kemijsko-biološko naoružanje
DESCRIPTION
Kemijsko-biološko naoružanje. Povijest, opasnosti, problemi skladištenja i uništavanja... Daniel Zrno. Sadržaj. Povijest i tipovi kemijskog naoružanja Proizvodnja - utjecaj na okoliš Skladištenje Uništavanje Što se poduzima, a što bi trebalo. Povijest - prva upotreba. - PowerPoint PPT PresentationTRANSCRIPT
Kemijsko-biološko naoružanje
Povijest, opasnosti, problemi skladištenja i uništavanja...
Daniel Zrno
Sadržaj
• Povijest i tipovi kemijskog naoružanja
• Proizvodnja - utjecaj na okoliš
• Skladištenje
• Uništavanje
• Što se poduzima, a što bi trebalo...
Povijest - prva upotreba
429 B.C. - Spartanci pale katran i sumpor kako bi stvorili toksični oblak u Peloponeskom ratu
1346-1347 - Mongoli katapultiraju leševe zaražene kugom preko zidina Kaffe
1915 - prvo veće korištenje kemijskog naoružanja od strane Nijemaca i Britanaca
1916-1918 - Nijemci izvoze stoku prethodno zaraženu Anthrax-om u savezničke zemlje
Povijest - tipovi kemijskog oružja
• 1. generacija
– Iperit i Luizit - toksične tekućine, koriste se raspršivanjem
– datiraju još iz dvadesetih godina 20-tog stoljeća
• 2. generacija
– organofosforni toksični preparati: Sarin, Soman, Tabun i V-plinovi
– stvoreni u Njemačkoj četrdesetih
• 3. Generacija
– rezultat želje za opstankom organizacija koje su se bavile razvojem kemijskog naoružanja
– binarna oružja - sastojci sami po sebi nisu toksični, ali njihov spoj je
Proizvodnja toksičnih kemikalija (TC-a)• Najveći proizvođači u prošlosti su bili SAD i SSSR.
• Ekološki najopasnija područja u kojima je provođena industrijska proizvodnja TC-a širokih razmjera su riječne uvale triju rijeka u bivšem SSSR-u: Volge, Oke i Kame, čije vode su korištene ne samo za proizvodnju nego i za bacanje toksičnog otpada.
• Do 1988 svi tekući otpadi te industrije bili su jednostavno bacani u okoliš
• Zrak iz tvornica Iperita i Luizita je nepročišćen puštan u atmosferu, a otpadne vode (često nepročišćene) ispuštane su u rijeku Chapayevku iz koje su išle dalje direktno u Volgu
• Krajem drugog svjetskog rata, kada su te tvornice prekinule s proizvodnjom TC-a, nije uspostavljena nikakva sigurnosna zona oko njihovih područja, i stambena područja su se počela proširivati na ta područja
Proizvodnja toksičnih kemikalija (TC-a) (2)• Koncentracija klora u zraku (tokom rata i još godinama poslije) oko
naseljenih područja u blizini bila je 10-20 puta veća od dozvoljene
• Analize tla su pokazale da je oko tvornica koje su proizvodile Luizit koncentracija arsena u tlu 7000-8000 puta veća od dozvoljene
• Volgograd 1965. - izljev "Bijelog mora" (Iperit, Sarin, V-gas) u Volgu; površina rijeke bila je bijela i pokrivena mrtvom ribom sve do Astrakhana na ušću Kaspijskog Jezera (350 km nizvodno)
• Nedavno je "Bijelo more" zatrpano zemljom, što samo odgađa opasnost...
• Dzerzhinsk 1939. - pokrenuta tvornica Iperita koja je tokom rata (1941-45) proizvela 50,000 tona Iperita i 15,900 tona Luizita
– zagađenje zraka Iperitom detektirano je u radijusu od 507 km oko tvornice
– 4 naselja se nalaze unutar 2 km od tvornice
Proizvodnja toksičnih kemikalija (TC-a) (3)• Novocheboksarsk
– "zatvorenički grad" osnovan 1972. za proizvodnju V-gas-a
– proizvodio TC-streljivo do 1987., bacajući otpad u obližnju rijeku
– Postotak kroničnih bolesti djece u tom gradu je 40%, a abnormalnih porođaja 88-90%
• Ukupno je tokom rata (1940-45) samo u SSSR-u proizvedeno 110,000 - 115,000 tona TC-a prve generacije
Skladištenje toksičnih kemikalija (TC-a)• Službeno na području bivšeg SSSR-a danas postoji 7 velikih
odlagališta TC-otpada
• Ta odlagališta napravljena su u razdoblju 1941-1950, i od tada nisu ozbiljnije nadograđena (automatska signalizacija, oprema za gašenje požara...)
• npr. Kambarka:
– baza pokriva 721 hektar, te sadrži 6400 tona Luizita
– nije opremljena detektorom TC-a u zraku
– 20000 ljudi živi unutar 10 km od baze, 1.7 milijuna unutar 100 km
• Iako se po službenim izjavama "kemijska oružja mogu držati jako, jako dugo, uz apsolutnu garanciju sigurnosti", "čak i više od 50 godina", općenito njihovo vrijeme skladištenja ne prelazi 20 godina
Skladištenje toksičnih kemikalija (TC-a) (2)• Prema vojnim izvorima, ako je TC dovoljno dugo u okolišu, raspada
se i postaje bezopasan
– npr. Sarin u okolišu zadržava vojne karakteristike 2 dana, Soman 6 mjeseci, a VX 4 mjeseca
– primjeri iz stvarnosti govore drugačije:
• nakon što je 1956 u Velikoj Britaniji prekinuta proizvodnja Sarina (uz potpunu dekontaminaciju opreme i područja), ljudima je ipak pozlilo kad je tvonica otvorena radi testa 20 godina kasnije
• Iperit zatvoren 1941. u Edgewoodu (US) ostao je praktički nepromijenjen kad je otvoren 1971.
– Za razliku od njih, Luizit je arsenik, što znači da su svi, a ne samo neki, produkti njegovog raspada opasni po okoliš
• Na području bivšeg SSSR-a postoji oko 200-250 lokacija na kojima je skladišten toksični otpad; na području SAD-a 215
Uništavanje toksičnih kemikalija (TC-a)• Kemijsko naoružanje je u razdoblju nakon drugog svjetskog rata
uništavano na sljedeće načine:– odlaganje u more (min. 12 većih mora uključujući Baltik, Japansko
more...)
– paljenje na mjestima skladištenja (često puta na otvorenom)
– otvorena eksplozija TC-granata
– zakopavanje
• Sve ove metode su ekološki neprihvatljive; bolje metode su još u razvoju
• Primjer "uništavanja" biološkog naoružanja:– 1988. Otok Vozrozhdeniye, Aralsko More - Ekološka katastrofa!
– Najveće odlagalište Anthraxa na Svijetu
Što se poduzima?• 1972. Zakon o zaštiti mora
• 1980. SAD uvodi zakon kojim se obvezuje uništiti sve svoje zalihe kemijskog naoružanja, i ne raditi na novima
• 1986. SSSR-ova prva akcija masovnog uništenja CW-a u Chepayevsku - propala stvar
• 1987. SSSR se obvezuje da prekida rad na CW-u, te da će uništiti sve svoje zalihe
• 1991. Ponovni pokušaj u Chuvashii - opet propalo
• 1992-93 potpisana je Konvencija o kemijskom razoružanju
Što se poduzima? (2)• Konvencija o kemijskom razoružanju
• Prema njoj zadatak je "analizirati informacije o starim lokacijama za skladištenje TC-a, odrediti stupanj opasnosti na tim lokacijama, i poduzeti mjere sprečavanja mogućih opasnosti"
– no, te podatke u SSSR-u ima vojska, a dio tih lokacija više nisu vojne, tako da niti jedna vladina organizacija nema nadležnost nad cijelim problemom
• Također, 1989. SSSR je priznao da ima 50,000 tona TC-a; godinu dana kasnije (nakon transporta u baze određene za strane inspekcije) deklarirana količina iznosila je 40,000 tona
• Osim toga, radom na binarnim oružjima napravljeno je oružje 5-7 puta jače od VX-a koje je moguće izrađivati u običnim pogonima za izradu umjetnog gnojiva, a koje ne bi upalo u pravila konvencije
Što se poduzima? (3)• Prema Organizaciji za kemijsko razoružanje SAD-a potrebno je
poduzeti sljedeće korake:
– priprema ekoloških zakona prije samog uništenja CW-a
– konstantno držati otvorenu komunikaciju s javnosti tokom cijelog procesa
– uništavati kemijsko naoružanje na mjestima skladištenja (SSSR-problem!)
– ne prevoziti kemijsko naoružanje
• Cijena kemijskog razoružanja SAD-a bila je unutar 9 milijardi US$, dok se ista cijena za Rusiju procjenjuje na 20-tak milijardi US$
• Pojavile su se dvije ideje:
– Rusija bi se mogla obogatiti! - 6000 tona Luizita 2000 tona čistog arsena, 1kg kojeg se procjenjuje na 3000-5000 US$
– SAD će pomoći u pokrivanju troškova
Što nam je činiti?• Ostvariti retrospektivni pogled na vojno-kemijsku prošlost
• Organizirati nadgledanje, kako na trenutnim skladištima TC-a, tako i na svim lokacijama gdje su se obavljale bilo kakve operacije s TC-om
• Organizirati "kemijsko" orijentirani pregled zdravstvenog stanja uključene populacije, te naknadu štete
• Razvijati ekološki sigurne tehnologije za uništavanje kemijskog naoružanja
• Razvijati metode za revitalizaciju područja koja su u prošlosti uništena upotrebom kemijskog oružja
• Pokušati sve navedeno ostvariti bez ikakve ideje o komercijalnoj dobiti
Literatura• Dr. Sc. Lev Aleksandrovich Fedorov:
"Chemical Weapons in Russia: History, Ecology, Politics" [Khimicheskoye Oruzhiye V Rossii: Istoriya, Ekologiya, Politika](http://www.fas.org/nuke/guide/russia/cbw/jptac008_l94001.htm)
• Chemical & Biological Weapons Resource PageMonterey Institute of International Studies(http://cns.miis.edu/research/cbw/pastuse.htm)
• New York Times - June 2, 1999"Poison Island: A Special Report" by Judith Miller
• Biological Weapons: Threat and Defense (http://www.ib3.gmu.edu/educate/biowarfare/biodefense.index.html)