 Uz veliku žrtvu i napor ostali su i u tim vremenima s kato-ličkim pukom i činili ono što je bilo moguće. U vremenu osman-ske vladavine livanjskim krajem došlo je do velikih demografskih i vjerskih promjena. No, usprkos svemu livanjsko je kršćansko stanovništvo ostalo većinsko stanovništvo do danas.

U očuvanju vjerskoga i kulturnoga identiteta za vrijeme osman-ske okupacije posebnu ulogu imali su franjevci među kojima se svojom djelatnošću isticao fra Lovro Karaula. Fra Lovro je svoju brigu za puk zapečatio mučeničkom smrću 1875., a njegov lik i djelo i danas su, nakon 215 godina od rođenja i 140 godina od smrti, i dalje živi među njegovim livanjskim pukom koji uspome-nu na njega čuva i kroz crkveno-pučku pobožnost i kroz narodnu predaju. Njegova je smrt ujedno bila i povod za pokretanje naroda na ustanak protiv turskih vlasti u livanjskom kraju.

život i djelo fra lovre karaule

Fra Lovro Karaula rođen je 23. prosinca 1800. u Žiroviću kod Livna. Krsno mu je ime Ante. Nekoliko godina poslije njegova 1 Vidi: Dragić, Marko: „Danak u krvi u romanu Na Drini ćuprija i u suvre-

menom pripovijedanju“, HUM 8, Mostar, 2012., str. 123. – 140.

141znanstveno podruČje

rođenja obitelj se preselila u Suhaču kod Livna. Vidjevši u Anti nadareno i za franjevački život prikladno dijete, tadašnji ljubun-ski župnik poslao ga je u samostansku školu u Fojnici. U novicijat je stupio 1816. i dobio ime fra Lovro. Studij filozofije i teologije pohađao je u Pečuhu i Đenđešu, a završio u Vacu. Mladu je misu rekao 13. prosinca 1825. na grobištu svojih roditelja u Suhači. Nekoliko prvih mjeseci svoga svećeničkoga života proveo je u Fojnici i Ivanjskoj, a onda je postavljen za kapelana u Ljubunčiću (1826. – 1828.). Biskup fra Augustin Miletić ga je uzeo za tajnika 1828. i na toj službi ostaje do biskupove smrti 1831. Bio je župnik u Vidošima (1832. – 1840.), gvardijan i župnik u Fojnici (1840. – 1843.) te je dva puta u provincijskoj delegaciji išao u Carigrad (prvi put 1843. da isposluje carski berat kojim se potvrđuju prije dani fermani u korist Provincije, a drugi put 1845. zbog rješava-nja Barišićeve afere). Obavljao je službu provincijskoga vikara (1851. – 1854.), u isto vrijeme bio je profesor filozofije na teo-logiji u Fojnici, župnik u Čukliću (1854. – 1858.) i gvardijan na Gorici (1858. – 1861.), župnik u Ljubunčiću (1861. – 1872.), po drugi put gvardijan na Gorici (1872.) da bi se nakon godinu dana ponovno vratio za župnika u Ljubunčić gdje je ostao do mučenič-ke smrti 20. srpnja 1875.2

Potlačeni status katoličkoga puka, nepravde i zlostavljanja bili su mu kao trn u oku. Zauzimanje za puk kojemu je kao svećenik posvetio svoj cijeli život, bila mu je glavna preokupacija. Da bi se uspješnije suprotstavljao lokalnim silnicima, fra Lovro je osnažio svoj ugled kod političkih moćnika onoga vremena – kod sultana u Carigradu i austrijskoga cara u Beču. Posjetio je i austrijskoga cara u prigodi njegova vjenčanja 1845. Tada mu je u ime Provin-cije zahvalio na pomoći koju Austrija pruža Bosni. Od austrijsko-ga konzularnoga agenta Dembinskoga u Livnu dobio je obećanje

2 Barun, Anđelko: Stazom Franje Asiškog, Sarajevo – Zagreb, 2008., str. 197., 198.

142 OSVIT 83–84/2015.

da će se u slučaju ustanka Osmanlija protiv kršćana odmah i ka-tolici i fratri staviti pod zaštitu austrijskoga cara.3

Koliko je teško bilo biti katolik u Livnu za vrijeme turskoga zuluma svjedoči i događaj kada je beg Ahmed Ljubunčić iz grada Livna istjerao sve kršćansko stanovništvo što ga je bilo, očistiv-ši tako grad od nemuslimana. Tek se njegovom smrću katolički puk slobodnije vraćao u grad. Silu begova Ljubunčićah, kako to piše fra Lovro Karaula, trpjela je livanjska katolička raja i ranijih stoljeća.

„Kad su se, naime, srednjovjekovni plemići poturčili jer ne-mogaše po zakonu arapskog zlobnjaka Korana kao keršćani bit gospodari svojih zemaljah i kmetah, kad postadoše od keršćanske gospode vašljivi Poturice, onda sazidaže u verh Sela (Ljubunči-ća), u mistu Pod Dragom kulu, gdi i sada vire iz zemlje njezini temelji napokon iskališe svoju pakost pucajuć iz svojih šišanah i štucevah kroz prozore iz lakomice rečene kule u mertvatilesa koja keršćani donašahu na Glavicu da ji po običaju pokopaju. Ovim bezboštvom usilovankaršćeni narod Ljubunčićki zabacih svoje starinsko groblje na Glavici, i poče zakopavat svoje mertce s onu stranu Gnjilarskog potoka.“4 (to je današnje ljubunsko groblje).

Da fra Lovro govori istinu svjedoče i danas sačuvani stećci na spomenutom lokalitetu Glavica gdje se nalazi ljubunska crkva.

Unatoč teškim životnim (ne)prilikama koje su zahvatile kato-lički puk na livanjskom prostoru, narod je i u tom vremenu ostao vjeran Crkvi i franjevcima. Upravo su nevolje još više zbližile puk i franjevce da i dan-danas među njima vlada obiteljska bli-skost ponajprije očitovana nazivom ujak. Taj naziv je i nastao u vremenu turske vladavine. Fratri su se morali sklanjati i mise dr-žati u kućama, a djeci bi bilo rečeno da kad fratar dođe u kuću da

3 Isto, str. 199.4 Perković, Tomislav: Livanjska katolička prezimena, Livno, 2007., str. 76.

– 79.

143znanstveno podruČje

je došao ujak. „I kad bi došao Turčin, djeca su fratra zvala ujače. A kako je ujak majčin brat, nije se moglo ništa više iz toga izroditi i odatle su fratri dobili naziv ujak, kako bi ih štitili od Turaka.“5

Livanjski katolici strpljivo su podnosili sve okrutnije turske zulume. Mnogi ne htjedoše prigrliti islamsku vjeru i ostadoše vjerni svetoj katoličkoj Crkvi. O tomu svjedoči i pjesma o Jeli Po-pović koja se nije htjela poturčiti unatoč nagovaranjima okoline. Pjesmu je zapisala pokojna Janja Podrug rođ.1901. u obitelji Ke-lava u Lištanima. Zapamtila ju je od svojih starih kao djevojčica. Prema predaji prezime Atlagić i potječe od prezimena Popović:

Poturči se kuća Popovića,samo ne će Popovića Jela.Turci vele: „Poturči se Jele.Ne ćeš postit› petka ni subote,ni korizme sedam nediljica,nego samo jedan misec dananašeg lipog posta Ramazana.“„Ne bi’ vam se poturčila mlada:u Turčina nikad sveca nema,dva Bajrama u godini dana.I ne znadu kad im Bajram dođe,već gonaju po nebu Misecabaš k’o vižle po gorici zeca.“6

5 Dragić, Marko: Deset kamenih mačeva (hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine), Mala nakladna kuća Sv. Jure, Baška Voda, 1999., str. 128.

6 Manđeralo, Stipo: „Lozićev ilirski san“, Zbornik Kačić, Split, 1992., str. 55.; Usp. Marko Dragić: Od Kozigrada do Zvonigrada: hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine (II), Mala nakladna kuća Sv. Jure, Zajed-nica izdanja ranjeni labud ZIRAL, Baška Voda – Mostar – Zagreb, 2001., str. 42. – 46.; Dragić, Marko: Hrvatska usmena književnost Bosne i Her-cegovine, proza, drama i mikrostrukture, MH u Sarajevu, HKD Napredak Sarajevo, Sarajevo, 2005.

144 OSVIT 83–84/2015.

Značajnu ulogu u očuvanju identiteta hrvatskoga katoličkoga puka u livanjskome kraju imaju franjevci.

neustrašivi borac za prava katoličkoga puka

U duhu sv. Franje, čiji je sljedbenik bio, fra Lovro je bio ve-liki borac za ostvarivanje pravednijega i boljega položaja male-noga i obespravljenoga čovjeka kao i svoga katoličkoga puka u tadašnjem društvu. Njegovo djelovanje imalo je snažnu socijalnu i političku dimenziju. Dizao je svoj glas na nepravdu i nije prezao zulumćare i izgrednike tužiti na sudu. Uključivao se u rješavanje gorućih problema na društvenom i crkvenom polju ne ustručava-jući se lokalnim vlastodršcima spočitati u lice njihova zlodjela. Nije žalio truda otići u Carigrad kod vrhovnih turskih vlasti kako bi zatražio zaštitu za svoj narod. Za carigradske vlasti bio je uva-ženi franjevac i osoba od ugleda te je zato i dobio odličje carskog nišana. Koristio se svojim vezama i poznanstvima s konzularnim predstavnicima europskih zemalja da ga podrže i pomognu ostva-rivanje osnovnih ljudskih prava za katolike u BiH. Bio je inici-jator mnogih akcija u Provinciji, prvenstveno na graditeljskom planu. Budući da je poznavao strane jezike, talijanski, francuski, mađarski, turski, izravno je kontaktirao s austrijskim carem, rim-skim kongregacijama i visokim činovnicima carigradskoga dvora te je mogao pisati molbe i dobivati fermane od sultana u korist katoličkoga puka i svoje redovničke zajednice.7

Svoju je neustrašivost u obrani katoličkoga puka i njegovih ljudskih prava fra Lovro pokazao prigodom dolaska austrijskoga cara Franje Josipa I. 1875. u Sinj. Fra Lovro je tada u Spomenici koju je poslao madžarskom primasu da je uruči caru izrekao sve nevolje koje katolički puk u BiH trpi. Spomenica nosi naslov List 7 Karaula, Marijan (ur.): PRO POPULO, Život i djelo fra Lovre Karaule (

1800. – 1875.), Svjetlo riječi, Sarajevo, 2000., str. 86. – 109.

145znanstveno podruČje

koji sadrži namete kojima muslimanski element djelatno nepra-vedno tlači kršćanski narod livanjskoga okruga i nastoji zatrti zlim načinom i jakim snagama. Za Spomenicu se brzo saznalo, a kasnije ga je koštala glave. No, nije se dao smesti. Prigodom jednoga agrarnoga spora u Livnu 1873. proročkim je duhom rekao muslimanskim silnicima: „Jedan vas je Ličanin ponizio (Omer-paša Latas), ali kad drugi Ličanin dođe (okupacija 1878.), zavrtjet će vam mozgom i zakrenut vratom za vaše nasilje i ne-pravde, te se nigda osvijestiti nećete. Svaka je sila kratka vijeka. Raja je dotjerana do zida. Zid je tvrd i visok, niti se može kroza nj, niti preko njega. Narod se mora nekako braniti; a kad on sam ustane na svoju obranu, vas je malo a naroda mnogo, tijesno će vam biti… Uzdate se u sultana, koji naređuje jedne danjke i vi ih počverostručujete, pa se može dogoditi, da vas i on ostavi na cjedilu, znajući za vaše zulume i nepravde, što ih mimo njega narodu činite, pa se možete onda kajati, ali će biti po repu. Znajte dobro, da ja nemam što izgubiti osim glave, a i ovu sam već dosli-je nosio 74 godine i nanosio je se, ali malo dobra upamtio, vazda u borbibio, pa kad je izgubim za pravdu, neću je požaliti. Ali ne mislite da će tada vama dobro biti. Ko mačem siječe, od mača će i poginuti, ko čini nepravdu, stignut će ga nepravda.“8

Dobivanje dozvola za gradnju crkava

U sukobu s bosanskim feudalcima turska vlada je počela u 19. stoljeću tražiti oslonac i u kršćanima. Već nakon Gradaščevićeve bune turske vlasti lakše daju dozvole za gradnju župnih stanova ili za popravak samostana. Oslabljeno Osmansko Carstvo prisi-ljeno je davati veće slobode kršćanskom stanovništvu. Hatišeri-fom od Gülhane9 iz 1839. godine sultan Abdul-Medžid I. potvrdio 8 Barun, A: Stazom Franje Asiškog, str. 199. – 201.9 Hatišerif ili hatihumajun je vlastoručno potpisana sultanova zapovijed.

146 OSVIT 83–84/2015.

je svim svojim podanicima, bez obzira na vjerske i nacionalne razlike, jednako pravo na zaštitu života, časti i privatnoga vla-sništva. Isti sultan, u smislu buduće modernizacije Osmanskoga Carstva, izdaje Hatihumajûn 1856. godine kojom definitivno pri-znaje vjersku, građansku i političku ravnopravnost kršćanskoga i muslimanskoga življa u Bosni. Franjevci su, i prije službene dozvole, neumorno radili kako bi spremno dočekali službenu do-zvolu i odmah se dali na posao. Iskoristili su novonastale povolj-ne političke prilike i na provincijskom kongresu 29. travnja 1852. godine u Kraljevoj Sutjesci donijeli odluku o slanju molbe Papi, generalu Reda i sultanu da se u Bosni podignu nove crkve i samo-stani. Tražili su dopuštenje za podizanje nekoliko novih crkava i samostana. U roku od dva mjeseca dobili su dopuštenje od Pape i generala Reda. I s dopuštenjem osmanskih vlasti išlo je lako jer je bilo dovoljno da carski arhitekt vidi je li tu potrebno graditi crkvu i ima li netko tko bi poslije mogao pobiti ferman (dozvo-lu).10 Franjevci su odlučili proširiti postojeće samostanske crkve u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu, jer su postale premale za puk. U travnju 1853. godine sultan Abdul Medžid izdao je devet fermana kojima je dopustio gradnju traženih samostana i crkava pod uvjetom da se Turci tomu ne protive.11

U svim župama gdje je obavljao župničku djelatnost fra Lovro je ostavio zapažene tragove neumornoga svoga djelovanja. Koli-ko je skrbio za čovjeka svjedoči i činjenica da se i u vrijeme epi-demije kuge približavao čovjeku i sam se zarazio i jedva ozdra-vio. Tragovi njegove građevinsko-pastoralne djelatnosti osjećaju se i danas u Vidošima, Čukliću, Ljubunčiću, a posebno na Gorici gdje su sagrađeni velebna crkva i samostan koji su glavni kulturni spomenik u Livnu.

Dolazi od arapske riječi hatt = pismo, rukopis i šärif = plemeniti, časni.10 Badrov, Bonifac: Fra Lovro Karaula, Prilog povijesti bosanskih franjeva-

ca, Sarajevo – Zagreb, 2004., str. 30.11 Barun, A.: Franjevci u Bosni, Livno – Zagreb, 2006., str. 87.

147znanstveno podruČje

Mučenička smrt

Na Ilindan, 20. srpnja 1875., Karaula je imao misu na groblju Grepci iznad Prispa. Nakon mise zajašio je svoga konja12 i krenuo prema Ljubunčiću, kući. Kad je prolazio ispod rodnoga Žirovi-ća, iskoče pred njega Avdi-beg Čorbadžić iz Žirovića, njegov zet Nurija Dizdar iz Komorana, Ćeić, sluga Avdi-begov i Avdi-be-gov dvanaestogodišnji sin. Oborili su Karaulu s konja, udarali ga, davili i mrcvarili dok ga nisu ugušili stavivši mu glavu u pijesak i sjedeći na njemu dok nije preminuo. Sve je to gledao i kasnije za službeni zapisnik izjavio čobanin Juro Ištuk-Baković. Istoga je dana žalosna vijest javljena gvardijanu fra Anđelu Ćuriću koji je slučaj odmah prijavio sudu. Sud je poslao svoje osoblje da obavi očevid. Posao je noću traljavo obavljen, svjesno se išlo za tim da se obmane javnost. Tvrdilo se da je umro od kapi. Peti dan iza smrti Karaulino je tijelo pokopano u groblju na Gorici. Fra Anđeo Ćurić podignuo je tužbu na sudu u Livnu protiv ubojica, ali bez učinka. Obratio se i na viši sud u Travniku, ali je ishod bio isti – ubojice nisu proglašeni krivima niti osuđeni.13

Austrijski potkonzul u Livnu Josip Dragomanović rekao je u tijeku istrage o fra Lovrinoj smrti da je austrijski generalni konzul iz Sarajeva preko svojih agenata pouzdano doznao da je umorstvo Karaule naloženo od same vlade iz Sarajeva. Pitanje je bilo kako to učiniti, a o tomu su odlučili livanjski moćnici. Bilo je vrijeme kosidbe livada. Livanjski bezi i age podizali su šatore u polju u kojima su boravili i noćivali kako bi mogli nadzirati kosce i ku-

12 Bio je to najprije đogat Rahman-bega Firdusa kojega je, kao i brata mu Muhamed-bega, Karaula učio pisati i čitati latinicu i talijanski jezik. Kada je Rahman-beg poginuo u lovu na svome posjedu u Crnom Lugu, njegova žena Melića pokloni đogata Karauli ne htijući da ga itko drugi jaše. Obojica su se s toga konja u smrt srušili na isti dan istoga mjeseca, u razmaku od deset godina.

13 Karaula, M. (ur.): PRO POPULO, str. 66., 67.

148 OSVIT 83–84/2015.

pilice i otpremati sijeno. Navečer bi se zemljoposjednici sastajali u nečiji šator na sijelo. Karaula je bio predmet njihova razgovora jer je svima smetao. Pod šatorom brijača Mujage Šeremeta, koji se ujedno proglasio najboljim liječnikom u Livnu, dogovoreni su konkretni potezi i način na koji će se smaknuti fra Lovru. Mujaga je sve odredio: „Ti ćeš, Avdija, s Nurijom to učiniti da hasuma (neprijatelja) skinemo s vrata. Možete još koga sa sobom uzeti da vam bude lakši posao; ali mu ne zadajite rane, da se ne mogne obispatiti (dokazati) da je ubijena psina, nego da je svojom smrću lipsala.“ To je slušao katolik Tomas iz sela Priluke koji se prišu-ljao šatoru da čuje o čemu razgovaraju. Nije znao da se izgovore-ne riječi odnose na fra Lovru.

Usprkos svjedocima stvar je zamrla kao da ništa nije ni bilo. Ubojice nitko nije tražio niti kažnjavao. No, počela se očitovati Božja pravda. Nurija Dizdar lutao je po Glamoču i cijeloj Kra-jini i Novom Pazaru. Nije se mogao smiriti. Avdi-beg je živio u svojoj kući u Žiroviću. Strašne slike lebdjele su mu pred očima. Naglas je vikao: „eto ih, ne dajte me!“ Mujaga Šeremet ga je uzaludno liječio. Zatvorili su ga u jednu kuću s jakim rešetkama na Dumanu. Vikao je: „Svake mi se noći prikazuje Karaula i hoće da me udavi, jer sam ja njega udavio!“ Umro je 24. lipnja 1876. u velikim mukama. Njegov se sin žalio ljubunskom župniku fra Ivi Vuciću: „Fra Ivo, otkada udavismo Karaulu, odonda nam sve natrag ide; ama niti mi se dade odgojiti paripče, niti goveče, niti sitne stoke. Ni zdravlja ni berićeta u kući nema. Ama sve ide na-trag.“14

Predaje i legende o fra lovri karauli

„Predaja je vrsta usmene priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. Legenda je vrsta usmene priče koja

14 Barun, A.: Stazom Franje Asiškog, str. 203. – 205.

149znanstveno podruČje

ima vjerski sadržaj. U njezin se sadržaj također vjeruje. Predaje i legende ravnopravno prate povijest Hrvata od postojanja. Postoji povijesni slijed zabilježen i zapamćen u usmenoj tradiciji Hrvata: povijest se katkada miješa s tradicijom i teško ih je razlučiti.“15 Hrvati u BiH najčešće pripovijedaju povijesne predaje koje ka-zuju o povijesnim događajima, vladarima, kraljicama, uskocima i hajducima, tvrđavama, mostovima, čatrnjama, blagu, sakralnim objektima, svećenicima, mučenicima itd. „Najviše je tih predaja vezano uz ropstvo pod Turcima. (…) Koliko je u njima knjiško-ga, a koliko povijesnoga, teško je razlučiti. No, sloj povijesnoga i sloj književne stvarnosti uvijek je u skladu s razlikovanjem povi-jesne i književne stvarnosti.“16

Predaja o izgradnji župne crkve u ljubunčiću

Godine 1861. fra Lovro je postao župnikom u svojoj rodnoj župi Ljubunčić i ondje je župnikovao jedanaest godina. I ovdje mu je prva briga kao svećeniku bila služiti narodu, a druga sa-graditi crkvu. Međutim, ovdje je gradnja išla teško. Fra Lovro u svom dnevniku piše: „Kažem istinu, da sam mnogo svojim besidama praznu slamu mlatio, jer narod budući da od 400 go-dina svoga sužanjstva ogriza u nehajstv za slavičnom službom Božjom, i budući se sviknuo slušati svetu misu i rič Božju i pri-mati sveta otajstva u tisnim kolibicama na groblju, u gnjusnim klancima živinskim i u mračnim klitanseljanskim, mišljaše, da je ovo najbolje, što je starinsko i sve moje razloge pobijaše onom okorijelompogovorkom: Oče, pletimo kotac, kao što i naš otac.“17

15 Dragić, M.: Od Kozigrada do Zvonigrada, str. 5.16 Isto, str. 6. – 10. Vidi: Dragić, M: Književna i povijesna zbilja, HKD Na-

predak, Split 2005.; Žmegač, V.: Književnost i zbilja, Suvremena misao, Zagreb 1982.

17 Karaula, M. (ur.): PRO POPULO, str. 111. – 113.

150 OSVIT 83–84/2015.

U Bosni i Hercegovini se 1864. godine pojavila neobična bo-lest. Karaula piše da je ljubunsku župu zahvatila crkavica gove-da, ovaca, koza i kroz četiri mjeseca da je bio toliki smrad, da se ni prozori nisu mogli otvoriti. A u svibnju 1865. godine zahvati velika bolest i narod koji je umirao. Karaula i njegov pomoćnik o. Stjepan Ladan bili su u ovim teškim vremenima pomoć i utje-ha narodu. Karaula je svake nedjelje narodu objašnjavao kako su ove nevolje „bič Božji“ i blago ih opominjao da sagrade „jednu crkvicu i posvete je Majci Božjoj za ponos i diku svetog zakona katoličkog i javne službe Božje.“ U početku ta ideja nije prolazila u narodu, ali kako je bolest sve više uzimala maha ljudi su odlučili ići na zavjete Gospi te su tražili od fra Lovre savjet gdje bi išli na zavjet u Sinj, Split, ili na Goricu i bili su pripravni otići gdje god da im on kaže. Međutim, fra Lovro im pokaza mjesto uz riječi: „Ovu Glavicu naši stari, može bit još od devet kolinah, odredili su da bude počinak njihovih kosti i mrtvih tilesah, pa ste ju vi s vašom stokom i nevirni Turci sa svojim zulumom opoganili i osvetogrdili. Vi brojite u ovom selcu do 25 dimah, a brojili ste prije krepe stoke do 14 hiljadah krupne i sitne stoke, pa vam je lani krepa stoku prepolovila, može bit ter će dragi Bog pripustit da Vam nevidnapošlica ove godine pripolovi vašu čeljad, zato što uz ovoliko blago živo nejmatecerkve, kuće Božje, što nehajete za svoj sveti zakon već ako želimo da nam svima dragi Bog bude blag i milostan, složno učinimo zavit da ćemo na ovoj Glavici ozidat cerkvicu Bogu i milosnoj Gospi, pod imenom, zdravlje ne-moćnih; onda možemo se čvrsto nadat, da će i u nami i u našoj stoki nestat svake bolesti otrovne.“18

18 Zapisnik o postanju, o gragji, o dovršenju, o trošku, o prihodu, i o budu-ćem uzdržavanju Cerkvice Gospine u selu Ljubunčiću: Po Nacertanju, ru-kovogjenju i računanju ondašnjega župnika o. Lovre Karaule Livnopoljca od god. 1865. do 1871. Rukopis je napisan fra Lovrinom rukom i nalazi se u Arhivu samostana na Gorici, a očito nedovršen fra Lovrin tekst objavljen je u PRO POPULO, str. 288. – 297.

151znanstveno podruČje

Ove fra Lovrine riječi pozitivno su djelovale na Ljubunčane pa se složiše da fra Lovro vodi gradnju, račune i majstore, a oni se zavjetovaše da će o svom trošku sagraditi crkvu na mjestu koje je fra Lovro odredio. Mjesto koje je fra Lovro odredio za grad-nju bilo je puno kostiju prastarih plemića Ljubunčića koji su bili katolici, a poslije se zbog interesa poturčili, zbog čega je dio mje-štana bio protiv gradnje na tom mjestu, ali je fra Lovro ustrajao u svom naumu. Bio je toliko siguran i odvažan da je porušio ogradu kojom je Rahman-beg ogradio za sebe Glavicu i napravio gumno, i 1871. godine sagradio lijepu crkvicu na Glavici u Ljubunčiću na proštenje Blažene Djevice Marije zvane „Zdravlje nemoćnika“.

Gradnju župne crkve narod i danas prepričava kroz predaju: „Godine 1864. u Ljubunčiću je harala kuga, krepavalo je blago i kad su jame pune bile blaga, kuga je morila i čeljad. Gdje bi ujutro na kući osvanula crna ‘tica, tu bi umrlo čeljade. Ljudi sela Ljubunčića otišli su do fra Lovre koji je živio u zaseoku Gornje Selo (danas tu kuću zovu kapelica), i pitali: ‘Što ćemo, ujače?’, a on im je kroz prozor odgovorio: ‘Davno sam vam govorio da na Glavici napravite crkvu, jer tu je greblje vaši pradjedova.’

Ljudi su poslušali i dok je temelj zakopan, kuga je prestala.“19

Mala Gospa se slavi kao zaštitnica toga sela i župe. Fra Lovrin kip koji prstom pokazuje Glavicu, na kojoj je crkva sagrađena, nalazi se u dvorištu ispred župne crkve, pokraj spilje u kojoj se nalazi Gospin kip.

Predaja o gradnji crkve na gorici

Samostan i crkva na Gorici spadaju među osam prvih crkve-nih građevina u BiH koje su građene s građevinskom dozvolom osmanskih vlasti. Rezultat je to provođenja reformi u Osman-

19 Predaju sam čula od više kazivača u župi Ljubunčić.

152 OSVIT 83–84/2015.

skom carstvu u drugoj polovini 19. st. i pritiska velikih sila, da-vanja vjerskih sloboda nemuslimanskom stanovništvu. Fra Lo-vro je vodio pregovore s carskim arhitektom ešref-efendijom i s Ćamil-pašom o gradnji novih crkava u Provinciji. U pismu pro-vincijalu fra Andriji Kujundžiću, pisanom u Kreševu 19. siječnja 1853., o dopuštenju za gradnju crkava piše: „Budite uvjereni da budemo zapitali na 20. miestah, odma bi nam dopustili, ali sada zadovoljni budimo s ovo osam i devetim Sarajevom.“ U travnju su stigli fermani iz Sarajeva za gradnju osam crkava među kojima su u dvije u livanjskom kraju: Gorica i Vidoši. Crkva na Gorici započeta je s gradnjom 1854., a iste je godine započeta i gradnja samostana. Gradnja crkve dovršena je 1906., a samostan je da-našnji izgled dobio 1997.20

I gradnja crkve na Gorici isprepletena je kroz predaju: „Tur-ci su zabranjivali gradit’ i najskromniju crkvicu. Naročito su im smetala crkvena zvona. Uputi se sultanu u Carigrad fra Lovro Karaula.

I dadne Sultan fra Lovri ferman (odobrenje) na kome je stajalo da smije napravit’ crkvu kolika je volovska koža i stavit’ zvono, ali ono malo, što se s njime zvoni kod pričesti. Ali po povratku u Livno fra Lovro se zgodno sjeti, isječe volovsku kožu u oputu (tanku nit), i opaše pozamašan prostor. Na to se odma’ skupe Tur-ci. Kad su htjeli zabranit’ gradnju fra Lovro im pokaza ferman. Pisalo je da se može gradit’ crkva kolika je volovska koža i da se na nju smije staviti zvono. Sultanova se naredba morala poštivati i jedan Turčin prvi uze kramp i počne kopati temelj.“21

Fra Lovro je 1840. godine postao gvardijanom u Fojnici i na toj dužnosti je ostao tri godine. Njegova revnost očituje se i u Foj-nici. Odmah prve godine kupuje kućicu za svećenika u Busovači. Optužen je kod vezira Husret-paše da je u Busovači napravio cr-

20 Barun, A.: Stazom Franje Asiškog, str. 135., 136.21 Predaju sam čula od više kazivača u Livnu.

153znanstveno podruČje

kvu i da crkvena zvona smetaju muslimanima pri molitvi. Vezir ga je pozvao na odgovornost, ali je dosjetljivi i mudri fra Lovro ponio zvono s oltara i pokazao ga kao zvono čija zvonjava smeta Turke pri molitvi. Nakon ovoga se cijela stvar smirila.22

guslarska pjesma o fra lovri karauli

Guslarska je pjesma o fra Lovri Karauli izvedena 20. srpnja 1977. prigodom mlade mise livanjskoga franjevca Miroslava Ištuka u njegovom rodnom Žiroviću, i fra Lovrinom rodnom mje-stu i mjestu pogibije. Autor je i izvođač pjesme Jozo Ištuk – Paš-kin iz Žirovića.

Ta pjesma još je jedan dokaz fra Lovrine omiljenosti u puku. Cilj joj je opjevati istinu o fra Lovrinu životu i smrti. No, pjesma se u nekim elementima razlikuje od onoga što se može pronaći u zapisima franjevaca toga vremena.

Narodni ga guslar opisuje onakvoga kakav je i zapamćen u puku i u povijesti:

…Dosta skroman i ljubazan bioSve narode jednako volio…O fra Lovrinu povratku u rodnu zemlju nakon školovanja na-

rodni pjevač kaže: …U Bosnu se svoju povratišeDa bi svome sad pomogao pukuS kojim dijeli nevolju i mukuI pomogne skršenom naroduKoji tada trebaše sloboduJer je narod u velikoj muciKao stado kad ga skole vuci

22 Karaula, M. (ur.): PRO POPULO, str. 114.

154 OSVIT 83–84/2015.

Mili Bože ponosnoga likaIsusova hrabroga vojnika…

* * *…Jer ne želim ništa drugo bitiNego svoju vjeru zaštititiI prije ću glavu izgubitiNego pravdu igdje zatajiti…

* * *…I do smrti nikad ne poklečeIl u Crkvi il negdje na vaniSvud fra Lovro bude na obrani…

Fra Lovro je, kako u povijesnim zapisima tako i u pjesmi, po-božan, borac, spreman trpjeti, ali i onaj koji moli za obraćenje i oprost neprijateljima. Narodnom je pjevaču poznata i tzv. Bari-šićeva afera i fra Lovrin odlazak u Carigrad te ga spominje kao graditelja crkava i škola koji je zahvaljujući svojoj mudrosti, uče-nosti i snalažljivosti izgradio svoj ugled i u Carigradu:

…Sa turskom se portom upoznaoSad je lakše ferman dobivaoTe mu ove misli na um paleDa sad pravi svud crkvice maleŠto misliše to i učinišeZlatnim ključem vrata otvorišeZa mnoge je crkve izmolioI uz crkve škole sagradioI branio na svakome suduJer je imo za to glavu mudruI u Sinju pohodio caraDa bi ljudska zaštitio prava…

155znanstveno podruČje

Fra Lovro piše caru Franji Josipu o zulumima što ih podnosi katolički puk. Za Spomenicu se brzo saznalo i:

…Jer zlotvori tvrdo odlučišeMučeničku smrt mu pripremišeU Sarajevu sve bude sređenoI u Livno odmah opremljenoI osudu pod prijetnjom stavišeTo su mnogi jedva dočekaliI umorstvo potajno spremiliI pratili na svakom korakuDa ga negdje susretnu u mraku…Tijek i način na koji je umoren dobro je poznat, no zanimljivo

je kako pjesma spominje tri izvršitelja ubojstva: …Trojica se u grmlje sakrišeKad fra Lovro konja najašišeSva trojica na njeg nasrnušeTe ga s dobrim konjem rastavišeI po crnoj zemlji položiše…dok zapisi spominju četvoricu: Avdi-bega Čorbadžića iz

Žirovića, njegova zeta Nuriju Dizdara iz Komorana, Ćeića, slugu Avdi-begovoga i Avdi-begovoga dvanaestogodišnjega sina.

Zanimljiva je novina u pjesmi i što su čobani koji su ubojstvu svjedočili čuli kako fra Lovro moli te im u svom obraćanju i pro-ročki govori kako će skončati, a ubojstvo ne će uspjeti sakriti:

…Moliše se starac KaraulaTri čobana iz luga su čulaNemojte me moja braćo milaTeška ćete učiniti dilaI nemojte moji dobri TurciOtpaštat će vam djeca i unuciJer koji je stvorio nebesa

156 OSVIT 83–84/2015.

On će svoja pokazat čudesaLudi ćete trčat po uliciOvaj slučaj pričat ćete djeciS kakvom ste me smrću umoriliI na pravdi stara uništiliMene ćete stara pogubitiAl sramotu ne ćete sakriti…Ožalošćeni i potlačeni puk s fra Lovrom je izgubio puno –

duhovnoga oca, učitelja, zaštitnika, liječnika te nije ni čudno što traži da se ubojice pronađu i osude. Njegovo su ubojstvo vidjeli čobani koji su u lugu čuvali blago. Gvardijan je sutradan tražio da kotarski bilježnik sasluša desetoricu čobana svjedoka, no prema pjesmi samo je jedan od njih -Jure Ištuk smio iznijeti istinu pa i spremno podnio mučenje:

…Jer taj hrabri svjedok Ištuk JureSvu istinu izrekoše tudeJoš svjedoka sa Jurom je biloA za ovo nije svjedočiloNe smidoše ništa nikom rećiBojeći se da će u grob lećiAli Jure srca junačkogaBojeći se Boga velikogaI što kaza svu ovu istinuSvezaše ga konju za repinuSve od Livna do sela ŠuiceAl ne htjede sakrit ubojiceOd Šuice do Kupresa gradaOvo Jure izdržaše radaU Kupresu odmor su mu daliI crnu mu kavu zatrovali

157znanstveno podruČje

I tako ga htjeli da privareAli Jure dobi obavijest sa straneI ne htjede kavu da popijeDa se tomu naučio nijeI u Travnik kad su ga doveliNekoliko ljudi su izveliDa njihovo sad razgleda liceI da kaže prave ubojiceSvi su slični jedan drugom pariZamalo se Jure ne privariKad im bolje razgledaše liceNit jednoga ne bi ubojiceTad se Jure sudu okrenušeI ovako hrabro govorišeSlavni sude zar ste i vi ludiŠto će ovdje ti pravedni ljudiOve ljude kućam opremiteUbojice prave uhvatiteNjihovo mi pokažite liceJa ću kazat prave ubojiceI pravu mu ne daše istinuTuriše ga u mračnu tišinuI teške mu zadavaše mukeSvezaše mu i noge i rukeMučiše ga i žeđu i glađuJer mu svaki o nevjeri radiI toliko njemu muka budeHtjede slagat na pravedne ljudeSamo da bi muka se riješioI svoj tužni život završio

158 OSVIT 83–84/2015.

Kada smisli sve krivo da rečeJedan prota u pomoć pritečeU zatvoru Juru pohodioDa bi vjerski obred obredio…Prota ga savjetuje da svjedoči kako je bilo i da se čuva zasjede

kada ga opreme kući te da bježi u gorske hajduke kada prođu muke koje su ga zadesile. Pred Juru su izveli dvojicu ubojica že-leći mu tako postaviti zamku i proglasili lažnim svjedokom, no Jure reče:

…Prvi manji a drugi je većiSlavni sude a gdje vam je trećiKojino je glava ubojicaNjega znaju i malena djecaDoved’te ga da vam ga pokažemDa vidite na ništa ne lažem…Juru su proglasili slobodnim, a ubojicama sudili. Za dvojicu

se ne zna gdje su, a trećega su poslali kući, no nije osuđen. Svi su tragično, ne imajući mira, skončali živote. Pjevač tvrdi kako je ovu priču pričao sam Jure:

…Ovu priču Jure mi pričaoI najrađe ovo ponavljaoDjeco moja teške su to mukeKad se upadne u tuđinske rukeZato djeco brante domovinuKao majka dječicu nevinuBolje vam je svima mrtvi bitiNeg zlobnog tuđina služitiJa sam djeco puno propatioDvi godine u hajducim bioDjeco draga da vam i ovo kažem

159znanstveno podruČje

Bog je svjedok da ništa ne lažemU hajduke kad sam ja pošaoSvome sam ja Bogu obećaoDa dušmanski ne pogodi metakJa ću postit na Veliki petakEvo imam oko sto godinaSve to prođe kao noćna tminaKao da sam jučer se rodioA evo sam teško ostarioSad se sjećam teških uspomenaA i onih tužnih vremenaPa i danas tih ratnih strahotaŠto se radi zar nije grehotaBrat od brata rođak od rođakaBezakonja izišla su svakaA i ovo ne će dugo potrajatiJa to djeco ne ću dočekati…Na Veliki petak 1945. stari Jure ispustio je dušu i na samrti

uputio poruku svima da slave fra Lovru kao sveca i gotovo pro-ročki vidio ono što se događa danas, mnoštvo vjernika koji se svake godine okupljaju na Ilindan slaveći ovoga velikoga muče-nika:

…Na čas smrti ovo govorioDok je sunca i dok je mjesecaDa fra Lovru štuju kao svecaI ono mjesto ispred spomenikaNek vam bude ponos čast i dikaDjeci svojoj ovo sve pričajteU franjevačke redove spremajteTradicija nek vam se nastavlja

160 OSVIT 83–84/2015.

Doć’e vrijeme od velikog slavljaBaš na grobu palog mučenikaBit će misa mladih svećenikaPuku ostaje da o ovim događajima govori istinu i ne dopusti da

se zaboravi tradicija: …I dok zemlja oko sunca krećeNaš fra Lovro umrijet nikad ne ćeSmrt podnese za ta naša pravaZa sva djela neka mu je hvalaJoš mu cvjetaj ljubičice plavaPokojniče neka ti je slava…Nažalost, iako je narodna predaja sačuvala fra Lovrin lik i dje-

lo od zaborava, o njemu se izvan Provincije Bosne Srebrene znalo vrlo malo. U Sarajevu je 1925. godine prvi put objavljena biogra-fija Fra Lovro Karaula autora dr. fra Bonifaca Badrova. Osim te biografije nije se o njemu puno pisalo, spominjalo ga se samo usputno. Sve do 2000. godine koja je proglašena fra Lovrinom godinom. Te je godine obilježeno 200 godina od njegova rođenja i 125 godina od njegove smrti. Na mjestu njegove pogibije u Ži-roviću slavljena je svečana sveta misa koju je predvodio kardinal Vinko Puljić te banjolučki biskup dr. Franjo Komarica zajedno s mnoštvom svećenika te velikim brojem okupljenih vjernika. Te je godine upriličen i znanstveni skup o fra Lovrinom liku i dje-lu, a radovi sa skupa zajedno s fra Lovrinim pisanim tekstovima objavljeni su u zborniku PRO POPULO (Život i djelo fra Lovre Karaule 1800. – 1875.). U dvorištu osnovne škole koja nosi nje-govo ime postavljen je brončani reljef njegovoga lika.

Sve je to pridonijelo je da se fra Lovro izvuče iz anonimnosti, da ga se svrsta među zaslužne ljude ovih prostora te da se oda

161znanstveno podruČje

priznanje njegovom vrijednom svećeničkom, graditeljskom i pro-svjetnom djelovanju.

ozdravljenja po fra lovrinu zagovoru

Hrvati stoljećima hodočaste grobovima mučenica i mučenika tražeći utjehu u svojim tjelesnim i duhovnim bolima.23 Pobožni su vjernici često dolazili na fra Lovrin grob, obilazili ga, molili Boga da im po zagovoru fra Lovre mučenika udijeli tražene milosti. S groba su odnosili komadiće zemlje, kamenčiće, cvijeće i čuvali ih kao moći.

Na mjestu fra Lovrine pogibije mještani su podigli lijep spo-menik, djelo domaćih majstora. Na spomenik su dolazili bolesni-ci, molili i čudesno ozdravljali. Pronio se glas o fra Lovrinoj ču-dotvornosti. Livanjski je gvardijan 2005. zapisao izjavu, izrečenu pod zakletvom, Stipe Jukića iz Žirovića, rođenog 1926. koja glasi: „Godine 1946. obolio sam od bolesti koju su tadašnji liječnici na-zivali mrtva groznica... Liječnici iz Livna slali su me liječnicima u Mostar i Split, ali me nisu mogli izliječiti... Moje su me pokojna majka Perka i žena Cela savjetovale da odem na fra Lovrin grob (tako mi zovemo spomenik podignut na mjestu fra Lovrine mu-čeničke smrti) i molim za ozdravljenje. Na Ilindan 1947. otišao sam sa ženom na fra Lovrin grob i zavapio: Kriste pomozi! Fra Lovro, svojom mučeničkom smrću isprosi mi milosti ozdravlje-nja! Legao sam na kamenu ploču i ubrzo zaspao. Žena me čuvala i molila... Spavao sam oko sat i pol. Kad sam se probudio, digao 23 O tome više: Dragić, Marko: Zakopano zvono, Mala nakladna kuća Sveti

Jure, Baška Voda, 1996., str. 64. – 65., Dragić, Marko: „Grobovi hrvat-skih mučenika i mučenica u Bosni i Hercegovini“, Mostariensia, časopis za humanističke znanosti Sveučilišta u Mostaru br. 9, Mostar 1998., str. 81. – 96.

162 OSVIT 83–84/2015.

sam se zdrav. Nikada više od te bolesti nisam bolovao. Ni jedan dan ne prođe da se ne zahvalim Bogu i fra Lovri. U raznim svojim potrebama, molim fra Lovru da me zagovara kod Boga.“

Isti je starac nastavio pripovijedati dalje: „I drugi su ljudi do-lazili na fra Lovrin grob, hodali po ploči, molili za svoje zdrav-lje i ozdravljali. Tako moja susjeda Mara Lijović pokojnog Joce, zvana Snaša, bolovala je od bolesti kostiju u nogama. Hodala je oslanjajući se na dvije keve (štapa). Otišla je nekoliko puta na fra Lovrin grob i baš na Ilindan odjednom ozdravila. Ona je rođena 1903., a umrla je prije šest godina. Sve je do svoje osamdesete go-dine radosno išla na fra Lovrin grob zahvaljivati Bogu i fra Lovri za svoje ozdravljenje. Na Ilindan bi dolazio svijet iz drugih sela moliti na fra Lovrinu grobu. Ljudi su bili uvjereni da fra Lovro može pomoći. Takvo je uvjerenje kod svijeta i danas.“24

Svake se godine nedjeljom najbliže Ilindanu slavi sveta misa na mjestu fra Lovrine mučeničke smrti. Njegovi posmrtni ostatci sada počivaju u samostanskoj crkvi na Gorici u Livnu. Kroz nje-gov se život najbolje ocrtavaju patnja i stradanja puka čiji je pastir bio, a koji ga još uvijek čuva kao nezaboravnu veličinu.

Zaključak

Dolaskom Osmanlija duboko ukorijenjeno katoličanstvo na ovim prostorima suočilo se s najtežim danima u svojoj povijesti. Među pojedincima koji su obilježili bosansko-hercegovačku po-vijest 19. stoljeća je i livanjski svećenik fra Lovro Karaula čiji je život obilježila borba za stvaranje bolje tadašnjosti i budućnosti za katolički puk i redovničku zajednicu. Nije žalio sebe i spremno se odazivao zaštiti slabih i potlačenih.

24 Barun, Anđelko: „Fra Lovrino mučeništvo i štovanje“, Kalendar svetog Ante za 2015., Svjetlo riječi, Sarajevo, 2014., str. 197., 198.

163znanstveno podruČje

Fra Lovro je samo jedan od franjevaca toga vremena koji je svoj život žrtvovao za puk. Prosvjetitelj, učitelj, zaštitnik potlače-noga stanovništva bio je omiljen u vremenu u kojemu je živio, a veliki je ugled imao i među tadašnjim europskim velesilama. Kad je na dan smrti pošao reći misu, u Zapisnik je zapisao: pro populo (za narod). Bile su to zadnje njegove napisane riječi. Do kraja vjeran svojim idealima za narod je živio, za narod je umro, što ga čini velikim i omiljenim među katoličkim pukom livanjskoga kraja koji njegov lik neumorno čuva. literatura i izvori

Badrov, Bonifac: Fra Lovro Karaula, Prilog povijesti bosanskih franjevaca, Sarajevo – Zagreb, 2004.

Barun, Anđelko: Svjedoci i učitelji (Povijest franjevaca Bosne Srebrene), Sarajevo – Zagreb, 2003.

Barun, Anđelko: Franjevci u Bosni, Livno – Zagreb, 2006.Barun, Anđelko: Stazom Franje Asiškog, Svjetlo riječi, Sarajevo

– Zagreb, 2008.Barun, Anđelko: „Fra Lovrino mučeništvo i štovanje“, Kalendar

svetog Ante za 2015., Sarajevo, 2014. Dragić, Marko: „Danak u krvi u romanu Na Drini ćuprija i u

suvremenom pripovijedanju“, HUM 8, Mostar, 2012., str. 123. – 140.

Dragić, Marko: Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti, (Fakultetski udžbenik), Filozofski fakultet Sveučilišta u Spli-tu, Split, 2007.

Dragić, Marko: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovi-ne, proza, drama i mikrostrukture, MH u Sarajevu, HKD Na-predak Sarajevo, Sarajevo, 2005.

164 OSVIT 83–84/2015.

Dragić, Marko: Književna i povijesna zbilja, HKD Napredak, Split 2005.

Dragić, Marko: Deset kamenih mačeva (hrvatske predaje i legen-de iz Bosne i Hercegovine), Mala nakladna kuća Sv. Jure, Baš-ka Voda, 1999.

Dragić, Marko: Od Kozigrada do Zvonigrada: hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine (II), Mala nakladna kuća Sv. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud, Baška Voda – Mostar – Zagreb, 2001.

Dragić, Marko: Zakopano zvono, Mala nakladna kuća Sveti Jure, Baška Voda, 1996.

Dragić, Marko: „Grobovi hrvatskih mučenika i mučenica u Bosni i Hercegovini“, Mostariensia, časopis za humanističke znano-sti Sveučilišta u Mostaru br. 9, Mostar 1998, str. 81. – 96.

Franjevački samostan u Livnu, Prigodom 150. obljetnice samo-stana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu (glavni urednik Mari-jan Karaula), Livno, 2009.

Karaula, Marijan (ur.): PRO POPULO, Život i djelo fra Lovre Karaule (1800. – 1875.), Svjetlo riječi, Sarajevo, 2000.

Manđarelo, Stipo: „Lozićev ilirski san“, Zbornik Kačić, Split, 1992.

Perković, Tomislav: Livanjska katolička prezimena, knjiga prva, Livno, 2007.

Petrić, Mario: Geografski i historijski pregled, Glasnik zemalj-skog muzeja u Sarajevu – Etnologija, sv. XV – XVI, Saraje-vo, 1961.

Žmegač, Viktor: Književnost i zbilja, Suvremena misao, Zagreb 1982.

Vlastiti terenski zapisi 2009., 2015.

165znanstveno podruČje

Friar lovro karaula in traDitions anD legenDs 140 Years

aFter MartYrDoM

summary

The paper is about one of the biggest Franciscans in the 19th century, Friar Lovro Karaula, on the occasion of 140 years of his martyrdom. The goal of this paper is to explore the role Friar LovroKaraula had in the struggle for disempowered Catholics and existence of Catholic faith in Bosnia and Herzegovina and to explore his character and work through the folklore. Friar Lo-vro marked the whole one century. He lived during the Ottoman occupation, the period that was extremely difficult for Church and Catholics. He was the initiator and leader in social, political and Provinces life and till his death he was the fearless fighter for human rights of his multitude he extremely loved. His priestly devotion, work and assiduity for the benefit of the multitude, what endangered his life, in the best way symbolises the life and suffering of Franciscans and Catholics during the period full of troubles and uncertainty. The folk tradition which lives among people in Livno keeps the memory on the character and work of this sometimes unfairly neglected friar, and churches and mo-nasteries he built have a very big role in religious, social and cultural life of Catholics in Bosnia and Herzegovina.

key words: Friar LovroKaraula, folk tradition, Ottoman occu-pation, martyrdom

167INTERVJUinTERvJu oSviT

Pisati istinu svoga srCa

(Razgovor s književnikom Mirom Gavranom)

gospodine gavran, na početku razgovora molio bih vas da za čitatelje časopisa Osvit DHk HB Mostar kažete nešto o vlastitoj povezanosti s Hercegovinom.

Moja je mati rođena Mostarka, koja je daleke 1949. godine u Mostaru završila učiteljsku školu. Moj pokojni otac je također porijeklom Hercegovac, njegovi roditelji su živjeli u Rastovači nedaleko od Gruda, a 1921. su se preselili u Zborište nedaleko od Dervente, gdje se moj otac rodio 1929. godine, a učiteljsku školu završio je u Slavonskom Brodu. Moji roditelji se 1958. godine sele iz Bosne u selo Trnava, nedaleko od Nove Gradiške, gdje sam se rodio 1961. godine kao jedini Slavonac u obitelji. To sve je razlog zašto i meni svaki put kada dođem u Hercegovinu srce zaigra... Inače, u Mostaru je u proteklih trideset godina premijer-no odigran čitav niz mojih kazališnih tekstova: Noć bogova, Sve o ženama, Urotnici, Veseli četverokut, Ljubavi Georgea Washin-gtona... A nedavno je ondje i Teatar Gavran zaigrao moje pred-stave: Lutka, s Doris Pinčić i Robertom Kurbašom, ili Sladoled s Mladenom Gavranom i Anom Vilenicom na Danima Matice hr-vatske u Mostaru, a prije desetak godina Histrioni su igrali moju komediju Hercegovci za volanom ili Vozači za sva vremena po Hercegovini, u kojoj je mladi Hercegovac izrazito pozitivan lik, dok junaci oko njega svu krivnju za svoja spletkarenja pokušava-ju svaliti na njega.

Mislite li da se piscem postaje ili se čovjek rodi s tim talen-tom?

I jedno i drugo je važno. Bez talenta ne vrijedi trud. Trud i „za-nat“ nisu dovoljni ako nema talenta... Jednom riječju, osobe koje

168 OSVIT 83–84/2015.

u sebi otkriju talent ili nadahnuće za neko umjetničko zvanje ob-vezno moraju poraditi na obrazovanju i usavršavanju toga talenta.

Miljenik ste publike i vaša djela rado su čitana i izvan Do-movine, kako po vašem mišljenju, nastaje kvalitetno književ-no djelo i gdje pronalazite nadahnuće za vaše stvaralaštvo?

Ideje i nadahnuće se pojavljuju kada oni hoće, ali je važno da pisac bude spreman prepustiti se nadahnuću kada se ono pojavi. Jako je važno da se pisac ne zadovolji prvom ili drugom verzijom teksta. Važno je da se može posvetiti svome romanu ili drami ili komediji, kako bi dao maksimum priči koja ga je pozvala da je ispriča. A najsnažniji poticaj i nadahnuće izviru iz samog života, iz međuljudskih odnosa, koji su tako složeni i nepredvidivi.

Djela iz takozvane „biblijske trilogije“ (Judita, Krstitelj, Poncije Pilat) doživjela su petnaestak izdanja. kada i zašto se u vama probudila želja da pišete romane nadahnute biblij-skim tekstovima?

Kako sam ja svojevrsni mali preobraćenik koji se u trideset i osmoj godini života okrenuo kršćanskom svjetonazoru prona-lazeći u njemu odgovor na sva bitna životna i duhovna pitanja i čvrst oslonac u svim životnim burama i olujama, ne treba čuditi što sam nedugo potom prigrlio i Bibliju kao književno nadah-nuće. Doista sam te romane ispisao s istinskim zadovoljstvom i sretan sam što su imali brojna izdanja na hrvatskom jeziku ali i u prijevodima po svijetu.

iz vaše autorske radionice izišli su mnogi romani i drame, a odnedavno se u knjižarama može kupiti i vaša zbirka Pje-sme. Što vam je draže pisati poeziju ili prozu?

Pjesme sam pisao tek povremeno s pauzama većim i od pet šest godina, pa tek u zreloj dobi, nakon trideset godina, načinio izbor za jednu jedinu neveliku zbirku poezije. Tako da mene treba ipak promatrati kao prozaika i dramatičara, ma koliko volio poe-ziju kao čitatelj.

169INTERVJU

jedini ste živući dramatičar u europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema vašim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u slovačkoj pod nazivom Gavranfest. Postoji li među vašim kolegama zavist na vaš uspjeh?

Nikada nisam razmišljao o zavisti, niti sam je osjetio, niti za-pazio da je netko ljubomoran na mene. Istinski sam zahvalan ka-zališnim ljudima iz Slovačke što su pokrenuli Gavranfest, festival na kojem se izvode samo moje drame i komedije i zahvalan sam što su do danas izveli preko dvadeset mojih kazališnih premijera, a na tome festivalu ugostili kazališta koja su izvodila moje pred-stave iz Pariza, Praga, Zagreba, Krakova, Beča, Brna, Celja...

je li suvremena hrvatska književnost kod nekih autora u službi određene ideologije?

I danas i u bližoj i u daljoj prošlosti hrvatska književnost je znala biti, u nekih pisaca, u službi ideologije... Po tome smo slični mnogim drugim europskim narodima i piscima. Kada pisci pre-tjeraju sa svojom fascinacijom ideologijom, nažalost, prava knji-ževnost jako strada. Književnost ne smije biti odveć izideologizi-rana, jer je u tom slučaju umjetnički neuvjerljiva.

čovjek ste širokih interesa, kako gledate na silna politič-ka i gospodarska previranja kod nas i u svijetu, imaju li ona utjecaja i na vaše stvaralaštvo?

Ne živim pod staklenim zvonom. Radoznao sam i zanima me sve ono što se zbiva u Hrvatskoj, okružju, a i u cijelome svijetu. Puno putujem po drugim zemljama i mogu se osvjedočiti koliko sva ta politička i ideološka previranja imaju odraza na kvalitetu ljudskih života, bez obzira zanimali se oni ili ne za politiku. Pret-postavljam da se nešto od mojih stavova o toj temi može iščita-ti u mojim tekstovima, mada se nastojim čuvati od pretjeranog utjecaja politike. Čitatelji ne vole tekstove u kojima autor dopusti svome svjetonazoru da dominira nad fabulom i likovima.

170 OSVIT 83–84/2015.

oženjeni ste glumicom Mladenom gavran s kojom ste 2002. godine osnovali teatar gavran, a vaš sin jakov pro-fesionalni je glumac. Može li se od umjetnosti danas živjeti i koliko država i društvo podupire umjetničko stvaralaštvo?

Književniku je gotovo nemoguće živjeti od svoga rada ako nje-govo djelo nema internacionalni odjek. Glumcima je ipak puno lakše. Nismo među onim kulturama koje puno ulažu u umjetnost, a nismo ni među onima koji ju zanemaruju. Rekao bih da smo tu negdje, u nekom prosjeku. Bogu sam zahvalan što već dvadeset i dvije godine uspijevam živjeti solidnim prosječnim životom sred-nje klase od svog književnog rada. To je uistinu sreća i rijetkost, kada su u pitanju manje zemlje.

od mnogobrojnih priznanja i nagrada među kojima je i ta da ste član ruske akademije književnosti, te nagrade za roman Kafkin prijatelj koju vam je dodijelila Hrvatska akade-mija znanosti i umjetnosti, koja vam je nagrada ili priznanje najdraže?

Teško je izdvojiti samo jednu nagradu. Ali sa sigurnošću mogu reći da mi je 1999. godine nagrada Central Europea Time, koju sam dobio u Budimpešti za najboljeg pisca Srednje europe, jako pomogla u afirmaciji u svijetu. Iza te nagrade uslijedili su brojni novi prijevodi mojih knjiga na nove jezike, kao i nove premijere u zemljama gdje me do tada nisu igrali.

Za kraj što bi ste poručili mladim hrvatskim književnici-ma?

Da ne slijede nikakve svjetske trendove u umjetnosti, da ispi-suju istinu svoga srca na sugestivan i čitateljima zanimljiv način, i, naravno, da pišu samo u trenutcima kada žele ispričati „svoju“ priču. Ako oni budu uživali u pisanju, velika je vjerojatnoća da će i njihovi čitatelji uživati u čitanju tih priča.

razgovarao: Dražen stojanoviĆ

171Ogledi i kritikeoglEdi i kRiTikE oSviT

Marko DragiĆ

ZaniMljiva ZBirka suvreMene PoeZije

(Zvonik mi pruža ruku, Suvremena mimička lirska poezija, izabrao i priredio Ivan Mimica, Mimice, 2013., 207 str.)

ekonim Mimice motiviran je antroponimom Mimica. Mimi-ce su smještene petnaestak kilometara jugoistočno od Omiša. U zaleđu Mimica je Dinara, a ispod Jadransko more. Kroz mjesto prolazi Jadranska magistrala. Mimice se prvi put spominju u prvoj polovici 17. stoljeća. U mjestu živi oko 250 stanovnika. Među poznatim žiteljima Mimica su: Božo Mimica, publicist i književnik; Neven Mimica, diplomat i političar; Sergije Mimica, redatelj; Vatroslav Mimica, filmski scenarist, redatelj i producent.

Posebno mjesto među Mimicama zauzima prof. emeritus dr. sc. Ivan Mimica koji je dao neizmjeran doprinos duhovnosti Splita i Dalmacije. Jedan je od utemeljitelja Književnog kruga u Splitu. Dugogodišnji je profesor, ravnatelj te dekan na Višoj pedagoškoj školi u Splitu. Dobitnik je nagrade grada Splita 1970. godine za osobite uspjehe u odgoju i obrazovanju studenata. Po-časno zvanje profesor emeritus dodijeljeno mu je 2003. godine za „priznatu nastavnu i znanstvenu izvrsnost te zasluge za napredak i razvitak Sveučilišta u Splitu“. Godine 2006. dodijeljena mu je nagrada „Kruno Prijatelj“ Slobodne Dalmacije za znanost. Najza-služniji je za otvaranje Odjela za humanističke znanosti u Splitu 2001. godine koji je 2005. godine stapanjem s Visokom učitelj-

172 OSVIT 83–84/2015.

skom akademijom prerastao u Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.

Samozatajni pregalac prof. emeritus Ivan Mimica izabrao je i priredio zbirku Zvonik mi pruža ruku (Suvremena mimička lirska poezija). U zbirku je priređivač uvrstio jedanaest autora Mimičanki i Mimičana: Ivan Mimica (Ive Marin), Ivan Mimica (Mijin), Ivan Vukasović (Ivica Kumičev), Marela Mimica (r. Ja-drijević), Mladen Mimica (Ante Šjekina), Zoran Mimica (Zoki), Neven Mimica (Pobrin), Neda Mimica-Špoljar (kći Pere Galino-va), Tonči Mimica (Pumpa), Svjetlana Mimica, kći Ivana Mimice pok. Mije, Sandra Mimica – Hare (Ivana Križanova).

Zbirka počinje člankom „Genius loci Mimica“ prof. dr. sc. Joška Božanića. Potom je članak naslovljen „Stihovi nastali u prostoru apsolutne ljepote“ prof. dr. sc. Joška Belamarića.

Ivan Mimica (Ive Marin) (1928. – 2011.) zastupljen je s dva-naest pjesama. Pjesma „Mislim na tebe“ napisana je 1973. godine u Zagrebu. Ta pjesma posvećena je autorovu selu a komponirana je od četiri katrena. Drugi stih trećega katrena kampanel mi ruku pruža motivirao je priređivača da zbirku naslovi Zvonik mi pruža ruku.

Kampanel (zvonik) Crkve svetoga Roka čest je motiv mimič-kih pjesama. Dokazuje to i pjesma „Mjesec u zvoniku“ Ivana Mimice (pok. Mije). Njegova je antologijska pjesma posvećena Mimicama „Moj kraj“:

U mome selu nema jablanani raščešljanih brezani sivih magla da im miluje kose.U njima samo kamenje tvrdo cvate,a lude bure po brdu se nose.

173Ogledi i kritike

Jutra su u nas čistija od svih visina,bistrija od kapi rosei svakoga dana bure ih iz sna budei na krilima nose.

A kada dođem s ljubavi na dlanu,pogrbljeni čokoti staritoplo ko poznaniku se javei opet padaju u tišinu,snivajuć dugo, dugo pognute glave.

Što da ti onda pričam, druže,kad u mom selu nema jablanani oblaka, da im u granama se gnijezde,jer naše je nebo čisto, puno plavih daljina,a lude bure putovima jezde.

Ta pjesma svojevrsna je himna Mimicama. Stihovi te pjesme nalaze se na brojnim diplomama koje se svake godine na „Punti-nom balu“ na blagdan Svetoga Roka dodjeljuju izvrsnim mimič-kim učenicima.

Pjesme Ivana Vukasovića prožete su humorom i vedrinom. Pjesnik u svojim stihovima piše, primjerice:

Do života mi nije odviše stalo,Nek doživim stotu i još malo.

Pjesnik bi na stoti rođendan volio pojesti makar i mali ovčji sir i na odabranom mjestu zakopati poneki žir. Ne bi pjesnik žalio da zbog godina starih izgubi pokoji zub. Na kraju bi:

174 OSVIT 83–84/2015.

Ako me što ne zakoči,Na kraju bih i u Raj Htio poći.

Put u raj ne ide lako,Moraš biti bez veće greške,Zato bih i tamo najradijeOtišao po…la…koPješke.

Marela Mimica r. Jadrijević (1936. – 2014.) publicirala je de-setak knjiga poezije i proze za djecu i mladež. Poseban uspjeh postigla je haiku poezijom za koju je dobila nagrade u Hrvatskoj i Japanu. U njezinom opusu posebno mjesto zauzimaju pjesme za djecu među kojima su: „Mama, ti si ljubav“, „Uspavanka čedu“ i dr.

Tri su pjesmotvora Mladena Mimice (Ante Šjekina) (1945. – 2011.) uvrštena u zbirku.

Zoran Mimica živi pretežito u Beču. U književnosti se afirmi-rao pisanjem haiku poezije. Njegova haiku poezija uvrštena je u više antologija. Za tu poeziju nagrađivan je u Japanu. Mimice su nezaobilazne i u haiku poeziji:

Mimice zimiuvijek istekristalno čiste.

U zbirci se prvi put publicira desetak pjesama Nevena Mimice. Najviše je tih pjesama ljubavne tematike a nastajale su za vrijeme autorovih studentskih dana, sedamdesetih godina prošloga stolje-ća.

175Ogledi i kritike

Kao srednjoškolka pjesme je počela pisati Neda Mimica – Špoljar. U njezinim pjesmama opaža se nadahnuće mimičkim krajolikom – maslačcima, mirisom tamarisa, livadnim cvijetom. Neda u svojim pjesmama iskazuje optimizam:

Zato se svakoga dana budimuvijek s novom radošću!

Najmlađi pjesnik zastupljen u zbirci je Tonči Mimica (Pumpa) rođen 1985. godine. Pisanjem poezije počeo se baviti kao sred-njoškolac. Četiri je zbirke pjesama pripremio za tisak.

Poezija Svjetlane Mimice, kćeri Ivana Mimice pok. Mije, objavljivana je u Republici Hrvatskoj, SAD-u, Italiji, Argentini. Objavila je tri zbirke poezije na hrvatskom jeziku i jednu na en-gleskom. Značajan broj njezinih pjesama preveden je i objavljen u periodici na engleskom, talijanskom, španjolskom, katalonskom, korejskom i akan jeziku. Njezina poezija izrazito je slikovita i emotivna. U pjesmi „Oda ptici“ opaža se jesenjinovski utjecaj. Ptica je u pjesmi dalji rod, sa krilima i perjem, / sestra po krvi, (…) praroditelj.

Svjetlana Mimica afirmirana je slikarica. Na samostalnim i skupnim izložbama izlagala je u Republici Hrvatskoj, Japanu, Italiji, SAD-u, Belgiji i dr. America Biographical Institute (Ame-rički biografski institut) Svjetlanu Mimicu 1996. godine uvrstio je u svoj leksikon 500 utjecajnih osoba iz svijeta umjetnosti i zna-nosti. Uvrštena je i u Dictionaryof International Biography (Me-đunarodni biografski leksikon) u Cambridgeu, 24. izdanje 1996. godine.

U zbirci se prvi put publicira sedam pjesama Sandre Mimice – Hare (Ivana Križanova). Sandra s obitelji živi u Brindiziju u Italiji. Lajtmotiv njezine poezije je zavičaj i Dalmacija. U pjesmi

176 OSVIT 83–84/2015.

„Nostalgija“ pjeva svome mistu zauvik, koje je njezina skula, pi-sma, rič i đir, vonj od koromača, kampanila zvon.

Nakon pjesama kratki su životopisi pjesnikinja i pjesnika uvr-štenih u zbirku te Pogovor priređivača.

Priređivač je znalački odabrao i u zbirku uvrstio stotinu dvade-set četiri pjesme jedanaest mimičkih pjesnikinja i pjesnika. Zbir-ka Zvonik mi pruža ruku jedinstvena je po tome što je malo mje-sto, Mimice, iznjedrilo toliko pjesnika. Značajan broj pjesama u zbirci ima antologijsku vrijednost. Zbirka je obogatila pjesničko obzorje Hrvata. Zbirka je dobro došla teoretičarima i povjesniča-rima suvremene hrvatske književnosti. Stoga priređivač i uvršte-ne pjesnikinje i pjesnici zaslužuju pohvale!

177Ogledi i kritike

vlado vlaDiĆ

ProMaŠeni PrikaZ PreuZetnoga Potraživanja

(Kordić, Zdravko: O starini i sudbini, Grude – Zagreb, 2014., 168 str.)

Knjiga O starini i sudbini Zdravka Kordića zbirka je književ-no-kritičkih i filozofskih tekstova koji su najvećim dijelom pret-hodno već objelodanjeni u časopisima i novinama, i to: Dnevni list, Hrvatsko slovo, Motrišta, Osvit, Suvremena pitanja, a neki su kao recenzije ili popratna riječ otisnuti uz odnosne knjige ili su izgovoreni u prigodi njihova predstavljanja.

Knjiga je raspodijeljena u tri cjeline.U prvom dijelu su tekstovi: „Rama u djelu fra Jeronima Vla-

dića“ (prošireno izlaganje sa znanstvenoga skupa Mudrost Rame, održanoga 4. srpnja 2009. u franjevačkom samostanu Rama-Šćit); „U Gospinoj školi“ (promišljanje o fenomenu Međugorja pota-knuto knjigama fra Miljenka Stojića); „Pismo prijatelju Marinku Soldi“ (iz 1987. godine); „Reagiranje na stavove i izjave mostar-skoga muftije Seida efendije Smajkića“ (iz Dnevnoga lista od 5. svibnja 2003.); „O dva broja Osvita za 2006.“ (neobjelodanjena recenzija) i „Dnevnik 6. – 12. svibnja 2013.“ (tekst napisan za istoimenu rubriku Hrvatskoga slova gdje je i otisnut 16. svibnja 2013. u skraćenom obliku).

178 OSVIT 83–84/2015.

U drugom dijelu knjige su književno-kritički tekstovi, recen-zije, govori s predstavljanja povezani s knjigama: Nenada Valen-tina Borozana (Čekanje blizine, 2004. i Početak daljine, 2007.); Mate Grbavca (Žedan putnik, 2009. i Nemir tišine, 2012.); Pere Pavlovića (Laudes mensibus, 2007. i Humčice, biljčice, slike ne-beske, 2013.); Vesne Hlavaček (Tebi, 2009.); Krešimira Pećara (U svakoj je pahulji ljubav Božja, 2006.); Miljenka Stojića (Do-bro jutro kolonijo, 2006.) te fra Vendelina Karačića (Sićušnice, 2014.).

U trećem dijelu su dva teksta: „Šimićevo traganje za transcendentnim“ (izvorni znanstveni članak iz 2011. kao preteča filozofske disertacije/knjige o Šimićevu pjesništvu iz 2013.); te „Igra i filozofija jezika“ (slobodno estetičko promišljanje na tragu tradicije njemačkoga idealizma iz 2001.).

Knjigu zaokviruje tekst Radivoja Gutića / Željka Vukovi-ća (Večernje novosti, 28. siječnja 1987. godine), koji oslikava onodobnu političku sudbinu Zdravka Kordića kao nastavnika marksizma i tekst Ilke Barbarića (Večernji list, 5. ožujka 2007. godine), koji svjedoči o ovodobnoj političkoj sudbini Kordića, ali sada kao već potvrđenoga hrvatskoga književnika.

* * *Knjiga, dakle, svojom složenošću potiče na višesmjerna, za-

sebna promišljanja. Ona se može shvatiti kao poziv da se usredo-točimo na Kordićev književno-kritički ili pak filozofsko-estetički izraz. Bilo bi to u dosluhu s već odavna izgrađenim zamjećiva-njem i prihvaćanjem Kordića kao književnika, koji književnost stvara i koji o književnosti promišlja. Nešto nam ovaj put ne da krenuti u tom smjeru.

Već dulje vrijeme, naime, životna sudbina Zdravka Kordića sve više potiskuje njega i njegovu književnost u drugi plan. To je ona sudbina koja je započela, recimo, 1987. godine kada je

179Ogledi i kritike

Kordić kao nastavnik marksizma u Jablanici bio suočen s optuž-bama da su mu kriteriji prestrogi, da učenike primorava da govore zrcalo a ne ogledalo i da mu je u nastavi potreban prevoditelj… Optužen je tada da su ga „jednom prilikom deca srela i istukla“, a njegove su ocjene iz marksizma nezakonito i bez njegova znanja prepravljane – sve ne bi li ga se kao nepoćudnoga bacilo na uli-cu (koliko podudarnosti sa suvremenom hrvatskim prosvjetnom politikom!). To je ona sudbina koja je Kordića 2007. godine s obitelji doslovno i napokon uspjela na ulicu baciti, onemogućivši mu, prvo, povratak iz kabineta hrvatskoga člana predsjedništva BiH na posao u Zavod za školstvo, a onda i uskrativši mu pravo na pravično suđenje. Ta se sudbina nastavila nakon višemjesečna potucanja bez ikakva statusa, povratkom u učionicu, u koju je svakodnevno morao putovati na relaciji Mostar – Ljubuški – Mo-star, a danas raditi u tri mostarske škole za jednu mjesečnu plaću. Ta sudbina je ozbiljno narušila Kordićevo zdravlje i sada pokazu-je svoje lice u liku zatvorenih vrata suvislomu liječenju kroz koja bi se vratio sebi, svome radu, stvaranju, svojoj obitelji – svome životu.

Tako sudbina – postupno, ali sigurno – istiskuje Kordića ne samo iz prava na stvaralački rad, nego i iz prava na život.

* * *Čime je Kordić takvu sudbinu mogao zaslužiti ili izazvati ako

ne time što je govorio i pisao o onome o čemu se šutjelo, odnosno o čemu su drugi šutjeli?

U prvom tekstu knjige Kordić, pišući o „Rami u djelima fra Je-ronima Vladića“, ima potrebu ispreplitati povijesni osvrt s osvr-tom na današnjicu – kao da je prvo samo izlika za drugo kao ono pravo prvo. Pišući o „Rami u djelima fra Jeronima Vladića“ Kordić pravi iskoke u goruću današnjicu, o kojoj se šuti. Kor-dić zamjećuje da se kroz povijest bošnjaštvo odvijalo u znaku

180 OSVIT 83–84/2015.

hrvatskoga otpora prema turskom okupatoru, a danas se iskrenulo u poricanje ili čak težnju prema uništavanju takvoga ishodišnog bošnjaštva i gradnju bošnjačke istovjetnosti posredstvom prianja-nja uz zulumćare koji su istovjetnost prvotnoga bošnjaštva pret-hodno silom narušili. Kordić, nastavno, prosvjeduje protiv pri-kazivanja i slavljenja Ahdname sultana Mehmeda Fatiha II. kao „najstarijeg dokumenta o ljudskim pravima u historiji“ izvjesne nastavnice bosanskoga jezika Tife Krkić. Tu padaju i naoko grube riječi, kao što su „izmišljeni bošnjački jezik“, „današnje bosanske poturice“... Ali sve to ne treba shvatiti tako, kao da Kordić dovo-di u pitanje pravo drugoga na odabranu istovjetnost, nego je to prosvjed protiv nekritičkoga i rastezljivoga samoodređivanja iste istovjetnosti koje u sebi nosi klicu zaslijepljenoga raspolaganja poviješću i sadašnjošću i kojemu kao da i nije svrha učiniti sebe prepoznatljivim, nego jedino – putem u isto vrijeme i usisavanja što više od tuđe prepoznatljivosti i njezina razvodnjavanja – usto-ličiti ishodišnu vlastitu rasklimanost kao neupitnu postojanost.

Preskačem Kordićevu prepirku s mostarskim muftijom Sei-dom efendijom Smajkićem, da izbjegnem jednoličnost i ističem, naizgled, bezazlen tekst naslovljen kao recenzija dvaju dvobroja Osvita, časopisa DHK HB-a. Recenzija se većim dijelom pretvo-rila u prosvjed protiv prikazivanja bibliografije časopisa Osvit kao izvornoga znanstvenog članka onodobnoga predsjednika DHK HB dr. Antuna Lučića, iako „bibliografiju nije uradio Lu-čić već ju je uradila dugogodišnja tehnička tajnica u DHK HB Mira Jezerčić“ po Lučićevim usmenim uputama. Netko bi mogao Kordića upitati kakva je to recenzija časopisa koja se zlorabi kao prostor za prepiranje, na što bi Kordić mogao odgovoriti, kakav je to časopis koji na svojim stranicama prepisano predstavlja kao izvorni rad.

Tekst „Rama u djelima fra Jeronima Vladića“ primjer je kako je moguće i potrebno u jednom, recimo, znanstveno-povijesnom referatu ne biti odvojen od sadašnjega života, nego biti upravo

181Ogledi i kritike

u njegovoj službi. U službi ne samo povijesne, nego i sadašnje istine, što nije protiv, nego je preduvjet smislenosti težnje prema znanstvenoj istini. Slično je i s recenzijom časopisa Osvit, jer nju Kordić ne piše u dosluhu s onim što se u znanstvenom životu ustalilo da bi recenzija trebala biti, nego u dosluhu s onim što mi-sli da treba neodložno reći. Uspostavljeni oblici izražavanja nisu tu da sputaju ljudski duh u obvezi da stvari pomiče naprijed u pri-log veće naše savršenosti, nego mjera u odnosu na koju možemo uočiti koliko se na tome putu trudimo i odmičemo.

Ovdje ne želim reći da su gornje dvije Kordićeve prosudbe izraz najmudrije kulturne politike, za kojom bismo se trebali po-vesti, nego samo postaviti pitanje što je s prozvanim a izostajućim njegovim sugovornicima odgovornima za odsutnost mudrosti i dobrohotnosti iz politike? Nesumnjivo je takovrsnim pisanjem Kordić sebi suzio životni prostor i ugrozio život, ali ne zbog ono-ga što je promašio i nije imao s kim kroz razgovor ispraviti, nego zbog onoga što je pogodio – jer pogoditi istinu znači uvijek po-goditi nekoga tko se skriva u prostoru izvan istine, za što riječ opravdanja ne postoji – pa se razgovor nadomješta neprijatelj-stvom.

* * *Pa, ipak, i ova je knjiga dokaz za suprotno koje prevladava.

Znanstveni, filozofski, pjesnički, književno-kritički izrazi (refera-ti, filozofske studije i članci, književne kritike, pjesme) čvrsto su zabravljeni vlastitim zakonitostima koje ih odvode-zavode preda-leko od sadašnjice koja obvezuje na riječ. Iako neposredni poticaj dobivaju iz sadašnjice, oni su za istu posve nepropusni. Iz onoga po čemu je Kordić Kordićem – iz književnih kritika, filozofskih studija ove knjige (ali i pjesama i svih njegovih knjiga) – mi ništa ili zanemarivo malo saznajemo o konkretnim sastojinama njego-va svagdašnjega životnog iskustva, o njegovim čimbenicima i či-

182 OSVIT 83–84/2015.

niteljima, zaslužnicima i krivcima. Njegovo stvaralaštvo i njegov život također su primjer više za usporednost, nego li za prožima-nje. Iz iskustva se vrši skok kojim se zaobilazi ono njemu najbliže koje vapi za vlastitim usmjeravajućim izrazom i uskače se u izraz sposoban prenijeti samo uopćen osjećaj, misao, doživljaj – ostav-ljajući zapostavljenom i izgubljenom nezamjenjivu stvarnost koja ih je izazvala.

Umjesto da se kroz pjesmu, priču, esej, kritiku, studiju stupi u istinoljubivu prepirku sa stvarnošću, gradi se, eventualno, prepir-ka (polemika) kao jedan zaseban oblik, čime se upravo podržava ispražnjenost filozofije, književnosti, znanosti od prepirke, odno-sno od dobrohotnoga razgovora sa stvarnošću u kojoj nastaju.

Kordić se ne boji prepirati se sa stvarnošću koja je izazvala njegovu sudbinu, ali to ne čini kroz vlastiti filozofsko-književni izraz, nego kroz nastupe i tekstove koji, iako i sami sobom svje-doče određenu filozofsko-književno-jezičnu vrijednost – uspije-vajući zadovoljiti Kordićevu potrebu za prepirkom – ostavljaju njegovu filozofsko-književnu zauzetost bez zadovoljavajuće od-nosnosti s vlastitom stvarnošću, a onda i bez njezine neizostavno-sti iz nje (neodložne i nezaobilazne potrebe za njom).

* * *Što vrijedi za Kordića, u još većoj mjeri vrijedi za sve sudioni-

ke znanstvenoga, filozofskoga, književnoga, umjetničkoga, kul-turnoga života, a ovi redci su napisani, sada je već jasno, ne radi cjelovitoga prikaza i pravedne ocjene najnovije knjige Zdravka Kordića, već radi, u isti mah prosvjednoga i preuzetnoga, potraži-vanja da stvari ne budu kakve ne trebaju biti.

183Ogledi i kritike

ivan sivriĆ

lakoĆa stila i jasnoĆa Misli

(Grbavac, Mate: Svijetla strana sunca, OMH Čitluk i DHK HB Mostar, 2015.)

U izdanju združenih nakladnika svjetlo dana je ugledala knji-ga, roman, umirovljenog profesora iz Ljubuškoga Mate Grbavca. Inače, po vokaciji pjesnik, autor se ranije predstavio i romanom za djecu koji je dobro primljen u čitateljskoj javnosti. Ovoga puta imamo roman, kako bi u žargonu rekli, „za odrasle“. Roman je promoviran u Čitluku, Ljubuškom i Mostaru, kasnije još u Vin-kovcima, a do eventualne objave ovoga teksta, vjerojatno će se još ponegdje revni autor predstaviti svojim književnim nastoja-njem.

Budući da sam osobno nominalno nakladnik romana, nisam dužan praviti nikakav osvrt, kritički ili kakve druge prirode, na samo djelo. Jednostavno potaknula me bizarnost teme i jedinstve-nost sadržaja na prikazivanje romana. Naime, pokušavam koliko toliko zagrijati čitateljstvo za roman, za čitanje, koje, naravno, ne mora nikako u suvremenoj životnoj vrevi biti anakronizmom. Po-kušat ću izravno predstaviti ono što sam iz romana razumio. Čini mi se da sam na tragu onoga „što je pisac htio reći“.

Pa započnimo vjerom u staro pravilo da filolozi bolje znaju što je „pisac htio reći“ od pisca samoga. Prema tome, autora ovih redaka prihvatite kao filologa, te onda vjerujte njemu dok se ne prihvatite autora, odnosno romana. Prisjećam se jednoga davnog

184 OSVIT 83–84/2015.

tv intervjua u kojemu je novinar pitao svoga gosta slikara što je on htio poručiti svojim slikama publici, a ovaj je „k’osnokta“ od-govorio: „Da sam znao to bih rekao, rekao bih i ne bi’ morao slikati“. Svatko je mogao vidjeti da je slikar bio u pravu, pa i sam je novinar to priznao. No, šalu na stranu, pred nama je moder-ni roman. Slijedom te asocijacije pitamo se je li trebalo autoru tristotinjak stranica da kaže „što je htio reći“. No, kvalitetu su prepoznala dva nakladnika DHK HB i Matica hrvatska iz Čitluka.

Danas knjige čitamo gotovo uvijek brzo. U toj brzini nije lako „pohvatati“ osnovne njezine niti koje bi nas vukle temi i ideji koje se predstavljaju i razlažu. Dodatna je teškoća ako djeluje onaj „halo efekt“ jer smo ga poznavali kao pjesnika i kao profesora, ali ga kao proznoga pisca ne baš. Međutim, iskusan čitatelj već nakon prve stranice, odmah će znati „koliko je sati“. Vidjet će to svatko tko je proveo duge sate čitajući. Ovoga puta se na prvim stranicama susrećemo s majstorom riječi i rečenice te ubrzo za-tim i kompozicije. O tome će trebati malo više reći, jer autor to zaslužuje.

Doista, autor plijeni lakoćom stila i jasnoćom misli. Naime, svi mi znamo kako nije lako izraziti ono što mislimo, pogotovu kad se radi o osjećajima ili složenijim razmišljanjima. Dodatni je problem kako to približiti onima kojima je namijenjeno, da to razumiju, a još teže ih je pridobiti na svoju stranu da nastave čitati ono što im se nudi. Kad sve to imamo u vidu, onda postaje jasno zašto ima „masa“ pismenih ljudi koji ne da ne pišu nego i ne žele pisati ništa. Naš autor s time nema problema. Njegove su riječi jednostavne, svakidašnje, rečenice kratke i razumljive, odjeljci jasni i precizni, poglavlja naoko odvojena ali u biti vrlo konzi-stentna. Ta se lakoća postiže velikim radom, bogatim iskustvom i spisateljskom sposobnošću koje autor ima u izobilju. Zato ne treba reći da mu je ovo prvi roman (pa i nije, jer njegov je prvi roman za djecu).

185Ogledi i kritike

Čitajući roman prepoznajemo autorovo široko, opće i posebice književno, obrazovanje čime se današnji književnici ne mogu baš pohvaliti (većina ih se uzda samo u talent). Odmah je vidljivo kako ovo štivo korespondira s modernim strujanjima u literatu-ri, u svim segmentima, i kada je riječ o tematici, ideji, strukturi romana i svime onim što modernu literaturu čini modernom. Ne može se ne spomenuti kako autor vješto rabi intertekstualnost, nenametljivo upućuje na mnoge poznate i priznate književnike, filozofe, autore svjetskoga značenja pa ispada pravo čudo za neu-pućene kako se u jednome Ljubuškom akceptira velika literatura.

Roman ima osobit sadržaj, iako prema suvremenim književ-nim običajima to ne mora biti u prvome planu. Ima također i glav-ni lik (odustali smo danas od glavnih junaka). Dakle, kada je riječ o likovima oni su svakidašnji, a opet su iznimni, ne bi se trebalo shvaćati kao da su legendarni. Radnja koja je u središtu zbivanja je, rekli bismo, na putu između one dvije najstarije djelatnosti, špijunaže i prostitucije. Ambijent je prepoznatljiv i prihvatljiv kao mjesto realnog događanja i virtualnog zbivanja. Uz priličnu opasnost da se banalizira autorov napor, mora se reći radi razumi-jevanja kako roman opisuje vrijeme između dva dolaska glavnog lika iz Amerike i njegova povratka tamo, po urađenome poslu. U tome razdoblju on uspostavlja stanovit obavještajni sustav uz brojne nedaće domaćih prilika i neprilika. Unutar toga sklopa se događaju zbiljske i nestvarne dogodovštine, oslikavaju domaći karakteri, obiteljske drame i bračne nesuglasice, sigurnosne, po-litičke i gospodarske zavrzlame. Posebna je pozornost usmjere-na na razvoj psihološkoga profila žene u čemu autor, ponirući u najdublju intimu aktera romana, prilično uspijeva. No, prava je potka romana ljubavna, s obiljem erotskih maštarija, nastojanja i scena. U takvom ambijentu melodrama je redovita, ali ona ne dominira. Život u romanu teče unatoč svemu pa čak i radnja ima dobar završetak.

186 OSVIT 83–84/2015.

Radi razumijevanja romana čini se važnim istaći kako autor rabi neobičnu formu kompozicije. Naime, roman je napisan u ich formi. Zanimljivo je to što se kao sveznajući pripovjedač ne po-javljuje autor, nego njegovi likovi. Načas nas to može podsjetiti na srpskoga pisca hrvatskog podrijetla i njegov Hazarski rječnik u kome se rabi ključ za čitanje. Možda je i Grbavac mogao raz-misliti o nekom sličnom pristupu.

Na kraju: djelo je doista originalno i čini se kako su nakladnici, sudionici ovakvoga projekta, pogodili vrijeme, temu i ideju što ih može opredijeliti da knjigu mirne duše preporuče za čitanje.

187Ogledi i kritike

MeDaljon iZ ZaDžePka

Martinac, Anita: Medaljon, OMH Čitluk 2014.

U nizu promocija romana prvijenca autorice Anite Martinac iz Mostara rečeno je mnogo pohvalnih riječi. S razlogom, jer je to djelo jedno od prvih o tematici poslijeratnih događanja u Her-cegovini. Nakon Drugog svjetskog rata bilo je mnogo događaja o kojima se dugo i uporno šutjelo, zapravo, bilo je prešutno za-branjeno govoriti o brojnim žrtvama na mnogim stranama. Bila je to na neki način tabu tema. No prema onoj staroj „zaklela se zemlja raju da se tajne sve doznaju“, na mjestu na kojem je tajna zakopana izrasla je zova, a pastirica je od njezine stabljike načini-la sviralu koja je sama od sebe obznanila dugo čuvani rekvijem.

Ovo je prigoda za osvrt na tu, po temi, novu knjigu. Dakle, prilično revni nakladnik ogranak čitlučke Matice hrvat-

ske objavio je roman Medaljon, autorice Anite Martinac. Recen-zenti su afirmirani domaći književnici Dragan Marijanović i Anto Zirdum pa se na stanovit način osjećam dužnim pridonijeti pribli-žavanju knjige čitateljstvu i na ovaj način. Napomenuti je odmah kako autor ovih redaka ne želi biti panegiričar, a ni kritizer. Po-kušat će sine ira et studio, ma koliko takav način bio primjereniji nekom drugom mediju, nego književnosti.

Autoricu posebno ne treba predstavljati jer nju predstavlja naj-bolje njezin rad. Ona je po vokaciji pjesnikinja i ovaj roman je njezin prozni prvijenac. Očekivati je da će ih biti još, ako je suditi po njezinoj spisateljskoj energiji, po njezinu umjetničkom pori-vu i spisateljskom rezultatu. Ovo njezino djelo, međutim kako izgleda, predstavlja krunu njezina dosadašnjega književnoga dje-lovanja.

188 OSVIT 83–84/2015.

Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini do demokratskih promjena imala je razmjerno malo romanopisaca (I. Jakovljević, I. Andrić, G. Raspudić, I. Sopta, A. Vuletić, V. Lukić s napome-nom da je jedino Vuletić bio „aktualan“, Andrić nije smatran hr-vatskim piscem, za Soptu i Jakovljevića otvorio se interes istom poslije posljednjeg rata, a Raspudić je bio u emigraciji). U po-sljednje se vrijeme hrvatska literatura u BiH sve više okreće ro-manesknoj formi tako da susrećemo brojna imena (M. Marijano-vić, D. Marijanović, A. Zirdum, A. Marinčić, R. Leko, M. Stojić i dr.) koja zaslužuju pozornost.

Svima tim autorima pa tako i autorici romana Medaljon treba odati priznanje na energiji koju su uložili i hrabrosti što su se odvažili okušati u najzahtjevnijoj i najsloženijoj književnoj for-mi. Mora se autorici odati priznanje i na izboru teme, na odabiru povijesnih zbivanja te na vjernom prikazu događaja koji su se zbilja dogodili. Naravno, ta je istinitost predstavljena u romanes-knoj formi na način kako je sama autorica uspjela doživjeti i pred-staviti čitateljima ono što je željela otrgnuti od zaborava. Ona je, zapravo, dopustila da je motiv pisanja potpunoma obuzme što je svakako pridonijelo upečatljivosti slike koju je ponudila čitatelj-stvu. No pokušajmo odgovoriti na pitanje što je tu tako zahtjevno pa da se treba imati respekt prema romanu i ako hoćete, prema romanopiscu.

Poradi razumijevanja pobliže predstavimo ono što se ovim osvrtom želi naglasiti. Naime, književne teorije navode brojne tipove romana po različitim osnovama. Čini se da bi bilo kori-sno prikloniti se ocjeni da je Medaljon klasični tip romana koji sadržava i elemente romana-eseja, dakle tipa modernog romana u kojem se epsko pripovijedanje nadopunjuje osjećajima i asoci-jacijama. Možda bi bilo dobro imati u vidu stav Wolfganga Kay-sera koji smatra da svaki roman govori o nekom zbivanju koje se događa u nekom prostoru i u kojem sudjeluju određeni likovi. Po

189Ogledi i kritike

tome bi se Medaljon mogao nazvati „romanom zbivanja“ u kojem ono ujedinjuje sve što se romanom želi priopćiti. Ili, ako bismo se priklonili ruskim formalistima, ovo bi bio pretežito paralelni tip romana koji ima nekoliko fabularnih nizova, ali ipak čini se jedna je osnovna priča, ona o Anti Mariću Keniću iz Goranaca.

Čini se ipak da je ovdje riječ pretežito o odlikama klasičnog romana, kojega karakterizira čvrsta fabula i kronološki slijed događanja. Vrijeme radnje je relativno dugo, priča se odlikuje jednostavnošću, pripovjedač je sveznajući i u trećem licu. Roman je prema temi povijesni jer govori o jednome važnome vremenu, ali ima elemenata društvenoga, obiteljskoga i ljubavnoga romana.

O sadržaju knjige ćete doznati najbolje čitajući je. No, treba napomenuti kako je riječ o događanjima krajem i neposredno poslije II. svjetskoga rata koji su obilježili ono vrijeme i ovdaš-nje (hercegovačko) podneblje. Riječ je o ljudskim sudbinama, o teškim stradanjima u prvom redu Hrvata zapadne Hercegovine. Kako se roman, kao i književnost inače, shvaća kao fikcija, mo-ramo napomenuti da se u ovoj knjizi radi o stvarnim događajima i o stvarnim ljudima i njihovim tragičnim sudbinama. Sukladno ocjeni da je riječ o klasičnom romanu koji ima glavnoga junaka radnja se odvija kontinuirano i u slijedu koji ima određenu logiku u kojoj se redaju likovi i ponašanja kakve i kakvo čitatelji isprve prepoznaju i što mogu razumjeti bez velika mudrovanja.

Ipak recimo, siže romana je u tome da se povratnik s istočnog bojišta Ante Marić iz Goranaca vratio kući te je zatekao rasulo staroga i stvaranje novoga sustava po svaku cijenu. U tom moru kontrolirane nepravde, podmetanja, izdaja i zločina i svih ostalih društvenih nereda Ante Marić pokušava živjeti svoj život koliko je moguće normalno i ne uspijeva. Neopravdano optužen pa ne-pravedno osuđen, zatim navođen na izdaju vlastitih načela, bježi iz zatvora, odmeće se u škripare i preživljava kao odmetnik od nove vlasti koja ga progoni kao opasnu zvijer. Isprepleteno je to

190 OSVIT 83–84/2015.

s umetnutim pričama o tadašnjim ljudima, događajima, ljubavi-ma i svime što karakterizira podneblje Goranaca, Risovca, Izbič-na, Gornje Britvice, Širokoga Brijega, Mostara, pa i Brotnja te ostalih mjesta u kojima su djelovali škripari ili križari. Prikazana je okrutnost komunističke vlasti, posebno Ozne i Udbe te dosta vjerno način prisiljavanja običnih ljudi da rade u njihovu interesu.

Tema je doista dragocjena i pravo je čudo kako se nitko do sada od domaćih književnika nije osokolio te je bar djelomično obradio. Mislim da se jedino Gracijan Raspudić nakratko posve-tio ovome motivu u romanu Djevojka Drina (Madrid, 1951., a nakladnik Matica hrvatska iz Čitluka je to djelo objavila 2006. godine). Ukupan dojam koji ostaje poslije čitanja upućuje nas na odgovor zašto je to tako. I dandanas se nerado i sa zebnjom go-vori o tim događajima i ljudima. Je li to samo stvar inercije pa je tema bila zatvorena za javni govor strahom koji su komunisti utjerali u kosti ovome narodu nemilosrdnim progonom, prijetnja-ma, zastrašivanjima i pogubljenjima bez suda i bez polaganja ra-čuna ikome o poduzetim postupcima.

O stilu pisanja treba reći da je autorica dosta izravno, bez za-kulisnog poigravanja značenjima i smislom svojih poruka poku-šavala romanu dati svoj pjesnički obol, na onaj način na kakav smo je kao pjesnikinju dosada upoznali.

Naslov romana je promišljeno odabran. Upućuje nas na osnov-ni identitet ovdašnjeg hrvatskog puka kojemu je temelj vjera koja se očituje znakovljem koje nju simbolizira. Dakle, medaljon na kojemu je lik čudotvorne Gospe je vrjednota na kojoj se održava ime i naslijeđe obitelji Marića Kenića iz Goranaca. To je nasli-jeđe s ostalim svetim medaljicama duboko zašiveno u brojne za-džepke koje obitelji čuvaju vječno bez obzira na sva zlosilja koja neka vlast može poduzimati i nametati.

191Ogledi i kritike

Marina kljajo-raDiĆ

tiHa Melankolija vriska

Poetski izričaj Jose Živkovića Soje neprestano se koncentrira i sublimira u moderni stih koji zadržava čitatelja više od obične recepcije teksta. U samoći, u dubokoj tišini plode se tihe nename-tljive riječi što argumentiraju zbilju života, ali i njezin neminovni zagovor.

Peta zbirka pjesama Jose Živkovića, naslovljena Tišina ras-padanja, sintagmatska je simbolika autora, ali i društvenoga pe-simizma kao produkta svekolikoga porinuća i egzistencijalne ne-izvjesnosti poslijeraća. To je i poetsko dokumentiranje učmalosti i propadljivosti temeljnih ljudskih vrjednota i potreba. Duboko zamišljen nad svojim bitkom ovaj pjesnik neshvaćen pluta pro-storima društvene kaljuže i plete mrežu riječi koje funkcionalno značenjski komuniciraju i iz tihe melankolije pretaču se u sveopći vrisak.

Tematski duktus ove zbirke unutarnji je protok misli o vla-stitom svijetu duše i srca, koji eksplicira sve sfere života u uni-verzalnome bitku. Sedam ciklusa prezentiraju autorovu poetsku opservaciju i preokupaciju (Krhotine prošlih vremena, Pogled na tihi svijet duša, Ljubavi i sjećanja, Čekajući sutra, Tjeskobe go-dišnjih doba, Miris hladnog ognjišta i Na domaku vječnosti). Ti-šina raspadanja korespondira s „tamnim“ pjesništvom Lucijana Kordića, Vladimira Pavlovića i Veselka Koromana.

Krhotine prošlih vremena tihe su reminiscencije na aktualno tiho raspadanje koje se osjeti u svim sferama ljudskoga života

192 OSVIT 83–84/2015.

– u dušama, u poremećenim odnosima, u moru popularnih nega-tivnosti, do samoga sebe kojega ne štedi osobne kritike. Pjesnik ne govori riječima koliko riječima-slikama, konotativno-misaono otkrivajući sadržaj i značenje. U perceptivnoj umjetničkoj vizuri Joso Živković slika vrijeme u kojem jesmo, bez milosti blagih riječi, bremenito vrijeme puno neizvjesnosti, egzistencijalnoga straha i tjeskobe. Čovjek je ugrožen i lakom u ponudi sladostrašća i varke. Pjesnik je zabrinut, razočaran u čovjeka, u socijalnu ne-postojanost i svjestan svoje nemoći kao pojedinca postaje uznik svojih pogubljenih misli:

Bez drage i dragostiGleda u prozor i zimu,Koja u pahuljama sije samoću. (Uznik)Optimizam kritički spočitava samome sebi:Lakši od svjetla,nježniji od dahasamo je mir kojeg nematamo gdje živi previše želja (Uznik)Zaokupljen općim siromaštvom koje u njemu stvara askezu,

pjesnik ispisuje antologijske stihove u oksimoronskoj svezi:Nasiti me šaka brašnai pune oči tuđe gladi. (Glad)U Pogledu na tihi svijet duša, drugome ciklusu, pjesnik se otva-

ra onim dušama koje su zaboravljene, napuštene – na grobljima, za obiteljskim stolovima, praznim selima. U takvome morbidnom ambijentu priroda ne slavi život, nego: Ptice same sebi pjevaju, / jer priroda i čovjek više nisu jedno. Taj je ekološki rekvijem znakovit prosvjed samosvjesne osobnosti protiv progona čovjeka

193Ogledi i kritike

u čovjeku i njegova prirodnoga habitusa. Pjesnik ulazi u tihi svijet duša, pridružuje im se iz solidarnosti i humanosti, razgolićuje nji-hovo (ne)bivstvo i ne zazire od njihovih križeva – on je prijatelj, čovjek koji pruža ruku čovjeku: i ulazim / u živote križeva.

Tematika ljubavi akceptirana je kroz sjećanja u trećem ciklusu (Ljubavi i sjećanja), ali i kroz duboku čežnju za njezinom puni-nom, jer pjesnik zna: kad nikoga ne volim, / tad umire ljepota, / i gasi se svjetlo neba. Stoga je pjesnik u stalnoj potrazi, aktivitet ljubavi ga ne napušta pa makar to bilo i sjećanje, makar utjeha ne-koj „uplakanoj ptici“ ili darivanje nepotpune ili pak prekomjerne ljubavi. Autor minimalizira sebstvo i u svojoj skromnosti poetski ne dopušta sebi ništa više od slutnje, od čežnje i patnje.

U ciklusu Čekajući sutra artikulirano je jutro u kojem i tuga i sreća, / pate (Jutro). Pjesnik je srastao s tugom i čeka podne u reminiscenciji na svoga oca. Oživljava njegov optimizam i svoju melankoliju, rezignaciju, i kaže antitetski: U njemu žito i klasje zrije, / U meni posijano sjeme trune (Podne). Anaforično u potvr-đuje pjesnikov umor, umiranje životnih radosti i protok životnih sokova. Ne plaši se noći, nego samo mraka koji se podmuklo na-stanio u njemu. Nije to običan mrak: Zreli mrak me plaši, / mrak zreli u meni. Dvostruko artikuliran u inverzivnome pridjevu zreli dostatna je težina životnih razvalina u pjesniku. Čekajući sutra pjesnik je onaj koji se urankom u bilo pretvara, / tiho i bez pita-nja.

Svoj tjeskobno-melankolični doživljaj života Joso Živković transponira i na prirodu posvećujući joj ciklus Tjeskoba godišnjih doba. Ispunjen vremenom i prolaznošću ni u proljeću ne vidi po-let i rađanje nego cvjetanje nade i sjete. Jesen samo multiplicira tamnu stranu života: dani su kao suze u crnini. Ova genijalna us-poredba sugestivno uprisutnjuje težinu tuge i boli koja ekspandira u prirodnome ambijentu umiranja.

194 OSVIT 83–84/2015.

Ciklus Miris hladnog ognjišta aluzija je na stalni progon hrvat-skoga čovjeka, na iseljavanje koje ne prestaje. egzistencijalni je diskurs prispodobiv pjesnikovoj osobnoj samoći, jer rijetki osta-ju. Domoljubni elementi proplamsavaju u konotaciji zatvorenoga stiha, u personificiranoj prirodi: Noć ne spava; kiša kvasi ljude; da me zagrli zora. Pjesnik imperativno zaziva život svoje zemlje:

Živi, živi, zemljo mojasva u križuu mjesecu i zvijezdamarazapeta. (Zemljo moja)Snaga ovoga stihovlja situirana je u kršćanki svjetonazor op-

stanka po križu.Sedmi ciklus (Na domaku vječnosti) blaga je optimistična re-

fleksija pomirbe sa životom, jer u njemu nikada nismo sami – ima Netko tko nas voli i vodi. Taj Netko za Josu Živkovića jest Bog kojega on u skrivenoj religioznosti priznaje i prepoznaje. Otvo-renije se očituje u pjesmi „Promrzla molitva“, iako smrznuta u gladnom snijegu – čuje se. Povratkom iskonu i istini pjesnik na-lazi spasenje i kao sokol cvjeta plodno u krunama latica. Ipak, nešto ga priječi u snažnom zamahu krila – društvena blokada ak-tualna je zbilja koja onemogućuje pjesnika da samo zbog opstan-ka voli zemlju.

Hermeneutičkim iščitavanjem ova zbirka otkriva svu svoju strukturalnu i tematsku prostranost. Ona je gusto pletivo riječi umreženo u zgrušane stihove boli, istine i ljepote nad kojima se množe slike naše povijesti, naše zbilje i našega usuda. Konotativno poetski dokumentiran život kroz filtar osobnoga proživljavanja ovoj zbirci daje fluid tihe melankolije vriska.

195Ogledi i kritike

Zdravko korDiĆ

MoĆ sPoZnaje riječi

(Fabijan Lovrić: Sokovi ispod kore (Ivi Andriću), Razmišljanja naglas uz

Lovrićevu rukopisnu zbirku pjesama)

Sjedište spoznaje moćne knjige je dašak vjetra; oluja koja dje-luje i na dnevnom svjetlu i u noćnoj tmini, na ormariću, u skutu sobe. Plamičak voštanice – pjesma, treperava, titrava poput ulja oleandra, poput plova na tikvama s kaišem: učenje plivanja u ne/vremenitom svijetu (učenje pisanja).

Način i oblici toga pričanja mijenjaju se vremenom (a ne „s vremenom“ Z. K.) i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče dalje i pričanju kraja nema. Priča odgađa ko-načnost smisla tragičnog usuda koji nam prijeti; i produži iluziju života i trajanja (A . Halilović: Poruke humanosti i ljubavi – na-vedeno prema F. Lovriću).

Vrijeme nije instrumentalizirano, stoga pišem vremenom – vrijeme je sukcesivni povijesni kontinuitet sastavljen od „točki-ca“ vremenitosti – ili je kozmičko vrijeme, neizmjerljivo i s onu stranu prostorvremenitosti – duboko ukotvljeno u intuiciju i ljud-sku imaginaciju, fluidnu, nevidljivu – kojega označujemo koz-mičkim temporalitetom – to je vrijeme koje zahvaća u srž stvari, u bitak. Takovo vrijeme jedva da dotiče Lovrića, ali i Andrića kome su upućene posvetne pohvale. Ima li smisla mjeriti vrijeme slobodi; ima li smisla mjeriti dubljinu slobode – snažniju epik-

196 OSVIT 83–84/2015.

tetu u stoičkom podnošenju rada u povijesnim ciklusima prostora i vremena!? „Hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj“ (B. Miljković).

Usne su dalje od poljupca / sve što su više u vatri.Vatra je vječita mijena, kozmička i svjetska procesualnost –

usne su perceptivne razlučbe, razdijeljene poljupcem i krikom!Ako sam bio to što slutim (Lovrić) – nisam skutren u slutnji

– ona je ćutilna, empirijska imaginacija, ipak imaginacija koja može dušu boljeti.

Zabljesne nas pregršt slika Lovrićevih stihova crna kaplja bo-rova, jela, / i crna slutnja / ko ovratnik blizu?

Ili:Na CRNO morei umorno tijelocijelo je jatolabudova leglo.(Crno more)Dok imaš snagu čitaj Ex ponto jer sad u tijelu nosim tragove

vremena: / ruke i krunicu, / na bijelom putu uspomena. (Lovrić). Na uzničkome putu, putu prelamanja duše, duha i misli Ive An-drića.

Prelamanje je išlo silno – je li samo od sebe? Zborio je o gra-diteljima a svoj život je gradio prispodobljujući ga situacijama, zašto ne reći i političkim konvertitstvom!

Od vremena kada ga je majka za ručicu vodila u Crkvu u Do-lcu, u Travniku – preporučala dragom Bogu i svim svetima do utamničenja iz knjiga se iznjedri Ex ponto s predgovorom svog suputnika i supatnika Nike Bartulovića – do žestoke ideološke eksklamacije ORJUN-e. Diplomatske službe kraljevske i titoi-stičke Jugoslavije ostaviše životni pečat andrićevskoga doba obi-lježena demonizacijom „demokracije i ljudskih sloboda“.

197Ogledi i kritike

Unatoč tom, gradio je Andrić nad ponorom Bosne, gradio je iznad divlje rijeke / kameno djelo…, // presijecajući modrine i pjene (Lovrić) – gradio je svojski jednostavnom i jedinstvenom pričom; jednostavnom riječju! Tko je zapravo Andrić – identi-tetom, čini mi se da Lovrić nema prijepora – Hrvat, katolik, bo-sanski katolik – čiji je spisatelj u to se izravno ne upušta Lovrić – premda ga svojataju Hrvati, Muslimani (u manjoj mjeri); ponaj-više Srbi – pa i s ponajvećim pravom što se tiče jezika (izvan Ex ponta i Nemira)! Sam Andrić u čudesnom „Pismu Maxu Leven-feldu“ ocrtava obrise svojega podrijetla, te opis svoje zavičajnosti i svoje uže domaje kojoj je posvetio ponajbolje radove – Bosne Srebrene!

U njoj je toliko sklada i ljubavi – a tek da ne govorimo o mr-žnji koja progovara iz svakoga skuta Bosne – iz koje se želio u mladosti skloniti – ali, ma kud je išao, boravio – Bosna je išla za njim; bila mu je u srcu:

Osjećam kako kucaš mojim srcem,kako ljutnju plahe ruke zatežeš,osjećam vrijeme koje dolazi,kako koraknuti u maglu, moram(Kako bih Tebe vidio)Kako bi Boga vidio bez Bosne!? Kako živio bez ponesenog

ogrtača; bez unutarnje svetosti!? Život nemira, putešestvije a plo-viti se mora – za kruhom od sedam gorkih i gordih kora.

Mnogo je skrivenih oružja,nebrojeno zlih nakanaprešlo preko bijelih lukova.Mostoviniti njihove stope sačuvaše.(Mostovi)

198 OSVIT 83–84/2015.

Mudrujemo, razgrćući zvijezde,dok smo sami od zemlje izašliRiječi su temelj.(Mudrost)Možemo li govoriti o mudrosti graditelja, o njihovu sazasku

niz konope svjetla – možemo i moramo jer svjetlost umjetnosti ima stvaratelja – ima li (stoga) umjetnik potrebe izvan umjetno-sti?! (Lovrić).

Kada se sam samcat susretneš sa sobom – u sjenci zavjetrine – reći ćeš; pa mene je uzaludno tražiti izvan mojih riječi, izvan umjetnosti.

Ipak, cilj ne može biti na zemlji, već naprotiv u zvijezdama – ako slijedimo povijest, mi se pretvaramo u zemlju, u prah, pa putujemo zvjezdanim stazama, one su cilj vječne trajnosti Ne-vidljivoga, one su simbol Neba i molimo Boga da nas pretvori u vječnu sjajnu zvijezdu.

Andrićeva svjetlost djetinjstva u Dolcu je nestala, raspršena je kao i njegovo biće i djelo, premda je u djelu raspredana – o čemu svjedoči Lovrić. U njegovim je riječima gromoglasna i stišana tišina o Bosni: Nitko nije vjerovao / Kako su usne bile krvave / prije nego su bol izrekle. (Lovrić).

Iščeznuće religijskoga u pjesništvu drugoga desetljeća XX. stoljeća, njegovo potisnuće u sferu i/racionalnoga; uprisutnuće Boga u transcendenciji stubokom su promijenili i usmjerili stva-rateljstvo Ive Andrića. Intuicija u njegovu pjesništvu – nije mu bila jaka strana!

Jednom prigodom sam rekao: „Mladi Andrić je objavljen i u Hrvatskoj mladoj lirici. Napisao je na hrvatskomu jeziku dva sjajna djela, Ex Ponto i Nemire. Kasnije je otišao u Beograd, u di-plomaciju, i pisao je ekavski i srpskim jezikom. Ali kad je i pisao na srpskom jeziku, rečenica, misao, sintagma Andrićeva jest ona

199Ogledi i kritike

bosanskog katolika, bosanskog Hrvata. Andrić je, prije svega, pi-sac koji opisuje Bosnu i to tursko, otomansko razdoblje. Bošnjaci /aktualni -Z. K./ koji optužuju Andrića za antimuslimanski ele-ment imaju samo utoliko razloga ukoliko se oni identificiraju s turskim imperijem i s Turcima. Andrić nije antimuslimanski ras-položen, već protiv turskog imperija, duhovnoga i svakog drugo-ga zla koje je on ovdje ostavio, protivnik je duhovne i biološke pauperizacije raje.“ (Večernji list – 24. listopada 1999.).

Ipak cilj ne može biti u zemlji, već naprosto u zvijezdama – ako slijedimo povijest – mi se pretvaramo u zemlju, u prah – i putujemo zvjezdanim stazama, one su cilj vječne trajnosti Ne-vidljivoga, one su simbol Neba i molimo Boga da nas pretvori u vječnu sjajnu zvijezdu.

Grob se otvara, u njemu nema vječnosti, kamen klizi s vrata groba i pećine – „u otkucaju“ – prema putu u emaus, prema putu u Žepu.

u svemu je Bog.U predmetima i bićima(U svemu)Bog je Ljubav (Caritas) – bez vjere u njega nema niti iskustve-

noga a kamoli nadiskustvenoga svijeta.Bijela iglau crnoj dubinicrni šal šivaza moj bijeli vrat.Božezar ovo nije trenutak objave? (Vrhom noža u kamen)Objava: otkuda, kako i kada će doći – ne znamo: ali znamo da

za nju uvijek trebamo biti pripravni, poklonit se toj Svjetlosti, kao što i za smrt, nenajavljenu moramo svagda biti pripravni.

200 OSVIT 83–84/2015.

Čovjek snuje, a Bog odlučuje pa tako i o ljudskim planovima, nema očaja; volja se Njegova ispunja.

Daljina i blizina su pojmovi (st. grč. kategorije) prostorvreme-nite iskustvene objave; svjetlosti i ne dohvaćaju transcendental-nost, nevidljivi hod kroza svjetlost.

Čovjek počesto kaže kako ga boli duša, a da se prije toga ne upita što je to zapravo duša? Od čega je i što je njezina materi-jalna dokazivost?

(Duša)Psihičkim poimanjem koje sprovode sinapse psiholozi će tu-

mačiti dušu – njezinu sreću, nesreću, bol, umjetničku bol – to je materijalna dokazivost duše i duševnih procesa. Psihoanaliza će zastati uz sve iskustvene pokuse i pokušati „svjesno“ dovesti na dnevnu svjetlost – to svjesno kao ulomak svijesti; ili pače jun-govski kao kolektivno nesvjesno – stanje pri kojem nam izmiče kontrola, ne samo svijesti, već i svijeta, pa i same duše.

Ali duh, kao nevidljivi bitak bića prisustvuje objavi – vjeri, ufanju i ljubavi – Ocu, Sinu i Svetom duhu.

Taj „Goli otok“, to ništa koje nema česticu suvislosti je u po-prištu pojma rada kao rada pojma – gdje krvožedni totalitaristi iz ljušture mora izvlače plavet; izvlače ljudski mozak. Ubijaju – ubiti to „NIŠTA“ – ima značenje ubijanja „Gologa otoka“ i svega što je na njemu i u njemu.

Smisao je Tu – u djelu, a ne u riječima – riječi su Tu nedjelo!Um je oblik svih oblika; mišljenje mišljenja, čisti oblik oslo-

bođen materijalnosti – slušaj, vježbaj i uči kako bi govorništvo postalo miris savršenstva koje, plijeni formom, porukom i umom. (Lovrić, Govornik).

Govorništvo može biti samo raspršeni, rasprostranjeni miris; miris riječi – koje ne moraju imati umnu spoznaju – govorništvo najčešće i ne prenosi Objavu, Istinu, Riječ koja Tijelom postade!

201Ogledi i kritike

Snaga ispunjenja i snaga pražnjenja/praštanja su u odnosu (korelaciji) između stoljetnih zidina toj snazi je dostatan krik do slobode.

Najviše griješiš prema onima koje najviše voliš, a sve zbog ljubavi koja je slijepa kao tek okoćeno mače, i sve dok ju jezik ljubavi obavije, jedinka se tuđi, osamostaljuje, i tvoja ljubav joj postaje teretom! (Lovrić).

Jednostavna i istinita zamjedba unijeta u smisao života poput andrićevske jednostavnosti. Ali: Onaj tko dokuči tajnu ljubavi, dokučio je tajnu smrti i tajnu vječnosti: Sve je to u tihom hodu kroz tišinu dok koracaš sam sa sobom. (Lovrić, Kušnja).

Ta kušnja dolazi kroza kontemplaciju kao najviši stupanj spo-znaje Ljubavi – kroz nju nutarnjim slutnjama vidiš život i smrt, istinu i neistinu, vidiš Objavu – to je najviši stupanj „amor Dei intellectualis“.

Lovrić je osupnut modernitetom i digitalizacijom života – kao da su svi ljudski organi u tijelu zapeti u mrežu digitalizacije – naravno, rezignacija je tu, premda proteže mrežu lagodnosti ta digitalizacija – jedino uz napor mišljenja moguće je dosegnuti ljudsko dostojanstvo, ljudsku us/trajnost:

Svijet je spreman na lagodan život i laku zaradu. Iza njihovih života ostaje lagan, nevidljiv i neosjetan vjetar, a tvoja sreća će neuništivom snagom i protokom energije, pretočiti se u život vječ-ni. (Lovrić, Život vječni).

erotizam u duhu starodrevnih Grka; afrodizijsko vino opije um, pomrači svjetlost: zanosna ljepotica je svoju strast odnijela u noć – u zvjezdanu noć putom koji ti se ne dopada.

Nema onoga koji nije dotaknut vjetrom grijeha, (Lovrić) ali kroz vjeru, ufanje i ljubav dosežemo „Kraljevstvo Nebesko“ kroz posijano sjeme na ovozemaljskom putu – već vidimo sebe kako putujemo u vječnost.

202 OSVIT 83–84/2015.

Ptice znaju put i odredište, ali mnoge umru u zraku. Neke po-put krupnih kapi kiše padnu u široke vode i tiho se utapaju. Neke imaju sreću kratkih muka pa ih u trenu progutaju gladne ribe. Takav je život ptica.

Blago onima čija se krila sklope na molitvu i sunovrate se mr-tve majci zemlji s koje ih je ponio vjetar s mirisima juga (Strah).

Pa Lovrić zaključuje o strahu: Tako strah ima svoje stalno mjesto u čovjeku. Ponekad strah čini čuda. Prelazi u očaj i nago-ni čovjeka činiti nezamisliva djela (Strah).

Strah od novoga života, od početka; strah od smrti, strah kro-za cjeloživotno putovanje! Sumnja – ali sumnja ipak dovodi do spoznaje – kod Lovrića spoznajna moć je više intuitivna, negoli racionalna što je dobro, jer život je više od „plamena voštanice“ (Bachelard), život je više od glasa, život je više od potonuća u ništavilo pa tako život izmiče smrti koja dobiva i drugu dimen-ziju – osim preko, ništavila, život je ucijepljen u obnovu poput gorušičina zrna.

„Svaki čovjek sanja da postane Bog“ (Camus)!Bez obzira na sličnosti i pridijevanja božanskih sličnosti – čo-

vjek ostaje čovjek – andrićevski miran, kada padne na zemlju, vrati se među ljude – ljudi ga ne prepoznaju!

Postaješ dužnik vlastita vremena i bremena koje si na sebe na-trpao – teretno je živjeti sa spoznajom o dužništvu.

S užasom primjetih kako mi ledena sjenka rešetke dodiruje bose noge. Skupio sam se u kut. […] znao sam, sloboda je daleka i ja nikada ne ću iz sjećanja potisnuti užas svoje nemoći dok mi ledena rešetka klizi preko tijela (Rešetka).

Svi smo rođeni pod nekom zvijezdom; rođeni smo u nekoj kr-letci, kavezu – rešetki – ona je mračna; to su okovi neslobode koju potiskujemo i koje se oslobađamo samo stvaranjem. Pisanje je smisao toga stvaranja.

203Ogledi i kritike

Sve što krene u život osuđeno je na smrt (Osuda) – to bismo mogli prepjevati i fizikalno svaka čestica oslobađa ogromnu ener-giju – a čovjek stvaratelj osuđen na smrt – razgrće smrt igra se s njom riječima, tonovima, bojama… usklikom!

U „Osudi“ nema kazne, zakon je to – kozmički! Tu je Njegova ljubav, Ljubav Isusa Krista koji je sam Ljubav i uspjeh je uvijek u vjeri (O uspjehu).

Ali tu je i opomena: Nitko nož sudbine ne vidi ispod svoje bra-de, ali on je uvijek tu. Spreman i čeka neko nesklono doba (Ne-sklono doba). Svaki novi dan je nesklono doba u kojemu će buljiti velike i nijeme oči, u njemu će uvijek netko kriknuti – a netko će kriknuti i od sreće.

Kako dokazati opstojnost, vlastitost – ne ćeš to dokazati ni bi-serima! Samo stvaranjem.

Most je ostao vitak, lijep i bijel u vizuri neba, a kada je izgle-dalo kako je spojio dva oblika od vate, nasmiješio bi se. Mislio je: kada može spojiti oblike, kako onda ne će ljude. Njegov san je bio izgrađen, potpun (Most).

U graditelja možemo vjerovati; most ne možemo provjeravati – možemo ga provjetravati poput Andrića, smireno mu se divi-ti, ali nikada do kraja ne ćemo dokučiti njegovu sudbinu, moć, ljepotu – a niti ono što je Andrić ostavio između riječi i redaka.

Sloboda pred vratima izlaza i ulaza – tamna ključaonica: tmina i svjetlost; ne ćemo dugo razaznati što je za nas – pa niti što je iza nas, a još manje ono što je ispred nas.

Moć hrasta kao moć Jahve – onoga koji nam zapovijeda – a mi hoćemo sasjeći ga u žilama, u krvi! Pogledaj danas. Sada i uvi-jeke oko sebe razaznat ćeš svagda istu igru sa „zlatnim teletom“. Čovječe – svijet oko tebe je tvoj svijet – lovrićevski nakalemljen.

„Pa ja i nisam ni malo pitom; neprevodiv sam; odjekuje moj barbarski vrisak iznad krovova sveta.

204 OSVIT 83–84/2015.

Njegov život i njegova poezija idu naporedo i vezani su usko kao tamni i svetli kolutovi rasta i razvoja na prerezu stabla.“ (I. Andrić: Književni jug, Zagreb, 1. VIII. 1919., II. knj., IV., 2-3., str. 49. – 55.). To Andrić davno reče za Walta Whitmana. To isto mogu reći za Ivu Andrića.

U ovoj stihozbirci Fabijana Lovrića, pored toga, može se reći „prepun sam bola“, pa i u starijim godinama ne ću se kloniti tebe – želim pjevati i radosno, slobodan k’o ptica, puštati korijenja pjesmama da lebde u svijetu – s mnogoznačenjskim smislom.

205Ogledi i kritike

sonja juriĆ

junakinje i junaCi naŠiH Djetinjstava

(Miro Naletilić: 101 junak moga djetinjstva, Široki Brijeg, 2015.)

Profesor hrvatskoga jezika i književnosti, Miro Naletilić (Ši-roki Brijeg, 1971.) ostvaruje svoj puni angažman u humanitar-nim akcijama kao urednik lista Gradina, čiji se ukupan prihod od prodaje iz godine u godinu upućuje potrebitima (Majčinom selu, Svetoj obitelji, Domu sveti Josip Radnik, centru Marija Naša Nada…). Osim što je uposlen u OŠ Biograci kao profesor hrvatskoga jezika, dugogodišnji je suradnik Cvitka, lista za sret-no djetinjstvo, gdje redovito i na sebi svojstven način objavljuje pričice-pitalice, kojima domišljato intrigira male dječje glave i usmjerava ih prema točnom odgovoru.

Priče su kratke i zanimljive, u njima se kriju junakinje i junaci iz lektira (Alisa u zemlji čudesa, Gulliverova putovanja, Heidi, Huckleberry Finn, Lassie se vraća kući, Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice, Pipi Duga Čarapa, Robin Hood, Šegrt Hlapić, Tom Sawyer…), zatim likovi iz bajka kojih se uvijek rado sjećamo (Crvenkapica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Mala sirena, Palčica, Pepeljuga, Petar Pan, Pinokio, Ružno pače, Snjeguljica, Trnoružica, Zlatokosa djevojka, Tri praščića…) i likovi iz crta-nih filmova koji su obilježila naša djetinjstva (eustahije Brzić, Brzi Gonzales, Kermit iz Muppet Showa, Mickey Mouse, Pčelica Maja, Pero Djetlić, Pink Panther, Mornar Popay, Ptica trkačica,

206 OSVIT 83–84/2015.

Štrumpfovi, Tom i Jerry, Zekoslav Mrkva…), ali i likovi iz su-vremenih, odnosno crtića novijeg datuma (Dora istražuje, Teletu-bisi, Jagodica Bobica, Kralj lavova, Shrek, Madagaskar, Spužva Bob, Winnie the Pooh, Bob graditelj, Balto, Dumbo, Elmo, Trak-tor Tom i drugi). Svi likovi su tematski uvezani u jedno tkanje, priređeno za djecu, s ciljem da se probudi njihova mašta i asoci-jacija na odgovor za svaku pričicu-pitalicu.

U svakoj priči zagonetni lik se obraća čitatelju u prvom licu jednine, opisujući svoje pustolovine, osobine, izgled, prijatelje, sve ono što ga okružuje i čini prepoznatljivim, radnju u crtiću, bajci ili lektiri, kako bi se čitatelju pomoglo da odgonetne o ko-jem liku se radi. Autor priča-pitalica vješto navigira čitatelja i odlično vlada fenomenom „dječje književnosti“ te nas tako unosi u književne svjetove, iznova propitkujući našu načitanost te po-znavanje radnje i likova iz priča koje su obilježile naša djetinj-stva. Ali i odredili naše stavove i karaktere, razvili suosjećanja s nepravdama, vjeru u pobjedu dobra nad zlim, nadu da će svijet biti bolji, složniji i sretniji. O tome razmišlja dječja čitateljska publika dok korača iz priče u priču, iz bajke u bajku, iz crtića u crtić. O tomu, sigurna sam, razmišljaju i mnogi odrasli koji u jed-nom dijelu sebe još uvijek njeguju dijete. I poput Petra Pana koji nije želio odrasti, iznova, svaki put proživljavaju dogodovštine iz spomenutih priča za djecu.

Nisu nas ove priče samo vratile u djetinjstvo, u bezbrižne dane, kako mi se na početku čitanja ovog rukopisa učinilo. Naprotiv, one su nam opet, po tko zna koji put, podastrle mnoge životne istine o usponima i padovima u životu, o stjecanju i gubljenju prijatelja, o usamljenosti, o poziciji drugačijega u društvu, o sna-lažljivosti u nemogućim situacijama, o strpljivosti koja uvijek pobijedi nestrpljivost, o snovima i važnosti sanjanja i maštanja u životu, o čudesnim bajkovitim preobraženjima, o svijetu pu-nom mogućnosti, o strahu, ljubavi, zavisti, o vrlinama, manama,

207Ogledi i kritike

o širokim lepezama raspoloženja i misli. Nije lako asocirati čita-telja na sjećanja, mirise, boje, snove i prijateljstva iz djetinjstva. Nije lako pisati za djecu, a da istovremeno tekst bude poučan, zanimljiv, šaljiv/tužan i maštovit, što je autor ove knjige itekako uspio. Time je zaokružio vodilju smisla književnosti i umjetno-sti općenito, a to je kreiranjem umjetnine oplemeniti i duhovno nadgraditi svako ljudsko biće. Posebno se tako osjećamo ako se u nama probude naša davna djetinjstva, ali i ona sadašnja (mlađi čitatelji), i osvježe nam svakodnevnicu, vrate neka lijepa sjećanja i ponesu nas u novi dan.

Svi možemo u 101 priči-pitalici pronaći svoju prvu slikovnicu (knjigu); moja je bila Ježeva kućica, koja me neki način uvijek podsjeća na privrženost obitelji i domu, bez obzira kakav on bio. Iz te priče sam dosta naučila i ona je na neki način još uvijek prisutna u mojoj svakodnevici. Ali, u ovoj knjizi su i neki drugi likovi kojih se rado sjetim: Aladin, Profesor Baltazar, Asterix, mačak Garfield, Hogar Strašni, Jelenko, Simpsoni, Moreplovac Simbad, te 101 dalmatinac.

101 junak moga djetinjstva me na trenutak podsjetio na knjigu 1001 noć, u kojoj pripovjedačica Šeherzada, upravo zahvaljuju-ći svojoj sposobnosti pripovijedanja ostaje živa. Po tko zna koji put se potvrdilo i dokazalo kako je taj vječiti fenomen, ta ljudska potreba za pričanjem i pripovijedanjem, važna i vrijedna poput života, neupitno važna za nastavak ljudskoga roda. Nije li svo-jim plesom, također jednim od fenomena umjetnosti, i mala Aska sebi spasila život od proždrljivog vuka? Umjetnost je bezbroj puta opravdala svoje postojanje: kroz slovo, kroz pokret, kroz po-tez kista, notu u ariji, utor na kamenoj skulpturi.

Knjiga 101 junak moga djetinjstva je također opravdala svoje postojanje: kroz važne likove s kojima smo odrastali i još uvijek odrastamo, kroz zanimljivo ispričanu svaku priču u kojoj je uspo-stavljena sustavna ravnoteža, protočnost i dinamika, kroz snagu

208 OSVIT 83–84/2015.

jezične jednostavnosti i semantičke tvorbe rečenica, ova knjiga se jednostavno i lagano uspjela približiti djetetu-čitatelju. Uspjela je istovremeno biti kreatoricom mašte, ali i učiteljicom odgoja i obrazovanja, što je uokvirilo njezinu ulogu u kontekstu dječje književnosti. Autoru knjige Miri Naletiliću čestitam na uspješ-nom ostvaraju, a čitateljima knjigu toplo preporučam na čitanje.

209Ogledi i kritike

Djetinjstva naŠa Davna

(Pero Petrušić: Zgode i nezgode maloga Jerke, MH Čitluk, 2013.)

Knjiga Pere Petrušića Zgode i nezgode maloga Jerke posljed-nji je u nizu uradaka glavnog i odgovornog urednika dječjeg lista Cvrčak. Koautor je knjiga: Ispružena ruka dobra i Molitve, priče i običaji moga kraja. Objavljivao je priloge u Našim ognjištima, Crkvi na kamenu i Glasniku sv. Stjepana. Njegov književni rad prati i humanitarni rad: brine o najugroženijim obiteljima u Op-ćini Čitluk djelujući kao tajnik udruge „Fra Didak Buntić“. Prire-đujući knjigu Zgode i nezgode maloga Jerke imao je opet humanu nakanu, darovati prihod od prodaje knjiga u svrhu poboljšanja nastave i renoviranja Osnovne škole u Čerinu.

Iz samog naslova knjige Pere Petrušića da se uočiti da je knji-ga namijenjena dječjoj populaciji. Pisati za djecu znači istinski se posvetiti onim najmanjima i najiskrenijima u našoj zajednici i zaviriti u svijet njihove mašte i promišljanja. To nije nimalo lako. Ali ako se tom poslu pristupa s ljubavlju, nastaju prekrasne priče u kojima uživaju podjednako i odrasli i djeca. U knjizi su dvade-set i četiri priče koje povezuje lik dječaka Jerke. On je znatiželjan, iskren i dobar dječak, ali često upada u nevolje i neprilike. Iz svake nevolje i komplikacije se vješto izvuče zahvaljujući svojoj inteligenciji i snalažljivosti. I tako mali Jerko korača iz priče u priču, iz pustolovine u pustolovinu. Osim maloga Jerke sve priče u knjizi povezuje i mjesto radnje: to je selo Lipovo u Hercegovini u koje još uvijek nije stigla civilizacija, pa čak ni asfalt. Seoskom makadamskom cestom tu i tamo prođu zaprežna kola, poštar koji donosi vijesti iz svih krajeva svijeta, djeca koja pjevajući idu u mjesnu školu i seoski svijet kad ide na oranice i njive. Automobil

210 OSVIT 83–84/2015.

rijetko naiđe, tek pokoji bivši stanovnik sela Lipova koji je davno otišao u svijet trbuhom za kruhom i s vremena na vrijeme dođe u rodni zavičaj. Pretpostavlja se da se radnja odvija polovinom 20. stoljeća kad su ljudi iz hercegovačkog krša išli na privremeni rad u Njemačku ili prekooceanske zemlje. U selu Lipovo svi događaji se odvijaju oko škole i crkve, te na poljoprivrednim dobrima.

Priče su podjednako zanimljive i poučne, pune slikovitih pri-zora iz Hercegovine: tu ćemo naići na škiju, stogove sijena, rane trešnje, smokve petrovače, vinograde, crkvena zvona koja pred kišu tjeraju oblake, bukare vina, običaje vezane za pečenje raki-je, badnjake, proslavu Božića i općenito tradiciju hercegovačkog kraja. Sve se lijepo uklapa u mozaik koji vješto oslikava hercego-vački mentalitet, navike ljudi, krajolik jednog podneblja i pečat prošlog vremena.

Osim dječaka Jerke koji se pojavljuje u svakoj priči i koji je simbol dječje radoznalosti, znatiželje i potrebe da se iskuša u svemu nepoznatome, tu se pojavljuju i sljedeći likovi: svećenik Ignacije, koji je moralni stup u selu, ali i mudar i pun savjeta djeci i odraslima, često slamka za koju se hvata mali Jerko kad se izvlači iz svih vratolomija u koje je upao; zatim stric Ante, koji iz Amerike šalje pakete svojoj rodbini koja živi u neimaštini, on je dobročinitelj koji uvijek obraduje maloga Jerku svojim darovima; važnu ulogu u knjizi ima i Jerkin otac koji simbolizira vrijednog i poštenog radnika koji od svojih žuljeva prehranjuje obitelj; te Jer-kina majka koja je tipična hercegovačka žena, vrijedna, poslušna i šutljiva. Tu se susrećemo i s ostalima članovima obitelji ali i Jerkinim prijateljima iz škole koji ga ne odaju nego su mu potpora kad Jerki krene onako kako nije planirao: slučajno je uzeo oče-ve čarape, pojeo petrovače koje su mu pokvarile probavu, uletio biciklom u stog sijena, kriomice pušio škiju, otočio bačvu vina, spotakao se o svijeću koja se prepolovila i otkotrljala za vrijeme mise...

211Ogledi i kritike

Jedna od najljepših priča u knjizi je „Novo odijelo“. Istovre-meno je i komična i tužna. Govori o tome kako je mali Jerko pi-sao pismo stricu Anti u Ameriku i zamolio ga da mu spremi novo odijelo za polazak u školu. Naime, Jerko je uvijek nosio odjeću koja više nije trebala starijemu bratu i želio je da jednom obuče novo odijelo, kupljeno baš za njega. Danima je očekivao poštara i povratno pismo iz Amerike. Nadao se paketu i uvijek bi prvi istrčao pred poštara. Kad je konačno stigao paket u njemu su bila dva odijela. Jedno je bilo šareno, sa zvjezdicama i mjesecom, a drugo jednobojno. Jerko je sav presretan išao cijelu godinu u ško-lu u šarenom odijelu kojemu su se divila sva djeca u školi. Ono jednobojno je čuvao kod kuće i ponekad u njemu spavao. Priča dobiva rasplet kad se na ljeto pojavi stric Ante i objasni mu da je šareno odijelo zapravo pidžama, a ono odijelo u kojemu spava da je odijelo za školu. To maloga Jerku nimalo nije zbunilo, samo je zamijenio uloge svojoj novoj odjeći i nastavio sa svojim zgodama i nezgodama.

Čitajući priče o malome Jerki na trenutak smo zakoračili u svi-jet znatno drugačiji od ovog u kojemu sada živimo, u svijet u kojemu su novo odijelo, novi bicikl i sat budilnik bili nedostižni ili pak teško ostvarivi snovi. Takve životne situacije još uvijek postoje u sjećanjima naših roditelja, naših djedova i baka. I u knji-zi Pere Petrušića. Na taj način taj svijet ostaje sačuvan od zabo-rava i zapisan u malenim pričama kao svjedok jednog vremena na ovim našim prostorima. Jedna stara izreka kaže: „Sve što nije zapisano nije ni postojalo“. Zato autor ove knjige zaslužuje svaku pohvalu jer je zabilježio jedno ne tako davno doba i obogatio nas sa pregršt hercegovačkih priča. Također zaslužuje obilje želja za daljnji uspjeh, kako s ovom knjigom, tako i s budućim knjigama koje bude priređivao.

212 OSVIT 83–84/2015.

ljubo krMek

vjera sije ljuBav

(Zdenka Čorkalo: Lijek za srce, Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2015.)

Dobro je svaki dan tražiti Boga. S njim se družiti, živjeti. No, to mogu samo rijetki. Oni predodređeni. Oni jaka duha i čista srca. Oni kojima materijalno ne znači mnogo. Oni koji su zarana shvatili prolaznost zemaljskog života. Oni koji vide bol u ljudskim očima. Oni koji pružaju ruku trpilicu kako bi ublažili bol sestrama i braći. Oni koji žive vjeru! Oni koji vjeruju!!! Vjeruju iz srca bitka. Vjeruju vjerom produljnicom koju naslijediše od djedova. Vjera se jednostavno živi u ljubavi. Prenosi se s roditelja na dijete. Teško ju je objasniti onomu koji je nema. Osobno mislim kako je to temelj različitosti i trvenja u Hrvatskoj danas. Vjera omekšava oporost naših naravi. Dodaje nam lijek koji stišava žestinu naše naravi, lijek je za srce i dušu.

Stjecajem životnih okolnosti nađoh se u splitskoj bolnici gdje, uz zdravstvenu potporu, iz ispružene ruke dobih i Lijek za srce i melem za dušu. Velika je splitska bolnica, veliki su moji zdravstveni problemi, a koliko je srce u Zdenke Čorkalo možete zamisliti kad pročitate spomenutu knjigu. Poznajem je godinama po njezinom osebujnom pisanju, laganom stilu, bistrini misli koje nimalo ne umaraju čitatelja. Kada stisnuh ruku i upoznah se sa Zdenkom, kada me majčinski zakrili, prepoznah se u ulozi lika iz njezinih pripovijesti. Znakovito je kako likove iz svojih

213Ogledi i kritike

pripovijesti nikad ne izmišlja. Oni se samostvaraju, a ona im samo produljuje živote na papiru.

Jednu takvu skupinu produljnica okupila je u svojoj najnovijoj knjizi Lijek za srce koju pročitah u bolničkom krevetu. Osma je to knjiga dr. Zdenke, u kojoj je sabrala osamnaest objavaka u jedinom tjedniku za kulturu, Hrvatskom slovu. Točnije, šesnaest pripovijesti, jednu pjesmu i tjedni dnevnik. „Nisam ja bolja, nego malo drukčija“, skromno je zapisala Zdenka u priči „Umor umornika“. U pričama okupljenicama našlo se svega, ponajviše ljudskih sudbina. Knjiga započinje pričom „Hrvatske pravice“ u kojoj razgovara s Tuđmanom pokraj njegovog spomenika. Domoljubno, istinito, odrješito. Izborom teme i načinom pisanja svjesno se stavlja na stranu prešućenih književnika u današnjem medijskom prostoru. No, to joj nimalo ne smeta. Tko treba, naći će. Pročitat će. I čitaju oni kojima je Hrvatska u srcu. Dovoljno!

Potom se redaju priče: o sudbini župnika Stjepana Ceka; o bolesnoj majci i nerazumnu sinu; o starom „milicajcu“; o neizbježnom lijeku za srce; o zlatnim rukama; o prijateljici i njezinom unuku; o Ivanu, vodi i Papinu prolasku; o čovjeku koji nije htio prodati kuću; o ženi s klečala i njezinoj bolesnoj djevojčici; o smrti kolege kirurga; o razgovoru s fra Karlom Jurišićem; o staričinoj brizi za stradalog sina i njezinoj krunici; o Julienne i Zvonki Bušiću; o Ruži te o ratnom zapovjedniku i stezulji. Nagorčila se gorčina i najadovala jadova Zdenka. Godinama je tuđe boli ne puštaju na miru. Ni danju, ni noću. Zajedno s pacijentima proživljava boli i patnje, žeđa i veseli se oporavcima. Razumije nemoćnike. A da bi ih netko razumio, osim vjere, mora biti prosvijetljen i bogat znanjem.

Ne oglušimo li se o krikove onih kojima je potrebna naša pomoć, na putu smo promicanja Isusova mira i ljubavi. To je temeljna odrednica Zdenkinog pisanja. Pripovijesti koje autorica zida na ovakve temelje književne kuće su vječne, neprolazne. Tim više

214 OSVIT 83–84/2015.

što su istinite i što je i sama sudjelovala u njima, autobiografske. Malter kojima zida su vjera i ljubav. Ljubav za svoje i svoj narod. Stoga u ovoj knjizi svi možemo pronaći odgovore na mnoga pitanja koja nas muče. U prvom redu mislim na ono koje nam je danas najpotrebnije: Što to ja mogu učiniti za svoj narod i Domovinu?! Ono što ujedinjuje sve pripovijesti u ovoj knjizi je ranjena i neoporavljena Domovina. S pravom Zdenka zaključuje: „Gubljenje pamćenja je našem narodu kao dobitak na lotu, nije važno kolika je dobivena korist, on ne razlikuje igre koje mu rade o glavi. Čudom se čudi što zbog toga iznova proživljava najteže muke.“ Potom nas proziva: „Kakvi smo mi ljudi? Narod koji se ne prodaje, ne može biti kupljen. Narod koji se ne predaje, ne može nestati, ne mogu sve ubiti.“

Da. Zdenka ne samo da zapisuje, ona nas zove. Zar nas tako ne zove i Isus iz bolesničkih soba, iz samotnih staraca, iz osamljenika, iz sirotišta, iz očiju poniženih i nemoćnih... Zove nas na borbu dobra protiv zla, svjetla protiv tame. Uči nas razlikovati tko je za dom i Domovinu, a tko ne. „Tko ne voli i ne poštuje svoje, taj ne voli i ne poštuje tuđe“, poslovica je od davnina. I zaista, sitni osobni interesi prikovali su nas za zemlju, pa smo na nebo i zaboravili. Želja za stvaranjem što više imetka, pretvara nas u pokornike i ulizice. No, na svu sreću ima i onih koji poput Zdenke čvrsto stoje na zemlji. Knjiga Lijek za srce autorice Zdenke Čorkalo traži ne samo da se čita i pročita, nego da bude nadohvat ruke kada poželimo okrijepiti umornu ljudsku dušu, tjerajući je pročitanim na daljnju životnu borbu protiv zloće koja se sve više zavlači pod naše pragove.

215Ogledi i kritike

Male velike PjesMe

(Srećko Marijanović: Moje će uši rasti, Matica hrvatska Stolac – DHK HB, Stolac – Mostar, 2015.)

Kada sam pročitao prvu zbirku pjesama Vodeni pištolj auktora Srećka Marijanovića moram priznati ostao sam u čudu. Obično su prve zbirke pjesama traljave i pjesnici ih nerado spominju. Srećkova prva zbirka, a i nova Moje će uši rasti, četvrta po redu, jednako su snažne, kao i druga Dvije trećine i treća Ništa u zvijezdama. To je jedno kontinuirano dobro pisanje, te je teško odrediti kakva je budućnost ovoga pjesnika. Je li ovo njegov krajnji domet, ili nas čeka još veće iznenađenje, što osobno priželjkujem.

Izgraditi svoj stil ne može se samo htijenjem, nego radom, vremenom i talentom. Srećko Marijanović ima izgrađen prepoznatljiv pjesnički stil. Od svoje prve do najnovije zbirke ostao je dosljedan sebi. No, nije dobro ni previše forsirati (svoj) jedan te isti stil. Prelazi u monotoniju, što vidimo i kod nekih starijih kolega, inače vrsnih pjesnika. Dobro je ići u izlete, ne začahuriti se, premošćivati granice kreativnog, ekspresivnog i doživljajnog. Izaći iz krletke svog stila i slobodno letjeti, no, na spavanje se vraćati u krletku.

U ovom globalističko-proždrljivom vremenu, kada prividno pjesnička riječ ne znači ništa, kada su pjesnici obilježeni kao čudaci, naivci, da ne kažem luđaci, odlučiti se biti pjesnikom, jest hrabrost. Naravno, na tom trnovitom putu neminovno dolazi do dvojba – pisati ili prestati. Ako pjesnička poruka dođe i do najmanjeg broja slušatelja – razumnika, dobro je, treba pisati. Treba stvarati, ma kako te brzoživotnici okarakterizirali. Netko treba ukazivati na njihove grješke, na njihove zablude, prijevare i zlonamjernosti. A tko će ako ne pjesnik?!

216 OSVIT 83–84/2015.

Zbirka pjesama Moje će uši rasti sastavljena je od šezdeset i sedam pjesama i nema odjeljaka. Vidljivo je da pjesnik Srećko Marijanović u trenutku stvaranja pjesme ne misli isključivo na svoje potencijalne čitatelje. Iskrenost stvaranja i osluškivanje trenutka najveća je odlika ovog zrelog pjesnika. Njegovi stihovi osvajaju na prvu i ostaju trajno u sjećanju kao drago prijateljstvo, što je rijedak slučaj u pjesništvu općenito. Shvatljivi su i pristupačni svakome, daleko su od svakog hermetizma, protkani zdravom životnom mudrošću. Katkad se pjesnik poželi vratiti u djetinjstvo, kao u pjesmi „Mjesto gdje želim biti“: ...dođi tata ispod stola; ponekad ironično traži svoje ja – u pjesmi „Srazmjerno“: Ako premostim jaz / između sebe i mene / znat ću mnogo više o tebi; ponekad se sav prepusti lirskom zanosu, kada ugleda cvijet trešnje zavapi: Ne želim ništa više napisati / kada pogledam cvijet trešnje (Ispod procvjetale trešnje); potom s najdražom voćkom uspoređuje najdražu osobu u pjesmi „Trešnja“: Gledam te / kako lepršaš po kući / i odjednom vidim krošnju / punu trešanja u zrenju.

Ako poezija bilježi ljudski uspon ili pad, ljudsku moć ili nemoć, onda se to najbolje ogleda u ljudskoj moći dok osvaja druge planete i nemoći u osvajanju drugog čovjeka. Pjesnik to bilježi na svoj način i pokušava se približiti neosvojivom čovjeku u pjesmi „Povezani svjetlom“: Ne želim zaspati / dok po nebu gazi / tisuće zvijezda / po tom crnom drumu / gle kako jedna na drugu pazi. Maestralno! Dalje nam odaje koliko ideja prođe njegovim mislima, koliko ih protutnji, a da se ne istresu na papir: Ove naše misli su poput toka vode / samo kaplje ostanu a glavnina ode (Putovanje u snovima). Dok je Mehmedaliju Maka Dizdara opčinjavao automobil koji se kretao cestom kroz Vidovo polje i činilo mu se kako dijeli svijet na dvoje (u zbirci Vidovopoljska noć), Srećku smeta ograda na mom balkonu siječe / kuće i drveće po pola (Prepolovljeni). Pjesnik ne podnosi nikakve ograde, pregrade, okove…

217Ogledi i kritike

Sadržajni oblici Srećkovih pjesama su jasni, vidljivi oku, razumni, ne trebaju dubljih psihičkih razjašnjavanja. Mnoge pjesme imaju neki dublji religiozni smisao, a obojene su iskrenim nacionalnim osjećajnim primjesama. Zaljubljen je u svoj zavičaj, obitelj, prirodu, bilje, sve ono što nam je darovao Bog, u kamenu, ali kršnu Humsku zemlju. U svom stvaralačkom radu, kao i većina drugih, razotkriva sebe, svoj unutarnji svijet. Pokušava odgonetnuti najveće tajne neba i zemlje, Boga, čovjeka, naslijeđenog – genetskog… Svojim prodornim pjesničkim okom hvata sve one male – nekome nevrijedne, trenutke, zarobljava ih u svojem umu i od njih pravi velike stihove. Male velike pjesme!

Pa će nam tako reći: Nisam trebao biti pjesnik / taj kleti vjesnik / čudnih osjećaja… (Ne nisam smio). Ove napisane stihove ne trebamo gledati kao dvojbu, radije kao otkrivanje pjesnika – kletog vjesnika čudnih osjećaja. Samo iz košmarnog stanja svijesti koje mi je dobro poznato pjesnik može napisati ovakve stihove. Što pjesnika dovodi do takvoga stanja?! Pokvarenost i prljavost dnevne politike; razno-razna filovanja i medijska serviranja; prijevare i izdaje na svakom koraku; zakulisne radnje i spletkarenja; gaženje svetinja Domovinskog rata; blaćenje i obezvrjeđivanje hrvatskih branitelja…Tako će nam pjesnik u pjesmi „Misao“ priznati: Mislili smo / zauvijek ćemo ostati podignute / glave… / mislili smo / naše će kosti /svijetliti u mraku / i pokazivati put… / i živjet će vječno / kao molitva i kao pjesma / koju s usana ne možeš otresti / ta velika ta najstrašnija / misao o Domovini. Ovi stihovi odzvanjaju nezadovoljstvom, izdajom, prijevarom… A ujedno grade zamišljenu vizualnu sliku Domovine, stamene i čvrste poput kamenih skulptura koje nastaju u Srećkovim rukama. U tim riječima osjećamo gnjev i razočaranost, ali ne i predaju. U pjesmi „Ne ću stati“ nastavlja dalje: Kamenim drumom idem /… / ne, djede, ne ću stati. I ne smiješ stati, Srećko Marijanoviću!

218 OSVIT 83–84/2015.

Mato neDiĆ

iskuŠenik u vreMenu

(fra Vendelin Karačić: Kronova galija, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2014.)

Fra Vendelin je Karačić do prije nekoliko godina široj javnosti bio poznat kao voditelj umjetničkoga programa Franjevačke ga-lerije na Širokome Brijegu, kao franjevac čije je djelovanje ponaj-više, osim uz pastoral, vezano uz likovnu umjetnost. No, posljed-njih se godina Karačić sve više nameće svojim jednostavnim, ali promišljenim pjesmama kao pjesnik izrazito lirskoga nadahnu-ća. Premda je prvu knjigu objavio u suautorstvu s fra Lucijanom Kordićem 1996. godine (Dosjetke i šale s mirisom tamjana), kao pjesnik ozbiljnije se predstavio tek 2012. godine, kao sedamdese-togodišnjak (rođen je u Gornjem Crnču pokraj Širokoga Brijega 1942. godine) zbirkom pjesama Odjeci. Od tada on često poča-sti kulturnu javnost novim stihovima, a tako je učinio objavivši i zbirku Kronova galija.

Poetska misao fra Vendelina Karačića izvire iz njegovoga bo-gatog životnog iskustva, ali i iz njegove klasične naobrazbe. Zato se u pjesmama okupljenima u zbirci Kronova galija mogu pro-naći kršćanski, ali i poganski, osobito antički i slavenski motivi. Pjesnik je svoj poetski govor posvetio promišljanjima o vreme-nu kao kategoriji koja u sebi sadrži i prolaznost i bezvremenost, vječnost. Odlučio se za pjesnički izraz koji u sebi ujedinjuje tradi-cionalni i moderni pristup. Tako pjesnik stvara pjesme slobodnim

219Ogledi i kritike

stihom, ali se u njima ponekad pojavljuje i rima, što znači da mu je, uz modernost, bliska i tradicija.

Premda je poetski svijet fra Vendelina Karačića napučen pro-mišljanjima o prolaznosti i o potrebi da se ta prolaznost nadvlada, da se ispuni činjenjem koje će biti uobličeno u smisao koji je čovjeku na njegovome putu kroz prolaznost veoma potreban, čak neophodan, te se stječe dojam da pjesnik često progovara opće-nito, on ipak u liku lirskoga subjekta progovara i o sebi samome i progovarajući tako, progovara o cjelini čovječanstva kao što je činio i Tin Ujević kada je ukazao na to da smo svi pojedinačni i da smo svi jedno (Pobratimstvo lica u svemiru). U pjesmi „Ponad svijeta i vremena“ Karačić pjeva:

Raspuknut sam u samome sebiznalca tražimkoji će me pronijeti kroz vrijemei oteti slijedu mijenaprije nego li me Thanatos ugrabii istrgne iz vremenada me preda svijetu sjena.

U Karačićevoj je poeziji, razumljivo, snažno izražena vjera u Boga koji čovjeka vodi na ovoj obali i prevodi preko rijeke na drugu obalu života. U tome smislu pjesnik ističe da postoji Onaj u čijoj je ruci i prolaznost i vječnost, koji daje smisao čovjeku i koji ga iskušava u vatri vremena. Za vjernika ne postoji prolaznost, za njega postoji samo vječnost iz koje je došao i koja ga čeka; posto-ji za njega i vrijeme koje mu je darovano da ga ispuni dobrotom. Pjesnik Karačić toga je svjestan te vrijednosti takvoga vjerovanja ugrađuje u svoj poetski govor.

220 OSVIT 83–84/2015.

Na motivskoj razini uočljive su dvije skupine motiva Karači-ćeve poezije: na jednoj su strani motivi vezani za govor o protje-canju vremena, kao što su motiv vječnosti, ere, epohe, milenija, stoljeća, godine, mjeseca, dana, sata, minute, sekunde itd., a na drugoj su strani mitološki motivi, vezani uz slavensku i starogrč-ku mitologiju. Kao pjesnik u svojim je promišljanjima fra Ven-delin Karačić blizak i Nikoli Šopu i Vladimiru Nazoru, ne toliko u stilskome, nego više u motivskome pogledu te u slijedu poet-sko-filozofskih zaključaka.

Na stilskoj je razini vidljiva jednostavnost izraza te u Kara-čićevom pjesništvu ne treba dekodirati smisao poetskih simbola jer je njihovo značenje nametnuto već prvim čitanjem pjesme, no, izražena misaonost je ono čime pjesnik nadomješta nedosta-tak jače naglašene poetske simbolike. Protok pjesnikovih riječi je tih, onakav kakav je uglavnom i život franjevca, nenametljiv, jasan i podatan te je plov Karačićevom poezijom lagan i ugodan. Međutim, zahtjevniji će čitatelj svakako zastati nakon pročitane svake pjesme jer će o istinama iznesenim u njoj moći duboko pro-mišljati, a te se istine odnose na život sam, na njegovo trajanje i protjecanje, na mjesto čovjeka u odnosu prema prolaznosti i u od-nosu prema vječnosti. Univerzalnost tema kojima se fra Vendelin Karačić bavi u pjesmama okupljenim u zbirku Kronova galija jamče mu zanimanje čitateljske publike.

221Ogledi i kritike

ilija DrMiĆ

o PoetiCi i PjesniŠtvu Fra MlaDena roZiĆa

Pogled na Boga, svijet i čovjeka s Puta iz sna. Nakon redov-nika franjevaca, svećenika i pjesnika fra Lucijana Kordića, fra Janka Bubala, fra Miljenka Stojića, fra Vendelina Karačića, da spomenemo samo ovu četvoricu, evo javlja se svojim pjesmotvo-rima još jedan njihov subrat fra Mladen Rozić1. I on nekako slično njima nosi u sebi poetsko blago prikupljano od kolijevke kroz razne životne zgode i nezgode do određene zrelije dobi, te ga potom sabire na gumnu i objelodanjuje svima koji vole ovu vrstu poetskoga govora. I s pravom to čini, jer poezija postoji, pojedinci je otkrivaju i prebiru u bisernim riječima njegujući ih neprestance povjeravajući je drugima kako bi i oni otkrivali svo-

1 Fra Mladen Rozić je rođen 6. travnja 1957. u Ljutom Docu kod Širokoga Brijega. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu i Biogracima, a sredn-ju školu u Širokom Brijegu. God. 1983. stupio je u novicijat Hercegov-ačke franjevačke provincije. Studij filozofije i teologije završio je u Sa-rajevu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1991. god. na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Kao svećenik spomenute provincije djelovao je u Ljubuškom – Humac, Širokom Brijegu, zatim u New Yorku, Čerinu, Tomislavgradu i sada u Bukovici. Povremeno se javlja svojim pjesmama u časopisu Vitko što ga tiska Matica hrvatska iz Širokoga Brijega i u glasi-lu Stazama sv. Franje. Podosta je njegovih pjesama uglazbljeno i izvođeno na Zlatnoj harfi. Pisao je pjesmotvore pod pseudonimom za nekoliko zvu-konosača (CD) duhovne glazbe.

222 OSVIT 83–84/2015.

jevrsni Božji govor, jer: Deus poeta est! Bog je pjesnik, kako kaže sv. Augustin. Poetsko tkivo postoji i postaje u tome trokutu: Bog – pjesnik – čitatelj!

Stihozbirka naslova Put iz sna ima pet cjelina koje su veoma povezane unatoč određenoj svojoj značenjskoj i misaonoj samostalnosti. Tako imamo: Put u san i javu, Osmijeh Bogu i stvorenjima, zatim tu su ciklusi Krici s osmijesima, Odškrinuti prozor u predvečerje i Završna pjesma.

Prvi ciklus naslovljen Put u san i javu jest pjesnikovo poetsko promišljanje o poetici u čijim će se okvirima kretati njegov poetski govor o svijetu, čovjeku i Bogu. On putuje u san iz jave. Iskustvo putovanja u san gdje je hod lagan i odmjeren, poman i oprezan, drugačije je nego putovanja u javi, jer ovaj hod s drugi-ma u javi čovjeka okrzne što zadaje bol, a putovanje u san nema te boli od okrznuća. Pjesnik se javlja s puta u san onima koji su u tvarnosti jave, ali s porukom o novome iskustvu hoda između neba i zemlje, od čovjeka do čovjeka, od stvari do stvari upravo onako kako je hodio sv. Franjo.

Ovdje se također promišlja o inspiraciji, nadahnuću što potiče na govor, na iskaz, na stvaranje novoga entiteta satkana od slo-va, riječi, znakova, što sve nazivamo pjesmom. Unutarnji solilo-kvij nije samo raz/govor sa samim sobom, nego s Onim koji daje osmišljenje čekanju, te kad ga nema, onda nešto u duši boli. Iz inspiracije nastaje poezija. Pa tako u pjesmi „Poezija“ pjeva, te za poeziju kaže: Ona je nemir i otpor. / Ona je patnja, radost i san. // Da je nema, svijet bi bio osiromašen. / Za riječ, za ljepotu. / I kad god zatvorim oči, / Ja budan sanjam.

U Svetom pismu riječ igra veliku ulogu. Ona se ne vraća Bogu, koji ju je izgovorio čovjeku i svijetu, bez ploda, kao ni kiša koja natapa zemlju. Znamo iz iskustva da je riječ u svagdašnjem život-nom suobraćanju i razgovoru vrlo jaka, učinkovita, pokretačka,

223Ogledi i kritike

stvarateljska. Ako je takva naša riječ, kako je tek onda moćna Božja riječ, pa i ona riječ u poeziji, kraljici književnoga stvaralaš-tva. Kod fra Mladena imamo pjesmu posvećenu riječi kao moć-nome duhovnom sredstvu. evo dijela iz te pjesme „Riječ“: Bre-menita si, draga moja. (...) Silina je tvoja u tonu, boji, prizvuku. / Silna si kao i Bog u svojoj riječi. / I čovjek je ono što odašilje / Preko riječi.

Misao je duhovna stvarnost koja ulazi u svijet po našoj duši i našem mozgu od kojeg se odvaja po mislenoj i/ili izgovorenoj riječi, te tako nastaje verbalizirana misao, utjelovljena u riječ čije značenje znamo i onda povezujući značenja više riječi u određeni rečenični niz dobivamo dijelove poruke iz misli, iz svijeta koji pripada sferi duha. I ovaj naš pjesnik ima pravo kada kaže da se čovjek otkriva drugima po svojoj riječi. Prema tome, i ova stihoz-birka je misaono otkrivanje samoga pjesnika, priopćavanje bitno-ga u hodu prema vječnosti i Bogu, što nam nadaje pjesma „Violi-na duše moje“. Ona je nastala kao kliktaj iz razdraganoga miljea duše i srca, što će u sljedećim ciklusima pjesama biti još jasnije rečeno na što se odnosi, a to je ono mistično ozračje što ga stvara Bog koji je izvor dobrote i ljubavi za one koji to žele i koji za tim teže, čeznu. Oni koji se zaborave u hodu prema zvijezdama, koji smetnu s uma i srca poruku pjesnika Antuna Branka Šimića, čiji su pjesnički damari i u našem pjesniku Roziću, čovječe, ne idi malen ispod zvijezda, samo nakratko zatome čistinu hoda na koji nas nuka i ovaj naš pjesnik. To je čeznuće duše za ljepotom, za sjajem, srećom, smislom, za svime onim za čime je čeznuo i sv. Franjo što je očitovao u „Pjesmi bratu Suncu“, kao i svim drugim stvorenjima, čega imamo i kod našega fra Mladena Rozića.

Veoma znakovita pjesma je ona koja je naslovljena naslo-vom „Tebi“, a jedan djelić toga pjesmotvora glasi: U sjeni sam svoje osamljene duše: / Slušam srce, ono sluša mene. / Zašutjet

224 OSVIT 83–84/2015.

bih na trenutak htio / al’ ne mogu jer doziva Tebe. Pjesma je izraz duše koja dozivlje Onoga koji stvara obzore ljubavi, mira, dobro-te, ljepote, sreće. Pjesnik koji je u sjeni svoje osamljene duše, ne može zašutjeti ni na trenutak, jer to bi bilo veoma teško i muč-no stanje. To je gotovo nemoguće jer on doziva izvor svega što jest. Taj izvor jest Bog, Deus, Theos s kojim pjesnik razgovara u sjeni svoje osamljene duše i otkriva mu svoje misli i osjećaje, čežnje, želje, sve čime je zaokupljen u ovome svijetu, u ovoj tvar-noj javi u koju dolazi iz sna, iz nadahnuća, inspiracije, iz svijeta „odakle poruke dolaze da jesmo“ (fra Janko Bubalo) sa svojim pjesmotvorjem, tim znakovima sustava po kojem se živi određe-na duhovnost, meditacija, motrilaštvo, redovništvo, svećeništvo koje u sebi nosi bremenite riječi za čovjeka koji je kruna Božjeg stvaranja (usp. Ps 8).

I posve logično slijedi molitva za život u ovome svijetu kako bi se dogodio svijet s čovjekom u kojem je život u punini. evo djelića iz te „Molitve“: Za budno srce molim te, Bože, / koje će biti odvažno za tebe. / Za čovjeka, brata, isto te molim / kojeg ću voljet isto ko i sebe. // Za svoje snove isto te molim, / u kojima nit-ko ne drijema nit spava. / Zelena žita, vedre ljudske oči, / osmijeh djeteta nek postane java.

Ovome pjesniku u duhu franjevačke duhovnosti i životnoga hoda osmijeh je izraz nutarnje vedrine duha koja dolazi i ostaje zbog povezanosti s Bogom, zatim to je osmijeh koji se širi na dru-ge i potiče ih da se smiju iz dubine svoga bića koje je s Bogom, na stvorenja Božja, potom na boli, jauke i krike u što smo zatvoreni prostorom i vremenom i iz čega se možemo vinuti preobraženi, uskrsli za Nebo i Boga. Zanimljivo je da postoji i ciklus pjesa-ma s naslovom Odškrinuti prozor u predvečerje što ima veliko značenje, o kojem su govorili baš oni koji su i pjesnički i filozofski motrili čovjeka i svijet te Boga, a to je pogled u onu stranu ove

225Ogledi i kritike

stvarnosti. Krist nas je oslobodio klaustofobičnosti zatvorenoga prostora (Theilard de Chardin), zatvorenosti u neposlušnost (sv. Pavao), te tame i mira groba, a dao nam je novu nadu da budemo mjesto na kojem će počivati Božji pogled. Pjesnik nas završnom pjesmom ohrabruje ovako: Kad bih bio. / Eh, kada bih bio. / Eh, kada bih bio mjesto gdje počiva pogled tvoj! Poezija i jest vapaj, krik, želja, molitva!

Za dodir neba, dušo, ti si stvorena! Nakon prve svoje stihoz-birke naslovljene Put iz sna, fra Mladen Rozić objavljuje svoju drugu zbirku pjesmotvora naslova Dodir neba, čime se pokazuje čitateljskom općinstvu kao prorok poetske riječi s jasnom poru-kom da treba promisliti svoj svijet, svoju svijest, te učiniti zaokret prema onome što je Božje i što stvara dobro u ovoj našoj zbilji, odnosno stvarnosti. On u pjesmi „Dodir neba“, po kojoj je cijela zbirka dobila svoje ime, kaže: Htjedoh prstima napipati život / al’ zagrlih golu sjenu. Ova metafora u sebi krije mnogo toga za tumačenje. Kao što je sv. Toma Apostol htio staviti svoje prste u Isusove rane na probodenom boku, probijenim rukama i nogama, da bi se uvjerio o identitetu povijesnoga Isusa i uskrsloga Krista, tako i ovaj naš pjesnik hoće svojim prstima opipati stvarnost i život, te je zagrlio „golu sjenu“ zbilje. Osim toga on je pristupio vrtu želja / gdje svaka ljudska duša zagrljaj treba. Potom je ušao u bol i tugu što mu je otvorilo srce, te mu duša osjeti čovjeka, što ga je osjetio u svome srcu (usp. „Dodir neba“). To je ustvari taj mistični dodir neba, dodir nebeske stvarnosti koja se dodiruje po drugome, svome bratu, suputniku na životnoj stazi, zajedništvom s drugim. Zbog ove činjenice k nama je došao i Sin Čovječji da bismo dodirnuli stvarnost i nebo, te se tako vinuli prema onome što je Božje, a to označava Nebo.

Kada razmatramo o Rozićevoj stihozbirci Dodir neba, onda valja najprije vidjeti njezine dijelove. Ova je stihozbirka sastav-

226 OSVIT 83–84/2015.

ljena od sljedećih ciklusa: Snovi svih ljudi, Radost buđenja, Zov neba i Krik stvarnosti. Na prvi pogled razvidno je da se radi o cjelini koja govori o snovima svih nas putnika ovim svijetom, zatim o radosti buđenja, osvješćenja, o zovu neba, dodiru neba i postizanju nebeskih visina: (Ja sam stvoren za let. / Želim slobo-du i bezbrižnost / ptice nebeske. – usp. „Providnost“) ili kako pje-va Tin Ujević: za let si stvorena, dušo moja, te o kriku stvarnosti s kojim se rađamo, s kojim živimo, s kojim se borimo i s kojim umiremo i uranjamo u tu novu životnu zbilju u kojoj se ozbiljuje sve ovozemaljsko.

Prvi dio stihozbirke govori o Rozićevoj pjesničkoj poetici, što je karakteristično za sve pjesnike. Naime, svatko se na svoj način želi predstaviti svojim čitateljima objašnjavajući im svoj pjesnič-ki origo, ishod, izvor, odnosno svoja poetska ishodišta, polazišta i dolazišta, jednostavno rečeno: svoju poetiku. Tako kod ovoga našega pjesnika imamo odmah u prvoj pjesmi naslova „Poezija“, u kojoj govori o svome hodu i prohodu ovim svijetom u kojem je spoznao i zapazio „podražajne titraje“. Ti podražajni titraji, inspi-racija, nadahnuće, njegova bića jesu izvori glasa i riječi, te pje-sme, kao što su titraji glazbala tvorci tonova. On u svojoj pjesmi o poeziji malo i problematizira pjesničko stvaralaštvo, kad kaže: Možda obavljam Sizifov posao / Ili kročim / Nejasnim, / Zagonet-nim i / Fantastičnim / Stazama.

U pjesmi „Stih“, govoreći o mnogočemu drugome, veli i to da je u njemu utihnula začeta riječ, koja se pretvorila u misao rođenu u tišini (usp. „Tišina“), šutnja pretvorena u pjesmu (usp. „Vječ-na pjesma“) što je nosi sa sobom kroza svoj život, a ta se misao pretače u stih, odnosno stihove ove stihozbirke. I ovo je poetika ovoga pjesnika koja iznjedruje njegovo stvaralaštvo i načine ču-vanja stvorenoga u stihu i poeziji. I nimalo ne čudi stih u kojem se nadaje ova misao: Samo me pojedini stih vrati / u vrijeme koje mi

227Ogledi i kritike

oživi novu snagu (usp. „Dvojba“). Zapisani stihovi oživljuju za-ustavljeno vrijeme, minulo vrijeme s prošlošću, a s njime obnav-ljaju i nadopunjuju stvaranjem novu snagu za daljnju životnu igru (homo ludens), životni rad (homo faber) i borbu. Stih je u službi života, radosti i novoga stvaralaštva. To je moć poetskoga stiha, koja mu pomaže u životnom jedrenju, jer mu noge / ne mogu iz-držati teret ljubavi (usp. „Mašta“). U tom poetskom tkanju ništa se ne može zbiti bez riječi (usp. „Doticaj neba“: I Riječ me Tvoja / smislom dotače, što podsjeća na dodir neba, nebesa, a sve ovo upućuje na naslov stihozbirke u kojem se krije mnogo smislova), valovlja riječi (usp. „Huk tišine“), što ga nuka da nikada ne briše pečat što ga je primio od svoga roda jer u njemu osobno vrije pra-djedovska krv koja ne mijenja zastave, naravno i sve ostale pri-hvaćene i življene vrijednosti i znakove (usp. „Riječ“). Sve je ovo traženje puta do svoga roda i do samoga sebe (usp. „Smisao“), i to govorom koji otkriva istinu, a inače ga je strah govora koji ne otkriva istinu (usp. „Osmijeh istini“). Ovdje se moramo nadove-zati na prvu njegovu zbirku u kojoj je riječ osmijeh veoma domi-nantna, ona je gotovo sveopća metafora i u vezi je s pjevanjem sv. Franje Asiškog koji je osmijehom dobrote htio zagrliti cijeli svijet i svemir. A htjedoh osmijehom / zagrliti svemir, pjeva i naš fra Mladen u pjesmi „Osmijeh istini“. On misli na onaj osmijeh dječji, zapravo iskonski (usp. „Dječji osmijeh“), kao i na osmijeh koji je čeznuće za nepoznatim kako pjeva u pjesmi „Marija“.

Najbolje je baviti se samim sobom kroza sve oblike meditacije i molitve (U potrazi za dubinom / zaronih u šutnju / Tad shva-tih da iz srca / krene ponizna molitva / što me ispunja milošću / da ovaj prostor učinim blagoslovljenim. – usp. „Molitva“), a ne drugima, te trebali bismo se zabaviti svemirom iznad sebe da ne bismo upali u velike zamke i zablude, jer: „...koji se bave drugi-ma, nisu u biti zadovoljni samima sobom“ („Životni stav“). Mi

228 OSVIT 83–84/2015.

se trebamo baviti svojim razumom i njegovati vlastitu spoznaju svega što jest, a napose Boga, te uočiti veličinu Srca i ljubavi koja je razlivena u našim bićima. On pjeva u pjesmi „Granica snova“: Nego pustih srcu da ono shvati / i uđe u prostore / gdje ljubav kraljuje.

U drugom dijelu s naslovom Radost buđenja ima poseban vokabular i stih, te stil. On tu pjeva o provokatorima koji nam u ovome životu dobro dođu, naime oni nas potiču na životnu akciju, zatim o farizejskim sljedbama s kojima se sukobljavao i sam Isus, o odnosima s drugima (ja – ti – Bog), o rezervatu sigurnosti koji je zapravo naše djetinjstvo, o Franjinu pogledu na svijet koji nas okružuje („Radost buđenja“: Probudi me iznenada / Veseli pjev jedne ptice / Koja se raduje novome danu.), o gravitaciji koja smiruje ljudsko biće i daje mu mogućnost da sam sebe izrazi i da mu duša dodirnuta Nebom učini blistavim mjesto postojanja (usp. „Gravitacija“), tu je i onaj osjećaj straha o čemu se sluti u četvrtom dijelu ove zbirke, zatim osjećaj da svoje srce otvori-mo odmah za ljude oko sebe (socijalna dimenzija života i življe-nja), da iz ponora duše sine ljubav za druge kako pjeva u pjesmi „Čarolija života“. Svemu je tome uskoća pogleda, okorjelost srca što ne zna ljubiti (usp. „Uskoća srca“), kao i lažna božanstva (usp. „Satira“).

Mi smo svojim životom usmjereni prema nebeskoj stvarnosti i svakoga trena čujemo zov neba (usp. „Zov neba“, a u suodnosu s pjesmom „Dodir neba“ – 3. ciklus), koji želi da se uzdignemo prema onoj stvarnosti koja je stvarnija od ove naše stvarnosti u kojoj je puno toga raščovječeno i načinjeno tkanjem zloga (usp. „Lelujave sjene“). Ovdje je on prorok koji ovaj svijet i ljude na njemu uzdiže snagom Božje riječi i Božjega duha u nebesku zbi-lju lomeći barijere, zidove, pregrade, razdjelnice, lance, tupe po-glede pretvarajući u jasne koji vide novu stvarnost, novi život i

229Ogledi i kritike

novo nebo s novim dodirom... On je Glas što se igra sa sjenom / jer ne podnosi samoću / ni prazninu zbilje (usp. „Pitanja“), zatim on je kolektivna amnestija, zapravo oslobođenje od ropstva zla i grijeha, riječ mu je asiškog slenga a njezina pitkost s okusom sreće (usp. „Susret ljubavi“), njegov je hod uspravan i korak čvrst (usp. „Susret ljubavi“ i „Čvrsti korak“), a nakana učiniti blag-danom svjetlosti cijeli ovozemni život (usp. „Mimohod“), te da bude sve sa smislom jer je otkupljeno i uskrslo (usp. „Tamo“). A ako je sve pod vidom vječnosti i uskrsnuća (sub specie aeterni-tatis), onda se samim time potire svaki osjećaj straha. Uostalom i Tin Ujević je pjevao u pjesmi „Igračka vjetrova“:

Leti ko lišće što vir ga vije,za let si, dušo stvorena.Za zemlju nije, za pokoj nijecvijet što nema korijena.Ovaj naš franjevac, svećenik, pjesnik pjeva u pjesmotvoru

„Providnost“:Ja sam stvoren za let.Želim slobodu i bezbrižnostptice nebeske.Riječ stvarnost u ovoj zbirci pjesama pojavljuje se deset puta,

što znači da je opravdan naslov četvrtog dijela zbirke, u kojem se navodi ta riječ stvarnost i to u obliku sintagme krik stvarno-sti. O kakvu se kriku radi, svatko će zaključiti čitajući ove sti-hove. Najprije podsjećamo na jedno slikovno ostvarenje krika, koje nam može pripomoći u raščlambi ovoga stihovanoga krika. Riječ je o slici naslovljenoj „Krik“ norveškoga ekspresionista Ed-varda Muncha. Ona prikazuje od straha užasnutu ljudsku figuru koja se nalazi na mostu, a u pozadini je krvavocrveno nebo. Slika simbolizira čovjeka nadjačana osjećajem egzistencijalnog straha

230 OSVIT 83–84/2015.

i tjeskobe. U ovoj stihozbirci radi se o nekim sličnim temama, što se kriju u pjesmi „Osjećaj straha“. Tamo se doslovno kaže:

Ponekad mi strah nije stran pojam.Bude mi pokatkad mučno!Najmučnije mi budekad oskudijevaju smislom.Također u pjesmi „Krik stvarnosti“ pjesnik pjeva:U redovima pasivnog mrtvilaU zaboravljenom povijesnom viteštvu,U negaciji dostojanstva,U plebiscitu osobnih stavova,U dinamici masegdje se istina javljakao fetiš... U nedostatku uma i srcagdje podzemlje vlada životom... Toliko puta poželjehUčitelj da uđe u Hrami isprevrta stolove.O čemu se ovdje radi? Posve je razvidno da je riječ o Učitelju

Gospodinu Isusu Kristu koji svojim bičem čisti moderne hramo-ve i prijestolja s pijedestalima od svih lažnih proroka, idola i svih šturih i jadnih riječi koje samo zavaravaju ljude ovoga vremena. Čisti od svega nečistoga na svim planovima i razinama, u svim područjima uma i razuma, prakse i znanosti, od straha i svih ne-voljnih mnijenja i stanja. Toliko se toga nataložilo nečistoga što treba pročistiti, a poezija na svoj način čisti ili pak podsjeća ljude da se čiste od svih nečistoća i da čiste gdje god je što nečisto, a

231Ogledi i kritike

taloga nečistoća ima svugdje. Fra Mladen Rozić jest pjesnik koji svojim pjesničkim stihom (da ne kažem bičem) purificira suvre-meno čitateljstvo i ovaj svijet, njegovu svijest i savjest.

Na kraju možemo zaključiti da se ovdje radi o vrlo misaonom pjesniku koji pokušava svoja umna nadahnuća pretočiti u lapi-darne stihovne rečenice krcate mislima i porukama suvremenom svijetu i čovjeku putniku kroz majčinu utrobu, djetinjstvo, mla-denaštvo, srednju dob i starost, te kroza stvarnost groba i onostra-nost susretnuvši se s Bogom. Nudi mu ih na vrlo prihvatljiv i jed-nostavan način služeći se tradicionalnim načinima pjevanja, a to su stihovi, koji postaju gotovo kao grozdovi na trsovima, iz kojih, ubravši ih, cijedimo napitke za dušu da i sami dodirnemo nebo iz svoje zbilje i stvarnosti prožete radošću, ali i krikom i bolju.

232 OSVIT 83–84/2015.

Đuro MaričiĆ

Poetičnost eseja

(Žarko Milenić: Dodiri, Književni klub Brčko distrikt BiH, 2013.)

Vrlo plodan, žanrovski vrlo raznovrstan, hrvatski književnik iz BiH Žarko Milenić, književnik je koji pažljivo prati sve ono što se događa ne samo u svijetu književnosti, domaćoj i stranoj, nego i sve ono što se događa u životu ovog nemirnog svijeta, pa tako i u svijetu interneta. Objavio je brojne romane, knjige priča, knji-ževnih prikaza, zbirke pjesama, priredio je više antologija. Piše za odrasle i za djecu. Nemiran duh, pronalazi načina i da posjeti mnoge strane zemlje, dolazi u dodir s tamošnjim književnicima, prevodi njihove mnogobrojne knjige s više jezika. Jedan je od najagilnijih prevodilaca na prostorima bivše Jugoslavije.

Prvi esej, „Dodir izdaleka“, objavljen u knjizi Dodiri, soci-ološka je studija o elektronskim medijima, na deset stranica, o njihovom utjecaju na današnjeg čovjeka. Milenić nalazi u djeli-ma znamenitih književnika Isaaca Asimova (Golo sunce), i Julesa Vernea (Pariz u XX. stoljeću), opise budućeg svijeta. Začuđuje kako ovi autori smjelo i točno predviđaju budućnost. Arthur Clar-ke opisuje dvoje zaljubljenih koji su se upoznali pomoću telepa-tije. Što mi, ustvari, znamo o telepatiji i njezinim neistraženim mogućnostima? Zaista malo, a ona je, možda, uz još neke ljudske sposobnosti, u vremenu koje je pred čovječanstvom sredstvo ko-munikacije na najveće daljine.

233Ogledi i kritike

Analizira Milenić sva tehnička dostignuća i blagodati koje sto-je današnjem čovjeku na raspolaganju: oglasi u novinama, telefon, videofon, televizija, film, internet… Analizira ih kroz prizmu ču-venih autora futurista, poznatih njihovih knjiga, ali i kroz vlastite misli i zaključke o tome kao se čovjek deformira pod pritiskom tog sveopćeg dobra, prepušta se užitku i ostajanju u zatvorenom prostoru. Ustvari javlja se negativan utjecaj na čovjeka, dolazi do njegove dehumanizacije. Mnogi ljudi postaju ovisnici, bolesnici, umjesto da im ta tehnika bude dobrobit, da je upotrebljavaju za lakše obavljanje poslova, ona ih upropaštava, veže ih za zatvoren kućni prostor, međusobno ih udaljava.

„Dodir izdaleka može biti samo privremeno rješenje. Tek pra-vi dodir, bliski susret četvrte ili neke daljnje, još intimnije, vrste je pravi dodir i pravi susret“, zaključuje Milenić.

U mnogo kraćem eseju Pisma i poruke (4), kao i u još kraćem Seks i dodir (2,5), nadovezuje se autor na temu iz prethodne studi-je. I ostali promatrači suvremenog života, pisci, koji bilježe svoja opažanja o njemu, npr. Ranko Pavlović, uvidjeli su da je torba poštanskih službenika koji nam donose pisma, u današnje vrijeme sve manje opterećena tim pošiljkama, a sve više je u njoj reklama trgovačkih firma koje kupcu žele izvući novac iz džepa.

Današnji čovjek se promijenio, a i Milenić je taj. Primjećuju to i novinari, posebno oni pornografskog tiska ili, blaže rečeno, erotske, čovječanstvo mijenja svoje navike. Mijenja se i ljudska psiha! Pisma su predstavljala svojevrsni dodir. U njima se, u ono romantično vrijeme kada su pisana rukom, razlijevala fina lju-bavna lirika. Svatko od ljubavnika je nestrpljivo čekao poštara da mu uruči pisanu poruku od one druge strane. emocije vezane za pismo strujale su između dvoje zaljubljenih. To im je pričinjavalo veliko zadovoljstvo. Danas toga više nema.

Da, nekada se pisalo rukom. Milenić navodi brojne veoma plodne književnike: Lope de Vega, autor 1 800 drama, Georges

234 OSVIT 83–84/2015.

Simenon i Istvan Nemere su napisali preko 500 romana. Marija Jurić Zagorka je napisala roman Gordana na preko 5 000 strani-ca! Milenić tvrdi da „uz razvoj tehnike plodnost u pisaca ne samo da ne raste već opada“. I dalje kaže: „Živi se sve brže i sve manje plodno“! Je li zaista tako?

U današnje vrijeme strojeva, televizije i interneta, Milenić, kao s nekim žalom za lijepim prošlim vremenom, onim nedavnim, jučerašnjim, kaže: „Nekad smo se radovali kada smo u svom po-štanskom sandučiću pronalazili dugo očekivano pismo. Teško da nas reklamni materijal neke trgovačke firme može obradovati.“

Gotovo surovo i neljudski zvuči ono što piše Milenić u krat-kom eseju „Seks i dodir“. Upotreba mehaničkih naprava za sek-sualno uživanje već je naveliko prisutno u životu modernog čo-vjeka. Kuda ideš moj lijepi svijete, moramo se zapitati.

Ima talentiranih ljudi, ima velikih talenata čija se talentiranost dokazala u nizu područja na kojima su se ogledali. Jedan od tih je Sam Shepard. Što god je radio bio je izuzetno uspješan. Kao pisac je najpoznatiji. Milenić u kratkom eseju „Svestrani Shepard“, s ponešto nesuzdržanog divljenja govori o ovom darovitom univer-zalcu, koji je podjednako uspješan na svim poljima. „U svijetu literature on je dramatičar, prozaist i pjesnik. U svijetu kazališta on je glumac, dramaturg i redatelj. U svijetu filma on je glumac, redatelj i scenarist. U svijetu glazbe on je skladatelj, tekstopisac i bubnjar avangardnog folk-rok benda. Shepard se, osim umjet-ničkim, bavio i drugim zanimanjima te bio i stajski momak, berač naranči, čuvar stada, strižač ovaca i nosač a poznat je i kao sudio-nik brojnih rodea. No... Shepard nije obavljao razne fizičke poslo-ve iz egzistencijalnih razloga.“ Milenić se osvrće na Shepardovu knjigu Mjesec jastreba u kojoj ovaj piše o glazbenicima, piscima, glumcima, kaubojima. „Ipak moramo priznati da što god da je radio Shepard je radio izvrsno“, kaže Milenić.

235Ogledi i kritike

Iznenađuje Milenićev veliki interes za japansku i dalekoistočnu književnost. Nekoliko eseja posvetio je Japancima. Prema mate-matičaru Vladimiru Devidéu, književniku, asistentu čuvenog pro-fesora matematike na zagrebačkim fakultetima Danila Blanuše, u vrijeme mog studija, koji je mnogo prevodio japansku haiku poe-ziju i prozu, Milenić piše o strukturnim posebnostima japanskog jezika i njegovoj idealnosti, posebno za haiku poeziju, „s obiljem specifičnih izraza za razna emotivna stanja za koja u europskim jezicima ni približno nema ekvivalenta...“ Milenić analizira priče Akutagawe Ryunosukea, koje je preveo dr. Devide. Najčuvenija od njih je „Rashomon“, po kojoj je snimljen istoimeni kultni film Akira Kurosawe koji ga je proslavio u svijetu. Na autora zna-menite priče, koji je mlad skončao, u 35. godini, veliki utjecaj je imao znameniti francuski književnik Baudelaire, ali i njegovi učitelji Natsua Soseki i Mori Ogai. Ističu se i Akutagawine druge priče, od kojih su neke prave pjesme u prozi. I sam prevoditelj, Devidé, kaže za priču „Paučina“ da je „pravi artistički biser“.

Milenić navodi mišljenja i drugih kritičara o Akutagawinim pričama. Za priču „Bjelko“ kaže da je „bajka koju će najprije pri-grliti djeca“. Dalje on piše: „Čitatelj će se uvjeriti kako su Akuta-gawine priče ipak životne, kako se u njima racionalno i emocio-nalno, empirijsko i intelektualno, ozbiljno i humorističko, realno i fantastično izvrsno isprepliću.“ On iščitava još neke Akutagawine priče u prijevodu dr. Devidea, ali i one drugih autora iz Antologije suvremene japanske novele (prijevod s japanskog Mirna Potko-vac-endrighetti, Rijeka 1997.): Satomi Tona, Hayama Yoshiki, Ozaki Shiro, Edogawa Ranpo, Shimaki Kensaku, Dazai Osamu, Matsumoto Seicho, endo Shusaku, Kono Taeko, Kaiko Takeshi, Tsutsui Yasutaka, Kurahashi Yuniko, Nakagami Kenji, Natsuki Shizuko. U Milenićevom eseju „Japanska novela u XX stoljeću“, o svakom autoru navedeni su kratki osnovni biografski podatci.

236 OSVIT 83–84/2015.

Za navedenu antologiju „izbor novela je sačinio Tanaka Ka-zuo, dugogodišnji vrsni poznavatelj i prevoditelj naših djela na japanski jezik“, kaže Milenić.

Drugi esej o japanskoj književnosti, „More u romanima Yukija Mishime“, donosi prilično iscrpnu analizu Mishimina tri romana: Ispovijedi maske; Šumor valova i Mornar koji je iznevjerio more. Fascinira kvaliteta tih romana i Mishimina povezanost s morem.

U ovim esejima se pokazuje da je Milenić, pored svega i veliki čitatelj. On pozorno prati književnu produkciju ne samo na pro-storima bivše Jugoslavije nego i u svijetu. Čini se da mu ništa ne može promaći što je vrijedno za pročitati. Prema godinama koje su navedene na kraju svakog eseja, osim kod eseja „Svevremeni Čehov“, može se zaključiti da se ovaj marljivi čitatelj i književni stvaratelj, širokih stvaralačkih interesa, počeo baviti intenzivnije esejistikom tek u novije vrijeme, oko svoje 40. godine, iza 2000. godine. Tada u književnom životu obično nastupa razdoblje pune književno-intelektualne zrelosti. Samo jedan je esej nastao ranije, prvi u knjizi, „Dodir izdaleka“, 1997. godine. Te godine, čini se, da su kod mnogih književnika prijelomne, kada se na stvaralaštvo počinje gledati drugim očima, s manje nervoze, s više staloženo-sti, trezvenosti, što je veoma važno.

U eseju „Do plagijata i dalje“ Milenić se osvrće na plagiranje knjiga i ideja. No, kao da ni njemu nije jasno, a nije nikom, gdje je ta zagonetna točka u književnom ostvarenju od koje počinje pla-gijat, a gdje ona s kojom završava. Mišljenja raznih književnika se oko plagiranja veoma razlikuju. Milenić navodi niz u svijetu čuvenih književnih imena koja su doživjela da budu osumnjiče-na za plagiranje. Među njima je autorica čuvenog romana Ptice umiru pjevajući, Colleen Mc Cullough. Mnogi pisci preuzimaju mitske teme, često iste pa svako ispreda svoju priču. Primjer je roman Kasandra, njemačke spisateljice Christe Wolf. Tu je i ču-vena Marguerite Yourcenar, pa i naš Janko Matko. Ali, kada su u

237Ogledi i kritike

pitanju stari mitovi, čini se da se preuzimanje tih tema i njihova obradba u romanima drukčije doima, prihvaćamo to kao da to nema nikakve veze s plagiranjem.

U kratkom eseju „Nakon rođenja“ prisutna je bolna tema, eu-tanazija djece koja se rađaju retardirana. Kenzubaro Oe u romanu Osobno iskustvo, ne donosi odluku o eutanaziji, već se upušta u rizik i dobiva bitku za ozdravljene djeteta. Sin mu postaje uspje-šan skladatelj. Ali, vjerojatno se radilo o blažem obliku oboljenja. Nasuprot tome u priči istog autora, „Agui, čudovište s neba“, otac se, mimo majčina pristanka, odlučuje za eutanaziju. To dovodi do niza traumatičnih situacija u obitelji i konačno do očevog sa-moubojstva. Strašna dilema, eutanazija ili ne? Ima li smisla držati na životu život čovjeka biljke, koji uopće nije svjestan da postoji, s kojim će se roditelji mučiti do kraja života i nemati ga kome ostaviti poslije svoje smrti? Kako odgovoriti na to etičko pitanje? Znade li itko? Upropastiti dva roditeljska života da bi se održavao život na životu koji to, ustvari, i nije? Ili odobriti eutanaziju i no-siti je na savjesti do vlastite smrti?

U još jednom kratkom eseju, „Velika književnost malih naro-da“, Milenić se osvrće na naše nepoznavanje književnosti malih naroda, za koje često nismo ni čuli, na primjer Uzbeci, Polineža-ni...Veliki argentinski književnik Borges svojim esejom o tome skrenuo je Milenićevu pozornost na taj problem. Tu je prije svega problem prevođenja i prevoditelja, objavljivanja. Česta su nepo-znavanja i književnosti naših, južnoslavenskih naroda, jer se malo prevodi. Tu su nužne zaklade koje bi se time bavile. Slovenci su tu najorganiziraniji i njihova zaklada Primož Trubar. Sam autor eseja se odlučio prihvatiti prevođenja s više jezika.

U eseju „Tko nagrađuje“ Milenić se osvrće na profaniranost nagrada i nagrađivanja. To je već otrcana tema. Najčešći je slučaj, on navodi i konkretne primjere, da organizator natječaja, mimo imenovanog, formalnog povjerenstva, sam odlučuje o nagradi,

238 OSVIT 83–84/2015.

nagrađuje ljude sa svog područja. Rijetki su slučajevi da bude nagrađena najbolja knjiga. U mnogim slučajevima članovi po-vjerenstva i ne dobiju na čitanje knjige prispjele na natječaj ili, u najboljem slučaju, dobiju uži izbor koji je napravio organizator. Nečije knjige se često i ne nađu na popisu prispjelih knjiga. Ali zato članovi povjerenstva dobiju sve plaćene troškove. I zado-voljni su!

Onaj tko malo pozornije prati poeziju susreće se s pjesnicima koji često pišu na nekom dijalektu. Iako je ta poezija prije sve-ga zavičajna, kod nekih pjesnika ona se svojom kvalitetom pa i po drugim vrijednosnim elementima prelijeva preko zavičajnih okvira i upozorava nas na bogatstvo koje nedovoljno poznajemo, još manje cijenimo. A na tim dijalektima postoje vrlo vrijedna umjetnička ostvarenja. U eseju „Veprinac u pjesmama Josipa Stanića“ Milenić nadahnuto, nakon kraćih podataka o autoru i knjigama koje je objavio, piše o njegovoj knjizi Klobuk od ognja. Kod njega je naglašena težnja k sažetosti. Sebe je u kasnim godi-nama pronašao u dobroj haiku poeziji. Niz svojih najljepših sti-hova na čakavskom narječju posvetio je svom rodnom Veprincu, gradiću nedaleko od Rijeke.

Zanimljiv je književnik Kurt Vonnegut, kojem je Milenić po-svetio jedan od svojih eseja. Biografija mu je jako bogata, pusto-lovna. Njegov prvi roman Mehanički pijanino ocijenjen je kao njegovo najbolje djelo. Kritičari ga svrstavaju u znanstvenu fan-tastiku što njega čudi, on to osporava. Djela su mu obojena crnim humorom.

Čitatelje Milenić upoznaje s pjesničkim djelom bugarskog pje-snika Romana Kisjova u eseju „Čudesne riječi Romana Kisjo-va“. On navodi naslove njegove četiri zbirke poezije i kaže da su kod njega česti kršćanski motivi, ali i drugi, rođeni je pjesnik, s istančanim osjećajem za mjeru. Teži pjesničkom idealu da s malo kaže mnogo. Milenić navodi motive i istaknute pjesme u knji-

239Ogledi i kritike

gama ovog pjesnika. „Jednostavna, a duboka, misaona i duboko proživljena poezija...“

Kvalitetno prevođenje sa stranih jezika je mukotrpan posao. Malo je sjajnih prijevoda koji dosežu razinu originala, kod ko-jih je prevoditelj savršen poznavatelj jezika s kojeg prevodi, a još manje onih gdje se on potpuno suživi s originalom, ne samo jezično nego i duhovno, pa su pogreške neminovne. Na više pri-mjera, u eseju „Postoji li u Hrvatskoj kritika prijevoda?“, Milenić duboko ponirući u suštinu naslova nekih od prevedenih knjiga, već kod njega otkriva ako ne kardinalne pogreške, a ono bar vrlo dvojbeno značenje. Logično se na to nadovezuje pitanje kakva je onda kvaliteta prevedenog teksta, ako ni naslov nije preveden kako treba. Milenić navodi Andrićevo mišljenje o prevođenju i Krležin odnos i spremnost na suradnju s prevoditeljem svojih knjiga na njemački jezik.

Kao autor Milenić je napisao nekoliko sjajnih krimića s virtuo-znim zapletima. Kao kritičar u eseju „Modeli slavenskih krimića“ osvrće se na njihovu produkciju u tim zemljama. Njegov zaklju-čak je da oni nimalo ne zaostaju za onima pisanim na Zapadu. Neki od autora su vrlo produktivni. Ruskinja Darja Doncova je napisala više od sto romana koji su prevedeni na petnaestak svjet-skih jezika. Romani Ruskinje Aleksandre Marinine objavljeni su u 15 milijuna primjeraka. Milenić naglašava književnu vrijednost njezinih romana. Trenutno najpopularnija autorica krimića u Ru-siji je Tatjana Justinova.

Ta vrsta književnosti je razvijena i u Bugarskoj kao i u Polj-skoj. Među južnoslavenskim zemljama prednjači Hrvatska. Prvi su se u tom žanru ogledali Milan Nikolić i Nenad Brixy. Spomi-nje se naklada Nikolićevih romana od 700 000 primjeraka. Slije-de ih Pavao Pavličić i Goran Tribunson. Neki od tih romana su filmovani, neki ušli i u lektiru. Od mlađih autora u Hrvatskoj je najpoznatiji Robert Naprta, a u novije vrijeme i Matilda Mance.

240 OSVIT 83–84/2015.

Najčitaniji, svih vremena, u Srba je Mitar Milošević, pseudo-nim Frederic Ashton, s oko 80 naslova u vrlo velikim nakladama, iznad 100 000. Gradimir Paščanović je objavio oko 500 roto-ro-mana. U Makedoniji Milenić spominje kao značajne Veru Buža-rovsku, Dimka Tasevskog-Diasa i Slavča Koviloskog. U Bosni i Hercegovini tim žanrom bavi se jedino Majo Dizdar. U Ukrajini se ističe kao najprevođeniji pisac s ruskog jezičnog izraza Andrej Kurkov. Smatraju ga jednim od najboljih europskih pisaca krimi-ća. Milenić kaže: „Krimići spadaju među najpopularnije književ-ne žanrove u slavenskim zemljama.“ I navodi kao klasika Fjodora Dostojevskog i njegov roman Zločin i kazna.

„Koliko je hrvatskim čitateljima poznata suvremena kineska poezija?“ – pita se Žarko Milenić i odgovara: „Malo!“ Tom pro-blemu je posvetio esej „Istočno-zapadni most“. Ranije je kineske pjesnike prevodio na hrvatski jezik Josip Sever. U novije vrijeme to radi Vojo Šindolić. Milenić se u ovom eseju bavi prevođenjem i osobitostima veoma poznatog Tianxin Caija, zanimljivog pje-snika i matematičara. On kaže da je taj pjesnik u poliptihu Pjesme mirnog života dosegao svoj vrhunac. Sačuvao je kinesku tradiciju i preuzeo neke „novine iz europske pjesničke tradicije i moderne poezije“. S prevođenjem ovog pjesnika je „uspostavljen još jedan kulturni kinesko-hrvatski most“.

O Čehovu i njegovom stvaralaštvu piše se mnogo. Ni Milenić nije izdržao a da ne kaže nešto u kratkom eseju „Svevremeni Če-hov“, nazivajući ga svjetskim piscem koji je „...poznat prije svega po kratkim pričama, novelama i dramama“. Pisao je stotinu i više priča godišnje, navodi Milenić. Citira mišljenje Maksima Gorkog i Borgesa o Čehovu. I američki pripovjedač Raymond Carver bio je „sljedbenik i veliki poštovalac“ Čehova.

Zanimljiv je esej „Aksjomov – legenda ruske književnosti“. Čuveni književnik je postao profesionalni pisac već s 28 godina. On je „predstavnik trećega emigrantskoga vala ruskih pisaca“.

241Ogledi i kritike

Napustio je SSSR 1980. godine, kada je imao dosta problema sa cenzurom i nesporazuma s vlastima. Našao se u SAD-u. „Za ra-zliku od mnogih, nikad nije otvoreno igrao na kartu svog sukoba s vlašću, i ne trudeći se da iz toga izvuče korist.“ Napisao je samo jedan roman na engleskom jeziku. U Americi je predavao na fa-kultetima rusku književnost. Nakon devet godina vraćeno mu je oduzeto državljanstvo SSSR-a, živio je u Francuskoj i Rusiji. Bez dodvoravanja pisao je o životnim prilikama u bivšem SSSR-u; Rusiji i Americi. Pred kraj života ruske vlasti su mu odale prizna-nje kao uvaženom ruskom književniku po čijim djelima je sni-mljeno više filmova i serija. Milenić se osvrće na više njegovih knjiga. „U listopadu 2007. godine u čast 75-og rođendana Aksjo-nova je u njegovom rodnom Kazanu organiziran Međunarodni književno-glazbeni festival ‘Aksjonov-fest’. Na festival su došli poznati pisci i pjesnici, te i sam Aksjonov. ...Aksjonov... ostaje legenda ruske književnosti. ...Autor dvadesetak romana, huligan, disident, liječnik, novinar, emigrant...“

U eseju „Prevođenje Tolstojevih djela u Bosni i Hercegovini“ navode se Tolstojeve knjige i njihovi prevoditelji. Sam Milenić je preveo Anu Karenjinu na bošnjački jezik. Na taj jezik je najviše prevođen sjajni Tolstojev kratki roman Hadži Murat.

Malo znademo o malim narodima koji naseljavaju planin-ske predjele oko Kavkaza. Zna se samo da su tamo nemiri češći nego na Balkanu. Netko se možda sjeća gruzijsko-abhaškog rata 1992. – 1993. godine. Mali narod, svega ih je oko 240 000, Ab-hazi, pobunio se, odcijepio od Gruzije, oružjem je obranio svoju samostalnost. eto, Abhazi imaju i svoga značajnog književnika, Načkebiju. Njegov ratni roman Obala noći, privukao je pozor-nost mnogih. Specifičan pristup pisanju ratnog romana još više je skrenuo pozornosti na sebe i svog autora. Milenić, u eseju „Pje-snik o ratu“, piše o tom romanu, ali daje još neke zanimljivosti. Taj malobrojni narod ima i drugih pisaca. Najpoznatiji je Fazil

242 OSVIT 83–84/2015.

Iskander. Neki abhaški pisci pak pišu samo na abhaškom jeziku. Zanimljivo je da taj jezik ima preko 50 suglasnika i samo dva samoglasnika, najmanje na svijetu!

Ostaje nam da pohvalimo novu knjigu Žarka Milenića, ustraj-nog prevoditelja s više jezika i poznavatelja svjetske književnosti.

243Ogledi i kritike

stjepan galiĆ

život na tri kontinenta sa srCeM Zavičaja

Ivan Slobodan i Ljubica Grbavac: Život na tri kontinenta sa srcem zavičaja, Monografija o

sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Graba

Knjiga Život na tri kontinenta sa srcem zavičaja, Monografija o sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Graba izišla je iz tiska u širokobriješkoj tiskari Logotip krajem lipnja 2015. godine, uoči spomendana apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla. Mjesto njezina nastanka jesu tri kontinenta: europa, Australija, Amerika (SAD), pa su zato i tri mjesta izdavanja knjige: Grab – Canberra – Los Angeles. Izdavač je u ime „10 G“ (Deset Grbavaca) Ivan Slobodan Grbavac, a glavni urednik i jedan od pisaca jest njihov zet Josip Kovač, koji se oženio Zorom Grbavac i proživio mnogo svoga života na tri kontinenta. Ovo „10 G“ objašnjeno je onom slikom na 528. str. knjige umjetnice Rose emmerling r. Krajina iz duvanjske Lipe, koja prikazuje deset lopoča na vodi, što simbo-lizira desetero djece Petra i Anice Grbavac iz Graba, od kojih je rajna Janja preminula kao djetešce, a ostalih devetero: Ante, Ivan Slobodan, Bogoljub Ljubo, Grgo, Tomislav, Mila, Zora, Drago i Mladen, živi su i radini svako na svoj način i prema svojim godinama, u svojim obiteljima koje su u svemu narasle sa svim članovima do broja 134, te su tako postigli hrvatski hercegovački natalitetni visoki zadivljujući uspjeh.

244 OSVIT 83–84/2015.

Kad sam već kod nataliteta, ne mogu a ne spomenuti prof. Peru Marijanovića koji je jednom zgodom rekao da se iz Hercegovi-ne uvijek odlijevalo stanovništvo kao iz prenabujale rijeke i to u Dubrovnik, Dalmaciju, Slavoniju, Zagreb i mnoga druga hrvatska mjesta i pokrajine te u inozemstvo, gonjeno raznim razlozima, a ono prelijevanje diljem europe i svijeta bilo je, između ostaloga, i zbog neprimjerenih politika koje su vladale u hrvatskom narodu i uokrušce njega. Ovaj primjer obitelji Grbavac iz Graba, o kojoj je riječ, pokazateljem je svih spomenutih činjenica. Ova je obitelj dio za cjelinu, pars pro toto, mnogih naših hrvatskih obitelji ne samo sadašnje zbilje našega naroda, nego još više teških povije-snih nedaća.

Knjiga je povijesno-sadašnja monografija u kojoj je opisan život spomenute braće i sestara i njihovih obitelji, i to opsežno i razložno s mnogo detalja u prvom dijelu ove knjige koji je nas-lovljen: “Zavičaj i Domovina trajno u srcu obitelji Grbavac iz Graba, Obiteljske priče i slike“. U iseljeništvu, ili kako bi neki rekli u iženištvu, od 1959. god. braća su i jedna sestra Zora, kao i potomci druge sestre Mile sa svojim obiteljima djelovali na svim planovima i razinama borbe za svoju matičnu Domovinu s njezi-nim narodom, koji od nove demokracije, što se začela i rodila u ratnim i poratnim previranjima i trvenjima počevši od 1990. god., živi u dvjema svojim Domovinama čuvajući svoj identitet i utje-čući na očuvanje svih bitnosti onih prognanih i odseljenih Hrvata diljem ovoga veloga svijeta. Iako su oni govorili o jednoj Domo-vini, ali povijest se okrenula tako da su od jedne načinjene dvije.

Uz tu političku borbu, oni su očitovali i svoju humanitarnu, dobrotvornu, karitativnu ljubav u više pravaca i smjerova, što je također dobrano dotaknuto u ovoj opsežnoj knjizi i to u drugom dijelu naslova “Rodoljubno, humanitarno-karitativno i politič-ko-kulturno djelovanje“. Više prostora posvećeno je humani-tarnom djelu što ga je vodio Ivan Slobodan Grbavac s braćom

245Ogledi i kritike

i sestrom, te s drugim Hrvatima od kojih svakako valja spome-nuti humanitarnoga djelatnika Blagu Perića (Roško Polje, 1945. – Sydney, 2010.). Njih dvojica bili su slikovito rečeno, braća bli-zanci kad je riječ o pomaganju drugima, ugroženima u svakom pogledu, a poglavito novčanom oskudicom. Da je bilo pisati na ovaj način i o ostaloj braći i sestrama, trebalo bi još barem osam knjiga. No, nije isključeno da će netko i to učiniti iz ljubavi prema svojim potomcima i svima ostalima, čime će očitovati svoju vje-ru, nadu i ljubav i prenijeti te kreposti i na njih da i oni tako čine, upravo onako kako je i Gospodin Isus rekao ispripovjedivši onu zgodu o milosrdnom Samarijancu koji je pomogao isprebijanom i opljačkanom čovjeku dok su ondašnji svećenik i levit, držeći se ritualne čistoće, zaobišli toga nemoćnika. Prispodoba završava ovim Isusovim pitanjem: „Što ti se čini, koji je od ove trojice (op. ur.: svećenik, levit, Samarijanac) bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?“ On odgovori: „Onaj koji mu iskaza milosrđe (tj. Samarijanac).“ Nato mu reče Isus: „Idi, pa i ti čini tako!“ (usp. Lk 10,29-37). Ova knjiga ima upravo ovu poruku svima: Idite, pa i vi tako činite. Kad bi bilo ovakvih ljudi u ovome svijetu, bilo bi manje svega lošega, a poglavito gladi, žeđi, golotinje... Svako pi-smo i bilo koji dopis, ili oni popisi darovatelja u ovoj knjizi, daju nevjerojatno velike mogućnosti promišljanja o svijetu u kojem se nalazimo, kao i o dobrotvorstvu koje je opisano. Isplatilo se obja-viti ovu knjigu radi onih nekoliko interesantnih pisama zahvale, koje će čitatelji pročitati.

I ovaj dio knjige ilustriran je raznovrsnim slikama i dokumen-tima, što daje veću autentičnost govora o djelima milosrđa naših ljudi u Australiji, Americi, europi i drugdje. Naravno, i treći dio knjige „Uzori privlače, Pojedinci i udruge koji su impresionirali i nadahnjivali moj rad i djelovanje“, nadopunjuje prethodna dva dijela. Tu su članci koji veličaju rodoljublje, ljubav prema rodi-teljima kojima nije bilo nimalo lako gledati odlaske svoje djece

246 OSVIT 83–84/2015.

u široki svijet. Pok. Anica i Petar izrekli su misao koja je gotovo mala pjesma, istovremeno puna nade i tuge, a glasi: „Vratit će se naša dica na staro hrvatsko ognjište u Grab, u Malu Dobrilovaču i sagradit će kuću na dva boja!“ Kardinal Franjo Kuharić rekao je 27. prosinca 1987., u povodu Dana iseljenika i o 300. obljetnici Ramske i Sinjske Gospe: „Nikada se Domovina ne napušta bez tuge!“ Tako ni ova obitelj iz Graba, kao niti ijedan odseljeni Hr-vat, nisu otišli iz svoga doma, svoje drage Domovine bez tuge u srcu, ali zacijelo otputovali su i u duhu Psalma 126:

Išli su plačućinoseći sjeme sjetveno:vraćat će se s pjesmom,noseći snoplje svoje.Ima u trećem dijelu knjige prikaz života i djela oca fr. Charbela

Richarda Grbavca, sina oca Tomislava i majke Anice r. Mišetić. On je poruka svoj ovoj obitelji da se treba boriti za sve ovozemalj-ske vrijednosti, a napose za nebeske odakle nam poruke dolaze da smo bili, da jesmo i da ćemo biti u Bogu i u jednoj Domovini za kojom uvijek čeznemo. Ovaj redovnik i svećenik je toliko zavolio domovinu svojih roditelja da je 16. srpnja 2006. na spomendan Gospe Karmelske slavio svoju Mladu misu u Grabu. Osim toga, zavolio je svu povijest Hrvata, a pismo glagoljicu neizmjerno voli i pokatkad slavi svetu misu prema Glagoljaškom misalu.

Postoji u tome istom dijelu monografije i opis života i djela redovnika i svećenika rodom iz Australije, poimence fra Antonya Burnsidea, koji je član Hercegovačke franjevačke provincije. Nje-ga je Bog pozvao da bude u onoj Humskoj zemljici Hercegovini koja se dobrano prelila u raznim smjerovima svojim sinovima i kćerima, pa i u Australiju. Njegov dolazak ovamo je Božji znak i poziv svima onima tamo daleko i ovima ovdje blizu da budemo jedno srce i jedna duša mi Hrvati, jer jedino tako možemo doći u Nebo, koje trpi samo, kako je zapisao i sv. Augustin: „Unitatem in

247Ogledi i kritike

necessariis, in non necessariis libertatem, in omnibus caritatem. – U bitnomu jedinstvo, u nebitnomu sloboda, u svemu ljubav.“ To je pravilo zemaljske i nebeske Države. Zemaljske države su nam prigoda da se izborimo za nebesku Državu, koja je jedna, a zemaljske su mnoge na sedam kontinenata, od kojih tri pripadaju velikoj obitelji Anice i Petra Grbavac iz Graba.

Sve Hrvate izvan Domovine nadahnjivali su mnogi velikani na čelu s bl. Alojzijem Stepincem. Zato je o njemu nekoliko članaka u ovoj monografiji, kao i o drugim osobama iz hrvatske sadašnjo-sti i povijesti, primjerice: Bruno Bušić, Ivo Korski, Šime Letina, Rudolf Arapović, Anđelko Tomasović, Zvonko Bušić, Kazimir Katalinić, Denis Strangman, Vinko Nikolić, Mato Ošanić, Bog-dan Radica, Mario Dešpoja...

Još jedna stvar koju valja istaknuti, a to je slikopis na kraju ove knjige, koji prikazuje lica pojedinih članova ove velike obi-telji i rodbine, kao i njihovih prijatelja. Andrić je rekao da se nije mogao nagledati zvjezdanoga neba nad sobom ni ljudskih lica. Isto tako ni oni koji su priređivali ovu pozamašnu monografiju iz ljubavi prema ovoj obitelji i hrvatskom rodu, koji unatoč brojnim seobama živi na svome plemenitom, na svojoj zemlji.

248 OSVIT 83–84/2015.

Marko tokiĆ

Mali Prinos PotreBnoj Hrvatskoj ZaHvalnosti

(Pet redaka, Rimski dnevnik svećenika Ivana Tomasa 1943. – 1944., priredio Domagoj Tomas, Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima u Rimu – Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku – Biskupski ordinarijat Mostar,

Rim – Osijek – Mostar 2014.)

Govor o dnevniku neobična oblika (unaprijed određenih pet redaka zapisa) započet ću ipak s pohvalom poslu koji je morao obaviti njegov priređivač.

Naime, ovaj posao objave dnevnika mogao je biti vrlo jedno-stavan, pretisak teksta s nešto predgovora i pogovora, pohvala piscu ili s kritičkim osvrtom, no naš se priređivač odlučio za mu-kotrpniji pristup i pravi znanstveni, no nimalo zahvalni, posao: svako ime, pojam, ulica, mjesto, blagdan ima uz sebe oznaku i podnožnu bilješku s odgovarajućim zapisom. Za svaki mjesec u prosjeku nekih šezdesetak posve znanstveno utemeljenih objaš-njenja (nimalo lak posao: od poznatih do malo poznatih osoba i o svakoj prikupiti dostupne podatke što vjerujem da nije bio nimalo lak posao). Ovaj trud ima itekako udjela u čitanju ovoga dnevnika jer mu na odgovarajući način oživljava kontekst, ali i konotacije samog zapisa.

Dnevnik se može višestruko čitati kao povijesno svjedočan-stvo, kao pogled na ratni Rim jednog iznimnog katoličkog i hr-

249Ogledi i kritike

vatskog intelektualca. Može se razmatrati uopće mogućnost da se u tako jezgrovitoj kratkoj formi zabilježi život, a kamoli njegove nijanse. I može se uživati u spoznaji onih dijelova prošlosti koji u uobičajenim povijesnim zapisima izostaju, ali su itekako bitni da dopune ili čak promijene sliku koju ste o predmetnom vremenu stekli. Na koncu možete na temelju zapisa saznati nešto i o sa-mom piscu, njegovu svjetonazoru kao što se u zapisu mogu tražiti detalji u kojima se očituje iznimno, mogli bismo slobodno reći, umjetničko zapažanje svakodnevnice.

Počnimo od početka, što je vodilo kroničara i na koji način je zamislio vlastito bilježenje (o tomu imamo njegovo vlastito svjedočanstvo): „Da malo prenosim prolaznosti, da unesem nešto stege u svoje promatranje svijeta i života, da se prisilim češće uzimati pero u ruke, da i ukus odgajam, da hranim zbor svojih sjećanja: bilježit ću, dok mi ne dosadi, kratko i jasno, crtice koje su me dirnule ili koje bi mi mogle kasnije poslužiti u oživljavanju situacija!“

Uhvatiti prolaznost i prenijeti je očuvanu, onakvu kakvom je čovjek vidi u trenutku njezina sjaja kada stvara privid da je ona jedino što uopće postoji.

Unijeti stegu u vlastito promatranje života i svijeta. Tko danas uopće osjeća potrebu da prema subjektivnom, osobnom pravu na izricanje ovoga i onoga, a kamoli na samo promatranje života i svijeta ipak treba izvršiti vlastiti stegovni postupak, disciplinirati se, naučiti se na svojim pogreškama, učiti na onome što je dobro i u svemu sačuvati vjerodostojnost.

Da se unatoč kratkoći zapisa prisilim češće uzimati pero u ruke. Odagnati lijenost. Stvoriti si obvezu. Pisati. Da odgajam ukus. Tko danas sebi uopće postavlja takve ciljeve? I ne samo danas.

Da hranim zbor svojih sjećanja, da oživljavam prohujalo, da na detalju mogu ponovno izgraditi sliku cjeline, da otmem zaboravu.

250 OSVIT 83–84/2015.

U zapisima ima mnoštvo detalja, sitnica, imena, ali često i mi-sao koja se pretvara u izreku (zasnovanu na iskustvu života): „I vrijedilo bi najzdravijeg čovjeka periodički povesti u bolnicu, da uči šta je čovjek!“

Njegova promišljanja odišu svježinom i kritičnošću, budući da je strog prema samome sebi i samome sebi vlastitom voljom nameće stegu i prema drugima je jednako iskren (do boli): „U priredbi ‘Giornale parlato’ na ‘Angelicumu’ govorio je večeras kardinal Salotti. Možda će nekad u mojim sjećanjima njegove riječi drukčije figurirati. Ali: kad sam ga slušao, mislio sam da je preda mnom demagog koji se uvukao među kardinale. Italija i Rim: tako su lijepi, da ih samo nagrđuju šovenski ispadi; pa i kardinalski!“

No, on je spreman na korekcije vlastitih zapažanja iako se ne može oteti dojmu o lažljivosti, pokvarenosti i nekorektnosti Ta-lijana kada je Hrvatska u pitanju, on će unatoč tomu zapažati sve one divne svakodnevne scene običnih talijanskih ljudi iz kojih će se onda u konačnici moći razdvajati Italija i Rim tih i takvih žitelja i njihove političke i kulturne (pa i crkvene) elite koja svo-jim stavovima izaziva ova druga negativna zapažanja. No, unatoč tomu on je istinski zaljubljenik u Rim (i ono što bi on mogao biti): „Šta je to ‘rimski duh’ o kojem katolička hijerarhija toliko govori? I odgovaram: To je Papa, Kristov Namjesnik, Otac svih naroda na zemlji; to je katolicizam: univerzalizam: Boga, spase-nja, bratstva, muke, patnje, slave, nade, uskrsnuća!“

Stoga je Rim grad oprečnosti: između ideala i dekadencije: „Pred ulazom na klinike u Rimu cvjećari prodaju svoje kite cvi-jeća: naplaćuju veoma skupo, ali ipak prodaju i: žive! Češće sam pomišljao, kako Rimljani imaju smisla za cvijeće! – A koliko se duhovnoga cvijeća proizvede u bolnicama za vrijeme teških bo-lova?! – Koliko opet duhovnog cvijeća propane na sveučilištu, koje je blizu!?“

251Ogledi i kritike

U bolnicama i u najtežim bolovima rađa se molitva i pouzda-nje u Boga, a tamo gdje se akademski odgaja i uzgaja umjesto duhovnog cvijeća i kulturnih uzdignuća, propast i duhovna trulež. No, sve je vremenito za vremena: „Hitler se, a i Musolini, rugao Vatikanu – Ide vrijeme, kad će oni prihvatiti Papine ideje, ali ka-sno!“ (18. II. 1943.) „Čitah njemačke izvatke Papinih govora za mir, a i podatke: ‘Der Papst und das deutsche Volk’! Još će doći vrijeme, pa će jedino Papa štitit Nijemce, a Nijemci će jedino od Pape očekivati zaštitu i pomoć. Nijemci su uništili katoličke Poljake: a kako bi sada 30 milijuna Poljaka dobro došlo protiv boljševika? Kasna pamet!“

Ipak mu je talijanski odnos prema Hrvatima bivao zagonetan do mjere potrebne za vlastitom ispovjedi i preispitivanjem: „Da-našnji vihorni dan nije mi mogao izbiti iz duše otrovne misli pro-tiv Talijana, to jest: protiv talijanskog kukavnog pokvarenjaštva i gladne nasilnosti nad golorukim mojim narodom. Vjerujem, da je moja nesavršenost kriva mojim mislima, ali isto tako priznajem, da je moja nemoć kriva, što ostajem samo kod zlih misli protiv ovih gadova čovječanstva, grobara katolicizma!“ Ili na drugom mjestu: „Žuč je i krv, otrov, zavist: posegao Talijan prema Hrvat-skoj. I nemam nigdje utjehe: Božja je pravda spora, to jest, dugo-trpna, moja je svega neznatna: Hrvati su rastrojeni! Još mi ostaje jedna utjeha: da smo bolji od svih naših neprijatelja i ‘prijatelja’. Ali, da li je štogod farizejizma u ovom mom sudu o vrijednosti Hrvata!? Bit će ipak nešto istine, inače smo propali ‘po temelju’! A to: ne!!!“

I kao da čujem sebe sama kako govorim o današnjem Zapadu i našem prijateljstvu kada uporno ponavljam da nam kod ovakvih prijatelja neprijatelji i nisu potrebni. „J. Slaviček obično oponira društvu, u kome se nalazi. Danas je na terasi poslije ručka branio Talijane: ‘Čovječe Božji, oni nijesu ratnici, ali su umjetnici; no: rat traje par godina, a umjetnost stoljećima!’ – Ima i u tome istine,

252 OSVIT 83–84/2015.

tek što par mjeseci rata uništi stoljeća umjetnosti. No, Italija nije jedina koju je rat strahovito okaljao!“

No osim intelektualnih uvida ostaju oni svakodnevni: „Polica-jac i neki agent htjeli su dječaka odvesti, ali je svijet galamio, da se dijete pusti: to su Latini! Oni su djeca, zato djeci praštaju; a i svijet prašta Latinima, jer su djeca!“

A nama? Prašta li nama itko i možemo li i mi sami sebi opro-stiti?

Don Ivan Tomas kritičan i iskren uvijek je u težnji da dosegne istinu, i stoga uvijek iznova samoga sebe preispituje (jer Isus je Put, Istina i Život i k njemu vodi majka Marija): „Dan do podne ne bijaše sunčan: poslije podne, također, ne iziđoh u Rim. A opet, navečer, poslije sedam sati, sa susjednih crkava jeknuše zvona: u čast Isusu i Mariji, našoj Majci i Kraljici: zrak odmah dobi poseb-ne čari, dan se pokaza kao divan doživljaj! Mariju slaviti u Rimu: cvijećem, čistoćom, Istinom, pjesmom: idealno!“ „Ali Marija će uvijek biti svijetla točka moga života: bio ja ne znam gdje!“ „Večeras, prije nego počesmo moliti krunicu, dođe mi misao: za koga da namijenim današnju krunicu? Kao sama od sebe dođe mi nakana: za sve ove, koji traže istinu: da je doista traže iz dobrih pobuda! I za to: da što više ljudi počne tražiti istinu na raznim po-dručjima!? Mislim, da Blažena Djevica nije bila nezadovoljna.“

Ako vas koji volite knjige nisam naveo da ipak pročitate ove zapise u pet redak to je moja krivica, zasigurno nije priređivača kojemu uistinu čestitam na marljivosti i znanstvenom prinosu, a don Ivanu Tomasu zajedno s njim uistinu zahvaljujem za sve ono što je činio za katoličku crkvu i hrvatski narod. Ova knjiga je tek mali prinos potrebnoj hrvatskoj zahvalnosti, no daleko veći od moga govora o njoj. „Još se ljutim, što kratkovidi ljudi oko ‘Osservatore Romano’ – a griješe protiv katolicizma, protiv ‘rim-skoga duha’, radi nepravde prema Hrvatskoj i Hrvatima! Zašto da 4 milijuna katoličkih Hrvata ne može imati pravde ili barem

253Ogledi i kritike

razumijevanja u Vatikanu!? Sve da nikada nemamo države, zašto da nas Vatikan ne poštuje kao katoličku naciju?“

„Večeras sam čuo, da su svi vrhovi talijanske kulture u službi novca: da oni za tisuću lira pišu kojekakve gluposti protiv Hrvata, a za Madžare, Srbe, Nijemce, da o Talijanima i ne govorim! A Rim nije ništa pozitivno dao ovim Talijanima današnjice: kad ode Mussolini, vidjet će se kako je Italija trula! Ta trulež Italije zarazit će i Hrvate: Bože očuvaj nas!“

No ipak potrebno je završiti s mnogo manje gorčine: „Dan kra-san, proljeće u jeku, jedan prosjak s lulom u zubima promatra, kako slijepac iz svoje kape premeće u džep isprošene novce i smi-ješeći se prstima ustanovljuje koja je moneta!“

255AFORIZMIAfoRiZmi oSviT

silvestar iŠtuk

AfORIZmI

Od dva idiota, gori je onaj učeni.

Učinio je za mene mnogo, ali mu to ne priznam jer nije učinio sve.

Odgovorno tvrdim da s jednom rukom ne možeš ukrasti televizor.

Vraga bi se on „snašao“ da je sačuvao svoj obraz.

Prestanite se prepirati, drage kokice. Zar ne vidite kako se oblizuju lisice?

Od kapljice tinte može poteći rijeka krvi.

Pusti zavidnika na miru. Dosta mu je njegove muke.

Na tuđim leđima teret lavine je ustvari pahulja, a na mojim leđima pahulja je ustvari – teret lavina.

Od svakog mogu ponešto naučiti, samo ne od „sveznalice“.

Ako ništa ne znaš, dovoljno je biti na funkciji pa da sve znaš.

Nijedan pedijatar nije za oporavak djeteta preporučivao Coca Colu.

Da nije nezasitnih, manje bi bilo gladnih.

256 OSVIT 83–84/2015.

Zašto i nevinog ne osuditi kad se znade kako nitko nije bezgrješan.

Idiotu i psu dovoljno je kažiprstom uprijeti na krivca.

Guliti narod je opravdano, ako se to čini u ime naroda.

Gospon striček, ne uvjeravaj nas u nužnost stezanja remena kad već nosiš tregere.

Žena, koju su deložirali iz tuđeg stana, jadikuje: Stan ću nekako prežaliti, ali kako nepravdu.

Tko nije pravičan, u interpretaciji zakona je stravičan.

Bio je Bog i batina, a sad – vucibatina.

Trpjeti monolog je kao trpjeti tijesne cipele. Kakvo je samo olakšanje kad se toga otarasimo.

Koza se žali lavu na zločestog vuka, a lav će na to: To me doista čudi jer je vuk prema meni uvijek dobroćudan.

Da se doista brinemo o čovjeku kao što to ističemo, bili bismo obazriviji prema Majci prirodi.

Budeš li „pročitana knjiga“, na kraju romana čeka te „paukova mreža“.

Jadan li je onaj tko od muha pravi slonove. Pa, tko se može nositi s toliko slomova.

Kad se žena uspjela obraniti od siledžije, ovaj će ljutito: Sad sam se uvjerio da su sve žene kurve…

Laži gamižu gdje provjere ne stižu.

Nije se klanjao pa su ga natjerali da kleči.

257AFORIZMI

Ljubav govori sve jezike, a mržnja ne zna ni svoj vlastiti.

Za ostvaraje svojih nastranih poriva i bolesnih ambicija, borit ću se do zadnje kapi tuđe krvi. Tako mi Bog pomogao.

Moj šefe, odavno nisam čula tako nešto duhovito. Samo mi reci kad ću se nasmijati.

Nije važno što djeci darujemo, već što im ostavljamo.

Nekima se ideja topi kao led kad prestane kapati med.

Tko srcem daje, ne broji zalogaje.

Nakon bombardiranja Mjeseca, pomodarka će ushićeno: Vau, ni svemir ne će biti ono što je bio.

Zapalio je šumu, jer je njegov genij ustanovio da je svako drvo krivo, a i zbog toga jer ga je drača ogrebala.

Što trač ima više gorčine, tim je slađi.

Čuvaj se oštrih pasa i tupih ljudi.

Limeni pijetao na krovu svog kolegu kori: Kolega dragi, tako mi moje duše, okrećeš se kako vjetar puše.

Odgovorno tvrdim kako ima djece koja se od malena uče krasti. eto, hoće i prošlogodišnje udžbenike koristiti.

Totalitarizam takove odnose ustroji da se svatko svakoga boji.

Volovi vukovima: Mi smo se homogenizirali jer ste nas naumili napasti. Vukovi volovima: Ni nakraj pameti nam nije da vas

napadamo da se niste homogenizirali.

258 OSVIT 83–84/2015.

Zvonko čulina

iskre i iskriCe

Aforizmi

Problemi i problemčići

I nije neki problem što sit gladnom

niti zdrav bolesnom ne vjeruje,

već je problem što su siti i zdravi

u manjini.

o morskom i primorskom vuku

Dok je morski vuk grickao kruh sa sedam kora,

primorski se meškoljio u vili sa sedam katova.

novi hrvatski egzodus

Idu ko guske u maglu

jer im je situacija iza

sasvim jasna i bistra.

259AFORIZMI

Civilizacijski „iskorak“

U davnija vremena okupljali su se

oko zlatnog TeLeTA

a u ova naša, oko VOLA na ražnju.

socijalno-ekonomski kontrasti

Imati i biti

ili nemati – pa piti!

umirovljenička kasa

Uvijek nekako kas(k)a ispod prosjeka,

točnije – na minimumu.

apetiti

Sa svojim Velikoguzjem sjeo je na dva stolca,

preciznije – fotelje.

Povlašteni

Da se opet rodim ja,

odabro bih opet isto...

260 OSVIT 83–84/2015.

gladno i prazno

I nije neki problem kad je gladnjak

praznog želudca

već kad je uz to i praznog džepa.

Progresivno – posesivno

LIPA – lipa, KUNA – lipša, EURO – najlipši...

logika siromaška

Bez računa se ne računa,

a s računom, ne moš, brate,

ni do sredine mjeseca...

o novcu, burgiji, moralu i smeću

Novac vrti gdje burgija ne će;

I „najmoralnijeg“ pretvara u smeće.

Privreda u lijepoj našoj

Privreda, poljoprivreda,

sve je to nekako isto...

261AFORIZMI

kupovna moć u Hrvata

Bećar: Idem šorom cipela mi tijesna...

Još veći bećar: Preko mora i planina,

preko brda i dolina, preko bara i sveg mulja

mene nema što da žulja...

Od srama ne mogu dignut nos

jer vam ljudi idem – BOS!

Zaključne kontradikcije

Optimist Tugomir

i pesimist Vedran.

262 OSVIT 83–84/2015.

Danko ivŠinoviĆ

AfORIZmI

Puno knjiga sam pročitao, ali pamtim samo one koje sam progutao.

Napadi na Stepinca zvuče mi opštepoznato.

Vjerujte ljudima i oni će to sigurno znati iskoristiti.

Kako su doista građene piramide, ostaje mrtvo slovo na papirusu.

Svastika i petokraka dvije su sestre blizanke. Prva se povampirila rano, a druga malo kasnije.

Voliš li Antu Starčevića nositi više u srcu ili u novčaniku?

Bog sve vidi i sve čuje, a UDBA i sve zna.

Sve je manje nedirnute prirode, a sve više nedodirljivih ljudi.

Crkva je odvojena od države, pa svatko uzima za sebe.

Samo hrđa ne hrđa.

Tko ima – ima, a tko nema, bolje da ga nema.

Tko je za regionalizaciju neka digne tri prsta.

Odnose li se zakoni koji se donose i na one koji ih donose?

Komu mi sve vjerujemo, ne možeš vjerovati.

Kroz vrata raja ulaze sveci, a kroz vrata pakla – raja.

263AFORIZMI

Ne politiziraj dok vlak stoji!

Ljudska prava su kao trava. Ili se gaze, ili se kose.

Isus je četrdeset dana proboravio u pustinji, a hrvatski narod trinaest stoljeća po bespućima.

Bog je Mojsiju na gori Sinaju dao Zakon, koji je još i danas na prvom čitanju.

I šestog dana stvori Bog glavobolju sebi do današnjeg dana.

Bi li se čudo u Kani Galilejskoj zbilo da se apostolima nije još pilo?

Bibliju, naravno, imamo u kući, ali je nitko ne dira. Ona je nama Sveto pismo.

Tko god ništa nije ukrao domovini je puno dao.

264 OSVIT 83–84/2015.

KOZeRIje

Dobri i loši

Ne postoje prosječni glazbenici, postoje samo dobri i loši jer prosječni su u prosjeku loši.

Razgolićena demokracija

S repertoara je iznenada skinuta kazališna predstava koja je danima punila dvorane. Demokracija je ostala gola.

Nostalgija

čim je ušla u zbornicu, nova kolegica me istog trena podsjetila na nekoga, koga sam davno nekada.

Napokon dobio

Zvao sam je i na mobilni, i na fiksni, i nisam je dobio. Pokucao sam joj na vrata i – dobio.

Klasika

Nikada do kraja nisam uspio pročitati ni jednog klasika. Čim krenem čitati, zavalim se u fotelju i onda je sve klasika.

265AFORIZMI

Ispovijed

U ime Oca i Sina i Duha svetoga. Amen! Pobožno i skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam učinio mišlju, riječju, djelom

i njezinim popustom.

Pegleraj

Skinula je suknju, skinula je kombinezon, skinula grudnjak, skinula i bacila gaćice i rekla: „Peglaj!!!“

Ptice

Ptice lete, jer imaju krila i šuplje kosti, koje ih čine lakšima, a ne boje se visine, jer imaju ptičji mozak.

Sat

Ako stalno kasniš, a nemaš sat, kupi si sat pa ćeš uvijek znati koliko točno kasniš.

Poruka

Vraćam se za pet minuta! A, ako me nema za sat-dva, pričekajte me još pet minuta pa onda idite.

266 OSVIT 83–84/2015.

ePIGRAmI

san

Maštao sam

o jednoj dami

lijepoj kao san;

sve dok jedne noći

nije svanuo i taj dan.

Diogen

Stanujući u bačvi

Diogen je htio uvjeriti

onovremene face,

da je filozof s dna kace.

let

Da Ikar nije u more pao,

za njegov let nikad

nitko ne bi znao.

267AFORIZMI

Heureka!

Dreka koja i dan-danas

ima svoju specifičnu težinu

Arhimedova je „Heureka!“

269in memoriamin mEmoRiAm oSviT

o Petru MiloŠu

(tragom njegovi riči)

Prije nego što uopće kažem išta o Petru Milošu, ili, što je puno bolje, mu dopustim da on govori sam o sebi, mo-ram reći da je Petar Miloš novinar. On je to dugo bio za mnoge svoje Duvnjake pa čak i onda kada su njegova književna postignuća pomalo ga otimala novinarstvu i uključila u književnu umjetnost.

Petar Miloš novinar

Dopisnik RTV Sarajevo, HTV-a, WDR-a i Glasa Amerike. Od 1993. kolumnist Slobodne Dalmacije. Uvijek pomalo u sporu s poslodavcima i uglavnom je razlog bio ili borba za pravo na izvje-šćivanje hrvatskim jezikom ili pogan jezik (kakvog mu ga je Bog dao) u obrazlaganju prava našeg naroda da bude svoj na svom u svakom pogledu. Nije bio nepogrješiv u procjenama i ocjenama, ali uvijek duhovit i dobronamjeran. I spreman svaki put prihvatiti i drugačije mišljenje i kritiku onoga što je napisao. Znao se, daka-ko, izokola i izdaleka i ispričati, ali tek nekom drugom prilikom iskazujući vlastitu simpatiju i naklonost nekim drugim povodom (koji je i sam u svojoj dosjetljivosti znao domisliti kako bi se ispričao), ali pod jednim uvjetom – da ono što je bilo prihvatiš da je bilo bez zlobe i zle nakane: daklem, što bi rekli naši Duvnjaci, bilo je kako je bilo a sad je ovako, a kako će biti Bog dragi zna, no ako si čovik onda ćeš čoviku i oprostit.

Dio svojih novinarskih uradaka na rubu novinarstva i književ-nosti objavio je u vlastitoj nakladi kao knjigu kolumni Herce-

270 OSVIT 83–84/2015.

govački zapisi (Tomislavgrad 2002.). evo, šta je o njoj napisao jedan naš drugi velikan, također nažalost, pokojni Ante F. Marko-tić: „Stil i jezik Miloševe knjige je za svakoga: sažet i razumljiv, jednostavan i uvjerljiv – pitkom ikavicom često umočen u narod-no nazivlje i narodnu mudrost, poučan i dopadljiv. S lakoćom pri-hvatljiv i napojen piščevom vještinom da ispriča narodnu priču, iscijedi esej, zapis ili komentar stvarnih događaja i dionika u nji-ma – od gostioničara i svećenika do predsjednika i kardinala, što čini ovu knjigu svojevrsnim kulturnim i moralnim molitvenikom jednog ponosnog naroda, nepravedno (ali i ciljano) oklevetanoga, a njezinoga i njegovog pisca u nezaobilaznoga viteza duha, rijet-koga, ako ne i jedinoga, koji se neznanju i distanci odupire zna-njem i blizinom. Zato je ova knjiga lijek za svakog Hercegovca – još i više za njihove prijatelje... ‘za uspomenu i dugo sjećanje’. Hercegovaca, naime, ima sve manje ovdje, a sve više tamo daleko i još dalje!“

A sad da pustimo Petra da Vam ispriča o sebi, on će to zasigur-no učiniti bolje i lipše od mene.

Petar Miloš – životopis

„Rođen (sasvim slučajno) ‘prid Ilindan na dva dana’ 1948. go-dine u selu Crljenice kraj Duvna. Jednom sam kao šestogodišnjak nakon mise jedini u kući upamtio ime proroka ezekiela kojega je fratar spomenuo, pa su me proglasili ‘veleznanim’ djetetom. To materi nije bilo drago, jer se pričalo da ‘veleznanu dicu’ Bog uzima sebi. S obzirom da sam nedavno navršio 63 godine, poka-zalo se da baš i nisam veleznan i da su materina strahovanja bila neutemeljena.“

Ipak, ne mogu da malo ne prokomentiram: ironično, kako samo to on zna, gleda i samoga sebe kao i sve naše slabosti, koje je sa simpatijama uzdizao u ravan vrline jer i mi sami ponekad

271in memoriam

tako uporno u tome istrajavamo da nam, ni sami ne znamo kako, to paradoksalno polazi za rukom. No, da se vratimo Petrovoj pri-či o sebi. „Slučajno sam se školovao. Završio sam peti razred u Mesijovini. Ćaći je bilo drago što nije bilo šestog razreda, jer je računao da mu mogu pomoći u seljačkom poslu. A ja čuo da u Rakitnu postoji čak osam razreda, pa velim ćaći kako bih rado nastavio školovanje.

Ćaća se naravno zabrinuo jer ‹čovik ode u vojsku tri godine i nikad ga, a ono iđe u školu pet godina, pa mu malo. Kako je se dosad nisi izdobrovoljio...› Na kraju sam završio u Rakitnu, pošto je mater kazala ćaći da se od mene ovakvog zamuzena nikad ne će istesat dobar seljak, a škola mi išla od ruke. U daljem školo-vanju sam imao sreću što je rodijak Slavo odselio u Đakovo, pa poveli i mene na školovanje. Nakon završene gimnazije rodijak Ante odselio u Sarajevo, a ja kod njega na fakultet. Pošto ćaća nije imao novaca, a država mi nije dala kredit, to sam za vrijeme studija svako ljeto provodio u Njemačkoj gdje su mi rodijaci našli posla na čišćenju gradilišta.“

I tako je Petar, htio ne htio, upoznao ne samo domaći, duvanj-ski dio gastarbajterske priče nego i onaj iz prve ruke u samoj Ger-maniji što će ga i kao čovjeka tog kraja i kao novinara i književ-nika oblikovati i usmjeriti na uočavanje, bilježenje jedne velike epske prispodobe koja se sama od sebe oblikovala u dane, godine, vrijeme i događaje koje je trebalo bilježiti, promatrati, sudjelova-ti, pomagati, živjeti, ohrabrivati, voljeti, patiti i plakati, radovati se i u nadi živjeti zajedno sa svojim ljudima, njihovim sudbinama i sudbinom svoga naroda.

„Kada sam 1972. godine, kao prvi Crljeničanin, završio studij filozofije i njemačkog jezika, ćaća me cinično pita: ‘Znaš li ti sada sve?’ A ja mu počnem filozofirati kako sada tek znam koliko ne znam. ‘More bit da ti sada ne znaš više od mene, a ja još nemam ni razreda škole’, kazao je ćaća.“

272 OSVIT 83–84/2015.

A znati da se ne zna veliko je znanje kao što je možda i veće ono da znaš što tko zna i dopustiš mu da se time bavi. I tako se Petar nakon kratkog pedagoškog rada u Jajcu počeo baviti novi-narstvom kako bi se ipak mogao vratiti u Duvno, u njemu živjeti i iz njega o svijetu govoriti. A o tome smo već na samom početku govorili.

Petar Miloš književnik

Ipak da pustimo Petru da on i sam ponešto kaže o tome: „Onda ti se zaposlim kao profesor u Jajcu, pa nakon četiri godine upad-nem u novinarske vode kao dopisnik RTV Sarajevo. U ratu mije-njam bauštelu, ali ne i posao. Prvo sam radio kao dopisnik HTV-a iz Širokog, a onda kao kolumnist u Slobodnoj Dalmaciji. Pa sam se oženio, pa dobio četvero djece, pa napisao dva romana (Legen-de o Rodijaku Ćipi i Ratne legende o rodijaku Ćipi), dvije drame (Lekvidacija/Rodijaci) i Budala na određeno vrijeme), knjigu ko-lumni Hercegovački zapisi i još neke stvari. Nikada me nitko nije nagradio, a moja pokojna mater je našla razloga za to.

– Kako će te nagradit, kad se ti svakom rugaš. Ne znam ja čitat, ali čujem šta drugi pričaju. Piši, bolan, da je svak dobar. U srdite prosjakinje prazna torba.

Ova materina dijagnoza pokazala se ispravnom. Naime, kada sam se u jednom društvu požalio kako se od pisanja ne može živje-ti, jedan hercegovački tajkun, kojega sam malo zakačio u par tek-stova, kazao mi je: ‘Ja ću ti dat milijun maraka, samo nemoj pisat.’ Mislim da ga je pretjerao.“

A možda i nije.Pa ipak da nešto, kad već govorimo, i mi kažemo o Petru kao

književniku. Ovaj put prizivam samoga sebe da u kratkim crtama iskažem misli koje sam već govorio.

Vijest o Petrovoj smrti me zatekla.

273in memoriam

Zastao sam.Treba li išta o njoj napisati, i kako napisati a da ne bude pate-

tično? Možda: umro je Petar Miloš, ali rodijak živi. Rodijak Ćipa koji je njegov „alter ego“, ali i „drugo ja“ svih Duvnjaka koji su, u jednoj generaciji, iz ilirske civilizacije iskoračili u računal-nu eru još uvijek je dostupan da nas nasmijava (vječno žalosnim smijehom – nadodao bi njegov subrat po peru Ivan Raos). I ma koliko mi bili tužni zbog Petrove smrti Rodijak će Ćipa postojano svjedočiti da je postojao čovjek koji je uspio pronaći model knji-ževnog stvaranja unutar kojega sve ono što narod tvori i usmeno govori preobražava u roman o liku (koji je gotovo svi mi) i koji funkcionira kao vjerodostojno svjedočenje o sudaru civilizacija i preobrazbi koja se tim sudarom događa.

Kako je u tome uspijevao Petar Miloš? Svi koji Petra dobro znaju, a i oni koji su ga tek povremeno susretali, mogli bi i dokuči-ti tajnu, jer Petar je uopće nije skrivao, dapače… On ju je uvijek iznova potvrđivao i nikada od nje nije odstupao. Naime, sve priče koje možete naći u rodijakovim romanima i u pričama o rodijaku, mogli ste čuti u Duvnu, od nekoga ili od samog Petra (ukoliko ste se s njim družili). Petar bi redovito svaku priču o rodijaku ispričao makar desetak (neke i više) puta različitim slušateljima prije nego bi ih stavio na papir. Pomno ih je usmeno oblikovao i dotjerivao, pazio na reakcije slušatelja i one koje su nalazile odjek u slušateljstvu, i koje je uspio dovesti do savršene usmene forme tek tada bi stavljao na papir, i umjesto konkretnih ljudi čije bi anegdote i sam prepričavao (bilo da im je sam začetnik ili ih od nekog usmenog pripovjedača dočuo) sada bi uključivao u rodija-kov životopis. I tako se u Petru (u jednoj osobi) događao proces jedinstvene transformacije: naime, u njega je urastao iz usmenog stvaralaštva i izrastao u visoku (artističku) književnost najvećeg dometa, onaj iskonski pripovjedački gen narodnog genija Hrvata Duvna (i Hercegovine).

274 OSVIT 83–84/2015.

Otišao je Petar i ostavio rodijaka da nas tješi, usrećuje i nasmi-java.

Petar Miloš: čovik!

I stoga, bez obzira koliko je bio dobar novinar i velik književ-nik Petar Miloš je prije svega i poslije svega bio i ostao čovjek.

Čovjek koji je iznimno volio ljude. Društvo. I sam je postao pričom za života, pa se Duvnom pričaju mnoge anegdote koje su povezane s njime. Tako je jedne prigode u vrijeme Duvanj-skih dana kulture u Duvnu gostovao i veliki hrvatski pjesnik Jure Kaštelan. Književna večer, a poslije druženje i Petra krenulo. A kada Petra krene priča sama od sebe poteče, jedna, pa druga i opet jedna pa tko zna koja i svaka dobra i svaka izvorna, autentična, originalna, smiješna. I Jure se i sam valjao od smijeha i divio nepoznatu pripovjedaču koji s lakoćom priča već petnaestu priču sve jednu bolju od druge. Ali i naši domaćini se unezgodili jer je ovom Petrovom pripovjedačkom ulogom Jure nekako ostao, bojali su se, zapostavljen. Stoga se jedan od domaćina (čini mi se Hamid Begić) u trenutku kada je smijeh utihnuo i Petar zaustio da iznova krene s pričom onako mu udvorno i umilno prigovori:

– Bolan Petre, pusti Juru da govori. Njega smo zvali… Naravno, misleći da će tako omesti Petra, a Petru ni na kraj

pameti nije bilo do toga da omalovaži Juru, ta znao je da je ovaj vrhunski pjesnik, ali ovo je vrijeme od zabave, nije od ozbiljnih govora i učenih fraza, ali ako je već tako da bi trebalo Juri vratiti riječ, nije problem, tko brani. A valjalo bi Juru i čut, pa Petar u dahu na gore izrečenu opomenu umjesto nove priče obrati se pjesniku:

– Jagmi se, Jure! Vidiš kako se ja jagmim pa nikoga drugog ne mere zapast ni da bekne.

275in memoriam

Ili ona druga kad su Crveničani na izvoru Studene pravili od-maralište, naravno, dragovoljnim prilozima pa kao i uvijek kad se u zajednici radi neki daju a neki ne daju pa se dosjetili da bi trebali napraviti i nekakav spomen o tome tko je radio i kada pa se povele rasprave kako to izraziti a da ne bude posve uvrjedljivo, dapače da bude poticajno da se i oni koji još nisu dali potaknu. I, naravno, dopalo Petra da osmisli šta će zapisati. A Petar odma’ iz prve: „Napravili svi Crveničani osim oni koji nisu.“

Ili, pak, ona koju još nisam čuo pa vam je ne mogu ispričati, ali sigurno hoću ako opet nekim povodom budem imao priliku. Sve je stalo kao da je zadrhtalo tog dana u Duvnu i Mienu i u Vrankvurtu, čulo se i pričalo da je svaki čovik smrtan osim onih koje narod iz nekih razloge ponese u pamćenju i priča o njima kao o ljudima koje je vridilo zapamtiti i smrti otimati. I tako i sam Petar ode u legendu, da bude s nama sve dok nas ima i naših priča o nama. A kada i priče stanu ostat će one Petrove zapisane, ako bude imao tko i dok bude imao barem jedan koji čita.

Marko tokiĆ

276 OSVIT 83–84/2015.

aDMiral MaHiĆ (1948. – 2015.)

Član DHK HB Admiral Mahić preminuo je 19. rujna 2015. u 67. go-dini života. Rođen je 19. siječnja 1948. u Banja Luci. Završio je tehničku školu i bio je izvanredni student na Filozof-skom fakultetu u Sarajevu, ali je napustio studije. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Tijekom op-sade grada Sarajeva bio je urednik prvog ratnog biltena Hrvatske seljačke stranke i voditelj – koordinator književnih programa u HKD Napredak u Sarajevu. Nakon rata imao je nekoliko inoze-mnih književnih stipendija kao što su: Kulturkontakt-Austria, Al-te-Schmiede, Wien, Kultur-Steimark, Graz i Maribor. Poezija mu je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik.

Pored poezije objavljivao je i prozu, zabilješke s putovanja i drame. Objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu. Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Radio je dobrovoljno kao urednik časopisa za poeziju i umjetničku fo-tografiju Republika poezije. Bio je jedan od osnivača PeN Centra BiH.

Pjesnik je živio kao boem i bio voljen i poštovan od sugrađa-na. Admiral je znao prepoznati „epilepsiju cvjetova“ i kao putnik kroz „imperiju atlasa“, pjesmama gradio svoju Babilonsku kulu. Glasno i zvonko, kao da sluti svjetlosnu stazu tajnovitog puta, govorio je kako ga čeka muzika sfera za njegove sonete. Admi-ral je bio izuzetan čovjek, prijatelj koji je darivao našoj zajednici svoje stvaralaštvo i neizmjernu ljubav i zanos pjesnika. Govorio

277in memoriam

je sa strašću i stihove drugih pjesnika i radovao se svakom stihu, svakom gradinaru.

Objavio je knjige pjesama: Ljubavna inspiracija, 1977.; Epi-lepsija cvjetova, 1981.; Atlasna imperija, 1985.; Glasno zrim, 1988.; Kameni stol, 1990.; Zvono, 1990.; Sahara, 1993.; Vijavica iz pisaćeg stroja, 2000.; Džajina loza, 2002.; Treba biti priseban, 2004.; Majčine ruže; Planinski vodoskok, 2008.; Ljubavni red vo-žnje, 2011.; Bacač pjesama 2013.

Drame: Brod na Miljacki, 1982.; Je li ovo cesta, 1982.; I gurat ću vinograd kroz mariborske ulice.

279DOKUMENTIdokumEnTi oSviT

iZvjeŠĆe o raDu DruŠtva HrvatskiH književnika

HerCeg Bosne

(od 31. svibnja 2014. do 27. lipnja 2015.)

U ovom izvješću je riječ o razdoblju od Izborne skupštine u lipnju 2014. do lipnja 2015. Riječ će biti o izvršenju zadaća koje su proistekle iz odluka te skupštine, o urađenim projektima i pro-gramima, nakladničkoj djelatnosti te planiranim aktivnostima koje predstoje.

Društvo se i dalje održava na brojci od 135 članova. Općenito se može reći kako je Društvo funkcioniralo u skladu s prilikama. Računajući na nepovoljne okolnosti u kojima Društvo djeluje, na-stojali smo planirati, započinjati i dovršavati one poslove, projek-te i aktivnosti s kojima se možemo nositi. Tako može se reći da su uspješno i pravodobno obavljani svi elementarni tehnički poslovi. Društvo je radilo svaki dan, bili smo na raspolaganju članovima i javnosti svakodnevno i gotovo u svako vrijeme. Održavajući tzv. hladni pogon Društvo se održalo kao ustanova koja je prisutna u javnosti u skladu s postojećim stanjem.

Stanje u Društvu prije godinu dana nije bilo obećavajuće, bu-dući da je trebalo učiniti radikalan iskorak iz prepuštenosti Druš-tva društvenoj stihiji i samome sebi. Ostavljeno na propuhu opće društvene krize i upućeno na nebrižne društvene faktore Druš-tvo je i dalje bilo odmaknuto od javnosti, doduše, u manjoj mjeri nego ranije. Naime, bili smo prisutni u medijima, ali nam je i da-lje ostao ograničen pristup javnim medijima (čast izuzetku RTV Herceg Bosne). Tako je bilo nužno učiniti mnoge korake da bi se uopće mogle u nekoj mjeri ostvarivati svrhe i zadaće udruge koje smo sebi zadali Statutom i ostalim dokumentima.

280 OSVIT 83–84/2015.

osnovni pregled

U ovom dijelu izvješća navest ćemo osnovne djelatnosti i pro-grame Društva, nastojanja, ciljeve i učinke. Tri su temeljne stav-ke koje oslikavaju rad DHK HB.

1. Nastojali smo s ciljem jasnoga predstavljanja Društva javnosti i uspjeli održati web stranicu DHK HB živom i aktualnom na kojoj smo naše članove, simpatizere i zain-teresirane osobe obavještavati o aktualnostima u Društvu. Prateći posjećenost stranice, možemo reći da smo djelo-mično zadovoljni čitanošću ponuđenih informacija. Ci-jenimo da je ovo dobar način komunikacije s javnošću i članova Društva s udrugom pa tome posvećujemo dužnu pozornost.

2. Održano je pet „normalnih“ sjednica Upravnog odbora i dvije telefonske sjednice uz vrlo čest kontakt predsjednika s članovima Upravnog odbora. Nije bilo problema s kvo-rumom pa je zaključiti kako je uprava Društva poštovala preuzete obveze.

3. Nastavljene su ranije započete manifestacije i održane su na dosadašnjoj razini. Neke su podignute na višu organi-zacijsku razinu (Šimićevi susreti), a neke su zadržale pret-hodni, medijski malo podržavani, status. Osnovne manife-stacije DHK HB: Šimićevi susreti, Humski dani poezije i izdavanje časopisa Osvit, kao okosnice našega djelovanja zaslužuju da se o njima kaže koja dodatna riječ:

a. Šimićevi susreti su ove godine održavani od 5. do 8. svibnja u Drinovcima (uz sudjelovanje Društva), Gru-dama, Širokom Brijegu, Mostaru (program Društva u suradnji s Osnovnom školom A. B. Šimić uz posjet spomenicima pjesniku koje je postavila Matica hrvat-

281Dokumenti

ska u Mostaru, a program je iznimno dobro praćen medijski – svi mostarski portali, Radio Mostarska panorama, RTV Herceg Bosne, Radio Mostar, Prvi TV, BH TV 1, FTV, te tiskani mediji „Večernji list“ i „Dnevni list“.) i Drinovcima (Svečana akademija na kojoj se dodjeljuje Šimićeva nagrada i nastupaju knji-ževnici članovi Društva). U sklopu Svečane akademi-je održan je vrlo zapažen Homagge preminulom pje-sniku Krešimiru Šegi (jednom od utemeljitelja DHK HB) u izvedbi članova Matice hrvatske i naših člano-va. S radošću smo prihvatili prijedlog povjerenstva da naš član Anto Zirdum bude dobitnik ovogodišnje nagrade). Ove je godine na raspisani natječaj pristiglo 27 radova od 19 autora.

b. Humski dani poezije nastavili su se održavali po ra-nijem protokolu. Kao što je poznato, i ove godine su se sastojali od tri manifestacije: gostovanje u škola-ma u općini Posušje (škole u Viru, Vraniću i Posušju) – nastupali su naši članovi: Miljenka Koštro, Mijo Tokić, Ilija Drmić, Sanijela Matković i Ivan Sivrić. Tom su prigodom iz Knjižnice Društva domaćinima poklonjeni izbori iz izdanja DHK HB. ikavski skup, VIII. po redu (u OŠ Petra Bakule u Mostaru) u su-radnji s Filozofski fakultetom Sveučilišta u Mostaru, a pod budnom paskom prof. dr. sc. Antuna Lučića). Na sveknjiževnoj večeri, završnoj manifestaciji Humskih dana, u Mostaru je nastupilo trideset knji-ževnika, članova Društva i gostiju. U sklopu ove ma-nifestacije postavljena je spomen ploča hrvatskom pjesniku fra lucijanu kordiću na pročelju Knjižare FRAM-ZIRALA u kampusu Sveučilišta u Mostaru (u ulici Matice hrvatske bb u Mostaru), sve u suradnji

282 OSVIT 83–84/2015.

s Hrvatskim slovom, Franjevačkom misijom iz San Galena u Švicarskoj i Neretvanskom riznicom umjet-nina i inih vrijednosti (a najviše dobrotom i donaci-jom fra Šite Ćorića, našega vrijednog člana).

c. Časopis Osvit je nastavio redovito izlaženje tako da sada pred sobom imamo dvobroj 81/82. Dakle, od prošle Skupštine objavili smo šest brojeva (tri dvo-broja). Časopis je uvršten u CeeOL, međunarodnu bazu podataka za središnju i istočnu europu koja ima sjedište u Frankfurtu na Majni i svi prilozi u Časopi-su su besplatno dostupni čitateljima u cijelom svijetu. Ovo smatramo velikim uspjehom naše nakladničke djelatnosti budući da smo postali dio obitelji referen-tnih časopisa, pored ostaloga i časopis s međunarod-nom recenzijom. Od zadnje skupštine u nakladi DHK HB objavljeno je deset knjiga.

ostala nastojanja, programi i aktivnosti

Minulo razdoblje bilo je ispunjeno i drugim sadržajima što je rezultat velikoga truda vodstva Društva. U idućim redcima ćemo navesti što je bilo sadržaj rada:

Izvršavajući Odluku Skupštine poslali smo Pismo potpore hr-vatskim uznicima u Haag, naslovljeno poimence onako kako su optuženi: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Kako nismo bili sigur-ni da će svi naslovljeni dobiti ovo pismo našli smo načina kako proslijediti pismo te očekujući njihov odgovor i izjašnjavanje o tome žele li da pismo ide u javnost, objavili smo pismo na stranici Društva, a potvrdu ni odgovor nismo dobili.

283Dokumenti

Upriličen je program Sto godina, sto knjiga, sto stuba na Fi-lozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Program je osmislio i uradio prof. dr. sc. Antun Lučić, a knjige su prikupljene od Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Narodne knjižnice Mostar i Sveučilišta u Mostaru. Priredba je upriličena u povodu obilježavanja sto godina od početka I. svjetskog rata.

Tribina DHK HB „Književni susreti“ nastavila je s radom na kojoj su predstavljene knjige Marka Matića Spustila se gusta ma-gla, koja je održana u Mostaru, zatim roman Potom je sve utih-nulo Ante Marinčića, što je rezultat suradnje DHK HB i Kluba i Galerije Aluminij iz Mostara, promovirane su i dviju knjiga Marine Kljajo Radić San na rijeci i Kritike i recenzije. Također, dio „Književnih susreta“su književni programi u organizaciji i suorganizaciji DHK HB: „Vidoška pjesnička noć“ (prošle i ove godine održano u Stocu, Radimlja), „Rijek iz kamena“ u Počite-lju i „Grgurovi hukovi“ u Ravnom. Ove programe računamo kao dio „Književnih susreta“, a zahvalnost za organizaciju dugujemo našemu članu Ljubi Krmeku.

DHK HB je zajedno s „Hrvatskom kulturnom zakladom – Hr-vatsko slovo“, „Neretvanskom riznicom umjetnina i inih vrijed-nosti“ bilo suorganizatorom „Neretvanskih književnih susreta“ koji su pošle godine bili posvećeni našem članu Vladimiru Pa-vloviću. O tom susretu se priprema Zbornik radova koji treba biti objelodanjen najesen.

Nadalje, članovi DHK HB su sudjelovali u promociji knjiga naših članova koje nisu izašle u nakladi DHK HB, i bili nazočni u brojnim kulturnim manifestacijama diljem BiH.

Posebno ističemo akciju pomoći poplavljenim područjima u Posavini pod vodstvom DHK HB. Uz prigodan književni pro-gram Društva, u Orašju je uručena donacija poplavljenim područ-jima u Posavini od 1 500 naslova, 100 kompleta školskih pribora, 20 košarkaških lopta i športske opreme namijenjenih školama i

284 OSVIT 83–84/2015.

školskim knjižnicama u toj županiji. Akciju je pokrenulo DHK HB, a prihvatili su je Sveučilište u Mostaru, Rektorat i Hrvatska zajednica Herceg Bosna.

Društvo je dalo potporu osnivanju Južnohrvatskog ogranka DHK iz Zagreba i održavanju jednoga programa u Stonu, sjedištu toga ogranka. Ostvarili smo kontakt s Istarskim ogrankom DHK koje obilježava obljetnicu rada i 20. obljetnicu izlaženja književ-nog časopisa „Nova Istra“.

U suradnji s Društvom hrvatskih likovnih umjetnika u F BiH i upravom Grada Mostara organiziran je program u čast premi-nulog pjesnika i slikara Vlade Puljića koji se održava bienalno, a koji je ranije pokrenulo DHK HB. Nagradu je ovaj put dodijelilo DHLU F BiH za likovni uradak.

Ove godine smo sudjelovali na Međunarodnom gospodarskom sajmu u Mostaru, kao i proteklih nekoliko godina programom Živa riječ i književni opus. U sklopu četverodnevnog programa ugostili smo Osnovnu školu Bijakovići, Srednju privatnu školu iz Mostara i Srednju elektrotehničku školu Ruđera Boškovića iz Mostara. Posebna gošća bila je pjesnikinja iz Užica Bojana Jan-ković (gošća Sajma).

Bitna stvar za DHK HB je potpisivanje Povelje o kulturnoj su-radnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru čime je na određen način institucionalizirana višegodišnja suradnja s ovom Fakultetom, i nadamo se, uspješnija suradnja u obostranom inte-resu.

Obilježili smo 21. obljetnicu formiranja DHK HB, skromno jednom čestitkom te u spomen 150. obljetnice rođenja Silvija Strahimira Kranjčevića objavili smo prigodan homagge na našoj stranici.

U povodu prošlogodišnjih općih izbora u BiH Društvo se uključilo u potporu HNS-u s ciljem prevladavanja daljnjega de-konstituiranja Hrvata u BiH.

285Dokumenti

U povodu izbora na dužnost predsjednici RH Kolindi Gra-bar-Kitarević smo uputili prigodnu čestitku i odgovor smo dobili u vidu zahvale na čestitci.

Nažalost, nismo dobili odgovor na naše traženje da predsjed-nik Sabora R Hrvatske primi izaslanstvo Društva, što smo učinili na nagovor njegova šefa ureda, iako smo to zatražili još prošle godine.

Upravni odbor je predložio da se pok. Krešimir Šego nominira za priznanje Općine Čitluk, Nagrada za životno djelo. Prijedlog je u Čitluku usvojen i to je priznanje posmrtno dodijeljeno na Dan općine članovima njegove obitelji. Društvo se pridružuje ini-cijativi da osnovna škola u njegovu rodnome mjestu dobije ime Krešimira Šege

Prijam u članstvo DHK HB je išlo sporo kao i ranijih godina. Postoji stav da Društvo treba otvoriti novim i mladim članovima zbog čega su i rađene izmjene Statuta, ali nekog pomaka u tom smjeru baš i nema. Aktualna strogost u primanju novih članova u većini slučajeva odbila je stanovit broj književnika iako oni ima-ju uvjete za prijam, ali se sada teško odlučuju podnijeti molbu jer postoji bojazan da će ponovno biti odbijeni, a istodobno, bez velikih poteškoća bivaju primljeni u, recimo, Društvo pisaca BiH.

Od prošle skupštine u Društvo su primljeni: Božena Violić, Ante Kraljević, Ivo Raguž, Željka Ćorkalo, Dušan Musa, Ivan Baković i Marko Tokić te Marko Lovrić kao pristupni član.

Od prošle skupštine preminulo je pet članova Društva: Jakiša Jelić, Krešimir Šego, Marela Mimica, Grgo Antičić i fra Franjo Mabić.

U Uredništvo naklade umjesto pok. Krešimira Šege izabran je Dragan Marijanović.

Javna prezentacija rada Društva obavljana je prema prilikama i programima koji su bili planirani ili su u tijeku.

286 OSVIT 83–84/2015.

Pored naše internetske stranice redovito je na radiopostaja-ma predstavljan časopis Osvit, najavljivani programi koje smo organizirali i općenito predstavljan je rad Društva. Vezano za aktualnosti u Društvu u više navrata DHK HB je gostovalo na mostarskim radio postajama (Radio Herceg-Bosne, Običan radio, Mostarska panorama, Radio dobre vibracije), a taj dio njihova programa su prenosile često i druge radio postaje u Hercegovini (Čapljina, Radio Mir Međugorje, Radio Široki Brijeg i druge).

Dan je opširan intervju Prvoj TV, internetskoj televiziji. Manifestaciju Šimićevi susreti pored internetskih portala i ti-

skanih medija Večernjega lista te Dnevnog lista, a dio manifesta-cije koji je održan u Mostaru u OŠ A. B. Šimića pod nazivom „… i nad mojom glavom moja pratilica zvijezda“ prenijele su FTV i TV BiH u svojim programima.

Ostvarili smo kontakt preko naše članice Vere Primorac s „Croatia totales“ u Buenos Airesu (radio je središnja informativ-na instanca za hrvatsko iseljeništvo Južne Amerike) gdje je pred-stavljana naša djelatnost u elektroničkim i pisanim medijima. Ta-kođer smo isti kontakt pokušali s Hrvatima u Chicagu, ali nismo doznali rezultat.

DHK je i dalje u ozbiljnim financijskim teškoćama budući da se sredstva vrlo teško namiču. I dalje izostaje razumijevanje nad-ležnih tijela koja se staraju o kulturi, a sponzorstva i donacije se sporo pribavljaju zbog brojnih okolnosti te već dugo trajuće eko-nomske krize(!).

Društvo se prijavljuje na sve Javne pozive koji se objavljuju u BiH i R Hrvatskoj. Prijavljuju se programi: Humski dani poezije, časopis Osvit, Šimićevi susreti, Književni susreti. Nažalost, dosa-da nismo imali mnogo razumijevanja i dobili smo malo sredstava za našu djelatnost. Ipak dobivamo ponešto sredstava koja kako je vidljivo u financijskom izvješću trošimo za uobičajene potrebe da bi Društvo uopće moglo funkcionirati.

287Dokumenti

U ovome izvještajnom razdoblju smo aplicirali na natječaje: Ministarstva vanjskih poslova RH raspisane za pomoć Hrvatima izvan RH, s projektima, časopis Osvit, Humski dani poezije (tri puta), ali nijednom nismo dobili ništa;

Na javnom pozivu Federalnog ministarstva kulture i športa iz Sarajeva za Humske dane poezije dobili smo 2 000 KM.

Poslali smo dopis na pet županija s hrvatskom većinu za uvr-štavanje Društva u proračun, međutim, odgovor smo dobili samo od Herceg-bosanske županije da nema zakonskih osnova za uvr-štavanje u Proračun, a od ostalih ništa. Naravno, zakonske osnove postoje, ali političke volje i stručnoga znanja nema ni kod jednih.

Također, kontaktirali smo s gotovo svim općinama u kojima Hrvati imaju većinu i reakcije su bile vrlo šture ili nikakve.

Ovdje moramo istaknuti, što se tiče pomoći Društvu, sljedeće općine koje su pomagale: najprije Grude, s kojima ostvarujemo Šimićeve susrete; zatim Čapljina, u kojoj održavamo „Rijek iz ka-mena“; Općina Stolac, gdje se održava „Vidoška pjesnička noć“; općina Ravno s priredbom „Grgurov huk“; od općine Posušje smo dobili 300 KM (DHK HB je gostovalo u njihovim školama i poklonilo knjiga školskim knjižnicama u vrijednosti barem 1 500 KM); općina Žepče Društvu uplaćuje svake godine 300 KM, a ostale općine ništa. Svakoj je općini uredno predlagano održava-nje književnog programa u sklopu obilježavanja značajnih općin-skih datuma, drugih programa, predlagan je sastanak za dogovor o mogućim oblicima suradnje, međutim, nikakvoga odgovora još nema. Zapravo, imamo obećanja od nekih općina i gradova, a njih ćemo spomenuti kad bude nešto realizirano. Kad je riječ o tome, onda treba napomenuti, uz ono što se već nalazi u Financijskom izvješću, da unatoč racionalnom trošenju sredstava su bila vrlo nedostatna i da je osobito opterećenje bilo dugovanje za plaću jedinoj uposlenici, koja je ne samo svojim fizičkom nazočnošću, nego i velikim marom i radom držala Društvo u pogonu. Zato od

288 OSVIT 83–84/2015.

pristiglih sredstava vršimo uplatu najprije doprinosa, a s ostatkom plaća kasnimo još uvijek devet mjeseci.

Nasuprot tome izražavamo posebnu zahvalnost našim donato-rima i sponzorima i svima koji su na stanovit način omogućili da Društvo funkcionira pa njih uz već spomenute moramo navesti u ovome izvješću. To su: Župni ured Međugorje (fra M. Šakota), Biskupski ordinarijat (biskup R. Perić), Franjevačka provincija Marijinoga uznesenja (fra M. Šteko), Rektorat Sveučilišta u Mo-staru (prof. dr. sc. Lj. Ostojić), Hrvatska franjevačka misija u St. Galenu (fra M. Pinjuh), Hrvatska zajednica Herceg Bosna (V. Šo-ljić), Hrvatska misija iz Stockholma (gosp. Biletić i B. Arapović), Mostarski gospodarski sajam (D. Bošnjak), Vinarija Čitluk (Ž. Nakić), Agencija Sivrić (F. Sivrić), Divina proportion (I. Selak), Tiskara Fram Ziral (fra I. Ševo), Fakultet prirodoslovno-matema-tičkih i odgojnih znanosti (prof. dr. sc. Mario Vasilj), Filozofski fakultet (prof. dr. sc. Z. Tomić), Osnovna škola fra Petra Bakule, Osnovna škola A. B. Šimić (prof. I. Martinović), Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače (D. Vidović) i brojni pojedinci i ustano-ve koji su nam davali moralnu potporu.

Zahvaljujemo svima koji su pomogli da Društvo opstane, oču-va svoj dignitet i zasluženo mjesto kulturne institucije ove države i šire. Zahvaljujem svim našim članovima koji su doprinijeli radu i opstanku našega društva. Također zahvaljujemo institucijama, općinama i tvrtkama koje su imale razumijevanja za našu djelat-nost. Doprinos svakoga od vas je put k očuvanju Društva, hrvat-ske kulture, hrvatskog jezika i uopće nacionalnog identiteta, na našu i opću korist.

Daljnji koraci

Općenito možemo reći kako naš rad nije prepoznat od odluču-jućih društvenih i političkih struktura kao važan kulturni segment

289Dokumenti

djelovanja u društvu te su nam ukinute redovite proračunske stav-ke koje su ionako bile minorne. Također su ignorirane brojne za-molbe, zahtjevi i preporuke rijetkih dužnosnika koji su cijenili značenje književnog djelovanja za nacionalni identitet, za kulturu i uopće opstojnost kulturne i civilizacijske baštine Hrvata u BiH.

U idućem razdoblju planiramo obraniti dosadašnji status DHK HB i dalje skrbno nastojeći ostvarivati svrhe, ciljeve i zadaće pro-pisane u našim aktima.

Nastojat ćemo dosadašnje djelovanje učiniti učinkovitijim u pogledu postignuća boljeg statusa u nacionalnoj zajednici kojoj pripadamo, da bi ona najprije prepoznala važnost i vrijednost rada i djelovanja DHK HB te da bi reagirale u skladu s tim spo-znajama.

Programe koji su dostigli tradicijski karakter moramo održati na potrebnoj razini i unaprjeđivati ih sukladno mogućnostima.

Mogućnosti suradnje DHK HB nisu ni izdaleka iscrpljene. Zato ćemo morati iznaći način boljeg povezivanja i uspješnije suradnje unutar hrvatskoga nacionalnog korpusa i sa srodnim društvima drugih naroda. Naši članovi pojedinačno surađuju vrlo uspješno s mnogim stranama pa bi Društvo kao udruga koja oku-plja te iste članove mogla nešto od toga iskoristiti.

Na kraju, ali ne manje važno je stabilizirati društvo financijski. To se može ostvariti samo zajedničkim trudom i dobrom voljom sviju nas. Ovo je naše Društvo, ono treba našu skrb, a ono može vratiti uloženi trud u toj mjeri da bismo se mogli ponositi što mu pripadamo.

Mostar, 27. lipnja 2015. Predsjednik DHK HB ivan sivrić